<%@LANGUAGE="JAVASCRIPT" CODEPAGE="65001"%> _Ličke novine_Lički vjesnik_Ljudikanje
arhiva POVRATAK
Ličke novine
ljudikanje

lokva Blatna lokva na glavnom ulazu u Gradsko groblje sv. Marije Magdalene u Gospiću/ Snimio Marko Čuljat, Lika press Gospić

 

Tragom maila jedne čitateljice iz Gospića

IGRE OKO GROBLJA NE PRESTAJU


www.licke-novine.hr

31. siječnja 2025. u 22,30 sati

žuto
Sudeći po broju žutih naljepnica rijetko će koji stari spomenik ostati, kao što će ovih dana nestati kuće Jure Turića, književnika, i nenerala Gideona Zasatavnikovića. Bit će mjesta za sahrane ako bude ljudi.

Marko,
molim te otiđi kad budeš mogao na gradsko groblje i vidi ruglo što su napravili, sve se žuti od naljepnica, luđaci će sve porušiti i prekopati, to nisu napravili ni partizani 1945.,spomenike iz 1800. godine, ne znaju budale da je to naše kulturno dobro, tako su radili i u Kosinju prije rušenja, iste naljepnice, vidi tko to radi, molim te objavi kad stigneš, ovo je ruglo i sramota.

Tko bio tako bezosjećajan da ne bi reagirao. Nije da nisam vjerovao jer čitateljici znam ju, što se ono veli sto godina, a skupa imamo mam bar 150, nek se ne uvridi dragi prijatelj, njen suprug. Prispava sam jutro al sam teško zaspa od slika spomenika koje su obilježene žutim naljepnicama. Načisto sam popozdija na tu boju kojom su fašisti i ini obožovatelje obilježavali, ne tako davno Židove prije spalionice… Ružna je to asocijacija.
brolih
Ovakvim spomenicima neko će omastiti brk

Nemam što proviravati a ni kod koga jer se u ovog selo-gradu više ne zna ko pije ko plaća uglavnom polupismeni završavaju na kojekakvim počasnim funkcijama, a da nemaju ni potpunu srednju školu, a fakultetlija je sve manje jerbo oni nikome ne trebaju. Prljava igra oko Gradskog groblja sv. Marije Magdalene počela je 1945. kada su grad „oslobodili“ udbaši od kojih su bila najžešća dva Smiljančana. Talijanski fašistički okupatoru saranjivali su svoje poginule isprid groblja, a za tu svrhu izgraadili su i kapelicu. Martvačnicu su imali na početku Budačke ulice di je sada socijalno. Kad su u jesen 1943. pali na kolena, sve svoje poginule vojnike su ekshumirali i odvezli u Italiju. Rak su ostale otvorene. Za dvi godine ponovo su bile dupke pune leševa hrvata kako civila tako i vojnik,  koje su nove komunističke vlasti likvidirale pod parolom „Ubij i svaku hrvatsku mačku“. Stariji su pričali da su iz tog grobišta često povirivale kosti. Kad su to ponatrpali, a od zatvora do groblja je po prtenoj cesti stalno bio krvav trag, likvidiranje ljude su saranjivalu u lauf grabama, saranjivali su ih i u mekoti oko gimnazije.

grob
I ode će bageri ka u Kosinju imati posla

Ove kosti su sedamdesetih godina kad se pravilo igralište po nalogu investitora i nadzora u kamionima odvezene na smetište u Razbojištu kraj Perušića.
Poslije Domovinskog rata najglasnija je bila gospićka Podružnica političkih zatvorenika, koji su samoinicijativno podigli spomen križ i spomen ploču kad su zaključili da od dogovora o dostojnoj sahrani s političarima nema ništa. Protkle nekolke godine izvršene su ekshumacije tih žrtava u Ličkom Osiku, Čanić Gaju i konačno u dva navrata izvađeni su posmrtni ostaci ispred groblja i sahranjeni u zajedničku, više nego bijednu, grobnicu.
Ima od toga morda desetak godina kad su me zvali iz Usluge da imaju problema sa starim spomenicima. Naime, u glavnoj aleji kod kapelice jeda spomenik se sam srušio i oštetio nekoliko drugih, a oni nisu mogli naći vlasnika tog groba. Nije pomogao niti članak. Tada sam objavio i informaciju da se uvodi grobarina i tko ju ne bude plaćao deset godina grob će biti prekopan … Nije mi se to slušalo.

zgaga
Keonotaf obitelji Mirka i Luige Zgaga iz Šibenika


A evo poradi čega, znači nestat će i kenotaf domobranskog generala Mirka Zgage, bio je zapovjednik Operativnog područja Like i predsjednik  Vrhovnog suda Oružanih saga NDG. Ovaj rođeni Šibenčanin imao je ured u današnjoj šumariji u Kaniškoj ulici poginuo je od partizanske granate 9. listopada 1943., a s njim je poginuo i jedan njemački pukovnik. Počasnu stražu prilikom sahrane i počasnu paljbu dali su mogilizirani gospićki gimnazijalci koji su bili u obližnjim rovovima i škrapama.


Obišao sam samo dio groblja. Zanima me da li će pod udar tog propisa pasti i spomenik prvog ličko-senjskoj župana ter grada Baga i Senja, zatim nekoliko kenotafa Napoleonovih vojnika ispred kapelice sv. M. Magdalene. Zanima me da li će ti propisi biti strogi i prema , recimo profesorima Gospića glazbeniku Jendi Kubičeku, psihologu Zvonimiru Kuharu, sestrama Segvarinkama, Branku Staniću, ravnatelju Gimnazije i Učiteljske škole, starom vatrogascu i tapetaru koji je doselio iz Senja Hameršmitu koji je robovao zbog Brušanskog ustanka, Branku Mariću, direktoru ŠUP-a.


Na moj nagovor grobarinu za grobnicu Bevandić, gdje su mimo spomenika senjskih žrtava sahranjeni Nikola Bevandić- Šoro i Katica Tonković, zaručnicu likvidirani u Senju 1937. Tu moju nakano u Komunalcu nisu nikako mogli razumiti?????

napoleon
Kenotaf vojnika francuskog generala Marmonta dok je Napoleon ratovao po Evropi