POČETNA
SPREMITE GRENATIR MARŠ
ŠIŠMARŠ
POSLIDNJI ZIMSKI RUČAK I VEČERA
LIČKI PEKMEZ POSTAO EU DŽEM
POTREBAN JE OPREZ S POSIKOM
LIČKA VEČERA OD OSTATAKA
KRUV ISPOD PEKE/PEKVE
KRUV ISPOD PEKVE
KAO OSNOVNOŠKOLAC POMAGAO OCU
I LIKA IMA TRIŠANJA
KUŠAJTE ŠIŠMARŠ, NEĆE VAM BIT' ŽA
ZIMSKI LIČKI RUČAK OD POSIKA
RIBNIČKE BOŽIĆNE JASLICE
LIČKA POVATICA
OVAJ IMBER OD ZOBIKE MORE STAJATI DULJE
ZADNJA ŠANSA ZA SOK,ČAJ ILI VINO OD ZOBIKE
POČELO PRIPREMANJE POSIKA
LIČKA KAJAGANA S MLIJEČI I IKROM
LIČKA MARINADA OD PASTRVE
GOJKOVA GARAVUŠA
UZ ČIJALO IDE I PISMA
MARTINOV PARADAJZ OD TRI METRA
LIČKE BRESKVE
SOK OD BOBICA BAZGE
NAJMANJA LIČKA KAPA NA SVIJETU
KUHANA JE JOŠTE BOLJA
USPJEH LIČANA I KRUŠKOVAČE
SIRUP ILI VINO OD ZOBIKE
TEČAJ BIJELOG VEZA
PRIKAZ TESLINE BIOGRAFIJE U NOVINARU
PERUŠIĆKO ČIJALO
RIBNIČKI ŠTRUKALJ
BLAGA IZ LIČKE ŠKRINJICE

Tragom ličkih zapisa i knjiga

SPREMITE GRENATIR MARŠ

Ovo je ilo ostalo iza graničara, spada u gracka siromašna ila.

Priprema tista za grenatir marš/Snimio © Marko ČULJAT Lik@ press Gospić
Priprema tista za grenatir marš/Snimio © Marko ČULJAT Lik@ press Gospić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. lipnja 2014. u 22.20 sati

Pribiližija Marko ČULJAT, a i uslika

Ovaj sam recepis već odavna zapisa, al' sam tekar nikidan ima priliku, a i kuvara koji je to napravija.

Sastojci:
1/2 kg brašna, 2 jaja
kapula, 2 žlice masti
sol,paprika i nekoliko krumpira

PRIPREMANJE:
Zamisiti tvrdo tisto i razvaljati ga na debljinu od 2 milimetra, izrezati na kockice i kuhati u slanoj vodi 5 minuta. Ociditi i isprati toplom vodom. U tavi rastopit' mast, dodat' sjickanu kapulu i pirjati te dodati papriku i tisto. Kumpir kuvati pod korom, srizati na kockice i izmišat' s tistom.

Sugestija:
Ovo more bit glavno ilo, al bome mi se činilo tanko, pa sam nabavija komad mrsa - janjeće plećke i lebara i to ispeka u rolu, a bilo j' i nikakve juve.

Blaga ličke kujinje

ŠIŠMARŠ

Ličani imaju svoj recept za poznatu jotu koja se sprema duž obale Jadrana.

Moj današnji šišmarš koji uz more zovu jota /Snimio © Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Moj današnji šišmarš koji uz more zovu jota /Snimio © Marko Čuljat Lik@ press Gospić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. lipnja 2014. u 20.45 sati

Priprema Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Ovi sam se dana malo više neg' obično raspitiva za lička ila, pa sam se sitija šišmarša. Jučer sam 'edva naša po kile kiselog zelja. Trgovci su divanili da mu je sezona prošla i da ga više niko ne traži.
Sinoć sam namočija, uz pomoć brata Mirka, edno po kile grava, a nabavija sam i dva para mesni' kobasica u mesnici kod Roberta. Danaska j' brat u gra' doda i komad sušenog kajzeflaša, dok je gra brblije kuvaj' krumpire i kupus malo podinsta.
Na kraju je napravija lagani ampreg na masti.
Bilo j' za prste polizat.
Probajte i sami.
Morete umisto zelja metat i ripu o čemu smo već pisali pa morete i to vidit na adresi: www.licke-novine.hr/skrinjica/crna.html#n266

Ljudikanje o rani

POSLIDNJI ZIMSKI RUČAK I VEČERA

Od ostataka posika spremija sam juče' ručak s kiselom ripom. Bilo j' i za večeri, a ima jošte i sutra za jaužnu.

Proljetni zimski ručak/Snimio ©MArko Čuljat Lik@ press Gospić
Proljetni zimski ručak/Snimio ©MArko Čuljat Lik@ press Gospić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
18. svibnja 2014. u 14.40 sati

Piše Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Protekli miseci na svakome se mistu priča i prepričavaju priče o - buši. Ta unaj ima stado, te ovaj ima jošte više i niko za te jadne kravice koje su vikovima ranile i odranile generacije i generacije Ličana i Ličkulja ne gradi više štale. Jadnice se smrzavaju pod vedrim nebom.
Sićam se, ima tome već odavno. U unoj bivšoj državi edan je Ličanin bija veliki glavonja, bilo je jošte lički glavonja u Zagrebu i, brte moj, uni ti organiziraju sastanak o stočarstvu u Lici i njegovu razvoju. Pridavač je bija niki Ćuro Pavelić alijas Buković, bija j' uzeje majčino prezime jer su Pavelići bili tobože nepodobni. Njega vam je ljudi moji niko provoza avijom po Americi di je vidija krave koje žive bez štala, a pasmine su hereford. To sam dobro upamtija.
Na sastanku u kino dvorani otela Jezero bija je i niki Mićko Agbaba, sekretar komiteta iz Gračaca, inače nogometni sudac i strojovođa - voza j' lokomotive po Ličkoj pruzi. Njegov komentar je bija kratak i izazva j' smij:
- Odoše Ličani u kauboje.
Drugi dan sam o herefordu iša pitat doktura Josu Markovića, veterinara, magistra prerade mesa, inače direktura klaonice PPK Velebit u Gospiću. Un se najprvo ka lud smija, zajedno s Nikicom i Berakom, pa me pita di sam čuja za to govedo.
- Pa na Plitvicama. - velim ja.
- A od koje budale. - pita un.
- Pa od Ćire Bukovića. - odgovorim ja.
Jopet se počeja ka lud smijat' i propitkivat me ka da sam u pučkoj školi: što ovca ima protiv zime, odnosno ladnoće, što svinja ima protiv zime, a što goveče. Gotovo da sam položija ispit: ovca ima runo i loj, svinja ima slaninu i salo, goveče loj…
- E vidiš taj ti hereford ima loj utkan po tkivu, po mišićima i niko ga neće ist jerbo je isuviše mrsan. - veli mi stručno doktur Joso (ovo sam je preveja na lički divan, jerbo je un govorija književni 'rvaci čemu je bila najkrivlja njegova mama Kata koja j' bila učiteljica).
Bojim se da će tako biti i s našim bušama iz intenzivnog uzgoja koji čak i država potiče. Edan mi je jošte lani obeća koju šnicu od buše, ali to nikako dočekat.
- Meso ti je buše prošarano masnoćom, baš bi ga volije opet poist koji komad. - reče mi jesenas Pere Bubaš, kada sam ga srija kod kioska na Čardaku. On vam je ljudi moji potlje unog velikog rata završija politehnikum u Gospiću. U toj su školi učili i uzgajali buše u štalama nedaleko današnje Biskupije i Škole.
Raspitiva sam se za koji recepis za spremanje bušinog mesa bilo teletine bilo govedine, ali niko ne zna.
- E što j' Tebi. Mi smo imali buše ali smo petkom na placi pritrglijama prodavali tele ili kravu. Tele ili kravu niko nikad nije zakla za svoju kuću. To je puno mesa koje se ne more na brzinu poist. Nije bilo ni fližidera ni ledenica ka danas. - veli mi jedna Gospićanka.
U tim raspitivanjima o buši zaladilo je i sitija sam se da imam nikolka komada posika za spremit pravi lički ručak. Najprvo sam mora obletit po grada da nađem nešto kiselo i naša sam bilu ripu u nikakvoj škudi. Zaletija sam se i u Smiljan do Golubovi i nabavija ednu krvavicu da sve bude po domaći.
Juče sam majario u kujnji. Spremija sam ručak od te ripe koja j' brte bila prisoljena ka crni vrag. Ručak je u espres lunčini bija brzo gotov. Skuva u drugom luncu sam nešto mecavi krumpira, jerbo više nasmijanih, pravi lički, više nema. U ripi sam skuva komad slanine s rebrom, komad krmenadlina od zakolja, par mesni i tu smiljansku krvavicu. Ostalo j' svega. Ripe će bito jošte za u gra prvom prilikom.
Sinoćka sam napravija i pravu ličku večeru. U nikakvoj biloj tavi potpeka sam komad krvavice i nikolka mecava krumpira, nji sam uspija dobro požunati. Bilo j' odlično, a smočija sam i zera ladnog jogurta kad nema kiseline.
Ostalo mi je mesa i slanine jošte sutra za jaužnu, ili morda za večeru.

Susret na gospićkoj placi

LIČKI PEKMEZ POSTAO EU DŽEM

Darko sa svojim pekmezima i sokovima
Darko sa svojim pekmezima i sokovima
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. ožujka 2014. u 22.30 sati, dopuna 23. ožujka 2014. u 14.10 sati

GOSPIĆ - Danas sam malkice vršlja po placi izbjegavajući proizvode koji su mi ličili na one iz trgovine, a bili su i skuplji.
Ustavio sam se kod omalenog štanda OPG Majetić. Darko je prodavao sokove i slatke namaze za kruh i kolače po staroj ličkoj recepturi bez konzervansa. Nekada su to bili pekmezi od šljiva, šipka, jabuka i drugog voća, a danas su po europski postali džemovi od šljiva, jagoda, aronije i drugih nekih voćkarica koje su se počele saditi po Lici i okolici.
Darko na svojoj njivi u Gospiću ima i obilje sadnica autohtonih ličkih voćaka koje osobno kalemi i na taj je način jedini u Lici sačuvao brojne vrste od izumiranja. Mnogi k njemu svraćaju kako bi uredili okućnicu bilo gdje u Lici. (MaČ)

Reakcije s Fejsa:

Emina Lulić oduvijek je bio pekmez, j....ih europa, samo nas iskorištavaju i uvaljuju svoje smeće; daj bože da je više majetića

923 ih je vidjelo ovu objavu


Ministarstvo poljoprivrede

POTREBAN JE OPREZ S POSIKOM

Kako je zahladnjelo u Lici je počelo pripremanje posika - mesa za sušenje.

Lički posik pripremljan za zimnicu i tijekom sušenja na dimu i vjetru/foto arhiva ©Lik@ pressa Gospić
Lički posik pripremljan za zimnicu i tijekom sušenja na dimu i vjetru/foto arhiva ©Lik@ pressa Gospić
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. studenoga 2013. u 14.15 sati

ZAGREB - S obzirom na potrebu klanja svinja za potrebe potrošnje u vlastitom kućanstvu, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja, određeno je provođenje postupaka sa svinjama prije klanja u svrhu zaštite dobrobiti životinja te usklađenosti s važećim zakonodavstvom - kaže se u današnjem priopćenju Ministarstva poljoprivrede.
Stoga su uputom osigurane informacije o postupanju sa svinjama prije klanja, o postupku omamljivanja te procjeni omamljivanja i načinu iskrvarivanja da bi se životinje usmrtile prije povratka svijesti.
Više na adresi:

http://www.mps.hr/default.aspx?id=9515

Nakon ličkog ručka

LIČKA VEČERA OD OSTATAKA

Lička večera od ostataka od ručka
Lička večera od ostataka od ručka
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. studenoga 2013. u 21.45sati

Piše i degustria Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Kako godinama već prikupljam recepte za lička ila i pila, imam već priko stotinu recepisa, tako ponešto i priminim u svakodnevnom životu.
Kako je zaladilo danas sam ima ništo kiselog kupusa, kupovnog, taj mi je bolji od mog zelja koje se mora održavati cile zime. Naša sam u ednoj trgovini baš unaj što sam tražija, ogulinski, nisam tija uzet pazinski. Istrani po cilu godinu imaju kiselog kupusa, pa ga spremaju ka glavno ilo i za Velu Gosu, i to baš u srid sride Istre, u Kringi.
Potlje sam skoknija kod Roberta u njegovu mesnicu, namirava sam uzet dva para mesni kobasica, i špic prsa koja un malo i prodimi. To sam kupija, al sam se iznenadija i nama kupija i ednu njegovu kvavicu. Kako je toga bilo i prikoviš za ručak, a skuva sam i nikolka ogulinska krumpira, ostalo j' i za večeru.
Sve sam to uvalija u niku tavu od teflona i bez masnoće potpeka. To vam je ljudi moji ispalo ka da sam potpeka na pleji, bilo j' sve ukusno. Tako j' nikad radila i moja baba Kata Markova u Ričicama. To mi se ka mulcu nije dopadalo, al sam večeraska liza prste i sića se mladosti.
Dabome sitija sam se i njenog kulena koji je radila za Mandelinu od janjca koga bi pojli na sam blagdan, a kulen smo nosili kući i kuvali drugi dan. Pada mi na pamet i edna birtija, al' takizi više nema ni u Lici ni u Krbavi. To j' bila birtija kod unog Peranca u Lovinjcu. Birtija mu je bila odma kad se priđe mostac priko Travča. Un je vazda ima janjetine, a i znali su napravit kulen u bilo koje doba godine.
Robertova krvavica bila je malo posna, al meni je giljtala em zbog tlaka, em zbog masnoće. A kulenje, il' uno babino, il' unu Perančevo, imalo j ' oči - bilili su se komadi masnoće, mislim sala, u svakoj šnjiti na nikolka mista.

O čuvanju ličkih tradicionalnih jela i na HTV-u

KRUV ISPOD PEKE/PEKVE

Snimanje tv priloga o ličkom kruvu/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press
Snimanje tv priloga o ličkom kruvu/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. studenoga 2013. u 18.20 sati

GOSPIĆ - Nedavno smo objavili video zapis iz OPG Majetić o njihovim pripremama za izložbu Jesen u Lici i pečenju kruva ispod peke, ili pekve kako kažu u njihovoj rodnoj Rudinci u Donjem Kosinju.
Planinka Marica danas je uz pomoć supruga Darka pripremila mam dva kruva koji su ispečeni na ognjištu i to za potrebe HTV-ove emisije Dobro jutro Hrvatska.
- Prilog će biti emitiran u petak između 7,20 i 7.40 sati - izjavio je za Ličke novine Hrvoje Matejčić, dopisnik HTV-a iz Like, koji je sa snimateljem Draženom Matkovićem i radio prilog.
U suvremeni lički kruv stavlja se izmišano domaće i kupovno brašno u omjeru 1:3, nešto kvasa u prahu, soli i misi se toplom vodom. Nakon toga tisto se kvasa uru - dvi i ponovo primisi i onda peče barem ednu uru na ognjištu. Na ognjište se prije kruva stave dva lista kupusa kako bi se ustanovila temperatura, a lišće tijekom pečenje - nestane.
Na ognjištu su Ličani stoljećima pod pekom, odnosno pekvom ili cripnjom kako se taj limeni, ili u stara doba zemljani, poklopac zove u različitim dijelovima Like, isključivo pekli samo kruv. Koristile su se žitarice od prosa do raži i pšenice i kruh je bio ukusan i po nekoliko dana. Nije se rezao nego lomio prstima kako je kome trebao koji komad za smok ili drobljenje u juvu ili mliko, odnosno vareniku. (MAČ)

VIDEOZAPIS LIČKE TELEVIZIJE GOSPIĆ LTVG-A:

">

Jesenji susret u Gospiću

KRUV ISPOD PEKVE

Pečenje kruha na ognjištu kod Majetića u Gospiću/SNimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Pečenje kruha na ognjištu kod Majetića u Gospiću/SNimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. listopada 2013. u 22.30 sati

GOSPIĆ - Danas cili dan u obitelji Majetić, koja ima OPG i sprema se za izložbu Jesen u Lici, bila je uzbuna, da ne kažem opsadno stanje.
U jutarnjim satima misio se kruv u nikolke posude. Brašno je mišano po - po, po kupovno, a druga polovica je šenica iz Selišta mlivena u Sincu na izvoru Gacke. Tribalo je to dobro izmišat i ostavit da se ukvasa. Osim tog, tribalo j' nikolke peke, ili pekve kako divane Majetići, Marica i Darko pripremit za pečenje.
Ednu pekvu je od bačve izradije Maričin ćaća. Odriza je dno bačve od bemzina, razriza ga prema sridini, savinija i nitnama spoija u peku.
- Mogu ti reć da ova najbolje peče - fali Darko tastovu pekvu.
Darko je nakurca mam dvi vatre na ognjištu, a ja sam oša na placu kupit ništo zelenjave. U međuvrimenu dok sam bija i na kavi i doš k njima u njijovu ulicu 9. gardijske brigade kod Alarova brda, već se kruv ukvasa, a vatra sagorila. Bilo j' brdo žara na ognjištu.
Na ognjištu je najprvo Darko Darko ožegom zgrnija žeravu u stranu, melom pomeja dija ognjišta i unda na vruću ciglu po kosinjski stavija dva lista kupusa da utvrdi temperaturu. Na to je Marica unda istresla kuv iz vanglina di ga je umisila i ukvasala.
Darko je ovaj put bija pomoćni radnik pekar. Un je žarom pokriva kruvove što su i' danas pekli pod pekvama i drežda uz ognjište dok sve nije bilo pečeno. Bili su žuti ka dukati.
Šteta što vako niko više ne peče kruv pa da ga se more isti svakog dana, barem u Gospiću. Znam da je to spor i skup posa, al j slastan zalogaj, prava delicija koja more trajat nikolka dana da se neće osušit.
VIDEO ZAPIS LIČKE TELEVIZIJE GOSPIĆ

">

Ljudikanje s posljednjim ličkim ajmarom (27)

KAO OSNOVNOŠKOLAC POMAGAO OCU

Jojan i ritke mušterije na placi/Snimio© Marko Čuljat Lik@ press
Jojan i ritke mušterije na placi/Snimio© Marko Čuljat Lik@ press
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. lipnja 2013. u 22.20 sati, video dopuna 6. lipnja u 8.40 sati

Za Ličke novine ljudika i slika Marko Čuljat

GOSPIĆ - Već desetljećima svoj štand na placi ima i majstor Josip Jojan Asić (74) posljednji ne samo gospićki, vengo i lički ajmar, remenar ili kako bi rekli Brinjaci komotar. Un nosi obiteljski nadimak svoga dide koji je nesta na Sutjesci jošte u unom Prvom svickom ratu.
Sam izbor sinonima za jedno zanimanje najbolje govori o njegovom značenju za nekadašnji život u Lici. Jojan se siće, kada j' un učija, odnosno radija s ćaćom Stjepanom, u gradu i okolici bilo je mam osam ajmara i svi su imali posla. Njegov posa sveo se danaska na popravak po kojeg ajma, štranjge i slično. Ritko ko jošte naruči ormu, opremu za par konja.
- Ne mogu više ni nabaviti materijal, pa ljudi kojima treba nešto idu u Bosnu i tamo kupuju - kaže majstor Asić.
Njegov je ćaća ajmarski zanat izučija kod ajmara Frkovića, Guce, u Gospiću. Un vam je ljudi moji ima radionicu i birtiju na gospićkoj placi. To vam je sadare unaj Trg Stipice Radića, a njegova kuća je bila tamo di su danaska une vražje šajkače. Ta kućetina u kojoj je potlje rata bilo nikolko trgovina je srušena i tamo se tribala praviti palača za nikadašnju Zajednicu općine Like - ZLO. To vam je ka danaska una županija, di ima puni ćata i ćatinica i samo side i ništa ne rade, a imaju velička beriva svakog prvog u misecu.
Sićam se ka sadare, to ZLO, čiju je skraćenicu smislija udma nakon osnivana niki Petar Vukmirović, saborski zastupnik iz ednog Babinog Potoka kod Vrhovina koji je bija na sastanku kada se una osnivala u ovicirskoj školi u Donjem lapcu. Za skraćenicu ga je odma isti trena napa unaj Jakov Blažević, da to nije dobro, ali je ZLO ostalo Zlo sve do županije.
To ZLO su jošte zvali, luka izgubljenih. U tu luku dolazili su na rad uni (ne)radnici kojih su se rišavala u ličkim općinama jer ih nisu mogli drugčije otirat. Edan od precidnika toga ZLA stalno je čepa Folciku, to vam je Folksvagen buba jošte prije izmišljanja Golfa. Njega su zezali da će se sam sristi na Udbini. Naime, un je putova i sam je vozija bubu iz Lapca u Gospić. Pa kada ga je ko triba, zva je ZLO i sazna da j' un u Lapcu, a u Lapcu su otpovrćali da je u ZLU, i tako je on biža od sviju.
Eto ti ga na, ja jopet zabrazdija u pulitiku.
Jojan i njegovi potiču iz Ličkog Novoga, odakle su i Gucini. Njegov ćaća je najprije bija slugan kod Gucini, a kašnje je izučija zanat. Jojan je ajmariju savlada jošte dok je iša u osnovnu školu. Kada je ima 14 godina, ćaća je oša u rezervu zbog Tršćanske krize. Bilo j' to 1953. pa je Jojan mora novu spremiti ormu i ić' sam na placu kako bi ju proda i priranija obitelj.
Kašnje je Jojan položio ispite i posta remenar, kako su u unoj poslidnjoj državi zvali ajmara. Te ispite j' polaga kod majstora remenara Jandre Alića iz Budačke ulice kod Gimnazije, a koji je ima radionicu u ulici blizu place i prije majstora Guce. Nešto kašnje j' položija i majstorski ispit kod remenara Stanka Jurjevića koji je ima radionicu u Bilajskoj ulici. Unda je tek moga otvoriti obrt, a u Gospić je doša 1969. i izgradija kuću u Kaniškoj ulici.
- Sićam se da je ćaća kada je završija za ajmara na biciklu iša u Srb i Donji Lapac, di je bilo posla, a nije bilo ajmara - priča Jojan.
Dragi čitatelji i čitalice, ne znadem da li vas ovakvo štivo interesira, al' se nadam da će barem starije zerca podsitit na nekadašnji način života u Lici.
Da ste mi debeli i do vidova.
Vaš Marko.
VIDEO ZAPIS LIČKE TELEVIZIJE GOSPIĆ:

">

Perom i kamerom po ličkoj metropoli

I LIKA IMA TRIŠANJA

Nije za virovat, al' već ima crljeni trišanja.

LIčke trišnje iz Zagrebačke ulice u Gospiću /SNimio ©Marko Čuljat Lik@ press
LIčke trišnje iz Zagrebačke ulice u Gospiću /SNimio ©Marko Čuljat Lik@ press
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. lipnja 2013. u 21.55 sati

GOSPIĆ - U prošli petak Šolci su donili ništo svojizi trišanja na placu. Nisam i' ni tija gledat, a kamo l' pitat za cinu. Znam da su paprene. Zaobiša sam ih u širokom luku i kupije jagoda iz Duge Rese koje su bile po cener za kutijicu.
Danaska kada sam se trevija u Zagrebačkoj ulici, nisam virova svojim očima da se ništo u krošnjiama crveni. Kada sam priša ima sam što i vidit, a bome i uslikat. Bile su to rane krupne trišnje. Ednu sam i pozoba. Nije ni bila loša kolko je kišurine palo zadnji misec dana, a sunca gotovo nije ni bilo.
Obiša sam i une trišnje u gimnazijskom dvorištu, a i unu trišnju kod kuće Smojvera u Pazariškoj, jošte su zelene i sitne. E kad one dopsiju, unda će valjat ić lovit klenove nigdi di je voda čišća, a ne ni za živu glavu u Novčici iz koje i riba smrdi po kanalizaciji.
E da, ta kišurina, digla je jošte u nedilju Novčicu na priko 4,5 metara, i danas je malkicu spala. Morda će jopet biti vodotopine u Kosinju, to niko ne zna, pa ni uni u EPU, koji prave štruju od te ličke vodurine i zaustavljaju ličke vode u Kruščici. (MAČ)

Ljudikanje uz lički sto

KUŠAJTE ŠIŠMARŠ, NEĆE VAM BIT' ŽA

Kad u kujni ostane grava i kiselog kupusa, pomišajte to i eto novog ila koje mi Ličani vabimo šismarš.

Ovo je lički šišmarš, da li ga treba opisivat?/Snimio© Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Ovo je lički šišmarš, da li ga treba opisivat?/Snimio© Marko Čuljat Lik@ press Gospić
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. veljače 2013. u 19.30 sati
Pripremija Marko Čuljat

GOSPIĆ - Ovi' je dana navalija snig ka lud, a i zastudenilo j' pa triba isti ništo čvršću ranu. Tako se u kujinji našlo zera kiselog kupusa od nikidan kada smo imali kupus i meso, pa mi je pa na pamet šišmarš.
To je ka i veći dio drugi lički ila jednostavno ilo. U lunac uvalite grava koliko vam treba, ne zaboravite stavit koju kobasičinu ili pedalj slaninčine, more bit i bika, ne mora bit šarena. Dobro je stavit da se vari i nikolko oguljeni' krumpira, koji će bit za smok zajedno s kruvom, pa ko što voli nek izvoli.
Na kraju kuvanja napravite blagi ampeg i dodajte kupus pa nek sve skupa zakuva. Ne zaboravite izvadit meso i krumpir prije amprega.
Dobro je to ilo, za prste polizat.
U primorskim dilovima Rvacke to ilo zovu jota i već je dugo na jelovnicima ka specijalitet i nudi se turistima. Ednom sam ga naručija u kolovozu. Edne noći prijatelj i zrman Bruno iz Opatije slavija j' rođendan. Bilo je već kasno kada smo iz neki kafića pogodili mam u selo Ronjge. To vam je selo na obroncima iznad Opatije. Tu je rođen skladatelj Ivan Matetić Ronjogv, a mi smo bili u restoranu Ronjge.
Sićam se ka sad. Bila je neopisiva gužva ne terasi. Nastupala je teta Ikača, koj j' inače u Opatiji imala vilu. Kada su na ulazu čuli da im dolaze Ličani, nisu nam tili naplatit ulaznicu. Tetu Ikaču nisam bome vidija, al' sam je čuja. Bili smo gladni, a zrman Bruno je tija počastit ilom, pa sam i ja naručija - jotu. Bidan, nisam zna što j' to. Nisam se nada da ću bit poslužen u srid lita s ličkim zimskim ilom. U gravu je bilo ništo zelja, i nekoliko režnjića kranjske kobasice.
Probajte moj šišmarš, pa ćete vidit što j' ilo!

Zajedno zavirimo u ličku kujinju

ZIMSKI LIČKI RUČAK OD POSIKA

Ovih dana imali smo priliku spremati nekoliko pravih ličkih zimskih jela. Za to treba nešto kiselog kupisa ili ripe, i već prosušenog posika s tavana ili iz pušnice.

Tradicionalno ličko ilo - kupus i meso/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Tradicionalno ličko ilo - kupus i meso/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
29. prosinca 2012. u 22.30 sati

GOSPIĆ - Nedavno smo se priključili Lovinčanima i njihovom krumpiraškom profilu na Fejsu. I sami smo se iznenadili da su dobili štand u atraktivnom dijelu hrvatske metropole, u Zagrebu, di revno već danima spremaju ila od ličkog krumpira čije je ime konačno zaštićeno.
Njijov profil brzo je pobra simpatije brojnih korisnika društvenih mreža, a i sami smo im uvalili nikolko sličetina ličkih ila koje su izazvale interes. Zato smo se i odlučili objaviti ovaj prilog da starije podsitimo na prava lička ila, a mladima da ukažemo na ličku tradiciju.
Za pravo ličko ilo zimi ne treba baš mnogo toga: nikolko krumpira, koja šaka kiselog kupusa ili ripe (dobri su i uni iz trgovine), koji komad lebara, koji par mešnjača, a nije na odmet ni krvavica ako ju ko još uvik zna napravit. Krumpir triba kuvat pod korom i paziti da se ne raspadne, već da se skuva i bude - nasmijan. Takav će biti ličku krumpir koji ima puno više suve tvari od uni' krumpira iz drugizi krajeva Rvacke, a zbog toga je i zaštićen.
Kada je ručak kuvan, a more se kuvat i u ekspreksnom luncu, lički je običaj ševarkom iz kupusa ili ripe uzet nikolko puta okripu - juvu iz kupusa kako bi se čojek podgrija prije glavnog ila.
Jasno, najprvo triba drmnut nikolko šljivovica, što j' dobro za cirkulaciju.
Nakon tog u pladanj se meće kupus ili ripa, komad slanine, pa mešnjača, a smoči se kuvani krumpir, a kome je guš i kruv. Krvavica se ide prid kraj ručka. Una je ka posebna delicija. Ide se samo s kuvanim krumpirom.
Nakon vakog ručka priostat će ništo i za večeru. Ništa se u ličkoj kući nikada nije bacalo, a posebice rana. I kupus i meso mogu se podgrijati. Krumpir se podpeče na pleji šparketa, požuna se, a krvavicu bez masnoće morete potpeći u kakvoj tavi ili padeli i ponovno smočiti sa žunanim krumpirom.
Kuća će vam i drugi dan mirišati na kupus i meso. Ako vam je slučajno ostalo što ila morete ga na ladnom pričuvat dan - dva pa s gravom pripremiti - šišmarš. Opet ilo za prste polizat.

POGLEDAJTE I REAKCIJE S FEJSA:
https://www.facebook.com/203760166341927/posts/477537735630834

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=489186484465959&set=a.204007519650525.71360.203760166341927&type=1&theater

LOVINAČKI PROFIL:
https://www.facebook.com/groups/licka.kuca/

Ličke novine su pozvane u Ribnik

RIBNIČKE BOŽIĆNE JASLICE

Svake godine ribnički vjernici prave nove božićne jaslice s brojnim likovima.

Ribničani sa svojim jaslicama u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla/snimio© Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Ribničani sa svojim jaslicama u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla/snimio© Marko Čuljat Lik@ press Gospić
ličke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
25. prosinca 2012. u 20.50 sati

RIBNIK - Ako možete dođite danas u jedan sat popodne na misu, vidjet ćete naše jaslice koje već godinama pravimo za Božić - bila je kratka Ružica Grgurić, jedna od autorica ribničkih jaslica, a koju smo upoznali prošle godine kada je samo za Ličke novine prirepmila specijalitet - ribnički štrukalj.
U Ribnik smo stigli znatno ranije. Selo je bilo gotovo uspavano, iako od zime nije bilo ni traga, ali je blagdan na koji Ličani najradije ostaju u toplini doma svoga.
Župa sv. Petra i Pavla apostola utemeljena je 1690. i izgrađena je crkvica. Na sadašnjem mjestu crkvica je izgrađena 1711. Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je 1878., obnovljena 1969. Tijekom Domovinskog rata oštećena je 19. studenoga 1991., a četnici su je i kasnije gađali. Obnova ribničke crkve započela je počela 2000. i trajala je više godina. U međuvremenu mise su služene u obližnjoj napuštenoj zgradi ribničke škole.
S obnovom crkve brzo je počelo i održavanje misa u još neobnovljenoj crkvi i među vjernicama Ribnika javila se ideja i potreba da za Božić naprave jaslice. Posao su inicirale Ružica Grgurić i Marija Matić. Njima su se pridružile i druge Ribničanke, ali i Ribničani jer za neke stvari trebala je i muška ruka.
Ribničke jaslice prave se svakog Božića i svaki put su druge kompozicije koja je puna detalja u čiju je izradu uloženo mnogo truda i ljubavi. Vrijedne Ribničanke napravile su nekoliko stada ovaca. Jedne su ovce pletene od vunice, a druge su napravljene od vate. Centralni dio jaslica je pećina u kojoj se rodio Isus. Luk je napravljen od suhe grane koja je obložena ukrasima. Predstavljeni su svi biblijski likovi. Kompozicija je smještena na brdašcu ispred oltara. Sva je obložena mašinom i borovinom koja se svake zime nanovo bere u ribničkim osojima. Autorice nisu zaboravile ni potok, a u jedan su postavile nešto zrnaca modre galice koja djeluje poput kristala u vodi. Sve je ukrašeno bezbrojnim žaruljicama. (MAČ)

Kuvarica Ličkih novina

LIČKA POVATICA

Konačno je napravljen još jedan lički kolač - kosinjska povatica. Mi smo je provali, odlična je, to još kaže nekolicina ljudi, vama neka bude ža' što niste med' njima

Lička povatica u Briksovoj režiji/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Lička povatica u Briksovoj režiji/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. studenoga 2012. u 22.30 sati

GOSPIĆ - Ka' novinar, kritičari će reć' - piskaralo, lut'o sam godinama uzduž i popriko Like. Svašta sam bome vidija i svašta uslika, a i svašta proba ist i pit. Ranije se znalo di valja 'rana, mislim na brtije i otele a di nevalja, di je jošte bolja.
Tako je, velidu, ponajbolji sir bija unaj lovinjački, a za njim je odma bija smiljanski, pa onda ništa. Perušićani se vale s rakijetinom, pa od šljiva, pa od drinjina, pa od bazge, a i uni Debelobrđani kod Bunića imaju se još bolje valit jerbo imaju pet puta veće šljivare od Perušićana.
Podilama kod stola i oko stola nikad kraja. Tako vele za trnovačku janjetinu da baš i nije dobra jer ima metilja u unoj travi u njijovim barama, da ovca, a i janje moraju past' na kamenjaru, a ne u bari.
U Lici u kolače niko i ne banda, oni su za dičurliju, i malo su se spremali, samo od Božića do Božića. Prošle smo godine objavili recepis za štrokalj iz Ribnika, a sad objavljujemo recepis za

POVATICU OD KAPULE
koji smo dobili od gospe Dragice Pijelić, iz Gornjeg Kosinja. Ovo se ilo se sprema za predilo zimi.
Otprilike za njijovu povaticu za četiri osobe triba kila brašna T 500 ili lošije kvalitete, vrećica kvasca, topla voda, nešto soli, 4 srednje kapule i 1,5 dcl ulja.
Nadjev može biti i od: mljevenog mesa, bijelog luka, masti, skorupa, žmara ili mrvljenog sira.

PRIPREMANJE
Većina brašna se umisi toplom vodom, kvasom i solju, isto kao za kruh. Umišana smisa se ostavi da kvasa dvadesetak minuta. U međuvremenu se sitno sasiče kapula i posoljena se pirja oko 15 minuta i ostavi da se oladi.
Na oveće platno pospe se ostatak brašna i na njega istrese tisto koje se razvalja i razvuče da bude što tanje. Obično bude veće od stola. Na razvučeno tisto rasporedi se dinstana kapula i sa svi' se krajeva zamota tistom. Pred kraj motanja tisto se polije ostatkom ulja i kapule, a može se dodati i malo ulja.
Na kraju se tiesto do kraja smota uz navlačenje kako bi bilo što tanje. Nakon motanja savijača se podvije sa svake strane do polovice i stavi u tepsiju, izgnječi prstima po cijeloj površini i stavi peći pola sata u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva Celzijusa.
Nakon kratkog lađenja povatica se istrga rukama i poslužuje uz hladnu vareniku ili kiselinu. Može se konzumirati i hladna, a tad mliko treba biti toplo.
Ovaj smo recepis nudili nikim proizvođačima i prerađivačima brašna u kruv i kolače, dok nismo naletili na Briksa. To vam je unaj Nikola Baričević što se bavi karateom, jogom i drugim čudima, ali i edini u Lici i okolici zna još uvik napravit zemljanu rukatku za kiselinu, a već nikolke godine pravi i prodaje ličke štrudline i palačinke.
Nije prošlo neg dva dana, a već je javija na brzoglasnu klepku.
-Dolazi da provaš povaticu, to je pravo ludilo - vika je Birks u telefun ka lud.
Nije virova kada sam mu priča kako je to gospa Dragica pravila. Nije mu vrag da mira vengo je prominija njen recepis. Dok je vidija njen sastav opalija je ka iz topa:
- Pa to ti je mišavina za kruv, a ne za kolač. Morda su i u pravu, otkine se komad umišena kruva i za dicu ili nenadane goste napravi lip kolač, vidićemo što će ispast.
Iduća dva dana nismo se mogli sastat, on u šetnju s psom ja među motoriste u Smiljan, dođi u nedilju, ne morem jopet jer idem brat krumpir na Krbavu i tako redom. Večeraska me na treningu s prijateljicom Martom, koja ima mam sedam godina i već triću godinu trenira karate kod njega, dočeka s osmijehom i uvali mi dvi smrznute povatice od vučenog tista.
- Evo Ti pa ispeci u rolu - reče Briks govoreći da je i taka odlična.
- E, brajne, neću ja valjda rol mazat za te dvi male povatice, peć' ću i' u tavi na šparketu - otpovrnem.
Kad sam doša kući žena mi je pomogla okolo pečenja i za po ure povatice su bile u pladnjima. Svak je dobija po edann komad, a u frižideru je bilo i nikakve kiseline, odnosno jogurta, to vam je to otprilike.
Sve smo slistili do posljednjeg komadića koliko je bilo ukusno.
E dragi čitatelji i čitateljice morete se nadat da ćete i vi moć provat ličku povaticu samo dok Briks istestira tržište i osigura nuvc za ambalažu.
Ma ja posvema zaboravi još ništo. Prije dvi godine uni vridni ljudi i žene iz Kutereva u sportskoj dvorani na Jeseni u Lici bili su donili svoju povaticu - masnicu koja je bila nadivena s mašću, unom pravom domaćom od prasca. Už nju su nudili kapule i slanine, i dabom kruva, ali niko se nije otima za tu mašću.
Al, ova iz Kosinja je ditalna, mogu je isti i uni što imaju puno cukra.

POGLEDAJTE REAKCIJE S FEJSA:

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=468501293201145&set=a.204007519650525.71360.203760166341927&type=1&theater

NOVI RECEPT ZA ZOBIKU

OVAJ IMBER OD ZOBIKE MORE STAJATI DULJE

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. LIPNJA 2012. U 10.45 SATI

GOSPIĆ - Ovi smo se dana raspisali o preradi cvita zobike na lički način i pravljenju osvižavajući napitaka. Poveća se je broj ulazaka na našu rubriku Škrinjica, a na Fejsu je bilo isto dosta klikova, dosegli smo 228 osoba, devet komentara i 13 sviđanja.
I što je najbitnije dobili smo edan novi recepis za spremanje imbera/sirupa od cvita koji more durati mam godinu dana.

Jelena piše:
"ne znam dal' je izvorno lički ali evo ide ovako:50-60 cvjetova bazge, 7 litara vode, pola kile limuna narezanog na kolute ili četvrtine, sve to potopiti i ostaviti 24 sata, nakon toga limun iscijediti i izvaditi cvjetove bazge, sve dobro procijediti (može i kroz gazu). U tekućinu dodati 5 kg šećera i 70 grama limuntusa (može i više ili manje, ovisno kako volite). Sve dobro promiješati i staviti na vatru da zakuha. Kad zakuha kuhati još 10-ak minuta.Vruć sok livati u vruće boce i odmah zatvoriti......Ako ga ne popijete odmah, može stajati i do iduće godine...."

Napravimo zajedno ličko osvježavajuće piće

ZADNJA ŠANSA ZA SOK,ČAJ ILI VINO OD ZOBIKE

Ovih dana bazga odnosno zobika je u punom cvatu i treba iskoristiti priliku za berbu cvijeta.

Gospici Jelki danaska j' pomagala ći Ivana/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Gospici Jelki danaska j' pomagala ći Ivana/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić
mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr

8. lipnja 2012. u 23.00 sati, dopuna 9. lipnja 2012. u 20.00 sati

GOSPIĆ - Danas smo započeli trodnevno praćenje pravljenja ličkog soka od zobike iliti bazge (latinskog imena Sambucus nigra L. caorifoliaceae). Bazga je rod trajnica, listopadni grm ili nisko drveće. Od cvijeta se može napraviti ukusan bijeli sirup ili čaj te vino, a od ploda crni sirup. U Kuterevu smo imali priliku provati pohani cvit bazge, vele da se poha ka i pile.
Ovaj vikend je šansa da još pronađete dosta cvitova zobike. Priporučamo da se odmaknete što dalje od ceste, pa makar ona bila i una prašnjava. Provirili smo danaska na obali Novčice. Na zobici još uvik ima dosta cvita i to u mam tri-četiri vele.
Prva j' una kojoj je već opa cvit i di će uskoro biti najprvo zeleni, a kašnje crni bobica. Druga j' vela cvita una da j' lipo cvita, naime, da su se sve latice dobro otvorile. Taj je dobar za sok ili vino od zobike.
Treća vela zobikina cvita j' unaj što još nije skroz cvita, e taj triba brat i sušit u ladu za čaj priko zime. U protivnom, sav će se osut i neće biti ništa od čaja.
Četvrta vela je unaj što se taman zametnija da će cvitat, e taj nemojte dirat puštite ga još koji dan pa unda berite i prirađujte.
Ovaj tekst je nastao kompilacijom naših tekstova iz Ličkih novina, Ričnika ličke ikavice Marka Čuljata, i teksta s Fejsa koji je ovih dana izazvao velik interes kod čitatelja, a dabome, ponajviše kod čitateljka.
- I jedno i drugo piće dobro gasi žeđ, ali i čiste mjehur i bubrege - rekla nam je jošte lani Jelka Pavičić, koja je ove napitke naučila pravit u Lovinjcu od majke poznate u tome dijelu Like kao Bricinka.
E, ovu gospoju pratit ćemo samo zbog vas, dragi čitatelji, puna tri dana sve dok ne napravi prvi, bili, sirup od zobike. Una j' sve to spremno privatila, jer ka i mi želi da sačuvamo naše nasliđe, da sačuvamo sve uno što su namrli naši stari.
Za sirup od zobike tribaju samo 24 cvita, nji' stavite u 3 litre vode, poklopite i ostavite da stoje 24 sata i to što više na suncu. Ovo smo danaska snimili. U nastavku dajemo cili recepis da ga morete čim prvo iskoristit i naparavit sirup od bazge koji se razriđuje vodon. Neka vas ne zbuni gospoja je uzela kantu od mam 12 litara.
Drugog dana, a to će vam biti sutra, u subotu, a danaska je petak, tekućina se procidi, dodaju se 3 kile cukra i sok od limuncina uz povremeno mišanje. Ta smisa ponovno mora stajati 24 sata i što više na suncu. Umisto limuncima more se dodati 60 g limuncinske kiseline.
Trećeg dana, a to će vam biti u svetu nedilju, a more i u ponediljak, sirup triba uliti u boce i dobro začepiti. Od ovog recepisa dobije se 4,5 litre sirupa. Sirup more durat barem godinu dana ili dotle dok ga ne popijete.
Gospa Jelka nam je demonstrirala pravljenje soka od 12 litara vode u kanati s baždirom.

VINO OD ZOBIKE
Vako se slično priprema i vino samo što uno mnogo dulje stoji jer smisa mora ciknuti - provriti.
Za vino od zobike triba 20 cvitova na litru vode, 1,6 kila cukra, dva limuna koje ćete narizati na ploške i po litre ostike. To se sve izmiša i ostavi da 12 dana stoji na suncu. Smisu triba povremeno mišati kako bi se sav cukar rastopija. Na kraju se vino ocidi i traje mjesec dana. Taman toliko dok se pokosi trava i pokupi sino.

POGLEDAJTE I VIDEO ZAPIS LIČKE TELEVIZIJE LTVG-A:

">

Završne pripreme Ličana za zimu

POČELO PRIPREMANJE POSIKA

U brojnim domovima priprema se meso za sušenje - posik, kako bi rekli naši stari.

Uz pomoć mesra brzo smo obavili zbor polovica/Foto Lik@ press Gospić
Uz pomoć mesra brzo smo obavili zbor polovica/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
30. studenoga 2011. u 14.45 sati

GOSPIĆ - Kako je gotovo cijeli studeni bio studen i maglovit, brojne ličke obitelji su to vrijeme iskoristili za završne pripreme zimnice. Najme, čekalo se da zaladi kako si se počeo pripremati i spremati posik - kako Ličani nazivaju meso za dimljenje koje će se jesti tijekom zimskih mijeseci, odnosno do proljeća, a kod nekih i kasnije.
Nakon nabavke drva, odnosno ogrjeva, za koji je trebalo iskeširati i po tisuću i više eura, za lički posik je trebalo upala manje novaca. Tako 97 kilograma svinjetine u mesnici stoji nešto preko dvije tisuće kuna, odnosno kilogram po 21 kunu. Neki su nudili i za koju kunu, ili čak i za šest kuna niže. Ali, bitno je ovo ali. Nešto skuplje znači i brži posao. Meso je prolađeno i ocijeđeno te se može isti ili bar drugi dan salamuriti odnosno stav iti u pac.
U mesnici se po istoj cijeni može nabaviti i "materijal" za ličke kobasice, za koje od srca preporučujemo da se doda i bar 30 posto junetine, i to od pleća, kako ne bi bile premasne i kako ne bi korisnicima "dizale" kolesterol i masnoće i tlak i morda još po nešto.
Nakon našeg višegodišnjeg novinarskog lutanja zavičajem, odnosno Likom, uspjeli smo prikupiti višestoljetna iskustva u spremanju posika kod Ličana u raznim predjelima. Namjerno nećemo upotrebljavati riječ kolinje koja je valjda potekla iz Zagorja, onog Hrvatskog u kome je i Zagreb koji se po mnogočemu nameće drugima u Lijepoj našoj. Nećemo upotrijebiti niti riječ klanje jer ona opet ime ružne asocijacije na protekle ratove na ovome području kada su i ljude klali.
Nakon što smo kompletan materijal za lički posik kupili u jednoj mesnici dali smo se na posao i za manje od dva dana bili smo gotovi. Napravili smo oko 20 kilograma ličkih mesnih kobasica, preostalo je nešto materijala i za uskrsne kobasice kojima su nas podučili braća Marković Mišo i Joso, kojima je did bio mesar kobasičar što je izučio u onoj pravoj Amrcici, i mesar Berak, koji je nekada radio u Gavriloviću u Petrinji pa onda u Gospiću.
Meso smo obrezivali i materijal ostavljali za kobasice i za ličku frigalnu nakon koje smo prste lizali smočeči kuvani krumpir i zauljeno zelje. Meso smo drugi dan na brzaka usolili u salamuri koju smo napravili temeljem iskustava od Ričica do Malog Kuta. Najprije smo očistili i zgnječili nekoliko glavica luka (dabome unoga biloga), zatim smo u oveću kablicu, u kojoj nikad nismo oprali noge, istresli kesicu papra u zrnu, kesicu mlivenog papra i kesicu ljute paprike. U to smo namakali najprije pršute i obilato ih posolili. Nakon pršuta na red su došle plećke, pridnji pršutići, lebra, slanina, (bilo j' toga skroz malo), i kožice od slanine koje će se skuvati za dželadiju. Ispod pršuta smo stavili nogice, koje će isto tako u ličku dželadiju, kao nas je naputije did Jure iz Kutereva od koga smo kupili plitku i široku kačicu za salamurenje.
Nadamo se da će studen nastaviti i da naši pršuti neće plivati leđno Novčicom, ka prošli zima kada su mnogi Gospićani morali bacat meso pa su to, zbog sramote, radili noću. Kobasice smo već provali. Bile su odbre. Drugi dan smo naložili i vatru ispod kobasica i to s - borovicom. Vele da ona ima prirodne konzervanse, a to smo vidili ni manje ni više neg u Malome Kutu kod B rinja. To ne rade ni u Lovinjcu ni u okolici Gospića. I more im bit' žar, jer meso ima odličan buke, kako bi rekli Vrancuzi, ima poseban okus i ukus ka ničiji pršuti man njijovi brinjski.

Blaga iz Ličke škrinjice

LIČKA KAJAGANA S MLIJEČI I IKROM

Bili smo iznenađeni ukusom ličkog jela koje je i - afrodizijak.

Pastrvske iznutrice na početku pripremanja ličke kajgane/Foto Lik@ press Gospić
Pastrvske iznutrice na početku pripremanja ličke kajgane/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
8. studenoga 2011. u 20.00 sati

GOSPIĆ - Još prošle jeseni smo u obitelji Milana Vašarevića u Ličkom Lešću dobili recept za ličku kajganu s mliječi i ikrom pastrve ili štuke.
- Mi smo ti to često spremali na ribnjaku krajem godine. Bilo je odlično - vraća nam se danas sjećanje na Milanove riječi od prošle godine.
- Bože blagi hoću li ikada biti u prilici kušati to jelo - pomislio sam tada.
Malo sam se hvalio tom recepturom ličke kajgane koje je i afrodizijak. Razmišljao sam da li bi i mi Ličani konačno mogli ponuditi nešto domaćem i svjetskom tržištu kao što je to istarski tartuf koga smo imali priliku nekoliko puta i kušati i jesti baš u Istri. U Pazinu i Kringi.
Kada smo se jučer s ekipom HTV-a spremali put Lukova Šugarja i izlova prve hrvatske morske pastrve nismo se ni nadali da ćemo dobiti ključni materijal za ovaj lički specijalitet. U prvom redu bili smo iznenađeni veličinom pastrva koje su izvađene iz mora u lukovačkom Poratu. Valjda nijedna nije bila manje od dvi kile. Na kraju posla naši domaćini, čelni ljudi tvrtke Jadran riba iz Karlobaga, Duško Pilja, generalni direktor i Danijel Kanski tehnolog i voditelj uzgajališta počastili su nas uzorcima svoje proizvodnje. Ponijeli smo kući po dvi prve hrvatske pastrve uzgojene u moru.
- Ovo su obadvije pastrve, a da jedna nije slučajno muško - podsvjesno sam priupitao znalca Kanskog.
- Da u kesi su vam ženka i mužjak. Mužjak se u doba mriještenja razlikuje od ženke po nešto izduženijoj donjoj vilici. A što Vas to interesira - odgovorio je i priupitao Kanski, dodajući da ikra još nije zrela i da je u kesici.
- Pa imam jedan lički recept za kajganu - odvalim ka iz topa želeći se pohvaliti.
Kanski je bio iznenađen, a to nas je ponijelo. Naime, prije toga smo od njega i njegovog šefa čuli o bezbroj načina pripremanja lukovačke morske pastrve, te filetirana, te dimljena, te na roštilju, te pečena, te pohana …. U debeloj noći proradio je i mail i naš recept po prvi je puta u svojoj zabilježenoj jednogodišnjoj povijesti poletio svemirskim prostranstvima.

Sinoć je na red došlo i da se pastrve očiste. Najprije je na red došao mužjak. I zaista Kanski je pogodio, našli smo dvije kesice mliječi. Bile su duge dvadesetak centimetara i široke s jedne strane oko tri centimetra, a na drugoj strani su se sužavale. U drugoj pastrvi našli smo više nego duplu količinu ikre. U plastičnu posudu smo dodali i dvije riblje jetrice koje su izgledale neodoljivo.

Stjecajem okolnosti u goste nam je stigla prava pravcata kuvarica Nada Miletić iz Karlobaga. Gospođa Nada je prije kojih četrdesetak godina završila kuvariju, ni manje ni više neg u školi u Puli. Odma je iste sezone dobila posa na Limskom kanalu di je spremala, zna se, riblje specijalitete. Zatim je edno vrime radila u istarskom poznatom motelu Lovac iznad Pazinske jame u Pazinu. Tuj' naučila lovačke specijalitete koje su obožavali talijanski lovcu koji su tu odsjedali jer je motel ima depadansu za pse i olimpijsku streljanu za glinene golubove. Onda j' ta šjora dobila posa u perušićkom otelu Štirovača, a iduće godine u tome istom poduzeću Jadranu, ka prva školovana kuvarica, primištena je na posa u kujinju baškog otela Jadran, a to vam je danaskare Velinac. Usput rečeno, Nada j' iljadudevestotinadevedeset i prve počela kuvati i ogroman broj porcija za 'rvacke branitelje. Dakle, nema što ne zna.
Malo se je lecnula kada smo ju zamolili da nam pomogne prirediti ličku kajganu. U tavu smo stavili ulje, dodati najprvo mliječ, a zatim ikru i pečenje priveli kraju. Malo smo to posolili i zapaprili. Na kraju smo dodati i razmućena nikolka jaja.
- Izgleda je sve ispalo dobro, sam posao te navede kako trebaš raditi - rekla je zadovoljna planinka u našoj kući.
Vidjevši da j' toga puna tava, a samo sam je bio kandidat da jelo isprovam tražio sam pojačanje za obračun s ličkom kajganom. Brzo se zavrtio telefun Ivice Franića, prista j' iz šuba biti naš degustator i na po ure napustija posa.
Lipo j' to izgledalo i na pladnju. Imali smo paradajz salatu, a našlo se i nikoliko čaša runješa. Išlo je sve ka podmazano. U kajgani je mliječ gotovo nestala, ikra je bilo dobro popržena, a jaja smo šparali pa i' nije bilo puno. Gotovo zaboravi, i džigerice su bile odlične.
- Mogle bi i vi probat, ovo vam je kao sitno srezana i pečena pastrva - dobacija j' Ivica planinci Nadi i supruzi mojoj.
Nada je bila zadovoljna svojim rezultatom rada.
Jošte ćemo vidit noćas, ili ujutru, ali o tome neću ništa pisat.
Da ste mi debeli i do novog čitanja.

PS: Namirno nismo odali punu recepturu, nadam se da mi
stari Pušnjak iz Ličkog Lešća neće ništa zamirit. To čuvamo za knjigu lički
recepata Lika za stolom koju pripremamo i za koju imamo priko stotinu ila i pila.
Tamo će biti kompletan recepis isto ka i iskustvo obitelji Vašarević, a i naše današnje.
Za knjigu tražimo i sponzore, bit ćemo zahvalni ako nam se niko javi i time
ubrza posa.

Probali smo jedan novi recept

LIČKA MARINADA OD PASTRVE

Prženje potočne pastrve za današnji ručak/Foto Lik@ press Gospić
Prženje potočne pastrve za današnji ručak/Foto Lik@ press Gospić

www.licke-novine.hr
28. listopada 2011. u 22.45 sati

GOSPIĆ - Po starom narodnom običaju danas su Ličani u loncu kuvali gra golać, znači bez imalo mesa ili su pripremali ribu. Na svu sreću da je petkom sajmeni dan u ličkoj metropoli i da tada dolaze i prodavači ribe. Godinama je redovna obitelji morskih ribara Cvitkovića iz Crikvenice koja dovozi plodove mora, povremeno je ovog ljeta počeo dolaziti i jedan ribar iz Novalje, a već nekoliko godina redoviti su i ribari, odnosno radnici ribogojilišta Leko iz Sinca s konzumnom pastrvom pristupačne cijene. Tri pastrve su 30 kuna.
Iz Sinca na gospićku placu stiže živa pastrva. Često je to puta ona prekrasna pirgava, ima crvene pjege, domaća potočna pastrva, iako nije loša ni ona kalifornijska koja ponekad zna imati i - crveno meso poput lososa.
Tradicionalni način spremanja pastrve, a time i drugih vrsta potočnih riba u Lici, je prženje na ulju. Rijetko tko ribu kuha ili priprema roštilj. I mi smo danas kupili nešto pastrve koju je veoma lako očistiti s nekoliko poteza nožem, a uginula je još na putu do kuće. Nakon čišćenja dobro smo ju isušili papirnatim ručnicima i stavili u hladnjak da pričeka do ručka. Prije prženja malo smo ju posolili iznutra, a izvana smo dobro posuli mješavinom kukuruznog griza i brašna. Odustali smo od pšeničnog brašna prije par godina nakon probe na ovakav način pripremljene pastrve iz rijeke Une.
Nakon ručka preostala je jedna cijela pržena pastrva koju smo još toplu otkostili i ostavili da se prohladi na sobnoj temperaturi. Onda smo ju zatvorili i ostavili u hladnjak. Za večeru smo pripremili marinadu. Najprije smo očistili i nasjeckali nekoliko češanja luka i nasjeckali nešto peršina, dabome lista, i time posuli pastrvu i dobro zalili maslinovim uljem.
Za smok treba malo kruha, nešto salate, a i čaša crnog vina.
Dobar tek.


Nešto staro nešto novo

GOJKOVA GARAVUŠA

Ponuda domaćeg krumpira u Gospiću/Foto Lik@ press Gospić
Ponuda domaćeg krumpira u Gospiću/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
23. rujna 2011. u 14. sati

GOSPIĆ - Danas je u ličkoj metropoli bio tradicionalni tjedni sajam. Petak je bio dobar. Dalmatinci i Primorci su uz zelenjavu nudili morsku ribu, a Ličani uz krumpir gačačansku pastrvu. Krumpir se danas prodavao po cijeni od okruglo četiri kune, to vam dođe po ednu dojč marku koliko mu je cina bila i u Domovinskom ratu. Znači, nikakve promine, edino što j' ta marka nestala, a euro niko i ne spominje u divanu.
Na ednoj strani place snimili smo Gojka Cvijanovića di piva ličke pisme uz dangubicu, koju, dabome, sam i svira. Poslušajte njegovu garavušu.
Za štimung, petkom, poslušajte još ništo iz arhive Lik@ pressa štoj' snimljeno na Plitvicama. To je KUD Izvor iz Rakovice koji je posta sastavni dio plitvičke ponude.

GOJKOVA PISMA:

">

KUD IZVOR RAKOVICA
">

Usputnica iz Bilaja

UZ ČIJALO IDE I PISMA

www.licke-novine.hr
19. rujna 2011. u 15.00 sati

BILAJ - Prije nikolko godina bili smo pozvani da slikamo čijalo kod obitelji Mraović u Bilaju. Prva j' to kuća na ulasku u selo nakon Visokog brda. Okupilo se dosta naroda, a ženetina posebno. Bilo je organizirano čijblo, odnosno grupno čišćenje perja. Obično se radi za dugih zimskih noći uz pismu i zabavu do dugo u toplu zimsku noć. Perje je naminjeno divojci iz kuće za udaju ka' dota. Perje od živine se čisti, čeha, za jastuke i perine; odvajajaju se mekih dilovi od badrljica. Čijalo saziva žena kojoj treba perje za posteljinu, a sudionike čijala časti uštipcima, kavom i pićem. Muškarci u čijalu se zabavljaju i pivaju i ništa ne rade.
-Pišem pismo, šaljem ga u Cerje, dođi dragi čijat ćemo perje - pivali su Ričičani, a vi poslušajte kako pivaju Bilajčani u čijalu.

">

Ličke novine su pozvane

MARTINOV PARADAJZ OD TRI METRA

Martin sa svojim paradajzom rekorderom/Foto Lik@ press Gospić
Martin sa svojim paradajzom rekorderom/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
6. rujna 2011. u 15.00 sati

GOSPIĆ - U dvorištu kuće Martina Devčića na Trgu Stjepana Radića u Gospiću raste neobičan rekorder - paradajz od tri metra. Čisto nije za vjerovati ali smo se osobno uvjerili i slikali.
- Presadnicu sam kupio na gospićkoj placi. U taj komadić dvorišta i lani sam imao paradajz, ali ovaj, iako ga ne polijevam, raste gotovo svakog dana. Ima i paradajza za salatu i žena ga nosi kući - zbori Martin.
Pravo je čudo kako paradajz raste i uspijeva. Ima loše uvjete. Nalazi se ispod kolnice dvorišnog objekta, što se vidi i na našoj prvoj slici, ali ima lijepu rumenu boju. U istom dijelu malog dvorišta je i stabalce breskve, za koje saznajemo da nisu dozorile i da su otpale.

I toga ima

LIČKE BRESKVE

Stablo breske u Tuđmanovoj ulici u Gospiću/Foto Lik@ press Gospić
Stablo breske u Tuđmanovoj ulici u Gospiću/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
17. kolovoza 2011. u 20.00 sati

GOSPIĆ - Zahvaljujući upornosti i ustrajnosti pojedinih stanovnika Like, u nju prodiru neke nove voćke koje nikada, ni u snu, nisu mogle uspijevati u tome dijelu Hrvatske. Prije nekoliko godina imali smo priliku vidjeti gotovo zrele plodove kivija u Budačkoj ulici u Gospiću. Ovih smo dana šetnjom ličkom metropolom otkrili dva stabalca bresaka. Jedno se nalazi u Ulici dr. Franje Tuđmana u samom središtu grada. Prilično je zapušteno, nije obrezano i nema plodova. U njegovoj sjeni nikla je i jedna zakržljala - smokva.
Na Čardaku smo u jednom dvorištu, koje je prilično zaštićeno od studeni i mraza, ali ne i vjetra, ugledali breskvu punu zlatnih plodova.
- Trebao si svratiti prije par dana, prije onog vitra. On mi je prevrnuo breskvu i dosta je plodova otpalo - jada se vlasnik koji je želio ostati anoniman, naglašavajući da breska zahtjeva mnogo vode.

Evo još jednog ličkog recepisa

SOK OD BOBICA BAZGE

Zrele bobice bazge dobre su za crni sok/Foto Lik@ press Gospić
Zrele bobice bazge dobre su za crni sok/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
16. kolovoza 2011. u 18.45 sati

Recept Ankice Blažević, Gospić.

Sada je taman vrime da za zimu pripremite još edan sok od bazge, i to od crnih bobica koje su taman sazorile.

Pripremiti:
5 dubokih tanjura bobica, 2 litre kipuće vode i 10 dkg limunove kiseline

Ostaviti da stoji 24,00 sata.

Procijediti kroz gazu, staviti kuhati i dodati 4 kg šećera.
Kada počne kuhati opjeniti i lijevati u vruće boce.

Zapis: PETAK U ČETVRTAK

NAJMANJA LIČKA KAPA NA SVIJETU

Majstor Boris Jungić napravio je najmanju ličku kapu na svijetu- ima samo tri milimetra. Uredniku Ličkih novina obećao s neurokirurgom napraviti još - manju.

Najmanja lička kapa na svijetu ima samo tri milimetra/Foto lik@ press Gospić
Najmanja lička kapa na svijetu ima samo tri milimetra/Foto lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
4. kolovoza 2011. u 22.15 sati

GOSPIĆ - Zbog praznika Dana domovinske zahvalnosti danas, u četvrtak, u ličkoj metropoli je bio - petak. Da, tako se to kaže kada se zbog neradnog dana, petak, koji je stoljećima sinonim za sajmeni dan u Gospiću, pomiče na četvrtak. Gospićani čak i otočane, kojima je sajam srijedom, pitaju: - Kada je kod vas petak?
Danas je petak bio neuobičajeno slab. O tome nam je prvi znak bio da smo lako parkirali u Smiljanskoj ulici, te nije bilo gužve za kruh kod Tušaka. Nakon što smo kupili sinčaransku pastrvu za sutra, kupili smo nešto zelenjave i sve ostavili u auto. Vratili smo se s kamerom.
- Pogledaj sad koliku sam ličku kapu napravio. Ne možeš reći da nisam ipsunio obećanje - reče nam majstor Boris Jungić, vlasnik krojačko trgovačkog obrta Modni studio iz Duge Rese pokazujući komplet ličkih kapa različite veličine na malom jastučiću.
I zaista. Ostali smo iznenađeni veličinom. Ljudi moji koliko je maća ta kapica. Ima u promjeru edava tri milimetra. Glavom nam je prozujala uspomena na nekadašnju kaparu na ćošku Budačke ulice u Gospiću otkuda su u svijet odlazile tisuće ličkih kapa. Tada je bila moda da se političarima za uspomenu poklanja kapurda od bar po metra promjera, b.b. kapa, s izvezenom posvetom. Ovo j skroz drugačija situacija. Simbol je to koji smo poželjeli imati na reveru. Nosili bi ga ponosno kao i dvadesetak drugih potencijalnih kupaca koji su pitali za cijenu dok smo se mučili snimiti taka majušnu kapicu.
- To nema cijene. To sam napravio samo za novinara - odvaljivao je kao iz topa majstor Jungić, nagovarajući mušterije da kupe nešto drugo.
A kod njega imaju što i kupiti. Suvenire ličkih kapa različiti veličine ima na stotine. Da dobro ste pročitali na stotine. Ličkih kapica s imenima sela ima 300, a još toliko s ličkim prezimenima. Majstor Boris ima i kapa standardnih veličina koje služe kao glavopokrivalo. U razgovoru za Ličke novine od majstora Jungića saznali smo da je u Liku počeo dolaziti prije 21 godinu. U svom obrtu u Dugoj Resi osim kreacija, odnosno krojenja i šivanja, ima i sitotisak i vez kojima ukrašava brojne majice, suvenire ili uporabne predmete po narudžbi, kao što su platnene vrećiće za piće, zaslani i slično.
Ličke kapice s toponimima i ojkonimima počeo je praviti prije tri godine na nagovor punice Ane (84) iz sela Skrada kod Saborskog koje je 1945. raseljeno zbog izgradnje vojnog poligona u Slunju.
- Najprije sam zbog punice na kapu stavio ime sela Skrada, a zatim sam bio na sajmu za sv. Anu u Drežnik Gradu. Tada sam izazvao veliki interes i odlučio sam proširiti proizvodnju - zadovoljno kaže majstor Boris, koji obilazi sajmove širom Like, tako je srijedom u Otočcu, ponedjeljkom u Brinju, subotom u Korenici …

Ribnički štrukalj II.

KUHANA JE JOŠTE BOLJA

Nakon zamrzavanja štrukalj smo kuvali/Foto Lik@ press Gospić
Nakon zamrzavanja štrukalj smo kuvali/Foto Lik@ press Gospić
www.licke-novine.hr
3. kolovoza 2011. u 18.00 sati

GOSPIĆ - Početkom ožujka bilo smo u Ribniku i Ruža Grgurić nam je prema receptima svoje bake pripremila pravi lički, odnosno ribnički, specijalitet - štrukalj. Istu večer dva smo štruklja zamrznuli i ovih dana pripremili.
Bila je to ujedno i proba kakav će ribnički štrukalj biti nakon zamrzivača. Ma ljudi moji, bilo je odlično. Bija je jošte bolje neg oni iz prve ture, nako pečeni u roru. Ove smrznute uvalili smo u vrilu vodu i kada su zaplivali okrenuli smo i jošte kuvali. Nakon toga smo i' malkice potpekli na maslacu iz trgovine.
Za prste polizat. Ko bi reka da se takva rana nikad spremala za - kosce, a ne za goste.
Prvi dio priče je na dnu rubrike :
http://www.licke-novine.hr/skrinjica/crna.html#n214

Državno natjecanje proizvođača rakije

USPJEH LIČANA I KRUŠKOVAČE

Pavao Pavelić iz Gospića jedan je od trojice Hrvata koji su osvojili zlatnu medalju i prvo mjesto za svoju kruškovaču.


www.licke-novine.hr
8. srpnja 2011. u 16.10 sati

GOSPIĆ - Krajem lipnja u sklopu 45. Đakovačkih vezova održano je IV. Državno natjecanje u kvaliteti prirodne domaće kruškovače i Viljemovke. Organizator je bila Udruga proizvođača prirodne domaće šljivovice UPDŠ Slavonka iz Osijeka. Na natjecanju je bilo 27 uzoraka, a ocjenjivalo ih je posebno povjerenstvo Clustera Slavonke iz Osijeka. Uzorci su bili pod šiframa, a prvo mjesto podijelili su uzorci Viljemovke pod rednim brojevima 4, 12 i 21. Jedan od ta tri uzorka je potekao iz kotla Pavla Pavelića iz Gospića koji je kao i ostali dobio ocjenu 5,0 odlična kvaliteta. Pobjednicima je pripao veliki pehar, zlatna medalja i diploma za osvojeno prvo mjesto.
Ovime je Pavelić potvrdio kvalitetu s prošlogodišnje izložbe Jeseni u Lici koja je održana u Gospiću i gdje je osvojio prvo mjesto.
Nije to sve. Drugo mjesto zauzela je Viljemovka Ivane i Tomice Bukovac iz Lipovlja, koja je dobila ocjenu vrlodobar. I ova kruškovača se okitila srebrnim medaljom i diplomom za drugo mjesto.
Treće mjesto na ovome državnom natjecanju osvojila je kruškovača OPG Željka Krznarića iz Brinja. Rakija je dobila ocjenu dobar, brončanu medalju i diplomu za treće mjesto.
Osim ovih priznanja LIčani su ih dobili još. Ivana i Tomica Bukovac iz Lipovlja i Josip Samaržija iz Sinca dobili su priznanje za očuvanje starih sorti ličke kruške.

Iskoristite još ovaj vikend i napravite

SIRUP ILI VINO OD ZOBIKE

Za izradu ovog ljekovitog pića treba samo nešto volje i znanja. Donosimo recepte Jelke Pavičić iz Gospića, koje je naučila od svoje majke u Lovincu, poznate po nadimku Bricinka.

Pripremljeni materijal za sirup od zibike/Foto Lik@ press
Pripremljeni materijal za sirup od zibike/Foto Lik@ press
www.licke-novine.hr

17. lipnja 2011. u 19.00 sati

GOSPIĆ - Ovaj vikend je posljednja šansa da još pronađete nešto cvjetova zobike, odnosno bazge koji još nisu prezreli, mi da napravite koju litru bijelog sirupa ili vina.
- I jedno i drugo piće dobro gase žeđ, ali i čiste mjehur i bubrege - kaže Jelka Pavičić, koja je ove napitke naučila u Lovincu od majke poznate u tome dijelu Like kao Bricinka.
Za sirup od zobike trebate nabrati 24 cvijeta i staviti ih u 3 litre vode, poklopiti i ostaviti da stoje 24 sata i to što više na suncu. Zatim se tekućina procijedi, dodaju se 3 kg cukra i kilogram oguljenog i sitno sjeckanog limuna uz povremeno miješanje. Ta smjesa ponovno stoji 24 sata na suncu. Umjesto limuna može se dodati 60 g limunske kiseline.
Sirup na kraju procijediti i uliti u boce koje treba dobro začepiti. Od ovog recepisa dobije se 4,5 litre sirupa.

VINO
Za vino od zobike treba 20 cvjetova, 1,6 kg cukra, 2 limuna, ? l ostike i 16 l vode. Sve se skupa izmiješa i ostavi da 12 dana stoji na suncu uz povremeno miješanje.
Na kraju vino se procijedi ulije u boce.
Može se piti samo idućih 30 dana jer onda cikne, ukiseli se. Ovo su Lovinčani pripremali za kosce.

Pučko otvoreno učilište Gospić

TEČAJ BIJELOG VEZA

Polaznici tečaja bijelog veza u Gospiću/Snimio Marko Čuljat, Lik@ press
Polaznici tečaja bijelog veza u Gospiću/Snimio Marko Čuljat, Lik@ press
www.licke-novine.hr
14. SVIBNJA 2011. U 11.35 SATI

GOSPIĆ - Danas je u Pučkom otvorenom učilištu dr. Ante Starčevića započeo novi tečaj tradicijskih ličkih vještina. Desetak polaznica i jedan polaznik do kraja svibnja savladavat će vještinu bijelog veza kojim se ukrašavaju ličke narodne nošnje. S polaznicima će raditi Ljubica Hrstić, vezilja iz Zagreba koja je stručna suradnica više hrvatskih učilišta, a u Gospić dolazi već treći put.
- Naučit ćemo raditi vez koji je karakterističan za Liku. Ovdje se tkao i domaći stolnjak i ukrašen je bijelim resama vezanima na lički način - rekla je Hrstić. (Marko Čuljat)

Drugi o nama

PRIKAZ TESLINE BIOGRAFIJE U NOVINARU

Bard hrvatskog novinarstva Jozo Petričević, osvrnuo se na naše izdanje Tesline biografije u novinarskom časopisu Novinar.

Korice Tesline biografije krasi panoramska fotografija Tesline rodne kuće u Smiljanu
Korice Tesline biografije krasi panoramska fotografija Tesline rodne kuće u Smiljanu
www.licke-novine.hr
1. svibnja 2011. u 15.20 sati

ZAGREB-GOSPIĆ - U posljednjem broju glasila Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske Novinar, broj 1, 2 i 3. od 2011. objavljen je prikaz naše knjižice Nikola Tesla biografija. Prikaz je uradio bard hrvatskog novinarstva Jozo Petričević.
- Rijetko je tko tako lijepo i znalački opjevao našu kršnu i dičnu Liku kao novinar i spisatelj Marko Čuljat (1948). Dosad je uz svakodnevni novinarski težak posao - urednik Radio Gospića, dopisnik RTV Zagreb, suradnik - urednik Ličkih novina, kasnije glavni urednik i direktor Ličkog vjesnika, dopisnik Novog lista i Večernjeg lista - napisao ne mali broj feljtona, knjiga, knjižica i publikacija o znamenitostima Like, njenim velikanima, znanstvenicima, ratnicima i braniteljima te običnim malim ljudima - ističe Petričević u svome prikazu.
Najnovije djelo džepnog formata, što nam ga je podario je Nikola Tesla - biografija u izdanju Lik@ pressa, Gospić, a od istog autora u nakladi iste novinske kuće su brošure i knjižice Ričnik ličke ikavice, Lika iz bloka jednog novinara (lički leksikon) i Gospić i okolica (vodič).
Novinar i publicist Marko Čuljat s relativno malo riječi kao je tako mnogo o velikom znanstveniku i izumitelju na polju elektrotehnike i radio tehnike - Nikoli Tesli (rođenom 1856. u Hrvatskoj) u selu Smiljan, sedam kilometara sjeverozapadno od Gospića, a umro je 7. siječnja 1943. sam i napušten u sobi 3327 na 33. katu hotela Newyorker u New Yorku, na uglu 34. ulice i Osme avenije.
Tesla je zadužio čovječanstvo brojnim izumima i patentima. Kada bi kojim slučajem prestali raditi strojevi napravljeni temeljem njegovih zamisli, gotovo bi stao život u cijelome svijetu i vratili bismo se u davnu prošlost.
Najnovije Čuljatovo djelo o geniju iz Smiljana i vizionaru 21. stoljeća ilustrirano je veoma kvalitetnim fotografijama i dokumentima, a istaknuto mjesto zauzima Memorijalni centar znanstvenika Nikole Tesle s tematskim parkom otvorenim 2006. godine u Smiljanu za 150. godišnjicu njegovog rođenja.
oOo

Knjižice Nikola Tesla - biografija izašla je početkom ove godine na hrvatskim i na engleskom jeziku. Knjige su objavljene kao 18. i 19. knjiga biblioteke Lička škrinjica izdavača Lik@ pressa iz Gospića. Prijevod na engleski obavila je gospićka profesorica i magistrica znanosti profesorica engleskog Edita Klobučar, a recenziju je napravio također gospićki profesor fizike dr. sc. Valter Krajcar. Obadvoje su predavači na Gimnaziji Gospić. Stručna suradnica za grafički dizajn bila je dipl. ing. Ivana Pavičić Skalonjić, knjižice su tiskane u digitalnoj tiskari Prodigital u Zagrebu. Cijeli posao, osim isporuke knjiga, obavljen je u digitalnoj formi - rukopis je poslan elektroničkom poštom u tiskaru, a takva je bila i korektura prije tiska.
Redaktori hrvatskog rukopisa bili su profesori Ivica Mataija i Jure Karakaš.
Uz novoizgrađeni Teslin centar u knjižicama je predstavljena i spomen-pošta Nikole Tesle u Smiljanu gdje su izloženi njegovi osobni predmeti, a reproducirane su i marke s Teslinim likom.
Jedino iz ove knjižice možete saznati gdje se nalaze spomenici Teslinih roditelja koje im je on podigao nakon njihove smrti, a već je bio preko bare u Americi.
Knjižice se nalaze u prodaji u gospićkim knjižarama i u Memorijalnom centru Nikole Tesle u Smiljanu.

Perom i kamerom

PERUŠIĆKO ČIJALO

Perušićko čijalo/Snimila Nikolina Orešković
Perušićko čijalo/Snimila Nikolina Orešković
www.licke-novine.hr
14. ožujka 2011. u 17.00 sati

Piše Blaž Baja Žarak
Snimila Nikolina Nina Orešković


PERUŠIĆ - Kako se ne bi zaboravilo, a i kako bi se prisjetile starije generacije, a mladima pokazalo kako su se do nekada održavala prela i čijalo perje, u kući OPG-a Žarak održano je prelo, odnosno, čijanje (čihanje) perja. Perušićko čijalo je okupilo dvadesetak čijačica i desetak pratioca muškaraca u ulozi zabavljača. Najstarija čijačica bila je baka Marija sa svojih 78 godina, a najmlađa Marija Ana s 10 godina. Čijalo se perje pataka i tuka, rešeta su se punila i praznila, pjevalo se:
ČIJAM PERJE A DRAGOG MI NEMA,
IL' JE S DRUGOM, IL' KOD KUĆE DRIJEMA!


Pripovijedale se zgode i šale:
TUŽI SE MARE KATI. KATE MOJA, JURE ME NI ZERA NE VOLI, OSAM DANA NIJE NAME RUKE METNO. NIJE ME ISTUKO.

Pasalo je po noći, čijanje je gotovo, skuplja se i sklanja perje. Čijačice se čiste i uređuju. Domaćica iznosi hranu, kolače, bufle, uštipke, pije se čaj, rakija. Stjepan Bašić - Braco na samici pribire i čuje se pjesma:
PRELO PRELIM I TAMBURU SVIRAM,
OJ GARAVA U SRCE TE DIRAM!

I tako do prid zoru. Jednom će baka Marija: - Ja dico ode sada i Bog zna kada.

Recepti ličkih planinki - LIČKA ŠTRUKLA IZ RIBNIKA

RIBNIČKI ŠTRUKALJ

Ružica Grgurić još uvijek pamti majčin recept starog ličkog specijaliteta, ali i bakine zelene salate sa slaninom.

Pripremanje štruklje kod Grgurića u Ribniku/Snimio Marko Čuljat
Pripremanje štruklje kod Grgurića u Ribniku/Snimio Marko Čuljat
www.licke-novine.hr
6. ožujka 2011. u 19.030 sati
Zapisao i snimio Marko ČULJAT

RIBNIK - Ovo ličko selo rasprostire se na Ličkom polju između ličke pruge, magistralne ceste Gospić-Gračac i najveće ličke rijeke, rijeke Like. Nešto ribničkih kuća je uz glavnu cestu, ali je dobar dio sela nešto jugozapadnije od nje gdje se nalazi i župna crkva sv. Petra i Pavla. Selo je bilo prvo nacrti bojišta tijekom cijeloga Domovinskog rata i bilo je dosta razaranja. U okolici, naročito pod Velebitom, još uvijek ima minskih polja nekadašnjeg Medačkog džepa.
Kuća obitelji Grgurić nalazi se na glavnoj cesti nedaleko mosta. Iako je padao snijeg ušli smo u dobro okidano i očišćeno široko dvorište. U kući je bilo toplo. Primjećujemo i šparket od centralnog grijanja na drva. Obitelj je to umirovljenog nastavnika biologije i kemije Ante, koji je radio u Perušiću i Gospiću, i njegove supruge Ružice. I Ružica je jedno vrijeme radila u tajništvima škola u Perušiću, nekadašnje srednje ekonomske i osnovne škole, ali je prije dosta godina bila višak. Da bi poboljšali životni standard bave se poljoprivredom i stočarstvom. Imaju tri krave od kojih mlijeko predaju za jednu siranu, 35 ovaca, a nađe se i domaćih žitarica koje melju u kninskom mlinu gdje im živi i radi sin. Rado im dolaze unuci iz Knina i Zagreba gdje ima živi kćerka. I za njih baka Ruža sprema ličke specijalitete pa i LIČKE ŠTRUKLE odnosno štruklje nakon kojih se prsti ližu.
E, za tu ličku, odnosno ribničku štruklju, treba vam kila i frtalj brašna, kila sira, najmanje sedam jaja, ništo ulja, soli, kukuruznog brašna i dosta volje i upornosti. Pripremanje štruklje smo snimali za knjigu ličkih recepata starih jela i trajalo je bome više od dvi ure. Zato smo načinili punu slika. Ribničke štruklje mogu se isti nako pečene i smočiti s kiselinom, a mogu se i kuvat kada se prolade, ili kada se smrznu za kasnije. Onda se nakon kuvanja razrižu na manje komade i začine ucvrčanim putrom.
Za prste polizat. Ko bi reka da se takva rana nikad spremala za - kosce, a ne za goste. Ostale detalje recepisa ribničke štruklje saznat ćete u Ličkoj kuvarici koju pripremamo.
Od gospe Ružice dobili smo i recepis za varivo od lobode. To vam je ona trava koja reste po gredicama u vrtlu. Triba ju skuvat i dodat krumpira, ulja i ostike. I eto litnjeg ručka. NIje to sve. evo i ribničke zelene salate. U zelenu salatu se doda dobro popržena sitno srezana slanina u koju je na kraju dodana kaislina. To vam je ilo umisto ulja i ostike. U slast.
Pročitajte i kaka je kuvana štruklja nakon što je bila zamrznuta:
http://www.licke-novine.hr/skrinjica/crna.html#n229

Uz našu novu rubriku - NA TRAGU LIČKE ŠTRUKLE, ŠTRUKLJE, ŠTROKLJA

BLAGA IZ LIČKE ŠKRINJICE

Predstavljamo projekte Lik@ pressa iz Gospića.

Janjetina je omiljeno jelo u svim birtijama/Snimio Marko Čuljat
Janjetina je omiljeno jelo u svim birtijama/Snimio Marko Čuljat
www.licke-novine.hr
3. ožujka 2011. u 00.05 sati

GOSPIĆ - Jedna od naših djelatnosti koju njegujemo u Gospiću i okolici, svakako je izdavačka djelatnost. U biblioteci Lik@ pressa do sada je objavljeno 19 knjiga i knjigica različitih autora, ali isključivo domaćih, odnosno ličkih. To ćemo nastaviti i u narednom periodu. Tako smo priveli kraju pripremu knjige dr. sc. Jasminke Brala Mudrovčić, profesorice na Učiteljskom fakultetu u Gospiću koja se odnosi na književno stvaralaštvo Pere Budaka.
Priprema se novo izdanje Like, koja će ovaj put biti na većem formatu i promijenjenog naslova. U pripremi je i knjiga starih razglednica Gospića i okolice, odnosno Like.
U ovoj rubrici uskoro započinjemo objavljivanjem serije priča o našim sugrađanima, bit će po svoj prilici više sugrađanki, odnosno Ličanki, koje još uvijek znaju raditi zaboravljena ali zato ukusna i slasna lička jela i razne delicije iz ličke kujinje. Naime, do sada smo prikupili samo 99 recepata iz ovog dijela Hrvatske. Dobili smo ih od onih osoba koje u srcu nose Liku i ne dozvoljavaju da se njeno ime i trag zatru u bespućima povijesnih događanja na putu na Zapad, odnosno u Europu. Željeli bismo da naš dota staroj dami bude što bogatija i slasnija i da to ne bude samo kupus i meso i pečenka.
Tragajući Likom pronašli smo brojna jela kojih nema u nikakvim knjigama, a još manje u kuvaricama, odnosno kuharicama. U udžbeniku kulinarstva ni slova L o Lici, a kamo li da netko napiše suvislu rečenicu o ličkim jelima. Teoretičari kulinarstva u lička jela trpaju čak i bosanski lonac čiji recepis, odnosno recept, stavljaju na prvu stranicu svoje knjige, koju se usude nasloviti pridjevom lički.
Ima dosta godina kako smo od nekih, i živućih i pokojnih gljivara, čuli nevjerojatnu vijest - da u okolici Gospića, nešto istočnije, ima čak i - tartufa. Sumnju nam je nedavno potvrdio jedan poznanik iz tih predjela. Teško je to potvrditi na terenu, ali nikad se ne zna možda u Liku ponovno dođe neki od branitelja i gljivara iz Istre.
Našli smo i dva recepta za ličke afrodizijake. Ali o tome, nećemo sada. Nekom drugom prilikom, i vjerojatno na nekom drugim mjestu.
Što bi reka nekad Josina iz Lički novina: - Da ste mi debeli i do vidova.