<%@LANGUAGE="JAVASCRIPT" CODEPAGE="65001"%> Ljudikanje_Ličke novine Lika press

Ljudikanje o izborima i MOST-u

KRAJ ILI POČETAK AGONIJE

Što znači tehnomenadžer na čelu vlade iza koga ne stoji jaka stranka.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. prosinca 2015. u 19.00 sati


Biliži i razmišlja Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

eto je proša misec i po od kako smo glasovali za nove sabornike u Zagrebu. Uz live i desne pojavili su se, neplanirano, i uni sridnji nikaki Most, treća navrat nanos organizirana opcija koja j ' dobila mam 19 mandata.

            Nijov se broj, mislim mostovaca, dok su prigovarali i pregovarali, smanjija na 15, i ipak su šest tidana ucinjivali Rvacku i Rvate i Rvatice svojim željama provincijski i za rvacku javnost nepoznati' političara koji su bili zblanuti vlastitim uspihom kod glasovatelja diljem Lipe naše. Po svemu sudeći nisu bili spremni za tolikačku odgovornost jerbo su se ponašali ka udavača, išli su od liva na desno pa ko u doti da više, izgledalo je da nije bilo bitno s kime će biti na budućoj vlasti vengo da samo budu na vlasti.
Danaska sam čita u nikim novinama da su imali i svoju špijunsku službu koja j' prisluškivala i suparničke mobitelce s po kilometra. Nazdravlje demokracijo.

            Danaska j' edan portal javija da je novi mandator Tihomir Orešković Ličanin. Ne znam i nisam sigur kolko će to značiti za Liku, Ličane i Ličkulje u Lici koja svakim danom ima sve manje pučana. Nisam sigur kolko nam je dobra donija unaj Jakov Blažević, pa Milan Rukavina Šajin. Lički je zet bija unaj drug Tito pa j' njegova žena Jovanka iz Pećana podmirivala gubitke pilane u Bilopolju koja j idanaska na crikvenom zemljštu… Tu su i novi demokratski čelnici u novoj Rvackoj Nikica Valentić, Zvonko Mateša, pa unaj bradonja Stipica Mesić i slični čelnici ličkog podritla.

            Nikica Valentić, rođeni Gospićanin i tehnomenadžer s iskustvom u građenju kućica, je ka premijer skupa s kumom Bosiljkom Mišetićem, Gospiću uvalija kredit od deset milijuna maraka za poslovnu zonu u kojoj danas radi mam dvacet radnika, a sam je obećava napravit tvornicu klima uređaja. Na ispovidi je u katedrali hrvatskog duha, odnosno na HTV-ju nakon izbora za premijera izjavija da se boji pomoć Liku jerbo bi dobija primjedbe iz drugi rvacki dilova.

Unaj bradonja koji se uvalija u niki sportski komitet, Zvonko Mateša, kome je mater iz Klanca, zna se valit' da je kršten u klanačkoj katoličkoj crkvi di j' kršten i Otac domovine, mislim, dr. Ante Starčević, a prvo što j' naprijavije ka premijer bila j' likvidacija MOL-a u Ličkom Osiku za pišljiva 24 milijuna kuna klolko jer u ratu isplaćeno radnicima MOL-a koji nisu bili u četnicima. Jerbo j' to po njegovom uvaženom, mišljenju bila nesofisticitarna proizvodnja koja nikome ne treba. Bidnik nije zna da na osičkim steznim glavama Švabe prave Mercedus, Folksvagen, da te stezne glave kupuju Šveđani koji su smislili čelik, ali bome i Rusi u Lenjingradu, ili kako se već danas zove, da bi mogli praviti lozove u topovskim civima kojima danaska tuku di stignu. Ko zna zna, a ko ne zna neka drži jezik za berdom za vike vikova.
Za nadati se da novi mandator, i virovatno novi rvacki primijer, neće u velikom luku zaobilazit Liku.

Daste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje u Ličkim novinama

HAW
Detalj stranice HAW-a

HVALA SVIMA NA SURADNJI

Eto, još je edna godina na izmaku, pa j' red položiti kakav račun.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
13. prosinca 20156. u 19.00 sati

Priredija Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

eto se primiče kraju jošte edna godinica, pa j' red da malo saberemo račune. Kada sam započinja ovaj novo stari posao nisam se ni nada da ću, primirice, ove godine imati suradnika iz ciloga svita.

            Da dobro ste pročitali - iz cilog svita. Na listi mi je mam 59 imena autora s imenom i prezimenom. Niki se bave pulitikom niki poezijom, ali za sv nji ima mista u ovizim novinama, kaj što j' to i nekada bilo. Porane zalca skoro zaboravi, da navedem i 42 razne institucije, ustanove, zaklade, udruge, društva pa i nika ministarstva koja na našu adresu šalju priopćenja i fotografije. Većina toga biva i objavljeno.

            Jedino mi je ža ka psu što se i dalje nastavlja krađa intelektualnog vlasništva. Sramota me to ponavljati mislićete da sam pomnjasa. Krade se nemilice i prenosi mam i u knjigama, a da se ne pita ili barem navede izvor ukradenog priloga. Čast izuzecima ka recimo citat iz radne bilježnic e ua Vii. razred osnovne škole ili u knjizi Vile Velebita iza Zageba Umjetnost u Lici.

Proteklog miseca na našim stranicama bili ste mam 32.416 puta. Na unome vratrijem Fejsu imamo priko tri iljade sviđanja, a toliki je nekada bija i tiraž Lički novina, odnosno Ličkog visnika koji su također tijekom godine imali pedesetak suradnika iz ciloga svita. Osim toga, naš kanal na YouTube ostvarija je od početka do danaska 421.971 vođenje.

            Na vaš poticaj obnovljena je rubrika e-lička knjiga. U njoj smo prvi u povisti ovoga dila Rvacke objavili do danas mam osam digitalnih knjiga. Proteklih dana te je dilatnost i registrirana u Hrvatskom arhivu weba koji se vodi pri Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu sve su knjige obiližene nako kako tribaju i biti…S ovim knjigama naša se izdavačka dilatnost popela na značajne 32 knjige.

I na kraju primite svi skupa najiskrenije čestitke uz predstojeće blagdane i Novu 2016. godinu.

DA ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o luncima

briks

POSLIDNJI LIČKI LONČAR

Nikola Baričević posljednji je čojek koji zna napraviti ćup, peku ili pekvu ili cripnju …


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. prosinca 2015.u 15.15 sati


Temu priprema već mam 24 godine - Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

morete li i smislit' da već 24 godine tiram ednu temu? Mislićete da mi fali koja daska, al' ja mislim da mi fali cili krfedenc.

Jošte u proliće daleke 1991. započeja sam raditi temu o poslidnjem ličkom grnčaru. Srićom je un preživija taj period, a kako i ne bi kad je puno mlađi od mene, a i bavi se sportom. Ne znam este li' već pogodili da se radi o Nikoli Baričeviću poznatijem po nadimku Briks, a obiteljski mu je nadimak Pargan. To vam je unaj koštunjavi čojek što more dubit na glavi, trčat od Gospića do Plitvica, ima i unaj crni pojas iz karatea… Zna un svašta pa i napravit peku, pekvu ili cripnju kako taj zemljani poklopac za ognjište sve zovu diljem Like.

            Pronaša sam rukopis iz te iljadudevectodevedeset i prve godine. Tadare sam radija za televiziju, mislim HTV, onorarno, a bija sam već pogodija na cestu jerbo se politika potrudila ukinuti ustanovu koja se tada zvala Lički visnik. Urednicima, Zoranu Slipčeviću i Ivi Bušiću, koji su bili tata mate u dopisništvu HTV-a nudio sam svaki tidan nikolke teme ali su malo toga prifaćali, pa tako i ovu. Nije im se dopadala. Njima se nije dopa ni nikolka miseca kašnje demant ružne priče koju je na Teslin rođeni dan razvalila srpska televizija iz Beograda i cilu večer tamburala o ustaškom logoru za srpsku nejač u Zablatima kod Smiljana. A tamo su bile - ovce sa zatvorske farme s Ljubova di su već četnici postavljali zaside specijalcima. Jošte u svibnju nisu tili temu o komemoraciji senjskim žrtvama…

            Eto ja jopet zastranja na stramputicu i u pulitiku, a počeja sam pisati o lončaru, odnosno grnčaru Briksu, koji ima obrt za lončasrtstvo. Un vam je nikolke godine prije iša biciklinom u Kaluđerovac do dida Frane Arbanasa koji je tada ima mam 80 godina. Did Vrane ga je učija od samih početaka i mogu vam reći da je bija dobar đak da j' naučije sve tajne zanata.

            Nji su dva išli kopat glinu po brdima u Klancu i Pazarištu. Prebirali su zajednički glinu i unda ju misili bosih nogu i to petama kako bi ju pripremili za grnčarsko kolo. Bija j' to vratrije težak i naporan posa, al Briks nije posusta. Tribalo je iz gline izvadit sve kamenčiće kako se lunac, peka il' petnjak, ako uopće znate što je petnjak, ne bi raspa u samome finišu, odnosno prilikom pečenja. E taj petnjak niko u Rvata zove vaza za cviće, niko vazlin, a niko bome i saksija. Kava vratrija saksija, to je petnjak u koji se sadi kućno cviće, jer zemlja zemlju poteže i unda cviće bolje raste u zemljanim neg u plastičnim petnjacima. Ti petnjaci su se najprvo ugrađivali u stare ličke zemljane peći u kojima je znalo biti i stotinjak petnjaka dnom okrenutim prema vatri. U njima su se, kad se najarcala vatra, mogle ispeć i pole, a prije odlaska na počinak u njima su se, kad se vatra stišala, sušile kopice sviju ukućana, kako bi do jutra bile i suve i tople. Nadam se da znate što su kopice.

            Briks i dan danaska ima edo ručno kola dida Vrane koje triba ednom rukom vrtiti na drinovom klinu, a drugom praviti predmet, e to je bila oprava umitnost i umišnost koja j' u ličkim selima održavala mam osam iljada godina o čemu govore i nalazi u Muzeju Like. Tu se čuva edan neolitski lunac iz pećine Golubnjača u Kosinju.

            Briks je naučija svašta kod Vrane u privatnoj školi, a i didu je bilo zadovoljstvo da će ga neko nasliditi. Tako un zna uz peke i petnjake pravit rukatke, lunce, a bome i suvenire. Posebno je lip edan malo veći vazlin u koji se najprvo metne bočetina kakog pića, pa unda koja šaka leda da se pijača razladi. Nji dva su ložili vatru kako bi gotove proizvode napravili čvršćima, a danas je to Briks malo modernizira jer drva su bome skupa i troši struju i kraće peče gotove proizvode.

            Sa svojom grnčarijom Briks obilazi sajmove. Redovan je i na JUL-u - odnosno Jeseni u Lici. Jesenaska sam, ljudi moji, prova kiselinu iz njegove rukatke. Una iz trgovine nije joj ni sluga. Moja baba Kata u Ričicama, kada sam bija mali znala je liti pokatkad ispeć kruv na ognjištu i pod pekom. To je cila procesija. Kruv je mislila u malim naćvama, unda ga je kvasala u plati, a istovremeno i jarcala vatru na ognjištu u litnjoj kući. Trajalo je to dugo, dok se vatra razgori da bude rpetina žara, pa se unda on odmakne i na vruće ognjište koje se počisti melom istrese kruv iz plate, poklopi pekom i na peku se mašicom nagrne žar. Unda triba čekati, bome ne znam kolko. Baba je i po dva puta skidala žar i peku da vidi kako se kruv peče, a kako je znala posa nikad joj nije zagorija ni izgorija, bijaj svaki put lipo žunan. Nije ga dala nakon pečenja nama načinjati, mora se oladit, a prije rizanja okrajine kruv bi prikrižila i pomolila se. O ukusu ne bi tija pričat da vam ne restu zazubice, jer brašno je bilo s babine njive i samliveno u Kneževića mlinici na Ričici.

            Nikidan je Birks demonstrira svoju vištini i na prvom sajmu starih obrta i vieština di sam ga i snimija sideći na kantrigi iz Kutereva. Mali ćupovi su ispod njegovi ruku i električnog kola samo vrcali, bili su časkom gotovi ka' da i radi kaki stroj. Edna curka je provala, al baš nije umila s glinom, glina ju nije tila slušati ka Briksa. Pa i una i svaki lunac imaju ima nešto što triba osićati i razumiti, inače ništa od lunaca.

VLOG O LUNČARU

 


Ljudikanje o izborima

ROGOVI U VRIĆI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. prosinca 2015. u 18.45 sati

Biliži samo za Ličke novine Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,


kad sam nedavno doša na edan politički sastanak, prije izbora, edan me političar priupita što mislim o izborima. Ja sam nama ka' iz topa otpovrnija:

            - Bila bi najbolja velika koalicija, - misleći pri tome da se već ednom slože rogovi u vrići, mislim livi i desni, i da nam Rvacka već ednom krene naprid.

            Un me je zapripašteno pogleda, a tada se za nekakav Most jošte nije ni znalo. Ta moja ideja baš i nije moja, ali je una, i danaska mi se čini, edini izlaz iz ove najnovije rvacke magle u kojoj je Gospić, unatoč prognostičarima, već puna tri dana, a i bome se studen uvlači u kosti. Rvacka je u političkoj magli već danima, a kroz moglu ju pokušavaju provlačiti ti mostovci, koji ucinjuju i live i desne, a bojim se da se i usput sprdaju s povirenjem naroda. Naime, uni su dobili samo deset posto mista u Rvackom saboru, a ponašaju se ka da su dobili natpolovičnu većinu, odnosno više i od livih i desnih i polagano se osipaju.

Ovizi dana sam na TV-u gleda njijova tobožnjeg kandidata, mislim mostova, za pridsidnika Sabora, un je uveče negira da j' kandidat, a drugizi dan prije podne da je ostavku poradi nepodrške desene koalicije sabornika jer tim nije dobija očekivanu većinu. Pitam se ko tu koga vodi kroz maglu, i ko je guska, a ko gusak ???

            Od jučere se mostovci, za čiji program sinoć na TV-u edan čelonja iz live koalicije reče da su većinu zahtjeva realizirali, ponašaju ka mala dica. Uni prite i ednima i drugima da će povući svoje krpice u ponediljak u podne ako ih ne budu slušali i ostvarivali njijove planove koji se sastoje u brojnim reformama, a među ostalim i u ukidanju, kako ih je naziva' Mirko Stilinović iz Karlobaga, "opština", odnosno općina s nekoliko stotina stanovnika koje, kako je volio reći, nije ni trebalo osnivati jer su samo na teret poreznih obveznika.

            Takva i slična nadmudrivanja ne vode nikuda iz ove političke magle, jedino u nove izbore i novi trošak od mam 70 milijuna kuna. To ni je nikakav trošak s obzirom na poteškoće koje izaziva ovakva pat pozicija u državi.


Ljudikanje o idili

gospićJučerašnja gospićka zimska idila

IDILA SILOM PRILIKA

Liku je zavatila zimska idila koju su svi zaboravili, a posebice političari i zimska služba koju plaćaju.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. studenoga 2015. u 13.00 sati


Priredija za Likajner zajtunge Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

jučere me u sedam uri ujutro probudija UPS, to vam je vratriji uređaj ka' unaj stabilizator koji smo imali za TV prije pola stolića kako ga ne bi ubija sveti Ilija, odnosno grom. Un mi je u sobu pištanjem i žviždanjem dojavija da neme lektrike, pa sam se u gaćama skočija iz kreveta da ga isključim da ne buni suside misliće da im ko provaljuje.

Prvi i ovojesenji snig počej j' padat jošte u subotu popodne pa sam autinu spremija u garažu. Nisam se nada da će zakrkat do jutra. To je valjda prvi puta da su vrimenski vračari pogodili vrime i u ovom dilu Rvacke. To čojek ne more povirovat, jerbo uni vaik lažu jadni narod i straše s (ne)vrimenom, pa im ritko ko više i viruje.

            Velim vam, svanula je nedilja, sveta nediljica, a kako crkva i popovi brane radit nediljom, jer mora se ić' u crkvu, izostala je aktivnost zimske službe i njihovih političkih naladgodavatelja. Sniga je bilo ka u priči o zeku i potočiću. Ništa nije bilo okidano. Mam i edna niva nije mogla izać s parkinga koji će se ubuduće plaćati ispred stare gimnazije u najglavnijoj gospićkoj ulici. Na skveru di je do nedavno bila Marta pa je netragom nestala bilo je brdo sniga od koga se mali autići nisu ni vidili. Tu je danaska nikakav trokut u novoj regulaciji prometa pa je dobro doša za zgrtanje sniga umisto da ge se odveze iz starogradske jezgre i prije neg pane na asvalt ka što je to rađeno kada je gradonačelnjak bija niki Kolaković - un je moga naredit da se snig izvozi zaprežnim kolimna na stari most i baca u Novčicu.

            - Mi smo znali da će nas snig iznenadit.- klasična je izjava druga Jure Blaževića, nekadašnjeg direktor Poduzeća za ceste iz Gospića, koje je održavalo ceste na području Like. Tako se cestari i danaska ponašaju. Uni znaju da će i' snig iznenadit unatoč točnijim vrimenskim prognostičkim pogađanjima.

            Jučer, a ni danas prije podne nije se kroz Grad moglo proć ni pišice. Tekar kroz podne na Stari most stigli su lopatari, odnosno uslugari, kako bi okidali snig s nogostupa, oli ti tratoara na mostu. U međuvrimenu od jučer su se za svoje misto na cesti punoj sniga otimali pišaci i autine.

            Jučer je Lika o njena oklica bila po dana bez struje, mislim, kako vole pisati hepovci - električne energije, ali rič struja je sinonim samo za električnu struju i za ništa drugog, u običnom narodu koga nije briga za vrimenske struje, morske struje i ribe koje imaju struju … Kako nije bilo šturma nije bilo ni radija, ni televizije, nisu radili ni televoni, a mobiteli su bili žmigavci negdi su radili, a negdi nisu ovisno u kojoj mreži imate mobitelac. Uglavnom život je malkice - zastao.

Ipak sam oša iz prilično ladnog stana jerbo se grijem na šturm, imam radijatoire na struju. Imam i peć na struju, a stan je mam toliki da i ne mogu imati ni plin ni drva. Mislija sam da sam se ednom za vazda rišija seljačkog načina života u ličkoj metropoli. Stanujem na Čardaku, u biloj golubici kako su je prozvali nakon rata. Međutim, šipak, u nju je naselilo puno seljačina koji se vole grijat na drva,  vele da vole kada im pucketa, a meni su time zabili štiku u kotače. Je nemam ni traktura, ni motorke, ni kalašnjikova, a ni agregata da idem krast bukovinu po Velebitu kako bi ima džabalesku grijanje.

            Ručak sam iša spremit u staru kuću di imam nešto drva, a usput sam pokuša okidat po metra sniga. Ručak je uspišno, kao uvik od sada, zagorija, a sniga ću imat za kidat jošte i sutra.

            Sinoćka sam pokuša sustić invormacije koje su mi stigle ma majl dok nije bilo struje. Nama je reagira direktor Elekotrlike jerbo sam objavija krivi podatak koliko ljudi nema šturma. Objavio sam i nadopunu, tekar kroz ponoć sam primitija da mi svira radio, a da TV nisam ni upalija.

            Mogu vam reć da mi je bila ugodnija večer bez buljenja u tzv. televiziju.

Da ste mi debeli i do vidova,

P.S.: Znanja radi ova je rubrika treća po čitanosti na Likajner zajtungu, što me tješi da moji čitatelji znaju materinji jezik i da se neće zaboravit ka mnoge druge stvari.


Ljudikanje o kumpirima

kumpiri gospić Gospićko ljudikanje na placi petkom /© MArko Čuljat Lika press Gospić

GOSPIĆ BEZ LIČKOG KUMPIRA

Iako je brdo kuna potrošeno za zaštitu, nema ličkog kumpira.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. studenoga 2015. u 20.15 sati


Priredija Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

jučer je, ka što i sami znate bija petak i sajmeni dan u ličkoj metropoli. Kupija sam gačansku pastrvu - dvi su imale zera manje od kile umisto po kile. Iako su tovljene talijanskom ranom nisu bile loše i nisam matruna što mi je bilo prid edno dvi godine. Prošli petak sam kupija i komad dimljene pastrve, file, al sam ga edva poja i cilu veče' sam rakijetinom ispira grlo od smrdljivog dima i soli.

            Jučer sam tija kupit koju vrićicu, od cenera, krumpira i to sam zameračija na unaj razvikani tzv. lički, premda je svaki uzgojen u Lici okolici lički. Tija sam baš unaj s etiketom za što su niki proizvođači uspili potrošiti nikolke stotine iljada kuna na zaštitu i priznavanje geografskog podritla. Međutim, šipak. Krumpira nigdi, jošte se dobro prodava kupus od Ranije kotara do Brloga.

            Tako mi je bilo i lani. Tražija sam taj vratriji lički kumpir, i edan mi proizvođač reče da se to ne isplati proizvoditi. Naime, to sam zna jošte iz doba unoga uništenoga PPK Velebita, jerbo je njijovu proizvodnju kumpira pratija neki institut iz Zagreba- Institut za bilje, i svako malo tribalo je platit dolazak stručnjaka koji je kontrolima zemlju, priminu umita, uništavanje cime i tome slično. Ovaj put nakon zaštite to proizvođači nisu spremini platit, već i dalje furaju po svome. Proizvode kako oće i kako ne bi smili. Koriste puno umita, a đubra mislim iz štale i nema jerbo i nemaju ni krava ni koza, ni ovaca, a bome ni konja. U proizvodnji koriste puno raznih otrova počevši od plamenjače do zlatice … i ti sad idi taki kumpir koji smrdi i kad se kuva.

            Prid edno misec dana kad sam plazija po gospićkoj placi opazija sam neki kamiončić iz Lovinjca pun kumpira. Pokuša sam ga ulovit, ali mi je nesta. Zato sam kroz podne na klepku zazva njijova diretura koji mi reče da su vozili kumpire za Plitvice. Bija mi je obeća taj isti dan da će me častit s vrićicom da i' provam.

            Kako tad tako sad. Jošte nisam prova te njijove tobože zakonom zaštićene kumpire koje tobože prodaju Plitvicama koje su objavile da im triba mam 21 tona kumpira i da će ga kupiti od lički' seljaka. Ma ljudi moji,  kakva je to sprdnja, samo edan gospićki birtaš godišnje potroši priko pet vagona kumpira, a to vam je dva puta više vengo Plitvice.

            Nije mi jasno ko koga pravi benastim u ovom dilu Rvacke i prodaje muda za bubrige.

Da ste mi debeli i do čitanja.


Tragom Ljudikanja

gs Sinjska i gospićka marta

Di j' nestala Marta?? (2)

I večeraska je bila edna interakcija na ovu temu iz rujna.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
14. studenoga 2015. 22.00 sati

Biliži samo za Ličke novine Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

u rujnu ste me upozorili da j' nestala Marta. Pričeka sam nikolka dana i osvidočija se da joj nema nikakva traga, a svi su nadležni šutili ka da imaju vodu u ustima. To sam Ljudikanje objavija i na dva profila na unome vratrijeme Fejsu, i onda me večeraska na sve podsitija edan fejsovac:

Zlatko Radovic: Fontanu Petrovac, ispred zgrade Suda u Sinju, dao je sagraditi načelnik Petar Tripalo 1878. godine te po njemu nosi i ime. Napajana je vodom s izvora Miletin koji se nalazi na jugozapadnoj strani stare sinjske tvrđave.
Un je sve to potkripija slikom i vidi se da j' naša Marta vina ka' ovaj kip u Sinju.

Na sliku skvera bez Marte javili su se Andrija Benković, Ankica Hecimovic-Dosen, Katarina Rajčević i 40 drugih kažu da im se ovo sviđa. Podijeljena je 4 puta. Odma po objavljivanju javija se glavom i bradom Petar Krmpotić, gospićki gradonačelnjak: Konzervatorski odjel, malo je redimo, naravno da ce bit vraćena.

Ostali komentari tizi dana:
Katarina Stilinović Je li to neka sala?
Nikica Buneta Udala se....
Božena Nikšić Na sajmu u Budrovcu
Ana Grabovac Otišla trbuhom za kruhom
Pajnić Slavica na moru kupa se....
Tanja Šurbat Pa stvarno...gdje je???
Zdravko Vojnovic Na studijskom putovanju
Martina Novacic Steta ako su je ostetili ili je slicna sudbina snasla
Đurđica Bukvić Tu na Ižu je jedna Marta. Bere grožđe??
Dinko Šaban Kakva Marta
Tomislav Šušić ošla na Dolac XD

Na drugome profilu javili su se Tihomir Crnković, Ankica Hecimovic-Dosen, Tonka Tristan i 36 drugih kažu da im se ovo sviđa.
Željka Šikić Ex Farkaš ??!! :)) uh :))
Andrija Benković Sazorila za novu šminku, a i kablica joj šuplja !
Tomo Svetic Kod Kavura je. Bit ce sređena kako dolikuje.
Drago Croaticus Ja mislim da se udala!

Nikidan je edan portal objavija i službenu verziju o "nestanku" Marte ošla je na uređenje jerbo je od kvarnog materijala. Po njijovoj tvrdnji Marta je od bronce izlivena iz železa pa ' ju bidnu napala rđa. Opa bato, nova, gospićka, tehnologija livanja kipova, a našoj starici Marti virovatno će ubrizgat koju inekciju botaksa kako bi bila lipša vrnula se bez bora.

            Ovaj novinarski demant me podsitija na jednu moju priču koju sam objavija liti 2004. godine. Radilo se o četničkim minama tzv. zvončićima u Smiljanu. Tamo me vodija edan čitatelj kojga je ranija zvončić na Bogdaniću, a stric mu je umra u bolnici od ranjavanja. Odveja me do Bogdanića i do jošte edne Smiljankačke koja j' bila lakše ranjena. Kad me spazila, valjda j' mislila da sam iz vlasti pa se zagalačila i pokazivala mi ožiljke po debelom mesu. Na Bogdanić niko nije vola ići.

            Ne lezi vraže, brzo me je niki novinar demantira sprdajući se s mojom temom i zvončićima. Nisam tija uzvraćati, ali ga je iduće godine dementirala, a i un je to mora objavit, pogibija ednog pirotehničara kada su počele pripreme za proslavu Teslinog 150. rođenog dana.

            Pametnomu dosta.



Ljudikanje o tragovima prošlosti

zgagaKenotaf obitelji Zgaga u gospićkom groblju/© Snimio Marko Čuljat Lika press Gospić

SLOVENAC BRANIO GOSPIĆ

U sred grada 1943. godine poginuo je pukovnik Mirko Zgaga, rođeni Šibenčanin.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
13. studenoga 2015. u 21.00 sati


Pripremio Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

imade tome edno dvacet dobri i više godinica. Sa starim prijateljem Vladom Rosandićem, za edne Svisvete pomoga sam mu nosit crnu zemljicu za grob njegovi roditelja.

Drkljali smo plastičnu vriću pored grobova u glavnoj aleji u Grackom groblju sv. Marije Magdalene, a un je prid rat operira srčane žile pa nije moga ništa radit, i umorija se nakon deset koraka. Odanuli smo s nogu, a un mi tadare pokaza edan grob. Bija j' to grob ka iljade drugi po grackom groblju. Na njem je pisalo, a piše i danaska:
Mirko Luga Zgaga, i ništa više.

            U odnosu na okolne grobove bija j' to skroman grobak koji mi ništa nije govorija, al je tadare progovorija stric Vlade:
- Bilo je to 1943. moj razred gimnazije bija j' mobiliziran i naoružani smo bili u rovu pored groblja do Novčice. Otamo, iz Ostrvice napadali su partizani. Jednog dana bio je napad topovima, i drugog dana nas je diglo iz rova da pucamo počasni plotun pukovniku Zgagi koga je ispred zapovjedništva u Kaniškoj ulici ubila partizanska granata.

gospićNekadašnje zapovidništvo obrane Gospića u Kaniškoj ulici danaska je šumarija


To j' bilo sve što mi je stric Vlade priča, laka mu rvacka gruda u grobu njegovi roditelja di je saranjen prolitos u 89-oj godinici.

            Ove godine mnogo je toga urađeno na uređenju grackog groblja, a od nikidan moramo i plaćat grobarinu za svoje pretke. To mi je dalo povoda da se malo raspitam o tome Zgagi, jer je grob zapušten i obrasta maovinom. Kako internetu i tim digitalnim pisanijama baš i ne virujem najprvo sam virnija u knjigu Tko je tko u NDH i na stranici 430 naša da je to bija rvacki časnik rođen 23. rujna 1890. u Šibeniku i da je poginija 9. listopada 1943. u Gospiću. Zgaga je najprvo bija časnik austrougarske vojske, a pa vojske Kraljevine jugoslavije. U knjizi piše da je un u razdoblju od 1941. do 1943. bija zapovidnik 15. pješačke pukovnije 1. gorskog zdruga i pridsidnik Vrhovnog suda Oružanih snaga NDH. Poginija je pri obrani Gospića ka zapovidnik Operativnog područja Lika. Posmrtno je promaknut u čin generala.

            Nikolke godine potelje, nego što mi je stri Vlade priča o Zgagi, zvala me edna direktorica muzeja iz Zagreba i pridstavila se ka Zgaga, a ja sam je odma pita za našega Zgagu, za koga mi reče da joj je rođak i da je iz Šibenika. I to mije palo ovizi dana napamet pa sam je opet zazva uz pomoć dama iz našeg Muzeja Like iz Gospića, a una me naputila na Zgaginu unuku Maju koja živi isto u Zagrebu.

            Unuka se iznenadila kada sam joj reka što me interesira, a bilo joj je bome i drago što se neko interesira za njenog dida. Sazna sam da je Mirko poginija zajedno s ednim njemačkim časnikom kada su izašli iz zgrade zapovidništva u Kaniškoj ulici, a tamo je danaska šumarija. Nijemca su prevezli i saranili u Zagrebu, a vlasti su bile obećale Zgaginoj suprugi Luigi pribacit u Zagreb i Zgagu, ali to nije urađeno. Potelje unoga rata, kad je umrla Luiga, je kremirana i saranjena u njegov grob. Sedamdesetih godina su ekshumirani i zajednički preveženi u Zagreb. Sazna sam da su Zgage podritlom Slovenci. Mirkov otac Anton, bija j' veterinar i doša j' radit u Šibenik. Š njim je došla i supruga Franciska Kummer, isto Slovenka.

            Raspitujući se, a to mi je reka o stric Vlade, grob je godinama održava Ivan Burić, koji je ima slipu ćer Ecu. I prid Svisvete na Zgaginu grobu bija j' edan lampion. Bio je to znak da grob, odnosno kenotaf, neko obilazi. Sazna sam da se radi o uglednoj gospićkoj obrtnici Ani Šerić Konjikovac, frizerki, supruzi pokojnog Pere.
- Sa Zgagom je bio dobar moj svekar Stipe Konjikovac, koji je rođen u Gunji, a bio je tenkista u obrani Gospića. On me je zamolio da obiđem Zgagin grob.- rekla nam je Ana, ne krijući zadovoljstvo interesom za Zgagu.

gospić
Aleja sa zgaginim grobom


Ljudikanje o izborima

gospićGlasovanje u Gospiću

ZBUNJUJUĆE PRAVO POBIDNIKA

Nakon glasovanja za Sabor svi su postali pobidnici, ali je Vlada jošte misaona imenica.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. studenoga 2015. u 17.45 sati

Biliži Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

protekle četre godine HDZ je iskoristija za rušenje vlasti, odnosno za pobidu SDP-a na glasovanju koje je bilo u nedilju.

Godinama je traja verbalni sukob, da ne reknem rat, čelonja tizi stranaka, a ostali su bili kuš. U međuvrimenu, niki su iz vlade izbačeni, niki su bili mam i u apsu, i pravili su se blesavi ka' da se ništa nije dogodilo. Ti su bidnici postali politički mrtvaci jer se na nji' više niko ne obazdire pa ni glasači diljem Rvacke. Ali, uni se guraju i turaju u prvi plan.

            U nedilju sam po prvi put natrevija na gužvu na mome biračkom mistu. Bilo mi je drago da su se moji susidi odazvali. Mislija sam da nije bitno za koga glasuju, vengo je bitno da glasuju. Drago mi je da je na kraju moj Grad bio među najboljima po izlasku na biralište.

            U nedilju naveče' kad' su zatvorena birališta i kad' su nezvanične invormacije o glasovanju počele pljuštati u javnosti, velikačke stranke su same sebe proglasile pobidnicima i HDZ i SDP i to je počelo zbunjivati narod. Drugi dan javija se i treći pobidnik MOST, koji me podsića na moju mladost kada sam nediljom iša' u neku birtijetinu i di smo na brzinu sklepali ekipu za partiju remija, marjaša ili anjca. Dabome kartalo se svojim, a ne tuđim, nuvcima i svi smo bili pobidnici jerbo smo ubili vrime prije podne.

Tako se ponaša i 19 članova MOSTA koji sami sebe spinovski, odnosno lažno, proglašiše pobidnicima izbora. Danaska je već četvrti dan kako im ofira i HDZ i SDP, i edni druge okrivljuju za tzv. neprirodnu koaliciju u slučaju dogovora.

            Ja se pitam dal' je prirodno da j' država bez vlasti, jerbo se bojim da će ovo potrajat jošte danima. Babe su već počele proricati i nove izbore. Maloprvo je bilo na vistima da su iz tog MOSTA isključili ednog člana, osnivača, jerbo je solira i iša na prigovore s ednom strankom, a MOST i dalje smatra da je s mam desetak posto rvacki glasova za Sabor zavridija dati - primijera, odnosno mandatora vlade i da svi moraju provoditi njijove političke planove.

            Rvacka nema gremijsko viće, a neki stari političari mudro šute i iščekuju konačni rezultat nadajuć' se novom šićaru dok je Vlada misaona imenica.

Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o jeseni

novčica

JESEN NA NOVČICI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. studenoga 2015. u 21.00 sati

Biliži za čitalice i čitatelje Marko Čuljat

GOSPIĆ - U drugoj polovici listopada, kada su započeli gotovo svakodnevni jutarnji mrazevi, priroda se počela stubokom minjati.

Znam to dobro jer sam prid mnogo godina, kada sam se 1976. počeja baviti unim vratrijim filom u boji, mislim na dijapozitive, od kojih se tadare jedino mogla oštampati dobra slika u kakvom kalendaru, na razglednici i čestitci, a da ne govorim o knjigi. Bija je jošte edan uvit: priprema j' morala bit talijanska, barem iz obližnjeg Trsta, a nikako domaća, jerbo je iz stroja u protivnom izlazilo smeće, ili kako bi rekli stari grafičari - makulatura.

            I danas volim probazinjati i prošmucati se s kamerom kada počne prava jesen i kada priroda vrišti od živi boja i bezbrojni varijanti okera. Kada sam vanka ne morem stati i nemam mire u slikanju, dok se ne vrnem kući i u prvom pregledavanju kartice bacam uno što nije dobro. Dosta toga frknem u kantu za smeće.

            Ove jeseni sam posebnu pažnju posvetio vodi, već sam napravija edan filmić, a evo ga večeraska i drugi. Ovaj je cili ciltati, od priko 50 kadrova, posvećen Jeseni na Novčici. To vam je za une koji ne znadu, edna od tri rike na kojima je smišten najveći lički grad, da ne reknem metropola. Druge su dvi Bogdanica i Lika.
Ovaj put sam se ograničija na dija Novčice od Briona do rpe kamanje koja j' ostala od kule age Senkovića kod Starog mosta. Nije bilo gužve na obalama, susrija sam svega nikolka ribara koji su izašli vanka jerbo i' je sunce izmamilo iz kuće. Patke su bezbrižno plovile na Dolini ljubavi, a to vam je edno od bezbrojnih negdašnjih kupališta, di je studentarija nekad igrala i vaterpolo. Tu je jedino lipo uređen i komad live obale pa se more došetat s noge na nogu do benta… Tuda se more doć do kamenjem zatrpanog pojilišta za stoku i rampe za izvlačenje leda iz Novčice, do kuće Verzo iz 1849. i do Mlina Murkovića koji je prid edno po stolića osta bez mlinice. Ova dva obikta su napuštena i zapuštena, a mlin je i opljačkan. Za koju godinu bi'će i uni rpa kamena.

            Desna je obala skroz na skroz zapuštena i pravo je smetlište.

            Velidu da slika vridi iljadu riči, a vlog mam milijun. Procinite el to istina.

D ste mi debeli i do vidova.

VLOG O JESENI NA NOVČICI U GOSPIĆU

 


Osvrt iz magle

pracac gospićžSnimija sam Parganova prasca umisto rvackog tenka/©Marko Čuljat Lika press

POLUZATVORENA VRATA ZA NOVINARE

Nisam uspija bez cenzure  uć u edinu rvacku vojarnu u Gospiću, pa sam oša nazad i susreo se s praščićem.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. listopada 2015. u 14.50 sati

Biliži samo za čitalice i čitatelje Lički novina Marko Čuljat

Dragi moji,

sinoćka sam bija na ednom političkom skupu, pa me niki direktur pozva da jutroska dođem u devet uri na njijovu manifestaciju, a ja sam vrtija glavom, jer mi se ne sviđa to neplansko događanje i zbivanje. Svi bi rada da im novinar-čići pismeni i nepismeni, raspopovi, konobari, recepcioneri i bivši policijoti koji imaju portale prave reklanu.

Zna sam da ne morem stići na sve strane, jerbo ja radim u privatnom, odnosno mome, "mediju", a drugizi samozvani novinari/čići se rasipaju državnim novcima koji im ne da kapaju, vengo cure ka poplava na račune u banci, pa čujem da planiraju i otvaranje birtija od dobre novinarske zarade iako su polupismeni i nepismeni jerbo ne razlikuju železo od bronce, most od vijadukta što klinci i klinceze već saznaju u vrtliću.

            Danaska prije podne, bilaj' magla, oša sam u Kanišku. Imam unu vratriju press pločicu, ni to mi nije pomoglo da ostavim autinu na praznom vojnom parkingu Vojarne Eugena Kvaternika jerbo je danaska pomodarski nazvani novokomponirani tzv. Dan otvorenih vrata nekadašnje kasarne. Mora sam parkirat na tratoar u Kaniškoj, al' sam pripazije da ne očepim zebru kojim kotačom, jer naići će policijot i odoše kune u državni proračun.

Momci u šarenim odorama, po pravilima službe, brzo su mi pripisali podatke iz legitimacije, al' nisam dalje kapije koja j' pokvarena, i spuštene rampe, smija bez pratnje. Osića sam se nepoželjan, ka domaći izdajica i čenik, u ovoj edinoj rvackoj vojarni koja je priostala u Lici nakon Domovinskog rata.U tu kasarnu sam prvi puta uša i slika bez problem jošte 1965. znači točno prije po stolića kada sam bija gimnazijalac, izviđač i član foto-sekcije. Tadare sam slika što sam tija u tojzi kasarni tzv. JNA da mi niko nije pritija nikakvim propisima i nadzorom ka danaska.

            Svaka čast, živa pratnja u šarenoj ratnoj odori je brzo stigla, al' sam svatija da mi je to živi cenzor koji će mi diktirat i odobravat' što smim, a što ne smim slikavat, što nisam doživija ni u proteklome ratu, koji neki zovu Domovinskom, ako su Rusi nazivali svoje ratove. I najzad, kad' sam sazna da od civila nema ni traga u vojarni, oma sam odusta i vratija se na nazad na ulicu do autine i oša u Grad.

            Čudim se što sam to doživija od rvacke vojske koja nema povirenja u rvacke novinare. Zar se boje da ću snimit neku atomsku bombu koju kriju u toj nekadašnjoj kasarni, di sam bez problema slika i tzv. JNA.

            Bisan sam sija u autinu, i da se smirim oša sam na jošte ednu kavurnu da bi prilista novine, a pored mene su bile curke s Biroa. I njima sam se pojada na loš tretman u kasarni. Bojim se da neću ni to moć radit, mislim na kavurinu, dugo jerbo su lokalni vlastrodršci jučere ispred to birtije izšpartale plave crte, koje znače da će se tute uskoro naplaćivat parkiranje kako bi se punija gracki proračun novcima bidni i siromašni građana, a proračun je inače vrića bez dna i iz koga plaću prima više stotina državni činovnika- neradnika.

            Zatim sam oša kod ednog prijatelj Pargana, nedaleko Starog mosta. Un vam je poznati poduzetnik, imam mam dvi kuće, ali o njemu novinari ništa nećedu da pišu. Kod stare kuće Parganove, zateka sam zaključanu lesicu i natpis Pazi oštar pas. Čuja se pas al je došlo edno crno prasence koje mi je ličilo na vepra. Međutim, Briks koji živi u ćaćinoj kući i ima nedaleko Sportski centar reče mi da taj prašćić ima gotovo dvi godine i da neće ni narast veći.

            I na kraju, za ovo pisanje iskoristio sam članak koji dobro pamtim iz nikadašnji' novina, bile su to komunjarske novine koje su bilecitirane u cilome svitu, koje su se zvalr Vjesnik. Ima od tada dosta godina rvacki novinar Joža Vlahović ima j' u njima rubriku Vedar pogled na svijet. Vlahović je na stranicama Vjesnika lucidno secirao tadašnje prilike, raskrinkavajući pogubne postupke političkih čelnika. Osobno sam imao čast š njim se susresti nikolka puta. Upoznali smo se u starom otelu Lika u Gospiću, koji su rvacki vlasnici već desetljećim zatvorili i pobrali novce za obnovu, a dobili su ga na poklon ka nikakvi rvaci revolucionari iz 1991. godine. Naime, kada sam doša na kavicu, a ne kapučino, jer ga tadare nije ni bilo, u ednom ćošku je sidija moj prijatelj i kolega Mirko Petković, koji mi je 'edini pomaga u mome novinarskom poslu koji sam dobija jerbo sam jedini u Lici i okolici zna snimat s filmskom kamerom, a ne slikice s aparatićem, za razliku od diplomiranih knjigovođa perušićke knjigovodstvene škole, i brzopoteznih učitelja s tadašnjeg Radio Gospića, koji su u ednoj godini završavali po četiri godine školovanja, koji su inače bili polupseni, čitaj nepismeni i koji su ka učitelji potlje rata sadili voćke na potezu od Čovića do Otočca, ali su se priženili kod ugledne gospićke obitelji.

Vlahović je sa sugovornicima pričao i pričao, u ruci je imao nalivpero Pelikan i samo ponekad nešto zabilježio, a obvezno imei prezime i funkciju sugovornika, a za koji dan u Nedjeljnom Vjesniku je osvanula cijela stranica njegove kolumne. Tako je ednom ima' dogovor da popriča s generalnim direktorom Parka, mislim Plitvica, jer tadare je to bija edini park u ovome dilu Rvacke, al je un odusta jerbo seboja njegova oštra pera, mislim, generalac s Plitvica, pa je Joža oša u vrtlić kod dice u Mukinjama i š njima napravija svoju kolumnu.

Kašnje sam jopet Jožu susrija za šankom u Lisinskom, mislim u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Zaedno smo polili kunjak, to je bilo poradi cirkulacije i poznanstva iz Gospića, a ja sam od kunobara zatražija i čašu Save, umisto koje-kakve mineralne vode uz kunjak. To se Joži dopalo kad sam mu objasnija da mi u Gospiću pijemo Brušanku, a oni virovatno piju Savu. Iz šuba se složija s menom.

            Susritali smo se mam tri dana i uvik pili kunjak i Savu.

Pametnomu dosta.


S prijetljima u Zavičaju

ričice
Jedan ričički potok ovih dana/© Marko Čuljat Lika press Gospić

IZLET PO LIČKIM VODAMA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. listopada 2015. u 23.45 sati


Snima i vodi prijatelje samo za Ličke novine Marko ČULJAT, unuk babe Kate Markove iz Ričica


Drage čitalice i čitatelji,

prošlog vikenda bija sam u društvu moji prijatelja Marthe (10) i njezinog brata Ivana (3,5) s kojima se družim od njijova rođenja. Oblazija sam ih i u vrtićima, a bija sam i na Marthinim školskim priredbama, di mi je osvitlala obraz ka odličan đak, a ne đačica, kako bi niki tili da se makaradno piše i divani.

Najprvo smo mislili popit kapučino, ali smo odustali jerbo smo kasno krenuli s Ličkog Osika di nji' dvoje žive s materom i ćaćom. Po ustaljenom postupku najprvo smo išli obać bent na Novčici. Voda je nikidan bila sve poplavila, al' je u subotu spala i hučala je preko bena. Lagano smo prišli vodi, bojeć' se da ne potiramo ednu plahu lipoticu. S druge strane benta bila j' prekrasna roda. Međutim, dama se uređivala i pozirala ka prava glumica, u što se i sami morete uvirit' iz priloženog vloga.

            - Znate dico, roda j' nikome danaska donila dite.- rekoh im, na što se Martha samo nasmijuljila, a Ivan me blesavo pogleda'. Sve mi je bilo jasno.

            Zato smo navrat-nanos krenuli dalje. Istočno od Gospića edno ticet i više kilometara. Vozili smo se polagano, a sunce j' lipo sve obasjavalo, ka da prid koji dan i nije bilo nevrimena i potopa. Nebo je bilo punoi ovčica, baš idealno za snimanje. Kroz Bilajsku ulicu nigdi nikoga. U Bilaju edan s motorkom valjda čeka privoz, nije nas ustavlja, pa smo produžili dalje. U Metku ni živog tvora. Pusto je i kroz Raduč, i Papuču. Ni u Svetom Roku ka ni u Cerju nigdi nikoga.

            Usporava sm na mistima kroz Ričice di sam zna za potoke, ali se uni ne vide od šipražja. Zarasli su u šumu jer potoke više niko ne održava. Niko ne mari za nji'. Ljudi nema, a Rvacke vode imaju pametniji stvari u drugim rvackim krajevima, a ne da uređuju neke potočiće, suvaje i povrimene bujice. Boli nji una stvar za Liku i Ličane. Sitite se samo Kosinja…

            S asfalta smo skrenuli na prteni put u Oršić dragu, i do moje rodne kuće. Prijateljima sam pokušava ispričati da je to moja rodna kuća. Pokaziva sam im ćošak u kujinji di je nekada bija krevet di sam se rodija. Al, dica ka dica, gledaju me s neviricom. Ima sam osićaj da mi ne viruju, zato smo pošli na Bentinu, kako je moja baba Kata Marka Ivula zvala ogromno kamenje priko koga se za veliki kiša priliva voda i činila potok sve do Ričice koja je siverno od kuće i priko ceste i pruge.

            Procinjujem da je Bentina bila dilo iz doba Marije Terezije, une vratrije austrijske carice i kraljice koja j' po Lici napravila bezbrojne ceste, bunare, uredila bujice, ka primirice unu u Senjskoj Drazi. Prid 250 godina to carstvo je u Rvackoj osnovalo prve šumarije. Edan moj pradid, zvali su ga Beriktan, bijaj u tome dilu Like kraljevski šumarski nadlugar. I un je bija vridan. Ima j' vele mi stariji ljudi i šumari 160 hektara samo na Velebitu oko Mile vode. Un je što sam što s najmenicima uredija i svoj dije korita potoka Brnčevo koji teče kroz ričički zaselak Brnčevo. To je sve donedavno radija i održava vodotok i stric Jure Brko, al bojim se da će i un brzo zasrast' ka potok koji zovu Potočina u mojoj Oršić dragi.

Ivanu se baš i nije odlazilo od potoka i iz prostranog i lipo uređenog dvorišta. Krenuli smo jošte dalje. Uslika sam potok Brnčevo, a potlje i riku Ričicu koja u Štikadi tvori akumulaciono jezero za centralu u Obrovcu. Pada mi na pamet da j' Ričica bila nekad puna raka i pastrve. Raka više nema. Kako bi rekli neki novinari rake su u velikom broju lovili i u još većem proju izvozili žive u Vrancusku. Bilo i' je i potlje ovog rata u Brnčevu, al' su i ednom polovili Gračani razbucavši sve brine u potoku di se legu. Otada i' više - nema. Nikoga nije briga što su uradili kazneno dilo, jerbo su raci zaštićena vrsta koja izumire.

            Sinoćka sam zva Josetu Tomičića (79) čija j' kuća pod Resnikom i nedaleko Bakovca, da mi rekne neke stvari u koje nisam sigur. Skupa smo napravili livu i desnu listu vodotoka kroz Ričice, koje su se ugnizdile u lipoj dolini između Velebita, s južne strane, i Resnika sa siverne strane i ispod kojega teče rika Ričica. Dolinom prolaze i cesta i pruga za Dalmaciju. Joseta mi je ednom priča da se sića kad je bija mlad da su niki ljudi bili na izvoru Bakovca i unj bacili niku boju, za koju je čuja kašnje da se javila na izvoru rike Une kod Srba.

Uglavnom s desne strane glavne ceste najprvo je potok Jadičevac, di se nekad ispira barit s obližnjeg rudokopa, zatim je Drečinovac, pa moja Potočina i nešto niže kod Kuća Kneževića Vrbica i Jokinovac, čija se voda sliva s Kosice, brda između Ričice i Brnčeva, pa tekar unda potok Brnčevo koji je najveći i najjači i ritko kad prisuši. Brnčevo nastaje od vode iz Vrila Dvogrlica, Vrila Badžekova, Vrila Mataićeva i Vrila Čuljatova. Iznad moje rodne kuće ima edno bezimeno vrilo na brdašcu i maći potočić dug nikolka koraka. Voda j' stalno masna i smrdi ka, recimo, po nafti. Š njeg ni stoka nije tila pit vodu. Ove sve vode utiču u Ričicu na njenoj desnoj strani.

S live strane ceste najprvo je Bakovac, pa Suvaja Miladinova i Grabovac koji nastaju pod Resnikom i u Ričicu se ulivaju s live strane.

Svi ovi ričički vodotoci puni su čiste pržine, piska, koji se koristio za nasipavanje puta do kuće, ali bome i za zidanje i meltanje kad je to tribalo. Skupljao se iz korita lopatama na rpeke i vozija kući di se i prosijava da bi bija viniji.

VLOG O VODI U DILU LIKE

 


Ljudikanje o svinjarijama u zdravstvu

TIJA BI' POŽIVIT JOŠ KOJU GODINICU

Iako nisam starkelja kakvog me videneki dokturi u Gospiću i Zadru, iako su mi niki dokturi davali najviše dvacet godinica života ja jošte ponosno živim i radim. Zato ljudi nemojte im virovat što vam sve divane.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. listopada 2015. u 19.30 sati


Biliži i sića se prošlosti i budućnosti Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,


nismo se već dugo čuli ni vidili. Gotovo misec dana, ima sam pametnijeg posla. Ima sam priči poslova neg se s vama dopisivat jerbo mi s čjni da ovo niko i ne čita. Svatija sam da vi i ne znate materinji jezi i zato se sprdate s menom. Al', ću dalje bi bit uporan ka mula na kojoj završava repro lanac i pisat' su na mome materinjskom divanu kako su me moje ženske učile, mislim na babu i mater.

            Već se dugo mučim sa zdravljem. Mora sam izvadit štitnjaču, pa me zajebavju diplomirani srdnješkolski knjigovođe da sam posta ženskiljem, niki dokturi koji jošte odaju po Gradu davali su mi da ću morda doživit dvacet godina, a ja sam u kasnim šezdesetima. Neka im to bude na diku i ponos jer sam živa i odajuća potvrdi njijova neznanja. Morda im je ža jerbo me jošte nisu pojli crvi na Mandalini u Gospiću ili u Rosuljama u Ričicama. Ja se jošte držim, a i jošte ću se držat na nogama i na ozgoru, ne mislim se pridat tim stručnjacima koji na sve strane liče novorođenčad i umiruće starce i starice i plaze po njijovim kućama, i odnose milodare koji su danaska u obliku eurića, a nekada su bili u obliku orlića - to vam je bija popularni naziv za 50 njemačkih maraka. Edan doktur iz Like je te orliće koliko je naplaćiva mirenje tlaka u vridnosti nikolko milijuna tija u privratu 1990. prošvercati vanka pa su ga ufatili na granici pri izlasku iz Rvacke. Al' kako je bija "moćan" nije završija u bajbokani, neg je posta - političar i drugizima je kroia gaće svojim glasom.

            Nikidan sam ponovo načista popizdija kada sam nakon puni edanaest godina oša dokturici da mi da uputnicu kako bi se redovno godišnje popiša u bocu i izvadija krv u Riki u KBC-u. Veli mi una, moreš ić, al ne moreš dobit putni nalog jerbo će me kaznit kontrula s barem 500 kunelica.

U sebi sam pomislija, jebem tebe i tvoj nalog, daj mi uputnicu - i tako j' bilo oša sam u Riku, odnija edno dvi litre pišake, izvadija krv i za tidan dana mi kuća doša prvi nalaz ormona štitnjače koje dodajem ka tablete svakizi božji i vržji dan,a koji mačaz ne znaju il' neće da naprave u Gospiću. I sam sam vidija po parametrima daj' dobar taj nalaz. Uskoro očeujkem i nalaz piašće koju sam skuplja mam 24 ure, i krvi na kalcij, kalij i slične rudarske materijale koje ne rade u Gospiću, a kad mi neki fali unda me fataju grčevi. Zna sam tadare kumiti i moliti nalaz krvi i dobija ga za gospićki labaratorij. Nalaz je isti dan bija j' ka da sam novorođenče, a je se nisam moga maknut od grčeva. Tadare se ne bi smija okrenut' u krevetu, a ne daj bože da radim nešto u krevetu, valjda svaćate ne što mislim. Vataju me grčevi, kočija sam se svagdi samo ne ondeka di je trebalo da sam tog momenta čvrst ka kost, da sam se skostija kako bi rekli čakavci iz Brinja.

            Početkom svakom miseca vata me padavica, kad moram ić po likove. Velidu svi već desetljećima da imamo bezplatno zdravstvo. To j' priča za malu dicu i benaće koji svašta viruju. Meni je od plaće oduzimalo puni 45 godina za to prokleto zdravstvo. Nikada nisam bija na bolovanju, a danaska moram plaćat nikakvo dopunsko svakog miseca, a borami plaćam i svakog miseca kada idem po likove za sebe i ženu. Svaki put mi skinu s kartice nikolke stotine kunelica. Pa što je to besplatno, ko tu koga, da prostite, jebe u zdrav mozak (Nadam se da ovo dica ne čitaju). Moram platit taj vražji kalcij koji mi fali, moram platit leksaurin da morem spavat, moram platit andoliće za cirkulaciju ili priladu, te po koju kunu za gotovo svaki lik s recepisom, a osim toga moram pojist i barm ednu bananu svaki dan ka svaka munica, a ni une nisu džaba kod trgovaca i ne moru ić' na recepis. O vitaminima koje tribam neću ni govorit koliko se moraju plaćat'.

Niki doktor(čići) koji se i danas kočopore po Gradu, davali su mi samo dvacet godina života. To me je ka gimnazijalca teško pogodilo. Nije mi se naprosto više živilo. Edna od ti budala koje je došla iz Zagreba koja je glumila doktura u prvom ravacko dičijem dispanzeru u Klakaovcu, (dobro ste razumili bije j' to prvi dičji dispanzer u ciloj današnjoj državi, a tamo više dice i ne smiju doć) to mi je reka unaj poznati doktor Buneta iz Žabice koji ga je i napravija. Taj zagrebački pedijatar ednom mi reče da sam slučaj za doktoura Cristiana Barnarda koji je te 1967. godine ka prvi doktur u svitu u Južno Afričkoj Republici prisadija neikome srce, više se i ne sićam el to bilo majmunsko srce ili ljucko.
To me je pokosilo do nogu. Bija sam izgubija volju za životom, a evo i danaska plazam po zemlji i živim i nakon te budale od doktura punih po' stolića. U međuvremenu sam ima priliku upoznati i dr. Josipa Sokolića koji je radija na VMA - čitaj vojno-medicinska akademija Beograd, koga je tadanji Jure Bilić, prisidnik Izvršnog vića (čitaj Vlade) Hrvatske dovuka u Rvacku, kome je unaj Mate Čop iz Sinca i uz Industrogradnje počeja pravit operacionu salu bez papira i bez novaca koji su u međuvrimenu osigurani da bi Sokolić 30. rujna 1988. prisadio prvo rvacko srce i time se upisa u svitsku listu doktura koji puno znaju i umiju. Un mi se nasmija u brke kada sam mu ispriča moju priču.
Eto skoro zaboravi. Prid dvi godine bija sam u Zadru kod nikog doktura, koji je ima žive vage barem 150 kila, poradi srca, kad sam ga pita dal morem u teretanu, on se izbečija od čuda ka da gleda municu govoreć da to nije za mene. Bilo mi je došlo da ga zviznem kantrigom na kojoj sam sidija, al' sam se suzdrža prid tom budalom da ne ispanem seljačina ka un.
Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o glupostima

KOLAPS ŠVAPSKO-RVACKE GLUPOSTI I PLJAČKE

Tko ima informaciju ima vlast - krilatica je koja godinama vlada svijetom.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. rujna 2015. u 13.50 sati


Biliži u ime sviju vas Marko ČULJAT


Danska sam bija usta na livu nogu jerbo noćaska nisam moga spavat. Kada sam upalija kantajzlin, odnosno kompjutor, oli ti po rvaci kompjuter načisto sam popizdija.

            Ubrzo nikoga nisam mogo dobi na nikakvi telefoun. Triba sam čut dekanicu učiteljskog fakulteta, mislija sam zvati jošte neke ljude ali ništa mi nije uspivalo. Sada se pokazuje prava slika rvacke okupacije i vlasti hdzeja koji se prči da oće nešto napravit. Mudrinić, povratnik iz nikakve Kanade koji je na lačama donije sve svoje patente, ka Tanja Torbarina mislim na smičke na šlicu koji su izmislile Osmanlije poradi slivoanja na okupiranom području, proda j' Rvacke pošte Švabama koji su to tili uzet' jošte 1941. kada su napali tadašnju Jugo Salviju, odnosno Srboslaviju u kojoj su glavni bili srbijasko-pravoslavno-vlaški žandari koji su Rvate ubijali ka muve i mrave na svakom koraku di su god stigli. Lički dičaci nisu smili ići ni u prelo jerbo bi ih žadnarmi sačekali u prtini i naprosto - ubili.

            Nu, da se vratim natrag na jutrošnje jutro i prodaju Rvacke Švabama. Hadezejci su mislili da nji Švabe vole, međutim reklo bi se da Švabe vole samo Rvatice, a Rvate mrze, očit je doakz da su u Lici dali otkaz svim žicarima, odnosno poštarima koji su radili na telefoniji. Čak su i novoizgrađenu zgradu u Gospiću u Kaniškoj ulici koja je stajala samo pet milijuna rvacki kunelica preprodali i svim majstorima dali nogu u vritnjak. To je pretvorba komunizma u kapitalizam na hadezejovski način. Unaj Mudrinić, koji je, nažalost lički zet, žena mu je iz Pazarišta, završija je nakon plaće od desert iljada eura u Zagrebu ka prava domaća izdajnik ili i izdajnik u Praskoj, Švabe su mi priznale zasluge za osvajanje Rvacke koja je pičkin dim i svitskim okvirima, tako zorno govore Mađari koji ovi dane prave čelične i bodljikave barikade oko europskog logora za izbiglice iz Afrike… a što ponovo podržava nikakav HDZ-jot iz Rvacke, opridiljujući se po ko zna koji put za fašističku politiku.

To je sve dokaz kolaps političke gluposti u Rvackoj di se informacije ne računaju kao probitak koji znači vladanje na nekim području. Rvacka je danaska kolabirala i to u potpunosti, nisu radili televoni, ni mobitelci, ali vele da se nije mogla ni dizati lova na automatime jerbo to sve kontroliraju prijatelji iz Prajske, koji se naslađuju rvackim problemima i raste im edna stvar … Nitko danaska nije postavija pitanje nije li to švapska diverzija u odnosu na Rvacku i na Europu u sadašnoj izbigličkoj krizi, nije li to švapski vlasnik telekomunikacija u Rvackoj napravija namjerno i s određenim ciljem.

Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o grackom simbolu

gospić
Odeka j' bila Marta

DI J' NESTALA MARTA

Gospićani me pitaju di' je Marta, a ni ja ne znadem.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. rujna 2015. u 13.00 sati

Biliži za Ličke novine Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,


niki dan je nestala Marta pa me Gospićani pitaju kud je nestala. I sam scm vidija da mi ništo vali u centru kod katedrale, i odma sam svatija da nema Marte, kipa po kome su mnogobrojne Ličkulje dobile ime s kojim se i danaska ponose i une i nijovi roditelji.

            Pita sam i sam se i sam di je Marta. U Muzeju Like su otpovrnuli glavom da ne znaju. To mi je sumljivo, morda je i Marta nestala ka i Rendićva Ercegovka u groblju. Naime, prid koji pešest godina s grobnice nekad ugledne trgovačke obitelji Pavelić niko je drpija mramornu skulpturu koji je izradija početkom prošlog stolića prvi i tada edini rvacki školovani kipar koji je ima radionicu u - Trstu. Za nju su mi niki stariji znalci rekli:

- Kako došla, tako i ošla. Sazna sam da j' taj kip ukra niki Vukelić koji je radija kod Rendića i za velike ju novce proda tome Paveliću koji se sprema za drugi svit. Edan znalac mi je procinije vridnost Rednica na okruglo stotinu iljada eura????!!!!

            Za razliku od toga kipa Marta nema niku materijalnu vridnost jerbo je jedna od x kopija nepoznatog autora. Ta željezna skulptura stavljana je za propale Austro-Ugarske monarhije na bezbrojna mista. Do danaska se osim u Gospiću zadržala jošte u Makarskoj, i u ednom crnogorskom mistu, i kako mi je već odavno reka kolega Stipe Mažar, nekad glavni urednik Lički novina - u ednome parku u Beču.

            Gospićka Marta je postavljena u centru, u središtu Grada, na skver jošte 1. sičnja 1893. kada je dotlen stiga vodovod s izvora Košna voda u Brušanima i preživila je sve ratove i svinjarije na ovome području. Za tzv. medačkog džepa prije dvacetdvi godine edna četnička granata j' pala na cestu kod nje ali ju nije oštetila.

            Za vrime une "jugoslovenske" kraljevine tu su se u jutarnjim urama skupljali nadničari, i gospićki bogataši trgovci, poduzetnici … u pravilu Srbi Dukić, Mihić, Makismović... probirali su rvacku radnu snagu za taj dana, a mnogi su ostajali gladni…

Za vrime komunista Marta j' uklonjena i završila j' na otpadu u Industrsirovini di su ju našli Ivan Jurčić i Željko Centner, direktor i kustos Muzeja Like, pa j' nikoke godine bila u Muzeju dok ju na centar nije vratija Grga Pavelić, krajem sedamdesetih godina prošlog stolića pridsidnik Izvršnog vića Skupštine općine Gospić. A prije toga bila j' na placi di je danaska Trg Stipice Radića.

            Nije mi jasno kako je ova gracka ikona i simbol bezbrojni generacija mogla netragom nestati i da niko nema obvezu o tome informirati javnost??? Da li je ukradena?? Da li je odvedena na popravak??? To niko ne zna danaska.

Da ste mi debeli i do vidova.

Reakcije s dva profila na Fejsu do 12. rujna 2015. u 8.30 sati:

J Braco Perko, Katarina Rajčević, Milan Lulić-Kemo i 31 drugih kažu da im se ovo sviđa.

Miroslav Meske Mesić Di je ? frown emoticon
Ivan Nekić ?!
Katarina Rajčević Kako nitko ne zna ?
Elvis Asić Došli neki iz Čakovca po nju i odnili je wink emoticon
Eos Elektroinstalacije Udala se!!!
Petar Krmpotić Marta je kod konzervatora , malo je rede😀, naravno da ce bit vraćena .
Željka Šikić Ex Farkaš ??!! :)) uh :))
Andrija Benković Sazorila za novu šminku , a i kablica joj šuplja !
Katarina Rajčević replied • 1 odgovor
Tomo Svetic Kod Kavura je. Bit ce sređena kako dolikuje.


Broj korisnika koji su vidjeli objavu: 4478

Karlo Rosandic, Nikica Buneta, Neven Gere Gerenčir i 22 drugih kažu da im se ovo sviđa.

Petar Krmpotić Konzervatorski odjel, malo je redimo, naravno da ce bit vraćena .
Nikica Buneta Udala se....
Božena Nikšić Na sajmu u Budrovcu
Pajnić Slavica na moru kupa se....
Tanja Šurbat Pa stvarno...gdje je???
Martina Novacic Steta ako su je ostetili ili je slicna sudbina snasla
Đurđica Bukvić Tu na Ižu je jedna Marta. Bere grožđe??
DInko Šaban Kakva Marta
Robert K. Frolijanac ... u Konzum!
Tomislav Šušić ošla na Dolac XD


Osvrt na srpsko-rvacki divan

srbi
Rvacka promatračnica iz edni' današnji rvaco-srpskije novinica

PONOVO RVACKI OSMATRAČI

Unatoč iljadama i iljadama poginuli' za Rvacku ponovo izjednačavanje jezika u redakcijama kod vlasnika sa švapskog govornog područja.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. rujna 2015. u 13.50 sati


Biliži Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji

Nismo se već čuli duže vrimena, pa me evo danaska. Jutroska sam lista tobože rvacke novine i načisto sam popizdija kako bi rekli Šolci.

U ednim novinama čije su gazde sa švapskog govornog područja danaska sam vidija kričavi naslov o ednoj tragediji kada je "osmatračnica" pala na nekog čojeka i usmrtila ga. Ne bi tija trošit riči na te novovjeke okupatore Rvacke iz biloga svita, ali oću očitati lekciju iz rvackog njima i njijom lektorima koji više nema jerbo su i' istirali nakon preuzimanja pojedini redakcija.

Vritnjak su dobili svi novinari koji su znali svoj posa, a uz pomoć vlastodržaca, a vi pogodite koji, preuzeli su redakcije i uveli okupacijski način ponašanja i eksploatacije zaposlenika. Ne bi tija spominjati otuđenje čojeka nad čojeku jerbo danas nad ljudima vladaju strojevi ka' što su računala … U tizim redakcijama maom su zaposleni diplomirani podoficiri koji su završili fax OVO i ONO, koj je šezdesetih godina prošlog stolića osnova unaj Bakarić, mislim Vladimir, odnosno "opštenarodnu" obranu i samozaštitu koja više ne postoji su sustavu općenarodne obrane i samozaštite. Ti doplomci prikrili su se s jugo idejama u brojnim redakcijama, policiji i kojekakvim udrugama i komorama i na ovakav način čekaju svoj trenutak da izraze jugonostalgiju u jezičnim diverzijama.

Bila me je sramota ka starog novinara da u ednoj redakiciji, tobože ne razazaju srbijansku od rvacke riči. Al', pritvorba novinarstva u ovoj Lipoj našoj nije ni mogla bolje proć, kada su tadašnji vlastodršci dozvolili da novine za siću dobiju Švabende iz Austrije ili Prajske. Njima smo stolićima služili za potkusurivanje interesa. Te iste novinice, po formatu, nastale su od otimanja čistog dohotka nekad najugledniji novina u Rvackoj, a virovatno nikad ukradena sredstva nisu ni vratili matičnoj redakciji š kojom se danaska sprdaju i koja ima sve manje čitatelja i čitateljica jerbo su izgubile ugled med Rvatima u Rvackoj i bilom svitu.

            Najtragičnije je što na vake odvratne provokacije niko ne reagira, a tom prilikom mislim na Rvacko novinarsko društvo u sva tri izdanja, Rvaci institut za jezik, rvacki knniževnička i pisačka društva, Rvacku akamediju, pa i rvacku vladu koja dozvoljava takve svinjarije koje se događaju godinama.
Otvoreno se pitam kome to giljta?
Odgovor je jednostavan: velikosrpskim šovinistima koji su prikriveni diljem Rvacke.


Ljudikanje o čojstvu

BEZOČNO PLJAČKANJE VLASNIŠTVA

Novinar/čići diljem Like i dalje bezočno pljačkaju intelektualno vlasništvo pojedinaca. Ne triba im zamirit jer uni bidnici i ne zanaju što j' to.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. kolovoza 2015.


Biliži i proziva samo za Ličke novine Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji!

već sam nikolka puta pisa' o krađi intelektualnog vlasništva, a to vam je zakonska kategorija u ostatku svita osim na Balkanu, di se i mi trenutno nalazimo. Crnogorci za takvo nešto imaju rič - čojstvo, ali una danaska ništa ne vridi, abrem u Rcvackoj jebo je pravoslavna. Nema "niđe" čovičnosti vengo lopovluka.

            Dopa mi je ruku niki časopis, tobožnje novine, koji bi najradije nazva Krivi put (ponizno molim Krivopućane za oprost s ovom usporidbom). Na zadnjoj stranici pokrali su moje podatke iz edne knjige i bidnici nisu "ćeli" navesti izvor podataka jerbo se sramidu svojega neznanja i nepismenosti. Preseravaju se na sve strane u tome listiću koji je po drugi put "poduhvat" gazde koji je mam prisvoija i telefun Komiteta omladine iz bivše države, a danaska ima nikolka "preduzeća", udruge i zadruge i ranu prodaje Plitvicama i busa se u prsa svojim rvatstvom, piše lekcije i recepise svima okolo sebe i na kraju minja stranke ka cigan smrdljive čarape. Listić me vraća mam po stolića unatrag u osnovnu školu u Gospiću kada smo izdavali list Naš život, kome su samo korice štampane u štampariji Ličkih novina, ili ti u tiskari, a ostalo je rađeno na šapirograf, kopiralo se ali se nije kralo, bili su sve autorski tekstovi.

            Nažalost ni ova redakcija, ka ni sve ostale na ličkom području, nemaju lektora, korektora i redaktora. Zato i imaju bezbroj grješaka i pogrješaka, a bojim se da "gazde" oli ti urednici i ne znaju što te osobe znače za rvaci jezik, jerbo ne bi objavljivali nebuloze i rečenice koje niko živ ko zna imalo rvaci ne razumi.

            Urednik Krivog puta se nada se da će ga čitalice i čitatelji obiručke prifatiti, a na svim njegovim stranicama, kako digitalnim tako i analognim, ako to uni oko njeg' uopće razumidu. Za Boga miloga rašta dva miseca razvalači generala Mladena Markača koji je jošte 22. srpnja proglašen počasnim građaninom Grada Gospića i kredu tekstove drugih redakcija. Nije mi jasno što uni to imadu protiv generala koji je bež nji' i i njojve redakcija prije dvacet godina oslobodija okupirani dija Like???

Najbolji tekst koji sam vidija u zadnjem Putu je tekst načelnjaka iz Brinja koji je diplomirani seljak, un to i ne krije, a nije seljačina, piše uno što osića srcem, a ne ka uni iz redakcije s lisnicom.

O prelomu i uređivanju ne bi tija trošiti riči. Isti se tekstovi repliciraju na obadvije platforme što govori o neznaju i zlim namjerama na tzv. medijskom polju u ovome dilu Rvacke. Nema ni retka o proslavi za njih tzv. Oluje, o susretu genrala Markača s ličkim braniteljima na Ljubovu di su došli i generali Lovrić i Tomičić, o odavanju počasti poginulima i sličnim stvarima. Ka' da su pali s Marsa i počeli pisati o svemu i svačemu i kritizirati u jedinstvenom stilu gazde i vlasnika za koga se nadam da će se sam razotkriti nakon ovog napisa. Njegovo ime ne bi tija ni spominjati jerbo to ne zavriđuje. Un je u svome LIST-u pridribla i pokojnog jadnog i naivnog profešura i književnika Grgu Rupčića, koji je kasno sazna da ga un vara, i unda j' odusta od LIST-a, kome je bija pokrovitelj i sponzor, da ne rečem financijer edan nogometaško - "medijski" mag, odnosno vrač, koji virovatno ponovo ima prste u ličkim informiranju, i koji je poradi toga bija nedavno i u pritvoru USKOK-a.

Volija bi da me neko demantira.

Da ste debeli i do vidova!


Ljudikanje o Oluji

gospić rat Dim prvog dana rata u Gospiću/© Marko Čuljat Arhiva agencije Lika press Gospić

OLUJA JE DONILA MIR I SLOBODU

Tikom Domovinskog rata dobar kumad Like bio je okupiran i razoren.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. kolovoza 2015. 20.40 sati


Biliži Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

Protili nikolko tidana razvija se ponovo balkanska polemika što j' bila Oluja 1995. Nekom je una bila obično nevrime s tragičnim poslidicama, a mnogima je una donila slobodu koja je bila pomućena jošte 31. ožujka 1991. i krvavog plitvičkog Uskrsa.

Nezadovoljni lički Srbi ponovno su bili osnovali Šestu ličku diviziju u Srbu, a osnivač joj je bija bradati psihijatar Rašković iz Šibenika. To j' mnoge pravoslavce orabrilo i dalo im krila. Kada se potlje umišala i tzv. JNA una j' mnogim Rvatima palo nebo na glavu, odnosno počeli su dalekometni napadi diljem imaginarne granice ćosavog četnika Šešelja od Karlobaga do Virovitice i ko zna di jošte. Srbi su počeli zube lomiti u Vukovaru. Ni u Lici im nije bilo lako s rvackim braniteljima koji su na prvu crtu išli s lovačkim puškama i veličkim srcem.

Mnogobrojni srpski stanovnici najvećeg ličkog grada išli su u svoja sela "čujvati" stražu od prolića 1991. Priko lita su se intenzivno iseljavali iz kuća i stanova. Odvozili su čak i dičje igračke jerbo su znali što namiravaju - mislili su se vratid za nikolka dana. Plan im je bija kilav i nije se ostvarije. Zato su počeli iz daljine razaranje neokupiranog dila Like od Brinja do Gospića. Čak su se i babe iz Divosela valile da pucaju po ustašama u Gospiću doklen spremaju ilo četnicima. Malo mišaju ampreg za gra' golać, a malo opale koju minobacačku granatu na Gospić, a malo i iz šmajserice. Edan od bezbrojni napada na Gospić, a prvi je bija iza edan sat po noći 30. kolovoza 1991. kada je gorija centar Grada, počeja j' u podne na Uskrs 1992. kada je na stolu bila vruća juva. Tadare j' palo samo iljadu i po granata po Gradu. Gospićani nikad nisu bili sigurni, ni potlje Medačkog džepa u jesen 1993. kada će koji pijani četnik ili četnikuša sist za top i počet pucat po Gradu. Sićam se ednom je bila nika nogometna utakmica na Balinovcu. Upozorili su me da bi moglo bit' svašta jer su četnici počeli paliti i turirati tenkove na Zubaru kod okupiranog Ličkog Osika koji su prozvali Teslingradom, i otkuda se lička žliba vidila ka' na dlanu.
Nu, da se vrnem nazad na 1991. četnici iz Raduča pod vodstvom vojvode Rade Čubrila, povratnika iz Švicarske, čija j' žena bila "ugrožena" u Gospiću jerbo je radila ka patolog u bolnici i imala j' trosobni stan na Čardaku, nakon prvomajskog referenduma gospićkih Srba u Jasikovcu izdvojija j' istočni dio Grada u "mesnu" zajednicu Medak, a granicu su utvrdili rikom Novčicom zaboravivši svoj sveti hram kod stare gimnazije, odnosno pravoslavnu crkvu. Taj radučki četnički vojvoda organizirao je u kolovozu s didom Kuprešaninom zarobljavanje i masakr petero Lovinčana… Rabri četnici mučki su i iz zaside počeli ubijati rvacke pulicajce. Tako su napravili ednu zasidu u Brlogu, a drugu u Žutoj Lokvi, Ljubovu … bilo j' toga puno 'ko to sve more i nabrojit.

U rujnu 1991. Lovinčani, Svetoročani i Ričičani morali su napušćat svoja pradidovska ognjišta i otić' priko Velebita, da bi nakon tog četnici počeli orgijanje i pljačkanje. Čak su kuće uz prugu pljačkali oklopnim vlakom, a Radio Gračac je poziva da uni kojima triba dođu po rvacke traktore koji su puni nafte. Edan gospićki profešur je nakon "pada" Lovinjca obiša i opljačka sve katoličke crkve, a bijaj' i u Vukovaru.

I na kraju evo i službeni podataka koji govore o žrtvama i šteti tikom Domovinskog rata. S područja Ličko-senjske županije poginulo je 249 branitelja te 194 civila, 630 branitelja postali su ratni vojni invalidi, a ranjeno je 49 civila. Verificirana ukupna ratna šteta 1999. u Ličko-senjskoj županiji bila je 577.073.285,70 DEM (njemačkih maraka, 1 euro 2 DEM;) ili u kunama 2.244.238.008,00. Tikom rata stradale su 4342 zgrade, od čega 4259 u privatnom i 83 u društvenom vlasništvu. U tim stanovima i kućama živile su 11.853 osobe. Osim toga, minama je bilo zagađeno 400 kvadratni' kilometara, a u minskim poljima potlje rata poginula su mam 42 čojeka koji su orali, pravili drva ili bili u lovu. Mina ima jošte, posebice po Velebitu.


Ljudikanje o plitvičkoj tragediji

plitvice
Mjesto tragdije Nijemaca na Plitvicama prije osam godina/© Arhiva Lika pressa Gospić

Neumoljive plitvičke tragedije

Plitvice je car Josip II prvi positija prije 240 godina.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. srpnja 2015. u 17.20 sati


Piskara samo za čitatelje Lički novina Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

danaska sam provrleza mam troje rvacke novine. Tija sam vidit što sve pišu, al' me zanimalo i uno o čem' ne pišu. Svi su se raspisali o jučerašnjoj tragediji na Plitvicama di' je poginula strmeknuvši se sa stine nika Slovakinja.

Evo što o tome danaska priopćava lička pulicija:

- Jučer u 11.44 sati policijski službenici Policijske uprave ličko-senjske zaprimili su dojavu da je u Nacionalnom parku Plitvička Jezera 54-godišnja slovačka državljanka pala u provaliju, te je uslijed zadobivenih ozljeda ista na mjestu događaja preminula. Očevidom je utvrđeno da je ona izišla s označene staze, prošla pokraj zaštitne ograde, izgubila ravnotežu i pala u provaliju.

Eto to je službena verzija plitvičke tragedije o kojoj rvacki novinari danaska različito javljaju osim da je ta bidnica ostala na mistu mrtva. Brojni novinari jučere su bili na Plitvicama jerbo je tamo u positi bija ministar Lorencin, ministar rvackog turizma, Istranin koji i sam u zabiti Istre ima kuću, mnogo veću od kažuna i mami turiste. Uni su bidnici očekivali i namiravili š njime napravit sprdnju radi ličkog 'amburgera koji je un povalija jošte kada je obilodanjen na onome vtarijem Fejsu. I juče ga je falija puni usta, o čeme te novine danaska nisu tile ni zucnuti. Pridribla i' je Lorencin stavši na stranu kuvarice koja j umisto kajzerice gostu ponudiva kruv i un privatija pa se un potlje, bidnik edan dal' bidnik, sprda štu su novinari, dabome rvacki, privatili i razapeli cile Plitvice.

Eto ja ka' svaki starac zastranja s teme, pa se 'oću vrnut' na plitvičku tragediju koju je navodno vidila cila obitelj od osam članova, navodno je gošća pala snimajući sa stine visoke mam 70 metara, bila je u grupi, i utopila se u Kaluđerovačkom jezeru. Nije mi jasno koj' brže-bolje izmirija tu visinu di je jadnica nastradala, nije jesno koj' tim novinarima izvor podataka, osim ednog koji prinosi plitvičku sućut obitelji…

Predposlidnja tragedija se dogodila isto na Kaluđerovcu. Tada je autobus gostiju s mora kroz Plitvice umisto plitvičkog vodiča koga triba platit' vodija - šofer koji i' je i doveza. Nekoliko stotina metara nakon početka obilaska potlje Ulaza broj edan, starija Nimica je na stazi širokoj više od pet metara posrnula niz brinu, uvatila se za bukvić i za njom je poletija muž pa su se obadvoj niz bukviće i pasijake strmeknuli na obalu Kaluđerovca i poginuli.

            Ova se tragedija brzo zaboravila, a i jučerašnja će, i ništa nije imalo niti će imati negativne poslidice za Plitvice. Dapače, neko će zbog vaki izazova i doć' na Plitvice. Niko od rvacki novinara i ne spominje prvu plitvičku tragediju, jer bidnici za to i ne znaju, jer Plitvice ritko ko sistematski prati poslidnji pola solića osim pokojnog Trajka Grkovskog, dopisničara Visnika baš iz Plitvica koji je moga napisat i dvacet kartica da ne zastane. Radi se o utapanju ednog učenika iz ekskurzije početkom sedamdesetih godina prošlog stolića. Međutim to niko nikad nije zabiližija u tzv. medijima jero i' tada nije ni bilo i smrt se nije razvlačila po novinama, radiju i televiziji ka danaska. Nakon utapanja učenika na cilim Plitvicama i pripadajućem dilu Korane zabranito je - kupanje.

            Ladnokrvi statističar reći će da troje poginulih za 66 godina postojanja NP Plitvička jezera nije mnogo, jerbo je tamo bilo na desetke milijuna posititelja iz cilog svita. Inače, može se smatrati da su posjete Plitvicama počele prije 240 godina, odnosno 1775. kada je putujući kroz Liku i Krbavu na Plitvicama bija car Josip II. Tada su une prvi puta, zapisali su kroničari, došle do cine jer se o njima puno pričalo na dvoru u Beču…


Ljudikanje o ednoj knjizi

ŠTO SE TO PROSLAVLJA U SRBU?

Posljednjih nekoliko godina pod patronatom državnim političara ponovo se slavi "Dan ustanka" u Srbu.

srb kolo Žikino kolo u Srbu/ Arhiva Lika pressa Gospić

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. srpnja 2017. u 20.30 sati

Biliži Marko Čuljat

Drage čitalice i čitatelji,

nismo se već poodavno ni čuli ni vidili. Ovizi dana uvatila nika boljetica, edva duram ove vražje vrućine. Al, sam ipak uspje progčitat', ednu novu, bar za mene, knjigu.

            Zove se "Lari i penati Bribićeva doma - kronika jednog prikrajka", a napisala ju je Ana Došen o kojoj sam prid nikolka miseca pisa jer je objavila ednu novu knjigu. U tome mi je pomaga i profešur Ante Bežen iz Zagreba. Kako ste vidili, Ana je isto profešurica, a rođena je prije okruglo 95 godina u Krnjeuši. To vam je selo i župa s Une strane Une nedaleko Boričevca i Kulen Vakufa. Autorica priko stari rimski' duova Lari i Penati opisuje nimalo lak život u gotovo dva prošla stolića. Tamo su se njeni preci doselili nakon krvavog rada u Merici i uložili ušteđevinu u kuću. Taj kraj, je kao i Boričevac, naseljavan s dosta naroda s područja današnje općine Lovinjac, pa se ponavljaju i prezimena.

            U Lovinjačkom i danas se priča kako je edan od troje braće u kući mora ić' u Boričevac kako bi se napučio nakon progona Osmanlija. O tragediji naroda Boričevca objavljena je opsežna knjiga sićanja, a napravija ju je Josip Pavičić iz Zagreba čiji su roditelji protirani iz tog ličkog sela i nikad se ka' i drugizi nisu vrnuli.

            U tome dilu Bosne živila je i moja edna tetka, tetka Ika, koju su zvali Bosanka. Meni je to ka dičaku bilo malo čudno, kako to da ja imam tetku, tatinu sestru, Bosanku. Una j' tamo u selo Bjelaj o'šla živit' s mužom Josom Tomičićem iz moji Ričica, koji je bija kovač i kolar. Ima j' dosta prijatelja Srba, pa i kumova koji su k njemu došli kući i nakon obilne večere zaklali ga nakon proglašenja NDH.

            U ovoj knjizi, koja ima mam 433 stranice, autorica na lipoj ličkoj ikavici štokavici opisuje brojne detalje iz prošlosti tog kraja koje je slušala kao divojčica, ili i' je kašnje doživila. U seoski život sela u Bosni, di je bilo dosta i Vlaha, polagano se uvlačila politika nakon Prvog svitskog rata. Kulminacija loših međunacionalnih odnosa dogodila se "ustankon" 1941. u kome su zajedno sudjelovali Srbi i komunisti. O tim zbivanjima Došen piše na kraju knjige. Opisala je scene koje nikad nisam ni su snu mislio da će ih netko napraviti. Ljudi su, Šokci, odnosno Hrvati, lovljeni ka' zečevi i likvidirani na svakom koraku, imovina im je opljačkana, a kuće popaljene.
Gore već spomenuti Pavičić, napisa je pogovor za ovu knjigu i na ednom mistu priporučuje je bivšim "ustanicima", njijovim pristašama i rvackim političarima koji je svake godine okupljaju u "ustaničkim" mjestima. Un im poručuje neka vide što slave, neka vide da i drugi to vide i neka znaju da svaki "ustanak" netko priživi i da kad-tad ispriča istinu.

            U ličkom selcu Srbu u prošloj državi službeno se slavija 27. srpnja ka "Dan ustanka naroda i narodnosti Rvacke i Bosne i Ercegovine". Bile su tamo na iljade ljudi, maom partizana, a malo civila. Zadnja proslava bila j', čini mi se, 1991. kada je unaj bradati doktur psihijatar Jovan Rašković iz Šibenika osnova svoju "Šestu ličku diviziju". Mnogi su Srbi u Gospiću to s veseljem odobravali, drugim ričima otvoreno se pritili Rvatima u Rvackoj.

            No ne lezi vraže, nakon Oluje, prije dvacet godina brzo se ponovo počelo slaviti u Srbu. Dolazili su Srbi i partizani sa svih strana bivše države kako bi preimenovali "dan" u "Dan ustanka naroda Like", o čemu lokalne vlasti nikada nisu donile odluku ni u Gračacu, da je srbljanska "opština" ni u Zadru di im je Županija. I dalje se Srbom tog dana kočopere Titovke, petokrake i arlauče se u kozaračkom i žikinom kolu pod patronatom rvacke politike.


Ljudikanje o gradu Gospiću

roda
Nova gospićka roda nakon pola stoljeća/© Lika press

ILEGALNI POVRATAK RODE

Nekada je grad krasila roda koja je u kljunu držala pastrvu.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. srpnja 2015. u 15.00 sati


Biliži i snimava marko Čuljat


GOSPIĆ - U godinama posli  Drugog svitskog rata edan Divoseljanim, odnsno Divoseljak, imenom i prezimenom i nadimkom Mile Počuča Bracan vedrija je i oblačija na području Gospića.

Nije un bija nikakvi branitelj i prvoborac vengo naćvar, odnosno logističar. U kolektivnom pamćenju u okolici Gospića osta j' ka protuva koja se snalazila u svim dobima. Ednom je po noći iša u Bilaj, pa kada ga je ustaška straža pitala kud ide un je odgovorija u "Bjelaj" kako su Vlaji nazivali Bilaj, pa su ga zasuli automatskom paljbom. Kad se vratija u Divoselo reka j' da mu nije jasno da kako su ustaše znale da je Vlaj.

Taj nepismeni seljak iz Divosela Bracan, kome su prvu obitelj likvidirale ustaše u logoru Javdovno potlje Drugog svitskog rata bija je šef komunalnog u "opštini " Gospić. Ljudima u Bijalaskoj ulici, ili po vlaški Bjelajskoj, un je tumačija da moraju ukloniti cvitnjake isprid kuća jerbo će u Bjelajskoj voziti trajvan ka u Zagrebu.

U to doba u centru ličke metropole bila je Marta skulptura nepoznatog austro-ugarskog autora koja je po postavljanja na javnim pipama u Gospiću, Makarskoj ali i u Beču. Unaj nepismeni Divoseljak Bracan koji je nekoliko desetljeća bija pridsidnik Mjesne zajednice Gospić potrudija se da zatre sve rvacke tragove u Gospiću i okolici.

Danaska sam u ednom dvorištu snimija rodu koja me podsitila na dane dječaštva kada je slična roda s pastrvom u kljunu bila isprid suda, a koju je Bracan uklonija jerbo jer za njega i njegovu komunističku politiku bila kapitalistički nepodoban relikt. Roda je završila u Celju jurbo je bila slitina od srebra. I općina Gospić je dobila neku kintu.


Ljudikanje o novinarstvu

NASTAVAK SVIJETLIH LIČKIH TRADICIJA

U tzv. ličkom novinarstvu i danas završavaju poluobrazovane osobe podobne za političke manipulacije.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. srpnja 2015. u 15.00 sati

Biliži i komentira Marko Čuljat

Drage čitalice i čitatelji,

na bespućima interneta pojavija se jošte edan portal, za koji drugi javlja da je zaveo nered u internet novinarstvu u ovome dilu Rcacke.

Sve su to dez/informacije sračunate na zblenjivanje i zbunjivanje ritki čitatelja i čitalica u ovom dilu Lipe naše jerbo je poznato da je u Rvackoj nepismeno četvrtina stanovnika, a u Lici i dva puta više. Prvi portal koji se pojavija na internetskim bespućima koja j' Glas Gacke, koji je zagovara odcipljenje Gacke od Like i pripojenje Rici. Bilo je to jošte 1998. pod patronatom tadašnjem otočačkog HDZa, i pridsidnika kome dižu spomenike.

Naime, kako je zabiliženo u knjigi Lika iz bloka ednog novinara koja se ne čita i ne kupuje u Otočcu, prve elektronske novine počeo je objavljivati Hrvatski radio Otočac www.otocac.com koje su registrirane 5. studenog 1998. Zapravo radilo se o pokušaju nastavka izlaženja tiskovine Glas Gacke istog izdavača. Izgleda da su i te novine bile kratkog vika jerbo posljednja njijova vist koju smo 2004. našli bila je od 14. ožujka 2002.

Otočačani su i koje desetljeće ranije pod patronatom Rade Lolića, direktura otočačkog sveučilišta i radio stanice di je glavni bija učitelj Milan Jurković, koji je u Gospiću studira za učitelja, odnosno nastavnika, povisti, a ne rvackjog, pokušali parirati tadanjim Ličkim novinama iz Gospića di je lektor bija unaj Julije Derossi. Autor ovi redaka, koji je tadare radija u Ličkim novinama, tija im je čak i pomoć, ali sve je bilo bezuspiešno. Sve j' to bilo kratkog daha. Otočačaki oci, a čini mi se da je šef općine bija unaj premzionirani ovicir iz Dabra Bogdan Čuturilo, tada su bacili novce u bezveznu kupovinu kućne offset tiskare. Nije im bilo jasno da novine ne moredu praviti mehaničari, električari, recepcioneri, knjigovođe, bravari, policajci, tokari ili bravari ka šta i' rade danaska. Treba ipak imati zerica više škole i pismenosti za pisati bilo kakve tekstove, a posebice novinarske.

            I danas su vlasnici pojedinih portala "novinari" s ne potpunom srednjom školom, odnosno šuvarovski šupovci, koji su mogli upisivatti i fakultete u Jugi, a s kojima se lako politički manipulira. Nekada je glavni urednik Lički novina bija tokar iz MOL-a koji je završija niki seminar u - Kragujevcu. Dopisničar Vjesnika bijaj brzopotezni tekstilni tehničar direktor trikotaže u Metku, dopisnik Radio Zagreba, danaska Hrvatskog radija, bija j' diplomirani ekonomista iz perušićke sridnje škole … Tradicija se nastavlja. Povist tzv. ličkog novinarstva lani je napisala za ednu podebelu knjigu u tvrdom uvozu i za niku državnu instituciju, napisala je polupismena knjigovođa iz vojnog preduzeća Tempo u Zagrebu koja nikada i svom dugom životi nije objavili nijedan članak, jerbo je knjižila računovodstvene stavke.

            Vlasnici današnjih sredstava javnog priopćavanja, da ne kažem općenja, oli ti medija, koji je suvremeni izmišljeni izraz bez ikakvog rvackog značenja, su policajci koji su tribali biti zatvoreni jerbo su nečasno otpušteni iz časne državne službe, raspopljeni popovi, bivši predsjednici komunističke omladine, a dopisnici su im pemnzionirani seoski učitelji … Tim novinarima prid nikolke godine osnovni izvor za pisanje bili su čelnici u strankama, tajnici pa i prisidnici, koji su im jošte za vrime sidnice slali SMS poruete kako bi bili bili - prvi. A to su sve bili studenti faksa ovo i ono, odnosno općenarodne obrane i zaštite koji su učili kako porobiti Rvacku.
Te iste stranačke čelonje danaska se oće odreći i oprati od tizi ne/pismenih novinar/čina, a smo prije pet godina edanom portalu koji po njima danonoćno pljuje dali su mam po' milijuna kunica potpore priko ugovora očekujući polupismene hvalospjeve o svom radu. Tip i' je privarija i novce odnija. Svama mu čast na toj privari. Bili su na sudu. I sada su. A doklen će, ne zna se, ka iz Đekne. Ovo zadnje znaju sridovični čitatelji, bila je to crnogorska serija o teljenju krave.

Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o lešinarima

plitvice Ličke novineTuristi u obilasku Plitvica i ožednu i ogladne pa i' treba i ranit i pojit/© Lika press Gospić

STRVINARI KRUŽE PO LICI I OKOLICI

Novinari željni senzacija obrušavaju se u Liku poput biloglavi sup/ova.



licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. lipnja 2015. u 13.15 sati

Druka na tipkovnjači samo za Ličke novine i nikoga više Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

virujem da ste primitili na raznim mistima najnovije pljuvanje po Lici i Ličanima. Najprvo je niki Srbijanac počeja pljuvat na Jadovnom, a nakon toga su se novinarski biloglavi sup/ovi iz Lici susidni regija ponovo obrušili na - Plitvice.

            Zamislite niko j' snimije plitvički sendvić od dvi šnjite kruva komadinom mesa i zera salata i od toga na mreži, mislim unom internetu, napravija sprdnju. To su lešinari iz novinarskih gnizda izvan Ličko-senjske županije koji edva čekaju da se pokakaju po Lici u kojoj su svi blesavi i blentavi i niko ne zna ni pisat ni slikat za nikakve rvacko-njemačko-austrijske novinice, med kojima ima i tzv ličkih novinarčina.

            Već se danima ismijavaju Plitvice i lički sendvić oli ti sendvič po engleski ili hot dog il' vrući pas il' amburger. Čini mi se da je u nikome plitvičkom obiktu ponestalo kajzerica za vrućega pasa i amburger pa se mlađahni kuvar il' kunobar prisitija što bi i sam rada poja pa j' napravjao uno što j' mu ja palo na pamet. I nastala je sprdnja u svim tzv. rvackim redakcijama. Čak se ismijavaju i podršci ministra Lorencina koji ponajbolje zna što znači nešto domaće, odnosno istarsko odaklen j' doša na čelo rvackog turizma.

            Ti bidni lešinari ne razumiji ni Ličane, a bome ni i plitvički turizam. Bene i ne znaju da j' bolje da su turisti pojli pravi komad kruva i mesa i da se nisu uneredili ni taj dan, a bome ni idući i da nisu dobili srdobolju od loše rane.

            Treba bi autor ličkog sendviča dobit' nagradu, a ne kaznu, jerbo se odlično snaša. Naime, ima sam osobno časti i priliku prolistat i potražit' u rvackim udžbenicima za kuvarstvo nešto ličkoga, mislin na ilo i pilo. Šipak, nema ništa. Mam u ednoj školi, neću reć kojoj da joj ne narušim ugled u njenim očima jerbo bi oslipili, kuvarica i ne zna niedno ličko ilo jer, nema veze što nije Ličanka, una se i ne trudit dicu naučiti nečem tradicijskom. A taki joj je i ravnatelj koji se bavim svim i svačim sem nastavom, odgojem i obrazovanjem.

            Što bi ti rvacki lešinari dali za sliku Američanke koja' j' prije rata u otelu Jezero na švedskom stolu napravila prvi lički sendvič: izmed dvi šnjite kruva namazala j' žlicu palenta i to s pečenim piletom ponila u lanč paketu u obilazak Jezera.

Da ste mi zdravi i debeli!


Ljudikanje o prijateljstvu

placa gospić

SUSRET NA ŠIŠKOV DAN U GOSPIĆU

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. LIPNJA 2015. U 14.40 SATI


Biliži i snima samo za čitalice i čitatelje Lički novina Marko Čuljat

 

MOTTO: Lika cili svit naseli, sebe ne raseli.- lička narodna poslovica.


Danaska je osvanije lip i proladan petak koji je od tete kraljice i carice Marije Terezije sajmeni dan koji nisu ni komunjare uspile dokinuti, a bome ni trgovački lanci kao domaći tako i stranjski. Vaik je bolje uno domaće. Preživija j' gospićki sajam sve režime, a nadam se da će i 'vaj.

            Prije napušćanja stana pružija sam prst kroz priko lođe i ositija nikakav vitar. Priko košulje dugi rukava nabacija sam i nikakvu bilu, litnju, jaketu i oša po autinu i drito u Smiljansku. Vare kure, nije bilo mista za stat i ostavit autinu, tri puta sam kružija po kvartu doklen nisam parkira na bivšu zelenu površinu di se za Božić kiti bor podno ure Nikole Tesle koju je podiga HEP 2006.

            Poita sam do moga placara da kupim ništo zelenjave i to sam odrklja u autinu i ponovo se vraiija da malkice prošećem. Najprvo sa susrija Dražena, kolegu koji je nedavno dobija nogu na HTV-u i oša u pemziju ka što sam i sam protiran. Un je u ruci ima novu novcatu držalicu za sikiru jerbo je već počeja cipat drva po komšiluku za narednu zimu. Uto je naiša učitelj Ante, koji je do lani radija u Križpolju. Upozna sam i' jerbo Ante izgardija kuću u Budačkoj, a oženije se ednom Šikićkom Budačankom, unom Mandom što j' s menom išli na Akademiju. Pridstavija sam ga ka ličkog Bosanca. Al ne lezi vraže tadare sam sazna da mu je mater iz Čovića, a i edan mu je did Ličan, a pa kaki je to Bosanac. Odnekud je banija i Iva, opet je palo upoznavanje. Un se naljutije jerbo sam ga pridstavija ka Perušićana, a un je Prvoseljan, koji j' išćekiva ženu da se vrne iz kupovine.

Bilo je jošte dosta Perušićana koji jučer nisu imali šiškov dan, odnosno placu, koja se održava četvrtkom jerbo j' juče' bija Dan državnosti, a uni ka u okolici Gospića nisu vični prinošenju ni sajma, a bome ni blagdana.
S Draženom sam nastavija priko place i naletija na čitatelje iz Zagreba. Brzo smo se dogovorili za piće. Uto je naišla edna Gospićanka Ričanka i dvi Gospićanke iz Gospića. Palo je dosta ljubljena i grljenja i sipale su se šale na vlastiti račun.


- Pitaju me u Rici kol'ko vas u Gospiću ima.-zbori Kvantinka, a ja im otpovrnem - milijun.
- Da vidi se, svaki drugi u Riki je iz Gospića!-vele Ričani.


Prazničko ljudikanje

mladići iz gospića
Gospićki mladići Ivan Šutija i Jure Brkljačić

SUSRIT S MLADIĆIMA OD 164 GODINE

Pridahnuli smo zajedno u sini Tesline gimnazije.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
25. lipnja 2015. u 13.15 sati

Biliži i slikuva Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

nadam se da ste vidili pismo ednog čitatelja koji je oduševljen njegovanjem ednog od ličkih divana - ikavice. U početku su mi se sprdali čitatelji drugizi portala da sam seljačina. Al, nek digne nogu u ždrak unaj koji nije podritlom sa - sela. Seljačina, ka pojam karaktera, ima bezbroj vela i inačica.
Danas sam dobaza do Tesline gimanzije i u ladovini, iako je bilo proladno, susrija dva stara znanca. Bili su to mladići iz staračkog doma imali su zajedno mam 167 godinica. Bili su to Ivan Šutić (74) iz Bilaja i Jure Brkljačić (90) iz Trnovca.
Prvoga sam upozna kod zajedničke bricinke, odnosno frizerke Željke, a drugoga sam upozna u njegovu Trnovcu kada je otkrivan spomenik Karlu Brkljačiću Kacanu, Rvatu iz Trnovca koji je ubijen po nalogu četničkog vojvode doktura Petra Zeca iz Gospića jošte 9. travnja 1936. Zec je naručija da Kacana likvidira iz zaside plaćeni ubojica. Kacan je bija narodni zastupnik, rođen 1869. Kao seljak izabran 1921. na listi HRSS-a za narodnog zastupnika gospićkog kotara i biran do 1935. Pisao je političke članke čime je izazvao gospićke četnike da ga likvidiraju. HSS mu je spomenik podiga 2002., a izradija ga je kamenoklesar Petar Uranić.
Momke sam zateka u predahu prilikom povratka u Dom, malo su im se nogo umorile.
- Nami su noge u zemlji, samo nam glava viri iz zemlje.- reče Šutić sučući brkove.

P.S.: ako slučajno niste vidili pismo evo vam ga jopet odeka:

Cijenjeni,
Želim Vam zahvaliti na izvrstnim napisima koje objavljiva Vaš list, čuvajući i postupno obnavljajuć hrvatski jezik i našu potlačenu izvornu hrvatsku besjedu. Svaki puta obuzme me tuga u srcu dok čitam ili čtejem retke u Vašemu elektroničkom izdanju o negdašnjim hrvatskim mjestima Boričevcu, Prijeboju, Buniću i Rudopolju-Bruvanjskom, čitajuć ne mogu se oteti dojmu koji ste tako lijepo prenjeli. Doista ne shvaćam tko to još dan-danas u lijepoj našoj domovini Hrvatskoj prijeći obnovu mjesta i crkvi ter povrat vlasništva protjeranih Boričevljana, Prijebojčana, Buničana i Rudopoljaca. Držim da ste Vi kano novinarska ekipa vrijedan kotačić koji može pomaknuti svekoliku obnovu i povrat tih hrvatskih bisera s trenutačne mrtve točke, stoga Vas najljepše prosim i Boga molim neka poduzmete mjere koje god možete uz Božju pomoć kako bi se pokrenula obnova Boričevca, Prijeboja, Rudopolja i Bunića, bit će to vjerojatno težačka zadaća, no vjeRujte da će na poslijetku vaše dijelo biti zauvijek ispisano zlatnim slovima u spomenutim mjestima i diljem domovine Hrvatske ter osobito u njezinu biseru, Ličkom kraju.

S poštovanjem,
dr Mark Mreza



Ljudikanje o revolucijama na Balkanu

četnicisrb
Mladi četnički kadar u Srbu/© arhiva Lika pressa Gospić

DA LI SRBI I SRBIJANCI SPREMAJU NOVU KLANJE NA BAKLANU??


Od srbijanskih i velikosprskih provokacija o Velikoj srbendiji u Rvackoj se godinama niko ne ograđuje, a kamo li da službeni prosviduje, ka' da im to giljta.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. lipnja 2015.


Biliži i prisića se Marko Čuljat, stari i isluženi lički i senilni gospićki novinarčić


Prije puno godina bija sam na nikom sastančini u svezi održavanja proslave Dana ustanka naroda i narodnosti Hrvatske i Bosne i Ercegovine u Donjemu Lapcu, i to u nikim sobicama di je navodno bila prva ovicirska škola u Rvackoj u Drugome svitskom ratu. Bilo je to u starom otelu Ozeblin, di si za spavanje mora ponest dvi stvari - svoju žarulju i naramak drva.

Sastanak je kako velim, bija u Donjemu Lapcu, i već je bija izgrađen, otel Kamensko koj je spaljen u Domovinskom ratu. Un je nosija ime po partizanskoj ratnoj bazi na Plješivici ka' i una propala tvornica u Zagrebu čiji je uspišni dugogodišnji dirketur sve do prevrata bija Rastočanin Josip Pavičić i koja je zapošljavala na iljade žene šnjajderica diljem Lipe naše, a pravile su mam i košulje za belgijsku vojsku i to baš u pogonu Stojana Matića u Donjeme Lapcu, a un je prvi jugoslavenski eroj, koji je bija kraljev, srbijanski, poručniik, al' je ipak završija u partizanima i ubijen je 28. februara 1942. metkom u potiljak prilikom partizanskog napada i prvog oslobađanja Donjeg Lapca.

Tom prigodom mi je srbski general Danić Damjanović, kome ka i meni nije bilo do kuglanja i kartanja ka ostalim političarima, koga su iz Beograda poslali da umre u rodnom Srbu, priča o ustanku kod Siska i o nakakvom Capi.
- Nije ti u Srbu bije pravi ustanak, un je bija misec dana prija u Sisku i diga ga je Capo. Ovo su ti dogovorili Jakov Blažević i Đoko Jovinać i doveli Tita da položi vinac u Srbu. Al, ajde mali objavi to pa ćemo obadva najebati - rekao mi je tada general Damjnović, koji je skonča u prometnoj nesrići u sanitetu koji ga je vozija na injekciju u bolnicu u Knin.

Stojan Matić, da se vrnem na njega, partizanima je poslužija ka pozitivan primirak narodu da ne ide u četnike. Demanti mi je toga članka, koji je posla sekretar Toni Došen, ćaća unog advokata Došene iz Rike koji je branija i nije obranija Norca, mislim rvackog generala, pisa mi je sam general JNA Đoko Jovanić, protirani somborski gimnazijalac iz Suvaje kod Srba, a tadare je bija zapovidnik tzv. Pete armijske oblasti JNA u kojoj su bile Rvacka i Slovenija.

Pulitika je vaik bila kurva, a posebice u ratu. O tome je u Ličkom visniku pisa Tomek Nikšić, Kuljanin i povratnik iz Kanade i član Komunističke partije Kanade, inače član Okružnog komiteta KPH za Liku kada je šef te partije bija unaj Jakovina Blažević iz Smiljana koji se slučajno rodija u - Bužimu. Tadare sam ja slučajno bija glavni urednik toga Ličkog visnika i od komiteta Partije Zajednice općina Gospić čiji je šef bija drug tzv. profešur Ante Došen Toni, gospićki učitelj i diplomac FIP-a Fakulteta industrijske pedagogije u Rijeci koji je bija prilagođen polupismenim partijskim kadrovima, a tada su ga mnogi završavali, da ne kažem, - kupovali, dobija nalog da objavim prilog druga Nikšića koji je nakon povratka iz Kanade 1941. organizira partizanski ustanak u Gospiću i u Gračacu, ali u drugim dilovima Like di se pridstavlja ka Vlaj.

            Od jučere su se svi tzv. mediji i novinari raspištoljili i pišu o ustaškim zločinima u sustavu logora Jadovno, od Žute kuće u Gospiću pa sve do uvale Slano na Pagu. Da, to je bija prvi ustaški logor u NDH i njegov ideolog je bija Guca, gospićki veliki župan iz obitelji Frkovića iz Ličkog Novog, uz podršku poglavnika Ante Pavelića, koji je i nikolke godine ranije organizira ustaški brušanski ustanak, kada su nastradali samo nevini Brušanci, Rizvanišani, Trnovčani i ostali lički seljaci, a tzv. advokat, a bilo i' je mam sedam tadare u Gospiću, Andrija Artuković, je iz svog ureda u Gospiću pobiga u - Zadar, u Italiju i sačuva glavu od žandara i narod ostavija na cidilu. Nezamislivo je bilo izživljavanje "jugoslovenskih žandarma" nad Rvatima u okolici Gospića. Ubijali su i' na svakom koraku, a kolovođa im je bija doktur kirurg Petar Zec, direktur bolnice u Gospiću još od Austro-Ugarske, i zet nekad uglednog trgovca Pavelića iz Gospića koji je bija vlasnik Kule age Senkovića i pošte, i bija j' pašanac mlinara Murkovića koji je bija HSS-ovac i saborski zastupnik nikolka mandata.

Ovizi dana rvaci novinari ka da su zaboravili, a bidnici nisu morda ni znali, za tragedije Rvata u Alanku, Guduri, Boričevcu, Udbini, Podlapcu, Krnjeuši i drugim rvackim selima i župama koje su partizani i četnici ustanici zajednički klali te slave 1941. godine.

Pritnje nekakvog srbijanskog ministra koji je doša u pratnji četničkih ovicira na Jadovno ne mogu se svatiti drugovačije nego kao pritnje novim klanjem na Balkanu ako s tome dodaju pritnje ćosavog četnika Šešelja koji je pušten iz haškog zatvora da rovari na Balkanu.

Nažalost, sadašnje rvacke vlasti to - podržavaju jerbo ne reagiraju i dva dana nakon proslave Jadovnog.

O tome, morda, drugizi puta.

Tijekom Domovinskog rata revno sam isčitava knjige iz gospićke knjižnice tako sam se domča i knjige Enesa Čengića "Iz dana u dan s Krležom" koji sam u dahu pročita i sija na guzicu. Tada sam sazna da je ustaški logor Jadovno osnjova Guca i da je u njem' bija zatovren kipar Kršinić, za čije je oslobađanje intervenira unaj Miroslav, mislim Krleža, a i poglavnik je kod koga je bija Guca naredija da pušćaju toga kipara. Tako je i bilo.

Prid nikolke godine tija sam ponovo čitati Čengića, ali ga više nije bilo u knjižnici, iz koje su  čuja sam nedavno bacili i komplete Ličkih novina, posta j' nepodoban i Čengić i Krleža isto ka nekakvi Gospićanin dr. Jure Turić, prvi rvaci doktor pedagogije čiju su ednu knjigu gospićki knjižničari bacili al' je slučajno završila u gospićkom zatvoru. Vi sad' mislite što se to dogodilo u gospićkoj knjižnici i koje je to sve naredija čistku. Vele da riba smrdi od glave.

Da ste mi debeli i do vidova.



Ljudikanje o vozikanju

ČELONJE SU VAIK OBOŽAVALI TROKRAKU ZVIZDU

Čelonje su vaik obožavali trokraku zvizdu na službenom automobolu, a posebice privatnome.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. lipnja 2015. u 14.30 sati


Drage čitalice i čitatelji za vas komentira i biliži Marko ČULJAT


Poslidnji dana digla se kuka i motika na ednog čelonju iz Perušića koji je namirava kupit Mercedusa kako bi se vozika po Perušiću i okolici, a posebice u Kosinju kada je poplava i di su loše ceste pa mora imat automatika. Mnogi su računali da za oko po milijuna kuna more napravit vrtić, a ja se pitam kolko bi s tizim novcima moglo pomoć napaćenim Kosinjanima koji malo pa bivaju poplavljeni.

            Nikada se čelonja iz Perušića vozika, u novoj Rvackoj u autini koji mu je kupio HEP i koji mu je plaća i bemzin, a Kosinjanima Hepovci i opštinari, kako bi reka pokojni Mirko Stilinović iz Karlobaga, su davali - šipak umisto kanalizacije, pitke vode i ostali bilosvitski standarda, a o navodnjavanju su samo slušali bajke.

            Edan novinar(čina) koji je veliki glumeći demokratu godinama pljuje po ednom čelonji, mam ga je prijavija nikakvom povirinstvu da koristi službeni auto, a na to, navodno, nema pravo. Merceduse svi vole i obožavaju. Tako imam ednog susida koji se u takom auto voza već više od po stolića. Njega niko od novinara nije prijavija za poriklo imovine i slične novo-stare komponirane gluposti. Čojek i dan danaska more nabaviti rezervni dija, za razliku od autina koje je uvozija bivši pridsidnik rvacke vlade iz Gospića i koji se i danaska pridstavlja ka veliki čojek u svakom pogledu i posta j' savitnik rvacke prisidnice, a za Gospić nije ni unom stvari nije maka.

Prije ovog rata svi su se pridsidnici općina i "opština" vozikali u Mercedesima, edino je lapačkog vozika šofer u Citoenu DS, koji je moga vozit' na samo tri kotača i u kakome se voza francuski prisidnik De Gol. U nekadašnjoj vladi, a posebice u Fondu za nerazvijene, bižali su iz kancelarija kada bi vidili da na Markov trg dolaze Mercedusi, znali su da to dolaze čelonje iz nerazvijeni krajeva i da im triba novaca za vriću bez dna.

            Gospićki pridsidnik je svojevremeno bija diplomirani šuster, šofer mu je ima slomljenu ruku i vozika je Mercedus kome je do Zagreba bili malo edan rezervoar bemzina, a moga j ić' mam 240 u što sam se i sam osvidočija u Zalužnici, a tada nije bilo Travima, radara i ostali mierača u puliciji. To su bili socijalistički gušti, a ovi danas su tobož demokratski. Zbog Mercedusa, kaki je triba doć u Perušić, sminjena je i nika ravnateljica u dugom kraju Like koja j' u njemu tila vozikat goste po Lici. I una i načelnjak Perušića odustali su od Mercedusa vridnog po milijun kuna.

            Žalosno je što niko ne poteže pitanje kako državni službenici, pa makar uni bili i načelnjaci ili najobičniji informatičari i ćate u nikoj kancelariju mogu imat i "preduzeće" il' niki biznis. Država im plaća doprinose, a uni imaju privatni biznis u kome su mam 24 sata na dan, a na posa i ne dolaze. Prid niko vrime država je omogućila osnivanje j.d.o.o. - jebenog društva ograničene odgovornosti koje ne mora imati - zaposlenika, a inače se zna ko je s ograničenim sposobnostima i di mu je misto, svakako ne u državnom uredu. Dakle, legalizacija gospodarske pljačke u Rvackoj je na vidjelu, a drugima - uno od ovce.

I na kraju Ličani zovu ovu tipu autine Mečka, ka vlasi ženku od medvida.

Da ste mi debeli i do vidova.

REAKCIJE S FEJSA

https://www.facebook.com/ricice

1.044 people reached
Željka Šikić Ex Farkaš, Elvis Asić, Petar Hodak i 5 drugih kažu da im se ovo sviđa.

Emina Lulić ispada da čelonje oduvijek vole zvizdu ma kakva ona bila jer se lijepo slaže sa foteljom, a možda su se najeli bunike pa im se pričinja znak djece cvijeća, doduše malo okrnjen,ali nema veze,bunika čini čuda...

 


Ljudikanje

kolakovac
Detalj iz gospićkog parka Kolakovac

KVIZ (NE)ZNANJA

Kolakovac je za Gospićane je naprosto - Kolakovac.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. lipnja 2015.

Priređuje za čitalice i čitatelje Lički novina Marko Čuljat


NIKIDAN sam namirno na unome vratrijem Fejsu objavija ednu lipu sličicu, gospićku vedutu brez da sam naveje di sam to cviće sliknija.

            Dobar dije prijatelja je pogodija ka prstom u pekmez, a brte neki nisu. Valjalo se svašta, a svašta i piše na ulazu u taj gospićki parkić imena Kolakovac. Parkić ima površinu, kako su izmirili gracki oci jerbo su i platili njegovo uređenje 2005. godine od 4042 "kvadrata" i tada je obziđan debelim kamenim zidom jer su svi letili s limenim ljubimcima parkirati u lad smreka i kestenja, a u prvom redu pulicijoti čiji se ured nalazi tik parka.

            Sićam se ka sad kada je za načelnjaka pulicije doša niki zagrepčanin Dubravko Novak. Un je odma o trošak porezni obveznika kupije željezne stupiće i lančinu i ogradija park do pulicije. Ni to nije pomoglo dok nije oziđan zid, pa se svi boje razbit autinu o kamenje i pristalo je parkiravnje u parku.

            Tada su u parku postavljene i četiri skulpture rvacki kipara među kojima i gospićkog kipara Petra Dolić, koji je kašnje izradija i bistu pape Ivana Pavla II. koja j' postavljena u dnu Kolakovca nama priko puta Biskupije koja je smištena u staru županijsku zgradu s početka dvacetog stoljeća kada je i uređen Kolakovac i nema blage veze s kašnjim gradonačelnikom Josanom Kolakovićem, kako tvrde turistički radnici da ga je un uredija i da zato nosi tobože njegovo ime, odnosno prezime. Josan je bio gradonačelnjak tekar od 1920. godine pa do prolića 1945. kada su ga likvidirali osloboditelji s petokrakama. Znanja, radi Josan je podritlom bije iz Priboja kako su govorili katolici ili Prijeboja kod Korenice kako su govorili vlaji.

O Kolakovcu sam naša traga i u Akademijinu ričniku, čiji je prvi tom izaša 1880. di lipo piše:
- Voda živa koja teče ispod zemlje kroz Gospić; pa se u zemlju slazi, ko hoće da pije vodu s Kplakovca. Njen izvor biće danas ispod mosta.

Književnik Grga Rupčić je ednom napisa u svojoj knjizi: - Za parkom Kplakovcem svakog Gospićana srce boli.

Stariji Gospićani se sićaju da je tu bija i javni aborat, koga Gospić nikad više nije ima.

            Četničke granate su od prve noći napada na Gospić 1991. godine pa do Oluje gađale Kolakovac i oštetile stolitna stabla, zbog čega je poginija i veterinar Ante Rukavina koga je edne nedilje poklopio vr' oštećene smreke.


Ljudikanje o pulitici

SVASTIKA I LIČANI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. lipnja 2015. u 15.00 sati


Priređuje Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

ima edna lička narodna - ko ne proba svast ne zna što j ' slast. No šegu i sprdnju triba bacit u stranu jerbo se ovizi dana sve raspištoljilo oko fašistilke svastike, odnosno kukastog' križa u Splitu, a koji je stari indijski vjerski simbol.

            Tamo se igrala međunarodna utakmica, Rvacka-Italija, i tekar na kraju niko je primitija da je niko narisa svastiku na stadijunu. Novinari i novinarčine odma su napravili frku, a njoj su se pridružili i svi političari iz cile Rvacke i ostatka svita di su se nalazili proteklog vikenda prikupljajuć' glasove za neke od narednih izbora.

            Slučajno su lički crveni partijaši imali neki svoj kongres, odnosno po novom, konvenciju, i to na Plitvicama, pa im je slučajno doša i premijer, odnosno šef partije pa se i un raspištoljija o svastici i neprijateljima Rvata i Rvacke. Milanović je po prvi put doša u Liku i Ličko-senjsku županiju i to niko od novinara ne bi ni zabiližija, ka što nije ni zabiližija, da nije bilo fašističke diverzije na stadijunu.

            Danaska sam izlista gotovo sve rvnacke novine i novine njemačkog govornog područja, znači okupatorske, i niko nije ni javija što j' to bilo na Plitvicama, koje su odednom postale crvene, umisto da se i dalje plave ka što su bile do sadarfe, već su prinosili žestoke izjave protiv - svastike. Pa svastika je uno, pa svastika ne ono, i na kraju - ćorak, a sudionicima kongresa i čelnicima partije - ka običo - šipak i vrtinjak.

Niko od novinara i novinarčina iz nikoilko redakcija koje su tamo bile nije ni spomenija probleme Like i Ličana, a jošte manje Otočačana i Gačana, Krbavaca, Senjana ili ne daj bože Novaljaca koji se valjaju u eruima koji s drogom, stižu na Zrče već nikolka desetlića. U ovom dilu Lipe naše živi se fantastično, traži se karta više - za odlazak i svakim je danom sve manje stanovnika, a više doseljenika koji nisu račni radit' i žive od pomoći crvenog križa i caritasa na na birou je priko tri iljade nezaposlenih na 50 iljada stanovnika, pa unda računajte što oćete.
Ni ja nisam tija ić na plitvički kongres partijaša. Prid nikolke godine su me angažirali za snimanje fotografija za PR, nisam dobija ni lipe. Unda su partijaši te slike objavili i debelo platili i po nikolko iljada eura drugim redakcijama, a meni zna se - šipak. Mislija sam neka vas uni slikavaju i pišu o vama i s Plitvica koje u  ličke "portale" ulažu više desetaka iljada kuna ove godine da pišu dobro o njima. Na tizim portalima danaska popodne bila su po nikolka klika podrške partiji koja je jošte uvik u opobi u Lici, nakon pola stolića vladanja i strahovlade u ovom dilu Rvacke.

Da ste mi debeli i do vidova!

REAKCIJE S FEJSA

https://www.facebook.com/marko.culjat/posts/1070811782947987?comment_id=1071091836253315&offset=0&total_comments=8

Marijana Jerbic, Marijan Bunčić, Jadranko Kalinić i 6 drugih kažu da im se ovo sviđa.

Elvis Asić Brige nji za Licane i Rvatcku bito se navlast vratit posto poto , jer vlast je slast

Maca Jadrina svaka rič ti je na svom mistu......ka i uvik, volin pročitat tvoje redove jer uvik rečeš pravo.

Dragan Butorac Korov je uvik bilo tesko iskorjeniti i unistiti. A tako je i sa crvenopartijanerima zilavi su a postali i jako nervozni jer i sami naziru ako Bog da narodu pameti svoj potpuni debakl i propast.

Luka Matanić Elvise, ne mogu viditi o kome si mislio?
Elvis Asić pa ovi što se časte na Plitvicama : Milanović i njegova klapa
Luka Matanić Sory nisam vidio, samo tvoj komentar, što su vladali, vladali su. U pravom smislu riječi "vladali" a ne domovini i narodu služili! Ali ni slučajno spavati i već slaviti, pripremati se i raditi kao da će pobjediti! Ali neće!

Josip Kolaković svi su oni bivši komunisti.

Petar Miletic Imaji koliko oćeš.


Ljudikanje o prirodi

novčica
Stranjski kombi izvučen iz Novčice

KOMBI PO STOLIĆA U NOVČICI, A IMA I MINA

Triba se nadat' da mine neće bit' još po stolića u Novčici ka edan kombi.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. lipnja 2015. u 23.45 sati


Biliži za čitalice i čitatelje Lički novina Marko Čuljat,


jučer mi se baš i nije račilo išta radit, al sam na kavurini prigleda u mobitelcu nike provokativne slikice. Smulj, to mu je nadimak, a prezime mu je Pavelić, snimija j' akciju uni dečki u crvenim odorama, ne iz CK-a, vengo iz HGSS-a.

            Nigdi u Novčici između nigdašnji kupališta i to Venecije, Monte Karla i Ploča, gotovo po stolića nalazia je nikaki kombi. Spasioci su malčice zaronili, u kombi zavukli nikakve balone i unda i' nadrukali ždrakom i kombi je izaša na površinu. Na obalu ga je izvuka edan Pavelić, Smuljov stric, svojim bagerom di sam ga danaska i snimija.

            Od drugog Pavelića, mislim Mile, koji je ćaća Smuljov, a koji je prije 46 godina bija šegrt za mehaničara kod Vurdelje u Kaniškoj ulici, a to je aman taman viza vi ovizi kupališta, sazna sam da su u radionicu svrnuli niki stranci, hipiji, jerbo im se autina pokvarila. Kako za stranjski auto marke Fau ve nije bilo dilova oni su ga odgurali u susidnu uličicu i ostavili. Veli Mile da se sića da j' kombi ima žute registracije. Potlje toga nastalo je pljačkanje kombija, pa uvik je bilo lešinara. Brzo j' osta brez motora koji je pripliva Novčicu, neko je drpija ovo niko uno, a niko se pametan naša pa ga je tije s live obale privući na desnu da mu je bliže kuće morda za kokošinjac ili aborat, ko zna. Al, ne lezi vraže kombi je osta do nikidan u vodi.

            U tome dilu grada, uz Novčicu, Pavelići koji su gracki starosidioci, imaju i oveći uređeni i obrađeni komad zemlje i na ednom ćošku je lipa baročica Kajak kanu kluba. Lipo je uređena i obala, puno bolje neg kad ju uređuju Rvacke vode i njijov koncesionar. Tu je i mala lučica za čamce kako bi momci i curke mogli za lipa vrimena trenirat veslanje.

            Ploče, negdašnje kupalište se danaska nije vidilo, bilo je potopljeno jerbo je vodostaj rike prid nikolke godine dignut nizvodno višljim bentm. I ne samo to, voda j' bila mutna ka da j' kiša padala jučer.

            Sad je još priosta problem kud s olupinom, a Mile reče da je iz Novčice izvučeno dosta avrlja koje j' un odveza na smetlište. Veli da tu ima i dilova avija jošte i unog prvog rata, mislim Drugog svitskog.

            Nešto niše nizvodno lani su ronili karlovački ronioci i snimali korito, a bome i četničke mine koje su tijekom rata završavale neeksplodirane u vodi. A znalo i' j' u samo ednom danu pasti i priko iljadu. Ništa se ne šuška da bi kome palo napamet da povadi te mine i tako ukloni opasnost da niko nastrada.

            Nadam se da za berbu mina u Novčici neće tibati po stolića ka za vađenje kombija.

Da ste mi debeli i do vidova!



Ljudikanje o Oluji '95

olujs
Večernjakova duplerica o Oluji u Lici 1995.

DANI PONOSA I SLAVE

Ličani su edva dočekali da se riše pobunjenih Vlaja i njijovi pomagača Srbijanaca.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. lipnja 2015.13.30 sati


Krade svoje i biliži Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

ovizi sam dana grunta što bi pisa, a unda sam na Fejsu nabasa na ednu slikicu iz Kraljevice. Tamo su rvacki branitelji pomogli svome kolegi koji je nepokretan i nije u Savkoj ulici da ima svoj aborat u koji će moć' ući.

Primorci, za koje niki čelonje u našoj novoj državi i dan danaska drže da nisu pravi Rvati, zasukali su rukave i pomogli drugu u nevolji, a nisu išli u šator grad u Zagrebu. Kad sam vidije da je to objavija Đani, palo mi je na pamet, bolje to neg cigla il' petnjak, da sam ja tog Đanija upozna za Oluje prije dvacet godina u - Boričevcu. Slika sam njega i njegove izviđače iz 8. domobranske pukovnije iz Rike uz razrušenu župnu crkvu Male Gospe u Boričevcu. Crkva je razrušena jošte 1941. Kada su se ustanici digli protiv Rvacke.

Tadare sam radije za nekad ugledni Večernji list, i 23. kolovoza 1995. urednica Duplerice, koje već godinama nema, mislim Duplerice, dala mi je mam dvi strane da nešto objavim iz Like. Objavija sam dva naslova, prvi je bija - Sto kilometara pobjede, a drugi - Ni žica ih nije spasila. Tu sam opisa i oslika dane slave i ponosa rvacki branitelja iz Boričevca i Željave koji su oslobađali od pobunjenika okupiranu domovinu. Čini mi se da je tada urednica bila Stefanija Fantela, s kojom sam se lako i brzo dogovarao za materijale, ka da je bila Ličanka i ka da se radilo o Ličkom novinama. Slično nešto nijedna redakcija nije nikada objavila jer im se fućkalo za Liku i Ličane.

Na slici izvidnika iz Rijeke je i Đani, čiji je ćaća Petar Tomičić iz Ričica okle sam i ja rodom. Njegova je kuća kod škole, a moja nešto niže, u Oršić dragi. Tada sam oslobođenu Liku obilazije sa živom propusnicom - časnikom Antom Vlainićem iz Gospića, jer tako se tada radilo, i sve je štimalo nije bilo ni laži ni kleveta ka danaska.

oluja
Riječki izviđači iz 0sme domobranske pukovnije: Đani, Mak, Gruja, Pop, Sole, Ćoro i Malkić kod crkve u Boričevcu

Ljudikanje s vlogom

došen lički osik

IVAN U ZOOLOŠKOM VRTU IVANA

Čudna su zbivanja u društvu da uzorno domaćinstvo dici diluje ka zoološki vrta.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. lipnja 2015. u 21.20 sati


Biliži i snimuva vako i nako Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji

jučere sam bija na prvoj svetoj pričesti moje prijateljice Marthe koja iđe u treći razred osičke osnovne škole. Okupila se cila obitelj ne samo iz Osika vengo i iz Karlobaga, iz Rike, a došla j' i edna teta baba i strane zemlje, stigli su i kumovi.

Mene je zapalo snimuvanje ciloga događaja o čemu sam već izvistija na stranicama Lički novina, a šećer sam ostavija za večeraska jerbo nisam ni stiga sve napisat. Tamburaše sam objavija nakon ponoći.

Stara je fraza da slika vridi iljadu riči, a najnovija fraza j' da vlog, odnosno video zapis, vridi milijun riči. Pogledajte pa procinite ima li smisla u tim frazama.

Snimanje sam započeja jošte u popovu šljivaru di su se dičica okupila i čekala početak svete mise. Martini su poveli i trogodišnjeg sina Ivana na svetu misu jerbo ga nije ko ima čuvat. Odma' mi je bija pomoćnik i leta oko sestre. Ivan je odednom za mise posta nervozan, dobija j' pomrave, pa sam ga izveja vanka, u cimetar. Tu je pičilo sunce pa smo prišli priko ceste, i to trčeći da nas ne dovati kaka autina. Najprvo smo kroz žicu razgledavali dvorište i prk obitelji Došen. To vam je una kuća priko puta crkve u Osiku. Na kući se sada ništa ne pozna, ka da nije bilo rata. A četničke granate koje su ispaljivanje na korak udaljenosti - iz okupiranog naselja koje j' priko Balatina, temeljito su razarale i crkvu i kuće u Ličkom Osiku. Edna je granata ubila i gazdaricu kuće dok je ujutro čekala mlikara.

Brzo nas je spazija gazda Ivan, pa smo ga nas dva priupitali bil' mogli zać' u dvorište da vidimo patuljke i željezni plug. A kad je vidija da su nji' dva imenjaci uzeje j' un malog Ivana u naramak koji ga je odma' zagrlije i počelo je obilaženje imanja. Najprvo smo vidili kvočku i piliće koji su počeli bižati po balama sina. Ivani su mi nestali ali sam i' naša iza senika di gledaju i pričaju s ovcama. Bilo j' i janjadi. Nakon tog mali Ivan je bija sav razdragan ka' ritko kad dosada. Nije se boja pasa, poletija j' za pilićima i ugledao kokoši i pivca što ga je obradovalo jerbo voli poist koje kuvano jaje, a i tuca se za Uskrs s drugom dicom u zgradi.

Opet je završija u naramku jer slidije j' obilazak štale. Pripozna j' samo krave koje daju mliko koje isto voli pit. Sav se stresao od radosti kada je vio male puće kako kusaju mliko iz korita. Na prasicu nije ni obadira. Bile su mu zanimljive i koze, a posebno mali zečić koga je i pomilovao.

Na kraju je sija i u mali traktor koji stric Ivan ima za take ka što j' un kad mu dođu u posit'.
Radosti nije bilo kraja.

Naveče smo obadva saznali da smo po dolasku u crkvu vonjali po štali, iako nismo ugazili, ali niko nije smija ništa reć'. Meni je bilo drago, jer se Ivan smirija i dočeka' kraj svete mise i slikanje sa sestrom, roditeljima Milanom i Sandrom, didom i babama di je bija glavni.

Eto ljudikanja za ovaj put. Morda bi Došeni kao uzorni domaćini i poljoprivrednici mogli i drugim' pokazati uno što imaju, a ima se što i vidit i doživit na njijovu gruntu. Nije to ka u crtanim filmovima s kojima današnja dica odrastaju koji su puni krvi do kolena, kako bi rekli Novljani. Odeka j' pravi lički život o kome se više ne more ni čitati jer niko o tome i ne piše. Svi se latili pulitike di je lakši kruv.

Da ste mi debeli i do vidova!

VLOG S GRUNTA DOŠENA U LIČKOM OSIKU

 


Ljudikanje o televunu

NEĆU DA ME IKO ZAJEBAVA

Nakon gotovo pola stoljeća danaska sam zabranijao da mi objavljuju televonski broj.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. svibnja 2015. u 16.30 sati


Biliži Marko ČULJAT


Poštovanje čitalice i čitatelji,

nismo se poodavno čuli. Nisam ima vrimena, a ni volje, a što j' najgore ni teme. Danska sam načisto popizdija. Kada sam doša kući naša sam na televonu edan poziv.

Iša' sam zvat' ali se niko nije udostoija javit na lički numer. Zva sam numer u glavnome rvackom gradu. Kaada sam objavija vist o peticiji Gospićana, oša sam malo uredit živičinu oko starekuće jerbo zbog kišurine raste ka luda, ponovo sam zazva taj broj. Ima sam što čut, edna cura mi nudi novo osiguranje tvrtke V. i da joj je to posa.
Nije to prvi put vengo po iljaditi put' da me neko zajebava priko televona i oće ušićarit ispod žita. Pa osiguraj autinu kod nas mi smo J. tvrtka i najbolji smo, mi osiguravamo skoro džabe, dobija si lunac za kuvat' krumpir na našoj nagradnoj igri, imamo prezentaciju masaže da li vas moremo posititi kod kuće… nude skoro i seks. A da ne govorim o brzoletiećim plaćenim i naručenim anketama oko izbora: - za koga ćete glasati. Baš ću njima reć', što nji' to briga, glasat ću nako kako ja 'oću.
Da bi se u bliskoj budućnosti lišija takvi i slični' jalovi' razgovor', danaska sam se latija slušalice i operateru da nalog da briše moje broj iz imenika. Nadam se da ću biti malo mirniji i komotniji, jerbo svi uni koji me tribaju znaju moj broj i bez imenika, a tija bi izbić kojekakve zajebancije kojih mi je već pun k…. odnosno kuver.
Ja sam najmanje kriv što nike osobe onu stvar češu na ćošak stola i pokušavaju zaraditi koju kunu preko televuna, tili bi kruva priko pogoče. Bilo bi bolje da se vrate tamo oklen su došle i da i ponovo čuvaju, ako ne ovce, unda guske ili prasce skupa sa svojim novokomponiranim bogatim tajmunima na čelu firme u kojoj pokušavaju mukte zaraditi.
Vele da je to novi, odnosno kapitalistički način prodaje i ispitivanje javnog mnijenja. Čisto sumnjam da se može nešto postići bez da se digne guzica sa stolice i ode na teren. To poručujem i političarima koji naručuju ankete da su najbolji kako i dobili koji neodlučni i labilni glas za izbore od mjesnog odbora do Hrvatskog državnog sabora. Svi se oni vozikaju u limuzinama i ne obilaze bazu, vengo se oslanjaju na - telefoniranje ili internet priko koga svaki dan dobijem barem desetak blesavih ponuda.
Te ponude su za labilne ličnosti pa se obraduju da su dobile milijun ili dva američki' dolara, australski' dolara ili eura i nekakvoj ostavštini nepoznatog rođaka u bilome svitu. Moraju toi sve ovirit kod biližnika i poslati im za koji dana kako bi dobili lovi. Mene obasipaju pitnjama o ukidanju prava na mejlove i stranicu Lički' nuvina iz daleke i agilne Kine samo da im platim koji dolar da me zaštite. Koje gluposti?. Ima edna firma iz te proklete Kine koja me danonoćno obasipa ponudama za ledice ka da sam ja Nikola Tesla koji ugrađuje žarulje u Europi.



Ljudikanje o Senjskim žrtvama

SPOMEN NA SENJSKE ŽRTVE

senjske

Danaska se navršilo 78 godina kako su žandari pobili ličku mladež.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. svibnja 2015. u 19.45 sati

Pribiližava Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

već nikolka tidna nisam ima kader sist' za kantajzlin, mislim računalo olti kompjutor i raspaliti malo po seljački, odnosno po lički, i to ikavicom ka' što su to radili Mile i Pere Budak, moram reći moji zemljaci, jerbo sam na svit doša u Ričicama u Oršić Dragi, pa i Grga Rupčić i ponekad Jure Karakaš. Eto umiša se ja seljačkim divanom, kako su me oblajavali niki portali, među ličke rvacke velikane pisane riči.
Jutroska me me probudija UPS - to vam je naprava koja čuva kantajzlin da ga ne sprži struja, a struje danaska nije bilo. Mora sam se dići u šest i ugasiti ga da ne alarmira ostale suside kako bi i' spričija da mi ne spominju pokojnu mater.U mraku sam edva opra kljove i umija se i izeletija se vanka. Uspija sam kupit kruv i edan kiflin, a kiosk za novine je zatvoren - nema struje i neće da rade, štrajkaju dok ne dođe struja.

            Nakon što sam kruv ostavija u kući, gle vraga pekranica more radi, a kiosk ne mere, oša sam u ednu birtiju. Naša sam kunobara i dva prijatelja di side uz prazne čaše - vode. Kavurine nema. Ja sam mulja po kiflinu. Kunobar me uljudno priupita 'oću li što popit, a ja sam otpovrnija neka sidi da nije priša i da ne mora radit kad nema posla. Smulja sam kiflin i unda sam oša u apateku da kupim nike tabletine. Već i' nema dva tidna i koga boli ona stvar, a mene vataju grčevi. Morat ću pisati unome kanadskom zubaru Vargi koji glumi nikakvog ministra reformatora ka' Toma Akvinski u sridnjem viku. On priča i radi gluposti, a likovima diže cinu i baca ih na listu plaćanja. Za ženetinu i za sebe misečno moram dati barem iljadu kuna za likove. Bilo bi bolje da nam dadu besplatni cijankalij i da nas penzionere potruju ka lisice ili Židove u Njemačkoj.

Na kraju sam popizidija sije u autinu i oša se provozat Ličankom. Tamo nema redukcije struje. Kupija sam novine, sija za sto, al kunobarica je imala puno gostiju na terasi. Banula je i povelika grupa rvacki časnika i edna časnica, pa su zinuli kada me kunobarica pitala 'oću li makjato ili kapučino. Jadnici i ne znaju da sam ja u toj birtiji često, da me znaju, a oni su došli prvi puta u prolazu.

            Kad' sam se vrnija kući došla j' i lektrika i dobija sam ednu sliku iz - Argentine. Javija mi se oko dvi ure noćaska edan čitatelj D. Juran i posla kolaž fotografija Senjskih žrtava. Sliku objavljuem jebo je na današnji datum 1937. bije četnički masakr mladeži iz Like koji je naredija tadašnji doktur Zec iz gospićke bolnice.


Ljudikanje o ličkom novinarstvu

SVE SLABIJE JAVNO INFORMIRANJE

Slabo informiranje otvorilo je vrata dezinformacijama i birtaškoj politici.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. travnja 2015. u 21.00 sati

Pribilžava Marko ČULJAT


Poštovane čitalice i čitatelji,

sve se riđe čujemo i čitamo, a bojim se da će biti jošte riđe. Sve mi je teže obavljati novinarski posa, pa sam počeja skraćivati stranice, a i ukidati i'. Morda niste ni primitili da nema više Mali Lički novina. Nije bilo suradnika, od dice iz škole i njijovi učitelja nikome se ne radi, rađe iđu kući ili u birtiju.
Prid sam rat nestale su nekad ugledne Ličke novine, odnosno Lički vjesnik. Bija j' to polumjesečnik, a ja sam se usudija uzet njijovo ime jerbo je uno poznato med čitateljima u cilom svitu. Prid dvi godine ukinija sam i dobar dio kulture, jerbo za take visti u ovoj našoj ličkoj sridini baš i nije bilo interesa. Bija j' obostrano slab interes. Slabo se čitalo, a i malo je bilo suradnika koji su tili pisati. Nikada su u Ličkim novinama glavni suradnici bili profešuri, recimo kalibra ednog Julija Derossija, Grge Rupčića, a ni profesorici Manji, mislim Frković-Kovačević, nije bilo teško nešto napisati za novine. Književnik Jure Karakaš, koji danaska uživa pemziju u glavnom gradu, priznaje u biografiji da je prve radove objavija baš u unizim Ličkim novinama.

Iz tizi Lički novina niklo je i nikoliko vrsnih novinara koji su mogli birati redakciju u kojoj će raditi, a med njima su svakako Dušan Basara, Branko Cvetković... K nama su u redakciju svrćali, u Bilajskoj ulici, i novinari kakav je bija edan Jovo Popović, koji je razvija časopis Arenu, a bija j' iz Gračaca, a i Stevo Maoduš koji je bija i šef u Vjesniku. K nama je svraća i Bogoljub Lacmanović, dopisnik Večernjaka iz Zadra, a kašnje j' bija njijov dopisnik iz Moskve, a još kašnje bija j' u Moskvi i rvaci diplomat. Za Ličke j' volije ponešto napisati i Ante Pešut koji je svojevremeno radijana na TV-u, a i Nikica Valentić, ka student prava, a kašnje j' bija i rvaci premijer. Na književnim polju u Ličkima se ogleda i to uspišno u kratkim pričama i humoreskama sa suda Jadranko Crnić koji je na kraju karijere bija i prisidnik Ustavnog suda Rvacke prid kojim je prisegu da i prvi rvacki prisidnik Franjo Tuđman.

Ličke novine su bile i izdavač. Izdavale su razne knjige, a to su počeli jošte u Zagrebu di su osnovale i posebnu izdavačku tvrtku Lykos. U Gospiću je redakcija s nikolka novinara, s vanjskim suradnicima, čitaj profešurima, izdavala i Ličke kalendare i razne knjige, ka recimo ednu disertaciju o Ličkom polju. Redaktor i novina i knjiga bija j ' Julije, mislim Derossi. Njegov rukopis je u tizim izdanjima i danaska pripoznat i svaki znalac jezika ostat će zadovoljan pročitanim i viđenim načinom njegovanja pravog rvackog jezika, a ne nekakvog-rvacko-srbijanskog i sličnog nazivlja.
U drugoj dekadi ovog stolića, počele su nacionalne redakcije ukidati svoja dopisništva koja su radila i tridesetak godina u prošlom stoliću, barem u Gospiću, a neka i u Otočcu. Sićam se, kada sam počeja raditi u novinarstvu da je za zagrebačku Borbu dolazija dopisnik Just Ivetac iz Karlovca, za njim je za Radio Zagreb dolazija Ibro Palangić, koji je sobom drklja i magnetofon trakaš Nagru, a za TV je dolazija sa zgodnim Karlovčankama koje su bile osvitljivačice Stevo Sabljarić koji je prije toga bija pandur u Karlovcu.
Teško se razvijala dopisnička mreža. Najprvo je izdavačka kuća Vjesnik u Gospiću zaposlila ednog novinara, Mirka Petkovića, koji je godinama radija u stanu i tekar je 1979. dobija dobar prostor, pazi sad s radio televunom, televonom i teleprinterom. U tu Majerhofericu, i to u mam četiri sobe, se priselila i redakcija Ličkog vjesnika koji je naslidija Ličke novine, a ranije j' bija u dvi kancelarije di su nikada bili općinski poriznici. U Majerhoferici na današnjem Trgu Stipice Radića radija je i Kruno Prpić, bija j' dopisnik Radio Zagreba, koji je kašnje posta rvacki. Na katu je bilo i dopisništvo Televizije Zagreb, kašnje rvacke televizije, u kome je radija Dane Narančić, bivši prisidnik Saveza socijalističke omladine u Gospiću, po zanimanju bravar bez svjedodžbe iz škole u Somboru. U tome dopisništvu liti 1991. godine intenzivno sam i sam radija uz pomoć Dražena Matkovića, a morali smo sami znati poslati VHS snimak linkom i masterom u Zagreb. K nama je iz Otočca dolazija pa bi mu slali izvišća i Milan Jurković poznatiji ka Jurkan iz Otočca, koji je bija šef radija u Otočcu, tad jošte nije bija rvacki.
U Majerhoferici je bija i rezervni TV odašiljač, montiran liti 1991. kada su isti dan četnici iz Gračaca zauzeli Ćelavac, odnosno odašiljač na Velebitu. O ovome danaska prvi put pišem, za to j' malo ko zna, edino sam nakon pada Ćelavca reka službi 985, a to vam je danaska služba 112, kada ljudi budu zvali da im reknu da antenu za TV okrenu prema centru Gospića čime smo četnicima tili prikriti lokaciju odašiljača da ju ne bombardiraju iz avija ili topova iz okolice. Bija j' jošte edan link, na nikakvoj visokoj u Pošti, u telefonskoj centrali. Za taj link su mi rekli da ga ritko koristim jerbo je skup ka zlato. Međutim, pa' je Ćelavac, pa je pa' i link u dopisništvu, a prvi izvištaj o napadu na Lički Osik, mora sam prikinuti iz Pošte jerbo sam ometa prinos nekakvog koncerta iz Splita. Tako je informacija išla tekar drugi dan.
Eto ja ka svaki senilac, zastranja u prošlost, a mislija pisat o sadašnjosti u kojoj su ukinuta sva novinarska dopisništva na području Ličko-senjske županije.
Udaram novi enter i vraćam se na današnju sidnicu Grackog vića na kojoj su vićnici bome svašta pitali gracke oce. Pa zatšo ovo nije unako, a zašto uvo nije onako ….Edan je vićnik pita što je s odvozom glomaznog otpada, a drugi što će nam bacikli. Ja sam zinija od čuda. Pa to pitaju vićnici koji bi morali biti informirani, ali izgleda da nisu baš informirani iako ima bezbroj novinara i portala koji pišu li ga pišu, a jošte više pripisuju. Puno se pisalo zadnju godinu dana o zbrinjavanju smeća i otpada koje košta na desetke milijuna kuna. Međutim, nema svak pametni televun pa da lista kojekakve portale, nema bome svak ni računalo, a puno nji' i ne zna š njima radit.
Lanjskog prolića reče mi edan načelnik općine, daj Maka zamrči nešto na papir pa da ja mom seljaku mogu poslat pod brdo pa nek čita kad uvati vrimena, a ni sam on ne ide na internet.
Eto ti ga sada. Nije un jedini koji ne zna za internet i kojekake portale, čiji vlasnici i autori često pute i ne znaju di treba pisat malo, a di veliko slovo, a di triba stavit točku. Mislim si da su im i takizi čitatelji, polupismeni ka uni.
Iz iskustva u papirnatom, odnosno tiskanom novinarstvu, znam da bi trag papira bija puno bolji u našoj javnosti, ali i u budućnosti. Naime, Ličke novine su se čitale u cilom selu i unda su svi sve znali, a i danas se mogu prolistati u sveučilišnim bibliotekama. Sićam se kada Gospićani nisu tili kupovat kante za smeće, a mi u Ličkom vjesniku skupa s Uslugom otiskali poseban prilog koji su uni dilili po gradu i selu i ljudi počeli kupovat kante i prije sudski tužbi. Drugizi put smo posebnim detaljnim prilogom doprinili da u ednoj općini prođe referenduma za samodoprinos za lokalne ceste. Bilo je toga jošte, a posebice na području informiranja radnika velikih poduzeća, ali i radnika u inozemstvu. Nije tad bilo interneta.
Ne bi vas više davija, za danaska je bilo dosta.
Daste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o vezama

ŠVABE OĆE I DRŽAVNO


Ovizi dana vodi se polemika o razvoju telekomunikacija u Rvackoj, a ja ne mogu ni filmić postaviti na portal, a bija sam i blokiran.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. travnja 2015. u 20.00 sati


Biliži Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

uskrsne blagdane proveje sam bez veze sa svitom. Do Lički novina nije se moglo jošte od subote, a danaska je ponediljak, i neke tekstove stavljam tek sadare.

Na serveru koji sam iznajmije bila je uzbuna. S veličkog broja IP adresa, a to su vam računalne adrese, uz pomoć huligana i geliptera počeli su stizati - virusi i ostale gluparije kojima je cilj da nanesu štetu drugima. To izživljavanje potrajalo je puna tri dana.

Ovi sam dana malo pažljivije iščitava tiskovine. Kancelarka opet šamara Rvacku jerbo neće da sluša, a za razliku od ranijih šamaranja, mislim da ovaj put nije u pravu. Ona bi tila da joj Rvacka prepusti podzemne telekomunikacijske vodove, ka što se njemačka firma dočepala Rvackog telekoma i to za siću. Kolko sam svatija, a nisam baš neki blento, Švabe bi tile i vojni podzemni morski kanal dugačak mam 700 kilometara koji ide od Brijuna do Privlake. Kancelarku nije sram što štiti ednu švapsku privatnu firmu koja j' uništila radnike u Rvackoj, bišve žirace, kojih j' prije njijova dolaska bilo priko deset iljada, a sad u Gospiću nema ko popraviti televon i čeka se i po tri-četiri dana.

            Kako dosta koristim telekomunikacijske veze već nikolka desetlića imam gorko iskustvo s njima. Najprvo u Lici mi nije tija raditi edan lap top, unaj vratriji Mekintoš G 3, jerbo njemu je tribala čista linija ka suza. Patija sam se š njim diljem Like, a kad sam oša u IT odjel redakcije u Zagrebu, i ušteka ga odma j' bidnik proradija. Kad sam doša kući jopet nije tija radit iako sam po toj liniji moga telefonirat i slat tekstove s PC-ija. Unda sam popizdija i vratija ga.

            Danaska sam ponovo vidija reklame neki teleoperatera kako se fale velikim brzinama za internet. Ali une jošte nisu stigle u Gospić, kroz koji je već odavno proša optički kabel, odnosno svitlovod. U novinama čitam da Rvati imaju tri puta sporiji internet, nikakav širokopojasni, od Austrijanaca. Šteta što više nismo u Austro-Ugarskoj.

            Na Ličkim novinama, po prvi put u povijesti ličkog novinarstva prije tri godine i nešto više otvorio sam poseban kanal za video priloge. Mogu se i pofalit da ima dosta gledanja iz ciloga svita, a bome i prinošenja. Al' ljudi moji koja j' to krvoprija dok se postavi na portal. Ne mislim na snimanje, montažu, vengo na prinošenje današnjim brzinama interneta kojim švabe upravljaju, a jošte tobože plaćam veću brzinu. Neke duže priloge prinosim cilu vasbogoventu noć. Uspostavim vezu oko 10 sati naveče', a prinos završi tekar drugi dan oko 8 sati ujutro. Pa unda ti doprinesi brzom informiranju svekolikog pučanstva o nekom događaju.

U mojoj knjizi Lika iz bloka ednog novinara pronaša sam zanimljive podatke. Razvoj optike, odnosno svjetlovoda počeja je jošte 2000. Tada su u lici mjesne telefonske mreže koristile 2087 kilometara kabela, a bilo je i 774 kilometra optike. Cijevi u koje se uvlače razni kabeli bile su ukupne dužine dvije iljade kilometara. Te iste godine kada je svitlovod priko Kapele doša u Gospić i priko Velebita oša u Bag, ostvarena je direktna TV veza izmed Gospića i Rike što danaska niko ne koristi.
Iste godine i HEP, odnosno Elektrolika, postavili su između Gospića i Ličkog Osika vodič u koji je upleten svitlovod, nakon toga svitlovod je prošao po srid sride autoceste, te po trasi plinovoda. Ti kilometri svitlovoda ne moru se ni pribrojiti, a za njijovo stavljanje u funkciju moredu se dobiti povoljni europski krediti.

Da ste mi debeli i do vidova!


Ljudikanje o Rvackoj

NA PUTU BEZ POVRATKA

U kampanjama političara ponovno se angažiraju propali novinari žedni krvi, pardon, vlasti.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
2. travnja 2015. u 12.45 sati


Pribilježava Marko Čuljat


Drage čitalice i čitatelji,

nismo se ni čuli ni vidili nikoko tidana, jerbo nisam ima ideju o čemu bi pisa. Međutim, danaska kada sam prolista štampane novine načisto sam, kako bi rekli Šolci, popizdija.

U svim novinama je invormacija da je edan prisidnik stranke angažira za svju stranku ednog novinara. Ništa novo, to je poznata činjenica od Gospića do Zagreba, uni novinari koji su na državnim jaslama rade na stranku na vlasti bez obzira na provinijenciju i orijentaciju.

Međutim, angažirani novinar je tzv. plavi novinar, ne samo po stranačkoj desnoj orijentaciji, vengo i poradi toga jerbo je u ednu tiskovinu prije desetak godina doša iz nekakvog zagrebačkog lokalnog Plavog radija. Prvo što je napravija uz pomoć stranke koja ge je jučere angažirala, bilo je da je u ednom uglednom, a danas neuglednom listu, ukinija kolektivni ugovor. Da dobro ste pročitali - kolektivni ugovor o plaćama novinara i un je ka pripadnik nenovinara utvrdija koliko ko vridi u rvackom novinarstvo. Potlje toga nije bilo rada po učinku i objavljenim prilozima veno po političkim simpatija, a drugi su imali zamrznute plaćem, a nisu na na HTV-u ni morali dolaziti na posa, venogo su rabili televon.
Sindikat u toj firmi nije reagira jer prisidnik nije ima interesa, ima j' dobru i granatiranu plaću ka urednik u sporednoj rubrici, bez obzira da li će što napisat ili neće, a prima j' i devizne dnevnice.
Stari Latini velidu - povijest je učiteljica života, o tome mi je divanila u gimnaziji, a ne nekakvoj strukovnoj školi, profesorica Marija Tomljenović, laka joj rvacka zemlja. Rvacki političari nisu ništa naučili od ednog kandidata na izborima koji je uspišno propa uz pomoć nekolicine kolega ovog kolege "novinara". Radilo se o pridsidničkim izborima koje je vodija edan tobože novinar iz edne redakcije u kojoj je ima plaćicu od 150 iljada kuna. Kandidatkinja je izgubila u prvom krugu i sada je na političkim marginama i nema šanse da se vrati u prve redove rvacke politike.
Već nekoliko godina pojedini "novinari" uz pomoć pojedinih "političara" pokušavaju opstruirati rvacku vlast i i često im to uspijeva čime izazivaju pomutnju u svekolikom pučanstvu koje još nije svatilo prljave igre vrhuške, ma gdje se one odvijale.


Ljudikanje o promociji

lll
Promocija prvostupnika 2013./© Arhiva Lika pressa Gospić

SRAMOTNA PRIPUCAVANJA PRIKO STUDENATA

Lokalna politička prepucavanja oko edinog ličkog veleučilišta ušla u dramatičnu fazu.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. ožujka 2015. u 12.35 sati

Biliži i osvrće se okolo sebe Marko Čuljat


Poštovane čitalice i čitatelji,

niki dan, bolje reć u petak, kad je sajam u Gradu, tribala j' bit' promocija nešto studenata na Veleučilištu Nikole Tesle. Bija sam mislija otić napravit koju sliku jer zbilja, ti studenti, a još studentice, bome lipo izgledaju u onizim togama, a nisu šareni ka na mojoj promoci na Akademiji pa se nije znalo 'ko koga promovira.

Međutim ne lezi vraže, u četvrtak je iz Veleučilišta poslata obavist da neće biti ništa od promocije prvostupnika koji time završavaju dije svog' školovanja i obrazovanje u Gospiću. Juče' iako j' neradni dan i subota, stiglo je još edno priopćenje iz Veleučilišta u čijem je prilogu bila obavist Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koje j' jošte više zamutilo veleučilištarsku vodu.

Odma' nakon odjave promocije počela su novinarska i politička naklapanja i pripucavanja na lokalnoj razini, što je samo bio nastavak političkih pripucavanja iz svi oružja koje j ' nedavno završilo sminom prvog dekana koji je zasije u fotelju jošte 2006. ka sridnjoškolski nastavnik kada je Veleučilište i osnovano u sklopu proslave 160. obljetnice rođenja Nikole Tesle.

- Svečanu promociju na Veleučilištu „Nikola Tesla“ u Gospiću, koja je  trebala biti održana u petak 20 ožujka 2015. godine zbog dodjele diploma završenim stručnim prvostupnicima, uprava Veleučilišta odgodila je u dogovoru s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta kako bi zaštitila prava samih studenata. - veli se u tome ministarskom priopćenju, i nastavlja:

- Naime, uvidjevši da je potrebno ponoviti natječajni postupak za izbor dekana, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta predložilo je, do imenovanja ovlaštenog potpisnika javnih isprava, odgodu promocije radi osiguravanja pravne valjanosti javnih isprava studenata.
Kako zbog odgođene promocije ne bi nastao novi trošak za studente i njihove roditelje, prilikom izdavanja isprava i održavanja promocije, Veleučilište će osigurati dodatna sredstva za tu namjenu.
Iskreno žalimo zbog nastale situacije te molimo za strpljenje roditelje i studente i ponovno napominjemo kako je odgoda bila isključivo u njihovom najboljem interesu te radi zaštite njihovih stečenih kvalifikacija.- kaže se na kraju priopćenja koje potpisuje Gordana Zuccon, glasnogovornica Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Što se more zaključit neg' da "bakalarske" diplome, kako se popularno zovu diplome prvostupnika veleučilišta, koje su triobale bit podiljene, bar za sada nisu pravovaljane, jer nečiji potpis nije verificiran, odobren, registriran ili nešto stoto ???? A o čemu se radi to se ne mere razabrat iz priopćenja. Mudro šute i Ministarstvo i Veleučilište. Neki mudroslovi su za izjavu zatražili sminutoga dekana, možeš mislit! Usput rečeno protivu njega ja podnita i kaznena prijava zbog, ja bi to kratko nazva - financijski malverzacija okolo plaće, jerbo je izgleda po svemu sudeći plaću prima u dvi firme. O tome je svekoliko javnost izvistija Nadzorni odbor preko podobnih medija, a ne policijoti ili državno odvitništvo, pa se digla frka.

Nije ovo prvi put da dica u Gospiću ne mogu do svojih školskih papira. Tako je slično bilo i s ednom generacijom gospićki šofera, pa je edan priko debele političke veze pobravši simpatije oša u zagreb i diplomira za šofera, a kako se spetlja i s drugizim ljudima osta je još ednu godinu i ka šofer iz Gospića upisa edan cinjeni fakultet i uspišno ga završija, čad dobivši i dekanovu nagradu za učenje.
Triba se zapitati koga će politička pripucavanja u Gradu spričit u karijeri il', ne daj Bože, u životu, ko će za to odgovarat i pred kim????
Ovu bi školu svakako tribalo sačuvat i razvijat i time dati šansu mladim Ličanima da kod kuće studiraju, da napriduju u struci i da konačno budu i pridavači na toj istoj školi koja bi tribala imat odilenja, ne samo u Otočcu, već i u drugim ličkim gradovima, samo da se mladi zadrže i da ne iseljavaju iz najraspučenijeg dila Lipe naše.

Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o ljubavi

katanac

KLJUČ BRAVA KATANAC …

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. ožujka 2015. u 20.30 sati

Pribiližava Marko ČULJAT

Drage čitalice i čitatelji,

ovizi dana dobija sa dosta pitanja kako j' vrime u Gospiću i okolici. Niko mi ne viruje da ovdika nije ni bilo nevrimena. Bura nikad nije derala u Gospiću, tu zna liti derat jugo, il' kaki zapadnjak.
Kolko me pamćenje služi, a jošte me služi, zadnji jaki zapadnjak, milsim vitar, bija j' liti 1970. godine. Unda j pijavica profulala Grad i udarila priko Imovine, to vam je una borova šuma na jugoistoku Grada. Tu je napravila, mislim pijavica, stazu ka, primirice, za autoput. Svi borovi na njenoj trasi bili su iščupani iz zemlje i nikolke godine sanirana j' šteta.
Tadare niko nije mirije brzinu vitra što se i danaska ne radi mimo une stanice koja miri i toplinu i padaline. Prid koji dvacet godina snig i vitar srušili su ednu smriku na županijski auto u Budačkoj ulici, a prid nikolke godine vitar je ponovno srušija ednu gracku smriku na susidnu kuću. Unda se niko sitija i zva radnike s motorkom i posika sve smrike oko gracke palače, a tu ne negda bilo biljevište. Bila je to preventivna mira da se ne bi dogodilo što gore. Edna smrika pala j' prid nikolke godine i u gimnazijsko dvorište, bila j' gnjila pri zemlji.
Poslidnji godina po cilome gradu, kako bi rekli ekolozi, izvršen je masakr starih stabala, ali nažalost malo je toga novog posađeno. I tribalo j' posić crnogoricu jerbo una ima plitko korinje i lako se izvali, o čemu se ovizi dana naveliko javlja iz primorskog dila Rvacke.
Danas je u Gradu bome bija lip dan. Pirkala j' burica, al' nije bilo ladno, a nebom su se valjale ovčice, aman taman za slikanje. Načinija sam ednu sliku na Starom mostu na Novčici. Ufatija sam lokot, odnosno katanac, koji se zadnji godina stavlja na ograde mostova u znak ljubavi. Međutim, taj katanac me sitija na edu dičiju igru u kojoj smo pivali:- Ključ brava katanac, ko me ulovi magarac.!

Da ste mi debeli i do vidova.


Ljudikanje o slati vlasti

NOVINARSKO - POLITIČARSKO STRAŠENJE PUČANSTVA

U želji da razbucaju trodiobu vlasti, novinari uz pomoć političara, pokušavaju sudjelovati u vlasti štrašeći svekoliko pučanstvo (dez)informacijama.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. ožujka 2015. u 15.00 sati

Biliži za Ličke novine Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

ža mi je ka psu što dugo pamtim. Volija bi da sam puno, puno mlađi, pa da ne pamtim razne događaje i svinjarije kako u Liki tako i u Rvackoj.

            Prije točno deset godina, edne novine su olakšane sa edno sedam milijuna kunica, da ne kažem opljačkane, radnici su ostali bez božićnice, uskrsnice, 13-te plaće i sličnih beriva, da bi okupatorski vlasnik s njemačkog govornog područja, uz pomoć domaćih izdajnika, pokrenija nike male novine, kake su prije rata bile u nikim "fabrikama" koje su uništile te "velike" novine. Nikada nisam čuja da je vraćena ta ukradena lovu rvacki čitatelja. Uni se i danaska vale kako su otkrili brojne afere, a i sami su nastali na - privari koju bi financi tribali istražiti i poduzeti mire.

            To današnjim rvackim "novinarima" nije dosta već su se pridružili plejadi strašitelja čitatelja, slušatelja i gledatelja njijovih tzv. medija. Naime, danima se najavljuju kojekakve prirodne kataklizme, odnosno uobičajena vremenske (ne)pogode za godišnje doba. Protekla dva dana sva sredstva javnog općenja su javljala o nepogodi koja će danaska strefiti Rvacku šireći (de)zinformacije o potopu i smaku svita.

            I strefila je uobičajena zimska (ne)pogoda. Palo je ništo sniga i puvala je bura, ka što j' padalo i puvalo zadnjih nikoliko stoljeća. Na dilu lički cesta zabranit je promet kamionima, a u Podgoju dere (u)ragan bure, ka i protekli nikoliko stoljeća. Virovatno bura nije ništa jača što je bila i prije, ali nije bilo novinara koji uz pomoć političara drže na uzdi pučanstvo. U nikadašnjoj državi nikada nije bilo tako jake bure da bi se neko usudija zabranit promet Jadranskom magistralom. Gotovo svake godine od svita je vazda bija odsičen Karlobag u koji se nije moglo ni po tidan dana, slično je bilo i s Donjim Lapcom i brojnim ličkim selima. Naime, nije se moglo čistiti Takalice i Baške Oštarije, a ni Srpski klanac. Ljudima je to bilo uobičajeno i nije imalo status elementarne nepogode ka danaska za što su zaslužni političari.

            Kroz podne sam svrnija do benta na Novčici koji je u pravom novogodišnjem ruvu zahvaljujući nemaru komunalaca koji nisu bili kajderi ukloniti dida mraza i jelku, a mogli bi im priko noći upalit žarulje da svitle ka za Božić pa da se građani i građanke vesele.

REAKCIJE S FEJSA
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1006430262719473&set=a.294880367207803.86439.100000575255581&type=1&comment_id=1006611282701371&offset=0&total_comments=4

Luka Matanić, Ivica Golić, Tihomir Crnković i 30 drugih su rekli da im se ovo sviđa.
Vanja Cro čudo od kijameta
Adela Butorac kad vise ne mogu prodati novine pa pisu naucnu fantastiku,sniga je bilo ne jednom za Uskrs a i za 1.svibanj.....
Filipina Šutija Matijević Ja već ranom zorom pitala :"Je li vas zamelo?" Vele:" Samo zera popršili!"


Ljudikanje o nemaru

stanicaUlaz u gospićki pothodnik na stanici i pokvareni lift/© Marko Čuljat Lika press

UZ POTHODNIK I LIFT, IDE SE PRIKO PERONA

Gospić je dobio suvremenu i veoma zapuštenu željezničku stanicu Hrvatski željeznica.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. veljače 2015. u 21.00 sati

Pribiližija Marko ČULJAT

Drage čitalice i čitatelji,

danaska dok sam banija u birtiju sprca na me odma edna dama. Mislija sam da sam je di opatrnija u kakome tekstu, al' una j' edvo dočekala da mi rekne neke ružne stvari.

Uglavnom, una j' nikidan pratila mamu na vlak. Bilo j' dosta sniga. Nisu mogle pothodnikom, bija j' zameten, nisu mogle liftom jer je pokvaren, pa se mama morala verati ka kaka curka priko sniga i perona do bi dospila do vlaka kojim ne namiravala putovati. Kada je mamu išla čekat kad se vraćala, nije jopet mogla do perona ni do mame jerbo j' pothodnik popliva.

            Kad sam ždrknija kavurinu oša sam do stanice koju prozvaše kolodvorom, ali mislim da j' nešto sasvim dugo nego ovo u Gospiću. Jošte ima nešto sniga na stepenicama pothodnika. Nije mi se išlo unutra jer nemam što vidit. Vidija sam da taj pothodnik izgleda ka tunel na autocesti - nije natkrivena pa u njemu završavaju sve prirodne padaline.
Nisam tija ulazit u stanicu, dosta mi je bilo što sam vidija izvana. Edva sam okrenija autinu na uskom parkiralištu zametenom snigom, a nisam moga ka prije produžit porid skladišta na Bilajsku.

            Ružna j' to slika koja dočeka svakog putnika u najveći lički grad, a stanica je napravljena prid nikole godine uz pomoć love iz europe i izvana izgleda ka svemirski brod. Sva obložena poliranim kamenim pločama.

Reakcije s Fejsa:

https://www.facebook.com/marko.culjat/posts/1004209802941519?comment_id=1004358249593341&offset=0&total_comments=1
Tihomir Crnković, Kata Šmigovec Ex Adžija, Nikica Franić i 3 drugih su rekli da im se ovo sviđa.
Kata Šmigovec Ex Adžija Lijepo je napravljena ali dosta neuredna i prljava bar kad sam ljetos bila to je na cast zeljeznicara koji tamo rade


https://www.facebook.com/ricice/photos/a.204007519650525.71360.203760166341927/911664875551449/?type=1&comment_id=911711332213470&offset=0&total_comments=1

Jasminka Salamon, Dejan Narancic i 2 ostalih se ovo sviđa.

podijeljeno 2 puta
Ana Grabovac A i kad se dođe vlakom do Gospića a trebate u misto 3 km nema prijevoza ako nema tko po vas doći autom . Moja se je mama rodila u Gospiću za vrijeme stare juge su bili kočijaši i kočije . Znači nema taxsija

 


Ljudikanje o - smrti

smrt

POSLIDNJI POZDRAV

Već godinama niko u Gospiću ne objavljuje obavisti o smrti jerbo nema - novina.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. veljače 2015. u 21.15 sati

Priređuje Marko ČULJAT


Drage čitalice i čitatelji,

nikidan sam ima neugodnu dužnost. Nije kijalo al je bilo puno sniga po ulicama i pravili su se snigovići na grackom trgu, a mene zva prijatelj da mu je umra ćaća, a i s ćaćom sam bija prijatelja, da mi je unim vtatrijim internetom posla smrtovnicu, pa neka je oštampam i zalipim na kuću i na nikolka mista u Gradu da ljudi znadu.

Vrce sam oša kući skinija poštu i stalno sam mislija na pokojnika, bilo mi ga ža, mogaj povuć još koju godinu, il' barem do prolića kad neće bit sniga. Na edvite jade sam uspija oštampat samo osam smrtovnica,  ispadale su s bilim okvirom pa sam i' mora obrizat nožicama. U žep sam stavija ćaćinu škljocu za kalemljenje, jer nemam ništa drugo neg nože ih kujinje. U ednu kutiju od lika uspija sam natrpati nešto rajsnedlina, a edva sam naša edan mali selotejp.

Začarapija sam se i krenija u akciju. Najprvo sam doša do kuće pokojnika. Ralica je bila nagurala sniga priko metra. Nekako sam dobaulja do lesice i tu zalipija smrtovnicu. Morda je niko nije ni mog pročitat jer je bila pridaleko od ceste. Krenija sam priko novog mosta. Tija sam zalipit na unaj kesten kod semafora di se lipe smrtovnice, al šipak nisam moga ni prismrdit' kestenu, a kad sam se obazdra vidija sam smrtovnice na obližnjem semaforu, pa sam i ja potrošija edno metar selotejpa.

Unda sam oša do robne kuće di je pokoji nikada radija, a nekad je uređiva i izloge. Zalipija sam smrtovnicu uz još ednu. Iša sam dalje. U centru sam edvo naša misto i to di nije misto za smrtovnice - hauba napuštene javne govornice. Još sam zalipija nikolke koristeć škljocu i stare rajsknedline iz kestenja… Koliko se god trudija nisam moga sve smrtovnice ni zalipit, a obiša sam sav grad.

Ka' sam doša kući, pita žena što sam se zapuva? - Pa mora sam prtit da zalipim smrtovnice.

Kad sam se malo odmorija pade mi napamet edan televunski poziv od jesenaska. Bija j' petak, a ja ka i svaki petak od moje gimnazije na petku. Taman sam tija pitat nešto Jojana remenara jerbo mi se u ormaru uplisnivije kaiš što mi ga je napravije prid nikole godine. Treba mi je savit kako da se rišim plisni.

- Da li su to Ličke novine.- pita ugodan ženski glas s druge strane klepke.
- Esu, esu, radosno odgovorih, izvolite.
- Da li vi možete objaviti obavijest o smrti. Umrla mi je u Rijeci jedna prijateljica, pa bih objavila obavijest o sahrani. Znate ona je iz Mušaluka i tamo će biti sahrana sutra.- nastavi taj ženskilj.
Pokušao sam objasniti Riječanki da mi u Lici nemamo novina, nikakvi štampani novina, di bi se taka obavist mogla objavit, i da su moje novine samo digitalne i da nemam tiskano izdanje, da nikakve novine odeka ne izlaze od 1991. godine i prevrata.
Riječanka je bila zaprepaštena, pa je pitala kako mi obavištavamo ljude o sarani, a unda sam joj mora objasnit da rodbina pokojnog mora sama napravit smrtovnice i razlipiti i po bukvama.
Nije mi virovala.
A što ću joj ja.

Prid nikole godine tija sam otvoriti rubriku In memoriam. Objavija sam obavist o smrti ednog prijatelja i čitatelja koji je preminuo u Kanadi, a odeka nije ima rodbine. Bija j' dugo, dugo godina čitatelj štampanih Ličkih novina jer je čeznuo za zavičajem. Tadare sam čitateljima ponudio da ću besplatno objavljivati obavisti o smrti i zahvale do 50 riječi.
Međutim to niko nije privatija i ja sam rubriku ukinija.

Da ste mi zdravi i debeli i do vidova.