 |
 |
POVRATAK |
Jasenovac je značajniji od Auswitscha? (*)licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić'Ne ginu ljudi samo zbog istine - puno ih je stradalo i zbog laž.' (Oscar Wilder) TORONTO - Ilija Barbarić je bio osoba povjerenja generala Maksa Luburića, zapovjednika Prvog obrambenog Zdruga i sabirnog logora Jasenovac, prema tome njegovi su iskazi svjedočanstvo očevidaca i učesnika, što bi povjesničari morali uzeti u obzir u svojim znanstvenim istraživanjima o Jasenovcu. Doduše, ustaški Jasenovac već su ''znanstveno istražili i povijesno dokumentirali ''partizanski ''stručnjaci'' mahom dokazani zločinci; hrvatski ''znanstvenici'', također dokazani partizanski zločinci i velikosrpski podanici; srpska crkva u Hrvatskoj, četnici u Hrvatskoj i BiH, posebice antihrvatski, prosrpski, partizanski, projugoslavenski Židovi u Hrvatskoj i svijetu. U čemu je Jasenovac značajniji po zločinima od Auswitscha? Do sada su u svijetu napravljena mnoga znanstvena istraživanja o genocidu (Research of genocide). Naime, o Jasenovcu je napisano - 700 studija, dočim o Auswitschu samo - 490 studija. Po logici matematike obrađeno je preko 210 znanstvenih studija više o Jasneovcu nego o Auswitschu, onda bi po toj logici (procentualno) trebalo biti i veći broj žrtava u Jasenovcu! Srbi i Židovi u bivšoj Jugoslaviji i današnjim republikama u ''regije'' ne prestaju s istraživanjem neistina o Jasenovcu: broju ubijenih njihovih sunarodnjaka - cca. ''700.000 do 900.000'' bez obzira što brojke žrtava u drugim znanstvenim (nepristranim) istraživanjima govore sasvim drugačije: Dr. Franjo Tuđman, jugoslavenski general, rekao je na Okružnom sudu u Zagrebu, od 17. do 20. veljače, 1981. godine. ''Druga moja tužba lažna tvrdnja u tom inkriminiranom tekstu da je po statističkim podacima u svim logorima i zatvorima NDH za vrijeme Drugo svjetskog rata poginulo oko 60.000 ljudi; i to Srba, Hrvata, Židova, Roma i drugih, što je, rekao sam ogroman broj i užasan zločin.'' (str. 98.) Da bi ukazao na apsurdnost tvrdnje da je samo u jasenovačkom logoru ubijeno 700 do 800 tisuća ljudi. Tuđman je odgovornima poručio ''da bi to značilo da je svakog dana ubijeno i poklano oko 500 ljudi, dočim 600 ako se računaju blagdani, ili 20 do 25 ljudi svakog sata.'' (str. 99.) Adil Zulfikapašić, također partizanski oficir, u knjizi ''Jasenovac'', u kojoj je objavio tajne papire, Titove dokumente o tom logoru, rekao je:''U Jasenovcu nikad nije bilo više od približno 40.000.?? On je još dodao da su u jasenovačke žrtve ubrojeni i muslimani, koje su četnici i partizani ubili diljem Bosne i Hercegovine. (HUP priprema knjigu o Jasenovcu.) ''U izvornom smislu pojma 'discrepanio' spada uglavnom sve ono što je o Hrvatskoj šireno u svijetu otkako je relativizirana hrvatska državna nezavisnost. Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije širili o nama moguće je točno procijeniti stupanj porobljenosti. No, oni koji se boje istine podmuklo ušućuju svjedoke istine i poznavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje nečovještvo. A represija nad svjedocima istine, u evenđelskom smislu, je jeda oblik sotonizma. Sotona je, prema Isusovi riječima - lažov i ubojica.'' (M. Vidović, H. Fokus) Ilija Barbarić je bio poslijedni čovjek-svjedok o Jasenovcu. ''Sticajem okolnosti u mojim su rukama bile registarske knjige logora Jasenovca, u Zagrebu 1. svibnja 1945. godine. U tim je knjigama bilo upisano sve osoblje koje je prošlo kroz logor od njegovog osnutka do 21. travnja 1945. god. kad je raspušteno. |
Glas Hrvata priko bareRAZGOLIĆENJE "ČETNIČKE GOLGOTE"U Zagrebu su srdačno primili četničke istoričare iz srbendije.licke-novine@licke-novine.hr Piše stalni kolumnist Ličkih novina: Rudi Tomić Srbijanski povjesničari, odnosno istoričari izvjesni Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević došli su iz Beograda s Instituta za “savremenu istoriju” i predstavili svoja istraživanja o ''četničkoj golgoti 1945. godine'' (28. 2. 2023.) na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Međutim, najzanimljivija je činjenica, da je četnik Bojan Dimitrijević dobio donaciju za svoje tri knjige od bivšeg ministra kulture u vladi Republike Hrvatske 2016., a sada obnaša zastupničku dužnost Domovinskog pokreta u Saboru - dr. Zlatka Hasanbegovića što hrvatski novinari bidni i ne znaju. Budući da su obojica srpskih povjesničara, a pogotovo Bojan Dimitrijević, angažirani u istraživanju i procesu rehabilitacije četničkih lidera odnosno voždova u Srbiji poput Draže Mihailovića, Milana Nedića, Nikole Kalabića i Ratka Mladića, i ostalih četničkih kolovođa, stoga je Hasanbegović izvrgnut kritici i ruglu među Hrvatima. Novinari u Hrvatskoj pokrenuli su lavinu reakcija na gostovanje dvojice srpskih autora, također optužili su i hrvatske nacionaliste u Zagrebu koji su organizirali predavanje o tragediji četnika. Domovinski pokret ogradio se od predavanja Hasanbegovića, jer je on njihov zastupnik Saboru Republike Hrvatske, a bio je glavni organizator za dovođenje autora ''četničke golgote'' u Zagreb. - Bez obzira na određene povijesne činjenice koje ukazuju na to da su u Bleiburgu uz većinom Hrvate stradali i pripadnici nekih drugih naroda, to nikako ne može biti izgovor srbijanskim povjesničarima da u središtu Zagreba pokušavaju rehabilitirati četničke zločine koji su nad hrvatskim narodom počinili prije toga, a ponovljeni su i devedesetih. Domovinski pokret zbog toga od Zlatka Hasanbegovića očekuje javnu ispriku svima onima koje je njegov privatni nastup povrijedio.- stoji među ostalim u priopćenju Domovinskog pokreta od 2. 0žujka ove godine. Hasanbegović je odmah uzvratio svojoj stranci zbog predavanja o 'četničkoj golgoti' usred Zagrebu: ''Naravno da se neću ispričati!''. Naravno nije ni potrebna njegova isprika, jer je Hasanbegović, kako se sada ustanovilo, već godinama surađivao s četnicima u Beogradu zbog - ''povijesnih istina''? Govor istine nije kićen, već jednostavan.- Seybold p. 371.Teško mi je i pomisliti, da sam svojevremeno pisao o nacionalnim, moralnim i intelektualnim vrlinama dr. Zlatka Hasanbegovića za potencijalnog predsjednik Vlade ili predsjednika države RH. Oprosti mi Bože, jer nisam znao da se takvi veliki ljudi mogu srozati na dno dna u nacionalnom osjećaju zbog - ''časti ili škuda''? Ovaj skandalozni događaj: ''četnički dernek u Zagrebu'', nije ostao samo na dijalogu DP i Hasanbegovića, nego se odmah u diskusiju uključio ''dežurni povjesničar'' - Hrvoje Klasić. Sličnog je mišljenja i Ivo Goldstein: ''U Drugom svjetskom ratu partizani su bili na pravoj strani, a svi ostali - uključujući naravno i ustaše i četnike - bili su na krivoj strani. Na žalost, kolege koje su došle iz Beograda to ne priznaju i otvoreno govore da su četnici zapravo bili jedna od antifašističkih opcija.'' (Radio Slobodna Europa), 3.3.2023.) Četnici su ostavili krvave tragove diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer su bili dobro naoružani mržnjom i oružjem iz Srbije i od talijanske vojske. Mi smo u Hercegovini strahovali kad je talijanska vojska provodila četnike iz Dalmacije preko Vrgorca kroz Ljubuški do Čapljine i prebacivali ih preko mosta na istočnoj strani rijeke Neretve. Muslimani koji su gledali evakuiranje četnika preko “ćuprije” u Čapljini, skladali su citat: ''Ćetiri tisuće i ćetiristo ćetrdeset ćetiri ćetnika ćuće na Čapljinskoj ćupriji ćitaju čitab.'' Mi smo, kao školska djeca u Ljubuškom, hodali po gradu i glasno se sprdali s - ćuprijom i ćetnicima! Kako su Rusi uništili ukrajinski grad Mariupolj 2023., tako su četnici uništili hrvatsku grad Fojnicu 1945.Mogli bismo navesti mnoga mjesta gdje su četnici izvršili strahovite zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom u BiH. Primjera radi, četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magazine - skladišta, što navode u svojim dnevnicima. Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivan Domazda naveo je da su četnici ''do temelja spalili Fojnicu''. Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parole: ''Bog - Kralj - Draža''. Božidar Savić četnik Vlasinske brigade, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. Nakon što su četnici izvršili pljačku domaćinstava i magazina, zapalili su 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada, štale i jednu džamiju; ubili sedmero muškaraca i silovali 23 žene. Dimitrijević i Dević navodno su imali petnaest tisuća četnika koji su u tri kolone 7. svibnja jurišali prema partizanskim položajima u Fojnici kao i brojku od 9235 ubijenih četnika, piše Antifašistički Vjesnik. Dobro je da se još nitko nije sjetio predložiti naziv nekog trga ili ulice u Zagrebu s imenom: ''Četničke golgote'', ili da im se podigne spomenik na Trgu žrtava fašizma! Ako ćemo istinu govoriti, nema razlike između krvnika Draže i krvnika Tita. ''Novom beogradskom skupštinskom savezu bit će predloženo da se u isto vrijeme podigne spomenik Draži Mihailoviću u Beogradi i Vašingtonu'', piše Đuro Svila, nova.rs. Gradsko vijeće i gradonačelnik Zagreba također žele vratiti Tita na trgove i ulice glavnog grada Hrvatske. Latinska je izreka: Ne šušti lišće bez vjetra! Teško je živjetu u Zagrebu gdje su sve ulice zatrpane sa smećem!Gradsko vijeće u Zagrebu ima veliki broj problema, ali najočitiji je - ulice pune gradskog smeća: kuhinjskih otpadaka, krepanih životinja i zimskog blata, ali to nisu prepreke za odluke gradskih glavara da dovedu Lepu Brenu, srpsko smeće u zagrebačku Arenu za tri večeri u ožujku za - dan žena, da ''raznježi žene, zaludi građane i zapali Zagreb''! Kako je bilo naglašeno u najavi, riječ o ''velikom hitu koji ruši rekordne posjećenosti u cijeloj regiji'', odnosno u bivšoj Jugoslaviji. U pjevačko glumačkom komadu Lepa Brena projicira tragični raspad bivše zemlje (Jugoslavije) te nesretne sudbine njezinih građana. Piše Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvom - Kažimo ne ovoj blamaži! ''Najavljenom predstavom se narušava suverenitet i ugled naše države i vrijeđa osjećaje svih hrvatskih branitelja, te ostalih građana koji bi, ustreba li, ponovno stali u obranu svoje domovine... Zašto o najavljenoj predstavi šute kulturni uglednici, ministrica kulture, generalski zbor i zašto šute braniteljske udruge?'' (direktno.hr, 3.3.2023.) Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvomDva odlučna i dična gradonačelnika u Hrvatskoj! Dobar primjer bio je odluka gradonačelnika Pule dr. Filipa Zorčića koji je zabranio korištenje prostora u vlasništvu grada Pule za koncert turbo-folka. - 'To nije primjer za ovaj grad, iza toga stojim i neću od toga odustati.- rekao je Zorčić. Odmah je odgovorila ''pevačica'' Ana Bekuta rekavši, da ''smeće nema naciju ni granice''. Ana ne shvaća da je njena glazba srpsko smeće koje smrdi. Ljudi u Hrvatskoj kažu: ''Naše govno smrdi''. Dakle, to je jedan od razlog zbog čega gradonačelnik Zorčić neće da to smeće zagađuje javni prostor grada Pule. Filip Zoričić zabranio održavanje koncerta koji je već rasprodan u pulskom Domu sportova, jer mu se ne sviđa ta vrsta glazbe! Vlasnik ''Hiljedarke'' je Hrvat (sic!) Mario Cindrić, koji u naslovu svoje tvrtke ima jasan naglasak jugoslavenstva i srboljublja, za njega bismo rekli da je hrvatsko smeće jer želi iznajmljivati dvorane u hrvatskom gradovima za dovođenje turbo-folka, odnosno srpskog smeća u Hrvatsku. ''Hiljedarka'' je, nakon dobivene ''korpe'' u Pule premjestila koncert u Osijeku gdje je gradonačelnik Ivan Radić potvrdio odluku svoga kolege iz Pule i otjerao Cindrićevu Hiljedarku i srpsko turbo-folk smeće i iz Osijeka. Zaključna misaoTurbo-folk glazba je jedan vid specijalnog rata koji Srbija i BIA-M16 vode protiv Hrvatske. Stoga u originalu donosimo e-pismo don Anđelka (*)od (3.3.2023.) umjesto našeg zaključka: ''Dobro jutro (domoljubi) džezeri!Spavali ste braćo i sestre, u dubokom ste domoljubnom snu ili pospanosti bili punih (najmanje) 30 godina, tijekom kojim sam tisuće puta pisao ono što je vama tek sada veliki tr(u)n u oku ili očima, koje vide samo politiku. Daklem, gotovo kompletna zabavna kultura - pop/rock, turbofolk, cajkače... itd, odnosno barem 75 posto estradne produkcije - razara identitet hrvatskog naroda, umno zaglupljuje i moralno kvareći sve od male djece i srednjoškolaca do najstarije publike, ter doslovce rušeći svih Deset Božjih zapovijedi ...punih najmanje 30 (trideset) godina, a da vrli domoljubi uopće ne reagiraju jer ne shvaćaju značenje masovne kulture i važnost kulture općenito!!! A upravo ta zabavna kultura - u svim svojim aspektima, rodovima, kategorijama, žanrovima, vrstama ... - ima razornu moć: i u video igricama i u crtićima, i u glazbi, i u filmu, i u kazalištu, i u modi, i u literaturu... ne samo na koncertima (gdje je mali % raje) nego još više na radiju, i na TV-u, i na nosačima zvuka, i na internetu... itd. I vi ste se , dragi moji 'čuvari domoljubne plaže u zimskim danima', tek sada dignuli na ustanak, doslovce kao mala skupina Gubec begova... Ma znate ča-kaj-što...?! Bolje da više ništa ne kažem, jer ste me baš gotovo razljutili, doveli ste me do srdžbe kakva je bila Isusova u Hramu, samo što nemam uže da spletemo prikladan bič kojim bi istjerao sve trgovce iz (hrvatskog) Hrama, a i vas bih malo dohvatio... Svima pozdrav i blagoslov, A. don |
Novo pismo iz TorontaIma li europska Hrvatska egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije?licke-novine@licke-novine.hr  Premijer Plenković sa pravoslavnima iz Hrvatske u društvu Srbijanaca u Zagrebu Piše: Rudi Tomić ''Učinili smo pogrešku kad smo se uživljavali u činjenicu da nemamo egzistencijalnog smisla izvan Austro-Ugarske, pa smo se prestali smatrati međunarodnim subjektom s odgovarajućim pogledima i inicijativama i učinili se unutrašnjim objektom austrijsko-mađarskih shvaćanja i kombinacija. S tom istom pogreškom kretali smo se u punom jedinstvu i odgovornosti Hrvatske seljačke stranke u Jugoslaviji, kao unutrašnji objekt srpskih potreba i bez inicijative međunarodnog značenja. Opet s argumentom, da nam nema egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije.'' (Ivan Oršanić, ''Nacionalna odgovornost'', Hrvatski put br. 111., Toronto) Republika Hrvatska se de facto "otkačila" od Balkana (1. siječnja 2023.) i ušla u klub kao 27 članica bezgranične Europske zajednice - Schengen. Istog dana uvedena je euro valutu, koja je zamijenila hrvatsku kunu - najprepoznatiji simbol hrvatskog suvereniteta. Dakle, ne samo što je Hrvatska konačno učvrstila (''betonirala'') granice sa Zapadnim Balkanom, nego je istodobno postala i istočnom granicom Europske zajednice na dužini oko 1300 km. kopnenog razgraničenja - od Jadrana do Dunava. Šengensko europska oduševljenje u Hrvatskoj trajalo je samo šest dana - do domjenka za Badnjak Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Zagrebu! Uz ministra vanjskih poslova Srbije Ivicu Dačića (poznatog kao ''Malog Slobu'') u Zagreb je stigla i ministrica za urointegracije Tanja Miščević, ministar za manjinska i ljudska prava Tomislava Žigmanov, prvi ministar iz redova Hrvata u Srbiji, kojeg je predsjednik Aleksandar Vučić ustoličio nekoliko tjedana prije ugovorenog odlaska delegacije - srpske političke i vjerske svite u Hrvatsku. Došao je također i patrijarh Porfirije, čelnik Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Srbiji i Hrvatskoj da ''ohlade'' odnose Beograda sa Zagrebom. Prije svečanog domjenka Milorad Pupovac i Tomislav Žigmanov potpisali su Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata, odnosno Srbije i Hrvatske. Glavnu riječ na ''velebnom'' susretu imao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, zahvalio se nazočnim gostima na dolasku i na činjenici ''da smo, nakon 30 godina od ovakvog okupljanja u posebnoj prilici zahvaljujući i na činjenici da predstavnici vlade RH i Srbije u ovako značajnom sastavu prisustvuju našem božićnom prijemu. Pupovac je govorio i o važnosti otvorenosti granica, posebice onih između Srbije i Hrvatske. Drugim riječima, Pupovac želi vratiti europsku Hrvatsku u Jugoslaviju - odnosno ''veliku'' Srbiju! Ne zaboravio: Zao je savjet najgori za onog koji ga daje. Rimljani su skidali glave onima koji su davali loš savjet - doslovno! ''Nisam siguran bi li danas uopće postojao narod Srba da Sava nije osnovao Crkvu sa srpskim imenom'', zaključije crnogorski stručnjak za povijest srpskog i crnogorskog pravoslavlja, publicist Miroslav Ćosović. On je nedavno na portalu Analitika objavio članak ''Kako je kult svetog Save importiran u Crnu Goro godine 1856. '' Donosimo početak i završetak tog zanimljiva teksta, u hrvatskoj jezičnoj redakciji, a čitatelje upućujemo da pročitaju izvorni tekst na crnogorskom portalu''. Kako je kult Svetog Save importovan u Crnu Goru 1856. godinePravoslavna crkva Svetog Nikole u Puli sagrađena je u drugoj polovici VI. stoljeća, a posvećena je Velikoj Gospi. Nakon temeljne rekonstrukcije oko 1200. godine dodijeljena je Grčkoj pravoslavnoj vjerskoj zajednici u Puli 1583. godine, koju su činili doseljenici s Cipra. Danas ona pripada SPC! Po šovinističkoj teoriji vodstva SPC -a svi pravoslavni vjernici u Hrvatskoj su Srbi? Vlada u RH, umjesto da zabrani ili bojkotira provokativni ovogodišnji domjenak SPC za Badnjak u Zagrebu, premijer Andrej Plenković doveo je dužnosnike hrvatsko-srpske vlade te zajedno s delegacijom Srbije ''lomio pogaču'': Dačić, Porfirije, Pupovac i Plenković, što su prenosile državne i privatne televizije u Hrvatskoj i Srbiji. ''Onaj koji unatoč svoj toj neizmjernoj hipoteci Beograda i srpstva kao cjeline daje prednost 'dijalogu' s bivšim i sadašnjim nositeljima takvih 'recentnih' politika, koji nikada nijedno zlo nisu priznali, nego se desetljećima rugaju Hrvatskoj, podmeću joj i dalje krivnju i za Domovinski rat i za Oluju i za sve ostalo, svu istinu izokreću naglavačke, onaj koji se samo reda radi i prigodice sjeti neriješenih problema 'nestalih' (nisu oni nestali, nego su nasilno odvedeni i mnogi nedvojbeno pogubljeni, zna se dobro od koga!), taj čovjek u istinu je ili neubrojiv ili neubrojivo opasan za hrvatsku državu. Nipošto ne samo on, no njegova se odgovornost najviše vidi i ima najveće posljedice.'' Milorad Pupovac je "incarnation" Svetozara Pribičevića - bezrezervno vjeruje u jedinstvo Srba i Hrvata! Pupovac i Žigmanov potpisali su bezvrijednu (imaginarnu) Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata Srbije i Hrvatske! Naime, ''Deklaracija o suradnji sadrži sve ključne, vitalne točke od interesa za Hrvate u Srbiji, kao i za Srbe u Hrvatskoj, a koje se tiču i svih prava i okolnosti u kojima se ta prava ostvaruju'', rekao je Pupovac. Ovo su otrcane fraze Pupovčeve i Plenkovićeve Vlade u RH. Naime, proslavom pravoslavnog Božića u režiji SNV-a oduševljeni su svi Hrvati i svi Srbi u cijelom svijetu, ali posebice 57.000 Hrvata u Srbiji'' (!?), pohvalio se Žigmanov. Sveti Augustin bi rekao: ''Vjerujem jer je protivno razumu.'' U ovih 60 godina moje političke i publicističke djelatnosti često puta dobio sam prigovor iz Domovine, kako tobože ''nemam pravo kritizirati stanje u RH, jer ne plaćam porez''! Dakle, mnogima nije poznato da iseljeni građani (hrvatska dijaspora) pošalju svake godine oko 4,25 milijardi eura u Hrvatsku, što ustvari iznosi sedam posto BDP-a. Nijedna iseljenička skupina u svijetu, usporedno s brojnošću, ne šalje toliko novaca u Domovinu koliko Hrvati šalju svojima u Hrvatsku i BiH. PESNIČKA OKUPACIJASrbija je promijenila taktiku, ali ne i cilj, što nisu uspjeli s puškom pokušavaju s ''pesmom'' - okupaciju Hrvatske pod svaku cijenu! Srpski ''pevači'' koji su nastupali, ili kane nastupiti u Hrvatskoj, od Momčila Bajagića-Bajage do Miroslava Ilića, koji su pevali četničke pjesme i veličali Dražu Mihailovića, nisu mogli nastupiti u Sarajevu, ali su poželjni na ''Rujanfestu u Zagrebu'', kao i Bora Drljača, Momčilo Stanić-Momo, Zdravko Čolić, Saša Matić, Željko Joksimović, čak je u Zagrebu popularna pevačica Arkanova supruga!? Kad dođu u svoju drugu ''otadžbinu'' čeka ih cveće, novinari, fotoreporteri, političari, gradonačelnici i ostali opančari. Takvu halabuku nemaju doma, na povratku s - lovom do krova! Navodno je jedan zagrebački portal proveo anketu, gdje je među ostalim bilo pitanje: ''Zbog čega toliko oduševljenje za srpske pjesme?'' Odgovor je bio: ''Pjesme su zabavnije i veselije na srpskom jeziku, zato njihovi pjevači zaluđuju Zagrepčane i ''zapale'' Arenu.'' Ovakve obmane šire se u hrvatsko-srpskim medijima. https://narod.hr/hrvatska/vecernji-list-srbijanski-kapital-u-sluzbi-regiona Mediji u Hrvatskoj, nisu u vlasništvu Hrvata, stoga puno toga nije poznato o velikosrpskim djelatnostima. ''Nismo ni svjesni koliko Srba, miješanih brakova i stranaca (koji ne govore hrvatski, niti se trude da ga nauče) žive u Istri. Ili posjeduju nekretnine diljem Hrvatske... Zašto ne postoji udruga koja bi pratila otuđivanja Istre? Ili pokrenula zahtjev za Zakon sličan onome u Quebecu (Kanada) - da stranci ne mogu posjedovati zemlju?'' Srbija je duboko uvjerena da nikad više neće i - ne smije poći u pohod s oružanim snagama na Hrvatsku, jer su bili poraženi u svim ratovima s Hrvatskom - u Hrvatskoj. Nakon obrambenog Domovinskog rata i Oluje nikad se više neće vratiti ni oni Srbi koji su otišli na traktorima u Srbiju, jer su bili Miloševićeviće sljedbenici, odnosno četnička horda u Hrvatskoj. Dočim je više od 10 tisuća pravoslavaca u RH bilo dragovoljcima – hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, koji su bili i ostali građani Hrvatske i žive slobodno, imaju ista prava i dužnosti kao što imaju svi građani Lijepe Naše! P. S: Nemaju povlastice koje ima Pupovčeva Srpska nacionalna manjina u RH!? Stara srpska frazeologija ponovo je aktualizirana -''da su Hrvati pokršteni Srbi''. Na održanoj akademiji u Banja Luci u povodu 9. siječnja koji u RS-u obilježavaju kao dan entiteta i - protivno odluke Ustavnog suda BiH koji je ocijenio kako je to neustavno jer podsjeća na taj datum iz 1992. godine kad su diskriminirani Hrvati i Bošnjaci jer je tada počeo njihov masovni progon s teritorija koje je Daytonskim sporazumom pripao RS u BiH. Ali, Srbima to nije dosta ni dovoljno! Dodik: Okolnosti su se promijenile, vrijeme je da svi Srbi žive u jednoj državi. Sama akademija bila je ispunjena nacionalističkim porukama u kojima se isticalo kako su pravoslavni Srbi tijekom cijele povijesti bili izloženi napadima neprijateljskih vanjskih sila kojima su pomagali ''pokatoličeni'' i ''islamizirani'' Srbi. Srpski mediji opet luduju: ''Hajduk su osnovali Srbi.'' 'Ponos Splita osnovali su Srbi! Hrvati 112 godina kriju bolnu istinu, 'Srpska zora'' ih je financirala, a Torcida kliče 'Srbe na vrbe'. - Desetljećima traje sramotno ponašanje splitskog kluba koji vrijeđaju Srbe i tako brišu svoju povijest i korijenje. Samo ime kluba 'Hajduk' dosta govori o porijeklu. Naime, hajduci po Dalmaciji i Istri su bili poznati Srbi koji su se spominjali i u narodnim srpskim knjigama'', piše Kurir. Susjedski mediji: 'Hajduk je falsificirao povijest. Poznati Srbi osnovali su splitski klub'. Hrvati u južnoj Hrvatskoj i Hercegovini slave 13. veljače 112. rođendan ponosa Splita i Dalmacije, Hajduk. ''Malo koji klub na svijetu toliko ponosno slavi svoj dan osnutka kao što to radi splitski klub Hajduk kojeg su u Pragu osnovali hrvatski studenti, ali ako pitate naše istočne susjede klub su osnovali Srbi iz Dalmacije. Srpski mediju luduju i pišu o tome kako Hrvati skrivaju istinu o Hajduku.'' https://youtu.be/FkIiBoXSTEE Što će biti od naše Hrvatske?Ovih dana primio sam e-mail/pismo od uglednije Hrvatice (H .K.) koja je s razlogom zabrinuta za našu Hrvatsku, u kojoj se ''Hrvatska povijest prešućuje ili lažira. Najgore od svega je što vlast financira ubojice Hrvata i odlazi na komemoracije. Primjer Srba, a ima puno sličnih mjesta. Srbi su u svim važnim funkcijama, državne funkcije okupirane i država ne funkcionira, nestali se ne traže, ne traži se ni ratna odšteta koja je dosuđena u Hagu. I još gore, rade na izjednačavanju krivnje. Djeca u školi ne uče o Domovinskom ratu. Sve me to blokira u svim aktivnostima kojima sam nekada sa puno entuzijazma pristupala.'' Nisu za sve nedaće u Hrvatskoj krivi samo Srbi, jer Hrvatska je puna lopova, koji kradu sve do čega mogu doći. U medijima se piše o najnovijim aferama bivše ministrice za EU fondove, Gabrijele Žalac, kao i bivšoj ''kninskoj kraljici'' Josipi Rimac, kojima je Ivo Sanader bio mentor. Sanaderova obitelj imala je 78 računa, vilu u Zagrebu, zemljište na Braču, stanove u Splitu, voćnjake i umjetninu. Riječ je o kolekciji oko 450 umjetničkih slika i ostalih predmeta. Od cijele obitelji Sanader oduzeto je više od 15 milijuna i 873 tisuće kuna jer za taj iznos nije dokazano podrijetlo. Kada će doći red na Kutle i drugi kriminalci koji su kroz privatizaciju opljačkali Hrvatsku. ''Hrvatska je ubijena; ubili su je njezini 'najbolji sinovi', stvorivši od njezini ljudi robove koji ne mogu ni živjeti, ni umrijeti, već samo polako preživljavati, sanjajući o nekom sretnijem životu, a on neće doći. Hrvatsku nisu uspjeli ubiti ni srbijanski tenkovi, ni noževi, ni jezivi zločin. Ne. Hrvatsku su ubili oni koji su pobjegli iz nje kada je krvarila, a poslije se, shvativši da nije pala, kukavički vratili i preuzeli zasluge. Nitko nam ne može vratiti sve te izgubljene godine i nadu da smo konačno svoji na svome. Zaboravili smo na 'naše'. One koji će svoju domovinu i ljude prodati u bescjenje. E, takvi su ubili Hrvatsku.'' Hrvatsku su opljačkale naše tzv. elite i izručile je stranom kapitaluNegativna demografija je moderna tragedija. Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 413.056 stanovnika s prosječnim gubitkom godišnje više od 41 tisuću stanovnika. Imamo li mi stvarno 3.871.833 stanovnika pitaju se demografi? To je druga bleiburška tragedija hrvatskog naroda u jednom stoljeću. Kako bi se izumiranje hrvatskog naroda moglo zaustaviti ili ublažiti? Ako bi Vlada u RH htjela razrađen uvjerljiv plan za povratak iseljeništva, jer nas ima više u dijaspori nego stanovnika u Hrvatskoj, takva bi strategija brojčano umnožila stanovništvo i gospodarski obogatila Hrvatsku. Međutim, za ovih skoro 30 godina od osamostaljenja i uspostave slobodne demokratske države hrvatskog naroda, ništa se u biti nije promijenilo u pogledu povratka, o čemu sam napisao esej 1996. godine: ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' Nije ni čudo što 'Nema povratka u mirnu Hrvatsku' , jer su u ovom skoro tridesetogodišnjem razdoblju razmišljanja o liku i djelima krvnika Josipa Broza Tita postala glasnija i štovanija u Hrvatskoj. Mnogi Hrvati ne znaju da u Hrvatskoj još ima 28 mjesta s trgovima i ulicama koji ponosno nose ime maršala Tita. Evo cijelog popisa: Banovci: Ulica maršala Tita, Buzet: Titov trg, Celine Goričke (Marija Gorica): Ulica maršala Tita, Fazana: Titova riva, Kumrovec: Ulica Josipa Broza, Labin: Titov trg (glavni trg), Lovran: Šetalište maršala Tita, Matulji: Trg maršala Tita, Nedelišće: Ulica maršala Tita, Novigrad: Ulica Josipa Broza Tita, Novo Selo Rok (Čakovec): Ulica maršala Tita, Opatija: Ulica maršala Tita, Poreč: Obala maršala Tita, Pula: Titov park, Rabac: Obala maršala Tita, Rijeka: Titov trg, Selce (Crikvenica): Ulica maršala Tita, Šenkovec: Ulica maršala Tita, Starogradački Marof (Stari Gradac): Ulica maršala Tita, Turopolje: Ulica maršala Tita, Umag: Obala maršala Tita, Veli Lošinj: Obala maršala Tita, Vinkovački Banovci: Ulica maršala Tita. (8) Znate li da u Hrvatskoj ima 28 mjesta koja i dalje ponosno imaju trgove i ulice maršala Tita. Zaključna misaoMi koji živimo u dijaspori (iseljeništvu) nama je domovina ljepša i draža nego stanovništvu u Hrvatskoj, jer oni imaju sve ono što mi želimo i o čemu sanjamo. Stoga, nije lako pisati kritičke osvrte o negativnim pojavama u domovini, ako nije u pitanju opstojnost hrvatskog naroda i - države. U iznesenim činjenicama, u ovom osvrtu, je očevidno da je hrvatski narod ugrožen, mada o mnogim pojavama nije informiran, jer to nije u interesu vladajuće klike na Pantovčaku i Banskim Dvorima. Uz vanjske neprijatelje s kojima se borimo stoljećima, u Hrvatskoj je jaka peta kolona, domaći izdajnici, lopovluk i profiteri. U oslobođenoj Hrvatskoj Hrvati se nisu oslobodili komunizma ni nakon 30 godina od poraza kod nas i u svijetu; nismo se oslobodili jugoslavenštine, mada Jugoslavija ne postoji kao država niti kao pojam; mrtvi krvnik Tito popularniji je sada nego dok je živio. Ulaskom u bezgraničnu Europsku zajednicu i uvođenjem euro valute, mnogi su mislili da će se poboljšati gospodarstvo i da će ljudi imati bolje poslove u domovini i neće imati potrebu selit se u druge europske države s boljim životnim standardom. Naprotiv, u Hrvatskoj život je težak zbog skupoće, korupcije i kriminala, što bitno utječe na sklapanje brakova i rađanje djece, dakle - izumiranje. Ključni problemi su loši predstavnici vlasti na svim razinama, od seoskog poljara do državnog glavara. Hrvatski narod ima jednu karakterističnu slabost - ne zna izabrati prave zastupnike. Ako bi nam netko za to ''znanost'' davao ocjenu morao bi izmisliti novi broj, jer po školskom standardu i najnegativnija ocjena ne bi bila adekvatna za izbore: Račana, Sanadera, Mesića (2X), Josipovića, Milanovića (2X), Kosor, Kitarović, Plenković, te Pupovac na svim izborima od Sanadera do Plenkovića. Jedina mogućnost za bolji i sretniji život u Hrvatskoj su novi izbori - novi državni predstavnici i saborski zastupnici domoljubnog karaktera i stručne sposobnosti, a takvih ljudi i žena ima u velikom broju u Hrvatskoj i iseljeništvu. Ne smijemo se bojati budućnosti, jer ''Strah je tako moćna emocija za ljude da kada mu dopustimo da nas preuzme, izbacuje suosjećanje iz naših srca.'' Hrvatsko nebo |
In memoriam
|
Pismo preko barePOHOD "DUŠOBRIŽNIŠTVA'' SPC U VUKOVARlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Nema smisla hodati bilo gdje da propovijedaš osimako naše hodanje nije naše propovijedanje.Sv. Franjo AsiškiNije slučajno što je poglavar SPC Porfirije, prije dolaska u Vukovar, govorio o eparhijama u Hrvatskoj, ne spominjući Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda. Da još više dokaže svoju velikosrpsku (četničku pristranost), dali su veliko crkveno odličje ratnom zločincu Vojislavu Šešelju i nakon toga spomenuo je mijenjanje granica na bivšim prostorima Jugoslavije, s posebnim naglaskom na Hrvatsku. Nakon svih provokacija Porfirije je iz Beograda došao u Vukovar, upravo na dan obljetnice pogibije Blage Zadra. Porfirije je u Vukovaru uspio okupiti brojne vjerske i nacionalne promotore velikosrpstva (četništva) u Hrvatskoj, među kojima su bili najistaknutiji nositelji vlasti u okupiranom Vukovaru. Nakon blagoslova obnovljene crkve Svetog Nikolaja i ''srpski'' dom. Crkva je oštećena 1991. granatiranjem i aktiviranjem eksploziva, što je dovelo u sumnju da su JNA granatiranjem srušili gornji dio crkve, a četnici aktivirali eksploziv u unutarnjem dijelu crkve, znajući da će rušenje crkve revoltirati četničke paravojne snage u Vukovaru i Hrvatskoj. Naravno, ta činjenica nije javno potvrđena!? ''Pravoslavna crkva u Vukovaru izgrađena je 1727., kad nije postojala niti država Srbija pa tako ni crkva Srbije. Zamislite da Vam sad ja kažem da imam u svom vlasništvu 300-godišnju kuću na Gornjem gradu, koju sam osobno izgradio. S razlogom biste rekli da pričam gluposti jer nije moguće da 300 godina prije svog rođenja izgradim kuću ili bilo što, ali evo kad crkva Srbije kaže da ona ima u svom vlasništvu crkvu u Vukovaru, koju je izgradila 300 godina prije svog nastanka to je u redu, logično je pa čak i hrvatski sudovi to prihvaćaju kao činjenicu i dozvoljavaju crkvi Srbije da se sada upiše na imovinu, koju je izgradila u Hrvatskoj 300 godina prije svog nastanka.'' Veliki razgovor Mladena Pavkovića sa poglavarom HP Arhiepiskom Aleksandrom Porfirije je tom prilikom uručio velika odličja Miloradu Pupovca, Vojislavu Stanimiroviću (gradonačelnik u okupiranom Vuklovaru), Anji Šimpraga (potpredsjednica Vlade RH) i drugim četnicima koji obnašaju visoke dužnosti u hrvatsko-srpskoj koalicijskoj vladi u RH. SPC-a u Hrvatskoj nastavlja invaziju s križom umjesto puške, a prema potrebi spremni su uzeti i pušku za velikosrpske političke interese. Pravu sliku o velikosrpskoj agenturi u Hrvatskoj - dala je američka CIA. U tom izvješću piše: ''Srpska pravoslavna crkva djeluje kao promotor velikosrpskog plana, a ne kao vjerska institucija koja brine o vjernicima. Svećenike SPC-e izravno plaća hrvatska Vlada, ali većina njih su srbijanski državljani s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska vlada pokriva sve njihove troškove na godišnjoj bazi koji nisu utvrđeni, nego tu svotu određuje SPC. Takav ugovor je potpisala SDP-ova vlada početkom 2000. godine. Milijuni eura godišnje koje SPC dobiva od rente (iznajmljivanja) u nekretninama u Zagrebu šalju se u Srbiju i služe za financiranje srpske pravoslavne crkve u Srbiji. Hrvatska sigurnosna obavještajna služba nažalost nema važnu ulogu u Hrvatskoj još od 2000. različiti klanovi koriste nju za političke sukobe između političkih stranaka ili unutar HDZ-a.'' Mladenu Pavkoviću, jednom od najplodnijih hrvatskih spisatelja, treba mu se priznati, da u svojim zapisima ne zaboravlja i doprinos 10.000 hrvatskih pravoslavaca koji su bili dragovoljci u Domovinskom ratu, koje se sustavno prešućuje u glavnim medijima u RH, da se ne zamjere ortodoksnim Srbima, vjerojatno su i oni šutke izbrisani iz najnovijeg popisa stanovništva u RH. Hrvatski generali su ''otpisali'' najveće heroje Domovinskog rataŽalosno je i sramotno konstatirati da na obljetnici generala Blage Zadre i bojnika Alfreda Hilla nije bilo niti jednog ministra iz hrvatsko-srpske vlade, niti jednog generala iz HGZ, jedino od nositelja vlasti u RH bio je samo predsjednik RH Zoran Milanović, koji je odbio susret s Porfirijem u Vukovaru. Sramota. Generali se nisu došli pokloniti jednom od najvećih heroja Domovinskog rata! . Rumunjski pisac Konrad Bercovici u djelu ''The Incredible Balkans'' piše, da su ''Srbi vjerojatno najšovinističkiji narod u Europi, ako ne na svijetu.'' Granice između Hrvatske i Srbije''Riječ je o granicama u Baranji rijekom Dunav i o granici u Srijemu, koje su nastale tek 1945. godine. Danas su ta područja velika žarišta krvavog rata koji je, između ostalog, nametnut hrvatskoj i zbog nezajažljivih težnji da se te granice pomaknu na njenu štetu. Time je velikosrpska agresija u svome povijesnom pohodu još jednom ušla u etapu postizanja temeljnih ciljeva nasilnim, rušiteljskim putem. Povijesni mitovi, koji se stvaraju među glavne stupove te agresije, oslobađaju s neviđenom brzinom svoju iracionalnu energiju. O nastanku granice između Hrvatske i SrbijeIstini za volju, nije samo krivnja na Srbiji, čak bismo rekli, istu toliku odgovornost snose hrvatske vlasti, koje nisu pokrenule nikakve legalne međunarodne procese da se mirnim putem isprave sve nepravde koje je Srbija učinila hrvatskom narodu u 19. i 20. stoljeća!? Najodgovorniji su zastupnici HDZ-a koji su, zbog svojih osobnih interesa i eventualnih privilegija izgubili moralna i nacionalna načela - odnosno državotvorna Načela. Dr. Ante Starčević je rekao: ''Među načelima ne može biti nagodbe ni kompromisa.'' Zaključna misaoPočetkom nove godine - 2023. Hrvatska ulazi u euro valutu i u bezgraničnu Europsku zajednicu, odlukom hrvatsko-srpske koalicijske vlade, odnosno Andrije Plenkovića i Milorada Pupovca, hrvatski narod gubi svoju samostalnost i suverenitet, koje su skupo platili u stotinama tisuća ljudskih života čije se kosti nalaze u jamama, masovnim grobnicama i pod asfaltom ulica u gradovima diljem Hrvatske. Nijedno ropstvo nije sramotnije od - dobrovoljnog! ''Ujedinjavanje među razvijenim narodima na osnovu rasnih, klasnih, vjerskih, ekonomskih, vojničkih, tehničkih, susjedskih, kontinentalnih i inih razloga supstancionalna su negacija duha slobode, te bez izuzetka predstavljaju varijante diktature. Duhu slobode, koji predstavlja najdublju egzistencijalnu smislenost, odgovara samo solidarnost među slobodnim narodima. Tko teži u svojim političkim i drugim pogledima okvirnim ujedinjavanjima, izraženim u formulama kao što su federacije ili konfederacije, nužno teže ostvarenju diktatorskog sustava bilo da se radi o Jadranskim, bilo Podunavskim, Europskom ili Svjetskim federacijama.'' (7) Potrebno je biti jak da bi postao velik; to je naša dužnost. Život je borba koju ne možemo izbjeći. Moramo trijumfirati! - Sv. Pio iz Pietrelcine. |
Ego…ANDREJ PLENKOVIĆ IMA TOTALITARNI INSTIKTlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićToronto - Plenković: ''Ovdje sam ja gazda: Ja i moja Vlada. Ja i moji ministri. Ja i moj ego. Ja i moja (''ozbiljna'') partija. Ja i moja (anacionalna i protuhrvatska) većina u Saboru. Ja i moja ''demokracija''. Ja i moja ''pravna'' država. Ja i moj Bog. Ja i moj Uljanik. Ja i moj štipoguz Juncker. Ja i moja stara baka Angela. '' (narod.hr, 2018.god.) Čak je i francuski kralj Louis XIV ignorirao razliku vlade i države kada je rekao: ''Ja sam država'' - u stvarnosti to je bila vlada. Politički znanstvenici javno razlikuju državu i vladu. Zapravo, neki od teških problema političke znanosti rješavaju se na temelju razlike države i vlade. Vlada je samo jedan aspekt države. Naime, država ima četiri elementa: stanovništvo, teritorij, vladu i suverenitet. Vlada je uski pojam i element države. Drugim riječima, izraz ''vlada'' koristi se i za označavanje organizacije državnog stroja putem kojeg se određuje organizacija državne mehanizacije. Vlada je zastupnik države. Zato se u demokraciji vlada smatra učenikom i državom kao učitelj. (differencebetween.com) Plenković je upropastio HDZ-a otuđivši ga od Tuđmanove državotvorne ideje. Već u samom početku preuzimanja stranke i vlade, bio je uvjerljiv kad je rekao: ''Mogu što hoću: najprije promijenit ću HDZ, a potom i Hrvatsku''. Promijenio je HDZ uvodeći u koaliciji profesionalnog Srbina Milorada Pupovca i postavljajući četnikušu Anju Šimpragu za potpredsjednicu Vlade RH. Uskoro će promijeniti i Hrvatsku iz samostalne i suverene države u briselsku guberniju s uvođenjem eura i ulaskom u Schengen - Europu bez granica. Krajnji mu je cilj europeiziranje Zapadnog Balkana - Novi naziv za treću (3) Jugoslaviju. ''Predsjednik Vlade Andrej Plenković gromoglasno je izviždan u Splitu na otvaranju Europskog prvenstva u vaterpolu, što je u postojećim okolnostima više od simboličnih prosvjeda. Na određen način ovim činom hrvatska se politika preselila na ulicu, budući da su regularne institucije države odavno zakazale. Najbolji dokaz za to je cenzura u vodećim medijima o zvižduku što ga je predsjednik Vlade dobio u Splitu, pa da o tome nisu izvijestili neki portali - događaj se nije dogodio''. (vjekoslav.krsnik2@inet.hr, 30.08.2022.) Oporbene stranke, društva i udruge organizirale su u subotu 10. 09. 2022. prosvjed u Zagrebu s plakatima: ''Slobodni zajedno'', ''Dajemo vam otkaz'', te javno na prosvjeda optužili su ''HDZ da je najopasniji neprijatelj Hrvatske''. Prosvjed je bio namješten da bude promašaj, jer narod se nije masovno odazvao pozivima čelnika mnogobrojnih strančica oporbe , kojima ne vjeruju kao ni vladajućoj hrvatsko-srpskoj koaliciji. Državu pljačkaju vladini dužnosnici i novopečeni bogatašiPremijer Plenković je u središtu brojnih afera, naime riječ je o ošteti (krađi) države u iznosu nekoliko milijardi eura. INA je oštećena za milijarde kuna, a također oštećena je plino energetika u istom iznosu, ako ne i više. U maloj Lijepoj našoj nema kraja krađi. Pojedinci su se obogatili kao da žive u Kataru i kupuju vile s novcem iz novčanika (u gotovini)! Oni koji su se obogatili za vrijeme privatizacije, kada su ''kupovali'' za sitniš najveće državne tvrtke, na primjer Miroslav Kutle, koji je imao 60-tak poduzeća diljem Hrvatske - od medija do mlinova. Neke tvrtke je prodao, druge poklonio bližnjima i preselio se u BiH i sagradio vilu u Međugorju i živi kao ''bubreg u loju''. Kutlu sam uzeo za uzor, a ne smijemo zaboraviti: Sanadera, Žalca, Žinića, Kušćevića, Rimca, Dalića, Škugora i druge koji su se ''snašli'' kad je bilo pogodno za - jamiti! General Ivan Čermak je jedan od najbogatijih naftnih poslodavaca u Hrvatskoj. Uspio je prodati svoj Tifon, a zatim je za 100 milijuna eura kupio lanac od 63 benzinske postaje. Ima skladište plina kojim trguje, posluje i s nekretninama, a kupio je i vilu u Istri za pomašnu gotovinu. Među još nekoliko najbogatijh obitelja su: Ivice Todorića, Davor Lukšića, Emila Tedeschija, Jako Andabak, i da ih sve ne nabrajamo. Nedavno je Mladen Pavković, britko pero u Hrvata, podsjetio na riječi Brune Bušića, hrvatskog domoljuba, kojeg je UDBA ubila u Parizu 1978. godine, kad je rekao: Plenković je na udaru Srbije i srbočetnika u HrvatskojPlenkovića nisu provocirale ni izjave Pupovca i Šimprage o optuženici iz Srbije za ''ratne zločine četvorice hrvatskih pilota počinjene u vojno redarstvenoj akciji Oluja 1995.'' Naime, Pupovcu je ''nerazumno da Hrvatska odbija surađivati u istrazi zločina u Oluji'', a činjenica je ''da su ljudi stradali, bili raketirani i da su bili žrtve jednog napada za koji nije bilo nikakvog razloga''. Dočim, Šimpraga otvoreno i potpuno podržava te postupke iz Srbije, ne poštujući odluke hrvatske Vlade, kroz iznošenje navoda da je ''procesiranje ratnih zločina ispit zrelosti za nas i državu''. Štrbac: ''Hrvati se raduju što nas je sve manje.''Uoči popisa stanovništva u Srbiji, kao da nije dovoljno što velikosrpski agresori šalju optužnice u RH, sada veleposlanica proziva hrvatsku nacionalnu manjinu zbog izjašnjavanja - Hrvatima. Hrvatsko nacionalno vijeće u suradnji s drugim ključnim hrvatskim institucijama, ustanovama i udrugama, početkom kolovoza započelo je programatski slojevnu kampanju pod nazivom 'Znamo tko smo', a koja ima za cilj informirati širu javnost o popisu stanovništva, koji će biti u listopadu ove godine u Srbiji. ''Na poziv HNV-a da se Hrvati bez straha na popisu izjasne kao Hrvati reagirala je srbijanska veleposlanica u Republici Hrvatskoj, Jelena Milić koja je hrvatskoj javnosti poznata i od ranije kada na svom Twitteru citira predsjednika srpskog ''Vartesa''- notornog Savu Štrbca.(...) Tako je veleposlanica spočitnula Žigmanovu da joj kao liberalki smeta ta eksplicitnost religijskog, etničkog i jezičnog, da je ona očekivala kako će se raditi kampanja za sve manjine.'' (direktni.hr, 23.08.2022.) Vladi u RH, i javnosti općenito, poznato je da se u Srbiji radi na decroatizaciji Šokaca, na isti način kako se gradi tzv. bunjevačka nacija. Hrvati u Srbiji su građani drugog reda i njih nastoji se potpuno istrijebiti, dok Pupovac i Šimpraga vladu u RH! Komentirajući pad od pet posto Srba u Vukovaru Ivan Penova odbacuje mogućnost iseljavanja, već proziva popisivače iz 2011. za lažne podatke i manipulaciju. ''Naša tragedija u Hrvatskoj je da nas je 400.000 (tisuća) manje u državi, da ljudi bježe glavom bez obzira. To se reflektira u svim gradovima. Na to još nadolijevati tematiku koja u realnim brojkama nema mjesta - govori samo o malicioznosti razmišljanja nekoga tko je htio nametnuti prava koja nikad nije imao'', rekao je Penova na N1. Morem plove i kopnom urlaju četnici u RH: (*) Srpska pravoslavna crkva odlikovala je ratnog zločinca Šešelja s ordenom Svetog vladike Mardarija. Ovo nije prvo odlikovanje SPC Šešelju. On je 2015. godine primio orden Belog anđela prvog stepena od tadašnjeg vladike Filareta Moskovskog. Također 2015. od pokojnog mitropolita crnogorskog primorskog Amfilohija dobio je i Orden zlatnog lika Svetog Petra Drugoga Lovćenskog Tajnovidca. Porfirije za i prikrajanje državni granica susjednih naroda zbog utjecaja fašističke Srbije na Balkanu. Patrijarh Kiril, poglavar pravoslavne crkve u Rusiji i Patrijarh Porfirije poglavar pravoslavne crkve Srbije, Bosne i Hercegovine, Republike Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i inozemstva sa središtem u Beogradu, očitovali su se kao ekstremni politički čimbenici, vjeroizdajnici i zločinci, koji daju odličje kontraverznim desničarima (fašistima) i ratnim zločincima. Ruski patrijarh Kiril je bliski saveznik ruskog zločinca predsjednika Vladimira Putina, prije par dana je rekao: ''Ja želim mir, ali Ukrajina mora biti uništena''. Srpski Porfirije bio je blizak ratnom zločincu Slobodanu Miloševića, a sada je blizak četnicima: Aleksandru Vučiću, Miloradu Pupovcu i Miloradu Dodiku. Toliko o ''duhovnim vrlinama'' poglavarima pravoslavlja u Rusiji i na Balkanu. Nikako se riješiti ljudskog smeća u - Hrvatskoj!Tomislav Karamarko, bivši šef HDZ-a, oglasio se neobičnom objavom na Facebooku prije par dana i objavio sliku spomen ploče podignutoj 1949. godine, za vrijeme Jugoslavije - s potpisom Aleksandra Rankovića koja ''krasi'' ulicu u Zagrebu: ''E, moj Zagrebe...Nikako se riješiti smeća''. Poražena Jugoslavija i mrtvi Tito su ''brend'' u - Hrvatskoj!Svake godine, za vrijeme Titovog života, slavio se njegov rođendan uz državni blagdan - ''Dan mladosti'', a nakon smrti, u tisućama obožavatelja dolaze u Kumrovec, tako je bilo i ove godine. Ovogodišnje okupljanje pod nazivom ''Dan mladosti - radosti'' koji se poklapa sa 130. godišnjicom Titovog rođendana. Plenković je zaboravio ime agresora na Hrvatsku!Hrvatska je u svijetu značajna u nekim međunarodnim skupovima, gdje premijer Andrej Plenković više vodi računa o istočnim susjedima nego o hrvatskom narodu. Na ovogodišnjem zasjedanju Opće skupštine UN govorio je i premijer Andrej Plenković, koji je poput većine osudio rusku agresiju na Ukrajinu. Iako je govorio samo dva dana nakon srbijanskog predsjednika Vučića, koji se rasipao lažima, da ''Srbija nije nogom kročila na tuđi teritorij niti ugrozila teritorijalni integritet ma koje suverene države''. Zašto je Andrej Plenković zatajio istinu na skupštini UN u New York-u pred predstavnicima cijelog svijeta? Zašto je samo iznio posljedice (ratna stradanja) ne imenujući zločince? Plenković: ''Prije tri desetljeća Hrvatska je bila u ratu. Trećina našeg teritorija je bila okupirana. Borili smo se za međunarodno priznanje i bili smo pod embargom. Znamo što znači biti napadnut i što znači braniti se''. Tko je bio okupator jedne trećina našeg teritorija? Od koga smo bili napadnuti i protiv koga smo se borili? Zar je bilo teško reći da je Srbija bila agresor i počinila velike zločine i nanijela ogromne materijalne štete. Zaključna misaoČekali smo s ovim osvrtom na izbore u Bosni i Hercegovini da vidimo kakve će rezultate donijeti izbori i kakve će simbolične promjene uvesti visoki predstavnik Christian Schmidt na novu vlast. |
Pismo preko bareBOŠNJACI SU UZURPATORI U BOSNI I HERCEGOVINIlicke-novine@licke-novine.hr Iz Toronta nam piše Rudi Tomić''Jedan dio Bošnjaka (hvala Bogu mali trenutno) 'spas' je pronašao u radikalnom Islamu. Oni su prijetnja svima nama. Drugi nešto veći su nacionalisti, a treći i najbrojniji pod krinkom građanstva pokušavaju riješiti naša nacionalna pitanja. Razjedinjenost u svakom pogledu.'' (bošnjački forum, 30.03.2010.) Sadašnja Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jest, predstavlja najugroženije podneblje u Europi, gdje će prije ili kasnije doživjeti sudbinu današnje Ukrajine. Možda, čak, imati tragičnije posljedice, jer njeni (BiH) neprijatelji uglavnom su domaća čeljad, koji se ''hrani'' s nacionalnom i vjerskom mržnjom do - ludila; jedni to čine (Bošnjaci) s ciljem potpune dominacije, drugi (Hrvati) se bore za opstanak na stoljetnim ognjištima, odaklen ih nisu mogli istrijebiti (potamaniti) niti polustoljetna tiranija (zulum) Osmanlija.Daytonskim sporazumom zaustavljen je (privremeno) rat, ali nije uspostavljen mir, jer su srpskim agresorima za zločinačke zasluge odredili ''republičke'' granice koje se više nikada ne će moći povratiti na obalu rijeke Drine, koja je postavljena još u doba Rimskog carstva: na zapadni i istočni dio u vrijeme Dioklecijana (284-305) koji je također pokrenuo upravno-teritorijalnu reorganizaciju nužnu obzirom na ogromne razmjere Carstva. U prvoj polovici 4. vijeka nastavlja se administrativno-teritorijalno organiziranje Carstva te su osnovane tri velike prefekture: prefektura istok; prefektura Ilirska, Italije te prefektura Galija. Tek nakon crkvenog raskola (1054.) Drina je postala apsolutna granica između katoličkog i pravoslavnog svijeta. Ponovo, nakon okupacije od Turaka, na Drini je sagrađena ''ćuprija'' zaslugom Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565.-1578. godine) - Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III. Dakle, početkom 16. stoljeća - Drina gubi svoje granično značenje Istoka i Zapada. Za vrijeme NDH ponovo je rijeka Drina bila granica Hrvatske i Srbije od 1941. do 1945. godine. Za vrijeme obje Jugoslavije (Karađorđeve i Titove) također granica na Drini nije imalo očito važno značenje, izuzev - povijesno. Konačno, nakon Daytonskog sporazum, zapadno od Drine (49 % teritorija BiH) zacrtane su nove granice ''Republike Srpske'' (Srbija s obje strane Drine) s potpisom 14. 12. 1995. Daytonskog mirovnog sporazuma u Parizu, kojim je prema dogovoru 21. 11. 1995. u Daytonu (SAD) i prekinut rat u BiH. Ali, Bošnjaci se stalno pozivaju na Osmanlije iz 1463. godine, koje su navodno oni pozvali u BiH!!! Bosnu nisu okupirali Turci !?Naime, ''većinski narod je odlučio da pristupi Osmanskom Carstvu''!? Bošnjaci hoće reći da su ''imali prave razloge'' za dolazak Turaka (osmanlija) u Bosnu 1463. godine, bio im je povod pape Pio II. koji je u lipnju 1459. sazvao skup svih katoličkih kraljeva, kardinala i biskupa u Mantovi u Italiji, na tom skupu njemu je bio glavni cilj animirati i pripremiti vojsku i stati na čelo kršćanske-katoličke vojske koja je, njemu i njegovim kardinalima, trebala istrijebiti tu 'herezu', one koji su opoganili narod u Hrvatskoj i Bosni. Ako se uzme vrijeme njegovog animiranja 1459. u Bosni su bili većinski narod Bošnjaci (sic!) i sami sa sobom.'' (bošnjački forum, 13.01.2012.) Nakon gore objavljenog članka bilo je dosta komentara, u kojima su iznesene povijesne činjenice, među ostalim izdvajamo: ''Povijest tzv. Bošnjaka počinje 14. prosinca 1995. kad se prvi put spominju u nekoj međunarodnoj deklaraciji (Daytonskom sporazumu). Još na zadnjem popisu stanovnika BiH nitko se nije izjasnio kao Bošnjak. (!?) Apsurd je to što neki govore o Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, koji je završen prije 50 godina nego što je izmišljen tzv. bošnjački narod - 1995. godine.'' (bp) Muslimani koji se danas izjašnjavaju - Bošnjancima, kao da im nije uopće stalo do Istočne polovice Bosne i Hercegovine, koja je samo formalno u federaciji BiH, i koju će Milorad Dodik ''sjediniti'' sa majčicom Srbijom - kad za to bude prilika. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već imaju razrađen plan Velike Srbije. Dočim, Bošnjaci su sve svoje političko-fašističke i šovinističke snage, i veze u svijetu, usredotočili za istrebljenje hrvatskog naroda i katoličke vjere iz tzv. Federacije BiH, odnosno druge polovice BiH. Mediji bošnjačkih i hrvatskih informacijskih služba na veliko su pisali u jesen 2019. godine o deklaraciji vladajuće SDA-a gdje je jasno proklamiran cilj unitarne BiH. U deklaraciji se zagovara načelo - jedan čovjek - jedan glas, jedan bosanski identitet, jedan bosanski jezik, jedan vrhovni sud, jedna policija. Cilj je, dakle nedvojbeno unitarna BiH u koji bi afirmacija tzv. bosanskoga identiteta u ''bošnjački narod'' bila privilegirana. Naravno, s unitarizacijom se podrazumijeva ukidanje entiteta i županija, jer u drugačijoj perspektivi višebošnjački koncept aspirira na cijelu BiH. Ovo nije samo plan SDA-a nego o tome postoji konsenzus cjelokupne bošnjačke političke klike. Za ostvarenje svojih ciljeva bošnjačko Sarajevo spremno je i dalje primijeniti čak i nasilje. Izetbegović je svojedobno iznio definitivni plan: ''Hrvati imaju previše prava i ako ovako nastave, za dvije će se godine probosanske snage organizirati, ne će imati ni ovo danas što imaju, razbit ćemo ovakve partitete... Ne mogu Hrvati imati isto kao i mi kojih ima četiri puta više... Ako bude potrebno, imamo i prijatelje iz Europe i islamskih zemalja, ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba...'' (?) I mi imamo konje za trku!Često se s ovim podnaslovom izričito želi reći neprijatelju, da i potencijalne žrtve imaju određenu snagu braniti se - i obraniti od najezde dušmana. I mi želimo reći Izetbegoviću i Bošnjacima: ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba! Muslimanskom pučanstvu u BiH nije više potreban novi pokolj, nova Srebrenica, jer ima i previše grobnica (mezarluci), također i veliki broj onih za čije se kosti još i ne zna u kojim su jamama na vječnom počivalištu. Nažalost, Sarajevo ima istu ideologiju koju su imali Srbi u Jugoslaviji: ''Po uzoru na velikosrpsku doktrinu, po kojoj je svakom Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva, tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implicirati osjećaj krivnje zbog kojeg bi se trebali ispričavati na svakom koraku... Ako Izetbegovićevi radikalni Bošnjaci temelje nacionalnu ideologiju na bošnjakom terorizmu u BiH; ako Vučićevi četnici u Srbiji i BiH crtaju novu kartu ''Velike Srbije'', a sve s ciljem - istrebljivanja hrvatskog naroda iz Herceg-Bosne, onda Hrvati iz RH, BiH i iseljeništva trebaju spremiti Ustaše da obrane svoja ognjišta. Alea iacta est! Naime, Bošnjaci su toliko obmanjeni idejom ''Velike Srbije'' pa sanjaju o velikoj - Islamskoj državi na Balkanu, u kojoj bi se našla Albanija, Kosovo, Sandžak i BiH. Prije svega, takav koncept države s islamskom konotacijom nje ostvarljiv u kršćanskoj Europi, s tim više što se u praksi pokazalo da je terorizam ukorijenjen u islamizmu. Muslimanima u BiH se nameće - BošnjaštvoZapravo, u BiH živi oko 40 % muslimana/Muslimana koji imaju hrvatsko državljanstvo; u Hrvatskoj živi veliki broj muslimana (62.977, od čega se 9.647 izjašnjava Hrvatima (popis stanovništva 2011.), koji su starosjedioci ili su izbjeglice za vrijeme rata, kojima je Sarajevska čaršija nametnula naziv: ''Bošnjačka nacionalna manjina u Hrvatskoj''. Poznata je činjenica da su hoteli u Makarskoj i diljem Jadranskog mora bili za vrijeme rata nastanjeni izbjeglicama iz BiH. Nakon rata neke izbjeglice su se vratili doma, a drugi su ostali u Hrvatskoj. Bošnjaci su, vjerski ili nacionalno, najveći neprijatelj kršćanstva, a pošto je hrvatski narod poznat kao Antemurale Christianitis što predstavlja veliku prepreku za islamizaciju Europe. - Proces poturčenja bošnjačka strana pokušava nametnuti muslimanima kao pravilo domoljublja. Sve izvan tih okvira ocjenjuje se kao antibošnjačko, antimuslimansko i protiv Bosne i Hercegovine. Čudno bošnjačko domoljublje, čudna Bosna i Hercegovina, čudna sadašnjost, u kojoj se ne vide nikakvi putovi u budućnost. No izdana zemlja, ostavljena u amanet okupatoru koji joj je izbriso svaki njen europski i kršćanski trag u polutisućnom danku u krvi, i ne može imati budućnost.'' ''Bosanski jezik'' je novi oblik - terorizmaNajprovokativniji ''dokument'' je Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku 29. travnja 2016. Naime, ''Riječ je o političkom udaru u same temelje Ustava Bosne i Hercegovine. Pod tobožnjem skrbi za očuvanje imena bosanskog jezika otvoreno je iskazna teritorijalna pretenzija prema prostoru neretvanske doline, koji bi u budućem preustroju BiH postala teritorijalnom okosnicom trećeg, hrvatskog entiteta, a na kojem većinom žive Hrvati kao ustavni konstitutivni narod s pravom na slobodnu uporabu hrvatskog jezika, iznio je Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske HAZU i HKD-a Napredak u Mostaru. Bosanska lingvistička akademija u Stocu, matični odbor Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod'' u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta ''Džemal Bijedić'' u Mostaru 29. travnja 2016. donijeli su javni proglas: Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku. Na osnovu sadržanog teksta sastavljena od niza povijesnih neistina i lingvističkih netočnosti, fra Andrija je iznio povijesne činjenice u sedam točaka. Potom je iznio lingvističke činjenice o 'bosanskom jeziku' u osam točaka. - Prisjećajući se upozorenje popa Martinca iz vremena Krbavske bitke 1493. kako Turci 'nalegoše na jezik hrvatski' ovim odgovorom na Deklaraciju posvješćujem da je u Hercegovini teško bilo Hrvat biti, te upravljam navedene primjedbe cjelokupnoj javnosti da se osvijesti pred novim napadom. Zašto je jedini način, piše Domagoj Tolić, 'da se Hrvati izbore za svoju federalnu jedinicu. Sve drugo je srljanje u maglu iz koje izlazi jedino vode izvan zemlje u kojoj su rođeni.'' Koga uopće zanima istina o ''nacionalnoj'' pojavi bošnjaštva muslimanskog pučanstva u BiH, taj treba pročitati odgovor fra Andrije na neistinu '' bosanskog jezika'' gdje se u Bečkom književno dogovoru 1850. ne spominje ni Bosanski, ni Bošnjački jezik. Spominje se jedan narod, jedan jezik i jedna književnost.'' (www.hkd-napredak-mostar.ba i www. hazu.ba Mostar. (07-06-2022.) Ne sus Minervam!/ Neka svinja ne podučava Minervu (u starorimskoj mitologiji - boginju mudrosti), U većinskom bošnjačkom dijelu BiH nastavlja se kampanja uništavanja hrvatskih identitetskih obilježja.Ovog puta ponovno su na meti hrvatske zastave istaknute na katoličkim grobljima u župi Jelah kod Tešnja. tako su nedavno u prije nekoliko mjeseci u Sarajevu uništeni vijenci postavljeni u spomen na pale branitelje HVO-a. Prije nekoliko mjeseci u Varešu je također strgnuta zastava hrvatskog naroda u BiH koja je bila postavljena pred mjesnom crkvom. Prije nešto više od godinu dana u Općinskom vijeću Bugojna hrvatskim je pak vijećnicima osporeno pravo govoriti hrvatskim jezikom te poručeno da ''idu u Hrvatsku''. o čemu je pisano u priopćenju večernjeg.ba i dnevno.ba. Hrvati muslimani u vladi i vojsci NDH Hrvati opet uzmiču u MostaruNakon uništene i opljačkane Hercegovačke banke bošnjački ekstremisti vršili su pritisak na gradonačelnika u Mostaru da ukloni imena ulicama koje imaju ustaška nazive. Gradsko vijeće Mostara izmijenilo je (7.14.2022.) nazive ulica koje su nosile imena ustaških časnika i ministara, a ostao je Tito i njegova ćuprija!? Ovim će Ulica Mile Budaka biti Alekse Šantića, a Ulica Vokića i Lorkovića bit će Ulica Tina Ujevića. Ulica Rafaela Bobana mijenja fra Ljudevit Lasta, zatim će Ulica Đure Spuževića zamijeniti Ico Voljevica, umjesto Ulice Jure Fancetića bit će Humska ulica. dok će Ulica Ive Zelenike mijenjati naziv Ciglana. Uz velike poteškoće političkog usuglašavanja bošnjački i hrvatski politički čimbenika, zaboravljaju se vitalna životna pitanja zbog kojih mladi ljudi odlaze u europske i prekomorske zemlje tražeći bolju budućnost. Za šesto godina BiH napustilo je više od pola milijuna ljudi; BiH u 2021. godini napustilo je grad veličine Banjaluke. (Radio Slobodna Europa) Otvaranje Pelješkog mosta još je jedan novi udarac bošnjacima u BiH (posebice poturici Komšiću), koji je spremao tužbu za ''blokadu gradnje Pelješkog mosta na ''bošnjačkom Jadrana''!). Velika je zabrinutost građana u Neumu, koji su najviše imali koristi od turista koji su putovali u Dubrovnik, jer sada neće trebati prelaziti iz granice u granicu, nego mogu direktno preko mosta u Dubrovnik. Bosna i Hercegovina nije - državaBosna i Hercegovina nije država, nego Protektorat, u kojem je svaki Visoki predstavnik ostavio prljave tragove s velikim posljedicama, a najviše žrtve su bosanskohercegovački Hrvati: Carl Bildt (1995.-1997.), Carlos Westendorp (1997.-1999.), Wolfgang Petritsch (1999. - 2002.) Christian Schwarz-Schilling (2004. - 2007.), Miroslav Lajčak (2007. - 2021.) Christian Schmidt 2021. ?) Nijedan od predšasnika Christiana Schmidta nije mogao riješiti, nije bilo izgleda da će i on uspjeti, jer već mu se prijete smrću ako uspostavi promjenu Izbornog zakona. Izetbegović upozorio je Schmidta: Prisilit će nas da radimo neke stvari koje nikada nismo radili. (sic!) ''Prvo nisam mogao vjerovati da će zaista biti spreman napraviti takve stvari. Uputio sam tada poruku da je moja preporuka da se u to ne upušta jer je to političko minsko polje koje može naštetiti Federaciji ako to napravi. Kazao je Izetbegović kako mu je drago što se brojne političke stranke u ponedjeljak u 19 sati okupljaju ispred zgrade OHR-a što vidi kao zajedničko djelovanje koje je veoma potrebno.'' Bakir Izetbegović je održao u (25.07.2022.) press konferenciju gdje je govorio o analizi koju je pravni tim SDA napravio na osnovu 'non paper' izmjena izbornog zakona koje će navodno nametnuti visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. Zar stvarno Izetbegović i njegove bošnjačke poturice misle da je hrvatski narod malouman, kao i međunarodni predstavnici, kojima se može ponuditi-Bosanski grb! Visoki predstavnik Christian Schmidt nije se uplašio prosvjeda, nacistički prozivka i prijetnja bošnjački huligana, kolji su se na poziv Izetbegovića okupili pred njegovim uredom u Sarajevu (27. srpnja 2022.) i izvikivali kojekakve uvrede nacističkih sadržaja. Unatoč svemu tome, Schmidt je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona u BiH. Zaključna misaoZa ovaj osvrti izabrali smo gosta - Miljenka Karačića (Gornji Crnač 11. kolovoza 1958.) hrvatski je novinar iz Bosne i Hercegovine. Gimnaziju je završio u Širokom Brijegu, a Ekonomski fakultet u Mostaru. Novinarstvom se počeo baviti još kao student 1979. godine kao suradnik zagrebačkih Sportskih novosti. Osim Sportskih novosti surađivao je i sa zagrebačkim Večernjim listom, SN revijom, Obzorom i Hrvatskom košarkom, sarajevskim Oslobođenjem i Večernjim novinama, mostarskom Slobodom, Hercegovačkim tjednikom, banjalučkim Nezavisnim novinama, te beogradskim Tempom, što samo govori o širini, koju obuhvaća u svom novinarskom radu. Da ne spominjemo odličja i priznanja koje je dobio, te brojne knjige i filmovi kojim je autor. Donosimo tek nekoliko odgovora na pitanja Nikole Šimića Tonina. Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna!Pitanje: S ove strane granice oči su uprte u BiH. Bosanski lonac opet kuha. BiH je bure baruta. Zona mira niti ne sluti. Koliko sam pretjerao u svojim zaključcima? Odgovor: Moj dojam je da ljudi još uvijek ne znaju dovoljno o Bosni i Hercegovini, poglavito u njezinu Dejtonskom uređenju, bez obzira na to što u Bosni i Hercegovini žive Hrvati koji su konstitutivni narod formalno - pravno, no u suštini daleko od ravnopravnosti s druga dva naroda i bez obzira na to što značajan postotak današnji stanovnika Republike Hrvatske vuče korijenje iz BiH ili su rodbinski vezani s ljudima s ovu stranu granice. Složne političke odnose koji su plod Dejtonskog sporazuma pogotovo ne razumiju stranci, a njihov utjecaj na aktualne odnose u BiH još uvijek je velik. Naravno, sve je to teško razumjeti i običnim ljudima u BiH, koji pokušavaju živjeti od svoga rada i voditi se u životu logikom zdravog razuma. Međutim, ne kaže se bez razloga gdje prestaje logika, tu počinje Bosna. Eto i taj naziv države jedan je od prijepora. Bosna je samo jedna pokrajina u državnoj zajednici Bosne i Hercegovine. Za službeni naziv države koji je Bosnu i Hercegovinu stranci obično kažu Bosna., sve češće i Bošnjaci, što svakako smeta Hrvatima. Na tim običnim na prvi pogled bezazlenim sitnicama pokušava se zatrti identitet ne samo Hrvata, nego i Srba, pa ih se naziva bosanskim Hrvatima ili bosanskim Srbima, ili čak Bosancima, ponegdje i Bosancima i Hercegovcima. To je isto tako da Hrvate u Osijeku nazivate slavonskim Hrvatima, a u Splitu dalmatinskim Hrvatima, a da ne kažemo da je regionalnu odrednicu Slavonac koristite kao nacionalnu odrednicu. Pitanje: Kako bošnjačka politika generira podjele? Pitanje: Do kad će se trpiti da nam Bošnjaci biraju članove Predsjedništva. Lijeve političke opcije u BiH do kraja su raskrinkale Komšića kao i Izetbegovića Sejdu Bajramovića i odrekli ga se, tako je i san o Građanskoj BiH ogoljen do kraja. Ovaj hvale vrijedan razgovor objavljen prvo na portali hercegovina.in, 7. svibnja 2020. iz kojeg sam, zbog ograničenog prostora na hrvatskim portalima, uzeo samo tri pitanja s odgovorima na njih, od ukupnih četrnaest (14) pitanja i odgovora. Preporučujem Hrvatima u BiH, također i čitateljstvu u Hrvatskoj i iseljeništvu, ako ih barem malo zanima zabrinjavajuće stanje hrvatskog naroda u BiH - da pročitaju cijeli sadržaj. |
Gas iz dijasporeČIJA JE DRŽAVA – LIJEPA NAŠA?licke-novine@licke-novine.hr PIŠE: Rudi TomićTORONTO - ''Izgleda da to mnoge ne zanima, ne shvaćaju da je država najviši oblik, uređenje, življenja jednog naroda, bez toga mi nismo nitko i ništa.''- S. Asić Arapska je poslovica: ''Kakvi ste vi, takvi će vam biti i vladari.'' Letimičan pregled hrvatskih vladara, koji su bili birani na slobodnim izborima, očito karakterizira - hrvatski narod: Naravno u kategoriji veleizdaja veliki konkurent je Ivo Sanader koji je 2003. doveo Milorada Pupovca (vođu četnika u RH) u vlast, koji već dva desetljeća drži državno kormilo u ruci i svakom je premijeru uzor. Među veleizdajnicima nalazi se i Jadranka Kosor (Vlaisavljević), koja je otvorila put Sloveniji u EU, ostavivši neriješena pitanja hrvatsko-slovenske granice, za kasniji dogovor!? Sporna pitanja granice nisu ni danas, nakon 20 godina - riješena! Ivo Josipović spada u posebnu kategoriju veleizdajnika: davao je tajne dokumente Srbima; izjavio je u Židovskom Knessetu: I ja sam dijete Titovih partizana. Dodavši, da se u Hrvatskoj kriju ustaške zmije. Eto, dogodilo se čudo (12. 06.2015.): zmija, fašistička, nacistička, ustaška progmizala je na Poljudu. U sred prenosa utakmice naših Vatrenih s Talijanima cijelom se svijetu na travnjaku, zbog rasističkog Poljuda, ukazala zmija. Prava, neobično savijena u kukasti križ. I svu su je vidjeli, i domoljubi i veleizdajice, i Hrvati i Talijani. Vidjeli su je i oni koji su mislili da je tek izmišljotina jednog veleizdajnika, priopćeno je u javnosti. Kolinda Grabar Kitarović predsjednica RH (2015-2020.) imala je dobar početak: Izbacila je Tita s Pantovčaka, uključila se u euforiju s Vatrenima na svjetskom prvenstvu u Rusiji. U to vrijeme napisao sam - da je KGK hrvatska Margaret Thatcher! Nažalost, nije dugo trajalo. Najprije Predsjednica je rekla da je njezin djed bio partizan, kao da je to ''credential'' za dolazak na Pantovčak, jer su njezinih predšasnici bili u partizanima ili su djeca partizana. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je katastrofalno posrnula kad je pozvala četnika Aleksandra Vučića predsjednika Srbije u službeni posjet Hrvatskoj, koja je na desnom rukavu svog kaputa imala ušivenu riječ ''hrabrost'' (!?) na glagoljici. Nakon takvog velikog promašaja izgubila je povjerenje naroda, te njezin izbor za drugi mandat bio je veoma upitan. U to vrijeme pojavila se ''nova nada'', poznati pjevač Miroslav Škoro, koji je utemeljio novu stranku - Domovinski pokret. Na predsjedničkim izborima došao je u prvi krug, makar i na zadnjem mjestu. Izašao je bez da uputi svoje članove i simpatizere, kojih je bio veliki broj, kome bi trebali dati svoj glas, on je, jednostavno, raspustio glasače bez ikakvih smjernica. Većina njih bili su razočarani i nisu htjeli izaći na birališta u drugom krugu, tako da je Zoran Milanović, nositelj liste SDP-a, i svih onih koji su bili protiv HDZ-a, pobijedio Kolindu Grabar Kitarović nositeljicu liste HDZ-a. Zoran Milanović u konkurentnosti veleizdajnika ne zaostaje mnogo iza njegovih predšasnika. Politički analitičari misle da je Milanovićeva vlada bila jedna od najgorih vlada u RH. Dosta je samo naglasiti, da je formirao ''Kukuriku koaliciju'' sa svima koji su napustili Sabornicu kada je proglašena slobodna, samostalna i demokratska Republika Hrvatska; protivio se izručenju i suđenje (17. 10.2014.) Perkovića i Mustača u Njemačku. Zoran Milanović je iz inata zbog uklanjanja Tita, čim je došao na Pantovčak uklonio sve kipove i fotografije nacionalnih konotacija. Andrej Plenković, aktualni predsjednik HDZ-a i predsjednik hrvatsko-srpske/odnosno srpsko-hrvatske koalicije, ustoličio je četnikušu Anju Šimpragu za novu potpredsjednicu Vlade. Nova kulturna politika HDZ-aU proračunu je 13milijuna i 603 tisuće kuna za Pupovčeve ''kulturne'' aktivnosti: ''Preko 50 milijuna kuna (deset puta više nego lani!). Od toga naravno najviše ide na račun Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća, tako će među ostalim Hrvati ponovo obilno financirati i tzv. samostalni (sic!) srpski tjednik Novosti s 4 milijuna kuna. U sklopu ovog tjednika objavljuje se i ''dodatak'' (kao što je primjerice drugi listovi objavljuju križaljke) s nazivom Privrednik, za što će hrvatska država izdvojiti još dodatnih 300.000 kuna, a za još jedan podlistak Nada – 200.000.'' O čemu je detaljno pisao Mladen Pavković (tjedno.hr). Na drugoj strani, imamo predsjednika Hrvatskog uljudbenog pokreta dr. Tomislava Draguna, urednika mjesečnika - Glasnika HUP, nakladnika oko 200 knjiga, koji nije dobio ni jedne lipe od ministrice Nine Obuljen Koržinek!? Međutim, NOK je na Saboru HDZ-a rekla ''da se zalaže za kulturu koja je uključiva i otvorena, koja je područje u kojem se susreću različitosti.'' Vjerojatno je to bila njezina motivacije davanja koncesije Srpskoj radio postaji u Hrvatskoj, kojoj će Pupovac biti glavni i odgovorni urednik, kao što je i u četničkim Novostima. ''Deklarirani vođa velikosrpske 'pete kolone' u Hrvatskoj zastupnik 'Samostalne demokratske srpske stranke' (SDSS) u Hrvatskom saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac u tekućoj pravosudnoj agresiji Beograda na četiri hrvatska pilota još je jednom dokazao da kao provjereni agent agresivne srbijanske politike iza koje naravno stoji predsjednik susjedne države Aleksandar Vučić ne bi smio biti u Hrvatskom saboru. Na sjednici Vijeća za elektroničke medije, 26. svibnja 2022. godine, jednoglasno je odlučeno - da se srpskom Privredniku dodjeli koncesija za istoimenu radijsku postaju! Riječ je o istom Privredniku koji je organizirao skandaloznu tribinu na kojoj su Nobilo, Kosanović i Pupovčeve ekipe iz SNV-a opravdavali srbijansku optužnicu protiv četvorice hrvatskih pilota. Isti taj Privrednik bio je spreman platiti putne troškove od Banja Luke do Zagreba, bivšem Martićevom ''milicajcu'' Janku Velimiroviću, koji je u međuvremenu odustao! Dva četnika nastupaju u TrogiruVoditelj kluba Havane (!) potvrdio je 6. lipnja 2022. godine kako će dvojica četnika slijedeći vikenda nastupiti u klubu, te objasnio kako su oni njegovi prijatelji. Na novinarski upit je li svjestan ideologije koje Đukić i Santana promiču, odgovorio je: ''Pa nije to ništa novo. Što to ima veze? Mene politika ne zanima.'' piše u 24sata. Teško je vjerovati da u Trogiru nije bilo nijednog ''ustaše'' koji bi četnike i klub Havanu proslavio u plamenu! Aleksandar Stanković (Aco) od 2000, godine urednik je i voditelj emisije ''Nedjeljom u 2'', koji po svom izboru dovodi provokativne goste iz Hrvatske i ''regiona'', koje u svojim pitanjima navlači na odgovore koji će izazvati reakciju u javnosti. Kad bismo objavili listu provokatora i neprijatelja s imenima, koje je ugostio Aco, to bi debela knjiga. Kao da sve to izneseno nije dosta, na televizij N1 Hrvoje Klasić, gdje je stalni gost, povodom Dana oslobođenja Zagreba, koji se obilježava 8. svibnja, i Dana pobjede nad fašizmom, odnosno Dan Europe koji se obilježava dan kasnije, dolazi s novom spoznajom: ''Hrvatsku i HDZ osnovali su bivši partizani, komunisti i antifašisti''!? Nakon ovakvih događanja u Hrvatskoj nije nikakvo čudo, da se Srpski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin usuđuje reći: ''Ako postoji narod koji je nepogrješivo birao pogrešnu stranu povijesti, onda je to hrvatski, i ako postoji narod koji je Hrvate prevodio na pravu stranu povijesti onda je to srpski.'' Dakle, u Srbiji samo životinje nisu naučile lagati! Dan antifašističke borbe: Konačno dosljedno obilježenPovodom Dana antifašističke borbe Grad Zagreb je građane u srijedu navečer (22. 06. 2022.) počastio besplatnim koncertom TBF-a na Trgu žrtava fašizma, s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem koji je, među ostalim naglasio: ''kako se nova gradska vlast ponosi antifašističkom borbom, a to bi trebao i cijeli hrvatski narod'', stoji u priopćenju. Nije NDH ''ubijala svoje građane samo zato što su drugačije mislili i što su bili druge vjere i nacionalnosti'', nego je ubijala četnike i partizane, koji su bili neprijatelji Države Hrvatske i hrvatskog naroda. Nema nijedne države na svijetu gdje su njezini građani rušili svoju državu da bi konačno živjeli u državi koja je bila njihov okupator! Da je kojim slučajem, Nezavisna Država Hrvatska sačuvala svoj suverenitet u povijesnim granicama nakon Drugog svjetskog rata, ne bismo danas gledali ove kretene kako se ''diče'' s NOB, Titom i Jugoslavijom; koji se zalažu za povratak trga maršala Tita u Zagreb, te imena ulica u Splitu vezane za NOB, vrednovanje zvijezde te zabrana ustaškog pozdrava - Za dom spremni. Žestoka kritika haškog tužitelja na Hrvatsku u UN-a!Glavni haški tužitelj Serge Brammertz pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda otvoreno je kritizirao Hrvatsku zbog izostanka suradnje s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom u - processing ratnih zločina. Ako BiH i Srbija ''surađuju u raznim dokazima i sudskim predmetima...'', kako kaže Brammertz, ''Gdje su krivci za 938 bijelih križeva, od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ekshumiranu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru?, pita se Mladen Pavković, te dodaje: ''Ovi križevi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ovdje su pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske.'' XIX. Sabor HDZ-a pretvorio je Plenkovićevu Pedersku Partiju (PPP) I na kraju: ''Mada smo na tragu rasprodaje hrvatskih banaka, strateških tvrtki, nekretnina, zemljišta, vode, iseljavanje u zemlje eurozone kojima se hrvatska vlast klanja Bruxellesu, gdje, kako netko duhovito reče premijer euro može zalijepiti na stražnjicu da Juncker i drugi mu gazde znaju gdje ga uštipnuti.'' - piše Milan Ivkošić. Trebalo bih još dodati: Bože, ne oprosti neprijateljima hrvatskog naroda! Zaključna misaoMladen Pavković, hrvatski branitelj, novinar i publicist, je jedan od najaktivnijih hrvatskih branitelja koji svakodnevno brižljivo reagira na sve antihrvatske nepravde koje se pojavljuju u javnosti, te među ostalim iznosi i sljedeće: Pogrešno bi bilo, i pored svih gore iznesenih činjenica, upasti u beznađe: Da Lijepa Naša - nije više naša! Dapače, Hrvatska je toliko lijepa, da mnogi turisti iz svijeta, koji dolaze s obiteljima na odmor ili kruzerima obilaze obalu Jadrana ne mogu riječima izraziti ljepotu - Lijepe Naše. Mnogi su ugodno iznenađeni gostoprimstvom u ugostiteljstvu i susretljivosti naroda na ulicama, što je neobično vidjeti u drugim državama, gdje su nacionalne i rasne razlike unijele uznemirenosti, čak i ubojstva. Posebice u Sjedinjenim Američkim Državama stanje je kao na ratištu, samo s razlikom u tome, nije riječ o vanjskim neprijateljima nego međusobnom netrpeljivošću. Ovakvi uspjesi, te i drugi u vrhunskim disciplinama, individualnim i timskim, donilo je hrvatskom narodu najjači izražaj nacionalne svijesti, kao transfuziju za isticanje nacionalnih simbola i pjesama, kao što su: ''Moja domovina.., Lijepa li si ..) čije se intonacije čuju na velikim svjetskim stadionima i diljem Hrvatske, BiH i dijaspore.. Žalosno je, da ne kažem i tragično, što će most biti poznat po otoku Pelješcu, a da je kojim slučajem, most otvoren za vrijeme Jugoslavije nosio bi ime - Titov most, kakvi je bilo u svim gradovima kroz koje su tekle rijeke. Vjerojatno da i danas u RH ima neka ćuprija s Titovim imenom uklesano na pročelju mosta. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91) prosvjedovala je o odluci Vlade RH, koja je, vjerojatno dobila sugestiju od Pupovca, da se most imenuje po istoimenom otoku. Umjesto da bude posvećen hrvatskim braniteljima, bez kojih ne bismo imali ni državu ni mosti. Usput rečeno, rijeka Temza koja razdvaja grad London, ima 14 mostova i svaki od njih ima značajno povijesno obilježje. Možda jedan od najzapaženijih događaja u Hrvatskoj, za razliku od ''Povorke ponosa'', koja je okupila šaku jada gologuzi pedera i lezbijki na ulicama Zagreba, koje su morali čuvati nekoliko stotina policajaca; dočim, u isto vrijeme skupa ''Progledaj srcem'' na maksimirskom stadionu, gdje je bilo više od 55.000 ljudi u publici, vidjelo se samo jedno policijsko vozilo! Bilo bi potrebno da ministar sudjeluje u korigiranju te percepcije javnosti o katoličkoj populaciji, i izvijesti javnost kako, statistički, katolici, i njihova okupljanja, tradicionalno, prave najmanje ekscesa, što je izravan dokaz da nisu fašisti, niti netolerantni, nego sve upravo suprotno tome. Treba biti ponosan na hrvatsku tihu većinu; ponosan na hrvatsku mladost koja živeći svoje kršćanske vrijednosti pokazuje hrvatskom narodu i svijetu svoju ljubav Bogu i domovini - Lijepoj Našoj! Hrvatska je mladost na Maksimiru dokazala: Još Hrvatska ni propala...! (izvori: narod.hr/Laudato) |
Pismo iz TorontaRudi Tomić: Laž je jedina istina u - Hrvatskoj!licke-novine@licke-novine.hr ''Sve istine su lako shvatljive nakon što budu otkrivene; Istina može biti toliko uvrjedljiva da raskine i velika prijateljstva. Mnogima je teško reći prijatelju u lice da laže ili polu laže (pretjeruje). Dakle, ljudi imaju ''svoju (ne)istinu'', dočim u javnom priopćavanju u RH - laž je jedina istina. Istini za volju, istina nema šansu u Hrvatskoj. Pokušat ćemo otkriti neke istine. Prije svega, u Hrvatskoj nismo nikad imali, a niti imamo danas, nepristrano - pravosuđe. Sudstvo u Hrvatskoj uvijek je bilo u službi režima, jer su nosioci vlasti postavljali suce na svim razinama u državi. Većina sudaca iz propalog zločinačkog jugo-komunističkom režima ostali su na istim dužnostima u novoj državi!? ''Pravo stanje u hrvatskom pravosuđu dijagnosticirala je prije nekoliko godina SOA ukazavši da 20 sudaca, a to nisu suci na nižoj razini, predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Dovoljno je spomenuti da je od nedavno 35 sudaca Vrhovnog suda čak 29 bilo iz komunističkog perioda, da je dva mandata predsjednik toga suda bio posljednji sekretar partijske organizacije Općinskog suda u Zagrebu Branko Hrvatin. Na to se nadovezuje izjava bivšeg Mostovog ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića da bi cijeli Ustavni sud na čelu s bivšim suradnikom Udbe kodnog imena 'gavun' Miroslav Šeparović trebao podnijeti ostavku. Umjesto toga ostavku su morali podnijeti tri mostova ministra protuzakonito Plenkovićevom odlukom, a ne u Saboru koji ih je izabrao.'' (1) DUBOKA DRŽAVA Kad stara jugogarda omatori ili ''slučajno'' umru, na vlast dolaze njihova djeca i nastavljaju tamo gdje su očevi stali. Sve je isto, samo malo drugačije, jer su mlađi jugo-komunisti i četnici školovaniji pa su više prefriganiji, lažljiviji i grablježljiviji od njihovih roditelja. S neprijateljima na vlasti i pri vlasti u RH, moglo bismo se lako obračunati: javno ili putem tužba, kad ne bi imali pod kontrolom medije u državi. Naime u Hrvatskoj imamo tri (3) određene vrste (sorte) medija: Samo se na osnovu Andrićeve postavke može objasniti uzastopno biranje istih ljudi za čelnike u političkim strankama, kao i zastupnike u Hrvatskom (državnom) saboru; te iz istih sredina dobivamo državne predsjednike (Mesića, Josipovića i Milanovića) na Pantovčaku, predsjednike vlade na Markovu Trgu (Račana, Sanadera, Kosoricu, Milanovića, Plenkovića) i veleposlanike u svijetu. Associat similes natura/ Priroda udružuje jednake. Zločinački režimski i neprijateljski mediji u Republici Hrvatskoj Veleizdajničko Hrvatsko(?) novinarsko društvo proglasilo je Borisa Dežulovića novinarom godine 2022. Nagradu je dobio uglavnom zbog pljuvanja po svemu što je hrvatsko, a posebice zbog verbalnog prostatluka: ''J--o vas Vukovar''. Država nije poduzela ništa protiv ovakvog bezobrazluka i uvrede hrvatskih žrtava koju su dali svoje živote u borbi protiv domaćih četnika, JNA i srpskih horda, koje je blagoslovio patrijarh SPC kad su krenuli s tenkovima i migovima na Vukovar. Međutim, predsjednik RH ne šuti, posebice kad je riječ o predsjedniku Vlade i nekim ministrima. Milanović i Plenković vode ''bratoubilačkii rat'' i najpogrdnije govore jedan o drugome. Najteže su osude pale na tvrđavi Klis povodom obilježavanja 31. godišnjice osnutka 4. gardijske brigade. Na pitanje kakvu poruku šalje građanima svojim ponašanjem, Milanović je odgovorio da on nije poručnik, nego predsjednik: S druge strane, Plenković je također optužio Milanović da ''zloupotrebljava Hrvate u BiH za svoje proruske stavove'', te da će ''povući hrvatske vojnike iz Ukrajine.'' (...) ''Ja sam mislio da je to neki brifing i da je neki ruski dužnosnik. U Ukrajini naših vojnika nema pa ne znam na koje vojnike misli'', rekao je Plenković. Nisu ovo riječi u privatnim razgovorima predsjednika Države i predsjednika Vlade RH, već na službenim skupovima i susretima s novinarima gdje sramote hrvatski narod u domovini i dijaspori, sramote i Republiku Hrvatsku u međunarodnim zajednicama u svijetu. ''Upoznao sam sve dosadašnje vladare od 1990. i s nekima od njih družio se više ili manje. Nitko od njih nije bio ovako neiskren. Nitko nije lagao kao što svakog dana laže Plenković. Ovdje je sada nebitno je li on sin 'rezervnog majora KOS-a' ili 'vojne lekarke', kako ga je razotkrio pred cjelokupnom javnošću Milanović, činjenica je da je najveći lažac u hrvatskoj politici od 1990. To je najgore. To je gore i od toga što je favorizira četnike i umjesto Borisa postavlja Anju.'' (3) Zbog kriminala uklonjeni su neki ministri iz vlade, među njima i četnik Boris Milošević koji je predao svoju dužnost u Vladi nasljednici Anji Šimpragi, zvanoj Raškovićka, koju je za tu dužnost izabrao Milorad Pupovac - ''Mr. Bean''. DRAGA NIVES Ujedinjeni narodi priznaju 193 države članicama i nijedna od njih nema takve veleizdajničke vlade kao što ih je imala Republika Hrvatska od 2000. godine!? Mada u mnogim demokratskim državama političke stranke vode izborne bitke, koje nekada mogu prijeći i u građanski rat, ali nijedna država nema slobodno izabranu vladu koja radi protiv vitalni interesa svoga naroda i svoje države - samo Hrvatska!? Komemoracije u Borovu Selu ZLOČINCI IZ BOROVA SELA I DALJE MIRNO ŠEĆU…DOKLE? Žestoki udar “duboke države” molbom za pomilovanje dva udbaška agenta Drugu skupinu predvodio je Mesić u Jasenovcu, gdje je rekao da ''Vlada može tražiti da se ukine registracija HOS-a te da se registriraju ponovo bez pozdrava 'Za dom spremni'. Jednostavno je da se pojednostavi i ukine ta registracija. To je najjednostavnije. A drugo da se zaustavi ovo divljanje, ustašizacija, fašizacija, da se ukine i donese zakonska norma po kojoj će to biti kažnjivo. Po Ustavu je 'Za dom spremni' ionako nezakonito'', rekao je Mesić. Podsjetit ću čupavog Mesića, čudo od čovjeka, na latisnsku poslovicu: Vatra se hrani vjertrom, vjetrom se i gasi.(8) Mesić iz Jasenovca: HOS je nelegalno registriran, treba mu ukinuti registraciju Laž ima i biblijsko obilježje Zaključna misao ''Kad se oslobodimo srpskog ropstva, komunističkog mraka i zlosilja i stvorimo konačnu državu, vidjet će se kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, oslobađao nas slobode i nade, a najteže će biti kad nas naši budalaši budu varali, lagali, krali i prodavali raznim maherima i makro lopovima. Navalit će tada na nas malene i velike svjetske ptice grabljivice. Do neba i Boga dižem svoj glas kako da nas spasi od nas?'' Tako je govorio Bruno Bušić u Frankfurtu 1975. Taj govor Brune Bušića objavio je njegov prijatelj i suradnik, novinar i publicista Zlatko Markus, u tekstu i u stihovima, koje su nakon ubojstva Brune 16. listopada 1978. postali: Poslanica Hrvatima! ''Hvala Ti na ovom sjajnom prosvjedu protiv Fahrete u Areni . U Zagrebu sa jugo-zastavama, zločincem Titom, dva dana napunjena zagrebačka Arena s publikom koja je bila ushićena crvenom zvijezdom i jugoslavenstvom. Rudi, jesmo li mi imali rat, da li smo dobili rat, je li zaista istina da IMAMO Hrvatsku??? Onomad predsjednik EU Parlamenta Talijan kliče u Trstu - viva Dalmazia Italiana. Iz Brisela se javlja notorna gospođa Šuica s porukom da se ne osvrćemo na pojedine izjave, da je bolje baviti se otvaranjem vrtića. Nas Hrvate u dijaspori, posebice političke emigrante, koji smo stjecajem okolnosti ostali u tuđini, sa žalošću gledamo kako naši mladi, pa i cijele obitelji, idu u tuđinu gdje će se zadovoljiti s mnogo gorim uvjetima života nego što su ostavili doma. Izgubit će se u traženju ostvarenja boljeg života do kojeg, ako stignu, izgubit će zdravlje i život. Na žalost nije ni Crkva u Hrvata kako to Bog zapovijeda, što dodatno ubija ono najbolje u čovjeku - njegovu nadu. Da nije bilo hrvatskih crkava u domovini i dijasporu, danas bi nas bilo za polovicu još manje, jer crkve su bila vjerska, nacionalna i društvena sastajališta. Katolička crkava u Hrvatskoj sve više slijedi državnu politiku, koja je nekarakterna i kratkotrajna. Glas koncila u svom jednom tekstu spominje Crkvu koja bi bila mjerodavna za pravoslavne Ukrajince u RH i time navodi da je to ''Pravoslavna crkva u Hrvata''. Nije jasno koja je to PC u Hrvatskoj. ''Mi priznajemo Ukrajinsku pravoslavnu crkvu kao kanonsku pravoslavnu crkvu Ukrajine. Ako su mislili na SPC, nisu dobro učinili kad su pravoslavne Ukrajince uputili na njih jer oni ne smiju u Crkvu koja ih ne prizna. SPC ne priznaje UPC također ne priznaje niti njene vjernika, koji su po definiciji sastavni dio Crkve. U Evidenciji RH nema HPC ali također nema niti SPC. Katolička crkva ne priznaje HPC, koja je zapravo pravoslavna crkva Hrvatske ali priznaje kao nadležnu u Hrvatskoj SPC, koja je pravoslavna crkva Srbije.'' (Hrvatski arhiepiskop + Aleksandar, dragovoljac.com, 10.04.2022.)(9) Priznate Pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj Ne možemo u zaključnoj misli ostati s ovakvim tragičnim i pesimističnim činjenicama, koje smo naveli u ovom osvrtu a da ne ukažemo na neke pozitivne aspekte glede na Hrvate i Hrvatsku. Nema nijedne osobe u svijetu, koja je posjetila Hrvatsku, da nije bila oduševljena prirodnim ljepotama, narodnim običajima, glazbom i festivalima koje su ostavile vječni trag u njihovim uspomenama. Kako je uopće moguće da hrvatski narod koji Bogom dano posjeduje te ljepote i dobrote ne zna cijeniti i voljeti kao najveće svoje blago!? Jer ja ne nastojim razumjeti da bih mogao vjerovati, ali vjerujem kako bih razumio. Za ovo također vjerujem - da osim ako ne vjerujem, neću razumjeti. Sv. Anselmo Izvori: |
RUDI TOMIĆ:Iseljavanje je bezuvjetno izumiranje narodalicke-novine@licke-novine.hr TORONTO - Ako u promatranju domovinskog pozivanja i iseljeničkog neodazivanja izostavimo osnovna obilježja pojma koji su često u proturječnosti, onda nije čudo da su zaključci kategorički i negativni: razočarana dijaspora.''Hrvatske političke emigracije više nema, a nadajmo se da je nikada više neće ni trebati biti! (...) S činom uspostave Republike Hrvatske i novog Hrvatskog (državnog ?) sabora, okončan je i emigrantski status, a svi oni Hrvati koji i dalje iz bilo kojih razloga kane i žele živjeti izvan Hrvatske, dobivaju sada status iseljenika/dijaspore. Oni Hrvati, pak, koji odluče i nadalje ostati u stranom svijetu, neće više moći tražiti opravdanje svom izlasku iz domovine, iseljenju ili nekom 'progonstvu' zbog političkih motiva, nego se moraju poistovjetiti s onima koji su napustili Hrvatsku zbog ekonomskih razloga, tj. s onima koji su otišli 'trbuhom za kruhom', ili se pak trebaju odlučiti na povratak rodnoj grudi.'' (1) Nakon objavljene Riječi uredništva u HP (1990.) mnogo toga se nije promijenilo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori u prvih šest (6) godina, te sam došao do novih spoznaja, da sam bio u zabludi, s obzirom da su ostali 'isti kočijaši' koji su bili nositelji vlasti u jugoslavenskoj 'Socijalističkoj Republici Hrvatskoj', samo su promijenili taktiku. Pozivi predsjednika Tuđmana na povratak Hrvata iz dijaspore sve su bili učestaliji, ali nije bilo odziva, mada je u iseljeništvu za povratak vladala velika želja i zanimanje. Ta zbilja me je potaknula da napišem politički osvrt i otiskam u posebnom izdanju/knjižici: Nema povratka u mirnu Hrvatsku, koju sam u većem broju primjeraka osobno donio u Hrvatsku i BiH i poklonio državnim i stranačkim čelnicima, institucijama i medijima, koji su se odlučno oglušili (čast izuzecima) i nastavili ''Prdjeti tamjan'' - kako kaže latinska poslovica za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se za to ipak klanjaju i dive. Istina je svima vidljiva!, 900 hrvatskih djevojaka i mladića iz Kanade 'izgubili su svoju lijepu...' Savez hrvatskih folklornih društava iz Kanade organizirao je ljeta (1997) Folklorni festival u Hrvatskoj. Mnoštvo hrvatske mladeži, odjeveni u crveno-bijelo-plave majice ukrašene izvezenim hrvatskim grbom i nacionalnim sloganima, bilo je 'zaposjelo' torontsko uzletište prigodom odlaska u Zagreb. ''Oko 900 djevojaka i mladića iz kanadskih škola i sa sveučilišta, u 14 folklornih skupina, sletjelo je zrakoplovima u glavni grad Hrvatske. Odmah sutradan (12. VII. 1997.) održali su zajednički veoma uspješni koncert u dvorani 'Vatroslav Lisinski'. A dan kasnije mladež se razigrala na Trgu bana Jelačića i na Zrinjevcu, odjeveni u krasne narodnje nošnje. Uz sitne poskočice i tamburice Trg su pretvorili u Hrvatsko narodno kazalište. U nedjelju (13. srpnja) došli su u svečanoj paradi od Kazališta do Katedrale gdje su imali zajedničku sv. misu koju je predvodio biskup Juraj Jezerinac. Vrhovni pokrovitelj Festivala bio je dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, koji nije u Zagrebu pozdravio hrvatsku mladež iz Kanade, potencijalne građane Hrvatske. Predsjednik se, naime, odmarao na Brijunima. Nitko od viših dužnosnika nije našao za shodno da dočeka tu mladež na uzletištu ili u Saboru! Međutim, kad su došli na Brijune nije se predsjednik čak ni tamo pojavio!? Tu su ih doveli u muzej 'Maršala Tita', gdje je mnogima bilo zlo kad su čitali o njegovim 'zaslugama' zbog kojih su njihovi roditelji morali pobjeći iz svoje domovine... Budući da se radi o roditeljima i djeci koji su došli iz Kanade, odakle je u Hrvatsku otišlo nekoliko ministara i 'uglednih' osoba, bilo je za očekivati da će svi oni jedva dočekati da se ponovno sretnu sa svojim 'zemljacima'. Nažalost, nije se nigdje pojavio ni g. Marijan Petrović, ministar za useljavanje, čiju je kćerku jedno vrijeme podučavao g. Nikola Vrdoljak u ansamblu 'Zrinski Frankopan'! Ima još nešto što je nama neshvatljivo. Naime, kad su naši dečki i djevojke došli u prekrasnim narodnim nošnjama s poklonima kardinalu Kuhariću, Katedrali i Kaptolu, kardinal Kuharić se nije udostojio ni da ih 'očinski' pozdravi u svojem domu! Zatajili su i drugi duhovni pastiri, posebice voditelj Inozemne pastve msgr. Stanković, koji je bio samo na koncertu, a bili su uvijek srdačno dočekani i ugošćeni u hrvatskim zajednicama i domovima u Kanadi..'' (2) Hrvatska politička emigracijaNije moguće bilo nama, političkim emigrantima, ustanoviti približan broj u dijaspori izbjeglih i prognanih sunarodnjaka, koji su, kao rakova djeca, raseljeni diljem slobodnog svijeta. Nisu ni u Hrvatskoj mogli kroz Ministarstva za iseljeništvo, Hrvatsku maticu iseljenika, Hrvatskom nacionalnom vijeću, Hrvatski iseljenički kongres, Hrvatske katoličke župe, u većim hrvatskim zajednicama na četiri kontinenta (Europa, Australija, Južna Amerika i Sjeverna Amerika). Dakle, pretpostavlja se da nas u dijaspori ima preko četiri milijuna, odnosno više nego što Hrvatska ima stanovnika. Prema objavljenom popisu stanovništva iz prošle godine (2021.), brojke su porazne i cijeli se proces popisa dovodi u sumnju, jer privilegiranoj srpsko-četničkoj manjini dozvoljeno je da ''oni popisuju svoje u njihovoj Lepoj našoj'', što graniči s ludilom, odnosno veleizdaja i poziv na uzbunu - smjenu vlasti, odnosno unutarnju izbornu revoluciju. U demokratskoj državi, gdje je konstitutivan jedan narod, tamo je pravilo: svi građani su (politički) državljani i imaju ista prava i odgovornosti. Nema privilegiranih, koji imaju zajamčene zastupničke mandate, bez obzira koja je politička stranka na vlasti! To je diskriminacija hrvatskog naroda pred neprijateljskim nacionalnim manjinama - odnosno petom kolonom. Značaj političke emigracije - iseljeničke zajednice nekada i sada. Veliki broj investicija dolazi u Hrvatsku iz iseljeništva. ''Količina novaca koja u Hrvatsku dolazi godišnje iz iseljeništva vrlo je velika. Značajan je broj tvrtki koje u Hrvatskoj zapošljavaju puno zaposlenika, a njihovi su vlasnici upravo povratnici. Prema podacima Svjetske Banke godišnje doznake iseljenika iznose oko 1,5 milijardi američkih dolara. I niz godina oni donose između 2,5 i 3 posto hrvatskog BDP-u. Uz transfere koji su registrirale središnje nacionalne banke, treba uračunati gotovinu koju iseljenici sami donose za vrijeme posjeta domovini. Procjenjuje se da je iseljeništvo od 1991. do 2011. poslalo u Hrvatsku oko 100 milijardi eura. Godine 2017. hrvatsko iseljeništvo u Hrvatsku je poslalo 1,004 milijarde eura, a 2018. 1,74 milijarde eura novčanih doznaka. Samo iz Njemačke te su doznake za 2017. godinu, prema podacima Središnje banke Njemačke, iznosile 187 milijuna eura, što je porast u odnosu na prethodne godine (2013. 121 milijun, 2016. 149 milijuna eura. (4) Tragična strana hrvatske političke emigracijeHrvatska politička emigracija platila je svoje domoljublje brojnim životima na najgnjusniji načina, kako to mogu samo činiti krvoločni četnici, UDB-a. KOS-a i hrvatski izrodi - veleizdajnici. Ne ćemo donositi podatke žrtava od Bleiburga do Đevđelije, koji iznose oko tri četvrtine milijuna hrvatskog stanovništva, gdje su ubijani i strpani u provalije, jame i bunkere, kojima se ni danas ne zna broj niti mjesto zločina! Ali zna se tko su bili koljači i naredbodavci, od kojih još ima stanoviti broj spodoba, koji s krvavim rukama do lakta slobodno šeću ulicama i parkovima Zagreba i drugih gradova u Hrvatskoj, ubiru velike mirovine i u posjedu su okupiranih vila i stanova ubijenih ili prognanih hrvatskih obitelji! No, nije samo Bleiburg i Križni put, odnosno Kolona smrti, nego su od 1946. masakrirani Hrvati u svim državama Europe, Amerika i Australije. Evo njihovi imena:
Gore navedenim hrvatskim žrtvama, koje je Udba-a ubila na najzvjerskiji način treba u glavnom gradu Hrvatske podignuti spomenik s uklesanim imenima, a jedan Trg u Zagrebu proglasiti: Mučenicima iz hrvatske dijaspore! Uz navedene ubijene žrtve (kojih ima više nego na ovom popisu) veliki je broj hrvatskih emigranata osuđen na dugogodišnje zatvorske kazne čiji ukupni broj godina iznos nekoliko stoljeća robije: Ante Ljubas preminuo je u Splitu 16. prosinca 2021. u 77. godini života. Pokojnom vječni daruj mu Gospodine, počivao u miru Božjem! Zločin prema hrvatskoj dijaspori.''Tijekom komunističke Jugoslavije emigraciju i iseljeništvo prozivalo se i klevetalo kao 'ustaško-terorističku emigraciju'. Vladimir Bakarić kazao je kako 'Hrvatsku karakterizira to što ima najveću i najgoru emigraciju, najveću po broju i najgoru po tome što je neprijateljski raspoložena prema Jugoslaviji. - Nakon trećesiječanjskog thermidora, odnosno prema izvandomovinskoj Hrvatskoj ponovno se vraćamo gotovo na predratne pozicije. Ukida se Ministarstvo povratnika i useljenika, a o Hrvatima izvan Hrvatske u političkim i medijskim krugovima od tada se ponovno govori (ako se uopće išta govori) na diletantski, stereotipni i nekulturan, upravo bakarićevski način.'' D. Dijanović: Zločin prema hrvatskoj dijaspori ''Nakon što je Državni zavod za statistiku objavio rezultate popisa stanovništva koji su pokazali da nas u samo deset godina ima 400 tisuća manje. S obzirom da su rezultati objavljeni uoči 30. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske oni su egzaktno pokazali da je Hrvatska povijesni uspjeh stvaranja države uspjela pretvoriti u neuspjeh jer ljudi iz nje odlaze. Od 1991. godine Hrvatska je izgubila gotovo milijun stanovnika, a Slavonija 30 posto svog stanovništva. Toliki gubitak stanovništva je poraz svih poraza.'' Uvozit će se strani studenti, istraživači i radnici, hrvatski iseljenici i potomci naših iseljenika poželjne su skupine useljenika na koje će se ciljati novom migracijskom politikom koja je u izradi i u nadležnosti MUP-a, piše u Večernjem listu, nakon upita Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade što se radi po pitanju izrade migrantske politike koju imaju uređene zemlje u EU. Dok su kod nas problem nestašica radnika rješava uvozom otkud stignu, iz Državnog ureda za demografiju Večernjem listu je odgovoreno da je prijedlog migrantske politike RH i izrada cjelovitog dokumenta u integraciji MUP-a. A Središnji državni ured za demografiju u tome će sudjelovati dostavom medijima i stručnim doprinosom. Priopćeno je, s obzirom na aktualne demografske trendove u Hrvatskoj useljavanje je nužno kako bi se ukupni broj stanovnika i radno aktivnih osoba održao na odgovarajućoj razini za održavanje gospodarstva i bitnih funkcija države. Hrvatska je u vrhu Europske unije po uvozu radnika izvan EU-a s obzirom na broj stanovnika, no jesmo li sposobni uvoziti strane studente, istraživače i privući potomke naših iseljenika na koje će se ciljati migrantska politika koja je u izradi? Još prije pandemije Hrvatska je bila iznad prosjeka EU po uvozu stranih radnika izvan EU-a jer na svakih 1000 stanovnika uvezli njih 12 dok je EU u prosjeku uvezla 7 stranaca izvan Unije na 1000 stanovnika, a lani smo imali 81 tisuću državljana trećih zemalja s odobrenim boravkom. No, drugo je pitanje može li privući strane studente i potomke iseljenika, a ne samo nižeobrazovane radnike, jer razvijene zemlje selektivnom imigrantskom politikom itekako vode računa da privlače mlade obrazovane ljude. U tom prednjače Irska, Britanija, Francuska i Njemačka. Marina Perić Keselj, ravnateljica Instituta za migracije, ističe da sudeći prema novim istraživanjima na kojima je radila postoji veliki interes doseljavanja u Hrvatsku, treće i četvrte generacije potomaka iseljenika, osobito visokoobrazovane populacije iz Južne Amerike i Australije. ''Naša administracije ne olakšava im dolazak, ne postoje programi za njihovu integraciju i snalaženje ili pri njihovu zapošljavanju, a nama nedostaje radnika. Kad govorimo o stranim istraživačima, Hrvatska u budućnosti ima tu šansu jer je pandemija promijenila način života i posla i ljudi mogu lijepo živjeti u Hrvatskoj i na otocima, a raditi za australske ili američke tvrtke, govori Perić Kaselj.'' (8) U Hrvatsku se žele doseliti deseci tisuća mladih iz Južne AmerikePotomci iseljenih Hrvata, njih 120 mahom iz Južne Amerike, dobili su priliku učiti hrvatski jezik u Hrvatskoj u zimskom semestru akademske 2020/21. Toliko je, naime, stipendija za učenje hrvatskog jezika dodijelio Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske. Učinio je to temeljem javnih poziva koji je izazvao veliko zanimanje, što potvrđuje i podatak od 440 prispjele prijave. Učiti jezik predaka žele i potomci Hrvata iz Bolivije, Kolumbije, Brazila, Urugvaja, Paragvaja, SAD-a, Kanade, Novog Zelanda, Australije, Njemačke, Poljske, Španjolske. (9) ''Iseljenici znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako. Tisućama tih mladih ljudi u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i zapadnoj Europi, treba poslati jasnu poruku. Od njih se ne očekuje humanitarna ili socijalna pomoć. Na sreću, nije više potrebno ni fizički braniti domovinu. Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potrebna je dvosmjerna komunikacija s iseljeništvom. I to ona u kojoj će se povezati potrebe, mogućnosti i potencijali domovine te znanje, kapital i moć iseljenika. Sazrele su za to političke i društvene prilike, ali i razvoj tehnologije i komunikacijske veze su danas takve da je lakše nego ikad povezivati se. Naravno, ako postoje volja i interes s obiju strana.'' Iseljenici znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako. Imamo primjere u svijetu, gdje je emigracija bila bitni čimbenik u oslobođenju domovine, o gospodarskom napretku i nacionalnom ponosu, kako su primjerice Irska i Izrael, čije su emigracije digle svoju domovinu na najveću stupanj državne sigurnosti i gospodarskog prosperiteta. Za vrijeme Jugoslavije, mnogi smo bježali pod cijenu života izvan granice hrvatske tamnice - a danas imamo 'slobodnu, samostalnu i demokratsku Hrvatsku' iz koje dnevno odlazi cvijet hrvatske mladosti - nacionalne budućnosti, u Irsku i Njemačku, a Hrvatska uvozi radnu snagu iz Srbije i Afrički država. Srbija je, prema dostupnim podacima, najveći vlasnik turističkih resorta, hotela, medija i unosnih poduzeće u Hrvatskoj!? Teško je tome se ne narugati! Jednostavan je oblik istineRazumne ljude nije potrebno uvjeravati u istinu, a beskorisno je uvjeravati nerazumne. Vjerujem da su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori mahom razumni ljudi, mada neki od njih nisu ni svjesni svoje odgovornosti prema sebi, narodu i državi. Najveća zabrinutost hrvatskog naroda je za subraću u Bosni i Hercegovini, čiji je položaj najugroženijeg naroda u Europi. Dijaspora iz Sjeverne i Južne Amerike, Europe i Australije podržala je Hrvate u BiH s inicijativom ''Jedna Hrvatska'', koju su potpisale 21 hrvatska organizacija u dijaspori. Poruka je kratka, ali ima značajan sadržaj. Što će svakako biti moralna potpora, a također prema potrebi i materijalna, a ako treba i aktivna participacija. Dijaspora iz Sjeverne i Južne Amerike, Europe i Australije podržala Hrvate u BiH otvorenim pismom. Neka vjera bude baklja koja obasjava, oživljava i održava!- sv. Margareta Mary Alacoque. Da bi se što bolje naglasila povezanost hrvatskog naroda u domovinama i dijaspori, ove će se godine održati Peti hrvatski iseljenički kongres u BiH, u organizaciji Sveučilišta u Mostaru, što će samo po sebi imati pozitivan utjecaj na ono malo još hrvatskog žitelja koji se bori za opstanak nakon tisućgodišnjeg obitovanja u Bosni i Hercegovini. Pisao sam o zbivanjima u BiH u nedavnom osvrtu: ''Nakon Neuma bezumlje u BiH'', pa se ne želim ponavljati, ali treba naglasiti da su poruke - Jednostavan oblik istine. Već je upućen poziv Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva, da će se HIK održati od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. godine u Mostaru. Najavljeni su također ugledni predavači i gosti, koji će ovoj manifestaciji dati i određene smjernice. Glavni organizator skupa je predsjednik programskog odbora dr. sc. Marin Sopta, a domaćin je rektor Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Zoran Tomić. Zaključna misaoDana 10. veljače 2022. Matica hrvatska proslavila je 180 godina, od dana kada ju je kao Maticu ilirsku osnovao grof Janko Drašković. Danas Matica broji 4000 članova koji djeluju u 123 ogranka diljem svijeta. Novoizabrani predsjednik književnik Miro Gavran najavio je ambiciozno kretanje u modernizaciju Matice hrvatske, koja je u velikom zakašnjenju u mnogim odrednicama (jer je uvijek bila režimska ustanova, kao i HAZU): ''veća aktivnost i vidljivost, te jače povezivanje s gospodarstvenicima, osnovne su smjernice rada Matice hrvatske koja je u novu godinu ušla vrlo ambiciozno na čelu s novim vodstvom i predsjednikom Mirom Gavranom.'' Novo vodstvo ambiciozno kreće u modernizaciju Matice hrvatske. Dobio sam pismo jednog od najpoznatijih hrvatskih pera u dijaspori, političkog disidenta i domoljuba, Zlatka Božidara Markusa, kolege Brune Bušića čiji će sadržaj dati smisao današnjeg stanja u domovini i našeg statusa u dijaspori. Pismo prenosim u originalu: ''Dragi prijatelju Tomiću, tvoj tekst o BiH je tragični rekord naše nemoći i nestajanja u Bosni i Hercegovini. Još su tragičniji primjeri i ponašanje naših političara. Kad smo još bili okupirani i živjeli u takozvanoj Yu ja sam uvijek znao što se mora napraviti i kako postupiti. Pogotovo sam to znao uz pobunjeni elan jednog Brune Bušića. Na jedan siguran način nama je svima, vjerujem po godinama, sada jedino još preostalo umrijeti gledajući jad i nevolju koja je snašla Hrvatsku. Što će biti od svega i nije teško reći. Da li kao pred Danteovim paklom treba ''napustiti svaku nadu''. Hrvatska nestaje fizički i duhovno to je činjenica i male su nade da bi se moglo oporaviti, spasiti se i da bi ponovno počela živjeti. Vidiš da već pišu da se ne treba brinuti za broj budućih stanovnika Hrvatske jer će u nju, s obzirom da je na putu do Europe, stići ogromne bliskoistočne mase ljudi. Ali, koliko god to zvuče beznadno, islam polako ali sigurno osvaja Europu. Europa je kršćanstvo, rekao je kratko i istinito veliki general Charles de Gaulle. Nije li? Što će biti sada? Kalifat? Europa nema svoje djece. (Ne znam da li si u ''Hrvatskom slovu'' vidio sliku moje obitelj: ja, moja Nada (rođena Mihetec) i naši sedmero djece. To ti je recept za opstanak Hrvatske, ali taj recept i program je ostvaren, ne u Hrvatskoj, nego Švedskoj. PS: ovim činjenicama nisu potrebna daljnja tumačenja. Što ne stoji u spisima, toga nema u svijesti. Princip je krute administracije! Tragični događaji u Ukrajini, koji podsjećaju na nedavna zbivanja u Hrvatskoj za vrijeme srpsko-crnogorsko-četničke i JNA agresije, gdje na malim ekranima vidimo Vukovar u svakom razorenom gradu u Ukrajini. Svijet je zabrinut za konačni ishod Putinove luđačke i krvničke doktrine, sa zebnjom gleda exodus milijuna žena i djece u Poljsku, dok njihovi očevi, sinovi i muževi ostaju na prvim crtama bojišnice. Cijela Ukrajina izgleda kao Vukovar! Gdje su oni koji su ''garantirali'' Ukrajini državne granice, kad su ih prevarili da predaju atomsko oružje Rusima? Samo budni i oprezni stječu prava! Vrijeme je da se Hrvatska ojača vojno i brojčano. Hrvatsku vojsku treba opskrbiti s najmodernijim oružjem, bez obzira na cijenu. Uvesti obvezni vojni rok, makar jednu godinu kako bi se mladež vojno osposobila i domoljubno osvijestila. Treba također ukinuti petu kolonu u Hrvatskoj, koja je već jednom pokušala učiniti u Hrvatskoj što danas Putin čini u Ukrajini. Znamo tko su ''domaći'' neprijatelji hrvatskog naroda i države, koje su podržavale sve vlade u RH: Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, srpska-četnička nacionalna manjina, kao i talijansko-ciganski predstavnici u Vladi i Saboru; ''nedržavne'' organizacije za ''ljudska prava''. A vanjski neprijatelj je - Srbija, koja se naoružava s ubojitim oružjem, jer je ''ugrožena'' od susjeda. (Sic!) Ako hrvatske vlasti ne žele, ili nisu u stanju promijeniti današnje (ne)prilike u Hrvatskoj, onda treba rušiti nosioce vlasti - ne s oružjem nego prosvjedima, odavanjem neposlušnosti i provociranje uhljebljenih ulizica u Vladi i Saboru, gdje je u svakoj prilici 77 podignutih ruku: osam neprijateljskih i 69 oportunističkih. Prosvjedi su uvijek dobro rješenje, jer vlada treba služiti narodu, a ne narod služiti vladi. Andrej Plenković je upropastio državotvornu stranku - HDZ i pokušava promijeniti hrvatsku državotvornost u ovisnost o EU i Zapadnom Balkanu. Plenković nas podsjeća na predsjednike/diktatore u Južnoj Americi: Sve za vlast - a vlas nizašto! Hrvati: ''Učinite nešto, krećite se, riskirajte nove stvari, držite se toga, kleknite, a zatim budite spremni za veliko iznenađenje.'' - sv. Angela Merici |
Nakon NeumaBEZUMLJE U BiHlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićTORONTO - Propali razgovori u Neumu slave se po cijeloj BiH. Čelnici muslimansko-bošnjačkih stranaka dali su zajedničku izjavu: ''Danas nakon toliko godina njegove vladavine uspjeli smo ga ukloniti. Nestanak Čovića s političke scene san je svakog dobrog Bošnjaka.Vijećnica svijetli u bojama žuto plave zastave, razdragani građani mašu DF-ovim zastavicama, SAD kapice se bacaju u zrak.''- poskok.info/ ''Ubili smo Čovića'' Međutim, predsjednik HDZ-a i HNS-a u BiH Dragan Čović - nije ubijen niti je ranjen, nego je nakon promašaja u Neumu, otišao u Banja Luku, gdje je u obraćanju na Skupštini Republike Srpske rekao: ''Bošnjaci žele pretvoriti BiH u vlastitu državu..., u BiH danas ne funkcionira ni izvršna, ni zakonodavna ni pravosudna vlast. BiH odavno nije pravna država. I ono malo što funkcionira u BiH predstavlja se kao rad pojedinaca ili stranaka, a nikako sukladno ustavu'', rekao je Čović - Institucije su donijele oko 950 odluka, naglasio je Čović, kako bi BiH funkcionirala, posebice između 2000. i 2005. godine. Čak 338 zakona su stranci donijeli. Smijenjeno je točno 187 osoba kroz odluke visokih predstavnika. Danas je razvidno da o tom ne bismo pričali da nije bilo one Inzkove odluke... Sve je išlo dobro do Neuma, gdje je sve propalo. Bošnjaci žele izbrisati nacionalne odrednice iz Ustava BiH. Vrlo snažno su u igru uveli i četvrti narod u BiH - ostale. (Dakle: Talibani, Al Qaeda, Hammas, Hezbollah, Al Shabaab, Hakani, Muslimanska braća i Palestinski džihad, op.). To onda podrazumijeva brisanje konstitutivnih naroda i iz doma naroda i Predsjedništva BiH. Mi smo jasno kazali kako je hrvatski narod prepoznao namjere da FBiH postane građanska država bošnjačkog naroda.''- vrisak.info / Bošnjaci žele BiH vlastitu (islamsku) državu. Dragan Čović je u Banja Luci, u obraćanju pred Skupštinom Republike Srpske, u pozdravnom govoru rekao: ''Vi čuvajte Republiku Srpsku, na tome vam svi mogu zavidjeti.'', što je izazvalo velike reakcije među Hrvatima u BiH, Hrvatskoj i dijaspori. Čović je, naime, ''zaboravio'', da je Republika Srpska genocidna tvorevina, iz koje je - što ubijeno, što protjerano nestalo oko četvrt milijuna hrvatskog stanovništva. Čak neki koju su se pokušali vratiti na svoja ognjišta, bili su terorizirani i izloženi raznim provokacijama te su morali sve doneseno ostaviti i ponovo iseliti. Čovića je (vjerojatno) inspirirala arapska izreka: ''Neprijatelji mojih neprijatelja su moji prijatelji.'' To je dvosjekli mač! Dodik ima viziju budućnosti RS: država pod svaku cijenu!Član predsjedništva BiH i Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nije nazočio skupu u Neumu, ali zatražio je da se ostane pri zaključcima usvojenim na prošloj sjednici kojima podvlače suglasnost s odlukom o vojsci, indirektnim porezima i VSTV-u. Dodik je predložio i da se usvoje zakoni koji će štiti od klevete RS, druge kolektivitete i narode u BiH od nazivanja genocidnim, a koji bi i predvidio i kažnjavanje takvih poteza. ''Taj zakon treba predložiti Parlamentarnoj skupštini BiH i da to bude razlog da odemo tamo i da vidimo kako će se oni odnositi prema tome.'', rekao je Dodik. Ipak ćemo, radi usporedbe, mada takve usporedbe nemaju povijesne temelje, poručiti Dodiku, Vučiću, Vulinu, Šešelju, Draškovići, Pupovcu, popovima SPC i drugim srbijanskim čelnicima i veleizdajnicima u Hrvatskoj, da se okane multipliciranja ''žrtava u Jasenovcu'', da prihvate odgovornost za žrtve Bleiburga i Kolone smrti, uključujući žrtve u Domovinskom ratu i svakako, da objave mjesta masovnih grobnica i imena nestalih i zatočenika u logorima diljem Srbije. Dakle, povijest koja nije utemeljena na činjenicama nije povijest nego propaganda, obmanjivanje i zaluđivanje naroda. ''Tako je gdje se sve kotura, pa bio i četverokut.'', latinska je izreka. Izetbegovići su izdajice muslimana i Bošnjaka?Odgovor na to pitanje je: ''Izetbegovići koriste strane voditelje samo zato da zbune Bošnjake, žrtve njihovih pregovora, da sakriju vlastite izdaje, da bi Bosanci krivili strance iz svijeta umjesto njih, izdajnika, jedinih pravi krivaca... Znači sve je ovo inicijativa tj. maslo Bakira Izetbegovića. Vara nas na isti način kao i Alija. Spremio se dokrajčiti Alijino djelo, potpuno pokopati državu, a pokušava i kraj Bosne uvaliti strancima, Amerikancima, Europljanima, kako bi sakrio svoju prljavu ulogu izdajnika.''- Bosanski_Kongres@nkrbih.com Zanimljiv je gornji naslov kolumne, koji upozorava na činjenice gdje ''...svoje političke protivnike označavate kao 'fašiste' onda se ponovo vraćate u politički i državni poredak koji je nakon pola stoljeća upravo propao pred zahtjevima i vrijednostima liberalne demokracije... Svako rješenje koje izmiče ideji 'građanskoga' tj. jednonacionalne države, za stranke sa sjedištem u Sarajevu je antieuropsko rješenje - zato što oni ne podupiru političku volju Bošnjaka. Za sve stranke ne može ni postojati diskriminacija nekog od 'konstitutivnih naroda', jer ne postoje narodi (to su samo etničke grupe), 'plemena', nego samo jedan politički narod, 'zajednica bh građana' kojima nacionalna pripadnost ama baš ništa ne znači. Budući da se svi Bošnjaci osjećaju Bosancima, ostaje još samo da se nađe Hrvata i Srba kojima nacionalnost ništa ne znači. A takvih ima u Sarajevu, pogotovo među onima kojima politička karijera nešto znači, kao Komšićima - vendidit animarum/prodane duše! Ucjene HDZ-a koje otvaraju vrata novim etničkim podjelama. ''Pokušajmo samo zamisliti o kojim 'novim etničkim podjelama bi moglo biti riječi promjenom Izbornog zakona. Odgovor se nalazi već u sljedećoj Bećirovićevoj tezi. 'kapitulacija pred HDZ-ovim konceptom' bi bila 'izdaja interesa države Bosne i Hercegovine i mogućnost još većih zloupotreba u budućnosti'. 'Kapitulirati' (dakle, rat još nije završen) znači prihvatiti zahtjeve Hrvata za legitimnim predstavljanjem, a 'ideja interesa države' je izdaja interesa isključivo bošnjačke politike prema kojoj Hrvate treba svesti na manjinu (što se u Sarajevskoj javnosti sve glasnije čuje: 'najmanje ih je, a traže trećinu' koja će u konačnici ili iseliti iz BiH ili se posve asmilirati.'' - dnevnik.ba Bošnjaci su u potpunosti naslijedili ideje velikosrpskih fašista: Progon hrvatskog stanovništva, ubijanja bez razlike na spol i godine starosti, rušenje crkava i groblja, te provociranjem i prijetnjama nisu mogli dočepati se većine hrvatskih teritorija. Dakle, ono što nisu dobili u ratu - nastoje dobiti u miru. - Identično Memorandumu SANU iz 1986. Posljednja zbivanja oko rješenja političke krize u Bosni i Hercegovini potencirane prijetnjama Milorada Dodika da će odcijepiti tzv. Republiku Srpsku dokazali su još jednom, ''da čelnik hrvatskog naroda u susjednoj državi Dragan Čović vodi izdajničku politiku protiv interesa hrvatskog naroda i drugo, što je svojevrsno politički skandal, da ta izdajnička politika u samoj Republici Hrvatskoj ima potvrđenu potporu predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. ''Na obljetnicu proglašenja Republike Srpske, Plenković šalje svog bliskog koalicijskog partnera Milorada Pupovca i uvažava politiku Dragana Čovića prema Miloradu Dodiku.'' Gledajući širu sliku temelja hrvatske politike prema Republici Srpskoj trebao bi biti sprječavanje bilo kakve mogućnosti spajanja Republike Srbije s Republikom srpskom jer bi se time ratnohuškačko velikosrpstvo približilo na samo 20 kilometara zračne linije. Malo je poznato, a ta se važna činjenica jednostavno zaboravlja, da Bosna i Hercegovina nije podijeljena na dva nego na tri dijela. Treći dio je Distrikt Brčko koji je pod nadzorom Amerikanaca. U početku taj distrikt je imao uzak koridor koji je uz rijeku Savu teritorijalno povezivao Republiku Srbiju s tzv. republikom srpskom. Kasnije je međutim taj koridor ukinut jer se distrikt proširio do Save i graniči s Hrvatskom tako da više ne postoji zemaljska veza između Beograda i Banje Luke. Usput rečeno zlu ne trebalo u blizini je i bivša američka vojna baza 'Eagle' kod Tuzle. - U tom smislu reagirala je udruga prognanih Hrvata Banja Luke i banjalučkog područja 'Nazaret', koja u priopćenju potpisanom od Vinka Laštra ističe da Dragana Čovića ne zanimaju ubijeni i masakrirani Hrvati u entitetu RS, minirane i srušene crkve, kuće, silovane žene i maltretirani Hrvati, logori za ubijanje i mučenje. 'Samo u Banjalučkoj biskupiji ubijeno su 1054 osobe od toga 614 žena. U najvećem dijelu nije bilo ratnih sukoba i većina je ubijena na kućnom pragu samo zato što su bili Hrvati' ističe udruga 'Nazaret' i poručuje: 'Vi ste Dragane Čoviću stali na stranu agresora na BiH i time ste izgubili svaki kredibilitet bilo koga u BiH. Politika koja surađuje s agresorom i razbijačem BiH bit će katastrofalna i za Bosnu i Hercegovinu ali i za Republiku Hrvatsku.'' Tjedno.hr / Izdajnička Čovićeva politika podržana iz Hrvatske. Apel za spas BiHMesić priprema Apel za spas BiH, ideja je suprotna stavovima Hrvata i Srba. Bivši član propalog predsjedništva SFRJ: Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije, ovih dana dovršavaju dokument nazvan ''Apel za spas Bosne i Hercegovine'', koji planiraju uputiti ključnim institucijama unutar i izvan BiH na kojima se odlučuje o toj zemlji, ali će ga namijeniti i 'svima kojih se to tiče', kao i cijeloj javnosti, objavljeno je u medijima. Stara je poslovica: Tko se svojih odriče, ostaje sam. ''Propali su i ovi posljednji pregovori u Neumu i shvatili smo da se nešto mora učiniti. Sadašnja 'daytonska BiH' je nefunkcionalna i zato radimo na prijedlogu kako izaći iz sadašnje situacije'', objasnio je Mesić u razgovoru za Jutarnji list. Zanimljivo je da su grobari Jugoslavije, koji su odgovorni za milijun osoba ubijenih, izgnanih - silovanih i mučeni, koji su unakaženi ili su umrli od njihove ruke, rade na prijedlogu kako spasiti ''Jugoslaviju u malom''. Mesić s crvenim fesom na glavi, i počasni građanin BiH, opredijelio se za bošnjačku ideju - za spas BiH jedino je rješenje ''građanska država.'' Koristi istu terminologiju koju je pokušao Milošević nametnuti u Jugoslaviji. Nisu uspjeli spasiti Jugoslaviju, a željeli bi, na istim načelima spasiti BiH! Mesić također podržava Komšića koji je nedavno bio pred Vijećem Europe, gdje je rekao za termin ''konstitutivnosti'' da ''nije rečeno ili utvrđeno što to zapravo znači''!? Poturica Komšić i njegov DF bojkotirali su Skup u Neumu, kao i komunisti SDP-a, jer su znali da će Izetbegović ustrajati na konceptu ''građanske države', koju također zagovaraju i veleizdajnici u RH, jugonostalgičari i mrzitelji hrvatskog naroda i države, mrzitelji Ustavne konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Evo, što drugi narodi rade sa svojim veleizdajnicima: ''Francuzi svojim izdajnicima poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju u podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo.'' A.G. Matoš. Zaključan misaoHenry Kissinger je više puta tvrdio da BiH nema budućnosti, da je ona administrativna jedinica umjetno stvorena u bivšoj SFRJ u kojoj su primorana živjeti tri naroda, a koju su glupo priznale državnost zapadne sile. Zauzimao se da svaki konstitutivni narod dobije svoj teritorij i neovisnu državu. Da se stvori muslimanska država i dopusti bosanskohercegovačkim Hrvatima i Srbima da osnuju svoje nezavisne države ili da se priključe Hrvatskoj odnosno Srbiji. Dakle zauzimao se, i to javno, za podjelu BiH. Nije trebalo ništa crtati na (nepostojećoj) salveti. https://hrvatskonebo.org/2022/02/01/herceg-bosna-s-amerikom-ili-bez-nje Ako hrvatski narod ne može na demokratskim izborima izabrati svoje političke predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda u BiH, što je minimum za narod kojem je garantirana konstitutivnost kao Srbima i Bošnjacima, onda se moramo početi ispočetka. Ako smo mogli Herceg-Bosnu obraniti u ratnim godinama, onda moramo slijediti poruku: |
Iseljenički pogled iz TorontaZaluđivanje:
|
Prvi novogodišnji pogled preko bare u domovinuDoklen će jugonostalgičari i komunisti zloupotrebljavati hrvatsku strpljivost?Hrvatske treba biti Izrael na Balkanu, sama se obranila, sama se mora moći braniti!licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićHrvatska je ušla u 2022. godinu s 30 godišnjom laži o ubojstvu Aleksandre Zec i njenih roditelja, da su pogubljeni zato što su Srbi. Branko Lazarević je Srbin. ''On je drugačiji od Pupovca i Jovića. Jedan je od onih deset (10) tisuća Srba koji su znali izabrati stranu u Domovinskom ratu, kad je počeo 'građanski rat' 1991. Branko je bio šef MUP-ove ekipe koja je vršila očevid u slučaju ubojstva obitelji Zec. Branko je direktan kad kaže: 'Lažu svi koji kažu da su Aleksandra Zec i njeni roditelji ubijeni zato što su Srbi i da je Hrvatska kriva za taj zločin... Laž je da je postojala zapovijed o ubojstvu Srba u Zagrebu jer bi mene kao Srbina prvog ubili.. To je ubojstvo iz koristoljublja, ne politički zločin...'' Zvonimir Hodak/direktno.hr Ubojstvo obitelji Zec bilo je klasično-mafijaški čin. Zbog medijskog napuhavanja slučaja u sjeni ostala su stradanja više od 400 djece u Domovinskom ratu. ''Istina je malo drugačija. Kriminalna, mafijaška, sicilijanska. Naime, otac Aleksandre Zec je bio hrvatski Srbin i mesar u središtu Zagreba. Povezao se s kriminalcima koji su mu dovozili ukradene ili otete domaće životinje iz istočne Hercegovine i drugdje. Njegov je bio zadatak da to meso preradi, proda i od novaca da ljudima, 'psima rata', koji su ga opskrbljivali. Kako Mihajlo nije izvršavao svoju 'zadaću', bio je likvidiran po mafijaškom obrascu. S njim ubili su mu ženu Mariju Mesić Hrvaticu, čija su dva brata bili hrvatski branitelji, što odmah isključuje da je Mihajlo ubijen zato što je Srbin. To isključuje i ubojstvo malene Aleksandre jer je i ona pola Hrvatica, a pola Srpkinja. I zato sve ove podmukle, smišljene i lažne žalopojke za stradalom 12-godišnjom djevojčicom u jeku najjače srpsko-srbijanske agresija na Hrvatsku imaju jedini cilj - destabilizaciju hrvatske države.'' Marijan Majstorović / hrvatski-fokus.hr Mihajlo je de facto ubojica svoje obitelji, jer je zbog sebičnosti upao u kriminal i varao državu, te je mislio prevariti i mafiju, a to ga je koštalo života i života njegove obitelji. Dakle, riječ je o osobnoj tragediji koju jugokomunisti žele pretvoriti u ''zločin'' iz Domovinskog rata. Circulus vitiosus! Zaključnu riječ o sudbini obitelji Zec rekao je predsjednik RH Zoran Milanović komentirajući komemoraciju 30 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca. ''Obitelj Zec dobila je odštetu 1,5 milijuna kuna, što još treba?'' Uskrsnuće! Odgovorio je također na pitanje novinara bili se trebao vratiti Trg maršala Tita u Zagrebu, kao i dati ulicu Aleksandri Zec. ''Tim glupostima se više ne bavim. Ne bagateliziram ničiju smrt, a posebno tragediju...'' Zbog izrečenog Milanović je dobio ''pljusku'' od 18 antidržavnih udruga i srpsko-jugoslavenskih medija u Hrvatskoj. Splićanin nestao u BeograduVeć više od tjedan dana ''stanje je opsadno'' u Srbiji i Hrvatskoj zbog Splićanina Mateja Periše kojem se ''izgubio'' trag nakon novogodišnje ''fešte'' u poznatom klubu Gotik u Beogradu, gdje su se sastali Splićani i Zadrani, koji su se navodno posvađali kad su vidjeli kako su im konobari uvalili račun trostruko viši nego su bili troškovi njihovih pića. U srpskim medijima gradi se narativ o nekakvim divljim Splićanima koji su se došli drogirati i raditi incident. Beogradska policija (milicija) nema nikakvih vidljivih dokaza o sudbini Splićanina! Vlada u Srbiji, kao i Vlada u Hrvatskoj uključili su se u polemiku, pa su u ''igru'' uveli i Interpol. Mi se držimo latinske izreke: ''Kome zločin koristi, taj ga je počinio.'' Suosjećamo s roditeljima za ''izgubljenim sinom''. Hrvatska je mladež opsjednuta divljačkim zabavama u Beogradu (koje promoviraju prosrpski mediji u Hrvatskoj), ali bez ikakve upućenosti u mentalitet beogradske čaršije. Možda će slučaj Mateja biti opomena drugima u Hrvatskoj, koji žele ići na zabave u Beograd da ih ne zateče sudbina hrvatskih zastupnika u Beogradu Zbog Đokovića ''Srbija na nogama''Australske vlasti zabranili su Novaku Đokoviću ulazak u državu i nastup na teniskom natjecanju - Australia Open. Uzrok svemu je što Đoković nije cijepljen protiv corona virusa, a Australija je uvela zakon da nitko ne može doći u državu ako nije cijepljen, izuzev onih s liječničkom potvrdama. Đokoviću su rekli, da nitko nije iznad zakona, pa ni svjetski prvak u tenisu. Midiji javljaju: ''Srbija je na nogama.'' zbog negativnih komentara o Đokoviću. Kosovska političarka Vlora Citaku Đokovića je usporedila sa svinjama iz ''Životinjske farme''. Poznati srbijanski političar Nenad Čanak, nazvao je Đokovića magarcem. ''Užasan tretman prema Srbinu! Prema Srbinu! Pa, je**te, nije užasan tretman zato što je Srbin nego zato što se magarac nije vakciniran'', napisao je Čanak. ''Hrvatski novinar'' Aco Stanković nazvao je Đokovića: ''Vrhunski sportaš i kreten. '' U Srbiji se čak govori o zavjeri: ''Je l' krenula teorija zavjere kako su se llumianti, CIA, Vatikan, Nasa, Turci i Hugo Boss, zavjetovali da Srbin više ne osvoji nijedan Grand Slam'', napisao je Sergej Trifunović. Treba pogledati dnevna izdanja Večernjeg lista, Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije - neprijateljskih glasila i portala u Hrvatskoj; TV postaje u vlasništvu srpskih bogataša, ili ljudi u uredničkih redakcija propalog jugosrpsko-komunističkog režima, pa se zgroziti s kolikom brojem fotografija i komentara su ''ukrašene'' stranice i mali ekrani sa spomenutim osoba. Najnovije vijesti su: Kako je Đoković pobijedio Australiju. (!) Navodno već trenira i nastupit će na turniru, a mnogi vjeruju da će osvojiti i prvenstvo. ovaj scenarij je predstava za kazalište. ''Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj''Srpsko-hrvatska vlada, kojoj su prioriteti proširenje EU na ''Zapadni Balkan'', pod svaku cijenu i to - čim prije. Zbog čega Andrej Plenković ide često u Brussels na konzultaciju o proširenju Europske zajednice, a Milorad Pupovac ide u Beograd po upute kako ucjenjivati hrvatski narod o ''strahotama stradanja Srba u Hrvatskoj.'' Obnaša li Milorad Pupovac savjesno i odgovorno svoju zastupničku dužnost: Zbog svega toga bez ustezanja saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac s punim pravom zaslužuje epitet 'srbočetnik'' jer je to njegova politička platforma. U svemu tome im, uz druge prijave protiv njega, elemenata krivičnog djela, ali je Milorad Pupovac zaštićen u DORH-u, pa nastavlja svoje protuustavno i protuzakonito djelovanje protiv države Hrvatske. Za takvu politiku Milorada Pupovca odgovoran je premijer Andrej Plenković koji je s njim stvorio ne srpsko-hrvatsku nego velikosrpsko-hrvatsku vladajuću koaliciju...'' vjekoslav.krsnik@inet.hr) Potpredsjednik Vlade, Boris Milošević, komentirao je Milanovićeve izjave o Miloradu Pupovcu. ''Ako pljune na mandat Milorada Pupovca, pljunuo je i na mene i na sve druge zastupnike manjina. On ako pljune na jednog srpskog zastupnika da nema legitimitet, pljunuo je i na mene i onda ga nemam ni ja'', rekao je Milošević. Prava koje uživa Pupovac u RH je najveća zloća za Srbe u Hrvatskoj i provokacija hrvatskom narodu. Plaudite cives! / Plješćite građani!/ Nakon iznesenih činjenica o ulozi Milorada Pupovaca u hrvatskoj vladi, koje je objavio novinar i publicista Krsnik, možda ne bismo trebali donositi još neke dokaze o četniku Pupovcu. Naime, riječi bivše premijerke Jadranke Kosor, koja je napisala na svom Twitteru da je ''glavni oslonac premijeru (Plenkoviću) Pupovac i SDSS.'' Komentirala je koaliciju Plenkovića, za koju tvrdi da je čvrsta. ''Premijeru je ipak nešto lakše u političkoj areni, jer oporba gotovo da i ne postoji.'', kaže Kosorka. Nisam siguran koliko je danas čvrsta Plenković-Pupovčeva koalicija nakon odlaska Pupovca na dernek u Banja Luku povodom proslave ''Dana Republike Srpske'', odnosno na Dodikovom slavlju - genocida. Pupovac sigurno nije spomenuo četvrt milijuna Hrvata koji su ubijeni ili protjerani iz ''Republike Srpske'', niti je tražio posmrtne ostatke ubijenih Hrvata čije se kosti nalaze u masovnim grobnicama. Ako ovaj slučaj ne razbije koaliciju, onda je sigurno da je Pupovcu put platila Vlada u RH, što je i međunarodni skandal, jer Amerika i Europa su uvele sankciju Dodiku i njegovoj genocidnoj tvorevini. Potrebno je još spomenuti četničke ''pesme'' u Srbiji, gdje je policija (milicija) na svadbenom veselju urlala: ''Srebrenice, tako si mi mila, dabogda se triput ponovila, Oj, Pazaru novi Vukovaru....'' Te u okolici Vukovara marširanje mladića s četničkim kokardama na glavi ulicama za vrijeme božićnih blagdana. Only in Croatia! Novi način okupacije hrvatskog teritorijaStranci su u zadnjih deset godina kupili 60 tisuća stanova, Slavoniju čeka stampedo. Posljednjih deset godina u Hrvatskoj je prodano 314 tisuća stambenih nekretnina, a godišnje se broj prodanih stanova i apartmana kretao oko 23 tisuće u prošloj godini, što je bio najniži broj gotovo od 40 tisuća u 2010. godini. Pažnju u Hrvatskoj nedavno je privukao drugi srpski poduzetnik Nebojša Šaranović, koji se zainteresirao za preuzimanjem Kraša. Začetnik srpskih ulaganja u Hrvatsku zasigurno je Petar Matijević, srpski kralj mesar, koji u Hrvatskoj posjeduje dvije poljoprivredne zadruge zahvaljujući kojima je postao vlasnik 2000 ha zemlje u Slavoniji. Posao s poznatim domaćim tajkunom Enverom Moralićem Matijevića je pretvorio u najvećeg privatnog vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, čime mu je pripala stočna farma, skladište i mehanizacija. Za dvije zadruge u Hrvatskoj Matijević je izdvojio više od 12 milijuna eura, ali poslovanjem u Hrvatskoj osiguralo mu je i ulazak na europsko tržište, te mogućnost apliciranja za novac iz europskih fondova. Interes za biznis u Hrvatskoj iskazao je i Miroslav Mišković, koji je zainteresiran za gradnju novog hotela u Zagrebu ili pak za akviziciju Esplanade. Preko svog Delta Real Estate Mišković je također bacio oko i na dio tvrtki koje tvore Fotenova grupa te se nagađa da bi on mogao biti u krugu poduzetnika okupljeni oko Kostića. Kad se govori o srpskom ulaganju u Hrvatsku, nemoguće je ne spomenuti United Group iza koje stoji Dragan Šolak, koji je nedavno preuzeo hrvatsku televiziju Nova TV i slavonski POP TV, te kupio hrvatskog teleoperatera Tele2. Šolak također pripada kolegiju najbogatijih Srba, a uz to nosi titulu kralja kabelske televizije. Opširnije o novoj okupaciji Hrvatske na portalu - dnevno.hr, 20. studenog 2021. Koje su još porazne vijesti za hrvatski narod ulaskom u novu godinu - 2022.? Hrvatska je postala nacija koja stari. Rađanje djece je samo 0.8 % ( u Francuskoj je 1.9%), broj umrlih porastao za 10.1%, negativni priraštaj 5.2 %. Još bismo trebali dodati broj iseljavanja, koji je zapanjujući, za kojeg nitko nema točan broj, dovodi u zabrinjavajući položaj i opstojnost Lijepe naše. Plenković-Pupovac vlada odlučili su ukinuti hrvatsku kunu i uvesti euro, što je ''zadnji simbol ustaštva'', kaže Puhovski. Kuna je već davno izgubila svoju monetarnu vrijednost, jer dugovi se računaju u eurima. Hrvatska je danas dužna 40,9 milijardi eura, odnosno 81 % BDP-a. Ako se dugo povisi još nekoliko procenata, Hrvatska će otići u stečaj! Važno je također naglasiti stratešku sigurnost Hrvatske, s obzirom da se Srbija užurbano naoružava kupujući moderno oružje iz Rusije i Francuske. Vlada RH odlučila je kupiti rabljene francuske borbene zrakoplove Rafaele i kani kupiti ratna rabljena američka ratna vozila, jer država nema novčanih sredstava za bolje i novije naoružanje. Ako Plenkovićeva vlada ukine odvajanje novaca iz državnog proračuna neprijateljskim udrugama, i mirovine partizanima, mogao bi se otplaćivati dug za najmodernije oružje i postati vojna sila na istočnoj granici Europe, odnosno Izrael na Balkanu. Zaključna misaoHrvatsko iseljeništvo, odnosno hrvatska dijaspora nema nikakvog stanovitog utjecaja u Hrvatskoj, jer sve vlade od 2000. godine bile su neprijateljske naspram četirimilijunskoj ''ustaškoj emigraciji''! Mada je poznata činjenica, da u proračun RH više doprinesu hrvatski iseljenici, nego što država dobije iz EU fondova. Prijatelj iz Zagreba piše mi da je sada najlakše strankama oporbe jer ne moraju brinuti odakle smoći novac za mirovinu, zdravstvo, vojsku, policiju, školstvo... najglasniji su oni koji nikome ni zelenu jabuku nisu dali, a imaju sigurna radna mjesta i izvore prihoda. Milanović dijeli odličja k'o nekad kolonizatori šarena stakalca urođenicima. Zaboravili i iseljenici da je njegova vlada ucjenom iznudila smanjenje broja zastupnika u Hrvatskom državnom saboru na samo tri zastupnika. Bauk, ministar uprave u Milanovićevoj vladi, pohvalio se da je izbrisao s popisa 350.000 glasača koji nisu imali ''mjesto boravka u današnjoj Hrvatskoj.''? Arsen Bauk je hipokrit i zločinac. Živi u Zagrebu, a prijavljen je na Braču, mjesečno krade državu za 1.050 kuna. Bauk je jednim potezom pera smaknuo 350.000 osoba s pravom glasa, odnosno izbrisao nas iz dijaspore iz popisa hrvatskih državljana. Bauk je, blago rečeno, počinio statistički masakr hrvatskog pučanstva. I još se kesi u Saboru!? Hrvatska je katolička zemlja. Imamo 86% katoličkog pučanstva u državi, koje je glasno u kritiziranju politike i vjere, a neučinkovito u djelovanju: izlasku na izbore i odlasku u crkve. Zapamtite da je kršćanski život, život djelovanja; ne govori i maštanja. Neka bude manje riječi i mnogo djela, i neka bude dobro učinjeno. - Sv. Vincent Pallotti Nažalost, zakazalo je i domoljublje, izuzev u športu. Hrvatski branitelji, koji su uz velike žrtve donijeli slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu danas su najugroženiji dio pučanstva. Vitezovi koji su dali svoje živote za domovinu, malo tko se sjeća izuzev obljetnice Vukovara. Oni koji su invalidi, nisu dosljedno životno zbrinuti, a najveći broj samoubojstava čine hrvatski branitelji, za čiju su gorka sudbina najodgovorniji zastupnici HDZ-a, jer imaju većinu u Vladi i Saboru. Jedini je spas za hrvatski narod i državu je milost Božja za obraćanje duhovno i nacionalno; ujedinjenje domoljubnih snaga u domovini i svijetu, da se konačno oslobodimo unutar države državnih neprijatelja, koji drže vlast i vode narod u propast. To nije teško. Hrvatska ima dosta sposobnih ljudi, koji bi mogli i trebali utemeljiti hrvatsko državotvorno zajedništvo. Neka se ne zaboravi: Nitko ne ljubi domovinu jer je velika, već jer je njegova! |
Rudi Tomić iz Toronta poručuje:VRIJEME JE RADIKALNIH PROMJENAlicke-novine@licke-novine.hr Nitko na svijetu ne može poništiti istinu! Sv. Maksimilijan KolbeHrvatskoj je potrebna, čim prije - radikalna politika u zastupanju hrvatskih nacionalnih i državotvornih interesa. Od 2000. u državi se sustavno uvodi ''nježna'' tiranija koja je usmjerena protiv hrvatskog naroda i države. Vlasti i mediji u državi preuzeli su oni koji su bili protiv rušenja srpsko-komunističke Jugoslavije i uspostavu neovisne Države Hrvatske. Da nije žalosno bilo bi ironično: krovna organizacija (HDZ) stvorila je vladajuću koaliciju s onima protiv kojih su se četiri godine borili u krvavom osloboditeljskom ratu i - konačno pobijedili u Bljesku i Oluji srpsko-crnogorsku JNA i četničko-fašističke zločince u Hrvatskoj. Posljedično tome srušena je srbokomunistička tvorevina - Jugoslavija, kao ''kuća od karata'', i ideja o ''srpskom svetu i velikoj Srbiji''. Uspješni obrambeni Domovinski rat protiv agresora na Hrvatsku uvršten je u mnoge priručnike vojnih akademija u svijetu. Inzistiranjem na drastičnim promjenama, u smislu državotvorne suverenosti, u režimskim medijima, Saboru i društvenim mrežama bit će okarakterizirano kao ekstremizam ili ustaštvo, čak i kao poziv na oružani ustanak, zbog čega bi nas (eventualno) mogli optužiti da organiziramo revoluciju u Hrvatskoj. Hrvatski se narod nije još opravio od osloboditeljskih revolucija iz prošlog stoljeća, u kojem smo imali dva uspješna oružana ustanka - 1941. i 1991. godine. U ovom osvrtu nije nam nakana pisati povijest NDH, niti povijest današnje RH, nego ćemo spomenuti najbitnije činjenice, koje su bile presudne u navedenim oružanim ustancima u Hrvatskoj zbog oslobođenja hrvatskog naroda iz četničko-kraljevske Jugoslavije i uspostavu NDH; oslobođenja hrvatskog naroda iz četničko-komunističke Jugoslavije i uspostavu RH. Dakle, stvarni uvid u tragičnu hrvatsku povijest od 1941. do 1991. godine nije moguće utvrditi bez hrvatske arhive koja se nalazi u Beogradu, kao i arhive u Zagrebu, na koju je Plenković-Pupovčeva vlada stavila zabranu - još sljedećih 20 godina moratorija, kad više među nama neće biti nijednog živog svjedoka. Ni nakon 26 godina od uspostave samostalne, slobodne i demokratske RH ne možemo doći do potrebne dokumentacije, jer najveći dio iz arhive NDH odnesen je u Beograd. Sve dosadašnje vlade u RH, niti su uporno tražile niti ih zanima, a Srbija nikad neće vratit oduzetu odnosno ukradenu arhivsku imovinu NDH jer bismo tek onda mogli ustanoviti istinu o potrebi stvaranja NDH u mogućim prilikama i sa sklonim saveznicima. Isto tako, bez te dokumentacije, ne možemo imati utvrđene činjenice o zločinima udruženih neprijatelja protiv stvaranja hrvatske države - NDH i njihovim saveznicima izvan hrvatskih granica, posebice Engleza. Konačno, bez tih izvora, nije moguće definitivno utvrditi ni slom NDH, krvavu tragediju u Bleiburgu i masakr na Križnom putu do Đevđelije. ''Njegov je zadatak da i putem ove razvučene serije prikaže hrvatskom narodu i 'svijetu' kako su Hrvati genocidni narod, koljači, nacionalisti i tome slično, pa je iz tog razloga angažirao tzv. povjesničare od kojih većina ne bi mogla predavati ni u školama, odnosno tečajevima. Inače ova serija nije rađena za HRT već za neku srpsku televiziju, a kako je zbog 'šlamperaja' zasad nisu htjeli otkupiti, to je učinila Hrvatska radiotelevizija, koja u svom 'repertoaru' svako malo prikazuje nešto slično. (...) Pa, što se događalo na kulturnom planu u NDH, a što gledatelji HRT-a putem ove i ovakvih emisija neće znati?'' ----------------------------------------------------------------------------------------------- Hrvatsku su oslobodili patrioti, a s njom upravljaju - idioti! ''S veseljem su mnogi u Hrvatskoj dočekali izvještaj Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu. Poručuju nam da što prije otvorimo dosje jugoslavenskih tajnih službi, kako bi se iskorijenili političke i administrativne veze s organiziranim kriminalom. - Odgovor je jasan, u početku su Hrvatsku vodili domoljubi i suverenisti iskrenih namjera, a nakon Tuđmana preuzimaju preživjele tajne službe koje Tuđman nije htio radikalno rasformirati vjerujući u njihovu iskrenu transformaciju kakvu je i sam doživio. Prof. Hebrang: Naše prošle i sadašnja Vlada udbomafijaše skrivaju, umjesto da ih razotkrivaju Plenković-Pupovčeva koalicijska vlada je najgora vlada, izuzev Račanove vlade, u odnosu zaštite nacionalnih interesa i državne suverenosti. Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković ne donosi nikakvu državničku odluku u Vladi i Saboru koja unaprijed nije bila dogovorena s četnikom Miloradom Pupovcem i manjinskim zastupnicima koji predstavljaju petu kolonu u Hrvatskoj. U društvenim medijima kruži letak o Plenkovićevom urlanju po Ukrajini: - ''Krim je Ukrajina''!! O hrvatskim gradovima i područjima u Srbiji i susjednim državama šuti kao (riječ - nije za napisati). I ne samo šuti. Izručio je Zagreb Pupovčevim četnicima. Dao im je ono što ni Šešelj nije tražio! Dakle, treba pod hitno popisati Srbe u Hrvatskoj koji su na vodećim položajima u Hrvatskom saboru, u Vladi, u medijima, u ministarstvima i upravama, na svim odjelima u sveučilištima, u srednjim i osnovnim školama, u savjetodavnim ulogama i na društvenim mrežama, da svijet vidi kako su Srbi ''stalno ugroženi'' u Hrvatskoj i kako je ''Teško biti Srbin u Hrvatskoj''. Poručili bismo Pupovcu: Nemo enim potest personam diu ferre. (Nitko se ne može predugo pretvarati). Naime, srpska zastupnica drugarica Dragana Jeckov u Hrvatskom saboru optužila je vjernike Hrvatske pravoslavne crkve da žele obnoviti ''HPC kakva je bila u NDH'' jer neće da ih u popisu stanovništva predstavlja četnička SPC u Hrvatskoj, nego će se izjasniti Hrvatima pravoslavne vjere. Vidjet ćemo inkriminaciju u popisu pučanstva. Također srpska sabornica u Hrvatskom saboru traži da se na HTV uvede program na srpskom jeziku!? Gdje ta srpska zastupnica živi, pa ne vidi da je HTV - jugotel u Hrvatskoj, čiji su voditelji Aco i ''pohrvaćeni'' Šprajc; jedan dnevni list u Zagrebu sličan je listu Večernje vesti u Beogradu, te tri dnevnika su jugoslavenski dnevnici u Hrvatskoj, da se u centru Zagreba igra Žikino kolo, da je četnik gradonačelnik u Borovu odbio primiti predsjednika RH i da za Oluju kaže ''Oluja je zločin koji se nastavlja''? O čemu šuti Plenković-Pupovčeva vlada, kao i o svim drugim Pupovčevim i četničkim provokacijama. ''Korona divlja i ruši rekorde. Izgleda da bi trebalo pozvati natrag turiste pa da korona opet smiri. Valjda je to jedini način da se riješimo korone. Međutim, ima jedan drugi hrvatski problem koji nije toliko jednostavno riješit. Kako se riješiti ultraljevičara? Za početak, možda, da im pošaljemo poruku ''džaba ste krečili''! Nizozemci su navodno 1672. ubili i pojeli svog premijera i njegova brata jer su krali i loše vladali državom! Mi se, srećom, zadovoljavamo samo time da već dugo jedemo - govna.'' Kako je mural posvećen Vukovaru i Praljku razotkrio Možemo! i njihovu nemoć u Zagrebu Srpskim, odnosno četničkim predstavnicima u Hrvatskom saboru i Vladi treba naglasiti, da SPC u Hrvatskoj nije registrirana ni kao vjerska zajednica, ni kao kulturna ustanova, ni kao politička organizacija, ali svojim djelovanjem nametnula se je hrvatskim pravoslavnim vjernicima kao vodeća srpska, odnosno četnička vjerska sekta, politička stranka, društvena zajednica, (ne)kulturna ustanova i ispostava velikosrpske ideje - ''svesti o srpskom svetu'', odnosno ''katoličkom svetu u srpskoj Hrvatskoj''!? Parafrazirat ćemo riječi cara Tiberija: ''Ako ova (svetosavska) vještina postane poznata, neće ni zlato ni srebro više ništa vrijediti.'' ''Ovih je dana nakon godina i godina mudre šutnje HAZU izašla s odlučnim prijedlogom da Republika Hrvatska Srbiji 'ulazak u EU uvjetuje nedvosmislenim priznavanjem hrvatskog jezika.'Ništa ade na Dunavu, ništa ratna odšteta, ništa odustajanje od regionalne jurisdikcije, ništa nestali, samo nam je srpski blagoslov da svoj jezik nazivamo hrvatskim važno!? Bravo veleumne, sijede glave! Pisane riječi treba oživotvoritiTreba priznati, da je hrvatski narod u ovih 25 godina nakon oslobođenja domovine postavio pisanu riječ na vrhunac ljudskog dostignuća. Nema teme niti područja koje nije temeljito obrađeno i znanstveno utvrđeno, da bismo mogli, bez ikakvog predomišljanja, upriličiti masovnu promociju za tisuće Hrvata i Hrvatica u doktore i doktorice znanosti bez dodatne - dissertationis doctoralis. Ne treba zaboraviti ni svježe doktore koji su disertacije posljednjih desetljeća "obranili" u Beogradi i sada su čak i dekani nekakvi veleškolica. Jedan je doktorirao na sporadičnu temu: Demokratski izbori u Hrvatskoj. Došli smo u situaciju ponavljanja u člancima i osvrtima, u brojnim knjigama s malim nakladama, u malobrojnim revijama, na brojnim portalima i društvenim mrežama, te u održavanju ''tradicionalnih'' skupova: iseljeničkih kongresa i znanstvenih simpozija, čiji se radovi objavljuju u zbornicima i poklanjaju suradnicima. Osjeća se također prezasićenost kod čitateljstva, koje je ograničeno, jer mali je broj mlađe generacija koja je sklona knjizi, ako nije riječ o obveznom predmetu u školi, jer oni komuniciraju preko računala, pametnih mobitela, instagrama, facebooka, twittera, youtubea, whatsappa i drugih digitalnih instrumenata koji umno zatupljuju korisnike. Glazba je također nova kultura obrazovanja hrvatske mladeži, koja ima malo veze s narodnom tradicijom, jer melos je uvezena ''umjetnost'' iz crnačke Amerike i fašističke Srbije. Uvodi se ''građanski odgoj'' djece u osnovnim školama po uzoru u Rijeci, gdje su izrađeni priručnici ''Učenik građanin''. Dakle, u Hrvatskoj je već na snazi ''građanski odgoj'' koji je sinonim za - marksizam, kojeg također predsjednik Joe Biden uz pomoć Demokrata i medija uvodi u USA. Uz marksizam, što još imaju zajedničkog Plenković i Biden?: surađuju s krvnim neprijateljima - Plenković s četnicima, a Biden sa talibanima; veliki su protivnici katoličke vjere (a predstavljaju se katolicima!) i osobne slobode; u školama i na sveučilištima odgajaju studente u liberalnom marksizmu; infiltrirali su i kontroliraju sve znanstvene i društvene institucije koje su podređene državnoj vlasti - diktaturi zakona. Zaključna misaoDanašnjem režimu, sudstvu i četništvu u RH najaktualnije je zadatak zakonski zabraniti ZDS! Mada, po svemu sudeći ZDS nije više poziv za hrvatske branitelje koji su bili spremni i život dati u obranu hrvatskog naroda i države, već je postao pozdrav ili usklik koji se čuje na skupovima HVO. Inače, da ZDS ima značenje kakvo je imao u obrambenom Domovinskom ratu, ne bi se Pupovac prčio po tržnici u Zagrebi i na obali Dunava u Vukovaru; ne bi Dežulovića na stranicama N1 TV izbljuvao najogavnije uvrede napisane u medijima na grad heroj - Vukovar, na Dan sjećanja, navijače Dinama i sl. Dežulović i drugovi kao što je on nikad više ne bi ugledali sunce na hrvatskom nebu. Ne bi bilo ni srpskih televizija i radio postaja u RH. Ne bi bilo nijedne ulice, trga, parka ni obale s imenom krvnika Tita, niti spomenika partizansko-četničkim krvnicima, ne bi Šerbedžija piškao u more na Brijunima. Dakle, Vučiću i Vulinu poslali bi sve njihove četnike, ali i doktiorande, iz Hrvatske, tako da više nikada ne bi bilo Bljeska i Oluje u RH, ili još gore - munje groma iz vedra neba! Hrvatskim Srbima, lojalnim građanima bilo bi blagostanje u Lijepoj njihovoj i našoj kako i pripada pučanstvu u Hrvatskoj. ''Stekavši vlastitu državu na krvavi način, političke desne/lijeve elite, ispale iz iste ideološke kace socijalizma, jako su dobro odradile sve kako bismo propali. U vrijeme globalnog kapitalizma, gdje su kompanije jače od države, te elite predale su i ono malo naznaka suverenosti strancima. U vidu banaka i najvećih kompanija. Smjenjujući se na vlasti, te elite imaju zajednički plemenski obrazac vladanja: umreženost i rad za vlastito dobro. A taj obrazac rada za vlastito dobro ima za posljedicu nepostojanje bilo kakve strategije razvoja. Shodno tome obrascu i nepostojanju bilo kakve organizirane skupine ljudi koji će se baviti ekonomijom, geopolitikom... imamo to što imamo: divlji kapitalizam u kojem nitko na vlasti nikada nije, niti hoće odrediti što su to hrvatski interesi. U bilo čemu. Rezultat: tavorenje bez kormila, pameti, strategije.. ičega. Glavinjanje i uzdanje u nekakve tuđe pare/fondove i sunce/turizam. Što nas izgleda trenutno jedino drži iznad vode. ''Ovo je komentar iz dnevnog tiska zabrinutog domoljuba iz kojeg se može zaključiti, da je Plenković promijenio HDZ i sada radi na promjeni Hrvatske - što je i obećao! Zar nije moguće pronaći deset čestitih HDZ-ovih zastupnika u Hrvatskom saboru, ili desetak onih koji se ne daju kupiti, da ne dižu ruke na Plenković-Pupovčeve odredbe i na taj način sruše veleizdajničku vladu? Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to nije.(Goethe) |
Glas iz hrvatske dijasporeOdabrani motivi za euro su - promašaj!licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić, TorontoIz ''baze'' motiva, njih 41, koji su sezali od kulturne i povijesne baštine od ranijih motiva s kovanica, članovi Komisije za odabir su predložili devet najboljih ocijenjenih rješenja, a Komisija za novac od tih devet je odabrala pet, koje je ocijenila najprikladnijim: šahovnica, geografska karta Hrvatske, kuna, glagoljica i Tesla!!! Predložena rješenja trebala bi predstavljati hrvatsku povijesnu, nacionalnu i vjersku osobnost koja je stara četiri tisuće godina i potječe iz mjesta Raj, na sjeveru današnjeg Irana koja je prepoznatljiva među drugima, koja se ističe jakim značenjem ili djelovanjem u javnosti. Odabrani motivi za euro nisu adekvatni u predstavljanju hrvatske baštine iz više tisućljetne opstojnosti. 1. ŠahovnicaNema nikakvo hrvatsko nacionalno obilježje, nego služi kao podloga (ploča) sa šahovskim figurama za igranje šaha (chess). Kod Hrvata ustaljen je naziv - ''Hrvatska šahovnica'', a to se podrazumijeva samo po sebi - hrvatski grb, što je pogrešno jer šahovnica (checkerboard) ima geometrijski izgled i nije od 3D geometrijskog objekta, kakvim je predstavljen hrvatski grb. Hrvatski grb je jedini grb koji simbolizira borbu koja započinje i završava bijelim poljem, poljem boga dobra. Na grbu treba biti po 12 bijelih i 12 crvenih polja, 25. polje je polje pobjednika. Kad grb počinje i završava bijelim poljem, to je grb boga dobra, dakle božanski grb koji ima značenje da je dobro nadvladalo zlo. Ako grb počinje i završava crvenim poljem, to je grb boga zla, dakle sotonski grb koji ima značenje da je zlo nadvladalo dobro. Današnji hrvatski grb počinje i završava crvenim poljem, pa nije teško zaključiti kakva je simbolika takva redoslijeda koloriranih polja. Na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu grb počinje i završava bijelim poljem. Neki u Hrvatskoj sadašnji hrvatski grb smatraju grbom koji simbolizira revoluciju, a neki pak ovaj grb s početnom bijelim poljem smatraju ustaškim. I jedna i druga tvrdnja su rezultat domišljanja, ponekad i zlonamjernog. Hrvati već stoljećima ne znaju simbole tih polja, koliko ih treba biti i kojim poljem počinje i završava grb. To je zato što već odavno ne znaju ili ne mare za simboliku nastalu u njihovoj iranskoj prapostojbini pa relativiziraju broj polja i njihovu boju. Neki u Hrvatskoj broj polja povezuju s brojem srednjovjekovnih župa, broj pak ti župa nije bio isti npr. u 9. i 11. stoljeću, jedne su nestajale, druge su nastajale. U Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske (Narodne novine, 26/93) u 7. članku piše da umjesto bijele boje može biti i srebrna boja. Srebrna boja se može vezati značenjski samo uz bogataše za koje je Isus jednom zgodom rekao da će prije kroz iglene uši provući devin povodac nego što će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Nadalje, u heraldičkom smislu hrvatski grb je loše strukturiran: grb mora imati simboliku, posebno značenje znakovlja koje ga razlikuje od drugih grbova. Grb mora biti cjelina ili sastavljen od dijelova iste hijerarhijske razine. Hrvatski grb je originalna cjelina samo kad ima u vidu broj i raspored koloriranih polja. Dakle, u obliku krune sastavljen od pet regionalnih grbova predstavlja heraldički amaterizam zato što ti grbovi nisu iste razine s glavnim grbom. Kruna je inače obilježje kraljevine, a današnja Hrvatska nije kraljevna nego republika. (...) I hrvatska državna zastava trebala bi imati značajnu simboliku. Danas sve države imaju svoje zastave koje se razlikuju od zastava drugih država. Mnoge zastave su kombinacija boja i znakova. U svakoj državi bi njihovi stanovnici trebali znati što njihova zastava predstavlja i kakva joj je simbolika. Hrvatska zastava je trobojnica s grbom na sredini koji je vrlo problematična, kako smo vidjeli u prethodnom odjeljku. Za Hrvate kao narod i danas su važne bijela i crvena polja. Boje hrvatske zastave jesu oznake strana zemalja gdje su Hrvati živjeli u prošlosti. Hrvatska zastava je trebala biti riješena donekle poput poljske zastave tako da prva polovica odozgo prema dolje do sredine bude bijela boja, a da druga polovica odozgo prema dolje od sredine bude crvena, naravno bez grba. Bit će čitatelja koji će sve ovo smatrati nepotrebnim, čak i zločestim razglabanjem jer tko je vidio dirati u grb i zastavu, simbole suverene hrvatske države. Nažalost, iz teksta se može zaključiti da ni grb ni zastava nisu napravljeni dobro jer oni koji su to radili nisu imali dovoljno povijesnog i heraldičkog znanja. Ipak, istina kad-tad treba izaći na vidjelo.'' (*Prof. dr. sc. Milan Nosić , hkv.hr , 27.06.2021.) Rješenje: Treba izbaciti riječ ''šahovnica'' iz odabranih motiva i staviti hrvatsku riječ - grb koji započinje i završava bijelim poljem i ima 12+12+1 polja. 2. Geografska karta Republike Hrvatske:Današnja geografska karta Hrvatske uokvirena je u Avnojske granice. Međutim, hrvatske državne granice, osim područja postojeće Hrvatske, obuhvaća i susjedna područja na kojima su živjeli Hrvati, ili koji su u prošlosti bili dio hrvatske države. Dakle, ovdje nije riječ o ustaškoj ''Velikoj Hrvatskoj'' kao protuteža pandana konceptu četničke ''Velike Srbije''. Hrvatska ima svoje povijesne, nacionalne i etničke granice koje još nisu uključene u sastav današnje Avnojske Republike Hrvatske, ali kad se u Europi budu ponovo preuređivale državne granice, hrvatski mrginji će biti postavljeni na povijesne granične međe i bit će budno čuvani braniteljima Hrvatskih oružanih snaga. Aleluja! 3. Kuna:Kuna je hrvatska novčanica koja ja bila u financijskom sustavu za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.). Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, a 2023. biti će zamijenjena europskom monetarnom novčanicom - eurom. Gledajući s nacionalne točke gledišta, kuna je bila ne samo novčanica nego i simbol nacionalnog suvereniteta: Hrvatska kuna (novčanica) u hrvatskom džepu! Današnja Plenković-Pupovčeva vlada konačno je presudila hrvatskoj kuni - zlatici (animalis mustelids) čiju kožu (mješinu) žele staviti na eurokovanicu kao simbol prošlosti!!! Krleža je napisao prije 88 godina: ''Europa uvijek za nas ima pripremljen štrik...'' Usput rečeno, Hrvatska se predala Europi: ulazi u Schengen 2020.; uvodi euro 2023. Da je Krleža živ, sigurno bi rekao: Kazna ide kao pratilica za grijehom! 4. GlagoljicaAlfabetsko pismo koje je osmišljeno u 9. stoljeću za širenje kršćanstva među slavenskim narodima. To je pismo kreirano za glasovni sustav govora u okolici Slunja, na temelju kojeg je razvijen prvi slavenski književni jezik. Hrvati su u svojim liturgijskim i upravno poslovnim tekstovima održali do 19. stoljeća, te glagoljicu (uz latinski i hrvatsku ćirilicu) smatrali svojim nacionalnim pismom. Hrvatska Republika proglasila je 2014. godine ''umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice'' hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite (NN64/2914). 5. TeslaOdabir lika Nikole Tesle na hrvatsku eurokovanicu izazvao je bijes u Srbiji. Oštro se oglasila srpska narodna banka s optužbom, da taj čin ''Predstavlja prisvajanje kulturnog i znanstvenog nasljeđa srpskog naroda.''!? Grlić Radman, hrvatski ministar vanjskih poslova komentirao je bijes iz Srbije zbog eura: ''Ne znam kakve veze Tesla ima s njima? Tesla je hrvatski i američki znanstvenik, rođen u Smiljanu, školovao se u Hrvatskoj''. Mi biramo hrvatske motive za naličje eurokovanica. Kome pravo, kome krivo! Quo jure, cui iniuriam! Ako je Tesla ostao vjeran ''tipičnoj krajiškoj i prečanskoj baštini'', kako kaže Milošević, prevedeno na hrvatski bi značilo da je Tesla ostao vjeran - četnik u Hrvatskoj. Tesla nije bio ni četnik ni Srbin, nego pravoslavni Vlah, a takvih ima i danas veliki broj u Hrvatskoj. Ali, vlasti u RH ne daju da se registrira Hrvatska pravoslavna crkva, kakvu su imali u NDH, jer to nije u interesu četničke Srpske pravoslavne sekte (SPC), Pupovčevih četnika u RH i srpske vlade u Beogradu. ''Hrvatska je prepoznatljiva u svijetu i po pronalasku kravate'', rekao je Elon Musk, koji je vlasnik Tesla auto u SAD, što je razbjesnilo Srbe: ''Osim očitane lekcije o Austrougarskoj, Mask je u komentaru mogao pročitati da su Hrvati pobili potomke njegove šire obitelji, zapalili njegovu rodnu kuću u Smiljanu i digli u zrak Teslin spomenik u Gospiću. Jedan je napisao da bi Hrvati ubili i samog Teslu da su imali priliku.'' Srpske ''povijesne činjenice'' su pouzdane kao i Neronova tvrdnja da su kršćani zapalili Rim (19. srpnja 64. godine). Neron je bio vođen tolikom mržnjom i ludilom pa je vojsci naredio da zapali Rim, kako bi okrivio i ubio kršćane u Rimu. Tako su četnici 27. srpnja 1941. poklali sve hrvatske hodočasnike u ličkom selu Srb, na kraju ubili te nabili na ražanj don Jurja Gospodnetića i - ispekli. Potom su digli ustanak protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske, kojeg se slavi kao ''Dan ustanka naroda u Hrvatskoj''. Ove godine Pupovac je na skupu, kojeg su ometali prosvjednici HSP-a, zaprijetio nazočnim ''ustašama'', da će naći načina kako se s njima obračunati i da se zabrani ZDS. Ako ovo nije izazov za rušenje Plenković- Pupovčeve koalicijske vlade, onda su Hrvati nevjerojatno strpljiv narod. Hrvatski branitelji su minirali četnički spomenik u Srbu, ali vlasti RH su obnovile taj četnički spomenik s hrvatskim novcem iz proračuna, što je okuražilo Pupovca i njegove četnike. ''Dan ustanka naroda Hrvatske'' bio je republički praznik SRH. Na isti dan slavi se ustanak naroda Bosne i Hercegovine, kad su etnički Srbi - četnici u obližnjem Drvaru u BiH također podigli ustanak protiv vlasti NDH i pobili mnoštvo - 400 Hrvata koje su uspjeli zarobiti. Ima mnogo primjera gdje su četnici u ustaškim odorama i znakovljem ubili pravoslavne obitelji i palili ''srpska'' sela u Hrvatskoj, onda bi za zločine okrivili ustaše i potaknuli četničko-partizansku odmazdu na hrvatski narod i NDH. Teslina obitelj, kuća i spomenik bili su također žrtve četnika u ustaškim odorama, kako bi posrbili Teslu i uvjerili svijet u fašističko-nacističke zločine hrvatskog naroda nad srpskim ''nevinim'' narodom. Nikola Tesla nije ničim osramotio svoju domovinu Hrvatsku i pravoslavnu vjeru, da bi hrvatske vlasti takav zločin učinile naspram njegovoj obitelji, domu i rodbini. a) ''Otvoreno pismo profesoru znanosti, dr. Miloradu Pupovcu'' napisala je Lili Benečik, u kojem ga posjetila na sve zločine od Odesse do Vukovara, koje su počinili Srbi zbog ideje stvaranja Velike Srbije, odnosno ''Ujedinjenja srpskog sveta? (Lili Benček, hrvatske pravice, 4. srpnja 2021.) Beogradski tisak prenosi tekst predsjednika RH Zorana Milanovića upućen zastupniku Hrvatskog sabora Miloradu Pupovcu, koalicijskom partneru Andreja Plenkoviću, kojeg donosimo u prijevodu na srpskom jeziku: U ovim krutim vremenima, u kojima se nalazi Hrvatska i hrvatski narod u BiH i dijaspori, da nemamo Zorana Milanovića nitko se drugi ne bi usudio reći ono što je Milanović, kao predsjednik RH rekao četničkoj vladi u Beogradu (''šaka jada''); bošnjačkim islamistima u sarajevskoj čaršiji (''BiH nije država već 'big shit' i pretposljednja rupa na svirali u EU''); zaustavio zajedničku izjavu NATO-a o BiH zbog Daytona; odbrusio petokolonašima u Hrvatskoj, ne ćemo iznositi ''komplimente'' kako je nazvao: Milorada Pupovca, Žarka Puhovskog, Dejana Jovića, Slavka i Ivu Godlsteina,Tvrtka Jakovinu, Miljenka Jergovića, Branimira Pofuk, Gorana Gerovac, Antu Tomića, Juricu Pavičića .., te bilten srpske ''Novosti'', sorosov portal Index, i još mnoge će sigurno prozivati zbog lopovluka i zločina u Hrvatskoj prije nego se objavi ovaj osvrt. Zaključna misaoKako je moguće objasniti hrvatskom narodu, kojeg se guralo u zajednicu sa svim susjedima i pod tuđe vladare: Beč, Peštu, Rim, Istanbul, Beograd i konačno Brussels. Svi okupatori Hrvatske imali su snažnu podršku od unutrašnjih neprijatelja, koji su bili skloni prodati se za privilegij, novac, čast ili iz osvete nekom u susjedstvu ili u državi. Jednom zgodom napisali smo da je više Hrvata poginulo u obrani hrvatskog naroda i države nego koliko nas danas ima živi na ovoj kugli zemaljskoj. Samo su domoroci na američkom kontinentu imali više žrtava nego Hrvati u obrani svojih ognjišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Raskrstili smo s Bečom, Budimpeštom, Rimom i Istanbulom, tri puta smo porazili Srbiju, ali se ni danas nismo raskrstili s Beogradom, unatoč što smo ušli u Europsku zajednicu!? Nismo Srbiji oprostili ništa od zločina koji su učinili hrvatskom narodu u hrvatskoj državi; nismo skoro nijednog zločinca osudili za počinjene zločine; nismo od Srbije naplatili nikakvu ratnu štetu za porušene obiteljske domove, sela i gradove; nismo se ogradili od njihove (ne)kulture, Žikinog kola, riječi i izraza koji su vulgarni; nismo zabranili SPC u Hrvatskoj!? I još mnogo toga nismo, a trebali smo: izbaciti, otjerati i zabraniti u Hrvatskoj. Hrvatska vlada u Zagrebu zna što treba učiniti: provesti lustraciju, ukinuti privilegije manjinama, zabraniti naslove ulica, trgova i svega što podsjeća na zločinca Tita, umjesto zabrane ZDS zabraniti SPC u Hrvatskoj. Tada bismo poslali odlučnu poruku Srpskoj vladi u Beogradu, da među Hrvatima i Srbima mogu biti dobri odnosi tek kad Srbija plati ratnu odštetu, vrati pokradene umjetnine i arhivu, kad se ispriča hrvatskim majkama koji su izgubili svoju djecu ili očeve u agresiji srboslavlja na Hrvatsku. |
BrezovicaU ŠUMI SE, PO PRAVILU, KOTE ŽIVOTINJElicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićŠuma Brezovica je izuzetak prirodnog pravila istaknutog u naslovu, s obzirom da su se, prije 80 godina, tamo nakotile ljudske ''zveri'' s mržnjom i osvetom naspram tek uspostavljene Nezavisne Države Hrvatske - u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, riječ je o godišnjem derneku i državnom blagdanu tzv. Dan antifašističke borbe, što je ustvari sinonim za ''Savez komunističke partije Jugoslavije'', odnosno - to je isto ''sr..nje'' samo drugo pakovanje. ''Riječ je o danu do kojeg komunisti i nacisti imaju sporazum o nenapadanju. Nakon 22. lipnja 1941. i napada Njemačke na SSSR, komunisti u Hrvatskoj ne znaju što dalje, jer nemaju jasne upute od svojih komunističkih nalogodavalaca, od Komiterne iz Moskve - pa bježe iz Siska u vrbike u okolici Siska. Nema govora o tome da su išli prema šumi Brezovica. Oni su se, zapravo povukli prema Žabunu, a to je jedno selo prema Zagrebu, gdje je domaće stanovništvo bilo bogatije, pa su znali da će kod njih lakše doći do hrane. Tek nakon mjesec dana kad im je domaće stanovništvo poručilo da ih više neće tolerirati oni se prebacuju prema Brezovici'' - nastavlja dr. Vukelić uz napomenu, ''kako znanost pomoću obične kokoši može uzdrmati jednu ideologiju temeljnu na neistini.'' (dr. Jure Burić - citati iz teksta Pečarića i Vukelića: ''Tko to tamo koke krade.'' Milanović i Plenković zajedno u BREzoviciPredsjednik Zoran Milanović bio je dočekan sa skandiranjem i uz sviranje Bella Ciao - himne talijanskih komunista. Prije nego što je pozdravila Plenkovića, ministre i nazočnu ''uglednu '' svitu, začuđeno je upitao: ''Di su partizani?'' Vjerojatno je bio šokiran kad je vidio skup bogalja s partizanskim kapama s petokrakama i istrošene fotografije Tita i heroja iz NOB! Milanović je u svom pozdravnom govoru pobio dvije bitne laži: a) ''Ovo nije prvi odred u Europi, bili su pokreti otpora i u Francuskoj, i u Češkoj...''; b) ''Stalno ističemo da su svi oni (77 sisačkih komunista) bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba jer su oni prije svega bili komunisti u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, a ne demokraciju.'' Ali nije spomenuo sedam (7) poraženih ofenziva!? Plenković je u svom govoru ''odvojio antifašizam'' od nedjela počinjenih u njegovo ime i komunizma, kao da je riječ o kukolju u žitu. Ustvari, to je ista sintagma koju je izrekao prošle godine u Kninu na obilježavanju Dana pobjede. Ne može se komunističke odnosno (anti)fašističke zločine iz Drugog svjetskog rata odvojiti od genocida nad Hrvatima. Naime, kako je moguće odvojiti pokolj hrvatskog pučanstva od Bleiburga do Đevđelije, kojeg su počinili partizani i četnici pod vodstvom Tita i SKJ? Ili, zločine od 1945. do 1991. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj? O genocidu hrvatskog naroda bolje je šutiti nego krivo tumačiti. Ako treba vršiti odabir (triage) onda bi trebalo odvojiti one malobrojne komuniste i antifašiste koji nisu klali, ubijali i palili u ime ''naroda i države'', odnosno one hrvatske komuniste koje su se borili za komunističku Hrvatsku i misteriozno pogubljeni od ''drugova'' u NOB! Zagreb je u novom izdanju - Titovgrad!Prije obilježavanja ''Dana antifašističke borbe'' u Zagrebu je održan mimohod sjećanja na ''Besmrtni partizanski odred'', gdje su uz transparente: ''Vratite Trg maršala Tita'' nosili fotografiju krvnika Tita i poginulih ''heroja'' u NOB-u. Povorka (anti)fašista i pedera otišla je na tzv. Partizansko groblje gdje su donijeli cvijeće i zapalili svijeće koljačima hrvatskog naroda u glavnom gradu RH. Dočim, u Hrvatskoj poravnana su groblja poginulih hrvatskih ustaša i domobrana, dok partizanska groblja još i danas ''krase'' Mirogoj!? I od neprijatelja se može štošta naučiti !/ Et ab hoste doceri! Danas je www.vecernji.hr (22. lipnja 2021.) u članku pod naslovom ''Kraus, Pupovac, Čačić i Donačić složni: Podržavaju zabranu ustaškog znakovlja'' objavljeno slijedeće: - U svezi s tim dajem slijedeću Hrvatsku državnu anti-terorističku izjavu: Ognjen Kraus, za kojeg pouzdano znam da nije Hebrej, zajedno sa Zoranom Pusićem, općepoznatim džabalebarošom, opet muti vodu, odnosno hrvatsko-židovsko prijateljstvo, nastojeći kroz tobožnje anti-ustaštvo prikriti svoju ljudsku i profesionalnu nesposobnost, odnosno inferiornost. Da ne spominjemo (anti)fašističke osvrte u antihrvatskim medijima, gdje su se natjecali jugonostalgičari, komunjare i patološki poremećeni ''građani'' RH, koji blate hrvatski narod i slave krvnika Tita i njegove partizansko-četničke odrede, kao da u Hrvatskoj vlada komunistički režim Kim Jong-un. Srdžba rađa luđakeNije teško uočiti srditost u čovjeku, jer njegovo ponašanje ima luđački izgled. Uzmimo primjera radi: Žarka Puhovskog, Miljenka Jergovića, Antu Tomića, Juricu Pavičića, Aleksandra Stankovića, Vedranu Rudan, Inoslav Bešker, i da ih sve ne nabrajamo, jer se razmnožavaju kao zečevi. Zaključna misao''Hrvatska se nalazi u velikim problemima. I iz vana , i iz iznutra, kako je nekada govorio zločinac Josip Broz izmišljajući neprijatelje kako bi se što duže održao na vlasti. Mi ih danas ne moramo izmišljati kao što je do smrti 1980. činio opskurni Tito. Mi neprijatelje hrvatskog naroda i hrvatske države imamo i u vlasti i uz vlast. Imamo ih po svuda. Iz dana u dan sve su brojniji. I tu dolazimo do paradoksa, što se više Hrvata iseljava to je sve više neprijatelja Hrvatske koji su zauzeli osnovne poluge vlasti u državi, od politike preko medija, pa do tzv. civilnih i nevladinih udruga. Svi su oni toliko dobro uvježbani, istrenirani i kodirani da svaku pametnu zamisao prijašnje prohrvatske vlasti do godine 2000. uspješno i jako brzo unište ili pretvore u svoju korist. I materijalnu i ideološku. Takav je slučaj i sa obilježavanjem dana antifašističke borbe 22. lipnja 1991. godine. Naime, ondašnja domoljubna hrvatska vlast na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom lukavo je odredila 22. lipnja za Dan antifašističke borbe, iako je znala da sisački partizani nisu digli nikakav ustanak na dan napada Njemačke na Sovjetski savez, nego da je to bila kasnija najobičnija partizansko-komunistička laž s ciljem da zaboravimo da su Adolf Hitler i Josif Visarionovič Džugašivi Staljin do toga datuma bili saveznici koji su istodobno okupirali Poljsku i baltičke države. Sad dolazimo do jako opasnih poruka koje su toga dana dolazile u javnost ne samo i brezovačke šume. Najprije je Plenković izrekao laži, ali i nekoliko opasnih poruka. Jako mu je bilo važno da na početku utvrdi da je ''nakon njemačke okupacije kvislinški režim uspostavio Ante Pavelić''. To nije istina. Uspostavljena i obnovljena je hrvatska država kao ostvarenje stoljetnih hrvatskih težnja. Onda je Plenković rekao da je nakon toga ''Hrvatska bila podijeljena, a dijelovi Dalmacije su bili pod Italijom''. I to je netočno. Nije Dalmacija bila pod Italijom, nego su kasnije južne hrvatske zemlje postale zona talijanskog utjecaja. I nakon toga, Plenković ničim izazvan kaže: ''Doneseni su rasni zakoni protiv Židova i Roma (a izostavio je Srbe!, op. p.). U takvim okolnostima je skupina od 70-ak osoba osnovala Prvi sisački odred''. I to mu nije trebalo. Ustvari, govori laži i iznosi lažne konstitucije koje su na tragu lažne jugoslavenske odnosno velikosrpske historiografije, triju memoranduma SANU-a i politike koju provodi njegov koalicijski partner Milorad Pupovac putem svije velikosrpsko-četničke partije SDS(S)-a. I nakon ovih nebuloza Plenković je bubno glupost i velikosrpsku laž: ''Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio raskidanje ugovora s Italijom i povratak Istre i Dalmacije u Hrvatsku''. ZAVNOH je ništa, a laž je da je on nekakva prethodnica obnovljene hrvatske državnosti u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Jer odluke na ZAVNOH-u donosili su partizani sa zločinačkom zvijezdom petokrakom na čelu, istom onom koju su imali agresorski srpski i crnogorski vojnici, kao i vojnici JNA od 1991. do 1995. godine. To je Plenkovićeva najobičnija revizija povijesti koja neće proći.'' (Marijan Majstorivić, Uvodnik tjednika hrvatski-foku.hr, 25.06.2021.) Ovo definicija kojom je Urednik hrvatskom-fokusu.hr gosp. Marijan Majstorović odredio sadržaj najbližeg pojma tako da se može prepoznati i razlikovati laži i istine iz brezvičke šume o ''Besmrtnom partizanskom odredu'' odnosno partizansko-četničkom sustavu kojem pripada. Uz mnoge apsurdnosti u RH, možda je najizrazitija da u Hrvatskoj nema radikalne mladeži, izuzev partizanske djece i homoseksualaca i navijača nogometnih klubova. Gdje su hrvatski sinovi i kćeri koji bi se trebali spremati za preuzimanje vlasti, pa ako treba i - otimanje vlasti, jer je očito da je vlast u čvrstim rukama hrvatskih neprijatelja: komunista, jugonostalgičara, četnika i dvadeset dvije (22) nacionalne manjine. https:/www.hkv.hr/d. dijanovic -presuceni-novi-velikosrpski- nacrt-za -komadanje republike-hrvatske. Kako je mogao proći u javnosti velikosrpski plan: Dalmacija kao samostalna država ''budnim čuvarima'' (iz Brezovice) suvereniteta demokratske Republike Hrvatske, da nisu zatvorili granicu sa Srbijom i otjeraju srpskog veleposlanika, konzule i sve druge predstavnike iz Srbije u Hrvatskoj? Plenković je opružio Poglavnika NDH-a da je predao Dalmaciju Talijanima, a sada kad mu iz Beograda aršinima mjere kolika i kakva bi trebala bila Dalmacija kao samostalna država u Federalnoj Srbiji. Ako Plenković-Pupovčeva vlada ne prekine državne odnose sa Srbijom, onda treba pozvati hrvatski narod da otjeraju Plenković-Pupovčevu vladu u Beograd. Slično se razmišlja i u SAD. Nedavno je (01.06.2021.) američki general Michael Flynn bio govornik na konferenciji u Dallasu, koja se zvala ''For God & Country Patriot Roundup'', gdje ga je netko upitao: ''Ja bih želio znati ono što se dogodilo u Myanmaru (bivša Burma) može li se dogoditi ovdje?'' Flenn je odgovorio: ''Ne bez razloga. Mislim, to bi se trebalo dogoditi ovdje.'' Možda se za ovu moju zabrinutost nalazim odgovor u pismu čiji sadržaj donosim u cijelosti: ''Štovani gospodine Tomiću, s užitkom sam pročitao Vaš komentar (Možemo: Zagreb je naš Titovgrad'') koji je dobro napisan i vrlo ozbiljan jer ulazi u bit notornih problema za koje, u većini, za demokraciju nezreo i lako izmanpulran hrvatski narod za sada ne pronalazi rješenje. Ono što bi Vam onako usput i kolegijalno preporučio je da u svojim budućim komentarima u kojima izražavate svoje razočaranje, strah i skrb za spas hrvatske slobode i demokracije pokušate biti malo više optimist. Povijesno iskustvo nas uči da mi nekako uvijek biramo mukotrpni put ali na kraju, uz Božju pomoć, ipak dođemo svome cilju.'' (Željko D.) |
TitovgradMožemo: ''Zagreb je naš Titovgrad!''licke-novine@licke-novine.hr PIŠE: RUDI TOMIĆ''Bože, zašto si me stvorio Hrvatom, kad taj narod, kojemu pripadam i radim za njega čitav život ne zna biti i neće da bude suvereni narod Hrvati.''(Dragan Hazler) Mjesec svibanj bio je posvećen Majci Božjoj, štovatelji su molili svetu krunicu u crkvama i obiteljskim domovima na čast Blažene Djevice, Kraljice Hrvata, za duhovne i tjelesne potrebe i za obraćanje hrvatskog naroda. Cijeli svibanj mjesec (2021.) bio je ispunjen komemoracijama za žrtve genocida od Bleiburga do Borovog sela; provokacijama od Jasenovca do Vukovara; kupovanjem rabljenih zrakoplova; proslava dana HV (29.05. 2021.), Dan hrvatske državnosti Republike Hrvatske (30.05.2021.); svetkovinu Presvetog Trojstva i drugi krug lokalnih izbora za gradonačelni(ce)ke i čelnike županja u Hrvatskoj, te na kraju mjeseca (31.05.2021.) proslavljen je Dan zaštitnice grada Zagreba Majke Božje u svetištu Kamenitih vrata. Dakle, mogli bismo napisati knjigu o uspjesima, propustima i popustima u Zagrebu i u Hrvatskoj o prošlomjesečnim zbivanjima. S druge strane, imali smo toliko izvrsnih i poučnih poruka, od kojih je teško izdvojiti neke od njih, ali mi ćemo samo citirati nekoliko misli iz objavljenih osvrta na hrvatskim domoljubnim portalima: Dobro je poznata činjenica kada su četnici i partizani ušli u Zagreb (1945.) bez ikakvog otpora ''oslobodili grad'', gdje su po ulicama ubijali koga su god vidjeli; upadali su u kuće i stanove i silovali staro i nejako, ljude mrcvarili i ubijali, a nakon što su opljačkali sve što su našli i, u većini slučaja, zapalili i zgrade. Ulice kojima danas građani hodaju većina njih su grobnice njihovih roditelja, rodbine i susjeda. U Zagrebu je nakon Drugog svjetskog rata četnička osveta nadmašila zločine Crvene armije, što je ostavilo dugotrajnu trauma. Građani Grada Zagreba i danas žive u strahu, ne od istih četnika i partizana, nego od Vlade u koji su na vlasti kriminalci i ''umirovljeni'' Udbaši i Kosovaci, stoga nije čudo da ni nakon velebne pobjede u ''Oluji'' Franjo Tuđman nije mogao pobijediti u Zagrebu!? ''U nedjelju 30. svibnja, u pojedinim medijima mogli smo pročitati naslove poput - Hrvatska slavi Dan državnosti! Međutim, toga dana gotovo se 'ništa' nije događalo. Istina, bili su lokalni izbori, a predsjednik Vlade i Sabora, sa suradnicima, posjetili su već zaboravljeni Oltar Domovine na Medvedgradu i tamo zapalili svijeće za sve poginule tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. U mnogim gradovima i mjestima tek tu i tamo, na taj dan, mogla se vidjeti neka hrvatska zastava kako vijori... Na skupu na stadionu NK Zagreb održano je tradicionalno postrojavanje ZNG u povodu Dana hrvatske vojske... na tom skupu predsjednik države Zoran Milanović, uz ostalo, istaknuo je da 'zablude, greške i zločine svojih djedova trebamo polako zaboravljati' i da 'mi za njih nismo odgovorni.' A zašto se onda neprestano 'zablude, greške i zločini' iz II. svjetskog rata, a osobito i nakon njega, neprestano 'prepisuju' uglavnom onima koji tada nisu ni rođeni, a predstavnici njihovih državnih vlasti redovito obilaze ta mjesta koja navodno 'treba zaboraviti'?'' (Mladen Pavković, dragovoljac.com/ 01.06.2021.) E, na ova pitanja ne ćemo dobiti odgovor, niti će se u biti bilo što promijeniti, jer dok državne vlasti u Hrvatskoj budu sastavljene od bivših udbaša, četnika, komunista i jugonostalgičara, nacionalnih manjina, kriminalaca i ratnih profitera, u RH samo će se mijenjati osoblje, a režim će ostati na ''stečenim tekovinama''. '' U Zagrebu vjetar čupa drveće, a Zagrepčani će si čupati za kosu slijedećih nekoliko godina jer su izišli na birališta u krivi dan, pogriješili datum pa birali na dan izborne šutnje. I tako je šutljiva većina odlučila tko će upravljati Zagrebom. Ne dugo, ali ipak dovoljno da se revolucionarno hoda kroz institucije, koji smo već imali prilike vidjeti kad su se račanovci vratili na vlast početkom stoljeća pa posmicali (s položaja) sve što se moglo, od tajnih služba do javnih vrtića. Pomoć im je bila s Pantovčaka, u obliku dlakavog vrhovnika koji je smijenio sve glasovite generale, zapovjednike Hrvatske vojske.'' (Hrvoje Hitrec, hkv.hr/01.06.2021.) Hrvatska je lakovjernost gora od GalskeGali su bili, u staro doba, poznati kao veoma lakovjeran narod, a Hrvati su, u moderno doba, najlakovjerniji narod na ovoj planeti! Naime, Hrvati ''... ne znaju biti i neće da budu suvereni narod...'', što možemo dokazati s brojnim činjenicama iz nedavne prošlosti. Uzmimo samo, primjera radi, kako se je uopće moglo dogoditi da nakon krvavog rata u osloboditeljskom ratu (Domovinskom ratu) i velebne ''Oluje'' hrvatski narod od 2000. bira Stjepana Mesića (dlakavog vrhovnika) za predsjednika RH, a u isto vrijeme bira Ivicu Račana za predsjednika Vlade! Bira one koji su razoružali Hrvatsku zaštitu, oružje dali JNA koja je naoružala četnike i sama uzela učešće kako bi spriječili svaku mogućnost osamostaljenja države hrvatskog naroda. ''Preci naši bijahu ljudi pobožni, i ime im živi za sva pokoljenja.'' (Sir 44.1.9-14) Očito je da je Porfirije, koji je tolike godine živio u Zagrebu, kao i svi srpski politički i vjerski poglavari, alergičan na riječi - Hrvatska država i hrvatski narod. On u svim svojim obraćanima govori o ''građanima'' u pokrajinama, ne o državi i narodu koji mu je omogućio da živi kao bubreg u loju i, još k tome, zaštićen je kao Velebitski medvjed u RH! Prase sito prevrne korito! Hrvatska srlja u EU!Hrvatsko-srpska Vlada najprije se osigurala francuskim (europskim) rabljenim zrakoplovima proizvodnje našeg stoljetnog neprijatelja i najvećeg europskog saveznika našeg balkanskog neprijatelja - Srbije. Kupnjom Rafal F3-R za kojeg se je na natječaju odlučila Plenković-Pupovčeva Vlada, Francuzi su prije toga, kao da su znali, osigurali svoje prijatelje u Srbiji najmodernije oružje za zračnu obranu, čiju smo sličnu obrambenu efikasnost vidjeli u obrani Izraela od iranskih raketa iz Gaze. Hrvatsko-srpska Vlada je učinila još nekoliko ubrzanih koraka kako bismo izgubili svako znakovlje hrvatske posebnosti i nezavisnosti. Vlada RH donijela je odluku zamijeniti hrvatsku novčanicu - kunu za europsku valutu - euro. Što je do sada bilo jedino znakovito znakovlje hrvatske posebnosti. Mediji u RH svi su u rukama stranih vlasnika, većinom hrvatskih neprijatelja, što je ograničilo svaki uvid hrvatskog naroda u neprijateljsku djelatnost - duboke države. Europska komisija predstavila je strategiju za šengenski prostor, u kojoj je pozvala na proširenje Schengena Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku koje ispunjavaju sve tehničke kriterije za članstvo u tom području u kojem nema graničnih kontrola između država članica. Od toga smo imali čak 9 tisuća 'pogodaka', što znači da smo detektirali ili osobe ili stvari koje se nalaze u potražnim bazama EU-a, ali i više od 250 podataka koji su na neki način povezani sa sumnjom na terorizam.'' (Davor Božinović, prigorski.hr/02.06.2021.) Usput rečeno, da li je Vlada, među 250 ''detektiranih osoba i stvari'' uključila i SPC među terorističke organizacije, s obzirom da je najopasnija za stabilnost države hrvatskog naroda, koja krvnike proglašava svecima! Sprdnja s vjerom! (A mockery of faith!) Što je najžalosnije, o donošenju sudbonosnih odluka, Vlada ne pita hrvatski narod, nema ni referenduma, nego hrvatsko-srpska koalicijska donosi ključne odluke za sudbinu države i naroda! Zaključna misaoKoliko bismo još mogli navesti primjera gdje su nas naši izabrani predstavnici doveli na rub propasti, u svakom području društvene djelatnosti. Dovedeni smo u situaciju da nam je i opstanak nacionalnog suvereniteta u opasnosti. Tisuće godina smo čekali da imamo svoju samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda. ''Uistinu, bez samostalnosti i nezavisnosti, narod ne može biti narodom, osobom; nego je samo puk, množina čeljadi.'' (Ante Starčević) Da, ta većina je bila državotvorna, čija je ideja okupila hrvatski narod u domovini i dijaspori u borbi za oslobođenje od srpsko-četničke, crnogorske i JNA agresije. Vi koji ste s Račanom zbrisali iz Sabornice, jer ste bili za Jugoslaviju, sada kada ste došli na vlast gurate Hrvatsku u EU, opet u nekakvu zajednicu, gdje će nam se, uz svestranu pomoć Plenković-Pupovčeve vlade, pridružiti ''naša braća'' iz bivše Jugoslavije. ''U Zagrebu je osnovan Forum za vanjsku politiku. Osnivači Foruma su: Zoran Barković, Dino Galinović, Tvrtko Jakovina, Dejan Jović, Božo Kovačević, Budimir Lončar, Dragan Nikolić, Vesna Pusić, Sanada Šelo Šabić i Dean Šarčević. Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Dejan Jović, a za predsjednicu Skupštine izabrana je Vesna Pusić. Forum će okupljati zainteresirana stručnjake, znanstvenike, novinare te mlade istraživače iz Hrvatske i svijeta s interesom za međunarodne odnose.'' braniteljski-portal.com/ 05.06.2021. Da li će Plenković-Pupovčevo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova biti podložno ''Forumu vanjskih poslova '', kojemu je na čelu notorni četnik Dejan Jović sa svitom iz poražene Jugoslavije i s okorjelim veleizdajnicima u Hrvatskoj? Većina koja je danas na vlasti u RH, u ''slučajnoj državi'', bili je po strani ili na strani velesrpske agresije, sada se bahato ponašate - državnički! Istini za volju, oni koji su se borili i pobijedili u Hrvatskom osloboditeljskom ratu, odnosno borbenom Domovinskom ratu, predali su vlast, što silom, što milom, onima protiv koji su se borili!? Koliko je hrvatskih branitelja predsjednik Stjepan Mesić poslao u mirovinu ili na sud u Hag, od koji su mnogi osuđeni i čekaju smrt u ćelijama. Hrvatski vitez general Slobodan Praljak oduzeo si je život 29.11.2017. kako bi dokazao sucima i cijelim svijetom svoju hrvatsku i časničku nevinost i svojom smrću dao odgovor himbenim svjedocima i sucima. Koliko je hrvatskih branitelja izvršilo samoubojstvo, a koliko ih je koji dnevno razmišljaju o toj tragičnoj sudbini? HDZ-a koliko god je bila krovna stranka u borbi za oslobođenje Hrvatske, toliko je danas postala opterećenje za osiguranje slobode, suvereniteta i životnog prosperiteta. Nije istina da su za sve veleizdaje krivi samo pojedinci, odnosno čelnici HDZ-a (Sanader, Kosorka i Plenković), nego su krivi i zastupnici HDZ-a u Hrvatskom (državnom) saboru, ministri u Vladi RH, te na kraju i članovi HDZ-a (čast izuzecima) jer se nisu htjeli ili znali suprotstavili hrvatsko-srpskom koaliciji - udružili svoje snage te glavačke izbacili sotone iz Sabora, Vlade i HDZ-a i strpali ih u Remetinac. Nisu samo branitelji zakazali, zakazala je i Crkva u Hrvata, koja ne samo da nije uputila puk, nego je i sama stala na stranu Plenković-Pupovčeve politike i podržava Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj! ''Prkos vladajući je najgori oblik vladanja. Tamo gdje vlast donosi odluke da bi prkosila svom narodu, ta vlast ruši same temelje države. Vlast koja nema altruizma i ljubavi za svakog pripadnika svog naroda, postaje bešćutna i izopačena.'' Mile Prpa, Lokalni izbori u okulusu heterogene politike /18.05.2021.) |
POLITIČKA MRŽNJA KULTURE VLASTITOG NARODAlicke-novine@licke-novine.hr
PIŠE: Rudi TOMIĆ, Toronto (u suradnji s autorom)Duh ljubavi prema svom narodu je najveći duh pokretač njegove budućnosti i njegove sreće. Na žalost, u praksi to često nije tako. U povijesti ljudske civilizacije postajali su, i vječno će postojati, „božji“ nadareni ljudi, njegovi izabranici. I s takvim ljudima se nije igrati. Problemi nastaju onda kada ljudi iz njihove okoline, posebno političari, ne mogu ih prepoznati, (ili bolje rečeno prepoznali bi ih) da nisu zaslijepljeni sa samim sobom i svojom društvenom pozicijom. Veličajući samog sebe poput rimskog Cara Nerona, i zaboravljaju da ih svaki čas može stići njegova sudbina. Ti nadahnuti ljudi su na različitim poljima znanosti, umjetnosti, raznog stvaralaštva, koji radom i duhovnim pregnućem žrtvuju se, da bi iza sebe ostavili čovječanstvu napredak i osigurali mu bolju budućnost. Ali nažalost takvi nadareni ljudi doživljavaju tragedije i poniženja, jer njihovim neprijateljima prešućivanje je najjači alat zatiranja rezultata njihova rada i njihovog stvaralaštva, ponajviše iz samog jala što oni to ne mogu postići. Takva jedna osoba koja je višestruko nadarena je Mile Prpa HAZU je još 1994. otvoreno stala na stranu Mile Prpe, čvrsto su rekli zbog njegove nadarenosti i stvorenih djela, da će mu sva moguća vrata biti otvorena, ali nažalost dogodilo se obrnuto, da su mu decenijama sva vrata zatvarana. Stvorio je prava čuda u poeziji s više od 50 tisuća stihova čudesne ljepote, brojnih filozofskih djela (Počelo Počela, Filozofija čovjeka, Prirodna filozofija Provisio posteri temporis i sl.) dvije vrhunske knjige dječje literature, Codex moralis Croaticum i brojna druga djela. Pokrenuo je izradu tri velike opere po njegovim libretima, već su u glazbenoj obradi. Objavio je više od tisuću kolumni, na brojnim portalima, mnogi kažu da ih čitaju i po nekoliko puta. Zbog svega toga, ime Prpa postalo je jedno od najvećih živućih imena u području kulture među Hrvatima svijeta. On ne želi politiku, već stvaralaštvo. Stvara pod motom; Život mi ne daje pravo da budem viši i jači od drugih, ali mi daje pravo davati od sebe i više i jače od drugih. Posebno se iskazao na slikarskom planu: Hram minijatura ulje na pergamentu s ukupno 2160 majstorskih minijatura sažetih na 50 poliptiha. K tome je naslikao oko 500 slika ulja na staklu, čudesne ljepote. Dotad nepoznato slikarstvo. Ni u jednom književnom listu u Zagrebu nije uspio objaviti niti jednu pjesmu, pa čak ni duhovnu pjesmu u crkvenim glasilima, jednostavno mu nisu dopustili unatoč činjenice da ga je hrvatska dijaspora kandidirala za Nobelovu nagradu u književnosti. Već više od trideset godina bezuspješno moli galerije, jednostavno mu ne daju izlaganje, svaki njegov zahtjev naprosto ignoriraju rijetko ili nikad mu pošalju odgovor. Kad je 1997.g u organizaciji HAZU, nakon godinu dana recenzije njegovih radova, svečano potpisao donaciju golemog fundusa umjetnina gradu Kninu, oglasilo se Hrvatsko slovo i drvljem i kamenjem napalo i njega i HAZU. Kad su se javili slovački galeristi, rekli su da ne mogu pojmiti zašto Hrvatska s tom novom umjetnosti ne izlazi pred svjetsku kulturnu javnost, i predložili da bi mu u nekoliko srednjeeuropskih gradova zaredom u najelitnijim galerijama organizirali velike izložbe, ali u Hrvatskoj nisu našli sugovornika. Kad je gospodin Ante Sorić, nakon što mu je prestao mandat ravnatelja Klovićevih dvora, vidio nešto od tog slikarstva u jednoj knjizi, rekao je - To je svjetska stvar, tu se nema što reći. Sad, kad je to sve došlo do skore faze propasti, Prpa je molio par muzeja da to pospreme u svoja skladišta, samo da sve ne propadne, ali su se na to oglušili. Zamoljen je i Muzej suvremene umjetnosti (koji upravo i postoji zato da čuva suvremene umjetnine) da primi barem Hram minijatura (oko 3 metra kubna prostora) dobio je odbijenicu. Da se to dogodilo u nekoj uređenoj državi koja cijeni umjetnost i čuva svoju kulturnu baštinu, onaj tko bi tako postupio momentalno bi odletio sa svoje funkcije. Svaka pametna država čuva svoje nacionalno bogatstvo, a Hrvatska ga rasipa i prepušta propasti. Ne zaboravimo da je tu umjetnost još 1994.g. prepoznala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i spremala se uspostaviti u Kninu veliki muzej jedinstvene Prpine umjetnosti. Ako ništa drugo samo po sebi to bi trebao biti veliki respekt prema toj umjetnosti. Ali do realizacije tog muzeja nikad nije došlo, najviše zbog brojnih otpora koje su bile protiv toga. Preostaje samo da još jednom zamolimo nadležne političke vlasti u Hrvatskoj (Vlada RH, Ministarstvo kulture, Ministarstvo imovine), da poduzmu sljedeće: 1. Da dadu sugestiju Umjetničkom paviljonu ili Klovićevim dvorima da još ove godine organiziraju izložbu Prpinih radova (oko 150 ulja na staklu) i da za tu namjenu osiguraju potrebna sredstva. NAPOMENA: Slike se mogu pogledati na Internetu, upisom riječi na Google: Mile Prpa prešućena umjetnost. |
Jugoslavije već dugo nema, ali još zapravo nije umrla u - Hrvatskoj!6. ožujka 2021. u 11 sati
|
Komentar našeg čitateljaAMERIKA VIŠE NIJE UZOR I SNAGAlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićNišta izvana nikada neće uništiti Ameriku. Ako ne uspijemo i izgubimo svoje slobode, to će biti samo zato što smo se sami uništili!- Abraham LincolnProšlogodišnJi američki predsjednički izbori bili su uzbudljivi, prljavi i krvavi, jer su demoni Demokratske stranke i njezini koalicijski partneri bili spremni za obračun s predsjednikom Donald J. Trumpom odmah nakon inauguracije (20. I. 2017.). Naime, ljevičarski dnevnik The Washington Post, objavio je 19 minuta nakon inauguracije, povjerljivu informaciju: ''Demokrati imaju spremljen opoziv (impeachment) za predsjednika Donald J. Trumpa''. Što se je obistinilo tek 18. XII.2019., kada su zastupnici kongresa odnijeli opoziv u Senatu. Trump je bio oslobođen u Senatu, ali optužbe nisu prestale sve do izbora 3. XI. 2020., pa bismo za taj nadnevak mogli reći da je bio - D-Day (Presudni dan) za Trumpa. Istina, predsjednik Donald J. Trump (u nastavku - Trump) bio je nova pojavnost u političkom životu i dinamici u SAD-a (u nastvku - Amerika); postavio je nove smjernice upravljanja državom i uvjete za međunarodnu suradnju. Njegove su odluke bile izričite i potresne, što je obavijestilo korumpiranu birokraciju i diplomaciju u Washingtonu. Pune četiri godine sustavno su organizirani napadi, optužbe, klevete i laži na Trumpa, u čijoj su koaliciji bili: demokratski zastupnici u Kongresu i Senatu, ljevičarski proleteri i paraziti, socijalistički maksimalisti, marksistički ideolozi, politički analitičari, te sve vrste medija - tiskovne, elektronske i društvene mreže (s malim izuzecima), kriminalistička mafija, vlasnici krupnog kapitala (Geoge Soros, Mike Bloomberg, Howard Schultz i drugi), hollywoodske i estradne zvijezde (izuzev pojedinaca), manji broj osobnih prijatelja, nekoliko republikanskih zastupnika (vendidit animarum) i najbliži suradnici, čak i iz uže obitelji (nećakinja). Dakle, svekoliko što je mogla udružiti mržnja, osveta i zavist, okupila je luciferka predsjednica Zastupničkog doma (Speaker) Nancy Pelosi, uz podršku demokratskih demonima: Chuck Schumer, Adam Schiff, Jerrold Nadler i drugi. Sve hinbene nedaće u Americi sručile su se na Trumpa, samo što ga još nije mlin mlio i grom udario! Zbog izmišljene i namještene ''tajne suradnje'' Trumpa s Ruskim predsjednikom Putinom i predsjednikom Ukrajine Zelenskym - Demokrati u Kongres izglasali su optužnicu (18. XII, 2019.) kojom Trumpa optužuju za veleizdaju i traže njegov opoziv. Bio je promašaj jer nisu imali čvrste dokaze za bilo kakvu presudu. Međutim, tek se sada doznalo da su obavještajne službe (FBI i CIA), u suradnji s Hillary Clinton, namjestili cijelu aferu kako bi zataškali svoje zavjereničke poslove. Još uvijek se čeka na rezultate istraživanja - afere zavjere, kao i glavnih aktera kriminalnog pothvata u obavještajnim službama. Rezultati istrage suca John Durhuma, su gotovi ali su bili odgođeni zbog izbora, pa se očekuje konačno izviješće u ožujku ove godine. Cijeli svijet znade kako su prošli prošlogodišnji (2020.) izboru u Americi, kakve su bile krađe i prevare, čak se još u nekim državama broje glasovi! Uzaludan je bio prosvjed Trumpa i zastupnika Republikanske stranke, kao i medijskih dokazi (Fox News) gdje su kradljivci listića uhvaćeni na video i očitovanje svjedoka koji su dali izjave uz prisegu. Sudstvo u spornim državama nije poduzelo nikakve provjere, nego su potvrdili rezultate i optužili Trumpa zbog ''sumlje u izborne rezultate''. Jedino su u državi Gorgia ponovili izbore za dva senatora, na kojima su republikanci - opet izgubili!? Konačno, kada je trebalo ovjeriti electoral glasove (6. siječnja 2021.) u Kongresu, na prosvjed u Washington došlo je oko stotinu tisuća osoba, koji su tražili provjeru glasova u pet država. Trump je pozdravio okupljenu masu i zahvalio se na njihovoj suradnji i potpori, te ih zamolio da se mirno vrate doma. Međutim, nakon njegovog odlaska s pozornice, odvojila se manja skupina ubačenih provokatora, kriminalaca i Antifa, koji su porazbijali prozore i provalili u Kongresnu zgradu; obišli prostorije i kratko se zadržali u uredu pythonissam Pelosi, te ''usput'' uzeli njezino računal (computer), razbacali stvari i razbili namještaje u Kongresnoj dvorani. Naime, FBI je bila obaviještena tjedan dana prije incidenta, što će se dogoditi na prosvjedu u Washingtonu 6. I.2021., ali nisu o tome obavijestili Trumpa niti sigurnosnu službu u Bijeloj kući!? Američka i svjetska ljevičarska, kriminalistička i marksistička ''elita'' optužili su Trumpa da je osobno odgovoran za ''ustanak'' (insurection) i ''domaći terorizam'', gdje su na žalost, ubijena dva federalna policajca i tri civilne osobe, također bilo je nekoliko ranjenih osoba, a vandalizam je ostavio veliku materijalnu štetu i trajne neugledne posljedice. Opet, po drugi put, demokratski demoni u Kongresu izglasali su optužnicu za opoziv i odnijeli u Senat, u kojoj se tereti Trampa ''za poticanje terorizma''? Demokrati ovog puta vjeruju u uspjeh, jer imaju u rukama sve tri vrste vlasti: demokratskog Predsjednika, većinu u Kongresu i većinu u Senatu. Dakle, danas (9. II..2021.) počinje suđenje bivšem predsjedniku Amerike, odnosno privatnom čovjeku. Ali, budući da nije riječ o kriminalnoj optužbi, u slučaju eventualne osude Trumpu bi bilo zabranjeno svaka djelatnost u politici i javnim ustanovama - do kraja života. WOW! Kako su sve dosadašnje optužbe bile lažne, tako će i ova proći, ali ostati će u povijesti da je Trump bio prvi predsjednik Amerike kojeg je dva puta, u jednom predsjedničkom mandatu, stavio Kongres na optuženičku klupu- impeachment trial (za opoziv). Tužilačkoj kasti je primarno da se Trumpa politički i moralno uništi, jer njegova pojava, odlučnost i politička ideologija: očistiti smrdljivu washingtosnku baruštinu (clean the swamp), odnosno usidrenu korupciju i pokvarenu aristokraciju, koja je zagadila Ameriku, a dobrim dijelom i cijeli svijet. Konačno su imenom i prezimenom očitovane najodgovornije osobe i posljedice američke političke prljavštine, odnosno isplivali su na površinu kao i svaki drek (shit). Trump će također ostati zapisan u povijesti kao najuspješniji - i jedini predsjednik Amerike koji je ispunio sva dana obećanja u predizbornoj kampanji; dapače, on je učinio mnogo više nego je obećao! Najvažnija postignuća u mandatu predsjednika TrumpaMeđu najznačajnija postignuća i poteze, koje je Trump ostvario u četiri turbulentne godine, evo kratkog osvrta: Sukob s globalizmom i UN-om; vanjska politika i migranti; Trump je povukao Ameriku iz Pariškog klimatskog sporazuma; obranio suverenitet Amerike izlaskom iz Markeleškog sporazuma iz kojeg je izišla i Mađarske; izgradio je 643 kilometra graničnog zida s Mexicom i smanjio broj ulaska ilegalnih migranata za 85 % ; smanjio financiranje UN -a za 1,5 milijardi dolara; obustavio financiranje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je kineska marioneta; priznao Jeruzalem za glavni grad Izraela gdje je premjestio i veleposlanstvo Amerike; uspostavio mirovni sporazum Izraela s Bahreinom i Emiraton, a sprema se još pet Arapskih država živjeti u miru s Izraelom; uništio je terorističke organizacije ISIL i ''Kalifat'' i njihove vođe Abu Bakir al Bagdadi i generala Qasem Solomani; vratio veliki broj američke vojske s bojišnica iz svijeta u Ameriku; nije ušao u rat s Kinom, Sjevernom Korejom i Iranom, kako su očekivali ratoborni savjetnici. (...) Pravosuđe, vojska, tehnologija i obrazovanje; Trump je osnovao Svemirsku snagu (force), prvu novu granu oružanih snaga Amerike od 1947.; iz temelja je obnovio oružane snage i učvrstio Ameriku za najveću silu na svijetu; osigurao ratnim invalidima najbolju medicinsku njegu; postavio 230 saveznih sudaca; 54 žalbena sudca; tri suca u Vrhovnog suda; zabranio je ''trening'' kritičnoj rasnoj teoriji; pokrenuo novi plan za proamerički nastavni program. Trump Administration List Accomplishment from 2017 - 2021. - thehighlandcontrypress.com . Onome tko ima vjeru, nije potrebno objašnjavanje. Onome bez vjere nije moguće objašnjenje. St. Thomas Aquinas Kako je predsjednik Trump ''izgubio'' izbore!?Postavlja se pitanje: kako je moguće da je predsjednik Trump, nakon nikada ne zapamćenim uspjesima Amerike i Republikanske stranke, koji je na izborima dobio 74 + milijuna glasova i - izgubio izbore!? S druge strane: kako je moguće da je Joe Biden (iz podruma) pobijedio najuspješnijeg predsjednika Amerike i inauguriran za 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država!?? Miraculum Dei! Mnogo lakše bismo uvjerili američki narod - i cijeli svijet, da se sunce okreće oko zemlje, nego dokazali da je Joe Biden legalno dobio izbore za predsjednika Amerike. Ali, nemogće je bilo zaustaviti promidžbeni tsunami krađe i laži u državama u kojima su na vlasti i u sudstvu demoni demokratske stranke. S dolaskom Trumpa iz Bijele kuće, bez obzira što je konstantno bio izložen najbrutalnijim podvalama i lažima, zaslužan je da su mediji u Americi i svijetu podigle svoje naklade i gledanost, jer je dnevno na susretima novinare i fotoreportere zapljuskivao svojim uspjesima, kao i na konferencijama za medije, a posebice na Tweetu bio je aktivan. Većina izvjestitelja nisu prenosili njegova izvješća nego su davali svoja mišljenja, što je dokaz da u Americi, i svijetu, nema više nepristranosti u novinarstvu, nego su svi koji se bave tom vrstom posla, postali pristrani i plaćeni - ''politički analitičari''. Ankete pokazuju da je veoma mali broj ljudi koji vjeruju medijima, isto tako je mali broj koji vjeruju mnogim političarima, na žalosti, i nekim poglavarima vjerskih zajednica. Povod za revolt i terorizam u AmericiVeć sam o tome pisao, da je ubojstvo crnca George Floyda (25. V. 2020.) bila iskra koja je zapalila Ameriku, jer je zločin sniman na vidio, očito nije bio slučajan, nego unaprijed planiran i ostvaren kako je i zamišljen. Sama činjenica, da je policajac klečao na vratu Floyda više od osam minuta, snimljen s osmjehom i rukom u džepu, nije to bilo ubojstvo iz mržnje naspram crnaca, ili zbog kriminala krivotvorenih novčanica, nego po hollywoodskom scenariju, kako bi se u prosvjedima udružena koalicija protiv Trumpa mogla konačno s njime obračunati. Od prvog dana smrti Floyda, i sve do danas, organizirano je oko 5.000 provokativnih i razbojničkih prosvjeda, odnosno organiziranog vandalizma, krađe i ubojstva diljem Amerike, a bilo je i sličnih ''prosvjeda'' i u svijetu. Nemoguće je ustanoviti kolika je učinjena materijalna šteta, ali već se znade da je u tim ''mirnim'' prosvjedima ubijeno i ranjeno više od 2.000 policajaca, a ne zna se koliko je bilo nevinih osoba, koji su bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme? Za inauguracije 46. predsjednika Amerike Joe Bidena (20. I.2021,), Bijela kuća i kongresna zgrada bile su pod najstrožijim mjerama sigurnosti u povijesti državnika u slobodnom svijetu; dva metra visoku ogradu s bodljikavom žicom, čuvalo je 26.000 vojnika, te desetak tisuća policajaca i mnoštvo obavještajaca (govori se o jednoj trećini od 35.000 koliko ih ima u Americi), bili su u ratnoj spremi na straži za vrijeme ustoličenja izabranog predsjednika Amerike!? Washington je i danas kao u opsadom stanju!? Nakon ''velebne'' proslave, predsjednik Biden otišao je s pratnjom u Bijelu kuću, u Predsjednički ured (Oval office) i za prvih 20-tak minuta potpisao 17 predsjedničkih odluka, s kojima je poništio ono što je Trump ostvario s idejom o državotvornosti i sloganom - America First: u gospodarskim, vojnim i vanjskom političkim uspjehu, zbog čega je bio omražen od domaće oporbe i na čemu su mu bili zavidni državnici svijeta. Ali, Trumpovi uspjesi bili su opterećenje predsjednika Bidenu, pa je Ameriku vratio na Obama-Biden političke tračnice. Biden je obustavio tok nafte iz Kanade putem - Keystone cijevi, te s jednim potezom pera otpustio 11.000 radnika s visokim plaćama, te nakon otkaza pridružili se desetcima milijunima onih besposlenih - bez ikakvih izgleda za druge poslove. Amerika, kojoj je Trump osigurao velike rezerve nafte i prirodnog plina i uvrstio među najveće proizvođač u svijetu, s odlukom Bidena prestala je proizvodnja nafte i plina; zabranjeno je daljnje istraživanje naftnih i plinskih rezervi na državnim zemljištima; najavljeno je uvođenje Solarnog sustava, vjerojatno u međuvremenu će Amerika uvoziti gorivo iz Saudi Arabije, možda i iz Irana. Predsjednik Biden zabranio je daljnju gradnju zida s Meksikom i širom otvorio granice migrantima za prvih 100 dana njegove vladavine; već dnevno u Ameriku dolazi oko 3.000 ilegalnih migranata; obećao je dati američko državljanstvo ilegalnim migrantima, kojih ima oko 22 milijuna; zabranio je izgon ilegalnih migranata, čak dokazanim i osumnjičenim ubojicama, kriminalcima i seksualnim nasilnicima. Sve je to s jednom nakanom, da se što više poveća broj glasača za Demokratsku stranku na državnim i saveznim izborima. Dapače, u planu je povećati broj sudaca u Vrhovnom sudu i dati državni status pokrajini Puerto Rico i Washington DC. Među prvih 17 potpisanih odredba, nalazi se oni s kojima se Amerika vraća u Pariški sporazum o klimi; vraća se u Svjetsku zdravstvenu organizacija (WHO) koja je u službi Kine i Markel sporazum, Zabranjen je izgovor riječi: ''kineski virus'' za COVID-19 i uvršteno u krivično djelo. Biden je potpisao više od 40 predsjedničkih odredbi, mada je prije inauguracije u jednom TV interviewu rekao: ''da se takvim odredbama služe diktatori''! Istini za volju, Biden nije ni svjestan što potpisuje, jer one ruke koje su ga dovele u Bijelu kuću, pišu odredbe i spremaju planove. Uglavnom, predsjednik Joe Biden i potpredsjednica Kamala Haris su samo''Trojanski konj'' za duboku državu, globalista i marksista. Amerika ne može mentalno osposobiti Bidena (to become wiser), ali Biden može onesposobiti Ameriku! Društvene mreže: Google, Tweet, Facebook (i još njih 13) ukinuli su doživotno Trumpu njihovo korištenje usluga; ukinuli su i onima koji su podržali Trumpa ''da je izborna pobjeda Bidena - ''državni udar'' ; ukinuli su svima onima koji glasno misle ili pišu da su optužbe protiv bivšeg predsjednika Amerike - neistinite i neustavne. Dakle, u Americi je već uvedena cenzura, tako je počelo i u Sovjetskom Savezu, pa znamo kako je završilo. Amerika više nije svjetionik slobode, uzor i snaga, jer demoni - partneri u kriminalu, ruše Trumpovu doktrinu - America First. Budući da mržnja nema razuma, pa su ljevičari preko svojih medija ubacili vijest u javnost (kost bez mesa): ''Bivši predsjednik Donald J. Trump sprema se osnovati novu političku stranku koja će se zvati: ''Patriotic Party'' (Domoljubna stranka)!? Samo maloumne osobe mogu razmišljati o stvaranju nove republikanske stranke, nakon što je Trump na izborima dobio više od 74 milijuna potvrđenih glasova, odnosno više nego ijedan predsjednik u drugom mandatu; Trump je dobio više republikanskih glasova nego ijedan republikanski predsjednik Amerike. Gallup's annual poll 2020: voted the nation's most admired man. (čovjek kojemu se najviše dive). S druge strane, današnja popularnost Trumpa među Republikancima je vrhunska 89 %. Zaključna misaoZa vrijeme predsjednika Trumpa naslušali smo se svega i svačega. Oni koji su pratili fack news u medijima, bili su žrtve lažnog optuživanja Trumpa, njegove obitelji i administracije. Doduše, medijima su pomogli u njihovim zlim nakanama odstranjeni ministri iz administracije, te direktori obavještajnih služba, savjetnici, licemjeri koji su uhvaćeni u zavjeru, te nekoliko Republikanca Judinog karaktera u Kongresu i Senatu. Dakle, očigledno je, da Amerika ušla u Korizmenu muku prije Korizme. ''Kršćani'' Biden i Pelosi, okrvavili su ruke odlukom o financiranju pobačaja u Americi, čak i ženama koje će ići u susjedne države da izvrše pobačaj. Ubijanje nerođene djece je zločin po Božjim i ljudskim zakonima. Statistike su grozne: od 1972. do 2020. godine u Americi je ubijeno 80 tisuća djece, kojima nije bilo suđeno da se rode i vide svoje roditelje. Žene crne puti (back women) najčešće su žrtva pobačaja, godišnje u prosjeku 400.000 crnačke djece ubijeno je majčinim utrobama. Ima tu i drugih tragedija: crnačka djeca, rođena i odrasla, oko 70 % njih ne znaju tko im je otac. Oko 85 tisuća umre godišnje od droga, većinom crnačke mladeži; ako još dodamo oko 460.000 umrlih Amerikanaca od COVID-19 , među kojima je (opet) naviše crnaca i starijih osoba. Slogan ''Black Lives Matter'' (Crni životi vrijede) nametnuo je bijelom stanovništvu u Americi osjećaj krivnje (''guilt complex'') stoga među prosvjednicima i teroristima ima veliki broj bijelaca koji oponašaju zaluđene crnačke provokatore, razbojnike i teroriste, čak optužuju bijelce (svoju rasu) za ''white suprimacy'' (bijelu nadmoć). Dobiva se dojam, da je Bidenova Amerika postala Afrička kolonija, jer svugdje su crnci u reklamama, na ključnim položajima u administraciji, diplomaciji i vojsci velika je infllacija - ''African Americans'' iako je samo 13,4 % crnog stanovništva u Americi. Što Hrvatska može očekivati od Bidenove administracije? Ništa, baš ništa! Amerika će biti okupirana domaćim problemima i neredima, jer je stvoreno nepovjerenje među ljudima. Demokrati i Republikanci su u međusobnom verbalnom ratu, koji može preliti čašu. Ništa bolje nije ni u međunarodnim odnosima, jer komunističkoj Kini samo je Trumpova Amerika bila prepreka. Kina će preuzeti gospodarsko i vojno vodstvo, odnosno nametnuti će dominirajuću snagu koja će davati smjernice globalizaciji u svijetu. Mnogi Hrvati koji danas žive u Americi, već razmišljat o povratak u Hrvatsku, posebice oni koji su otišli ili pobjegli iz komunističkog režima, koji danas dolazi u Ameriku na velika vrata. Ako se promijeni vlada u RH, ili ako se državotvorni Sabor i odstrani natruhe komunizma, Titoizma i srbizma i korupcije, moglo bi se očekivati stotinjak tisuća povratnike iz hrvatske dijaspore u svoju domovinu ili domovinu svojih roditelja ili predaka - Hrvatsku. S druge strane, ako Biden uništi Ameriku kao gospodarskog i vojnog čimbenika u svijetu, raspast će se i Europska zajednica, jer nije postavljena na čvrste temelje nacionalnih suvereniteta. Dakle, Hrvatska ima povoljne izglede za bolju budućnost, ako državna vrhuška postavi nacionalne interese hrvatskog naroda, kao što je Trump postavio interese Amerike: iznad i ispred svakoga u susjedstvu i u svijetu. ''Organizacija u kojoj ne vlada ideja cjeline nije politička organizacija u supstancijalnom ravnoteži i autonomnom smislu, makar se zvala vlada, vojska ili stranka. Većina današnjih stranaka samo su organi klasnih i skupinskih socijalno-ekonomskih interesa na političkom području, a nisu to supstancijalne organizacije u idejnoj cjelini. Predsjednik države, vojska, sudstvo, uprava, vlada i zakoni, koji izlaze iz ovakvih stranaka predstavljaju organe tih interesa, te prema tome većinske ili manjinske diktature.'' (Ivan Oršanić,Vizija slobode, str. 375) |
Neprijatelji HrvatskeTreba odstraniti Tita i SPC iz Hrvatskelicke-novine@licke-novine.hr 4. prosinca 2020. u 23.15 sati Piše: Rudi Tomić -Nešto, što nije ništa, bilo bi uništeno, te ne bi moglo nositi najvišu idejnu snagu defenzivne kategorije, hrvatsku državnu ideju, vlastitu nacionalnu ideju. - Ivan Oršanić.U defenzivnoj kategoriji, nastavlja Oršanić, ''sačuvana je hrvatska nacionalna ideja u imperijama Austrije, Mađarske i Turske; sačuvana je nakon I. svjetskog rata u srpskom i talijanskm imperiju, pod kontrolom engleskog i francuskog imperijalizma; sačuvana je za vrijeme II. svjetskog rata u njemačkom i ruskom imperijalizmu, te konačno od 1945. do 1991. u zločinačkom srpsko-komunističkom terorizmu.'' (Ivan Oršanič , Vizija slobode, Buenos Aires, 1979.) Dakle, hrvatski politički i vjerski čelnici bili su stoljećima u ulozi tuđih interesa, u postrojbama za ratne potrebe - obrane i napada, ali izvan mogućnosti za stvaranje samostalne države hrvatskog naroda u povijesnim i etničkim granicama, sve do uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Međutim, današnji politički i vjerski kadrovi imaju slobodnu i samostalnu, donekle i demokratsku (geografski - minimalnu!) državu hrvatsku, općenito govoreći, današnje generacije imaju intelektualne i stručne sposobnosti, ali nemaju domoljubni i duhovni odgoj (ima izuzetaka), niti imaju uređeno institucionalno nacionalno obrazovanje, manjka im usredotočenost na hrvatsku državnu ideju, to jest vlastitu nacionalnu ideju. Pobjednički Hrvatski obrambeni rat (1991.-1995.), nažalost nije točno definiran prema zajedničkim oslobodilačkim vrijednostima, već po naslov - ''Domovinski rat'' što upućuje na bratoubilački rat. Dakle, Sabor bi trebao ispraviti naziv pobjedničkom ratu, a netom će biti ispravljene i druge negativnosti koje nose teške posljedice, jer svijet misli da je u Hrvatskoj bio ''Građanski rat'', a srpska vanjska politika, i petokolonaši u RH, upravo tako i tumači u diplomatskim krugovima i medijima u svijetu. Stoga treba pobjednički Hrvatski obrambeni rat postaviti na čvrste temelje, onda će biti drugi i drugačiji odnosi između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatske i EU, Hrvatske i svijeta i - unutar Hrvatske, gdje će agresori biti nazvani pravim imenom, a ratni zločinci biti identificirani i odgovorni za počinjene zločine - i također zaslužno biti kažnjeni. Čak, mišljenja sam, da bi u Hrvatskoj trebalo uvesti smrtnu kaznu, zbog količine stravičnih zločina, za sve one koji su ubijali nevine ljude, žene i djecu samo zato što su po rođenju bili - Hrvati. Hrvatski neprijatelj - zločinac TitoVjerujemo da nema nijedne Hrvatice ni Hrvata u Hrvatskoj, i u svijetu, kojima nisu poznati zločini ''druga'' Tita čije je ime na popisu među deset najveći zločinaca dvadesetog stoljeća. Tito je najodgovorniji za pokolj oko 500.000 hrvatskog naroda, u ratu i poraću, među kojima je bio veliki broj pripadnika Hrvatskih oružanih snaga - domobrana i ustaša. Najpoznatiji pokolj nosi zajednički naziv - Bleiburška tragedija, u što je uključena i Kolona smrti ili Križni put, čije masovne grobnice još sve nisu ni istražene, jer državne vlasti u RH su ukinule Komisiju koja se je bavila pronalaženjem jama, rudnika i provalija u koje su bacana ubijena tijela, a mnoge su žrtve bili spaljeni živi i mrtvi čiji posmrtni ostaci nikad neće biti pronađeni, ali njihov nestanak znaju ucviljene obitelji i župni uredi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zločinac Tito već je mrtav 40 godina, ali u Hrvatskoj neki misle da je samo privremeno ''promijenio adresu boravka'' i da će na bijelom konju doći u Zagreb na ''Trg žrtava fašizma'' - jučer. Zanimljivo zlo je raskoš, koju je nešto lakše optužiti nego je ukloniti. (Max.IX) - Nepotizam je bio očit na svakom koraku. U državnom sekretarijatu inozemnih poslova radilo je 35 bračnih parova, 22. braće i sestara, 62 bliža i dalja rođaka. Što se tiče faraonskog Titovog života, evo samo nekoliko pojedinosti: - 1953. Tito odlazi dva mjeseca na turneju po Indiji i Burmi sa 45 sanduka različitih darova. 1956. Tito odlazi ponovo u Moskvu sa 12 sanduka darova. Prema podacima njegovog protokola to je njegov budžet stajalo 5.277.500 dinara, 1958. je ponovo na turneji u Indoneziji, Burmi, Indiji, Cejlonu i Etopiji u trajanju od 95 dana.'' (Nina Krznarić, 29.11. 2016.) Dosta je. Ne ćemo dalje nastaviti s iznošenjem turneja jugoslavenskog diktatora po Aziji i Africi i davanje darova, dok je u isto vrijeme lojalistima i ''kvalificiranim'' radnicima u socijalističkom društvu osigurao privilegije, čime je zadužio sljedbenike koji ga i danas obožavaju i ljubomorno čuvaju uspomene na jednonoga raskošnjaka i rasipkuću na uštrb ''voljenog radnog naroda.'' Dakle, hrvatski narod u svojoj slobodnoj i nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nakon skoro pola stoljeća robije, progona i ubojstva u srpsko-komunističkoj Jugoslaviji, plaća mirovine svojim ubojicama!? Da li u RH ima na popisu ijedan hrvatski vojnik, domobran ili ustaša, koji prima mirovinu? Nema, oni su ''umirovljeni'' u masovnim grobnicama, jer su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Fašistička Srpska ''pravoslavna'' crkva u HrvatskojPisao sam u nekoliko navrata o sotonskoj Srpskoj ''pravoslavnoj'' crkvu u Hrvatskoj, koja je najodgovornija za poticanje mržnje među hrvatskim pučanstvom katoličke i pravoslavne vjere; koja je najodgovornija za tri rata i milijunske žrtava, kako hrvatskih katolika tako i hrvatskih pravoslavaca, a materijalne štete su neprocjenjive. Međutim, nameće se drugi dojam o ''mirotvornoj'' ulozi srpskih partijarha prema riječima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na sahrani patrijarha Irineja u Beogradu (22.11.2020.): ''Irinej je srpstvo stavljao iznad svega... Njegov život imao je cilj Boga, ljubav i Srbiju i, ne manje od toga, celokupan srpski narod ma gde da živi... Nejegova Srbija bila ona koju je sam stvorio - Srbija mira, koja razume, koja okuplja... koja ne ume i nema potrebe da mrzi'', poručio je Vučić. (citati su originalni). Među ostalim, još je naglasio zaslugu Irineja, koji je ''uvero papu Franju da ne proglasi Stepinca svecem.'' Nakon ovoga, ničem se više ne treba čuditi (Nil admirari)! Saamo bi mogli podsjetiti Vučića: ''Kada je tijelo mrtvo, ništa ne koriste suze, jecaji i - laži.'' (Paling. IX) U prošlom stoljeću u Srbiji su se mijenjale vlade i vladari, od Aleksandra Karađorđevića do Aleksandra Vučića, kao i vjerski poglavari od Dimitri Pavlovića, Vernar Rosić, Gavrilo Dožić, Vukentije Prodonov,German Đorić, Pavle Stojević do Iranij Gavrilović bili su patrijarsi državotvorne Srpske pravoslavne crkve koja ja veličala sve srpske postojeće poretke i podržavala državni smjer, zastupala klerikalni legitimizam i bila na poziciji jugoslavenskog nacionalizma i Aleksandrove Šestosiječanjske diktature. Surađivala je s Anglikanskom i starogrčkom crkvom, protiveći se Rimokatoličkoj crkvi. Dočim, ujedinjenje pokrajinskih pravoslavnih crkva u jednu srpsku crkvu proglasio je kralj Aleksandar I. Karađorđević svojim aktom 17. lipnja 1920. godine, a za patrijarha bio je izabran patrijarh Dimitri Pavlović. Podsjetimo, ''pokrajinske pravoslavne crkve'', koje je kralj Aleksandar aktom proglasio, su: Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. (izvor: hr.wikipedija. org) Povijesnu istinu nedavno je potvrdio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, među ostalim, da je: ''I dalje je riječ o agresivnom i nacionalističkom političkom djelovanju SPS''. Ovakvu istinu nije izgovorio ni jedan državnik u RH, mada se Hrvatska nalazi u gorem položaju agresivne SPS, nego što je slučaj u Crnoj Gori!? Zaključna misaoU ovom osvrtu iznešene su povijesne činjenice koje su već nebrojeno puta bile objavljene u člancima novina, časopisa i knjiga u hrvatskoj političkoj emigraciji, i nakon Hrvatskog borbenog rata u domovini tako i u dijaspori, ali vlasti u RH nisu poduzele!? Dakle, kada je riječ o Titu i SPC u Hrvatskoj - povijest je ne pomiče od 1945. godine! Dakle, mi koji želimo hrvatskom narodu osigurati trajni slobodu, trajni mir i prosperitet, moramo uvijek početi ispočetka uvjeravati naše državne predstavnike i čelnike političkih stranaka o potrebi nacionalnog osvješćenja. Istina pati, ali nikada ne umire. - Sv. Teresa iz Avile |
Pismo iz AmerikeRequiem demokraciji u Americi!Staljin: -Važno je tko broji glasove.licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Bez pravedne, nema integralne slobodebez slobode - nema ni demokracije.
Međutim, ''Izborom'' Joe Bidena za predsjednika SAD-a, demokracija je kapitulirala na moralnoj, duhovnoj i državotvornoj razini; doživjela je katastrofalnu sudbinu, jer mržnja prema predsjedniku Donald J. Trumpu dosegla je kulminaciju u Demokratskoj stranci (u nastavku DS), Hollywoodu i medijima, pa ako je u pitanju i propast države s izgonom Trumpa iz Bijele Kuće i to je - OK! U američkim izborima (3. studenog 2020.) pobijedilo je bezakonje, vandalizam, kriminal, bezboštvo, antipatriotizam, marksizam, pederluk i korumpirani mediji. Sotona je, nakon četiri godine sustavnog javnog i sudskog progona predsjednika Trumpa, konačno uspio uništiti ideju, pojam, nadu, vjeru, pravednost i zdrav razum u osmišljenu demokratskih izbora narodnih zastupnika i predsjednik za pravedno upravljanje državnih institucija. Tko je mogao predvidjeti da će Staljin, jedan od najvećih zločinaca koji je odgovoran za 40. milijuna ubijenih ljudi, proročanski predvidjeti kobnu sudbinu demokracije u slobodnim izborima u svijetu: ''Nije važno tko za koga glasuje, važno je tko broji glasove.'' Naime, pokazalo se da slobodni izbori u SAD-u nisu bili ni slobodni ni pravedni, čak nisu ni uvjerljivi, jer su podčinjeni kapitalu interesnih skupina (milijonera), uz pomoć pristranih medija i svih sorta ljevičara, smisleni su odlučujići rezultati u američkim 2020 (još ne završenim) izborima. Sindrum: ''Black lives matter''(George Floyd) & pedemija COVID-19Ubojstvo crnca George Floyd-a (25.05.2020.) bilo je okidač za ''građansku revoluciju'' u SAD-u i osmišljen je slogan: ''Black lives matter'' (Crni životi su bitni), a scenarij je bio spremljen za radikalnu antifu, baš u tijeku pademije kineske gripa - COVID-19, što je također unaprijed predviđeno i organizirano, samo se čekalo na jedan ili više odlučujućih povoda. A upravo je bila u tijeku užarena predizborna kampanja za predsjednika SAD. Sudeći po onome što je svijet vidio i čuo, odlučujući čimbenici na izborima u 2020. nisu bili ni Trump ni Biden, nego Jewish Conection 411 židovski utjecaj (lobbying): Chuck Schumer, Adam Schiff, Jerry Nadler, Dick Durbin, Geoge Soros, Mike Bloomberg, Jeff Bezos; New York Times, Washington Post, Bloomberg News, CNN, ABC, CBS, NBC, PBS; društvene mreže: google, facebook, twitter, instogram i website. Dakle, to su kreatori političke zavjere protiv Donald J. Trumpa, koji su angažirali (i platili) kriminalce, multinacionalnu mafiju, drogeraše i ubojice da devastiraju gradove i teroriziraju građane u državama gdje demokrati drže vlasti, a to su, demokratski rečeno - ''mirni prosvjedi''. Začuđujuće je, s obzirom na činjenicu, da je Trump više učinio za Israel nego ijedan državnik u svijetu, a američko-židovski forum bogataša, političara i intelektualca organski ne podnose Trumpa od kako je pobijedio Hillary Clinton i (u sjeni CIA i FBI) gore spomenute mega medije. Donad J. Trump na inauguraciji (gdje nije bilo nikoga od demokratske stranke !?), obećao je očistiti močvaru (swamp) u Washingtonu. Izrekao je presudu establišmentu: političkim, gospodarskim i vojnim čimbenicima, te stranim predstavnicima u Washingtonu i svjetskim državnicima; domaćim i stranim ''dobrotvornim'' organizacije koji su na bogatom američkom ''koritu'', te ilegalnom useljeništvu - ugrozio je njihovu komotnost i sigurnost (non solito negotium), pa su ugroženi vidjeli ''bijele miševe'' i Domaklov mač. Činjenica je, da Demokratska stranačka vrhuška, čak i bivši predsjednici: Carter, Clinton i Obama, ni do dandanas nisu priznali predsjednika SAD-a Donalda J. Trumpa svojim predsjednikom!? U međuvremenu, namjestili su mu tajnu suradnju s Rusijom, Kinom, Sjeverno Korejom i na kraju, ucjenu predsjednika Ukrajine. Demokratski Kongres, Senat, FBI i CIA organizirali su više istraživačkih komisija, koje su trajale nekoliko godina (još neke nisu privedene kraju!), u čijim izvješćima nisu mogli ustanoviti ništa konkretno, osim insinuacije koja je i danas aktualna. Što je predsjednik SAD-a Donald J. Trump učinio za američki narod i dobrim dijelom - za cijeli svijet, to nije nitko u povijesti učinio, još ako se uzme u obzir, pod kakvim je okolnostima morao raditi i stvarati, to je čudo Božje (a miracle of God). Samo ćemo spomenuti neke ostvarene uspjehe pod palicom predsjednika Trumpa: Posebno treba naglasiti: Uništio je sve baze islamskih terorističkih organizacija, likvidirao njihove najistaknutije vođe Abu Bakr al-Boghdadi i Qasem Soleimani. Predsjednik Trump u svom prvom mandatu nije otvorio nijedan novi rat u svijetu, dapače otupio je oštricu komunističkog diktatora Sjeverne Koreje Kim Jonga (''rocket man''), s kojim se osobno sastao, čak je ukoračio na tlo unutar granice najokrutnije komunističke diktature na svijetu. Dočim, stalno drži Kinu i Iran na oku i prati njihove nuklearne aktivnost. Obećao je povući vojsku iz ''beskonačnog rata'', odredio je datum (15. 01.2021.) povlačenja vojnika iz Afganistana i Iraka, s tom odlukom nije se složio ministar obrane Mark Esper, pa je dobio otkaz. Do kraja prvog mandata (20. 01. 2021.) još će se mnogo toga promijeniti i ostvariti, jer ono što je Trump obećao (besa-besa) - Trump će ispuniti u njegovom mandatu (Mission Accomplished). Jedno što nije mogao zaustaviti je korona virus (COVID-19) ali, čim se je pojavila ova grozna i zarazna bolest, zabranio je putnicima iz Kine i kasnije iz Europe dolazak u Ameriku, ali kineski virus je uhvatio maha i odnio skoro četvrt milijuna ljudskih života u SAD-u - do danas. Trumpova administracija organizirala je masovno testiranje, osigurala mjesta u bolnicama i osigurali respiratore, tako da je svaki bolesnik imao potrebna sredstva da se bori protiv COVID-19. U isto vrijeme Trumpova administracija organizirala je najveće farmacijske industrije u Americi, da pod hitno, kao u ratno doba, usavrše cjepivo protiv COVID-19 i uspjeh je izvanredan. Farmacije Pfizer i Moderne imale su cjepivo usavršeno s 95% uspjeha. Ali, namjerno su odgađali s izjavama, jer su čekali rezultate predsjedničkih izbora. Naime, Trump je obećao američkom narodu da ce cijene lijekova u SAD-a biti iste, ako ne i jeftine, kao u Kanadi i Europi, što je drastično pogodilo farmacijsku industriju jer su američke cijene za lijekove bile skuplje četiri i više puta, za isti lijekove, nego naše u Kanadi. Dakle, u pitanju gubitak milijardske zarade - profita. Kad su mediji proglasili Joe Bidena ''izbornim pobjednikom'', dan nakon toga oglasili su se Pfizer i Modern da su spremni na masovnu proizvodnju i distribuciju cjepiva protiv COVID-19. Trump je shvatio njihovu zavjeru, jer da su se farmacije oglasile uspješnim cjepivom prije izbora, Trumpova pobjeda bi bila neupitna. Trump je, ipak, izjavio: ''Kako bilo da bilo cjepivo je storenoza vrijeme moga mandata - on my watch.'' Predsjednik Trump je od 2016. do danas, krasio naslovnice u svijetu s vijestima i fotografijama, a domaći tisak, TV kanali, radio postaje i društvene mreže pisale su i govorili što je rekao, učinio i što mislio predsjednik SAD. Trump je dnevno imao susrete s medijima, koji su ga obasipali provokativnim pitanjima, ali nikomu on nije ostao dužan. Ako Vrhovni sud oduzme predsjednički mandat Donaldu J. Trumpu, mnogi će TV kanali, radio postaje, portali, nakladne kuće dnevnika, tjednika i revija otići u stečaj, jer neće imati koga gledati, slušati ni o njemu čitati. Trump je bio mega dinamika za američki narod i medije. Otvoreno pismo predsjedniku Donald J. Trumpu''Gospodine predsjedniče, jasno ste rekli da želite braniti naciju - Jednu naciju pod Bogom, temelje slobode i vrijednosti o kojima se može pregovarati, ali koje se danas negiraju i protiv kojih se bori. Vi ste, dragi predsjedniče, onaj koji se suprotstavlja dubokoj državi, konačnom napadu djece tame. Dakle, nije istina da je Katolička crkva u SAD-a bila pasivna prije predsjednički izbora, što je razvidno iz Otvorenog pisma nadbiskupa Carlo Maria Vigano, koji prije izbora ukazao vjernicima na predsjedničkog protivnika i neprijatelja ljudskog roda - Joe Bidena. Pismo bi, svakako, trebalo pročitati u cijelosti. Naime, Biden je prije Konvencije Demokratske stranke potpisao manifest s liberalnim, ljevičarskim i marksističkim demonima, koji su ga postavili za kandidata stranke za predsjednika, znajući njegovu moralnu labavost, mentalno stanje i IQ. Za vrijeme kampanje Biden je najviše vremena proveo u podrumu, nije davao nikakve izjave niti se pojavljivao pred medijima. Uglavnom njegove su izjave bile unaprijed napisane i često je imao problem pročitat s tele-promptera (hrvatski: blesimetra). Na pozornici znao bi se izgubiti pa se nije mogao sjetiti ni države ni grada gdje se nalazi. Čak nije znao tko mu je supruga, a tko sestra, pa je sestru predstavio suprugom, a suprugu sestrom. Sve se ovo događalo na očigled cijelog svijeta, koji je s velikom pozornosti pratio izbornu kampanju (tragičnu komediju) i predsjedničke izbore u SAD-a. Od velikog broja kandidata demokratske stranke, među kojima je bilo pametnih i sposobnih i poštenih (?) osoba, kocka je pala na Joe Bidena da se bori na izborima s aktualnim predsjednikom za mandat novog predsjednika. Izbori su završeni, mada se još glasovi broje, organiziraju se odvjetnici i sudski procesi kako bi se ustanovilo razlika između legalnih i ilegalnih glasova, jer glasanje poštom omogućilo je veliku krađu glasova na štetu predsjednika Trumpa. Mediji su istog dana proglasili Bidena ''izabranim predsjednikom'', mada ni jedan država nije potvrdila izbor novog predsjednika SAD-a. Kratko je vrijeme do 20. siječnja 2021. za preuzimanje predsjedničke ovlasti i stana u Bijeloj kući, pa će sigurno netko sudski putem biti ustoličen: Donald Trump - legalno, ili Joe Biden - ilegalno. Ako Donald Trump bude izabran za drugi termin predsjednika SAD-a, Amerika će biti predvodnica slobode i prosperiteta u državi i u svijetu. Ako, recimo, bude ''izabran'' ili odabran Joe Biden, socijalni marksizam će vladati u SAD-a, kao u nekim državama Južne Amerike (u Kubi i Venecueli), biti će otvorene granice, a možda i zid srušen, kako bi se zameo trag Trumpovu remek djelu; obustavit će proizvodnju nafte i plina i uvesti vjetrenjače za pogon industrije i za kućne potrebe; reaktivirati će ugovori s državama koje je potpisao bivši predsjednik Barack Obama i potpredsjednik Joe Biden. Kakva su mišljenje Hrvata u odnosu na Bidena?Sudeći po onom što se moglo vidjeti i pročitati do sada, oglasili su se mnogi Hrvati i Hrvatice, koji su s pohvalnim riječima i zajedničkim fotografijama očitovali prijateljstvo s obitelji Joe Bidena, te poslali i čestitke za uspjeh u predsjedničkim izborima. Čelnici država i vlada također su čestitili Bidenu izbornu pobjedu (?), među kojima su bili predsjednik RH Zoran Milanović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, kao i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. No, zanimljivo je da još nisu pislali čestitke predsjednik Rusije Vladimir Putin i predsjednik Kine Xi Jinping. Među prvima javio se Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za vrijeme rata i kratko vrijeme nakon rata, s pohvalnim riječima o Bidenu. u ''velikom razgovoru s Tomislavom Krasnec, Večernjem listi'' (11.11.2020.) gdje kaže: ''S Bidenom sam 90-ih pet sati razgovara, a Soros me nagovarao na utrku za Pantovčak.'' Bez šale: predstavnici država nisu ljubavnici, da se toliko dugo drže u ''zagrljaju''. Što reći Mati Graniću? Nemam baš ništa dobrog reći, a vjera nas uči: ''ako nemamo što dobroga reći, onda je bolje ne reći ništa.'' Znam da je napustio HDZ i utemelji političku stranku (''Demokratski centar'') koja nije stala na čvrste noge; vratio se u HDZ 2016. i bio savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović! Pisao sam predsjednici da ukloni Granića iz Pantovčaka, ali nije učinila, jer je imala obzirnost prema Graniću za njezin odlazak u Washington na dužnost veleposlanice RH. Nakon odlaska KGK s Pantovčaka - otišao je i Granić, ne u Dubrovnik nego u Banske dvore za savjetnika Andreju Plenkoviću, čiji se tragovi evidentni u diplomatskim poslovima hrvatsko-srpske koalicijske vlade RH. Mate Granić ostat će u hrvatskoj povijesti poznat kao potpisnik sramotnog sporazuma normalizacije odnosa između Hrvatske i SR Jugoslavije u kojem je rat Srbije i Hrvatske reduciran na ''građanski rat'', ili kako kaže Plenković: ''nekih sukoba''. Zanimljivo je, a ujedno i tragično, da su neki ljudi koji su u najpresudnijim danima bili na odgovornim mjestima i neodgovorno se ponašali i djelovali. Naime, nakon Granićevog razgovora u Večernjaku, javio se Granićev zamjenik Miomir Žužul koji je govorio o presudnoj diplomatskoj pripremi Oluje, ističući svoju ulogu u svemu, a koju je Granić prešutio! Ali, na svu sreću, nije se oglušio Peter Galbraith, ondašnji američki veleposlanik u Zagrebu, koji je kazao, da su Mate Granić i Miomir Žužul bili veliki protivnici Oluje: ''Da Tuđman i Šušak nisu imali vojsku, kakvu su imali, njihova pregovaračka moć bi bila ravna nuli. Bili bi na diplomatskom vješanju Granić i Žužul, a po njima danas bi RH bila Cipar u najboljem slučaju.'' Dokument je javno dostupan. Toliko o našim domaćim veleizdajnicima i prijateljima Joa Bidena. Narodna poslovica kaže: ''S kim si onakav si!'' Granć se ustoličio u Banskim dvorima, a Žužul u New Yorku. Dakle, Bidenov prijatelji u Hrvatskoj isti su karaktera, samo što je Biden bolje obogatio svoju obitelj. Omogućio je sinu i bratu ugrabiti silne novce u Ukrajini, Rusiji i Kini, ne zbog njihovih intelektualnih ili stručnih sposobnosti, nego samo, i zbog toga, što je Joe Biden bio potpredsjednik predsjednika Obame. Zaključna misaoPročitao sam također jedan prepotentni članak u kojem piše: ''Iseljeništvo u SAD: Hrvati za Bidena, Srbi za Trumpa''?!. Ne znam na osnovu koji istraživanja netko piše takve gluposti. Međutim, ako se nastavi čitanje članak i izjave Maledena Turka i Steve Rukavine, dobiva se slika sasvim drugačja. Naime, poznato je da je Joe Biden za neograničene pobačaje, što je protiv ljudski i Božjih zakona, iako se on voli deklarirati kao katolik, bolje reći - kompromisni katolik, čak ponekad ide i u crkvu, ali ne daju mu svećenici sveti sakrament pričesti - hostiju; Biden je za istospolne brakove što se protivi nauci Isusa Krista. S ovakvim glupim i zlobnim tvrdnjama u naslovu, nije teško zaključiti što je motiviralo ovaj članak, jer poznata je činjenica da su američki Hrvati: u politici - republikanci, u vjeri - katolici, uzorni u obiteljskom životu i radišan narod, među kojima ima i veliki broj vrhunskih znanstvenika, intelektualca i poslovnih ljudi svjetskog glasa: ''Naša je želja, naš cilj, naša glavna briga mora biti oblikovanje Isusa u sebi, da njegov duh, njegova odanost, naklonost, želja i raspoloženje tamo živi i vlada.'' - Sv. John Eudes. Dakle, oni ljudi koji se osjećaju katolicima, vjeruju u Boga i Sveto pismo, ne mogu biti članovi ni donatori u ovakvoj demokratskoj stranci niti, sačuvaj Bože, podržavati Bidena, a koji žele s njime biti osobni prijatelji, trebaju znati: tko sa sotonom šuruje njima su širom otvorena vrata pakla. S druge strane kako je moguće kategorički tvrditi da su Srbi u SAD-a za Trumpa? Iskreno govoreći Srbi nisi ni za jednog predsjednika SAD-a, niti za Ameriku općenito. Srbija je uvijek bila na strani Rusije, kao i danas. Ali zbog mira na Balkanu, predsjednik Trump je pozvao čelnike Srbije i Kosova u Washington, gdje su 3. rujna 2020. potpisali sporazum, Aleksandar Vučić u ime Republike Srbije, a Avdullah Hotije u ime Republike Kosovo. Tim je sporazumom, kakvim god se aršinom mjerilo - Srbija priznala samostalnost Kosova. Tko od Srba u Americi može dati podršku Trumpu, koji je učvrstio samostalnost i nezavisnost, najnovije države - Republike Kosovo? U ovakvim ozbiljnim vremenima očekuje se od ljudi koji su na vladajućim položajima da sukladno tome žive, djeluju i ponašaju se. Neki ljudi žele promijeniti svijet, ali nisu u stanju promijeniti sebe. Naime, senator Chuck Schumer kaže: ''Mi ćemo promijeniti Ameriku''. Slično je rekao i Andrej Plenković: ''Moja je misija promijeniti HDZ, a potom i Hrvatsku.'' Bilo bi bolje da oni (Chuck i Andrej) učine promjenu u svojim ponašanjima i vladanju, od čega bi američki i hrvatski narodi imali veliku korist. |
Vukovar - u fokusu značajnih zbivanjalicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićNacionalni stožer za COVID - 19 i hrvatsko-srpska koalicijska Vlada RH ograničili su broj sudionika u Koloni sjećanja, odredili mjesto za Misno slavlje s označenim brojem stajaćih mjesta, sve su definirali u detalje osim, po kome će biti čitanje - Svetog Evanđelja!? Ovo su uvjeti za Kolonu sjećanja: Obvezali su sve sudionike da nose maske na otvorenom i zatvorenom prostoru. Ograničili su ugostiteljsku djelatnost, neće biti ugostiteljskih štandova, a svi ugostiteljski objekti radit će do 21 sat. U koloni se mora držati razmak, i biti u skupinama od najviše 25 ljudi. Misa će biti na otvorenom na groblju, stajaća mjesta moraju biti označena. Uz pojačanje nadzor covid - redara i predstavnika civilne zaštite vodit će računa o tome da se poštuju mjere. Neće biti nikakvih događaja u krugu bolnice, a brojeve su ograničili na 500 osoba. Hrvatski branitelj Mladen Pavković, predsjednik UHBDR '91 (hrsvijet.net) izričito zahtijeva: ''Ako smo već ograničili broj sudionika, onda neka dozvole da nas toga dana u ovom Gradu - Junaka u koloni bude 938, koliko se na memorialnom groblju žrtava Domovinskom ratu nalazi bijelih mramornih križeva! Za svaku stradalu žrtvu srpske i ine agresije s mjesta masovne grobnice neka simbolično dođe tek (barem) jedan! Na taj način podsjetit ćemo, uz ostalo na najveću masovnu grobnicu nakon Drugog svjetskog rata, ali i postaviti vječno pitanje - nije zašto do danas nitko odgovarao i za ovaj strašni zločin?'' Kad je već odlučeno kako će biti s brojem ljudi, svijeća i cvijeća, zašto se na taj dan na Memorijalnom groblju ne čitaju pojedinačno imena ubijenih žrtava? Nije samo dovoljno doći na grob i zapaliti svijeću i ostaviti cvijet, što obično čine članovi obitelji, ako je itko od njih ostao živ, nego treba kazati cijelom svijetu da se pod bijelim križem nalaze zvjerski razderana tijela ljudskih bića s imenom i prezimenom. Neki će vjerojatno reći, da je to 'zamarajući' posao, jer bitno je da se znade broj bijelih križeva. Dakle, za one koji danas vladaju i uživaju na ovom tlu koji je krvlju poliven u borbi 87 dana opsade hrvatskog Vukovara, za njih je povorka ''nepotrebno'' velika i duga, Misno slavlje treba ''skratiti'' samo na blagoslov križeva. ''Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! I kao se Janes i Jambres usprotiviše Mojsiji, tako se i ovi - ljudi pokvarenog uma, nevaljani u vjeri - protive istini.'' (Tim II. 3: 5, 8) Hrvatsko-srpskoj Vladi, odnosno Plenković-Pupovac koaliciji, smetalo je ploča Spomen -obilježje poginulim braniteljima HOS, na kojoj je uklesano Za dom spremni, bačena je iz Jasenovca u Novsku - do daljnje odluke ''stručnjaka.'' Vesna Pusić je reka: ''Ne trebamo stručnjake, već šarafcinger.'' Da hrvatski branitelji (HV i HOS ) nisu bili Za dom spremni, danas bi Hrvatska bila provincija Velike Srbije. Što znači koronavirus (COVID -19) za srčane bolesnike, to je ZDS za bolesne četnike, SPC, ''hrvatske'' jugonastalgičare i komunističke pionire - demonationem mortis. Što reći o obnovljenom Vodotornju u Vukovaru?Prije nekoliko dana u Vukovaru bio je značajan događaj: Otvaranje obnovljenog Vodotornja. Vijest je bila toliko (ne)značajna, da ni HRT nije prenosila svečano otvaranja (!?) jer su imali preče vijesti iz susjedne države, koja je odgovorna za razaranje Vukovara, gdje je na gradsko središte i Vodotoranj padalo oko 11.000 granata dnevno, kao i za sve one mučki ubijene, čiji su grobovi na Memorialnom groblju. Teško mi je i danas shvatiti zašto nakon ''Mirne reintegracije''(do ''mirne reintegracije'' ne bi ni došlo da HV i HOS nisu dotukli srpsko-crnogorsku četničku hordu i JNA) Vukovar nije ostavljen u onakvim ruševinama kakav je bio nakon 87 opsade? Imao sam predosjećaj da će Vlada u RH obnoviti grad Vukovar, izgraditi moderni Vodotoranj i vratiti život u prijeratno (''normalno'') stanje, čime bi se zametnuo trag zločinima i njihovim počiniteljima. Na žalost, dobrim dijelom moje su se slutnje - osmislile. Uoči Desetog Travnja napisao sam esej ''Vukovar treba perpetuirati'', kojeg je objavio ''Hrvatski vjesnik'', Melbourne, Australija, 4. travnja 1997.,''Zajedničar'', Pittsburgh, SAD, 16. travnja 1997., ''Pogled s Torontskog tornja'', ZIRAL, Mostar BiH, 1998. (str. 251 - 256). U oslobođenoj. samostalnoj i demokratskoj Republici hrvatskoj nisam mogao pridobiti nijedno glasilo (publikaciju) koja bi objavila esej, kritički osvrt s navedenim naslovom i podnaslovima: ''Obnova i izgradnja Vukovara'', ''Što predstavljaju ruševine Vukovara?'' i ''Budućnost Vukovara'' Sažetak iz poglavlja: Što predstavljaju ruševine Vukovara- Sa sigurnošću možemo ustvrditi da neće nikada biti izvedene pred Međunarodni sud svi ratni zločinci... dakle mnoge neće stići kazna ljudski zakona! Stoga je potrebno ostaviti Vukovar hrvatskim i svjetskim pokoljenjima; grad u kojem je ljudskim životima pisana povijest dvadesetog stoljeća u središtu civilizirane Europe. Vukovar je grad na rijekama Dunava i Vuke; grad koji razdvaja dva naroda (srpski i hrvatski); dvije civilizacije (zapadnu i istočnu); dvije vjere (katoličku i pravoslavnu); dva mentaliteta (europski i balkanski); grad u kojem, realno gledajući, mogu zajedno živjeti samo mrtvi Hrvati i Srbi! Vukova je posljedica Jugoslavije, države koju su stvorili Saveznici i svako obnavljanje značilo bi brisanje njihove odgovornosti za stoljetnu tragediju hrvatskog i srpskog naroda. Vukovar bi, isto tako, trebao biti uzor srpskom narodu, ne samo kao svjedočanstvo susjedne države, nego i opomena u nacionalnom i vjerskom pogledu da šovinizam, velikosrboizam, i agresija obmanjuju pučanstvo i kopaju nove vlastite grobove. Sažetak iz poglavlja: Budućnost Vukovara- Pretpostavljam da će odgovorni čimbenici u Hrvatskoj ozbiljno razmotriti ove nabačene misli, te da neće požuriti s obnovom i izgradnjom Vukovara, bar dok se ne ustanovi jedna zastupnička komisija koja će razmotriti sudbinu Vukovara. Bilo bi žalosno da među hrvatskim zastupnicima bude i oni koji bi se protivili perpetuiranju Vukovara. S onima koji žele da se zametne trag tragedije hrvatskog naroda i da se obnovi Vukovar, trebalo bi postupiti kao što su Česi, pobunivši se protiv kraljevske protunarodne politike (23. V. 1618.) izbacili kraljevske namjesnike kroz prozore praške Gradske vijećnice (defenestracija). U povijesti čovječanstva imamo nekoliko slučajeva, koje bismo mogli dovesti u svezu s Vukovarom. Naime, ruševine Babilona i Sodome i Gomore, već stoljećima opominju čovječanstvo na obraćanje samo zato što nitko nije ''obnovi i izgradio'' babilonske i sodomske zidine. Međutim, u novijoj povijesti imali smo, isto tako, nekoliko ''babilona'' kao što su Hirošima, Nagasaki i Dresden, koji nisu Bogu skrivili da ih stigne Njegova kazna. Amerikanac je bacio atomsku bombu na gradove Hirošima i Nagasaki, koje je dobrim dijelom pomogla obnoviti i izgraditi samo da što bolje zamete trag genocida pred novim naraštajima Japanaca, koji su već uz Coca - Colu zaboravili genocid, jer osim spomenika na zbivanja nema ništa što bi očevidno moglo u čovjeku izazvati posebno zaprepaštenje i osjećaj protrnosti. Slično je i s Dresdenom kojeg su Saveznici gotovo sravnali sa zemljom kao čin odmazde prema Njemačkoj. Nakon rata grad je obnovljen i ima malo uzoraka koji podsjećaju na zločin. Mlade generacije Nijemaca i građani Dresdena ne znaju da je njihov grad bio pakao na zemlji. Isto će se dogoditi i s Vukovarom ako u njega dođu buldožderi. Netko će, ipak, biti odgovoran za Vukovar, ako ne pred Međunarodnim i Hrvatskim sudom, zasigurno će biti pred Božjim sudom, kao što su svi oni koje nije stigla kazna ljudskih zakona. Vukovar može postati ''Dubrovnik na Dunavu'', u kojega domaći i strani posjetitelji, pa i turisti, ne bi dolazili da se, kao u Dubrovniku, dive njegovim vrijednim povijesnim i kulturnim spomenicima i građevinama, već da u Vukovaru nađu najilustrativniji dokaz velikosrpskog bezumlja i zločina - rušenje divnih baroknih zdanja i vršenje najmasovnijeg genocida na hrvatskom prostoru nakon II. svjetskog rata. U stvari, porušeni i mrtvi Vukovar (izuzev srpske pravoslavne crkve!), bi se dolazilo sa strahopoštovanjem, ali i s neizmjernom dozom divljenja spram njegovim viteškim braniteljima, dok bi uz ruševine grada nikao Novi Vukova, postao živi grad - grad u kojem bi cvao novi život jednog novog hrvatskog i vukovarskog naraštaja. Zakljućna misaoBitno je napomenuti, da sam ove misli i ideje napisao u travnju 1997. Dakle, dvije godine nakon konačnog pripajanja Vukovara u države granice RH. Mnogo se toga, u ovom međuvremenu izmijenilo: opravilo i izgradilo, ali se nije - popravilo. Vukovar je i danas ''njihov grad'', jer srpski zločinci, JNA oficiri i četnički krvnici i kriminalci slobodno se šetaju gradskim ulicama, a u kafićima (birtijama) bruje četničke ''pesme'' kao i za vrijeme okupacije, jer nije učvršćena granica niti su vraćeni prekodunavski otoci!?? Dakle, ''reintegracija'' je manipulacija, samo da Srbija ima što manje ljudski žrtava. Kakve ''slučajnosti'' da je državni Plenković/Pupovčev ''Večernji list'' upriličio razgovor s predsjednikom Ustavnog suda o uvjetima za proširenju prava srpske manjine u Vukovaru, u danima kada Vukovar obilježava gnjusnu tragediju. Ustavni sud će u svojoj odluci na vlastitu inicijativu preispitati vukovarski Status u skladu s njihovom odlukom. ''Zatim, obvezali smo Gradsko vijeće da za cijelo područje grada ili pojedine dijelove izrijekom propiše individualna prava srpske manjine na upotrebu jezika i pisma i to ona koja odgovaraju životnim i faktičkim okolnostima u gradu Vukovaru...'' kazao je predsjednik US Miroslav Šeparović. Pomno se prisjećajte prošlosti, entuzijazmom živite u sadašnjost, s pouzdanjem se veselite budućnosti. - Sv. Ivan Pavao II. |
Pjesme iz KanadePaul Jelavić: Dva potoka, pjesmelicke-novine@licke-novine.hr DVA POTOKADva potoka iz dva oka, |
SLIKE LOVASA I TOVARNIKAGledajući slike napaćenog Tovarnika VUKOVARSKIM HEROJIMAUtihnula je priroda i usnula Vuka,
|
PORUKA IZ VUKOVARAOpet će se ovdje sa brda pepela i krvi, VUKOVARSKI DJEČAKSjedim uz Dunav na nekoj ploči, |
 Mladen Pavković |
Rudi Tomić: Eksplozivani razgovor saMladenom Pavkovićem, predsjednikom UHBDR '91.licke-novine@licke-novine.hr Pročitao sam mnoge razgovore koje je vodio izvanredni hrvatski novinar i publicista Mladen Pavković s velikom brojem političara, znanstvenika, branitelja i osoba iz vjerskog, kulturnog i športskog zanimanja; kao i brojna reagiranja na goruća i kontraverzijalna pitanja u Hrvatskoj, koja vjerojatno nikad ne bi bila zapažena i zabilježena da ih nije Mladen uočio i aktualizirao. Razmišljao sam također kako bih čestitao g. Pavkoviću 69. rođendan i upravo objavljenu najnoviju knjigu ''Iz arhiva Općinskog komiteta Saveza komunista''; izbor i nagrada za najbolje knjige o Domovinskom obrambenom ratu: ''Za Hrvatsku moje bake'' Michaela Palaicha i ''Tko je palio moje knjige'' Josipa Palade, te iskazao zaslužno javno priznanje za sva dobročinstva: što je doprinio kao dragovoljac u redovima hrvatskih branitelja, kao intelektualac na literarnom stvaralaštvu, kao inicijator i organizator brojnih domoljubnih akcija i osmišljenja - odlučio sam se na ovaj povijesni razgovor. Prije nego što sam počeo s razgovorom, htio sam malo pobliže upoznati Mladena Pavkovića, pa sam otvorio Wikipediju (slobodnu enciklopediju), gdje sam pročitao sedam (7) napisanih stranica o njegovom (nepotpunom) životopis. Kažem ''nepotpunih'', jer stranica je zadnji put bila izmijenjena 3. studenog 2019.:  Karavana Da se ne zaboravi s Mladenom Pavkovićem i hrvatskim braniteljima u Gospiću 2010. /Foto MArko ČULJAT, Lika press Gospić - Mladen Pavković rodio se u Ludbregu 1951. godine. Suradnikom je više listova i časopisa. Bio je sudionikom Domovinskog obrambenog rata (u nastavku:DOR) kao dragovoljac. Bio je pripadnik 117. brigade Hrvatske vojske i 145. taktičke grupe Hrvatske vojske i pričuvni je natporučnik Hrvatske vojske. U vrijeme DOR bio je, uz ostalo, inicijator i organizator brojnih ratnih izložba, tribina, likovnih kolonija, radio emisija, a zahvaljujući njemu objavljeni su i brojni ratni plakati, od kojih poglavito treba istaknuti plakat iz 1991. ''Hrvatska Vas zove'', koji je osmislio zajedno s Vladimirom Kostjukom. Dosad je napisao više od tri tisuće (3000) članaka u svezi DOR. Dvanaest (12) godina bio je predsjednikom Udruge branitelja, invalida i udovica DOR Podravke (UBIUDR) jedne od najaktivnijih Udruga proizišlih iz DOR, a sada je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja DOR '91. (UHBDR 91), čiji je počasni predsjednik Mile Dedaković-Jastreb. Nakon održanih samostalnih izložbi, darovao je Muzeju Grada Koprivnice (1979. i 2010.= 513 crno-bijelih fotografija na temu ''poznatih i popularnih''. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) Basel, Švicarska; Hrvatskog novinarskog društva (HND); te Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (HKHB). O književnom publicističkom radu Mladena Pavkovića objavljena je i monografija s naslovom ''Pobjednik ostaje sam'' (Ogranak Matice Hrvatske, Koprivnica, 2010.). Ovih dana bit će objavljena i knjiga akademika Josipa Pečarića (oko 320 stranica) s naslovom „Mladen Pavković“! Zahvaljujući njemu dosad je u Koprivnici, Kninu, Vukovaru, Varaždinu i drugdje podignuto tridesetak (30) spomen - obilježja i križeva poginulim hrvatskim braniteljima. Mladen Pavković, koprivnički novinar, publicist i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.; poznati je scenarista za četiri i autor za osam dokumentarnih filmova; pokretač, organizator i inicijator 15 značajnih akcija, priređivač 11 izložbi, objavio je 70 djela, priređivač i urednik 27 djela, primio je 10 nagrada i priznanja za svoje zasluge i djela. No, Pavković, bez dlake na jeziku, ima još jedan neslavni rekord- jedan je od najtuženijih hrvatskih novinara, što će reći da ga pokušavaju zaustaviti i prestrašiti na sve moguće načine. Organizirao je (deset godina) i Karavanu hrvatskih branitelja „2500 kilometara diljem Hrvatske- Da se ne zaboravi“, tijekom koje je obišao gotovo sva groblja, masovne grobnice i mjesta stradanja Hrvata, zapalivši na tisuće svijeća za poginule. Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu organizirao je i nekoliko velikih samostalnih izložbi fotografija na temu Vukovara, a i Smotre dokumentarnih ratnih filmova, koje je vidjelo na tisuće posjetitelja. Bio je organizator i velikih svečanosti u čast dr. Franje Tuđmana, a kasnije i dr. Marka Veselice u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) te mnogih velikih humanitarnih koncerata s nazivom „Od srca srcu – za vukovarsku bolnicu“. U dvorištu ratne vukovarske bolnice još je i danas njegov veliki Spomen-križ, a inicijator je i podizanja spomen obilježja 12-torici poginulim hrvatskim policajcima u Borovu Selu… Rudi Tomić: -Prije svega, gospodine Pavkoviću, kako je Vaše zdravstveno stanje, jer čuo sam da se borite s teškom bolesti kao i Vaša cijenjena supruga, pa ako je tako, kako je uopće ljudski moguće obaviti, odnosno obavljati sve navedene poslove i dužnosti, a u isto vrijeme boriti se s okrutnom bolešću i biti ažuran u javnom radu i vrijedan u obiteljskim obvezama: kako se nosite s bolešću i Hrvate s hrvatskom stvarnošću? Mladen Pavković:- O bolesti ne bih govorio, tim prije jer su neki drugi možebitno i teže prošli. Ali, kad teško obolite tek onda shvatiti gdje ste i što ste, da se nije isplatilo prije svega nervirati, poglavito u svezi politike i politikantstva. Kad mi je bilo najteže, kad je bila bolest malo me iznenadilo kad sam uočio da vas ovi oko vas bez riječi napuštaju, da ih nema, a kao godinama ste bili zajedno. Međutim, tada doživite novi šok: počnu vam se javljati sa svih strana oni koje nikad niste upoznali i počnu vas bodriti. U toj teškoj situaciji, kad vam kažu-imate rak, najvažnije je sačuvati „mir“, ponašati se kao da se to događa nekom drugom, treba imati puno povjerenje u liječnike, ali i u Boga. Kod te najteže bolesti uočio sam da je svaka priča drugačija, odnosno da nema dvije iste. Nu, i kad mi je bilo najteže, čim sam se malo „pribrao“ organizirao sam veliku humanitarnu akciju za odjel na kojem sam se liječio. Pored toga, odlučio sam da svaki dan moram napisati neki tekst ili komentar. A nije mi bilo lako. Često se događalo da ja idem na kemoterapiju u Koprivnici, a čim je završim, da sjedam u auto i vozim suprugu u Zagreb na – zračenje. Također sam primijetio da nesreća nikad ne dolazi sama. U kratkom vremenu mi je kći ostala bez jednog bubrega, onda sam imao tešku, nerazjašnjenu prometnu nesreću, nekoliko tužbi za „klevetu i uvredu“, od kojih je bila najteža i najgora ona da sam poljubio (sic!) jednu djevojku! Inače od 1992. do danas tužili su me kao novinara i urednika oko 120 puta. Gotovo sve sam presude dobio, osim one da sam bez ikakvog dokaza „poljubio“. Morali su me nekako kazniti, a ja sam na sve to rekao- dobro je- jer su mogli izmisliti nešto još teže i gore. U obrazloženju presude da sam „poljubio“, koja je donesena nakon sedam godina (!) piše doslovce: „Nije važno kad se dogodilo, važno je da se dogodilo!“. Kad me već bolest nije pokopala, nastojali su me pokopati ONI. Već mi je davno jedan sitni udbaš poručio: Samo ga ti „deri“, već ćemo ti nešto naći! Međutim, najviše su me blatili, klevetali i vrijeđali kad sam prije nekoliko godina predložio da se Noć kazališta ne održi 18. studenoga, na dan okupacije Vukovara i Škabrnje. Nije bilo novinara ni medija koji me nije napao, rekao bih „svinjski“. Oni su se toga dana nastojali zabavljati i smijati, ali na njihovu žalost uspio sam da se to ne dogodi. R.T.: - Bili ste u prvim redovima (1990.) u borbi za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske države hrvatskog naroda, a još se i danas borite s istim zanosom, a vidite kako su zapostavljeni i ugroženi hrvatski branitelji, posebice invalidi, od kojih su već preko tri tisuće oduzeli sebi živote: da li spadate u idealiste, fanatike ili luđake? M. P.: - U početku sam spadao u fanatike i idealiste, a sada sve više u „luđake“. Kao prvo, mi smo najsretnija generacija, jer smo imali čast biti među onima koji su na ovaj ili onaj način stvarali Hrvatsku, stoga kakva je da je – naša je, najbolja, najljepša. I da treba opet bi stali na branik Domovine. Ali, na početku smo toliko bili „zaluđeni“ da nismo ni primijetili da dok jedni ginu, drugi se bogate, varaju i kradu. Treći su se prvih godina rata pritajili i tek sada dižu glave, kao – žrtva je žrtva. Pričaju nam bajke da svi Srbi, primjerice, nisu bili za agresiju, kao da su svi Nijemci bili za Hitlera ili Mussolinija. Šteta što se oko 15 tisuća Hrvata ne može dići iz groba, pa da vide za što su dali živote. Kad bi vidjeli, mislim da bi se ponovno sami „pokopali“. U želji da se ne zaborave oni koji su pali za Domovinu, godinama sam zajedno s braniteljima i stradalnicima organizirao nesvakidašnji doček Nove godine podno Križa na ušću Vuke u Dunav u Vukovaru. Kad je sat otkucao ponoć mi smo se u molitvi sjetili onih koje više nema, misleći kako bi njima bilo drago da se i oni mogu na taj dan veseliti. Moje je geslo da se stradalih moramo sjećati stalno, a ne samo u određene dane. Tada su neke moje kolege pisale da me treba „baciti u Dunav“ ili u „ludnicu“, jer „ne dam“ ljudima da se vesele. Jednom su mi po povratku iz novogodišnjeg „slavlja“ u Vukovaru demolirali cijeli stan. Naravno, nikad nije pronađeno tko je to učinio. Preko toga sam prešao i nastavio po – starom. U Domovinskom ratu je bilo teško, ali danas je još teže. Tada ljudi nisu kopali po kontejnerima i toliko se ubijali. Nije bilo ni toliko ovrha. Na suicide hrvatskih branitelja skrenuo sam pažnju među prvima. Čak sam objavio i knjigu o tome, ali prošla je nezapaženo, iako sam opisivao sudbine branitelja koji su se zapalili zbog toga što nisu mogli platiti porez ili što u jednom srpskom selu dolaze srpski pjevači i pjevaju četničke pjesme, a policija ih štiti. Jedan branitelj, prije nego se zapalio, napisao je ženi, uzmi iz ormara dvije tisuće kuna i – sahrani me. Jakov Sedlar je o samoubojstvima branitelja snimio i dokumentarni film, ali na HRT-u ga ne žele prikazati. Ja sam pak u koprivničkom parku, na središnjem trgu, podigao prvi i zasad jedini spomenik jednom branitelju koji je učinio suicid. U Hrvatskoj svi znaju za Jana Palacha, a nitko ni za jednog hrvatskog branitelja koji se ubio. R. T.:- Od 2000. sustavno se u medijima omalovažavaju zasluge prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, čak ga u Saboru etiketiraju zločincem, a mnogi u narodu krive ga što nije proveo lustraciju nakon Oluje, pa ne bismo imali (anti)fašiste, partizansku djecu, Titove pionire, udbaše i njihove suradnike, pa i četnike u Vladi, u Saboru i u državnim ustanovama, te i na sveučilištima, gdje upravljaju državom i odgajaju hrvatsku mladež u duhu marksizma: kakvu politiku danas vodi HDZ u multinacionalnoj Vladi i Saboru u Republici Hrvatskoj? M. P.:- To je politika toplo-hladno. Većina ljudi ne razumije kuda nas vode, pa stoga te institucije prigodom anketiranja i dalje dobivaju loše ocijene. Jednu su pričali prije izbora, drugo pričaju sada. Tko bi primjerice glasovao za Vladu Andreja Plenkovića da je znao da će mu i potpredsjednik biti čovjek od Pupovca, i da će zajedno sa Srbima prije svega obilaziti mjesta na kojima su navodno pobijeni oni koji su nas napadali? S tim u svezi u Srbiji i Republici Srpskoj nemaju problema. Tamo Hrvati u njihovim državnim institucijama nisu dobrodošli ni na kavu, a kamoli da budu članovi parlamenta ili nekakvi potpredsjednici u njihovoj vladi. Nama kao da neprestano nedostaje „tri glasa“, a oni se „zlatom“ plaćaju. R. T.: - Papa Franjo je odlučio da neće proglasiti svetim blaženog Alojzija Stepinca dok se ne postigne dogovor sa SPC, odnosno sa Beogradom, kao da je u pitanju kanonizacija srpsko-hrvatskog sveca. Crkva u Hrvata i Vlada RH trebaju kategorički odbiti zahtjev Vatikana, s obzirom da je Stepinac bio mučenik jugoslavensko-srpsko-četničkih zločinačkog režima: da li stvarno papa Franjo očekuje od ubojica da svoju žrtvu proglase svecem, i eventualno ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve s ponovnim ubijanjem Stepinca? M. P.: - Zanimljivo je da je jedan veliki papa Ivan Pavao II. bez problema i na radost mnogih proglasio zagrebačkog nadbiskupa i kardinala i mučenika blaženim, a da ga drugi papa zasad ne želi proglasiti – svetim, jer se time ne slažu Srbi, odnosno pravoslavna crkva. Hrvatskim vjernicima, katolicima, najmanje je važno što misle Srbi o tome. Za nas je Stepinac već odavno- sveti, sviđalo se to nekome ili ne. Kad se pita, kao u ovom slučaju, jedna i druga strana, teško da može doći do „pomirbe“, jer za Srbe će Stepinac i ako ga proglase svetim i dalje biti zločinac. Oni primjerice i danas slave i četnike, ratne zločince poput Draže Mihajlovića Čiče, pa što-nikome ništa. Ali bi se morali „sramiti“ Stepinca!? Nitko toliko ne govori istinu kao Srbi. Umjesto da smo se nakon njihove agresiju na Republiku Hrvatsku okrenuli prema Zapadu, da smo ih ostavili po strani, mi i dalje „čeznemo“ za njima, bez obzira što oni ne žele ni priznati da je srpska, četnička noga učinila strašne zločine diljem Hrvatske. R. T.: - Zbog čega se hrvatska državna politika, dobrim dijelom i Crkva u Hrvata, skrušeno udvara beogradskom pašaluku, kad smo u DOR pobijedili srpsko-crnogorskog i JNA agresora; zašto nakon ni nakon toliko godina nemamo određene državne granice sa Srbijom i Crnom Gorom, ne daju nam posmrtne ostatke ubijenih branitelja i civila, nisu nam vratili opljačkanu arhivu, kulturnu baštinu i nisu platili nadoknadu za ratnu štetu: hoće li Vlada RH ugurati Srbiju u EU bez prethodno ispunjenih obveza ? M. P.: - Hoće, nažalost. Međutim, to se ne bi smjelo dogoditi dok god Srbija ne prizna agresiju na Republiku Hrvatsku, dok ne plati ratnu odštetu, vrati sve ono što su u vrijeme rata otuđili, ali i dok ne otkrije gdje su pokopali nestale Hrvate. Također bi od njih trebali tražiti da razminiraju velike površine, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ali. izgleda da kod nas i dalje važi ono- ne mogu oni toliko porušiti, koliko mi možemo sagraditi! R. T.:- Ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin ustvrdio je (27.09.2020.) da predsjednik Srbije jest, mora i treba biti predsjednik svih Srba gdje god da žive i istaknuo da Aleksandar Vučić i treba stvarati ''srpski svet'', prenosi AL Jazeera Balkan. On je istaknuo da svi Srbi trebaju donositi zajedničke političke odluke u važnim pitanjima, da su se do sada ''ispričavali za Veliku Srbiju'': ako potpredsjednik Plenkovićeve vlade - Srbin (Milošević) i zastupnici u Saboru - Srbi(...........................), kao i predstavnik SPC Porfirije Perić u RH (Napomena: SPC nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Hrvatskoj) imaju za predsjednika Aleksandra Vučića, deklariranog četnika u Glini: trebaju li Hrvati protjerati ''srpski svet'' iz Hrvatske u Srbiju, ili trebaju još izabrati Milorada Pupovca za novog gradonačelnika u Gradu Zagrebu? M. P.: - Ne, ne trebaju Hrvati protjerati Srbe, niti su to ikada činili. Srbi su sami otišli uoči Vojno-redarstvene operacije Oluja 95 iz Knina. Njihov vođa Slobodan Milošević je nakon toga rekao da su pobjegli kao zečevi! Predsjednik Tuđman ih je javno pozivao da ostanu. Ali, oni su povjerovali onima iz Beograda i – otišli, a sada plaču za svojim ognjištima. Trenutačno političko vodstvo Srba i dan danas koristi patnje svojih sunarodnjaka, pa svu krivici svaljuju na Hrvate. U tome im svesrdno pomaže i Pupovac, koji živi i od nevolja tih ljudi. Ako je želio pomoći Srbima, ako je želio „zaustaviti“ srpsku agresiju Pupovac je to morao i trebao uraditi već 1991. Tko ga je tada vidio kao „mirotvorca“, tko ga je vidio kao hrvatskog branitelja, a danas tako „ljubi“ hrvatsku državu (i ona njega!) da ima sve moguće i nemoguće privilegije? A Pupovac kao gradonačelnik Grada Zagreba? Hodite spat! R. T.: - Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković klanja se i ispričava Pupovcu, Miloševiću, Srbima u RH i u Srbiji za malobrojne počinjene zločine nakon Oluje, mada je poznato, da su četnici u srpskim selima ubijali ''nejač'', starce i starice, te slikali i pozivali međunarodne promatrače da se uvjere u zločine koje su počinili ''hrvatski zločinci - ustaše'': da li Plenković i članovi njegove (HDZ-SSDS) vlade, pored brojnih masakra znaju i za onaj zločin na Sajmištu (direktno.hr), sudbinu Lijepe plavokose djevojke (dnevno.hr)? M. P.: - Svi sve znaju. Nema ničega što se ne zna. DORH iz Vukovara još je primjerice 2002. podigao optužnicu za zločine iz Domovinskog rata u Vukovaru. Optužnica ima 57 stranica. Nakon što o njoj ništa nije napravljeno, Vrhovni sud RH 2007. prebacio ju je u Županijski sud u Osijeku. Tamo je i danas, iako su u optužnici navedeni brojni zločini, nevine žrtve, jednom riječju – sve. Već je odavno trebalo podići i optužnicu za zločine u Vukovaru od 1992. pa do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tu i tamo se uhite neki „kuhari“ ili „bolničari“, onda se to da na sva zvona i to je – to. Trebalo bi goniti i one koji zločine „stavljaju pod tepih“, a s druge pak strane proganjaju i sude hrvatskim braniteljima koji su branili svoj dom. Hrvatski dragovoljac Veljko Marić, o kojem sam objavio dvije knjige, osuđen je u Beogradu zbog ubojstva navodnog jednog srpskog civila na 12 godina robije. Nisu ga optužili Srbi već Hrvati iz – Bjelovara. Nakon dugih i mučnih naših protesta da ga se iz Srbije pusti da kaznu odsluži u Hrvatskoj, što mu je i udovoljeno, jednom mi je napisao da neka sada protestiramo da ga natrag vrate u Srbiju, jer mu je ovdje u zatvoru tri puta gore! Koliko je ratnih zločinaca agresora dobilo 12 godina? Obično naši sudovi sude u odsustvu… da pukneš od smijeha! R. T.: - U skoro svim gradovima Hrvatske još ima spomenika, pa i imena ulica i trgova koji nose imena krvnika Tita i nosioca zločinačkog komunističkom i jugoslavenskog režima, među kojima je najistaknutija bila petokraka, na neboderu u Rijeci, prijestolnici Europske kulture 2020.: da li će doći vrijeme kada će sva ta zločinačka obilježja biti bačena u kante za smeće? M. P.: - Evo, i sami ste istaknuli da je crvena zvijezda petokraka „osvanula“ čak i na neboderu, u središtu grada, u Rijeci! Da je nitko ne ošteti čitavo su je vrijeme, dan i noć, čuvali hrvatski policajci! Taj zločinački, komunistički, simbol ne da odlazi u ropotarnicu, već se vraća i to na velika vrata. U Rijeci će ubrzo biti postavljen i Titov brod Galeb… U Kumrovcu je i dalje kao u Jugoslaviji. Ono što je za Srbe Borovo selo, to je za Jugoslavene Titovo rodno mjesto. Ako se željelo baciti obilježja protiv kojih smo se borili i ginuli u vrijeme svetog Domovinskog rata to je trebalo učiniti već 1991. danas se u „smeće“ bacaju biste istaknutih hrvatskih velikana, poput Tuđmana i drugih, kao što je to učinio trenutačni predsjednik RH Zoran Milanović. Previše smo živjeli u „mraku“ da bi sada odjednom i ugasla zvijezda na kraju tunela. Majice sa likom marksističkog revolucionara Che Guevara na kojima dominira crvena zvijezda s ponosom se nose, dok majice s hrvatskim grb om možete vidjeti jedino na Thompsonovim koncertima, ili kad igra reprezentacija Hrvatske. Zašto mladi u školama ne nose majice s likovima junaka Domovinskog rata? R. T.: - Ovih dana, nema tome dugo, Plenkovićeva koalicijska vlada (HDZ-SSDS) ugostila je predstavnike bosanskohercegovačkih naroda: Srbina Milorada Dodika, Bošnjaka Bekira Izetbegovića i Hrvata Dragana Čovića, gdje je bila glavna tema položaj hrvatskog naroda u BiH, kao i mogućnost rješavanja međusobni problema, te uvjeti za približavanje BiH u Europsku zajednicu. Željko Komšić, poturčeni ''predstavnik hrvatskog naroda ''u Predsjedništvu BiH, oštro se osvrnuo na susrete u Zagrebu, još gore od bošnjačkih ekstremista: da li će predsjednik RH Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković postaviti uvjete Bošnjacima - jednakopravnost konstitutivnih naroda ili obnova Republike Herceg Bosne? M. P.: - Od toga nažalost ništa ne će biti. Ni jedno ni drugo. Zapravo, mogu oni postaviti uvjete, ali…-prošla „baba s kolačima“! Srbi mogu imati „državu u državi“ Republiku Srpsku, koja se već sada „pripojila“ matici Srbiji, a Hrvati su ni krivi ni dužni „prokockali“ Herceg-Bosnu, koja je bila odgovor na srpsku agresiju i bošnjačku indolentnost prema obrani Hrvata, a ne paradržava s ciljem odcjepljenja od BiH. Dr. Božo Ljubić je svojedobno poručio da „HR HB ostaje trajna inspiracija, zalog i obveza i današnjim i budućim generacijama hrvatskih političara u BiH na planu izgradnje države BiH i tri jednakopravna i konstitutivna naroda.“ Teško je očekivati da će se za Herceg -Bosnu boriti Milanović ili Plenković kad je ona vezana uz Tuđmanovo ime. Za Bakira Izetbegovića to je bila paradržava, koja je, kako je rekao, „bila sinonim jedne patnje i bespotrebnog sukoba“. A što je onda Republika Srpska na čelu s Dodikom? Ona je u sastavu Bosanske Posavine, gdje su Srbi u vrijeme rata protjerali sve što hrvatski diše. Žalosno je što danas malo tko pita- kad će se vratiti Hrvati na ta svoja ognjišta? Više se čak ni obilježavaju sjećanje na dan kad je okupirana Bosanska Posavina! Nu, kako bilo da bilo Herceg – Bosna je i dalje težnja i osjećaj velikog broja Hrvata u BiH, a kako i ne bi bila kad je i veliki broj Hrvata za nju dao svoje živote. R. T.: - Zašto se hrvatski narod u domovini neljudski i nekršćanski odnosi naspram svojim sunarodnjacima, drugoj polovici hrvatskog naroda u dijaspori, koji smo u emigraciji nosili nacionalnu luč i bili glasnogovornici u svijetu o teškom položaju Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji i krvavom ratu protiv agresora; pomogli smo u Domovinskom ratu s dragovoljcima, oružjem, materijalno i moralno do konačnog oslobođenja Hrvatske; dijaspora godišnje više donese ili uloži strane valute u RH, nego ukupno svi krediti iz EU: hoće li vlasti u Zagrebu dati četiri milijunskoj (4.000.000) hrvatskoj dijaspori više zastupnika nego što ima antihrvatska srpska nacionalnoj manjina koji ima 4.3 posto? M. P.: - Veliki broj Hrvata koji žive izvan Domovine godinama je živio za dane i mjesece kad će Hrvatska biti samostalna. Istina je, pomagali su hrvatsku borbu za slobodu, a jedan dio njih se i vratio i priključio Hrvatskoj vojsci ili MUP-u. Kad je bila oslobođena i za njih je Hrvatska bila „obećana zemlja“, ali nakon povratka nekih od njih vrlo su brzo uvidjeli da ih gotovo na svakom koraku dočekuju oni „isti“ zbog kojih su nakon II. svjetskog rata morali pobjeći da sačuvaju glavu. Veliki broj bivših udbaša ili doušnika i dalje je ostao na svojim položajima, jer nije bilo lustracije. Čak i neka djeca bivših udbaša i batinaša danas opet „vedre i oblače“, kao dok su oni „radili“ takvo je bilo vrijeme. Godine 1989. općinski komiteti SK su pisali „karakteristike“ za suce, državne odvjetnike, gospodarstvenike… s kojima su oni i dalje nastavili raditi, jer su kako onda tako i sada b ili „podobni“! Mnogi Hrvati koji godinama žive i rade izvan Domovine ostvarili su izvanredne gospodarske i ine karijere, i to u daleko težim uvjetima nego u Hrvatskoj. Jedan od njih je i moj prijatelj Anton Kikaš iz Kanade. Po čemu oni ne mogu biti ni zastupnici u Hrvatskom saboru, zbog čega bi njihova tri glasa manje vrijedila nego isto toliko Milorada Pupovca, koji je i dalje u „borbi“ protiv Hrvatske? U Zagrebu Srbi izdaju i svoj list, ili bolje rečeno bilten, kojeg plaćaju Hrvati. Gdje su novine ili tv emisije o našim ljudima u dijaspori? R. T.: - Nedavno je izabran Pađa Grbin za predsjednika (SDP) Socijalne demokratske partije (nasljednice SKH), koji ima na ruci sat kojeg je dobio od djeda, a kojeg je djeda dobio na poklon od Tita - quid recognition! Grbin krije svoj privatni život ''kao zmija noge'', što nije svojstveno političarima!? On se, među ostalim, protivi vjeronauku u školama: što Hrvatska može očekivati od novoizabranog komuniste predsjednika SDP ? M. P.: - Ništa posebno. Možda će biti najpoznatiji da je udario zadnji čavao u „lijes“ SDP-a. S njim ili bez njega bivšim komunjarama isto se piše. Od njegova „bogatog“ životopisa ljudi će najviše pamtiti da je odlično, „pod parom“, pjevao Thompsonove pjesme, poglavito Čavaglave. On je đak Zorana Milanovića. Kako je došao, tako će i otići, i na njega ne treba trošiti riječi. A to što ne znamo ništa o njegovu privatnom životu nije ništa neuobičajeno kod onih koji se ni time ne mogu pohvaliti. R. T.: - Vi se toliko brinete za hrvatske branitelje iz osloboditeljskog Domovinskog rata uz sve nacionalne ili vjerske blagdane i Vaši se osvrti pojave u nekim hrvatskim domoljubnim portalima, ali u vodećim medijima u hrvatskoj i državama bivše Jugoslavije, sustavno se prešućuju, pa je pravo iznenađenje pročitati kritiku na Vaše iznesene činjenice. Među prvima, bilo sa pohvalom ili kritikom, oglasi se i predsjednik HAZUDD Dragan Hazler. Budući da je riječ o živoj hrvatskoj legendi, jer su samo mrtvi više dali za slobodu hrvatskog naroda od Dragana Hazlera, čovjeka s nekoliko najpriznatijih diploma, zvanja i nagrada, kojeg priznaju znanstvenici i institucije u cijelom svijetu, ne možete šutke prijeći preko njegovih dobronamjernih ukazivanja. Primjerice: „Aw: branitelji pale svijeće i za umrle od korone…Hoćemo li se ikad paliti svijeće i za pokojne ustaše i domobrane…? M. P.: - Ne, za pokojne ustaše se u Hrvatskoj sigurno javno ne će paliti svijeće niti se ne pale, za razliku od pokojnih Srba i inih koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku. Gotovo u središtu Vukovara i dalje postoji „groblje šajkača“, gdje su pokopani četnici. Tamo se za njih bez problema dolazi moliti i paliti svijeće i uzdizati ih. Slično je i u Borovu selu, gdje se recimo nalazi i posljednje počivalište ratnog zločinca Vukašina Šoškočanina, jednog od prvih članova Srpske demokratske stranke, koji su naslijedili Vojislav Stanimirović i Milorad Pupovac. Da apsurd bude veći hrvatska policija čak čuva četničke spomenike oko Vukovara. Obično kažu ili bolje rečeno pravdaju se da nisu svi Srbi bili za agresiju ili rat, kao da su svi Nijemci ili ustaše bili. Ali tko je bio ustaša ili Nijemac u II. svjetskom ratu taj je automatski zločinac, dok naši političari (svaka čast iznimkama) za Srbe kao agresore imaju opravdanja, što nakon toliko godina sve vodi prema pomirbi, ali na način – zaboravimo, pa kad je to bilo. Za one koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu – jučer. Naime, teško je danas kao spužvom preko ploče prijeći preko sva zla, preko zločina agresora. To mogu samo oni koji su rat dočekali, proveli i u njemu „sudjelovali“ u nekom podrumu ili tavanu, koji se ni danas „ne bi željeli miješati“. S druge pak strane, Dragan Hazler kojeg spominjete, a o kojem sam svojedobno objavio i knjigu, koji je nakon Domovinskog rata bio i zamjenik gradonačelnika Slunja, koji ima čak 90 godina, koji se čitav život bori i borio za Hrvatsku, morao se zbog proganjanja preseliti u Švicarsku. Takvi ljudi nemaju n i „prava“ iznijeti u medijima svoje mišljenje, iako godinama uspješno okuplja Hrvate koji žive izvan Domovine. To podsjeća na komunizam- ako nisi bio za Tita i partiju, onda si bio „protiv nas“. Jedina razlika je u tome što se nekada zbog kritika Tita i partije završavalo u logoru, dok danas ima puno boljih, drugačijih metoda. Nema zatvora, ali ima marginaliziranja, prešućivanja, nemogućnosti rada… Nekada se tražilo da „svi“ budu za jednu partiju i jednog vođu, a danas…? – zaključio je naš razgovor Mladen Pavković. Zaključna misaoAko smo propustili nešto što je trebalo reći, nije bilo namjerno, nego je jednostavno nemoguće u jednom razgovoru obuhvatiti toliki broj problema koji muče hrvatski narod i zahtijevaju hitna rješenje. Nema nijednog narod na svijetu koji se međusobno toliko strastvene mrze kao Hrvati; nema također nigdje u svijetu da toliki broj ljudi mrze državu u kojoj žive, kao što je slučaj u Hrvatskoj. Što duže odgađamo rješavanju ovih aktualnih problema imat ćemo veće kobne posljedice. Molim vas - nikad, nikad ne izgubite nadu, nikada ne sumnjajte, ne umorite se, i nikad se nemojte obeshrabriti. Ne boj te se. Sv. Ivan Pavao II. |
Otkrivenje / ApokalipsaLibreto za duhovnu operu ARMAGEDONlicke-novine@licke-novine.hr PIŠE: Rudi TOMIĆ, TotontoOtkrivenje apostola Ivana obrađuje svršetak svijeta. Konačna bitka Krista i Sotone u mjestu između dva brda, na hebrejskom - Armagedon, u prijevodu na hrvatski - Međugorje. ''Legije iz Pakla svud se slile, da pogaze duše što se skrile. Izmeđ Krista i oltara zbile, gdje ih Božje ruke zakrilile.'' Jedan stih iz teksta ''Legije sotonista'' Libreto za duhovnu operu Armagedon, koju je upravo napisao jedinstveni hrvatski umjetnik,slikar, književnik, pisac, pjesnik, dječji pisac, filozof, kolumnist, mislilac i pravnik - Mile Prpa. Proročanstvo je Božje naviještanje, bilo preko Mojsija, Evanđelja, Gospinih ukazivanja, Arkanđelovih poruka i drugih svetaca koji su svojim životnim djelima pokazali put istine i spasenja. Dakle, proročanstva su ukazivanje na buduća zbivanja i mogu biti objavljena u knjigama (apostol Ivan), na kamenu (Mojsije), pojavama/ukazivanjima (Gospe) i skladba (Mozart). Malo je ljudi koji su univerzalno obrazovani, talentirani i vrhunski uspješni u svim područjima apstraktne i realne umjetničke djelatnosti koji se mogu usporediti sa hrvatskim višestrukim genijem i njegovim umom Milom Prpom. Duhovna opera Armagedon je nova pojavnost u literarnom smislu ne samo u Hrvatskoj, nego općenito: Pravo savršenstvo koje će uzdrmati cijeli svijet. Da bi ovo jedinstveno djelo imalo proročanski učinak, potrebno je zainteresirati jednog glazbenika, isto tako vrhunskog kvaliteta, da uglazbi operu koja bi mogla biti prikazana u kazalištima i na velikim i malim ekranima diljem svijeta. Hrvati su poznati kao etnimon patnički narod. Naime, nema nijedne diktature, nepravde i tragedije koje nisu poharale Hrvatsku i ostavile kobne posljedice. Isto tako, hrvatski je narod naseljen na takvom geopolitičkom položaju, kao nijedan narod, radi čega ne može živjeti u miru jer graniči sa svih strana okorjelim antihrvatskim i antikatoličkim fašističko-agresivnim susjedima i kontinuiranom zločinačkom petom kolonom - veleizdajnicima. Ali, uz Božju providnost održali smo se na svojim ognjištima, a da smo u boljem okružju danas bi nas bilo više od dvadeset milijuna u Lijepoj našoj. No, ''Na Zemlju stigle grešne duše i duhovi zla u legije se kupe. Otac laži u četiri trublje puše, jahači apokalipse sve da ruše.'' Autor upozorava na trublje i jahače apokalipse, koje je Lucifer organizirao u svim segmentima ljudskog društva: obitelji, medijima, politici, crkvi, kulturi, športu, pravosuđu, u zraku, na moru, zemlji i međunarodnim odnosima. Nevidljivi neprijatelj, korona virus, već je devastirala cijeli svijet, gore nego oba svjetska rata, zarazila je cijelu kuglu zemaljsku. Dakle, svi koji su zaraženi virusom COVID-19, a nisu umrli, umrijeti će od bolesti koju boluju, ili od gladi i terora, jer svijet je u panici kao nikad prije i dotjeran pred bezdan. ''Sotonjare su ubacile u 3. brzinu i napadaju svim raspoloživim sredstvima. Sve su aktivirali: Medije, poslušnike, marionete, kvazi-znanstvenike... I što je najgore, uspjeli su. Europa je šaptom pala. Danas država kontrolira: školstvo, sportska natjecanja, koncerte, bolnice, slobodu kretanja.... SVE vezano za naše živote. Sad je ipak malo jasnije, zašto su biološka oružja tako važna? Strah, panika, neizvjesnost... napumpani medijskom propagandom, paralizirali su cijeli svijet. I to zbog virusa s manje od 0.1 % smrtnosti. Sloboda nam je oduzeta preko noći a da nismo ni primijetili...'' (Urban desničar, www.dragovoljac.com). Sotoni je najviše stalo da se infiltrira u crkve i vjerske institucije, što je već očevidno. Ne ćemo osobno spominjati vjerske institucije i crkvene (ne)dostojanstvenike, koji su zbog kompromisa istine kompromitirali sebe i ustanove koje predstavljaju, a čije su pojave učestale. ''Crkva kompromisa prihvaća samo određene točke istine, a kompromitira druge točke. Mogu uzeti nova imena poput ''Nova američka katolička crkva'', ''Buduća crkva'' ili drugo. Kompromisi istine su uvijek - sotonske. Kompromisne osobe i dalje se nazivaju ''katolici'' i pokušavaju utvrditi istinu iznutra. Laičke osobe moraju biti veoma zrele i upućene. Jer cijele biskupije - čak i kancelare i kancelarske urede već je preuzela Sotona. Ako dobro usmjerena osoba zatraži službeno crkveno mišljenje o nekoj stvari, može joj se dati istina sotonskih laži.'' (St. Michael, Messnger of Truth, www.holylove.org). Mile Prpa uočio je očajničko stanje u svijetu i proročanski ukazao na moć Kneza tame: ''Kad te luči tmine gore, sve je spremno da se ruši, tare. Što stoljeća grade, treni da razore, sve u ime one čiste duše stare.'' Dovoljno je pogledati samo što se zbiva u našoj domovini, u državi hrvatskog naroda, nakon velebne pobjede u Domovinskom osloboditeljskom ratu. Zatvori su puni hrvatskih branitelja, borcima iz NOR-a još se isplaćuju prvoboračke mirovine; obiteljima poginulih četnika grade se nove kuće i isplaćuju ratne oštete, pa čovjek mora izgubiti razboriti razum i posegnuti za nečim ubojitim, kao onaj mladić na Markovom trgu, čiji hitci simboliziraju mentalno stanje samoubojica, čiji je lonac prekipio. No, nije ta činjenica objektivno shvaćena u političkim krugovima, medijima i državnoj vrhuški, odnosno Plenkovićevog HDZ-a i Mertić/Pupovčeve SDSS-e koalicijske vlade u RH! Ovog trenutka nećemo se upuštat u analizu aktualnih zbivanja, koja su kompromitirajuća, katastrofalna i mogu biti sudbonosna za opstanak hrvatskog naroda, iskreno govoreći situacija je - apokaliptična. Naša je poruka: ''U svim okolnostima držite vjeru kao štit da ugase sve plamene strjelice od zlotvora. I uzmite kacigu spasenja i mač duha, što je riječ Božja.'' (Eph. ch.6) PS: Prema izjavi autora, Libreto će biti dostupan na nekoliko Internet portala, već početkom idućeg tjedna. Očekujemo ponude hrvatskih glazbenika za uglazbu najnovije i jedinstvene svjetske duhovne opere - ARMAGEDON. |
GLAS IZ WASHINGTONA:Neupitna svetost kardinala i blaženika Alojzija Stepinca
Blaženik kardinal Alojzije Stepinac licke-novine@licke-novine.hrwww.licke-novine.hr 9. listopada 2020. u 13 sati Piše: Šime LetinaHrvati, posebno katolički vjernici, kojima je zagrebački nadbiskup i blaženik Alojzije Stepinac životni uzor i putokaz u vršenju vjerskih i nacionalnih dužnosti, ovih su dana ponovo doživjeli oštricu uboda vatikanske politike. Iz nedavne poruke državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Pietra Parolina, saznali su, da Stepinac ne će biti proglašen svetim i da Vatikan ishod mješovite komisije za njegovo proglašenje smatra završnim činom. Saznali su, također, da Papa kanonizaciju ne smatra vjerskim već političkim činom i da Stepinčevo proglašenje svetim ne ovisi o njegovoj svetosti ni žrtvama, koje je podnio za Boga, Crkvu i hrvatski narod, već o političkoj odluci Beograda i volji Srpske pravoslavne crkve, dakle o onima koji zastupaju i brane politiku u ime koje je Stepinac 1946. bio optužen i osuđen. U razgovoru za Glas Koncila, koji je 22. rujna 2020. s kardinalom Parolinom vodio novinar Ivan Tašev, na pitanje novinara, da li je došao trenutak za kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca, kardinal Parolin je odgovorio: Bez obzira na ljubaznost s kojom je kardinal Parolin pokušao ublažiti tu krutu poruku, Hrvati znaju da je odluka o obustavi kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca dio šireg vatikanskog plana i cijena koju hrvatski katolici moraju platiti kako bi se, u postizanju približavanja i uspostavi dobrih odnosa između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, zadovoljilo beogradsku vladu i patrijarha Irineja. Iz toga se može zaključiti da cilj mješovite komisije nije bio da se pronađu zajednički, ili usklade postojeći, hrvatski i srpski stavovi o svetosti blaženoga Stepinca, već da se zadovolji Irineja i da se negativnim odgovorom predstavnika Srpske pravoslavne crkve opravda odluka o obustavi kanonizacije. Da su predstavnici Srpske pravoslavne crkve imali malo više mudrosti, ljudskog i nacionalnog ponosa, bili bi odbili papinu ponudu, jer odluka o proglašenju katoličkih svetaca ne spada na njih. Nažalost, njihova mržnja prema Stepincu i Hrvatima nadvladala je njihovo racionalno razmišljanje, osobno poštenje i nacionalni ponos. Iako je Papa prije uspostave mješovite komisije o Stepincu govorio kao o svecu, početkom travnja prošle godine, po povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Makedoniji, u razgovoru s novinarima, izrazio je sumnju u proglašenje Stepinca svetim. Na pitanje Silvija Tomaševića o proglašenju, Papa je rekao: Činjenica da Sveti otac, kao glava Katoličke crkve, o svetosti katoličkog mučenika i blaženika Stepinca, traži mišljenje poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Irineja, čovjeka koji ni malo ne drži do Pape i Crkve za koju je kardinal Stepinac trpio i umro, u očima mnogih katoličkih vjernika izaziva tugu i dovodi u pitanje Papinu dosljednost, te vjerodostojnost i neovisnost procesa, ili su pritom, kako jednom reče pok. Zdravko Tomac, “dobre namjere Papu odvele u krivi pravac.” - Ja sam osuđen po Vrhovnom sudu Narodne Republike Hrvatske 11. listopada 1946. na šesnaest godina robije, najprije u zatvoru u Lepoglavi i onda u mom sadašnjem zatočenju u Krašiću. Ta osuda bila je pravno ubojstvo nedužna čovjeka. Tako je to protumačio cio civilizirani svijet … Posljedice osude, nad kojom se je sablaznio sav svijet, jest ta, da je moj život kroz trinaest godina, koje sam proveo što u zatvoru, a što u zatočenju, na rubu groba. Naši i strani liječnici učinili su sve, što su mogli, da produže moj život, ali mi ga nisu mogli povratiti … Ako je zakonski dopušteno jugoslavenskoj Komunističkoj partiji progoniti katoličku Crkvu ognjem i mačem već petnaest godina, otkidajući ljude od Crkve, sprječavajući krštenje djece, kršćanski nauk mladeži i sklapanje crkvenih brakova; ako je jugoslavenskoj komunističkoj partiji dopušteno uništavati katoličke zavode i škole, tiskare, novine i njihovu imovinu i postaviti bezbrojne zabrane, kako se tko usudi optuživati me kao zločinca zato, što dižem glas protesta u obranu katoličkih svetinja? Jesam li se, možda, ogriješio o Povelju ljudskih prava Ujedinjenih Naroda, ili to, naprotiv, čine drugi, jer ima ih, koji poslije tolikih krvavih nepravda i mnogih zabrana žele me sutra mučiti dugim istragama u pogledu stvari radi kojih neću nikada priznati da sam kriv? Zar nije za vas dosta, da su neki od vaših vođa otvoreno priznali profesoru Meštroviću, da nije bilo dokaza, koji bi poslužili, da se započne parnica protiv mene i da je, uza sve to, održana parnica, koja je imala za posljedicu, da me je dovela do smrti, kako sam to gore opisao? |
Životni put i politička uvjerenja Donalda Trumpalicke-novine@licke-novine.hr PIŠE: ŠIME LETINAZbog obiteljskog bogatstva, raskošna života i ekstremnih izjava, Donald Trump je veći dio života proveo pod budnim porotničkim očima američke javnosti. Njegov nemirni duh i egocentrična narav neprestano su ga gurali na javnu pozornicu s koje je mogao nekontrolirano govoriti o sebi i drugima. Trump je u stalnom natjecanju, ali puno više sa samim sobom nego s onima koje javno napada. Oni mu trebaju zbog vlastite pozornosti. U opisivanju samog sebe, svoga izgleda, inteligencije i bogatstva, uvijek je velikodušan. Smatra da je u ostvarenju političkog cilja i vlastite koristi sve dopušteno i moralno opravdano i zato sve što govori i radi motivirano je sebičnošću i sebeljubljem. U njegovim životnim prosudbama i odlukama moral ne igra ulogu. Na pitanje novinara, da li, i na koji način, kao vjernik traži oprost od Boga,Trump je odgovorio da za to nema razloga, jer da on ne radi ništa krivo. Drugim riječima, Bog mu je suvišan. Uz sve to, glumi velikog kršćanina, a praktičnog katolika Joea Bidena nazvao je bezbošcem, ističući da je protiv Boga i oružja. Djetinjstvo i obiteljTrump je rođen 14. lipnja 1946. u Queensu, predgrađu grada New Yorka. Od vrtića do sedmog razreda pohađao je školu Kew-Forest. S 13 godina je otišao u vojnu akademiju, privatnu internatsku školu u New Yorku, a 1964. se upisao na Sveučilište Fordham u gradu New Yorku. Dvije godine kasnije prebacio se u Wharton School na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Kao student radio je u obiteljskoj tvrtki, “E. Trump & Son”. Diplomirao je u svibnju 1968. godine s diplomom B. S. u ekonomiji. Njegov djed Friedrich Trump bio je rođen u Njemačkoj i kao mladić došao u SAD. Umro je od španjolske gripe 1918. Nekoliko godina kasnije Trumpov otac Fred sa svojom majkom Elizabethom, Donaldovom bakom, osnovao je 1923. tvrtku "E. Trump & Son". Tvrtka se bavila gradnjom i prodajom zgrada i kuća u njujorškim predjelima Queensu i Brooklynu. Otac Fred i majka Mary Anne MacLeod, rođena u Škotskoj, vjenčali su se 1936. i odgojili svoju obitelj u Queensu. Imali su petero djece, dvije kćeri i tri sina. Najstarija kćer Maryanne Trump Barry rođena je 1937, Fred Jr. (mlađi) 1938, Elizabeth Trump Grau 1942, Donald 1946. i Robert 1948. godine. Brat Fred Jr. je umro 1981. godine, a Robert 15. kolovoza ove godine. Poslije II. svjetskog rata, uslijed anti-njemačkih osjećaja, koja su anglosaksonci imali prema građanima njemačkog porijekla, Trumpov otac se javno predstavljao kao Šveđanin. Tu očevu varku prihvatio je i sin Donald i sve do 1990. tvrdio da je švedskog porijekla. Trump je ženjen tri puta. S češkom manekenkom Ivanom Zelníčková oženio se 1977. i s njom ima troje djece i desetero unučadi. Najstariji sin Donald Jr. rođen je 1977, kćer Ivanka 1981. i Eric 1984. Ivana je postala državljanka Sjedinjenih Država 1988. Ona i Trump su se razveli 1992., nakon njegove afere s glumicom Marlom Maples. Trump i Maples su se vjenčali 1993. Imaju kćer Tiffany, koja je rođena 1993. Razveli su se 1999. godine, a Trump se 2005. oženio slovenskom manekenkom Melanijom Knauss, s kojom je i danas u braku. Imaju jednog sina, Barrona (rođen 2006). Melanija je stekla američko državljanstvo 2006. godine. Trump je prezbiterijanske vjere. Kao dječak pohađao je vjeronauk, a 1959. godine potvrđen je kao član u Prvoj prezbiterijanskoj crkvi na Jamajci u Queensu. Ističe da nikad nije pušio. Poslije smrti brata Freda Jr., koji je umro od posljedica alkohola, odrekao se alkoholnih pića. Voli golf i smatra ga svojim primarnim oblikom vježbanja. Nikada nije služio vojsku, niti je studirao ili proučavao vojnu znanost, ali je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik izjavljivao da vojnu strategiju pozna bolje od američkih generala. Stranačka pripadnostSvoju predsjedničku kampanju Donald Trump je neformalno počeo davno prije nego je koncem 2016. izabran za predsjednika SAD. Početkom osamdesetih godina, preko svojih prijatelja je ubacio u javnost ideju o važnosti i potrebi njegove kandidature, a 1987. godine na Manhattanu se registrirao kao republikanac. Na njegov prijedlog, isti prijatelji su ga javno poticali da se natječe kao republikanac u izborima 1988. godine, iako su znali da za to nema ni najmanju šansu. Bio je to dobro smišljeni korak u promoviranju pozitivne slike o samom sebi, koji mu je na koncu omogućio neočekivanu pobjedu. Koncem devedesetih godina ideja o natjecanju za predsjednika ponovo je uzburkala njegovu maštu. Izjavio je da ne pripada političkoj stranci, da bi nekoliko mjeseci kasnije s najbližim suradnicima osnovao Istraživački odbor i razmišljao o predsjedničkoj kandidaturi na listi Reformske stranke, koju je osnovao Ross Perot, ali je 14. veljače 2000 odustao. Nakon toga javno je hvalio demokrate, ističući da su mu oni puno bliži nego republikanci. U razgovoru za CNN 2004., Trump je Wolfu Blitzeru rekao da se u većini slučajeva poistovjećuje s demokratima i da je u vrijeme vladanja republikanaca bilo puno više loših odluka i katastrofalnih posljedica nego u vrijeme demokrata, da bi se 2009. godine ponovo izjašnjavao republikancem. Dvije godine kasnije uvjeravao je američku javnost da ne pripada ni jednoj političkoj stranci, ali je javno kritizirao demokrate, a posebno predsjednika Baracka Obamu. O njemu je govorio ono što su Obamini kritičari željeli čuti. Zbog televizijske prepoznatljivosti i ekstremnih izjava, koje su neki Amerikanci hvalili kao znak njegove iskrenosti i odbojnosti prema političkoj korektnosti, Trumpova popularnost je porasla do te mjere da je 2011. bio šesti na listi među deset najutjecajnijih američkih muškaraca i žena. Uslijed toga, u ispitnim anketama i televizijskim prognozama, njegovo ime je isplivalo u sam vrh na listi mogućih republikanskih kandidata za predsjednika države. Iako je govorio da nije političar i da se neće natjecati, u javnim nastupima se predstavljao i udvarao biračima. Više puta je nastupio pred pripadnicima Tea Party, dakle pred najkonzervativnijim dijelom Republikanske stranke. Na konferenciji “Konzervativne republikanske akcije” nazočnima je govorio ono što su željeli čuti, tj. da je protiv abortusa i kontrole oružja, premda je 2009. na “Meet the Press” rekao da je za izbor žene. O predsjedniku Obami je govorio s prezirom, ističući otrcanu izmišljotinu, koja je nastala u glavama rasista, da Obama nije rođen u SAD, čime je želio reći da nije bio legalno ni legitimno izabran za predsjednika. Naime, članak 2. Ustava Sjedinjenih Država predviđa (određuje) da predsjednik i potpredsjednik Sjedinjenih Država moraju biti rođeni državljani Sjedinjenih Država, stari najmanje 35 godina, i s prebivalištem u Sjedinjenim Državama s najmanje od 14 godina. Bezbroj puta ponovljenu laž o Obaminu rođenju izvan SAD, predsjednik Obama je opovrgao javnom objavom svoga rodnog lista, ali za one koji nisu mogli zamisliti da je crnac predsjednik države, ta Obamina gesta nije bila dovoljna. Trebalo je izmisliti nešto novo da se Obamu ponizi i kompromotira. Donald Trump je u tome predvodio. Tražio je da predsjednik Obama javno pokaže svoju putovnicu i ocjene sa sveučilišta. Da bi pokazao pristašama koliko mu je do toga stalo, izjavio je da će donirati 5 milijuna dolara u dobrotvornu organizaciju koju Obama izabere, ukoliko ispuni njegov zahtjev. Iako je svoj zahtjev smatrao mudrim i moralno opravdanim, zahtjev novinara da i on pokaže svoj studentski index i time javno potvrdi svoju transparentnost i genijalnost koju je često puta isticao,Trump je nazvao glupim i neopravdanim. Kada je Adam Gabbatt, dopisnik Guardiana, nazvao Trumpov ured i molio da mu dostave Trumpove ocjene i informacije iz studentskih dana, tadašnji Trumpov specijalni savjetnik i advokat Michael Cohen u podrugljivom tonu je rekao da će Trump to učiniti ukoliko Gabbatt prije toga Trumpovu uredu pošalje svoje ocjene i podatke iz sveučilišnih dana. Gabbatt je ponudu prihvatio, ali je Cohen tražio da u isto vrijeme uplati 5 milijuna dolara u jednu od Trumpovih dobrotvornih organizacija. Kad mu je Gabbatt odgovorio da on nema 5 milijuna, Cohen mu je spustio slušalicu. Iz straha da bi netko ipak mogao doći do Trumpovih studentskih podataka, njegovi ljudi su se pobrinuli da ih na vrijeme sklone na sigurno mjesto. Prema ravnatelju škole Evanu Jonesu, 2011. godine tadašnji nadzornik njujorške vojne akademije, Jeffrey Coverdale, u ime Trumpa i njegove organizacije, zatražio je od njega da mu preda Trumpove akademske zapise kako bi ih mogao čuvati u tajnosti. Coverdale je kasnije potvrdio da su Trumpovi ljudi zahtijevali da preda zapisnike članovima skrbničkog odbora škole, koji su bili Trumpovi prijatelji, ali da je on to odbio i umjesto toga zapečatio ih na kampusu. Tek kasnije, nakon što se sukobio s predsjednikom Trumpom, Michael Cohen je potvrdio točnost tvrdnje ravnatelja Evana Jonesa, ističući da je on osobno u svibnju 2015. poslao prijeteće pismo njujorškoj vojnoj akademiji i Fordhamu s upozorenjem da će ih Trump sudski goniti u slučaju da bilo kome pokažu ili javno objave Trumpove podatke iz studentskih dana. Fordham je potvrdio primanje Cohenova pisma kao i telefonski poziv člana Trumpovog tima. Svojom izjavom, u travnju 2012., da pripada GOP, tj. Republikanskoj stranci, Trump je ponovo potaknuo raspravu o natjecanju za predsjednika. U listopadu 2013. dvojica njujorških republikanaca, Joseph Borelli i Carl Paladino, nagovarali su ga da se 2014. natječe za guvernera države New Yorka, ali je on to odbio. U veljači 2015. Trump nije obnovio ugovor za svoj televizijski show “The Apprentice” (Šegrt), nakon čega su interesi o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi još više oživjeli i postali tema medijskih nagađanja. Uz sve to, u to vrijeme malo je tko njegove predsjedničke ambicije i namjere smatrao ozbiljnim ili ostvarivim. Kandidatura, obećanja i napadiMedijske špekulacije o mogućim kandidatima za predsjedničke izbore 2016. počele su odmah nakon drugog Obamina izbora 2012. Samo nekoliko dana kasnije, Politico je objavio članak u kojem se isticalo da će na izborima 2016. Hillary Clinton biti kandidatkinja Demokratske, a Jeb Bush kandidat Republikanske stranke. U tom trenutku Trump je vjerojatno shvatio da je to njegova posljednja šansa, koju mora iskoristiti. Poslije tridesetgodišnjih nagađanja i “strpljivog” čekanja, koje je u očima kritičara bilo više odraz Trumpove neodlučnosti i političke nespremnosti, nego odraz njegove političke mudrosti, 16. lipnja 2015. Trump je u svom raskošnom neboderu sa 68 katova, na Petoj Aveniji u gradu New Yorku službeno najavio svoju kandidaturu i time otvorio novu stranicu svoje biografije, koju svakodnevno ispunja obmanama i kontradiktornostima. U poruci javnosti Trump je rekao: “Trebamo nekoga tko će doslovno upravljati ovom zemljom i ponovno je učiniti velikom i moćnom. Mi to možemo napraviti, odnosno, ja to sam mogu napraviti. Dakle, dame i gospodo, službeno se kandidiram za predsjednika Sjedinjenih Država (…) Nažalost, američki san je mrtav, ali ako budem izabran ja ću ga oživjeti i bit će puno bolji i jači nego ikada prije”. Rekao je da se zemlju ne smije ponovo dati u ruke gubitnicima, već ljudima koji su financijski neovisni. Obećao je da će vlastitim novcem financirati svoju predsjedničku kampanju jer da ne želi biti ovisan o bilo komu. Uvjeravajući javnost kako će mu njegovo bogatstvo pomoći da bude bolji predsjednik, sa smiješkom je rekao: “Ja sam zaista bogat.” Iako je tada Amerika gospodarski bila u puno boljem položaju nego danas, izjavio je da je Amerika trećerazredna zemlja i da više nego ikad prije treba dobroga vođu. Kritizirao je predsjednika Obamu i rekao da će ukinuti “Affordable health care” ili “Obama care”, zdravstveno osiguranje koje je uveo Obama i uvesti novo, bolje i jeftinije. Obećao je da će na granici između SAD i Meksika sagraditi veliki zid i prijetio da će Meksiko snositi troškove za njegovu izgradnju. Meksikance koji ilegalno dolaze u SAD nazvao je drogašima, silovateljima i ubojicama. “Kad Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje nam one najbolje već one koji unose drogu, ubijaju i siluju žene (…) To su silovatelji.” (New York, 16. lipnja 2015.) Trump je tada bio dvanaesti kandidat na listi Republikanske stranke, jer je prije njega jedanaest republikanaca najavilo svoju kandidaturu. To su bili Jeb Bush, bivši guverner Floride, Ted Cruz, senator Teksasa, Rick Santorum, bivši senator iz Pennsylvanije, Marko Rubio, senator Floride, George Pataki, bivši guverner New Yorka, Ben Carson, neurokirurg, Carly Fiorina, bivša šefica Hawlett Packarda, Mike Huckabee, bivši guverner Arkansas, Rand Paul, senator Kentuckya, Lindsey Graham, senator Južne Karoline, Rick Perry, bivši guverner Teksasa. Poslije Trumpa kandidirali su se Bobby Jindal, bivši guverner Lousiane, Chris Christie, guverner New Jerseya, Jim Gilmore, bivši guverner Virginije, John Kasich, guverner Ohia i Scott Walker, guverner Wisconsina. Na listi Demokratske stranke bili su Hillary Clinton, bivša prva dama i državna tajnica, Martin O’Malley, bivši guverner Marylanda, Bernie Sanders, senator Vermonta i Lincoln Chafee, bivši senator Rhode Islinda. Iako Trump nije imao političkog iskustva ni čvrstih političkih uvjerenja, mnogi bijelci su bili za njega, misleći da u njegovim bombastičnim izjavama i obećanjima leži ključ otvaranja radnih mjesta, blagostanja i napretka. Posebno im je bila privlačna njegova krilatica „Amerika prva“ ili „Amerika na prvom mjestu“. U normalno vrijeme takva krilatica bi bila opravdana, jer je normalno da predsjednik najprije i najviše voli svoju zemlju i vodi računa o interesima svoga naroda, ali u ovom slučaju jedan dio Trumpovih bijelih pristaša, na temelju njegovih ekstremnih izjava i napada na crnce, muslimane i Meksikance, smatrao da Amerika pripada jedino bijelcima i da su jedino oni legalni i legitimni građani. Oni Ameriku ne mogu zamisliti, ni prihvatiti kao multikulturnu i više rasnu zemlju. Prava američkih crnaca doživljavaju kao gubitak vlastitih prava i zato u Trumpovim anti-imigracijskim izjavama vide svoj vlastiti spas. Znajući da njegova pobjeda ovisi o ovom ekstremnom dijelu bijelih birača, Trump stalno, svjesno i namjerno, potiče podjele i bijelce učvršćuje u uvjerenjima da su rasno superiorniji i da Amerika pripada samo njima. I zato su crnci njegovu poruku, “što možete izgubiti, ako glasujete za mene”, doživjeli kao provokaciju i uvredu. U vrijeme cijele kampanje Trump je izrugivao, vrijeđao i omalovažavao svoje republikanske protukandidate, a kasnije i demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton. Senatora Rand Paula je nazvao malim čovjekom, a Paul njega narcisoidnom osobom i "lažnim konzervativcem". Senatora Marca Rubia Trump je nazvao “smušeni mali Marko”, a Rubio njega “umjetnikom zavjere". Na svom twitteru 4. srpnja 2015. Trump je izjavio da Jeb Bush voli “meksičke ilegalce” zbog svoje žene koja je rođena u Meksiku. Podrugljivo je govorio o kampanji senatora Lindsaya Grahama, nakon čega je Grahm njega nazvao “ludim i nepodobnim za predsjednika”. Suprugu senatora Cruza Trump je nazvao ružnom, a oca mu optužio da je bio umješan u ubojstvo predsjednika Johna Kennedya. Cruz je njega nazvao "patološkim lažljivcem" i "narcisistom" i javno zahtijevao da njegovu obitelj pusti na miru. O Carly Fiorini, jedinoj kandidatkinji na listi Republikanske stranke, Trump je govorio s cinizmom i prezirom. “Pogledajte njezino lice i recite mi, možete li zamisliti buduću predsjednicu s takvim licem”? (Roling Stone, 9. rujna 2015). Javno je ismijavao i oponašao bolesne i invalide, pa čak i one koji su u ratu ostali bez ruku ili nogu, a za senatora Johna McCaina, ranjenika i heroja Vijetnamskog rata, koji se suprotstavljao njegovim ekstremnim stavovima, rekao je: “On je ratni heroj samo zato jer je bio zarobljen. Ja volim ljude koji nisu bili zarobljeni.” (Ames, Iowa, 18. srpnja 2015.) Službena potvrda kandidaturePoslije jednogodišnje izborne kampanje, isprovocirani Trumpovim nedosljednostima i razočarani vlastitim manjkom biračke podrške, republikanski kandidati su jedan po jedan napustili predsjedničku kampanju. Početkom svibnja 2016. bilo je sasvim očito da će Donald Trump biti kandidat Republikanske, a Hillary Clinton Demokratske stranke. Prije nacionalnih konvencija na kojima stranke službeno imenuju svoje kandidate za predsjednika i potpredsjednika, Trump i njegov tim su počeli istragu kvalificiranih kandidata za imenovanje potpredsjedničkog kandidata. Početkom lipnja spominjani su Chris Christie, guverner iz New Jerseya, Newt Gingrich, bivši zastupnik i predsjednik parlamenta, senator Jeff Sessions iz Alabame i guvernerka Alabame Mary Fallin. Dva tjedna kasnije Washington Post je objavio da je lista proširena i da se uz spomenute kandidate na listi nalaze i senatori Bob Corker iz Tennesseeja, Richard Burr iz Sjeverne Karoline, Tom Cotton iz Arkansasa i Joni Ernst iz Iowe, te guverner Indiane Mike Pance. Trump je tada izjavio da su na listi i dva generala, a jedan od njih je bio umirovljeni general-pukovnik Michael Flynn, koji mu je kasnije kratko vrijeme bio savjetnik za nacionalnu sigurnost. Početkom srpnja 2016. vijesti su javile da je Trump listu smanjio na trojicu kandidata i da se na njoj nalaze Chris Christie, Newt Gingrich i Mike Pence. 14. srpnja 2016., nekoliko glavnih medija objavilo je da je Trump odabrao Pencea. Sljedeći dan Trump je tu vijest potvrdio na twitteru, a 16. srpnja javno se pojavio s potpredsjedničkim kandidatom Pencem u New Yorku. U vrijeme održavanja Republikanske nacionalne konvencije, delegati su Donalda Trumpa službeno potvrdili za predsjedničkog kandidata svoje stranke, a Pencea aklamacijom prihvatili za potpredsjedničkog kandidata. U govoru prihvaćanja kandidature, Trump je rekao da su Sjedinjene Države u velikoj opasnosti i da je nacija pod stalnom prijetnjom, izložena bezakonju, siromaštvu i nasilju. Izjavio je da je on kandidat reda i zakona, te obećao da će u zemlju uvesti red, “isušiti političku močvaru”, tj. očistiti Washington od korupcije i biti glas svih Amerikanca. Najavio je novo doba u američkoj politici i obećao da će, ako bude izabran, Amerika ponovo postati najveća sila i respektirana zemlja. Trump protiv Hillary ClintonHillary Clinton i Donald Trump kao predsjednički kandidati na listama dviju većih stranaka, a Trump i izborom za predsjednika, ostvarili su novu etapu u povijesti američkih predsjedničkih izbora. Gospođa Clinton je bila prva žena u američkoj povijesti koja je imenovana na listi Demokratske stanke za predsjednicu, a Donald Trump, poslije Dwight Eisenhowera, prvi kandidat bez političkog iskustva, koji prije kandidiranja nije obnašao političku ni državnu dužnost. U trenutku izbora i polaganja predsjedničke zakletve, Trump je imao 70 godina i time postao najstariji predsjednik u američkoj povijesti. Ronald Reagan je imao je 69 godina kada je položio zakletvu. Njihova kampanja je bila najskuplja, a po javnim izjavama i vrijeđanjima jedna od najružnijih i najpodlijih kampanja. Iako su se oboje udvarali biračima, Trump je po svojim pretjeranim izjavama i vrijeđanjima nadmašio sve prijašnje kandidate. Tijekom cijele kampanje pripadnicima svoje izborne baze, uglavnom bijelcima, govorio je i obećavao ono što su željeli čuti. Obećao je da će otvoriti više radnih mjesta nego bilo koji predsjednik prije njega i to na taj način što će u Ameriku povratiti sve američke tvrtke koje su u prošlih tridesetak godina, zbog profita i poreza napustile zemlju. Uvjeravao ih je da se ništa više ne će proizvoditi izvan Amerike. Bio je protiv useljavanja muslimana u SAD. Izjavio je da je 11. rujna 2001., na televiziji gledao kako su američki Arapi u New Jerseyu javno slavili teroristički napad na njujorške nebodere. Međutim, za tu njegovu tvrdnju, barem do sada, ne postoje dokazi. Bio je za nasilno ronjenje i gušenje osumnjičenih stranih zatvorenika u iznuđivanju priznanja njihove krivnje. U intervju za CNN TV, 24. rujna 2015. rekao je da je za čisti zrak, ali da ne vjeruje u klimatske promjene. Obećao je da će objaviti kopije plaćanja poreza iz kojih će se vidjeti njegovo bogatstvo i poslovanje, no do danas, nije ispunio to obećanje, kao ni mnoga druga obećanja. U optužbama svojih protivnika ne bira način ni sredstva. Nikada se nikome nije ispričao, niti je prihvaćao tuđe isprike. Hillary Clinton je optužio za izdaju države jer je kao državna tajnica, uz uporabu službenog poslužitelja (servera) email-pošte, koristila i svoj privatni server, iz kojega je nestao velik broj email poruka. Iako se ona ispričala za taj propust, Trump i njegovi sljedbenici su joj prijetili zatvorom. Zahtijevali su da FBI povede istragu o njezinom “kriminalnom radu”. Na javnim manifestacijama izvikivali su “lock her up” (zaključaj je). Trump je javno pozivao Rusiju da pronađe i objavi njezine email poruke. “Rusijo, ako slušaš, nadam se da ćeš moći pronaći 30.000 poruka koje nedostaju.” (Press konferencija u Floridi, 27. srpnja 2016.). U srpnju 2016. FBI je izjavio da ne postoje dokazi za podizanje optužnice protiv gospođe Clinton, da bi 28. listopada ravnatelj FBI-ja James Comey obavijestio Kongres da je ona još uvijek pod istragom, jer da nisu pregledane sve njezine email poruke. Tjedan dana kasnije, 6. studenoga, dva dana prije izbora, Comey je ponovo izvijestio Kongres da su svi njezini mejlovi pregledani i da je FBI zaključio da nema razloga ni dokaza za daljnju istragu ni optužnicu protiv nje. No, bilo je kasno, jer je politička šteta već bila učinjena. Trump je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik hvalio Vladimira Putina i isticao njegove predsjedničke vrline. Više je držao do njegovih riječi nego do riječi pripadnika američke obavještajne službe. Na temelju poziva Rusiji i neobičnog odnosa s Vladimirom Putinom, politički protivnici su ga kasnije optužili za izdaju nacionalnih interesa. Izbor i inauguracijaPredsjednički izbori su održani 8. studenog 2016. Ulazeći u izbornu noć, prema svim anketama, Hillary Clinton je bila u prednosti. Svi su očekivali, uključujući Trumpa i njegov tim, da će ona i njezin potpredsjednički kandidat senator Tim Kaine pobijediti. No, dogodilo se nešto neočekivano. Iako je Clinton dobila preko dva milijuna popularnih glasova više nego Trump, zahvaljujući članovima Biračkog Kolegija, Trump je bio izabran i postao 45-ti predsjednik SAD. Clinton je dobila 65.844.514 popularnih i 227 glasova Biračkog Kolegija (electoral votes), a Trump 62.984.828 popularnih i 304 glasa Biračkog Kolegija. Šesnaest godina ranije, na izborima 2000. godine, demokratski kandidat Al Gore je dobio 50.999.897 glasova, a republikanski George W. Bush 50.456.002, dakle 500.000 manje, ali je za Busha glasalo 271 birača Biračkog Kolegija a za Gorea 266. Bush je postao predsjednik. Dan nakon izbora, 9. studenog Trump se govorom obratio američkom narodu. Najprije je zahvalio onima koji su glasali za njega, a zatim je obećao da će biti predsjednik svih građana. Rekao je da ga je Hillary Clinton nazvala i čestitala mu na pobjedi. Predsjednik Barack Obama također je javno čestitao novoizabranom predsjedniku i obećao učiniti sve moguće kako bi osigurao miran prijenos vlasti. “Nije tajna”, rekao je Obama “da između mene i izabranog predsjednika postoje velike i bitne razlike (...), ali sjetite se da su prije osam godina postojale razlike između predsjednika Busha i mene, no uz sve to George Bush je bio jako susretljiv i pomogao je u prijenosu vlasti”. Obama je javno obećao da će slijediti Bushev primjer i pomoći izabranom predsjedniku Donaldu Trumpu. Na inauguraciji 20. siječnja 2017., nakon polaganja zakletve, predsjednik Trump je održao dulji govor u kojem je hvalio sebe, da bi na koncu ponovo obećao da će biti predsjednik svih građana. Nažalost, osim manjeg dijela njegovih pristaša, koji su u njegovim ranijim izjavama i napadima vidjeli potvrdu vlastitog stava prema crncima, Meksikancima, muslimanima, ženama, strancima i invalidima, nitko drugi mu nije vjerovao. Među skepticima bilo je i onih koji su glasali za njega. Dan nakon inauguracije žene su diljem SAD-a održale velike demonstracije kako bi javno izrazile nezadovoljstvo zbog Trumpova omalovažavanja žena. Isti dan, dok su žene javno demonstrirale protiv njega, glasnogovornik Bijele kuće Sean Spencer, da bi skrenuo pozornost od demonstracija, izjavio je da je Trumpova inauguracija po broju bila najveća u američkoj povijesti. Mediji su brzo opovrgli tu izjavu, ističući da je Spencer time doveo u pitanje ne samo svoju vjerodostojnost već i vjerodostojnost Trumpove administracije u budućem odnosu prema američkoj javnosti koja od svoga predsjednika očekuje transparentnost i istinu. Kada su mediji tražili od Bijele kuće da objasni Spencerovu izjavu, savjetnica Bijele kuće Kellyanne Conway u intervjuu na “Meet the Press“, 22. siječnja 2017. izjavila je da postoje “alternativne činjenice” i da se Spencer poslužio tim činjenicama. Voditelj programa, Chuck Todd joj je odgovorio: “Alternativne činjenice nisu činjenice, one su neistinite.” Kao potvrdu Trumpova omalovažavanja žena, 7. listopada 2016. Washington Post je objavio video vrpcu iz koje se vidi kako se Trump, u razgovoru 2005. s televizijskim voditeljem Billy Bushom, hvali o zavođenju udatih žena. “Kad ste popularna zvijezda, sve vam je dopušteno (…) i sve možete raditi. Žene slobodno možete hvatati za .….,” hvalio se šezdesetogodišnji Trump, koji je tada u braku s Melanijom bio samo devet mjeseci. Nažalost, Trump nije bio optužen samo za verbalno vrijeđanje žena, već i za seksualno zlostavljanje velikog broja. Najmanje 25 žena optužile su ga za seksualno i nedolično ponašanje. U vrijeme kampanje na skupu u Gettysburgu u Pennsyilvaniji, 22. listopada 2016. Trump ih je nazvao lažljivicama i zaprijetio da će ih sve tužiti. Istraga Trumpa i njegovih suradnikaU siječnju 2017. Ured ravnatelja nacionalne obavještajne službe objavio je deklasificirano izvješće, koje je bilo rezultat koordiniranog rada FBI-a, CIA-e i NSA-e. U izvješću se ističe da je Rusija bila umiješana u američke izbore i da je predsjednik Vladimir Putin naredio rusko uplitanje kako bi potkopao vjeru birača u izborni proces, naštetio Hillary Clinton i pomogao Donaldu Trumpu. Putin je vjerovao da će Trump, ako bude izabran, ukinuti ekonomske sankcije protiv Rusije koje je predsjednik Obama uveo. Predsjednik Trump nije negirao samo svoju odgovornost o ruskom uplitanju u američke izbore, već i rusku odgovornost, a one koji su je isticali izrugivao je i nazivao pogrdnim imenima. Nažalost, činjenice su brzo opovrgle Trumpovo negiranje. Trump je bio prisiljen otpustiti savjetnika za nacionalnu sigurnost Michael Flyna zbog laganja potpredsjedniku Penceu o svojim sastancima i povezanosti s ruskim veleposlanikom Sergejem Kisljakom. Flyn je kasnije priznao da je o svojim kontaktima s ruskim veleposlanikom lagao ne samo Penceu nego i FBI-u. 14. veljače, dan nakon što je otpustio generala Flyna, predsjednik Trump je pozvao u Bijelu kuću direktora FBI-a Jamesa Comeya i tražio da obustavi daljnju istragu o Flynu. „Nadam se da ćete to pustiti.“ Comey ga nije poslušao. Bio je više vjeran američkom ustavu nego predsjedniku Trumpu. Trump mu to nije mogao oprostiti i 9. svibnja ga je otpustio. Imenovanje Roberta MuelleraNakon što je Trump otpustio Comeyja, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Rod Rosenstein je 17. svibnja 2017. imenovao bivšeg ravnatelja FBI-a Roberta Muellera specijalnim savjetnikom za istraživanje ruskog uplitanja u izbore. Poslije dvogodišnje istrage Mueller i njegov tim su utvrdili da je Rusija bila upletena u izbore i da su Donald Trump i ljudi iz njegove kampanje ne samo pozdravili već i potaknuli rusko miješanje u predsjedničke izbore, uvjereni da će to pomoći njegovoj pobjedi, ali nisu pronašli dovoljno dokaza na temelju kojih bi mogli podnijeti optužbu protiv Trumpa za “zločinačku zavjeru ili koordinaciju s Rusijom.” Iako je Mueller u istraživanju želio utvrditi, da li je Donald Trump svojim izjavama i utjecajem na svoje ljude ometao istragu i pronalazak pravde, u svom javnom izvješću nije optužio niti oslobodilo Trumpa. Ohrabren Muellerovim izvješćem, Trump je počeo protunapad. Bez ikakvih dokaza Joea Bidena je optužio za korupciju i to na temelju toga što je Bidenov sin radio za ukrajinsku tvrtku. U traganju za dokazima o krivnji Bidena i njegova sina, Trump je pokušao uplesti Ukrajinu u istragu i optužbu, ne shvaćajući da je protuzakonito tražiti pomoć strane zemlje u istrazi američkih građana, a u ovom slučaju i političkog protivnika. U prosincu 2019., zbog zlouporabe vlasti i opstrukcije Kongresa, Zastupnički dom je pronašao krivim predsjednika Trumpa i pokušao ga odstraniti, ali ga je u veljači 2020. Senat oslobodio optužbe. Nakon toga odnosi između Bijele kuće i Kongresa postali su gori nego ikad prije. Donald Trump i dalje bez dokaza vrijeđa i napada one koji se s njime ne slažu. Brani V. Putina i odobrava prihvaćanje informacija od stranih državljana protiv svojih političkih protivnika. U razgovoru za ABC TV, na pitanje, da li bi prihvatio informaciju koju bi mu dostavio stranac o njegovim političkim protivnicima, Trump je odgovorio da bi svakako želio čuti što dotična osoba nudi i da u tome ne vidi ništa loše. “Ako vas netko nazove iz druge zemlje, recimo Norveške, i kaže, imam informacije o vašem protivniku, oh, mislim da bih ja to saslušao.” Nacionalista ili “bijeli nacionalista”?Predsjednik Donald Trump je više puta, zbog svoje izjave “ja sam nacionalista”, izazvao različite komentare i napade. Ne spominjući Trumpa po imenu, francuski predsjednik Emmanuel Macron 2018. godine, u vrijeme obilježavanja stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, izjavio je da je nacionalizam “izdaja domoljublja" i da se nacionalisti “zalažu za vlastite interese i mržnju protiv svih drugih”. Ako je predsjednik Macron u osudi nacionalizma mislio na Trumpov nacionalizam i njegove ekstremne izjave i ponašanje prema dijelu američkih stanovnika onda je u pravu. U protivnom, trebao bi jano objasniti, zašto nikada nije osudio francuski nacionalizam i nacionaliste, među kojima je bilo i francuskih predsjednika? Problem nije u nacionalizmu nego u Trumpovu lažnom isticanju nacionalizma. Tko god s pažnjom prati njegovu politiku shvatit će da je ona u velikoj suprotnosti s politikom pravoga nacionaliste i da je njegova izjava, “ja sam nacionalista”, demagoški trik i zamagljivanje istinskog nacionalizma. I zato jednako griješe oni koji predsjednika Trumpa napadaju i oni koji ga prihvaćaju kao nacionalistu. Nekadašnji Trumpov upravitelj za komunikacije Anthony Scaramucci je u pravu kad kaže da predsjednik Trump nije nacionalista i da on to ističe kako bi uznemirio i podijelio ljude. Bivši predsjednik George W. Bush je izjavio da Trump nastoji američki nacionalizam pretvoriti u nativizam, drugim riječima i on smatra da Trump nije pravi nacionalista. Uslijed Trumpove povezanosti s dijelom ekstremnijih bijelaca, ljudi koji se zalažu za uspostavu „bijele nacije“, među kojima ima i članova KKK, neki ga nazivaju rasistom i “bijelim nacionalistom”, a ima i takvih koji ga uspoređuju s Hitlerom. Donald Trump nije Hitler, ali nije ni nacionalista. Zanimljivo je da su i prije Trumpa neki američki predsjednici, kao npr. Teddy Roosevelt, Ronald Reagan, George H. Bush i Barack Obama, javno zagovarali nacionalizam i nitko ih zbog toga nije prozivao ni napadao. Zašto se onda zamjera Trumpu, a njima ne? Zato jer su oni zagovarali pravi, pozitivni i demokratski nacionalizam. Isticali su nacionalno jedinstvo i poticali na suradnju. Nisu ljude dijelili po boji kože, niti su ih svrstavali u različite i protivne tabore. Osuđivali su one koji se zalažu za uspostavu “bijele nacije”, jer ona nigdje u svijetu na postoji, kao što ne postoji ni bijela vjera. Bivši predsjednik Obama 2011. u Kansasu je održao govor u kojem je podsjetio na „Novi nacionalizam“ Teddya Roosevelta i pritom pozvao sve stanovnike da rade u duhu zajedništva, za dobro cijele nacije. Upozorio je da Savezna vlada i predsjednik države pripadaju svima, a ne samo onima koji se politički s njima slažu i da oni koji upravljaju državom moraju biti jednaki prema svima. “Jedino zajednički možemo riješiti postojeće probleme,” upozoravao je Obama. Za razliku od njega Trump je još u vrijeme predsjedničke kampanje 2016. godine isticao da on sam može riješiti sve probleme i zato nije čudno što Trump obožava Vladimira Putina, Recepa Erdogana, Abdel Fattah el-Sisi-a i Rodrigo Doterte-a, a donedavna i Xi Jinpinga, koji sami, bez svoga naroda, „rješavaju“ narodne probleme. Dakle, Trumpov nacionalizam nema ništa zajedničkog s nacionalizmom Teddya Roosevelta, a još manje s nacionalizmom Hrvata, Poljaka, Slovaka i drugih naroda. Otac Domovine i začetnik hrvatskog nacionalizma Ante Starčević nam je pokazao primjerom što znači biti hrvatski nacionalista. Starčević je živio za narod i politiku, a ne od naroda i politike. Bio je odlučan zagovornik i promicatelj hrvatske državne samostalnosti. „U istinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom nego je samo puk, množina čeljadi." (Djela, knj. III, str. 105) U svom javnom radu nije gledao na osobnu korist niti na pogibelj. „Netražim neprilike ni pogibeli; nu kada se radi o pravu domovine, o sreći naroda hervatskoga, ja neznam za nikakovu pogibel, za nikakovu nepriliku, za nikakovu žertvu, nego nastojim, da izpunim moje deržanstvo, i na koliko mi to za rukom pojde, na toliko sam zadovoljan, nepazeć na posledice, koje se sasma mene tiču.” (Ante Starčević: Djela, knj. I, str.181) Svojim primjerom Starčević je među ljudima stvarao atmosferu snošljivosti i poticao narode na suradnju. Znao je da nijedan narod ne može živjeti bez suradnje i pomoći drugih. "Mi mnijemo da nijedan narod sam neuživa svoju sreću, i da nijedan sam netrpi svoju nevolju, nego da u obih udioničtvuju i ostali narodi, zato kako se radujemo nad srećom svakoga naroda, tako i tugujemo nad nevoljom svakoga ih…” (citat je uzet iz članka Davora Dijanovića, objavljen pod naslovom Ante Starčević-otac hrvatskog nacionalizma; Poratal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 13. ožujka 2012.) Starčević je bio svjestan da u Hrvatskoj, uz većinski hrvatski narod, žive i različite manjine drugih naroda. Kao pravi nacionalista jednako se zalagao za njihova prava i slobodu kao i za slobodu i prava većinskog rvatskog naroda. Starčevićeva načela i njegov put morali bi biti načela i put svih Hrvata koji se smatraju nacionalistima, jer je svaki drugi put obično srljanje gusaka u maglu. Umjesto klanjanja i divljenja tuđim autokratima, poput Putina i Trumpa, poklonimo se i divimo našim hrvatskim velikanima, pravim nacionalistima. Potreba pravoga nacionalizmaPostojanje pravog nacionalizma u svijetu, danas je potrebnije nego ikada prije. Amerika, koja se sastoji od ljudi s različitim nacionalnim, kulturnim i vjerskim korijenima, može opstati kao nacija i jedinstvena država jedino ako svaka grana njezine vlasti, prizna i prihvati raznolikosti svih građana kao zajedničke (nacionalne) vrijednosti. Americi je itekako potreban pravi nacionalizam, jer on nikoga ne isključuje i ne diskriminira na temelju boje kože, ideoloških, političkih i vjerskih uvjerenja. On uključuje i ujedinjuje sve one koji se smatraju lojalnim pripadnicima američke nacije. Za razliku od njega, bijeli nacionalizam je iznikao na mržnji nezadovoljnih bijelaca, koji svoju slobodu i prava žele očuvati oduzimanjem osobne slobode i prava onih koji su po boji kože drukčiji od njih. Iako se radi o vrlo malom broju onih koji ističu i nameću “bijeli nacionalizam” oni mogu nanijeti veliku štetu jedinstvu nacije. Većina američkih građana smatra da je zalaganje za bijeli nacionalizam rasističko, nemoralno i štetno. Neki u njemu vide darvinističko mišljenje koje je bilo temelj njemačkog nacizma. U svojoj knjizi "Nacionalizam i država" John Breuilly, profesor nacionalizma na Londonskoj školi ekonomije, ističe važnost pravoga nacionalizma. On tvrdi da ankete pokazuju da je većina ljudi (građana) u većini država ponosna na svoj narod i želi zaštititi i promovirati njegove interese. Nikoga ne mrze, niti isključuju. “To znači”, ističe prof. Breuilly “da se većinu ljudi može smatrati nacionalistima”. Trump je u pravu kada kaže da “država bez granica nije suverena država”, ali nije u pravu kada one koji, zbog životne opasnosti ili nade u bolju budućnost, ilegalno prelaze američku granicu, naziva silovateljima, drogašima i ubojicama. Predsjednički izbori: Trump ili Biden?Na predsjedničkim izborima, 3. studenog ove godine Amerikanci će izabrati novog predsjednika. Pitanje je, kome će dati povjerenje, Donaldu Trumpu ili Joeu Bidenu. Razočarani Trumpovim nedosljednostima, neispunjenim obećanjima i u posljednje vrijeme vrijeđanjima poginulih američkih vojnika, koje je Trump navodno nazvao gubitnicima i naivcima (losers and suckers), većina birača je danas više za Joea Bidena nego za predsjednika Trumpa. Biden uživa veću podršku žena, crnaca, latinoamerikanaca i azijskoameričkih glasača, dok Trump bolje prolazi među bijelim glasačima, posebno starijim i manje obrazovanim. Gotovo dvije trećine (64 %) bijelih glasača koji nemaju sveučilišnu naobrazbu podržava Trumpa, dok 61 % bijelih glasača s četverogodišnjom sveučilišnom diplomom podupire Bidena. Velik broj istaknutih i poznatih republikanaca napustili su Donalda Trumpa i javno podupiru demokratskog kandidata Joea Bidena. Među njima ima ljudi različite prošlosti i profesije. Bivši guverner države Ohia, John Kasich, koji je hrvatskog porijekla, rekao je da podupire Bidena jer vjeruje da će biti predsjednik svih građana. Bivša guvernerka New Jerseya Christine Todd Whitman je izjavila da se u ovom trenutku ne radi o tome da li je predsjednik republikanac ili demokrat, već o tome da li je osoba dovoljno stabilna i moralno ispravna da vodi zemlju. “Donald Trump nije takva osoba, Joe Biden jest”, smatra Christine Whitman. Susan Molinari, dugogodišnja republikanka i bivša zastupnica u Kongresu, u potpori Bidena, rekla je da je Biden „prava osoba koja ovoj naciji u ovom trenutku treba.“ Bivši član Trumpove administracije Miles Taylor je izjavio: “Iako nisam demokrat, niti se u svemu slažem s Bidenom, uvjeren sam da će Joe Biden ujediniti i dobro voditi ovu zemlju.” Devedesetpeto godišnji veteran i sudionik u korejskom ratu Edward Good je javno osudio Trumpa i pozvao ljude da glasaju za Bidena. „Ja sam republikanac od šezdesetih godina. Član sam NRA-a i glasao sam za Trumpa, ali sam došao do zaključka da je Trump najgori predsjednik kojeg smo ikad imali.” Bivši republikanski zastupnik Kongresa Charlie Dent je izjavio na CNN TV da su Amerikanci “iscrpljeni neprestanim kaosom i dnevnom dramom koja proizlazi iz Bijele kuće. Zbog toga podržavam Joea Bidena." Bivši ministri obrane i pripadnici Republikanske stranke, William Cohen i Chuck Hagell podržavaju Bidena jer vjeruju da će Ameriku spasiti od kaosa i očuvati američku demokraciju. Da li će podrška istaknutih republikanaca privući veći broj razočaranih Trumpovih pristaša, posebno nezavisnih, na Bidenovu stranu i osigurati mu izbornu pobjedu, teško je reći, no činjenica je da je Biden za sada u puno boljem položaju od predsjednika Trumpa. |
Muslimani u BiH:
|
Nakon proslave Oluje - urnebes u ''regionu''licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić''Ne postoji, niti može, niti smije - postojati, nikakav politički ustroj Srba u Hrvatskoj (jednako kao što ne postoji niti nekakva izmišljena ''Srpska manjina'' u Hrvatskoj), pa samim time ne može biti niti političkog lidera Srba u Hrvatskoj.'' (Hrvatski uljudbeni pokret) Pričekali smo nekoliko dana s osvrtom na proslavu 25. obljetnice VRO Oluje, misleći da će razum nadvladati emocije i mržnju, što se nažalost nije dogodilo, nego je urnebes uzelo maha. Unatoč svemu hrvatski je narod s ponosom proslavio jubilarnu obljetnicu Oluje, koja je ostvarila veliki povijesni ratni uspjeh, s minimalnim brojem ljudskih žrtava, što je Hrvatskim braniteljima donijelo visoko međunarodno priznanje. Vlada RH također je dobila veliko priznanje, jer su pustili kolonu izbjeglica nakon Oluje, organizirani masovni odlazak Srba iz Hrvatske bez ikakvih ometanja. ''Znali smo da Hrvati s nama ne žele a mi s njima ne smijemo. Zbog toga smo odlučili da se ide u egzodus kako bi sačuvali našu biološku masu, ljude. Mogli smo izginuti. Moglo je izginuti civilno stanovništvo, a nama treba masa za nešto što će, nadam se, uslijediti'', kazao je Savo Štrbac, koji i danas prima mirovinu iz RH. Da je hrvatski narod, kako Srbi kažu - zločinački, onda bismo s kolonom srpskih izbjeglica postupili onako kako su četnici i srpski partizani postupili s hrvatskim zarobljenicima i civilima u koloni smrti iz Bleiburga do Đevđelije - masakr. Na proslavi 25. obljetnice Oluje, bio je izgleda najznačajniji događaj dolazak jednog Srbina u Knin, što je otvorilo nova verbalna ratišta u Hrvatskoj i u Srbiji! Taj Srbin - Boris Milošević, bio je istaknut kao saborski zastupnik zbog jednog oštrog govora da ZDS treba biti nedopušten i kažnjiv jer je simbol zločinačkog režima: Za dom spremni ima atomsko - ''dejstvo''!Hrvatski pozdrav Za dom spremni nije nikakva nova pojavnost u rječniku niti ima neki ubojiti upaljač za atomsku bombu. Taj pozdrav je jednostavna uputa i poziv narodu da bude spreman braniti svoj dom i svoju domovinu. Kakav bismo narod bili, i kako bi se mogli održati na ovim prostorima skoro dva milenija, da nismo bili spremni braniti svoje domove i domovinu? Da je tome tako, evo, što je govorila još u danima rata Danica Drašković, supruga nekadašnjeg srpskog političara i predsjednika ''Srpskog pokreta obnove'' četnika Vuka Draškovića: Drugi primjer je Milana Babića bivšeg premijera i predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine koji je izrazio svoje kajanje na Haaškom sudu: ''Izlazim pred ovaj tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili progonjeni, nevini ljudi su nasilno istjerani iz kuća i nevini ljudi su ubijani. čak i nakon što sam saznao što se događa, šutio sam o tome, još gore nastavio sam sa službom, kroz moje vlastite aktivnosti postao osobno odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudioništvo u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha nad drugima.'' Babić nije mogao živjeti sa spoznajama o mega ratnim zločinima velikosrpskih četnička i JNA pa je kratko nakon kajanja počinio samoubojstvo u zatvoru 6. ožujka 2006. Izgleda nam da nikakvi dokazi o velikosrpskim odnosno četničkim zločinima nisu u stanju osvijestiti poremećenu um Srba, pa i nakon ukazivanja razumnih srpskih pojedinaca, primjerice gospđe Danice Drašković i kajanja Mile Babića. Nakon proslave Oluje u Kninu, srboslavlje se diglo na zadnje noge, Srbija se naoružava ruskim i američkim arsenalom, ne za obranu, nego za ponovnu agresiju na susjede i nove zločine. Reakcije iz Srbije: Ne može ''dernek'' biti bez Pupovca: ''ZDS treba maknuti iz javnog prostora, a poruka iz Srbije ipak se mora razumijeti... Sad je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj da sa predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake.'' Podsjetimo Vučića, Dačića, Vulina, Pupovca, Miloševića i njihove sljedbenike u RH na dokument kojeg je upravo objavio Petar Horvatić: 13. kolovoza 1941. Apel srpskom narodu - u Srbiji nastao jedinstveni kvislinški dokument pokornosti nacizmu. Dokument je potpisalo 545 srpskih najuglednijih Srba i gotovo cijela srbijanska društvena krema: episkopi SPC-a, bivši ministri, akademici, sveučilišni profesori, ugledni gospodarstvenici i drugi. Najžalosnije bilo je to što se nije jasno naglašavalo ili čak skrivalo da je Srbija bila prva država Europe koja je u II. svjetskom ratu proglašena 'judenfrei' - slobodna od Židova koji su većinom ubijeni ili deportirani u njemačke logore. (1) ''Novo vreme'' 13. VIII. 1941. 2) ''Novo vreme'' 29. X . 1941.) Sigorno će neki Hrvat reći: ha ha - rugala se sova stjenici da ima veliku glavu! Što će, zapravo, ostati u sjećanju nakon jubilarne proslave Oluje?Mnogo se toga dogodilo u Kninu i Hrvatskoj. Političari (u Vladi i Saboru) veoma su zadovoljni jer je sve to uredno prošlo, pogotovo što je bio nazočan jedan Srbin: ''predstavnik Srba u RH'', predsjednik SDSS-a i potpredsjednik Vlade RH. Taj Srbin Boris Milošević istaknuo je: ''Meni je mnogo značilo što je Plenković tog dana, na tom mestu, iskazao pijetet prema svim žrtvama bez zadrške, osudio sve ratne zločine bez zadrške, naveo mesta na kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima i iskazao razumijevanje za to i što većina Srba ima drugačiji pogled na Oluju od Hrvata... Ovo je početak na drugom putu, na kojem vlada ne sme da stane. ''Lice je ogledalo uma, a oči bez govora ispovijedaju tajne srca". - Sv. Jeronim Što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima?''A što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jesu li oni došli na svoje? Treba li su biti u prvim redovima, a ne udaljeni na 'pristojnoj' udaljenosti...'', pitanja su Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), te nastavlja: '' Lako je danas pričati i 'buncati' što se je 1991. smjelo, a što nije govoriti i kako se boriti protiv treće ili četvrte zločinačke sile u Europi. A to da ti koji su za razliku od ovakvih bili na prvim crtama obrane koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve, neka priča svojima doma ili onima s kojima plešu kozaračko kolo.'' Ima toliko toga što bi trebalo napisati, ali isto tako i onoga što je napisano trebalo bi ponoviti, ili bolje reći - ponavljati, kako bi se konačno hrvatski narod dozvao pameti. Nije normalno da u Hrvatskoj jedan čovjek ima svu vlast u ruci, kao što ima predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ili predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan. Nije Plenković baš tako plemenit i bezgrješan, pod ovčjom kožom često se skriva vučja duša. Kako je moguće, da u današnjoj HDZ-ovoj vladi, među ministrima i saborskim zastupnicima, nema desetak ''apostola'' koji bi svojim izlaskom iz Vlade i Sabora ukazali predsjedniku HDZ-a i Vlade Andreju Plenkoviću, da treba raspisati nove izbore, jer ovi koji su bili nisu legalni, jer nije izlaznost birača bila 51+. Sumnjam da će do toga doći, jer oni koji su izabrani ne bi dali svoje položaje i privilegije ni za narod, ni za državi, pa - ni za Boga. Umjesto običajne zaključne misli dajemo riječi Marijanu Majstoroviću, uglednog urednika tjednika Hrvatski fokus, koji je (7. kolovoza 2020.) u Uvodniku, dva dana nakon proslave Oluje, napisao slijedeće: Posebno obratite pozornost na drugi dio ove prve Pupovčeve rečenice u kojoj se nalaze ove riječ: '... a kroz koju su prošli naši građani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi...', u kojoj on već danas, dan poslije jučerašnje sramne izdajničke Plenkovićeve proslave Oluje u Kninu, izjednačava Hrvate sa svojim manjinskim Srbima. Hrvate titulira s 'naši sugrađani Hrvti', nazivajući ih bezličnim globalizacijsko-liberalnim rječnikom 'građanima', dok je svoje manjinske Srbe pretvorio u narod u Hrvatskoj, nazvavši ih 'naši sunarodnjaci Srbi'. Od proslave Oluje 5. kolovoza, do srbovanja u Uzdolu 6. kolovoza, prošlo je samo jedan dan, a koliko će proći dana do povratka Srba u hrvatski Ustav očito ne ćemo dugo čekati. Ako se budemo i dalje ponašali kao ovce pred klanje. I zato mogu s puno odgovornošću ustvrditi kako je Plenković u Kninu 5. kolovoza 2020. poništio Domovinski rat i agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH.'' One koje uopće ne zanima ni povijest ni politika sigurno su čuli za Matoševu izreku, koja nije izričito kategorična: ''kao su Srbi ubojice, a Hrvati izdajice.'' In hoc veritas non est multum! / U ovoj izreci ima dosta istine! Na dan Velike Gospe 2020. |
POGLED IZ DIJASPORE NA PARLAMENTARNE IZBORE(NE)OČEKIVANI REZULTATIlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Ne obazirite se na svoje strahove, nego u nade i svoje snove. Ne razmišljajte o svojim frustracijama, već o svom neispunjnenom potencijalu. Ne brinite se za što ste isprobali i neuspjeh, već za ono što vam je još uvijek moguće učiniti. Sv. Ivan Pavao II. Čitajući i slušajući komentare, pohvale i prigovore o rezultatima izbora za Saborske zastupnike u RH, ne može se oteti dojmu, da na izborima nisu svi (iza)brani po želji, pošteni i radišni zastupnici, nego ostala je i uhodana politička ekipa koja je okusila vlast i iskoristila maksimalnu mogućnost u ostvarenju svojih idejnih, svjetonazorskih i osobnih ambicija. Međutim, kako tvrde samozvani političari: ''2/3 novoizabranih zastupnika u Hrvatskom saboru razmišlja i djeluje državotvornno.'' (hrsvijet.net, 07.07.2020.) Sada slijedi formiranje nove/stare Vlade i saborskih odbora, koji će, isto kao i rezultati izbora, podijeliti narod za i protiv ustrojenja Vlade, posebice ministarstava, jer nema tolikog broja ministarstava koliko ima potencijalnih kandidata za ministre. Na kraju ovih izbornih i postizbornih zavrzlama, biti će još većih iznenađenja kad vlada uzme ''uzde'' u ruke. Da podsjetim, krovna stranka HDZ dobila je 14 % glasova od ukupnog broja registriranih glasača u RH i dijaspori, a na birališta je izišlo manje od 50 % njih koji su se odlučili dati svoj glas inim strankama, koalicijama i udrugama od kojih 1/3 njih mrze državu u kojoj će vladati. Absit omen! Izbori su bili proslavljeni na ''svečan'' način, kada je ''najbolji umjetnik'' u RH, koji je u Rijeci, gradu europske kulture, postavio petokraku na neboder, smislio i skupio nekoliko hrvatskih zastava, zgužvao i zapalio u sred Zagreba. Nisu li zastava, grb i himna nacionalni simboli koji su Ustavom zaštićeni u Republici Hrvatskoj? Dakle, kad može Šešelj u Beogradu paliti hrvatski stijeg, zašto ne bi mogao i uličarski performans Siniša u Zagrebu!? Vjerojatno će u svome četverogodišnjem mandatu Plenkovićeva vlada ostvariti barem dvije mogućnosti, koje je spriječila epidemija korona virusa u minulom mandatu: Ne daj Bože da se bilo što u Hrvatskoj ostvari od ovog scenarija za film ''Europska budućnost Hrvatske''. Jer, u prvom možebitnom ostvarenju, postepeno - ali sigurno izgubit ćemo suverenitet, jer jedino što još imamo da nas čini posebnom i suverenom državom jest naša novčana valuta - kuna. U slučaju uvođenja eura u RH, Hrvatska gubi i svoje državne granice, ulazi u zajedničku ''državu'' Europu, koja nas je već nekoliko puta u povijesti ugurala u Jugoslavensku zajednicu (2X), i ima nakanu ugurati nas u novu zajednicu, ''Region'' samo s drugim nazivom - ''Zapadni Balkan''. Na žalost, Hrvatska euro uvodi već 2023. Odlučeno je da središnji tečaj kune za euro bude 7,53450 kuna. Današnjim danom nadzor nad hrvatskim bankama preuzima Europska središnja banka, stoji u priopćenju worf-view.office (11.07.2020.) Oglasio se i Plenković o ulasku Hrvatske u čekaonicu za euro: ''Ovo je uspeh države koji puno znači. Mislim da ćemo euro uvesti tijekom mandata iduće Vlade...'', prenosi world-view.office (11.07.2020.) Plenković i ministar Marić otkrili su nam da je projekt o ulasku u tečaj mehanizam ERM-2 ''počeo kada je Hrvatska prije godinu dana u pismu obvezala provesti 19 mjera u šest područja, uključujući i nastavak nadziranja bankarskom sustava.'' Sigurno će još mnogo toga što je rečeno u mraku izići na svjetlo. Zato se ne bojte njih; jer se ne pokriva ništa što neće biti otkriveno i ništa tajno što neće postati poznato. (Mt. 10:24-33) Uvođenje Srbije u Europsku zajednicu je povijesno ostvarenje englesko-francuskih imperijalista, velikosrpske ideje Vuka Karadžića i fašističke ideje Vuka Draškovića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Aleksandra Vučića; Milorada Dodika, Milorada Pupovca i jugonastalgičara i komunista u Hrvatskoj. (Vjekoslav Krsnik: ''Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena'' , portal hkv.hr , 28. 08. 2017.) Ako nova/stara Vlada RH uvede Srbiju na ''zadnja vrata'' u Europsku zajednicu, onda ćemo umjesto hrvatskih nacionalnih proslava imati, hrvatsko-srpsko-četničke derneke s navedenim akterima (izuzev Miloševića) koji će nam na Trga Ban Jelačića govoriti, kao što je govorio Koča Popović (8. svibnja 1945.): ''Govorim vam kao sin Srbije...'', nakon pokolja liječnika, svećenika, intelektualaca i svih oni koji su se našli na ulicama, ili u dobrim stanovima i kućama, koje su opljačkali, zapalili ili prisvojili. ''Svaki šesti Hrvat nije živ dočekao Božić 1945.'' Goran Jurišić, portal hkv.hr, 08.06. 2019. Tko ne zna svoju povijest, taj će doživjeti sudbinu: ''Do istrage naše ili vaše'' (prevedeno na hrvatski jezik: ''do nestanka našeg ili vašeg.'' (Nikola Stojanović, Srbobran, Zagreb, 22. 08. 1902.) Već nekoliko dana u Beogradu vlada ''opsadno stanje'', prosvjedi podsjećaju na intifade, frustracije srpske mladeži na Vučićevu vladu.''Evidentno je da je frustracija srpskog društva velika i nagomilana, i to u svim slojevima - od lijevog do desnog, od mladih do starih, od školovanih do neukih, od europejaca do rusofila, od nacionalista do liberala.'' (jutarnji.hr, 11.07.2020.) Umjesto da Vučić smiruje stanje u Srbiji, on otvara frontu u susjednim državama, koje proziva da su krivci za bunt u Beogradu i Srbiji općenito, posebice krivi politiku u Hrvatskoj i poimenice Davora Ivu Štira. Sigurno je Vučić dobio upute od Pupy iz Zagreba. Hrvatska mudrost kaže: ''Bog ne oduzima narodu njivu po njivu, već mu oduzme razum''. Ugovora se treba držati. Pacta sunt servanda. Sve što je bilo dogovoreno u Daytonu, Washingtonu i Parizu davno je ishlapilo. Danas imamo ''državu'' BiH podijeljenu na dvije ''Republike'', od kojih je jedna etinčko-srpska, a druga muslimansko-bošnjačko- hrvatska ''federacija'' u kojoj Bošnjaci već (3X) biraju ''hrvatskog'' predstavnika u Predstavništvo u BiH. O, ti dobroćudni glupani u Sarajevu, koliko će vremena proći da se osvijestite (bilinci acilmak) od jugoslavenstva, koje vas je zavilo u crno? Vratite se svoji korijenjima u komšiluku! Republika Hrvatska, koja je bila garantor da će hrvatski narod u BiH biti u jednakopravnom položaju s druga dva naroda, Srbina i Bošnjacima, nije ispunila svoju obvzu. Dapače, predsjednici RH, Sripe Mesić i Ivo Josipović podržavali su politiku u bošnjačkog unitarističkog Sarajeva i savjetovali bosansko-hercegovačkim Hrvatima da slijede vladu u Sarajevu, te da se okane Zagreba, jer ne žive i ne plaćaju porez u RH nego u drugoj, ''dobrosusjednoj'' BiH. Nismo ni mi, veća polovica hrvatskog naroda koja obitava u iseljeništvu (dijaspori), ništa bolje prošli od naših sunarodnjaka u BiH. Naime, imamo ukupno isti broja Saborski zastupnika (3), koliko ima i srpska (antihrvatska) nacionalna manjina u RH s 4.5 %), u što su uključeni Vlasi i hrvatski pravoslavci. Ako ćemo po Ustavu slobodnih država u svijetu (Srbi ne prelaze ni izborni prag, a imaju tri Saborska zastupnika), gdje nacionalne manjine ne mogu imati političke stranke, niti mogu odlučivati o zakonima u državi, nego mogu i trebaju imati svoje kulturne udruge. Danas (11.07.2020.) u BiH obilježava se žalosna 25. obljetnica genocida u Srebrenici, gdje su mahom pobijeni muškarci (7.000 do 8.000), također žene, djeca i starci od krvavih četničkih hordi, čije se kosti još i danas pronalaze u jamama i rovovima. Nađeni su predmeti: jedna bijela i jedna plava dječja cucla-duda. U zapisniku piše: Likvidirana pucnjem u glavu. Admir ef Muhić iz okolice Karlovca, napisao je pjesmu tugujući za malom Amili. Amila, djevojčica mila Leži Amila u mezaru malom, U Biljanima danas nišan do nišana, Ni toliki nišani (nadgrobni spomenici), ni presuda međunarodnog suda u Haagu ne mogu Srbiju ''uvjeriti'' o njihovim zločinima i genocidu u Srebrenici, nego sustavno negiraju da u Srebrenici nije bio nikakav genocid. Gradonačelnik u Srebrenici, inače Srbin, danas je izjavio novinarima da ''on nema pojma o bilo kakvom zločinu nad muslimanima, a kamoli genocidu u ovom srpskom gradu.'' Srpski čelnici i vjerski poglavari u beogradu i Banjoj Luci ''uvjereni su'' da su to bošnjačke izmišljotine i svjetskih medija koji mrze Srbiju. Jugoslavenstvo bez države je: Ilijada poslije Homera. Nešto posve suvišno. Čvrste državne granice su garancija za sigurnost svake države i uvjet za dobro susjedstvo s graničnim državama, gdje je svatko slobodan u svom domu i u svojoj domovini - Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj. U tom slučaju Srbima se neće dizati ''krvni tlak'' kada vide i čuju da hrvatski narod slavi svoje blagdane, svoje svetinje i velikane, svoju zastavu, himnu i drugo znakovlje, kao i pozdrave: Hvaljen Isus i Marija, ili Za dom spremni. Isto tako Srbi mogu slaviti svoje velikane i blagdane u Srbiji, što neće imati nikakav negativan utjecaj na hrvatski narod. Tu moraju biti međunarodne crte preko koji se ne smije preći. Sve što je do sada bilo pokušano učiniti, ili nasilno učinjeno nije donijelo nikakve koristi nego obostrane žrtve i gubitke, pa je vrijeme de se promijeni način razmišljanja i djelovanje s jedne i druge strane rijeke Drine, što će sigurno donijeti obostranu korist i ljudske odnose, također potrebno je vratiti sve ukradeno i oteto, jer što je oteto to je prokleto. Predsjednik HDZ-a, a također i predsjednik buduće Vlade u RH Andrej Plenković, ima jedinstvenu priliku u posljednjih dvadeset godina, jer je dobio relativnu većinu na izborima da postavi nove, bolje i čvršće temelje suverenosti Države Hrvatske: kako u unutarnjem uređenju, tako i u vanjskoj politici, posebice kada je u pitanju neovisnost i demokracija države, koja je uspostavljenja s voljom hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja u pobjedničkom Domovinskom obrambenom ratu. Plenkovićeva je idejni Europejac, nije na idealnim državotvornim temeljima hrvatske suverenosti, u gore iznesenim okvirima, ali mogao bi uvjerljivo pokazati svoje stajalište o demokraciji, ako ništa drugo, imat će saborsku većinu te može raspisati referendum: o uvođenju eura u hrvatski monetarni sistem; izmjenama i dopunama Ustava; izmjenama i dopunama zakona kojima se dovodi u pitanje integralna sloboda i demokracija u državi; izgonu Srpske svetosavske sekte, koja je najodgovornija za sve zločine u Hrvatskoj, kao i za tragediju hrvatskih pravoslavnih Srba. Dakle, novi/stari predsjednik Vlade ima veliku mogućnost i potrebu da promijeni način razmišljanja i upravljanja državom. Danas je (11.07.2020.) veliki blagdan posvećen sv. Benediktu, zaštitniku Europe, koji je rekao: Kad god započnete bilo kakvo dobro djelo, prije svega trebate upućivati apel (vapaj) Kristu našem Gospodinu da ga dovede do savršenstva. Amen! |
U susret parlamentarnim izborima Europska Hrvatska ne može se otarasiti balkanskog brloga!licke-novine@licke-novine.hr Piše Rudi TomićNarod, koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedan slobode. (Ante Starčević) Europska Hrvatska, koja je prvih šest mjeseci ove godine predstavljala Europskom zajednicom, podbacila je na svim razinama. U prijestolnici europske kulture u Rijeci, srpski ''umetnik'' postavio je petokraku na riječki neboder, a gradska uprava okitila ulice i trgove jugoslavenskim zastavama, pa je Republika Hrvatska bila predstavljena u znakovlju komunističke i jugoslavenske (ne)kulture u Europskoj Hrvatskoj. Pretpostavimo, da je grad Krakow bio izabran za predstavljanje Europske kulture, da li bi Poljaci postavili petokraku na neboder u Krakowu i izvjesili zastave krvavog okupatora - Sovjetskog saveza. Sigurno tako nešto nitko se ne bi usudio ni glasno misliti. Hrvatska prošlost puna je suprotnosti i to većinom svojom krivnjom. Poljaci su svojim neprijateljima (Nijemcima i Rusima) prokrčili put da pobjegnu iz Poljske bez povratka, a Hrvati svoje neprijatelje mame da se ponovo vrate! Kome je u interesu da Srbija uđe u Europsku uniju?Vlada RH trebala je održati skup ''regionalnih država'' s nakanom njihovog brzog ulaska u Europsku zajednicu. Himbena Europa ponovo je pokušala gurnuti Hrvatsku u ''regionalnu (balkansku) zajednicu'', kako bismo nastavili krvariti u zagrljaju ''bratstva i jedinstva''. Božjom providnošću nije došlo do željenog skupa zbog korona virusa, nego su državnici ''regiona'' preko elektronskih uređaja komunicirali i planirali kako bi čim prije proširili Europu istočno od rijeke Drine. Vlada Plenković-Pupovac imala je u ovom mandatu primarnu zadaću uvući Srbiju u Europsku zajednicu, bez izručivanja posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila koje su pobili u ratu u logorima smrti; povratak ukradene imovine, arhive, umjetnina i nadoknadu za ratnu štetu. Postoji još jedna prirodna i povijesna prepreka. Naime, ćuprija na Drini nije mogla premostiti istočnu i zapadnu civilizaciju, stoga je car Teodozije 395. godine podjelo Rimsko carstvo na dva dijela - istočno i zapadno. Granica istočnog i zapadnog rimskog carstva bila je rijeka Drina, tako da je današnja Bosna i Hercegovina ušla u podneblje Zapadnog carstva. Svi imperijalistički nasrtaji s Istoka (Mongoli, Turci, Rusi i Srbi) koji su prešli granicu na Drini, vremenom su bili protjerani na istočnu stranu rijeke Drine i nikad se više nisu povratili, izuzev Srba, koji su pod okrivljen jugoslavenstva, dva puta prešli forbidden granicu na Drini, ali bili su protjerani u ''otadžbinu'' odakle su i došli. Ali još uvijek najveći neprijatelji hrvatskom narodu su njegovi ukućani. Đokovićev turnir imao je Trojansku taktikuNišta pod nebeskim svodom nije slučajno. Sama ideja da se jedan takav športski turnir održi, veoma je smišljen politički čin. ''Turnirom smo željeli poslati poruku ujedinjena i solidarnosti u regiji'', rekao je Đoković. Značajno je također da je Đoković u drugoj poruci iz Zadra čestitao ''Crvenoj zvezdi'' na šampionskoj tituli. Treba pojasniti da njegova čestitka ima i drugu stranu. Zloglasni ratni zločinac ''kapetan'' Dragan Vasiljković, nakon izlaska iz Lepoglave, veličanstveno je dočekan u Beogradu i promoviran u počasnog kapetana ''Crvene zvezde''. To je: '' Prema pandžama naslikati lava, tj. po sitnom dijelu suditi o čitavoj pojavi. (Alkej) ''On (Novak) je nacionalista, kao i ja, i većina ljudi u Srbiji. Naša zemlja je Srbija, naša stranka je Srbija'', kazao je njegov otac Srđan. Novak je ''čedo'' iz miješanog braka: otac Srđan - Crnogorac, a majka Dijana – Hrvtica, malo čudna kombinacija. U razgovoru s jednim prijateljem (Židovom) htio je znati: ''Tko su Novakovi roditelju?'' Novine kažu: ''Otac mu je pravoslavac - Crnogorac, a majka katolkinja - Hrvatica.'' On na to reče: ''Well, da je njega rodila Židovka nikada on ne bi bio Srbin''. Dakle, u Đokovićevoj obitelji nema ništa srpskog osim u (ne)razumu ili računici. Nitko ne dovodi u pitanje Đokovićev talent u tenisu i uspjehe diljem svijeta, ali njegove su političke nakane licemjerne, jer ne može reći da ima crnogorsko i hrvatsko korijenje, stoga mu jugoslavenstvo najviše odgovara, a Srbima je svejedno, bio on Srbin ili Jugoslaven - samo neka je Srbija. Opet, nije slučajno da se Đokovićeva turneja održava u Zadru, baš na krvavu obljetnicu atentata u beogradskoj skupštini (20. lipnja 1928.) kada je Puniša Račić upucao hrvatske zastupnike: Stjepan Radić, Pavao Radić, Ivan Pernar, Đuro Basariček i Ivan Granđa. Isto takao, nije slučajno da je vlada Plenković-Pupovac zaboravila na odluku Hrvatskog sabora (2015.) da je 20. lipnja proglašen Dan sjećanja na Lipanjske žrtve (1928.) Krešo Biljak, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a, nije se sjetio Dana sjećanja. Kakve muke muče kosti pokojnog Stjepana Radića i poginulih zastupnika HSS-a sada, kad je Beljak na čelu njihove stranke, što je očita sprdnja HSS-u i Lipanjskim žrtvama. Međutim, naši (anti)fašisti nisu zaboravili proslaviti i položiti vijence u povodu ''Dana antifašističke borbe''. Tko će platiti velike troškove ovog sramotnog turnira?''Troškove bruke u Zadru trebaju snositi Ivanišević i njegov srpski kolega. Ono što se u Zadru trebalo pretvoriti u 'svjetski teniski spektakl godine' pretvorio se neoprostivu 'hrvatsku sramotu godine'. Naime, Goran Ivanišević sa svojim srbijanskim Novakom Đokovićem prije svega u želi da i u vrijeme korona virusa navodno zarade novac (sigurno nisu došle besplatno) bili su glavni organizatori i propagatori ovog turnira samo i isključivo zahvaljujući nepridržavanja uputa Stožera za Civilnu zaštitu RH pretvorio u katastrofu i sramotu o kojoj danas piše 'cijeli svijet'. Osim što je to trebao biti 'svjetski spektakl u tenisu' to je na neki način trebao biti i turnir – bratstva i jedinstva.'' (Mladen Pavković, Hćrsvijet.net, 22.06.2020.) Mediji u svijetu optužuju Đokovića kao organizatora i Vladu RH koja je dozvolila održavanje turnira u vrijeme pandemije korona virusa. Na turniru u Zadru bili su nazočni Andrej Plenković sa svojom državnom i stranačkom svitom, gdje su se družili s igračima i navijačima prije i poslije odigranih mečeva. Činjenica je, da igrači koji su došli sa srpskog derneka iz Beograda nisu bili testirani, a za vrijeme, prije i poslije turnira, bilo je veliko druženje igrača i građana u beogradskim klubovima. Kad se je ustanovilo, da su neki igrači zaraženi COVID-om 19, Đoković je odbio testiranje u Zadru, što je neodgovorno i podcjenjujuće, i otišao u Beograd. Iz Beograda su javili da su Novak i njegova supruga, trener i drugi zaraženi (COVID-19) virusom. Također je i u Zadru otkriveno još nekoliko igrača i građana koji su zaraženi korona virusom. Tko je najodgovorniji za ovaj slučaj, sramotu, a možda i tragediju, koja je u tijeku turističke sezone nanijela veliku štetu Hrvatskoj? Od kada su otvorene granice sa Srbijom, Crnom Gorom, BiH i Makedonijom, da je toliko naroda moglo doći na ''feštu'' u Zadar? Prema svjetskom i hrvatskom poimanju odgovornost snose Novak Đoković i Goran Ivanišević, Hrvatski teniski savez, koji je ugovorio ovaj sramotni turnir, a najviša odgovornost je na vladi (Plenković-Pupovac) RH, jer su prekršila svoje zakone o zabrani većih okupljanja. Nekad se u komentarima nađe poučna poruka, te ju je vrijedno ponoviti. Na članak '' Svjetski mediji bijesni: Neodgovorno od Đokovića, ali i od Hrvata!'' Komentar donosimo u cijelosti: Pored financijski troškova, koje treba snositi Đoković, Ivanišević i Hrvatski teniski savez, Međunarodni teniski savez trebao bi kazniti Đokovića najmanje s tri godine zabrane nastupanja na svim međunarodnim teniskim natjecanjima; treba također kazniti Ivaniševića, isto tako s tri godine zabrane treniranja igrača na međunarodnim natjecanjima. I na kraju, Hrvatski teniski savez treba kazniti novčano u iznosu od 100.000 eura. Tko časti taj treba platiti ceh. Srednji prst je simbol revolta žena u HrvatskojBivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je za vrijeme boravka na Pantovčaku bila ugledna u ponašanju i izgledu, ali nakon što je izgubila bitku sa Zoranom Milanoviće u drugom krugu predsjedničkih izbora, kao da je izgubila kompas. Očito je kobna na Miroslava Škoru jer ju nije htio podržati u drugom krugu. Zbog njihove međusobne mržnje (hatred) Milanović će slijedećih pet godina sjediti u Pantovčaku. Davno je rečeno: gdje se dvojica svađaju treći pobjeđuje. Miroslav Škoro je (DP) u sučeljavanju s Jandrokovićem (HDZ) bili su pitani o stavovima: kada nastaje ljudski život, o problemima pobačaja, ženskim i dječjim pravima, obitelji i homoseksualnosti. Bilo je također govora o obrazovanju, vjeri i naciji kao i budućnosti hrvatskog naroda. Škoro je ozbiljno rekao, da je za njega brak između muškarca i žene, da je za život djeteta, ali ''ako žena zatrudni tijekom silovanja, mora se dogovoriti s obitelji što učiniti'', na što su žene oštro reagirale koje su poznate u javnosti. Prva se oglasila Kolinda Grabar Kiratović s ispruženim srednjim prstom, što je bio jasan odgovor Škori, po čemu će najvjerojatnije ostati zapamćena. Javile su se i druge žene koje su bile verbalno vulgarne i pokazali lakirani srednji prst. Među njima našla se i Severina, žena visokih (ne)moralnih kvaliteta i dvostruka srpska ''nevesta'', pa je i ona poput Kolinde, Veljače, Danke, Vesne i drugih ''uglednih dama'' pružaju srednji prst. Sigurno će netko u RH osigurati autorsko pravo na ženski- srednji prst (Tred-Mark). Zanimljivo je da se ovakve verbalne i gestikularne brutalnosti događaju u Hrvatskoj upravo pred zastupničke izbore, što bi trebalo biti snažna poruka biračima kome (ne)treba dati svoj glas. Ili će ova misao biti pravilo: Demokracija znači jednostavno blaćenje naroda i ime naroda. (Oscar Wilde) Toronto, na blagdan sv. Ivan Krstitelj, 2020. |
Parlamentarni izbori u Hrvatskoj BEZ GLASA IZ DIJASPORElicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Izbori u Hrvatskoj (5. srpnja 2020.) biti će promašen pokušaj za bilo kakvu učinkovitu promjenu, izuzev u biranju novih koalicijskih partnera. Također je potrebno naglasiti, da se ovog puta neće voditi ''rat'' samo između ''desničara'' HDZ-a i ''ljevičara'' SDP-a, nego i još jedne nove opcije: Domovinskog pokreta Miroslava Škore, koji je u razvojnom stupnju. Dakle, izbori u vrijeme ljetne sezone iznuđeni su s određenim predviđanjem kako bi se sadašnje društvo zadržala na vlasti još četiri godine. U svim izborima je biranje između: dobra i zla. ''Izbori me tjeraju na priču o čovjeku koji umire. Imao je samo dvije minute života, pa poslao po svećenika i upitao ga: 'Gdje je najbolje mjesto za odlazak?' Bio je neodlučan u vezi s tim. Dakle, svećenik mu je rekao da svako mjesto ima svoje prednosti - raj za klimu i pakao za društvo.'' (Mark Twain) Prije određivanja dana o izborima za Hrvatski sabor znalo se je da će biti problema u nekim državama zbog pandemije korona virusa te da se omogući nama, hrvatskim državljanima, koji živimo u iseljeništvu ili u dijaspori dopisno (elektronsko) glasovanje, što je Plenkovićeva vlada ignorirala. Upravo se dogodilo da Kanada neće dozvoliti održavanje hrvatskih zastupničkih izbora 5. srpnju 2020. zbog pandemije korona virusa. I u prethodnim izborima bilo je problema, jer su birališta u Kanadi i Australiji udaljena tisuću i više kilometara i zbog jednog glasa trebalo nam je tjedan dana putovanja i troškovi za hranu i smještaj. Sve dosadašnje vlade u RH odbijale su mogućnost elektronskog glasovanja hrvatske dijaspore, jer nisu bili sigurni kome će ''ustaška emigracija'' dati svoje glasove. Dakle, zbog srpskokomunističke doktrine, koja je još uvijek na snazi u Hrvatskoj, nama u dijaspori, u svim dosadašnjim izborima u RH, nije bilo ostvareno osigurano ustavno pravo da sudjelujemo na predsjedničkim i zastupničkim izborima. Ministarstvo uprave ima registriranih 883.042 birača u svijetu koji bi imali stanoviti utjecaj na ishod izbora, zbog toga su nam i zabranili korištenje moderne tehnike u sudjelovanje na izborima, kako to već rade druge dijaspore, ili vojne jedinice koje su smještene u stranim državama. Prva moguća alternativa: - Plenkovića može rušiti samo masovna korupcija u njegovim kadrovima. Uvijek je izjavljivao da HDZ ima nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu. To je samo verbalna retorička izjava, a činjenice su nemilosrdne - Hrvatska je na samom vrhu najkoruptivnijih država na svjetskoj razini. Evo, najnoviji slučaj kninske gradonačelnice i njene mafije, kriminalom su zaustavili svaki prosperitet u razvoju Knina (naivno se misli da za to nije znao politički vrh). Oko tri tisuće mladih ljudi odselilo je iz Knina, i rasulo se po cijelom svijetu, samo zbog nje i takvih mnogih drugih u hrvatskoj politici. Sramite se, svi političari. kako imate obraza pogledati u oči jednog naroda koji je na rubu gladi.'' (Mile Prpa, hkv.hr, 04. 06. 2020.) Uz gore navedeni kriminal ''kninska kraljica'' gradonačelnica Josipa Rimac ima i antihrvatske ''zasluge'': nije kazala gdje je bacila prvo spomen obilježje hrvatskih branitelja s Kninske tvrđave, a koje su svečano i dostojanstveno 8. listopada 2001. postavili UBIUDR Podravka i Kninski muzej? Uhićena skupina HDZ-ovih istaknuti dužnosnika, na čelu s predsjednikom Hrvatskih šuma, Krunoslavom Jakopčićem i državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac, sudski procesi su u tijeku i slijede dugogodišnje zatvorske kazne. S jedne strane, uhićenje mafijaške grupe moglo bi dati podršku Plenkovićevu HDZ-u, jer je uoči izbora došlo do čistke kriminalaca i profitera iz stranke; s druge pak strane, može biti katastrofalno, jer su potvrđuju činjenice, o kojima se godinama govori, da su u HDZ-u mafija, korupcija i kriminal našli - oazu. Druga moguća alternativaNatječe se, na ovim najvažnijim izborima u povijesti za Hrvataski sabor, SDP-a (KPH) koji su se protivili donošenju odluke da se Republika Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom. Demonstrativno su napustili Sabornicu (25. lipnja 1991.) na čelu s predsjednikom Ivicom Račanom, jer su bili protiv definitivnog razdruživanja s Jugoslavijom i ultimativno su tražili da se ustavnim zakonom omogući ponovno udruživanje u konfederaciju Jugoslavije. Hrvati su dva put rušili Jugoslaviju: 1941. i 1991. godine. Drugovi i drugarice: Alea lacta est! Milanović je došao na Trg sv. Marka uz pomoć Kukuriku koalicije, što je ponukalo sadašnjeg predsjednika SDP, pubertetliju Davora Bernardića da Milanovićev ''kokošinjac'' koaliciju preimenuje u Reset koaliciju, dajući engleski naziv, da se ljudi ne dosjete da je riječ odnosi na - ponovni pokretanje združivanja u ''regionu'', čiji su kalicijski partneri: Davor Bernadić (SDP), Krešo Beljak (HSS), Anka Marak-Taritaš (SL Glas), Boris Miletić (IDS-DDI), Silvano Hrelja HSU), Goran Aleksić (SNAGA), Darijo Vasilić (PGS), Damir Bajs (DBNL) i Željko Pavilić (MDS). Na drugoj strane ljevice, odnosno u drugu polovicu koalicijskih partnera, koji su do ušiju crveni (komunisti, jugofili i četnici): Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivan Vrdoljak (HNS); Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac (SDSS), Stanko Grčić (AHSS), Dragutin Lesar (HL-SR) i Miljenko Jerneić (ZS). Ovi pajdaši spremni su s bičem tjerati muhe u RH! Treća moguća alternativaDomovinski pokret Miroslava Škore , sudeći po anketama, mogao bi biti uteg, koji će prevagnuti u koaliciji, ili koalicijama, za formiranje vlade u RH. Miroslav Škoro dosta se dobro pozicionirao na prošlim predsjedničkim izborima, da je imao malo više političkog iskustva mogao je iz borbe s Kolindom Grabar Kitarović i Zoranom Milanovićem izići, i bez dobivenih izbora - biti veliki pobjednik. Naime, Škorina izjava, da će u drugom krugu predsjedničkih izbora zaokružiti svoje ime, u politici je moralno kažnjiva prepotentnost, zbog čega je na Pantovčak došao (ne)čovjek koji je, nakon što je predsjednica Kolinda uklonila krvnika Tita, on je za uzvrat uklonio sve hrvatske velikane iz rezidencije; očitovao se u Jasenovcu i u Okučanima o svom komunističkom (anti)fašizmu. Aktualni predsjednik RH nije se udostoijo donijeti vijenac na grob prvog predsjednika RH i ministra obrane, ali, nije propustio poslati vijenac na Sutjesku, gdje su izginuli njegovi drugovi i drugarice boreći se za komunističku Jugoslaviju. Dakle, Miroslava Škoru možemo usporediti sa stabljikom koja je tek propupila, a proći će vremena dok se razvije u plodno stablo. Dosta smo toga već čuli o Škori, pored njegovog bogatog glazbenog opusa, ali povijest kaže: ''Nema nijednog od prvaka koga ne bi stigao rđav glas'' (Capit. Ant. Phil. 16., 5.). Antihrvatski mediji stalno čeprkaju po prošlosti ljudima koji se pojave u javnosti, makar i sa zericom domoljublja, tako su ''pronašli'' i Škori da je bio u omladinskoj organizaciju u Osijeku; da je pobjegao u Ameriku prije rata, te da je u Americi pjevao u četničkim klubovima, ali da se je ipak vratio s obitelji 1992. u Hrvatsku. Vjerojatno ćemo još dosta toga čuti o Škori i ljudima koji su ušli u Domovinski pokret, iako većina njih su već dobro poznati hrvatskoj javnosti. Čudi me, i zabrinjava, da nije bilo nikakve reakcije na Škorine izjave o Titu, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i poglavniku: ''Ne zanimaju me ni drug Tito ni Ante Pavelić i siguran sam da oko mene nema ljudi koji bi veličali nekoga od ove dvojice zločinaca.'' (dnevno.hr, 24.05.2020.) Nije bilo reakcije ni od: Zlatka Hasanbegovića, Ruže Tomašić, Josipa Jovića, ni HOP-a iz Hrvatskog doma dr. Ante Pavelić U Melbourneu, kao i drugi Škorinih suradnika. (!?) Ne može se Miroslave u istu rečenicu staviti krvnika Tita i Poglavnika, a kamoli u istu kategoriju - zločinaca. Tito je uvršten među 10 najvećih krvnika na svijetu, baš zbog genocida nad hrvatskim narodom u borbi za komunističku i velikosrpsku Jugoslaviju, a poglavnik dr. Ante Pavelić bio je prvi poglavar Hrvatske Države, nakon hrvatskih kraljeva, u povijesnim granicama Hrvatske; borio se za slobodu hrvatskog naroda i nezavisnost hrvatske države. Budimo iskreni, Škoro je,bez ikakve sumnje, bio zaslužan (namjerno ili nenamjerno?) za instalaciju Milanovića, a ako nastavi s ovakvim izjavama mogao bi biti zaslužan i za instalaciju Bernardića i SDP-ove i HNS-ove koalicije u budućoj vladi u Hrvatskoj. Ljudi u Hercegovini kažu: ''Bolje je svašta pojesti nego svašta reći!'' Objektivno gledajući, teško je i zamisliti da bi Domovinski pokret mogao doći u privilegiranu poziciju za formiranje Vlade u RH, ili kako Škoro reče: ''Ne bih stajao danas ovdje (na skupu) da nisam spreman biti premijer.'' Ali, sigurno će biti u poziciji da sudjeluje u Vladi, ili da ima vodeću riječ u oporbi. Potrebno je još spomenuti političku stranku - Most i koaliciju - Desnu ligu, koji će vjerojatno prijeći izborni prag i imati nekoliko zastupnika u Saboru, te biti, pojedinačno ili grupno, uključeni sa koalicijom u Vladi ili u oporbi, a ostatak od 168 registriranih stranaka (sekta) vjerojatno će otići u ''recycling containers'', kao što su već prije otišli njih 157, koji su također bili registrirani i čiji su čelnici imali ambiciju biti premijeri u RH. Izbori su borba za sloboduPonovit ću paragraf iz objavljenog osvrta ''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'', objavljenog na mnogim hrvatskim portalima (od 12. do 15. 05.2020.), jer ima dodatnu težinu u ovom razbuđivanju svijesti uoči zastupničkih izbora, doslovce ponavljam, kako se opet ne bi dogodilo da budu izabrani veleizdajnici, kao što su bili predsjednici: Mesić, Josipović i aktualni Milanović, te premijeri: Račan, Sanader, Kosor (Vlasiljević), Orešković i Plenković. ''Dolaze nam (05.07.2020.) zastupnički (parlamentarni) izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljeni su istomišljenici (mahom 'domoljubi') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na 'ljevičare', a stvarno 'ljevičare' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-nostalgičare, komuniste, pravoslavne četnike, veleizdajnike i maloumnike; 'desničare'' također treba re-klasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primarna ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle, 'Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci'.(Mt. 7, 15)'' Zaključna misaoBog nije navikao odbijati dobar dar onima koji ga zatraže. (sv. Amboz) Hrvati iz Europe, Kanade, SAD-a i Južne Amerike i Australije obratili su se Ustavnom sudu u Republici Hrvatskoj zbog diskriminacije na izborima.''Budući da navedeni zakon i ustavne odredbe, koji su ograničile broj zastupnika navedenih hrvatskih državljana na tri zastupnika, nemaju uporište u temeljnim ustavnim načelima i međunarodnim pravnim aktima podnositelji smatraju da su teško diskriminirani i da ovakav zakon ukazuje na nelegalnost čitavog izbornog procesa. Ovim činom hrvatski državljani koji nemaju prebivalište na području RH pokazuju da se nisu voljni pomiriti s neprestanim šikaniranjem, vrijeđanjem i mijenjanjem zakona na njihovu štetu, ali i na štetu ukupnih hrvatskih nacionalnih interesa i prava'', stoji u priopćenju.. - Snaga olovke (ili tipkovnice) je snažnija od bilo kojeg mača. Ljudi se mogu okupiti na prosvjedu pred stotinama tisuća, ali mi ne možemo glasati zbog socijalne distancije? Ne postoji li način da postignemo kompromis i pronađemo prikladan način da dodijelimo svoj glas? Ta pitanja moraju biti postavljena i treba zahtijevati svoje demokratsko pravo kao građanin obje zemlje... Hrvatski Kanađani i svi Hrvati u dijaspori najvažniji su za hrvatsku demokraciju.'', (primis.hr,20.05 i 09.06.2020.) Mediji u Hrvatskoj ''pišu samo o grešnicima i skandalima'' (papa Franjo) kao o Sanaderu i Glavašu, kojima se godinama sudi i nikako da ih osude! U nedostatku aktualnih tema, uvijek se nađe ZDS, o ''ustašama'', Jasenovcu, Vučiću, Dodiku, pa neka Hrvati kupuju i čitaju, međusobno gunđaju i psuju. Isus bi rekao: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk. 23, 34.) E, sada su medije i (anti)fašisti u velikom problemu (da nije izbora ne bi imali o čemu pisati) jer ne mogu više ustašizirati i kriminalizirati hrvatski usklik - Za dom spremni. ''Tko nije bio spreman 1991., nije ni danas. Za mene je ova presuda Visokog prekršajnog suda, točno kao što je rekao Marko Perković Thompson, jedan korak u povratku Hrvatske svojoj kući, svojim izvorištima'', rekao je Borislav Barišić, stopostotni ratni invalid, predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Republike Hrvatske u emisiji - Budnica Osječke televizije. (06. 06.2020.) ''Istoričar'' Ivo Goldstein, u velikom razgovoru za Inu, kaže među ostalima, da je pozdrav ZDS - ustaški, a NDH - izdajnička: ''Ja mislim da je NDH bila izdaja hrvatskog naroda te da taj pozdrav (ZDS) simbolizira izdaju'' (Hina, 11.06.2020. Dakle: Tko nije Za dom spremni, taj se ne osjeća Hrvatom niti Hrvatsku doživljava svojom domovinom. Rimljani bi rekli: Hospes sint invitis!/ Oni su nepoželjni gosti! I bili bi protjerani iz Rima. Već stoljećima hrvatski naroda ''spava'' s neprijateljima u svojoj domovini!? Djela govore glasnije od riječi; neka vaše (zastupničke) riječi podučavaju i neka vaša djela govore.(Sv Ante Padovinski) Toronto, Sv. Ante, 2020. Škoro: mladica koja je tek propupičla nije stablo s plodovima... |
Kristov nauk u Dalmacijilicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić ''Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristovu nauku.Ova povijesna istina o ranom i trajnom kršćanstvu Hrvata, koji su živjeli pored Armenaca, poznatih među prvim kršćanima, vrijedi i za romanske Hrvate svih etnogeneza, koji su na tlu današnje Hrvatske postali kršćani već u Isusovom stoljeću. Zar nam to ne potvrđuju Pavlovi učenici, napose Tit, o kojem piše u Novom zavjetu da je podučavao Kristovu nauku u Dalmaciji. O ranom kršćanstvu na hrvatskom tlu, govore brojna imena prvih mučenika za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba. Dodatnu znanstvenu istinu o genezi Hrvata na današnjem tlu potvrđuje genetsko ispitivanje, kojim se utvrđuje da na tlu Hrvatske živi isti narod najmanje 7 (sedam) tisuća godina prije Krista. To govori da su starosjeditelji u današnjoj Hrvatskoj i doseljenici, napose oni iz susjedstva Armenije dionici najstarijeg kršćanstva. Ova istina nas upućuje na potrebu čišćenja hrvatske povijesti, dosljedno i kršćanstva od stoljeća sedmog, na uloge Ivana Ravenjanina, na svetu braću Ćirila i Metoda... Za spomenute i druge pojmove u hrvatskoj povijesti trebamo dobiti znanstvena tumačenja, a ne kao se tko sjeti. Ova pripomena se odnosi napose na grčku braću Ćirila i Metoda, kojima se pripisuju razne, čak i nadnaravne uloge, koje im prizma istine ne priznaje.'' (1) Studij o Kršćanstvu Hrvata, napisao je mr. sc. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, u Baselu, 3. srpnja 2015. Ovaj esej je poslan papi Franji i drugima na znanje o kršćanstvu Hrvata, a dostupan je na portalu hazud@gmx.net Na istu ovu temu (o krađi, otimačini i prisvajanju hrvatske dubrovačke kulturne baštine), napisano je, prije i poslije moga osvrta, nekoliko povijesno vrijednih eseja i članaka također objavljenih na portalima i u publikacijama u RH i BiH. Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih političkih čelnika i poglavara Srpske pravoslavne crkve, napisao sam studij: ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Evo što kaže i Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstva. (1. Iv: 2, 9) Ovaj osvrt također je objavljen (22.- 29. svibnja 2020.) na domoljubnim portalima u Hrvatskoj i BiH. (3) Nema u Hrvatskoj tolikog broja povjesničara i znanstvenika koji bi mogli odgovoriti na srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj: terorističkom organizacijom. Jer su je vodili i vode himbeni popovi: Momčila Đujića, poznat kao ''pop vatra'' bio je organizator i vođa srpskih četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, ''vaspitač'' u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; parfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj; episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko-slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej - četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koju su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili ni njihovi predšasnici: patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varnava i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za srpske (duhovne?) lidere u Srbiji i susjednim državama. Potrebno je naglasiti, da u Hrvatskoj već imamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je registrirana u Francuskoj, jer su sve vlade u RH odbile molbe za registraciju, jer bi priznavanje HPC ''ugrozilo Srbe'' u Hrvatskoj, stajalište je Irineja,Vučića, Pupovca i njihovih ortaka. SPC i mediji u Hrvatskoj i ''regionu'' snažno se protive kanonizaciji mučenika srbo-komunističkog režima blaženog kardinala Alojzija Stepinca, te umjesto sveca u medijima proglašen je ''zločincem''. Mediji pišu samo o grešnicima i skandalima, ali to je normalno, jer drvo kad pada, stvara više buke od šume koja raste.(papa Franjo) Izbori za saborske zastupnike održat će se (5. srpnja 2020.) u Republici Hrvatskoj, a jedna od glavnih tema trebala bi biti: izgon Srpske crkve iz Hrvatske, kao što su to već učinili Makedonija i Crna Gora. Ali, kakvo političko (ne)raspoloženje vlada u državi, u kojoj su za vrijeme vladavine Plenković-Pupovaca, registrirane 54 nove stranke. Dakle, RH ima 168 stranaka (frakcija) i teško će biti održavotvoriti državni suverenitet s takvim i tolikim kadrovima, gdje svi čelnici hoće biti - predsjednici vlade. Bog će dati i tome kraj. Dubrovnik i pravoslavljePravoslavna crkva na Boninovu. Dubrovačka Republika bila je "bastion" katoličanstva, potpuno zatvorena za inovjerce, vjerojatno kao rijetko koja država u povijesti Rimokatoličke crkve. Nalazeći se stoljećima kao tampon-država Istoka i Zapada, takvim odnosom prema katoličanstvu stari Dubrovčani htjeli su bezuvjetno osigurati trajno vezivanje svoje države za zapadni civilizacijski krug. Republika je u određenim iznimnim prilikama, posebno kad je trebalo izraziti humanost, iskazivala snošljivost prema drugim crkvama i vjerama. Tako je primjerice 1540. u Zakonu o upravljanju domom za nemoćne izrijekom određeno da se u nju imaju primiti i osobe drugih vjeroispovijesti, kojima treba dopustiti da "žive po svojim zakonima".(4) U vezanosti za katoličanstvo stari Dubrovčani išli su toliko daleko da su zakonskim odlukama zabranjivali vlasteli sklapati brakove s inovjercima, a propisivali su i da unajmljeni vojnici i barabanti budu katolici. Oni se nisu tako ponašali iz moralnih načela, u smislu da bi prema inovjercima gajili nesnošljivost i mržnju, nego u prvom redu radi domoljubnih i državnih poriva. Oni su s pravom predviđali ono što se kasnije kroz stoljeća događalo s mnogim državama, tj. da razlika vjera može razdijeliti, do krvi posvaditi podanike i razgraditi državu. Znali su uočiti otkud opasnost dolazi. Radi takve procjene, ali i radi promicanja interesa trgovine, jedino su judaisti kao inovjerci mogli stalno prebivati unutar zidina. Zato im je vrlo rano bilo dopušteno izgraditi sinagogu, jednu od najstarijih u Europi. Da li ovo znaju posrbljeni Židovi u Hrvatskoj? U pravoslavlju se prepoznavala ozbiljna opasnost. Vjeruje se da je strah, koji se prenosio s naraštaja na naraštaj vlastele, u Dubrovčane usadio Sveti Franjo Asiški, koji je godine 1220., ako je predaja točna, izjavio da će Dubrovnik propasti kada u nju prodre pravoslavlje. Prema pravoslavcima provođena je prava diskriminacija. Postojala je odredba prema kojoj se nakon 10 godina boravka na području Republike stjecalo pravo državljanstva, a to se odnosilo samo na rimokatolike i judaiste. Pravoslavci nikad nisu mogli postati državljani Republike. Malo pravoslavnog pučanstva moglo je stalno boraviti samo u prigradskim područjima. Ante Marinović je naveo: "Čak je pravoslavcima bilo zabranjeno prenoćiti u Gradu unutar zidina i morali su napustiti Grad na znak večernjeg Angelusa kad su se zatvarala gradska vrata".(5) Jedan od predvodnika dalmatinskih Srba krajem 19. stoljeća Nikodim Milaš došao je do istog zaključka: "Dubrovčani dok su imali Republiku, koji nijesu mogli trpjeti hristijanina Vostočne crkve niti jednu noć u gradu njihovom da prenoći".(6) I u vrijeme nakon što je od 1804. pravoslavno bogoslužje u Gradu postalo javno, u izražavanju vjerskih sloboda i dalje su vladale razlike između katolika i pravoslavaca. Primjerice ako bi netko od pravoslavnih umro unutar zidina pravoslavni svećenik mogao je sprovesti pokojnika, ali nije javno čitao niti pjevao zaupokojene pjesme dok ne bi prešao gradska vrata. Ako bi neki pravoslavac umro u bolnici, nije svećenik mogao ući u bolnicu u crkvenoj odjeći, već je morao pričekati pred bolnicom iznošenje tijela pokojnika.(7) Ruski car Aleksandar I. imenovao je 1803. nekog gospodina Fontona svojim generalnim konzulom za Dalmaciju koji je imao stolovati u Dubrovniku. On je sa sobom doveo dva pravoslavna svećenika kako bi mu vršili službu u njegovoj konzulskoj kapeli. Dubrovački Senat naredio je izgon ove dvojice svećenika iz Dubrovnika, jer je navodno Franjo Asiški 1220. prorekao da će Dubrovnik svoju neovisnost i blagostanje sačuvati dokle bude zatvarao vrata pravoslavcima.(8) Najviše su muke i truda dubrovački pravoslavci vidjeli glede ostvarivanja prava na bogomolju i groblje. Za obavljanje svojih vjerskih potreba godinama su odlazili u samostan Duži blizu Trebinja, a mrtve su pokapali izvan Grada, pod Bosankom. Kako se pred turskim terorom sve više pravoslavnih Hercegovaca počelo naseljavati na prostor Republike, zahtjevi za bogomoljom su se povećavali, a i Rusija je u tom smjeru vršila veliki pritisak. Rusija ne miruje ni danas. Pravoslavno groblje na BoninovuPravoslavna liturgija u Gradu počela se javno i neskriveno obavljati 1790. u kupljenoj kući na Posatu. Otad u Dubrovniku djelu i pravoslavna crkvena općina. Kuća na Posatu kupljena je od nasljednika pravoslavne obitelji Vladislavić koja je ondje bila doselila početkom 18. stoljeća iz Gacka u Hercegovini. Ugledni član te obitelji (Sava) boravio je u Rusiji. Imao je izvrsne veze s Petrom Velikim, a tvrdi se da je ondje u nekim poslovima pomagao i Dubrovačkoj Republici. Rade Vukomanović navodi kako je Sava 1717. godine došao u Dubrovnik posjetiti svoju majku i tu je imao namjeru na svom imanju podići grobnicu za svoju majku i crkvicu u kojoj bi se određeno vrijeme za majku služile zadušnice. S tom namjerom obratio se Senatu. Senat je dopustio izgradnju grobnice, uz dodatak da "ne može biti dopušteno, da se podigne crkvica, jer bi se tu služilo po greko-obredu, a taj je obred zabranjen u zemljama republike". Prvi paroh kojem je dopušteno vršenje liturgije u crkvici na Posatu (koja nije smjela imati nikakvih vanjskih obilježja i izvana se trebala doimati kao obična kuća) bio je kaluđer iz samostana Duži Pajsije Jokanović. Međutim, na sjednici Senata 22. siječnja 1803. bilo je zaključeno da se "mnogo popustilo greko-šizmaticima", pa je donijeta odluka da se svećenik protjera. No radi pobune pravoslavnog pučanstva i tutorstva pravoslavne općine zaključak je preinačen tako "da može dolaziti u Dubrovnik greko-šizmatički sveštenik dva puta godišnje, zadržati se svaki put po 8 dana, ali da crkveni tutori moraju, pod prijetnjom od godinu dana tamnice, svaki puta javiti vladi kad dođe i kad pođe taj sveštenik". Pod pritiskom ruskog konzula Fontona, koji je dubrovačkim vlastima spočitavao da "vrijeđaju vjeru, koju ispovijeda njegov gospodar, ruski car i sva Rusija", a još više radi izravnog pritiska službene Rusije (u pitanje je bila došla čak plovidba dubrovačkih brodova Crnim morem), Dubrovčani su 1804. pristali da pravoslavni paroh može stalno boraviti u njihovu gradu. Tek tada je dopušteno da se crkvi na Posatu podigne zvonik, a prvi paroh kojem je otada bio dopušten boravak u Dubrovniku bio je Simeun Jovanović. Veću vjersku slobodu pravoslavci su dobili dolaskom francuske vlasti, a pravo državljanstva priznato im je tek 1813. godine. U Habsburškoj Monarhiji pravoslavlje je izjednačeno s drugim vjerama tek 1849. Zahvaljujući velikom nastojanju i zalaganju tutorstva pravoslavne općine, 1837. na Boninovu je podignuta Crkva sv. Arhangela Mihaila, u čijem je sastavu izgrađeno i pravoslavno groblje. Pravo da pravoslavna bogomolja uđe i unutar gradskih zidina ostvareno je 1877. kad je bila zgotovljena i osvećena Pravoslavna saborna crkva svete Blagovijesti. Iste godine je zatvorena crkva na Posatu. Oznaka Srpske pravoslavne crkvene općine DubrovnikRade Vukomanović bilježi da su 1799. godine u Gradu živjele 24 pravoslavne obitelji sa 74 člana. Taj broj nije značajnije rastao sve do pada Republike. Josip Bersa tvrdi da je uoči pada Dubrovačke Republike živjelo 31.000 stanovnika, od čega 110 (0.35 %) pravoslavaca. Stjepan Ćosić navodi da se tijekom epidemije kuge u Hercegovini 1814./15. u Dubrovnik doselilo oko 40 pravoslavnih obitelji. Po Stjepu Obadu u vrijeme pada Republike, godine 1808., u Gradu s predgrađima živjela su 6.564 stanovnika, od kojih 108 (1.64 %) pravoslavnih. (9) Isti podatak zapisuje i Ivo Banac, te dodaje i njihovu spolnu strukturu, 68 muških i 40 ženskih glava. U "Ostavštini don Nika Gjivanovića", koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, stoji da je 1818. unutar gradskih zidina bilo 3.360 katolika, 24 pravoslavca i 220 ostalih, a na Pilama 1634 katolika i 333 pravoslavca.(10) Po Ivu Periću krajem 1830. godine po popisu stanovništva Dubrovačko okružje imalo je 45.346 stanovnika, od čega 406 (0.89 %) pravoslavaca. (11) Godine 1835. po Branki Prpi-Jovanović od 71.225 pravoslavaca u Dalmaciji, 631 je živio u Dubrovačkom okružju; po Ivu Bancu 1839. bilo je u Dubrovniku 380 pravoslavaca, a po Stjepanu Ćosiću 1840. njih 400. Rade Petrović bilježi da je 1871. u dubrovačkom kotaru živjelo 33.635 stanovnika, od čega 391 (1.16 %) pravoslavac. (12) Godine 1877., u kojoj je posvećena pravoslavna bogomolja unutar zidina, po Josipu Bersi živio je u Gradu s prigradskim područjima 391 pravoslavac, a po Radi Vukomanoviću 395. Po potonjem deset godina kasnije na gradskom području u 115 kućanstava živjela su 544 pravoslavca (po Ivu Periću 1890. njih 515), 1900. u 157 kućanstava njih 945, a 1908. 991. Zna se da je po službenom popisu stanovništva 1900. na području od Kantafiga do Plata živjelo 897 (6.8 %) pravoslavaca.(13) Broj Srba (golemom većinom pravoslavaca) u Dubrovniku je dosegnuo vrhunac 1991. kad ih je živjelo 4765 (6.67 %). Nakon Domovinskog rata broj se naglo smanjio uslijed iseljavanja. Po popisu stanovništva iz 2011. u Dubrovniku žive 1164 Srbina, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji njih 2.095.(14) Pravoslavaca u Gradu ima 1481, a u cijeloj županiji 2509. (15). Ništa od ovih činjenica ne može ohladiti usijane glave srpskih političara, vjerskih poglavara, ''istoričara'' i (ne)znanstvenika, da Dubrovnik nije srpska kasaba. Izvori: |
MRŽNJAMržnja je najširi oblik osjećana gorčine u čovjeku. licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili Ovih proljetnih dana ljudska je mržnje kulminirala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji naspram hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, da je bilo moguće tu gorčine mržnje riječi oblikovati u oštricu mača, veća bi osveta bila od one u Bleiburgu. Očitovanje osobne i opće mržnje u Jasenovcu povodom komemoracije 75. obljetnice, gdje se okupilo kompletno hrvatsko državno čelništvo, uz nazočnost predstavnika žrtava i nacionalnih manjina, da se poklone žrtvama koji su ovdje, u radnom logoru, izgubili svoje živote, umjesto cvijeća nazočni su palili luči mržnje na sve što simbolizira na hrvatstvo i katoličanstvo. Podsjetimo, da je svojevremeno predsjednik RH Stipe Mesić govorio i o Jasenovcu ustvrdivši da tamo nitko nije ubijen. ''Ljudi su umirali, od tifusa, dizenterije, kao što to i inače ljudi umiru. Jer, to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da nekog tko radi sad ga ti ubiješ, jer tko će ti sutra raditi, prerađivati kožu. Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. On kad je došao u Jasenovac on je praktično bio već spašen, jer je onda kao radnik bio potreban.'' (hrsvijet.net) Dočim, drugi predsjednik RH Zoran Milanović, našao je shodnim da iskali (izlije) svoju mržnje naspram slobodnoj državi hrvatskog naroda, i ponovo puca u grobove hrvatskih branitelja - HOS-ovce koje su masakrirali četnici iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, JNA, čak mu je smetala i spomen ploču na njih: ''To treba maknuti, baciti negdje''. To je rekao ''naš'' predsjednik RH, koji mrzi ''slučajnu državu'' Hrvatsku - svim svojim bićem! Predsjednik RH, nakon zgražanja na komemoraciji u Jasenovcu, došao je u Okučane, na proslavu 20. obljetnice pobjede vojne akcije - Bljesak, te kada je vidio hrvatsko obilježje pod čijim je simbolom izvedena pobjednička vojna akcija poznata pod imenom- Bljesak, demonstrativno je napustio skup u društvu istomrzitelja, puni srdžbe i napuhani k'o balun zraka. Zlobna zbivanja u Jasenovcu i Okučanima, koliko god su bila gnjusna, nadmašila ih je mržnja povodom 75. obljetnice hrvatskog genocida, stradanja na Bleiburškom polju i Križnom putu, u čemu je predvodio bivši, dvaput birani, predsjednik RH Stipe Mesić, koji je na bošnjačko/muslimanskoj TV izjavio kako ''Crkva danas, proustaški elementi i profašistički elementi, žele od Bleiburga napraviti nešto što nije bilo'' te dodao da na Bleiburgu nije nitko ubijen, osim devet ljudi koji su htjeli ići u proboj i to je sve. Na pitanje koliko nostalgije ima u suverenoj državi Hrvatskoj za fašističkim zločinačkim režimom Mesić dodao: - Nažalost toga ima dosta, danas je u hrvatskim srednjim školama provedena jedna anketa i 70 % ne smatra da je to bio zločinački režim i fašistička tvorevina. Hrvatska vlada plaća autore koji pišu notorne neistine, prenio je Hrvatski Medijski Service BiH. Bošnjačkim islamistima i fašistima bio je potreban jedan hrvatski kvisling koji bi govorio ono što odgovara njihovim trenutačnim ciljevima, a Mesić im je uvijek pri ruci, uz poturicu Komšića, kako bi opravdali svoje islamističke ekspanzije na teritorij hrvatskog naroda u Herceg-Bosni. Zaluđeni bošnjački (anti)fašisti zaboravili su, da je Mesić u Australiji 90-tih govorio kakao su Hrvati dva puta u ratu pobijedili: ''prvi put 10. travnja 1942. kada su NDH priznale sile Osovine, i 1945.g. opet su bili - pobjednici.'' Zablude su također uzroci mržnjeOsam desetljeća antihrvatski i fašistički čimbenici drže hrvatski narod u zabludi te su kod ljudi stvorili misaono stanje da je istina ono što nije istina; stvorena je pogrešna predodžba o odlučujućoj činjenici i njezina stvarnog stanja. Nezavisna Država Hrvatska nije bila ni talijansko-fašistička, ni njemačko- nacistička, ni jugoslavensko-komunistička, nego samo i jedino - obnovljena država hrvatskog naroda. Sve drugo je - himbeno. Ali, okolnosti su bile takve, bilo je ratno stanje, u kojem hrvatska državotvorna ideja nije mogla imati saveznike u savezničkim vladama, jer su saveznici bili za očuvanje Jugoslavije. Nažalost, nisu ni saveznici NDH bili hrvatski saveznici, nego licemjeri. Hitlerov je pokret bio imperijalistički i fašistički, koji je u biti bio protiv NDH, isto tako je i Musolinijev pokret bio fašistički i imperijalistički koji je nametnu Rimske ugovore, čime je unakažena NDH, s tim još više jer su talijanski fašisti bili saveznici partizana na okupiranom hrvatskom teritoriju. Nije Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima, Italija je dobila priobalne krajeve 1920. u Rapallu kao ratni plijen iza I. svjetskog rata, Nakon što je Italija kapitulirala već 8. rujna 1943. poglavnik proglašuje Rimske ugovore ništavnim, što je implicite značilo i Rapallski ugovor. Dakle, poglavnik dr. Ante Pavelić, Vlada NDH i hrvatske oružane snage imali su neprijatelja u neprijateljima i u saveznicima, te i u zavedenom dijelu hrvatskog naroda - partizanima. Naime, još do danas među Hrvatima ima onih koji misle da je partizanski pokret bio - osloboditeljski, što je očita zabluda: partizani se nisu borili da promijenu ustaški režima u NDH, partizani su se borili za interese stranih sila i obnovu Jugoslavije. Kada će već jednom u hrvatskom narodu biti učvršćena povijesna spoznaja: da su se Hrvatske oružane snage u NDH borile za državnu samostalnost i slobodu hrvatskog naroda; da se je partizanska komunistička armija borila za rušenje hrvatske države i stvaranje nove komunističke Jugoslavije. Točka. Ovdje ne treba biti dosjetljivi kao Edip, koji je riješio Sfinginu zagonetku o čovjeku. Hrvatskom narodu nije uspjelo obraniti se od svekolikih neprijatelja izvana i iznutra, a da Hrvatsku, posebice Zagreb spasi od možebitne sudbine Dresdena ili Hiroshime, Vlada NDH donijela je odluku za povlačenje u Austriju. Da je, kojim slučajem, poglavnik dr. Ante Pavelić mogao predvidjeti masakr u Zagrebu, nakon ulaska četnika s partizanskim petokrakama, gdje se i danas otkrivaju masovne grobnice zaklanih, strijeljanih i obješenih hrvatskih sinova i kćeri; da je poglavnik mogao predvidjeti kakvu će sudbinu doživjeti hrvatska vojska, s mnoštvom civila, koja se je predala Englezima tražeći zaštiti od kršćanske Europe - nikada se poglavnik sa svojim ustašama i domobranima ne bi odlučio na odlazak u Austriju. U konačnici NDH bi izgubila rat, ali s mnogo manje žrtava nego nakon predaje Englezima u Austriji, a partizani i četnici imali bi u Hrvatskoj više mrtvih nego živih ???. Ovakve bi posljedice bile da se Hrvatske oružane snage nisu odlučile na povlačenje iz NDH. Samo životinje nemaju pijeteta za mrtveU ratovima ne ginu samo vojnici, nego su ubijani i nevini civili, pa nakon rata, oni koji su preživjeli rat, kao i oni koji su pobjednici, imaju sažaljenje, ako i ne milosrđe, prema mrtvima. Međutim, u Hrvatskoj ima još onih koji nisu prestali ubijati ubijene ili zapanjeni su što još više nije pobijeno, pa zazivlju nove pokolje i novi Bleiburg. Eto, dokle je mržnja dovela ljudske spodobe da se ne mogu zasititi masovnim pokoljima jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, pa su još željni žrtava i žedni krvi nevinog naroda samo zato što hrvatski narod želi integralnu slobodu i život u svojoj domovini. Ako je to zločin, onda sam ja osobno, kao i drugi državotvorni Hrvati i vjernici u Isusa Krista - najveći zločinci pod suncem nebeskim! No, mržnja nema granica. Oni koji mrze, oni lažu, oni kradu, oni ubijaju, oni ne vjeruju u ljudska prava niti Božje zapovijedi, dakle to su sotone u ljudskim mješinama. Među takvim mrziteljima našla se i jedna luciferka, koja je napisala članak, a ''Slobodna Dalmacija'' objavila pod naslovom, kojem nije potrebno nikakvo daljnje obrazloženje, odnosno tumačenje: Među ostalim: ''U NDH, državi koju su 1941. osnovali Hitler i Mussolini, od samog početka znalo se tko je pravi gazda. A tko je sluga i izvršitelj. Zvonimirova linija na potezu Karlovac -Dugo Selo -Vrbovac -Križevci -Koprivnica -Drava koja je trebala braniti Zagreb raspala se ne zbog udara neprijatelja, nego zbog izdaje naredbe o povlačenju prema Austriji. Pitanje: Kako je uopće moguće u tri rečenice izreći toliko kontradikcija: ''NDH su osnovali Hitler i Mussolini'', onda to ne bi bila NDH, nego provincija Njemačke, odnosno Italije; ''zbrisao iz zemlje glavom bez obzira'', sa ''židovskim zlatom'', i sanducima iz riznice, te vrećica (?) od dva kg. Glupačo jedna, valjda je NDH imala više zlata nego što bi Pavelićev koji je ''sbrisao'' mogao nositi u ''prnjama''. I još se pozivati na djeda i baku Drage Pilsela. Odgovor: Prevedeno s latinskog: Po riječima poznajemo budale, po ušima magarce. Poručujemo člankopisateljici Sabolić, ''SD'', Pilselu, kao i svima onima koji su znatiželjni gdje se nalazi zlato NDH, koje je ''Pavelić odnio u prnjama''. Prije svega, poglavnik nije odnio ni jedan gram zlata u svojim ''prnjama''. Zlato uopće nije izeseno iz NDH, kao ni drugi vrijedni predmeti i dokumenti, nego sve je ostalo u Hrvatskoj - gdje se i danas nalazi. Kada hrvatski narod izabere državotvorne zastupnike u Hrvatski državni sabor; kada se u Hrvatskoj uspostavi pravedno Hrvatsko pravosuđe, provede lustracija i izreknu presude dokazanim zločincima, koji su još i danas živi, čak neki su na vladajućim položajima ili upravnim dužnostima. Nakon ovih uvjetnih okolnosti, zlato će isplivati na površinu i biti predano u hrvatsku riznicu. Prosvjedi i prijetnje kardinalu Puljiću u SarajevuMisno slavlje povodom 75. obljetnice stradanja na Bleiburgu i Križnom putu navijestio je uzvišeni kardinal Vinko Puljić na dan 16. svibnja. 2020. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, što je izazvalo lavinu mržnje i prosvjednici su izvikivali vulgarne riječi i osobnu prijetnju hrvatskom vrhbosanskom kardinalu Puljiću i policiji koja koga je čuvala, kao i one malobrojne misale u katedrali. Vikali su na policiju što ''Čuvate tu svi*nju, vidjet ćemo se uskoro...'' U propovijedi kardinal Puljić sve je pozdravio i obratio se nazočnim vjernicima i svećenicima, te svima onima koji su pratili svetu m isu na malim ekranima riječima: ''Biti prisutan i sudjelovati na ovoj svetoj misi za žrtve Bleiburškog polja, i sve žrtve mržnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštivanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predstaviti svetu misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našega naroda i drugih žrtava. Politička maksima bošnjačkog patriotizmaUmjesto da uzmem nekoliko citata iz Uvodnika Hrvatskog fokusa, u kojem urednik Marijan Majstorović postavlja pitanje: Tko unosi nemir u 'cvijet hrvatskog naroda'? ''U vrijeme NDH većina muslimana iz BiH smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijedi.'' (hrvatski-fokus.hr, 15. 05. 2020.) Treba također spomenuti pismo bosansko-hercegovačke književnice Mihrije Teković-Kulović iz Francuske, autorica romana ''Živjeti i umrijeti za Srebrenicu'' i ''Manjača'', oštro je osudila sarajevske bukače: ''Neviđenu harangu protiv katoličke crkve u BiH zbog mise u sarajevskoj katedrali provode oni koji nikada nisu osudili partizansko-četničke zločine.'' (Nedjelja.ba) Ovo pismo je kao ćitab i treba oteti ga od zaborava! Zašto, zapravo mrzimo? - Mržnja je slična drugim neugodnim osjećajima jer se pojavljuje kada se neki događaj, osoba ili grupa, tj. predmet ili objekt mržnje, sagleda kao negativna i neugodna, bezobzirna, nemoralna ili zla. Ono što mržnju razlikuje od drugih osjećaja je kakvim procijenimo ono što mrzimo i kako reagiramo na ono što mrzimo. Ključna razlika između ljutnje i mržnje je u tome što ljutnju izaziva ono što smatramo da se može promijeniti (npr. neljubazno ponašanje), dok je mržnja usmjerena na ono što se vidi kao stabilna/urođena priroda motivi onog što ili koga mrzimo. Kao zaključnu misao, mogli bismo reći, da je mržnja uzrok mnogih zala u našem hrvatskom društvu, Causa est odio ex ira, vindicta, et caedibus animo defectionis impulerant, pa umjesto da je pobjednosni Domovinski rat donio barem ublaženje, naprotiv mržnja se rapidno širi kao korona virus Nekada pomislim, kako bi bilo kada bi netko u Hrvatskoj osnovao političku stranku pod imenom ''Mržnja'', umjesto ''Reset'', sigurno bi ta stranka imala veliki broj lojalnih članova. Ili, ne daj Bože, da mržnju, recimo, zlobnici proglase religijom, ta bi ''vjera'' bila prihvatljivija nekim ljudima nego što je danas mnogima - katoličanstvo. U mržnji nema licemjernosti dočim u crkvi katoličkoj - ima! Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. (I. Pt 2, 1) |
Osvrt na srbijansko svojatanje Marina DržićaKrađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine(Ovo je slamka koja je slomila leđa devi!)
Piše: Rudi Tomić Kada se institucija oglasi priopćenjem o krađi/otimačini hrvatske baštine to ima veliku težinu, jer uz iznesene činjenice stoji ustanova - Matica hrvatska ''kao čuvarica i skrbnica za sveukupnu hrvatsku kulturu dužna je reagirati na ovu bezočnu krađu/otimačinu.'' Izjava Matice hrvatske ( 8. svibnja 2020.) o prisvajanju književne baštine u izdanjima Matice srpske. koja se ponavlja već dulje od dva stoljeća, ''pa je stoga potrebno tu pojavu promotriti imajući u vidu tri razine''. Razine su: Hrvatska matica nije samo - iseljeničkaUstaljeno je mišljenje da je Hrvatska matica iseljenika institucija, odnosno ustanova koja isključivo vodi brigu o iseljenicima i njihovim djelatnostima diljem svijeta. Bilo je vremena, kada su Hrvatskom maticom (u nastavku - HM) upravljali ljudi iz režima, pa smo tako mi stariji politički emigranti bili ne samo zanemareni nego i optuživani u državama u kojima smo prebivali, kao ''ustaše - ostaci fašizma'', pa smo često imali problema s vlastima koje su nas pozivale na razgovore, jer smo bili politički aktivni u rušenju Jugoslavije. Hrvati u Americi i Kanadi imaju jednu veliku i bogatu hrvatsku osiguravajuću organizaciju - Hrvatsku bratsku zajednicu, koja je također bila u uskoj suradnji s HM i predstavnicima jugoslavenskog režima, s kojima sam, u to doba, često bio u otvorenim sukobima, kao i ostali politički emigranti, koji su ostali vjerni hrvatskoj državotvornoj ideji i domovini svojih predaka. Ali, nakon uspostave samostalne i demokratske Države (Republike) Hrvatske obje su naše iseljeničke ustanove oživotvorile hrvatsku državotvornost, što je uvelike pomoglo svojim doprinosima za vrijeme obrambenog Domovinskog rata i dovelo do konačne pobjede nad srpsko-crnogorskim, četničkim i JNA agresorima, ali nam je ostalo srpsko pravoslavlje (SPC) protiv kojega su se borili hrvatski dubrovački trgovci 1520. godine. Ostalo je još ne pobijeđena Peta kolona i domaći veleizdajnici, koji su se očito osnažili dolaskom na vlast Andreja Plenkovića i koalicija sa Miloradom Pupovcem i drugim antihrvatskim elementima, te dolaskom Zorana Milanovića za predsjednika RH - države koju nije nikada priznao ni državom ni hrvatskom! Izbori su borba za sloboduDolaze nam uskoro zastupnički/parlamentarni izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljaju se istomišljenici (mahom -''domoljubi'') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na ''ljevičare'' i ''desničare'', a stvarno ''ljevičare'' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-komunističke nostalgičare, pravoslavno četništvo, ateiste, homoseksualce, veleizdajnike i maloumnike; ''desničare'' također treba reklasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primaran ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle: ''Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci.'' (Metej 7, 15) Takve spoznaje ostavljaju u hrvatskom narodu osjećaje nesigurnosti, što je uvjetovalo neodlučnost ili ravnodušnosti, koje su bile prisutne stoljećima u našem narodu, a koje su se tek promijenile s događajima 1941. i 1991. kada se je hrvatski narod oslobodio okupiranu i potlačenu Hrvatsku. Bartul Kašić, (Bartholomaeus Cassius) (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.), hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Njegovo najvažnije djelo je Prva hrvatska gramatika koju je napisao 1604, a Vuk Karadžić je otac i začetnik krađe hrvatske kulturne baštine. Prva žrtva je bila upravo Prva hrvatska gramatika Bartula Kašića koju je prekopirao i proglasio svojom. Prisvajanje Ruđera Boškovića velikog filozofa znanstvenika, a napose isusovca je živi apsurd. Njegovo putešestvije po hrvatskim zemljama za vrijeme Austro-Ugarske, nije bilo nikakvo skupljanje narodnog blaga, već krađa tako je srpska postala i Hasanaginica i brojne druge narodne pjesme. O krađi hrvatske kulturne baštine, i na ukradenom stvaranje svog srpskog identiteta. Jedna doktorska disertacija ne bi bila dovoljna da svu krađu obuhvate. Zaključna misaoSvoju izjavu, svake hvale vrijednu, MH je zaključila ovim snažnim i uvjerljivim riječima: ''Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote. I ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovi djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava. Ovakav model krađe i prisvajanja tuđega (plagium) rasplinut će se jednog dana kako se sam ukinuo i netragom nestao srbokatlicizam 19. stoljeća u Dubrovniku upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma.'' Dakle, srpsko pravoslavlje (svetoslavlje) je politička fašistička organizacija, koja nema vjerski duhovni univerzalni karakter nego spada u srpsku ortodoksnu sektu. Ako sve ovo što je gore navedeno, što i slijepci vide, dokle nas je dovela hrvatska nemarnost i razdvojenost, pa valjda ćemo ovog puta izići na izbore ujedinjeni za ideju hrvatske samostalnosti i opstojnosti, bez osobnog ega i profiterskih nakana. Dakle: Nije stvarni fizički napor važan za nečiji napredak, niti priroda zadatka, već duh vjere s kojim se poduzima. (Sv. Francis Xavier) |
Bleiburg, Bleiburg!Povodom 75. obljetnice genocida hrvatskog naroda.
|
Hoće li Zagreb zadesiti sudbina Babilona?licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićNalazimo se u Velikom tjednu Korizme: od Cvijetne nedjelje do Uskrsa. Uz Isusove muke došao je koronavirus, ali ne slučajno, koji je unio paniku, donio stravičnu bolest i masovnu smrt. Vjernici se obraćaju Isusu, ne s nakanom da pomognu nositi Njegov teški križ, već da ublaži njihove muke posebice pučanstvo grada Zagreba koje je iznenada udario potres (23. 03. 2020.) i ostavio mnoge ruševine u gradu i okolici - oko 26.000 građevina. Tlo se i danas trese. Teška situacija još je više ugrožena jer je oštećena i Katedrala, simbol grada Zagreba, koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz suzaštitnika svetog Stjepana kralja. Poznata također kao katedralom naših velikana: Alojzija Stepinca, Franje Šepera, Franje Kuharića, Zrinskih i Frankopana, bolje rečeno - majka svih crkava u zagrebačkoj nadbiskupiji. Od potresa stradao je i Mirogoj na kojem je oko 6000 grobova oštećeno, čime je direktno pogođeno oko 100.000 ljudi, rekao je direktor Mirogoja Patrik Šegota. ''Isus ima mnogo onih koji vole kraljevstvo Božje, ali malo tko nosi križ. Bog ima mnogo onih koji žele njegovu utjehu, ali malo onih koji žele njegovu patnju. Svi se žele radovati s Njim, ali malo je onih koji su spremni zbog njega patiti. Mnogi se dive Njegovim čudima, ali postoje i malobrojni koji slijede u ponižavanju na križu.'' (1) U isto vrijeme pojavljuju se brojni znanstvenici s prijedlozima što treba činiti i s prognozama koliko će dugo ovako stanje potrajati i kako će se svijet dupkom promijeniti nakon što se savlada COVID-19. Neizvjesnost je izazvala strah u ljudima, pa neki čak misle da sutra sunce neće izići. ''Ponašaju se kao da je svaki dan posljednji u životu, a svaka radnja posljednji učinak!'' (2) ''Svijet je posvetio koronavirusu najveću pozornost, nakon Uskrsnuća Isusa Krista, što nije iznenađujuće, jer se nalazimo u ovim velikim danima Korizme, kada se sjećamo muke gorke Isusa Krista, od agonije prije predaje do izdaha na križu, kako bi nas spasio od vječne smrti i doveo u Kraljevstvo Božje. Biblijski gledano na Armagedon (planina Megido), koja se nalazi u Apokalipsi sv. Ivana. Ima značenje da će se na tom mjestu dogoditi pobjeda Krista nad Sotonom. Otkrili su da se ta riječ spominje u židovskom jeziku - u prijevodu na hrvatski znače ''dolina između dva brda'', dakle - Međugorju. Biblija govori puno prije nego što su Sodaoma i Gomora bili uništeni vatrom da žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami griješnici protiv Jahve. Biblija također svjedoči da je Bog spalio Sodomu i Gomoru - zbog njihovog velikog bludnog i perverznog grijeha. Abraham je pokušao zamoliti Boga da poštedi ova dva grada i njihove stanovnike riječima: Prije svega potrebno je naglasiti, da je današnji Zagreb središte i sjedište cijele Hrvatske, dakle, političkih, gospodarskih, kulturnih, etničkih, ateističkih, homoseksualnih, jugoslavenskih, veleizdajničkih, srpsko-pravoslavno-četničkih, masonskih i kriminalnih demona koji su nadmašili Babilon. Curavimus Babylonem et non est sanitas./Liječili smo Babilon, ali nije izliječen./ (Jr. 51, 9) Kakva će biti sudbina Zagrebu, u kojem ima velik broj nevinih? ''Pao je, pao je, Babilon Veliki (539. p.n.e.) koji je primorao sve narode da piju vino gnjeva njegovih (...) Pao je! Pao je Babilon Veliki i postao prebivalište demona i skrovište svakog nečistog zadaha i skrovište svake nečiste i mrske ptice! (Otk. 14: 8) Babilon Veliki je također kriv za krv kršćana koji su se u novija vremena bili pobijeni u zatvorima i koncentracionim logorima, bilo pod nacizmom, fašizmom, komunizmom ili nekom drugom diktaturom. Zapazimo da se u osudi spominju svi 'koji su pobijeni na zemlji', što bi uključilo stotine milijuna osoba po čitavom svijetu koji su u toku povijesti pobijeni u ratovima i krvnim osvetama od strane ljudi koju su tvrdili da su vjernici.''. (Matej 23:34-36; 2 Timotej 3:5) (4) Da li je netko i slučajno pomislio, da su ovaj potres u Zagrebu uzdrmale kosti nevinih žrtava po kojima građani hodaju s ljubimcima, pljuju i psuju svetinje. - ''Trebalo bi, dakle, zaobilaziti ulice (ili, ulicama molite krunicu! o.p): Gračane, Jelenovac, Ljubljansku, Gospočak, Miloševec, Remete, područje Pedagoške akademije u Savskoj, Šestine kod Lagvića, Dubravkin put na Tuškancu, Kučane u Sesvetama, Mirogoj pokraj Krematorija i još 46 poznatih, ali ne otkopanih lokacija u Zagrebu, od ukupno 940 skrivenih grobnica u RH u kojima su pobijeni civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. (5) Stanje u Zagrebu i u Hrvatskoj općenito, grozno izgleda: U ovo smeće treba uključiti i medije: Telegram, Večernji, Jutarnji, 24sata, Nedjelja, Novi list, Slobodna, Index i drugi antihrvatski portali, kao i televizijske postaje. Voditelji ovih sredstava za priopćavanje su odgovorni za promicanje demonskih težnji, a za obrazovanje hrvatske mladeži odgovorni su amnestirani partizani i četnici, ili njihovi djeca, koji su zauzeli vodeće položaje u srednjim školama i na sveučilištima u RH. Nije ni čudo da ni nakon 25 godina oslobođenja od srpsko-crnogorsko-četnike agresije hrvatski sveučilištarci ne znaju hrvatsku povijest, jer hrvatske povijesne knjige nisu na popisu za predavanja, nego su jugoslavenska i srpsko-hrvatska izdanja po izboru ministrice Obuljen, a predavači su Jakovina, Pusić, Klasić, Puhovski, Goldstein, Pupovac i stotine drugih njima slični. Jedino u hrvatskom športu hrvatska mladež ima hrvatsku dušu i nacionalni ponos, kojima u pobjedama i proslavama mladež daje podršku, jer nije riječ o političkom oprijedjeljenju. ''Do nedavno je tzv. 'izlaženje iz ormara' bilo rezervirano samo za homoseksualce. Danas to više nije slučaj jer su svi iz te skupine koji su u tom izlaženju vidjeli neku korist za sebe ili za svoju skupinu - već izišli. Leon Lučina nipošto nije usamljen u svom 'jugoslavenstvu', možda je tek ponešto eksplicitniji od nekih drugih u inačici poprilično velikom broju formalno hrvatskih kulturnjaka: Igor Mandić, Miljenko Jergović, Viktor Ivančić, Predrag Deželić, Olivera Frljić, Jelena Veljača (Đikić, Grlić, A. Tomić, Pusić', Klasić, Hribar, Dežulića, Pavičića, Pofuka, Zovko, Krešić, Jakovina, Rudina, Obuljan, Puhovski, Goldstein, Tešelić, Sarnjevka, Lasković, Stazić, Beljak, Latina, Kapović i drugi ljudski ološ u Hrvatskoj. o.p.) (7) ''Kao žaba u loncu, naša nacija izgleda da ne primjećuje da zlo raste dan za danom, i da vrelina raste dok žabe sjede u vodi, ne znajući da će uskoro postati juha. Molite se da se naša nacija - Croatiae pokaje i uzda u Krista, prije nego mi također počnemo ići putem Sodome i Gomore, koje više ne postoje. - Budući da su stanovnici Sodome i Gomore bili zli, očekivati je da su im takvi bili i poslovi. Vrlo je moguće da su njihove političke vođe bili podmićeni od strane skupina s posebnim interesima. Možda je dosta ličio na današnju situaciju u političkim sferama, sprovodi neki zakona kroz Sabor, i uvode se neka pravila koja osiguravaju da će biti ponovo izabrani. - U našem društvu ima toliko nasilja, prljavih riječi i golotinje (...) mnoge nacije prave kompromise grijehom, zbog čega moralno opada, a ova korupcija ulazi u poslove i politiku, dok svi ne prihvatimo zlo kao dobro. Ovo su jasni znaci da će država RH imati istu sudbinu kao Sodama i Gomora. Zapamtite, oni su izbrisani s lica zemlje... zauvijek.'' (8) Dati će Bog pobožnima bolje!Gospa nam je došla s porukom u Zagrebu 20. rujna 1996.: ''Ne boj se, malo stado!'' Priopćila je među ostalim slijedeće poruke fra Stefanu Gobbi: Zar ima bolje nade za hrvatski narod u ovom Velikom tjednu korizme, u vrijeme muke, smrti i Uskrsnuća Isusa Krista, nego Gospine poruka ''Ne boj se, malo stado... dajem vam povjerenje i veliku nadu.'' (u Zagrebu 20.09.1996.) Ovaj Uskrs proslavit ćemo u krugu svojih obitelji, vjerojatno gledati misno slavlje na malim ekranima TV, ali budimo jedni s drugima u mislima i molitvi. Čestitam Deseti Travnja, dan hrvatske državnosti, svim državotvornim Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu u dijaspori, a poginulima i pobijenima koji su dali svoje živote (568.000) pokoj vječni daruj im Gospodine! Da se ne zaboravi!: Da nismo imali NDH ne bismo danas imali Republiku Hrvatsku. Uskrsnuo je kako reče, Aleluja! SRETAN USKRS dragi prijatelji, suradnici, domoljubi, hrvatski branitelji, čitatelji ovog osvrta i kršćani u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovin i dijaspori. Izvori: |
IMA LI IŠTA LIJEPOGA U – LIJEVOJ NAŠOJ?licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje. (Ulpian) Već dva desetljeća u Hrvatskjo se javno govori, slobodno piše i na TV negativno prikazuje o hrvatskom narodu i Hrvatskoj; u medijima dokazuju građanima i svijetu da Hrvati ne valjaju kao narod niti valja država - Republika Hrvatska! Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći - najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska - slučajna država. Hrvatska je katolička država s 87 posto katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateista, socijal-komunista i arogantni osobenjaka, bivši no goo president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudilo Milanovića u paketu s Titom, S. Mesićem, I. Josipovićem, M. Pupovcem, B. Lončarom, J. Manulićem, V. Pusić i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!? ''Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.'' (Vinko Begić, dragovoljac.com) Novo izabrani predsjednik RH, odnosno predsjednik svih Hrvata u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika. To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (2.18. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimci su uvjerljiviji od pisane riječi. Nakon sprdnje sa inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sve biste iz ''palače'', odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasalo za samostalnost Republike Hrvatske. U međuvremenu SDP je mijenjao naziv: 1990. je SDPH pretvoren u SDP. Pod istom kraticom SDP je mijenjao naziv, 1991. nazivali su se Socijaldemokratska partija Hrvatske, te Stranka demokratskih promjena. Pa 1993. mijenjaju ponovo naziv u SDP u kojoj su našli mjesto svi oni koji nisu mogu prežaliti Tita i Jugoslaviju. Nakon 30. godina od veleizdaje hrvatskog naroda SDP je postala vodeća politička stranka u RH s 30.97 posto, a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore - ima tek 21.40 posto! Žalosno i ponižavajuće! Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio. ''Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas - ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života - pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira da li je bio vjernik ili nevjernik.'' (Mile Prpa, hrsvijet.net) Dakle, ostao je dosljedan. mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ''Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.'' Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod!''Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su 'ustaše' i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove 'ustaške' države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremenom u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je 'otkrio' da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred 'ustaške' crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.'' (Josip Pecarć, proslijeđena poruka) U ''Lijevoj'' našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtijevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima. ''Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. 'Otkad su Hrvati preuzeli predsjedavanje EU-om sve je otišlo u p.... materinu! Koronavirus, migranti, pad burze i cijene nafte, Brexit, upitan je EURO, turistička sezona pa čak i Eurosong!!!' Čestitke dolaze sa svih strana. A tek su na pola puta...! '' (bez cenzure.hr) Svima koji prate hrvatske domoljubne portala sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu - ''Lijevom našom'', pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ''Lijeva'' nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, neće za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše -Hrvatske. Brojni hrvatski portali prenijeli su Hodakov gnjusni osvrt (02.02.2020.) u cijelosti, mi ćemo izdvojiti samo nekoliko odlomka: Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ''satira'' je kad ''dete'' Stazić cmizdri 'jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo'. U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje: Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: 'Nikada srpska krajina neće biti hrvatska. Nikada Glina neće biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića, vi ćete živeti u velikoj Srbiji.' (...)'' (Zvonimir Hodak, direktno.hr) Srbi su slobodniji u Hrvatskoj nego u Srbiji!Naime, u Hrvatskoj se i danas slavi Tita, jer je on bio ''naš'', mada je odgovoran za masakr jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, a drugu četvrtinu prognao u emigraciju diljem svijeta. Zbog stvaranja Jugoslavije, koja je u stvari idejno velika Srbija, ništa se bitno nije promijenilo. ''Oni se 'Velike Srbije' odeći neće ni po cijenu novih ratova: Srbi su opet 'ugroženi'' i to (kao i uvijek do sada) svi i svugdje: počevši od Republike Hrvatske, preko BiH i Crne Gore do Kosova, pa vjerojatno i u samoj Srbiji. I po tome su unikati u svjetskim razmjerima. 'Ugroženi' su i kad je mir i kad je rat, 'ugroženi' su i tamo gdje su većina i gdje su manjina, i kad napadaju, pale, ruše, kolju, siluju, protjeravaju, kad odvode u logore, masovno ubijaju vrše genocid i etničko čišćenje. Jedno je to od brojnih ekskluzivnih prava koje pripada jedino i samo 'nebeskom narodu', 'etnogenetskom puku Europe i sveta.' Srbi su demografski fenomen: poslije svakog 'genocida' koji prežive, sve ih je više'' (Zlatko Pinter, Hrsvijet.net) Ako letimice pogledamo tko su odgojitelji hrvatske mladeži u srednjim školana. na sveučilištima, u vojnoj akademiji i administraciji u Hrvatskoj, možemo se uvjeriti da ima više Srba nastavnika u današnjoj ''suverenoj'' RH nego ih je bilo u srbo-kraljevskoj i srbo-komunističkoj Jugoslaviji. Nisu uvijek osvajački ratovi jedino sredstvo za okupaciju i prisilnu asimilaciju drugih naroda. Naime, odgoj u školama je uspješniji, jer obučavaju buduće janjičare koji su okrutniji od okupatora, ali su ''snošljiviji'' jer su potomci istog naroda. Srpski novinari sprdaju se s Hrvatima i Hrvatskom u Hrvatskoj u svim oblicima javnih priopćavanja, a hrvatski narod kupuje dnevne jugonovine i plaća ''nacionalnu'' TV! Uzmimo samo primjer HRT na kojoj svake nedjelje ''U2'' četnik Aco daje ''moralnu'' lekciju i hrvatskom narodu predstavlja, kako bi Hodak rekao: ''Žikinu dinastiju u Lijevoj našoj''. HRT će nakon pet godina emitirati kontraverznu seriju o HND autora Hrvoja Klasnića, ''tu su dragocjeni snimci Hrvatskog slikopisa depoa Jugoslavenske kinoteke u Beogradu'', piše Boris Rešeta velikosrbin, koji je izmislio - Ustašku crkvu u Hrvatskoj. Četnik Rašeta se raspisao u (jugo)večernjem (5. ožujka 2020.) na 15 stranica o NDH, poglavniku Paveliću (da je pio 20 piva dnevno, onda je morao izgledati deblji od Miljenka Jegovića!), o ''ustaškom zlatu u Vatikanu'', o jamama i logorima tako vidno kao da je bio na licu mjesta za vrijeme Klasnićevog ''ubijanja'' Srba, Židova i Cigana. Klasnić kaže, da je ovo ''za mlade generacije sve novo. Mladež živi u ulici Mile Budaka, uče da je bio književnik, a onda vide da je potpisao rasne zakone. Ili Julije Makanec. On na stadionu viče 'Za dom spremni', a onda vide da je to ustaški pozdrav. Dakle, sve će im biti novo.'' Klasnić ne zna da ne uspijeva biljka koja se često presađuje! Na drugoj strane Vjekoslav Stanimirović, protiv kojeg je Zvonimir Hodak podnio kaznenu prijavu zbog ratnih zločina, bio je predsjednik SDSS i srpski zastupnik u Hrvatskom saboru. Nakon što je prijava odbačena (!?) Hodak napisao o Stanimorovićevoj izjavi: ''Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drugim riječima drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatramo da je to bio građanski rat.'' To je stvarno jedinstveni i raritetni slučaj u povijesti. Napadnu nas, pokolju, okupiraju, razruše kulturne i vjerske objekte, miniraju nas, trideset tisuća ljudi drže u srpskim logorima, a nakon što ih pobijedimo i protjeramo, poklonimo im pravo da sami pišu povijest svoje agresije, da nam izdaju svoje udžbenike.! Bog će dati i tomu krajNajveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati nadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima. Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potreba obitelji i hrvatskog narda. Koronavirus je veoma zarazna bolest, ali je najopasnija zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole i sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi - kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ''crvenu crtu'' Božju strpljivost. Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg imperatora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan duplo više za mjesec dana. Na prvi pogleda nagrada je izgleda mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže. Ako se budemo držali ovakve matematike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom raščistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje (pečalbu) u tuđe države. Hrvatska je država hrvatskog naroda i njenih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu. Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u - Pravoslavnu Crkvu Hrvata. Takvu crkvu već imamo u RH, ali hrvatske vlasti i Srpska pravoslavna crkva ne daju da se registrira i razvije u veliku vijersku zajednicu u Hrvatskoj? Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrešne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80 posto glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača koja je dobila samo 20 posto. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom tragedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo upravljanje Hrvatske s EU u šestomjesečnom trajanju.Treći razlog je vrlo bljedunjavi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ- ovih, glasača. A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip – Ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima. U svakom slučaju Škoro neće dobiti više od 50 posto da bi mogao oformiti Vladu. Time se otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne. Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj više tisućljetnoj povijesti i održao i oduprao svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama. Doduše uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije sustao niti je izgubio volju i vjeru za opstanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti - pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova u RH. Ne uzmičimo ni pred kim. Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju. / St. Margaret Mary Alacoque |
Gvozdansko (Libreto za istoimenu operu?)licke-novine@licke-novine.hr Piše Rudi Tomić Naselje Gvozdansko imalo je utvrdu koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu najljepših srebrnjaka (novac). Ova utvrda se u 16. stoljeću proslavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka. U hrvatskoj povijesti nema većeg simbola borbe za slobodu Hrvatske od stranih okupatora, niti ima većeg uzora za mučeništvo i žrtve za obranu hrvatskog kutka do zadnjeg vojnika i zadnjeg daha hrvatske duše. U hrvatskoj povijesti Gvozdensko ima još i veće značenje nego Masada (72.)u židovskoj i Alamo (1836.) u američkoj povijesti, mada postoje bitne razlike u završnici. Hrvatski povjesničari trudili se su opisati junačku borbu u obrani Gvozdenskog i stravičnu smrt branitelja u utvrdi, gdje su svi bili mrtvi, zamrznuti i s puškom u ruci stajali kao stećci, čije je junaštvo oduševilo Ferhad-pašu Sokolovića, te je pozvao katoličkog svećenika da uz vjerske obrede pokopaju mrtve. I sam je iskazao najveće vojničke počasti hrvatskim vitezovima. Među najzapaženijim autorima libreta bili su: Franjo Marković, Ivan Dežman, Hugo Gadalić, Dimitrija Demetar, Danko Angjelinović i Zlatko Tomičić. Mipe Prpa, posredstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, darovao je Hrvatskom kraljevskom gradu Kninu veliki fundus umjetnina: HAZU je odgovorila gospodinu Prpi, nakon deset godine (2007.) da nije došlo do realizacije donacije gradu Kninu, koja je bila svečano potpisana u Zagrebu 5. travnja 1997. godine. Ako već nije došlo do realizacije muzeja u Kninu, gdje bi ova predragocijena umjetnost imala trajnu izložbu. To je u nadležnosti Ministarstva kulture, jer je zgrada u vlasništvu RH. Hoće li to Ministarstvo shvatiti, da uređenjem zgrade te škole i postavom u nju oko 250 slika, Prpinih djela, da bi se osiromašeni i zapušteni Siverić (nekad zbog više rudnika bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji), tim potezom i sa skromnim sredstvima pretvorilo bi ga u svjetsku turističku destinaciju. Nažalost u Hrvatskoj ništa nije moguće, ako to politika ne želi. Zašto HAZU u Zagrebu i Ministarstvo kulture RH nisu upriličili izložbu ove - na svijetu jedinstvene umjetnosti Mile Prpe u Rijeci, koja je dobila status ''Prijestolnica europske kulture'', nego su izložili petokraku kao ''umjetničko djelo'' i grad okitili jugoslavenskim zastavama. Sramota za grad Rijeku, sramota za Ministarstvo kulture, sramota za HAZU, i konačno sramota za Vladu RH i Predsjednicu RH, jer su osramotili hrvatski narod, te ujedno i omalovažili jednog i jedinstvenog hrvatskog umjetnika, živu legendu, s kojim bi se ponosila svaka država na svijetu i koja bi za unikatne umjetnine Mile Prpe sagradila muzej u centru svoje metropole, i donijela mu Nobelovu nagradu. Još, ako se tom navedenom doda, da je Mile Prpa autor Codexa Moralis Croaticum, koje je - također jedinstveno djelo Moralnog kodeksa u svijetu. Autor je ogromnog pjesničkog i filozofskog opusa s više od 50 tisuća stihova, kroz stotine i stotine predivnih pjesama, kroz brojne velike spjevove i sl. („U tom mnoštvu stihova Prpa je doživio potpuni rascvat duše , i čega se god dotakne, poput mitskog Mide, pretvori u pjesničku sliku, stih, strofu ili pjesmu! Tko jednom uđe u taj labirint misli i stihova, u tu čudesnu čaroliju stiha i rime iz njega više nikad ne izlazi“. Prof. Grga Rupčić) „ Nitko još do sada nije u tolikoj mjeri obogatio hrvatski književni jezik kao Prpa. U njegovim književnim i poetskim djelima hrvatski jezik je naprosto rascvjetao do neslućenih razmjera. Isus bi Mili Prpi rekao: ''ne bacajte bisere svoje pred svinje.'' (poruka u Mateju 7,6) Da je živ Ivan pl. Zajc sigurno bi skladbu Libreta za operu Gvozdansko digao na visinu opere Nikola Šubić Zrinski. Vatroslav Lisinsku također bi Libreto za operu Gvozdansko stavio u red svojih opera Ljubav i zloba, ili Porin. Jakov Gotovac bi uglazbio Prpin Libreto kao što je uglazbio Tomčićevo jedino libreto Petar Svačić, Usput rečeno, Libreto Zlatka Tomičića - Petar Svačić, obnovili smo tekst u knjižici u izdanju revije Hrvatskog puta (Toronto 1989. godine). Isto tako hrvatski bi politički, kulturni i medijski predstavnici u Hrvatskoj trebali vidjeti Milu Prpu, ne kao Hrvata, nego kao tip - lik heroja na pozornici hrvatske povijesti, umjetnosti, kulture i domoljublja. Potoci krvi i brda leševa |
Srbiziranje i jugoslaveniziranje: Hrvatske nakon raspada Jugoslavijelicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić
Naslovnice u medijskim glasilima u RH donose izvješće, da je oko 5000 Srba iz Srbije dobilo pravo na hrvatsko državljanstvo od 1. siječnja 2020. Riječ je o osobama koje su rođene u Srbiji, a čija oba roditelja imaju hrvatsko državljanstvo. Njima je izmjenom ovog zakona omogućeno da zadrže srpsko državljanstvo i istodobno ostvare pravo na hrvatsko državljanstvo, koji im pripada po porijeklu. O kakvom je porijeklu riječ, kada je poznato da Srbi u Hrvatskoj nikad nisu bili hrvatski državljani, niti su za Hrvatsku osjećali (čast brojnim izuzetcima) nego su bili Srbi u Hrvatskoj s jugoslavenskim državljanstvom. Za vrijeme Jugoslavije nije bilo hrvatske putovnice, nego su bile jugoslavenske, a putovnica je dokument o državljanstvu. Da su Srbi u Hrvatskoj bili hrvatski državljani, onda se oni nikada ne bi borili za ''svoju srpsku državu'' u Hrvatskoj, niti bi stvarali sporazum s fašističkom Italijom za pripajanje Like i Dalmacije Italiji nakon sloma kraljevske Jugoslavije. Niti bi nakon poražene komunističko-srpske Jugoslavije stvarali ''svoju srpsku državu'' u Hrvatskoj, nastojeći se priključiti ''svojoj drugoj srpskoj državi'' u BiH i konačno uokviriti se u Veliku Srbiju. Hrvatske vlasti jasno su osudile ustašku državu.Zlo je locirano: tko ga pokuša osporiti odsad će se sukobiti sa službenom politikom. Za današnju Hrvatsku velika je moralna i politička obveza da se jasno odredimo prema ratnoj prošlosti i da osudi ustašku državu i njenu politiku terora, što su hrvatske vlasti učinile nedvosmisleno izložbom o holokaustu u Hrvatskoj i prigodnim političkim istupom predsjednika Vlade Plenkovića. Ako je Plenković mislio da će s jasnom osudom NDH ušutkati četničko vodstvo u Beogradu i Zagrebu s izjavom: ''Nitko Hrvatima ne bi smio, poslije svega, nabijati stigmu ustaštva i nacizma, ako sami nostalgičari ne bi stvarali zabunu gdje je u ratu bio gro nacije, i kakva je bila ratna državica (NDH, op.a.) '', grdno se je prevario. Dačić je prešutio, a Plenković ''zaboravio'' - BleiburgAko već govorimo o posljedicama, onda treba govoriti i o uzrocima za takve posljedice, pa makar one bile i neugodne. Naime, Plenković bi trebao znati hrvatsku povijest, ne samo onu partizansku, komunističku i jugoslavensku, koja je ponovo udomaćila u Zagrebu, gdje ''hrvatski cinkeri rade 'punom parom', a žal za 'regionom' dokazujemo koncertima Lepe Brene i pjevanjem Jugoslavenke.'' (3) Nismo iznenađeni njegovom izjavom, jer Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedino pravično sudište u Republici Hrvatskoj, osudilo je (31. 10. 2015.) Josipa Broza Tita za genocid i Zorana Milanovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Govor Franje Tuđmana u Kninu''Ne znate možda vi mladi da je 41. godine kad se čitava Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novaković i pop Momčilo Dujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i zahtijevali, nudili se fašističkoj Italiji da fašistička Italija pripoji kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje u Kninu (...) 11. kolovoza 41. potpisali sporazum sa Talijanima protiv nezavisne države Hrvatske (tek proglašene 10. travnja 41., op.a.), a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva. (i NDH, op.a.) - Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin (nakon Oluje, op.a,) nego onda poveli sa sobom i sve ono što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja ovih hrvatskih krajeva ili velikoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. (5) Pogledi iz dijasporeMnogi su ljudi pitali za mišljenje o davanju državljanstva Srbima rođenim u Srbiji; o promoviranju jugoslavenstva na pozornicama u Zagrebu i u Rijeci na otvaranju ''Prijestolnice europske kulture'', te o izložbi holokausta u Zagrebu. Nisu pitanja bila ugodna, većina je ljudi reagirala emotivno, što je i opravdano. Ni oni koji su došli iz emigracije nisu dobro došli - welkome! Naime, rečeno je Davoru Ivanu Stiru da on ''ne razumije Hrvatsku, jer tu nije rođen, a onaj tko je ne razumije, ne može je ni voliti, također sramoti Hrvatsku, poglavito sebe.'' kaže Mladen Pavkovic. Naša djeca imaju hrvatsku dušu, imaju znanje i zvanje i većina njih znaju hrvatski, i jezik zemlje u kojoj živi, čak i nekoliko jezika. Imaju nadu s kojom žive, kao i mi njihovi roditelji, da će u Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj jednog dana doći do integralne slobode i uspostave nacionalne, neovisne i demokratske države hrvatskog naroda, kojom će upravljati hrvatski sinovi i kćeri čiji roditelji nisu veleizdajnici, komunisti, četnici, zločinci, kriminalci i lopovi. Amen! Žalosno je što moramo reći, da je hrvatski narod svojom krivnjom doveo sebe i državu u kaotično stanje zbog lošeg izbora svojih stranačkih predstavnika, saborskih zastupnika i predsjednika. Istu odgovornost snose pred ljudima i Bogom svi oni koji su bili lijeni izaći na birališta, ili zbog osobnih razloga birali najgore među najgorima. Nemarnost i mržnja imaju osobne i nacionalne trajne posljedice. Što se tiče izbora Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske - s tim je gotovo - odluka je pala / Alea iacta est. Kasno je za prigovore i panjkanje, jer narod je znao koga bira i sada s Milanovićem treba živjeti slijedećih pet godina u - slučajnoj državi. Drugo je pak pitanje parlamentarnih izbora, gdje će se kandidirati predstavnici skoro 200 stranaka, koje u većini slučajeva predstavljaju sebe, ili mali skup sljedbenika. U većini domoljubnih strankama i strančica nema većih idajnih razlika, samo su u pitanju ljudski ego - taština, a kod ljevičarskih stranaka i strančica, kao i manjinskih svi su složni u jednome: protiv samostalne države hrvatskog naroda. (*) Lekcija iz hrvatske povijesti Predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću: |
Glas iz dijaspore – poziv na jedinstvo svih Hrvata Možda ipak ima nade za HDZ!licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić „Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.“ Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plešivci. Odmah nakon toga uslijedila je, 28. veljače 1989. javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja i imena - Hrvatske demokratske zajednice. Neki su predlagali čekanje i drugo ime - Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju. Evo, do čega smo došli!Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije, ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama. ''Desnica'' i ''ljevica'' su - farsa! Ima li nade za HDZ?Je li uopće potrebno davati HDZ-u političku i nacionalnu ''transfuziju'' za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistematski uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta, kao promil u odnosu na broj iseljenih. Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubio parlamentarne izbore EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi. Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ''sloboda umjetnosti''! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ''Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.'' Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a i Vlade dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti proširenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za SAD. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju, još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje - exodus. Nova politička pojavnost u HrvatskojNa pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutačno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovo izaberu Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićevom doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim političkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj. |
Hrvatski je narod - opet zakazao!licke-novine@licke-novine.hr
|
Drugi hrvatski krug Koga ćemo birati: nju ili njega?licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Nije bilo izričitog izbora u prvom krugu, gdje smo imali 11 kandidata, a kako će tek biti u drugom krugu gdje se moramo opredijeliti za jednoga kandidata: nju ili njega? Teško, tužno, ali nužno! Moram reći, da je od 11 kandidata, njih devet (9) imalo ''0'' izgleda za pobjedu (a bilo ih je koji su izišli s neprijateljskim iskazima, za koje bi trebali dobiti zatvorske kazne), a mala izlaznost na birališta, posebice se negativno odrazilo na nas iz dijaspore jer nismo mogli poslati svoje glasove elektronskom poštom, a do malobrojnih birališta bilo je za većinu nas nemoguće doći. Da je dijaspora (iseljeništvo) imala mogućnosti poslati svoje glasove elektronskom ili običnom poštom – ne bismo imali drugi krug izbora. Ključno pitanje je također: tko broji glasove? Činjenica je: onaj tko broji taj - bira! Kakve su nakane bile devetorice kandidata?Ne možemo isključiti ljudska taština, ali veći značaj je imala ljudska mržnja, osveta i zavist - te tri hrvatske ''vrline'', koje nas prate kroz cijelu našu povijest. Bilo je očevidno također da su udba, (anti)fašisti, komunisti, srboslavlje i srbopravoslavlje, manjinci i svekoliki ološ u Petoj koloni uglavnom dali glasove svome kandidatu s ''karakterom'' Zoranu Milanoviću, nekadašnjem predsjedniku Vlade u ''slučajnoj'' državi. Da Milanović ima barem malo karaktera ne bi se nikada kandidirao ni za jednu dužnost u ''slučajno i nenormalnoj'' državi, jer ovako ispada: licemjer ili luđak. Milanović je dobio maksimalni broj glasova, te u drugom krugu može malo ili nimalo povećati koji postotak glasova. Ali, postoji jedna druga opasnost, bojkotiranje izbora, odnosno neizlaznost na birališta, koja je isto toliko odlučujući faktor u izborima kao i davanje glasa. I Milinaovića ta činjenica zabrinjava: ''Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze...'' Primjeri nas uče: lakoumnost rađa zločin i nedjela. Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama nekih pojedinaca ili medija, da svi koji su dali glas dr. Miroslavu Škori - ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ''bračnu zajednicu'' sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije. Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića - Ex malis minima eligere. (Od zla birati najmanje.) Hrvatski je naroda - opet zakazao!Ne može se reći, da hrvatski narod nije imao priliku prekinuti suradnju s izopačenim HDZ-om (za kojeg M. Brkić kaže: ''da treba narod vratiti HDZ-u!'' Mi bismo rekli: Treba HDZ-e vratiti narodu!) i demolirati jugokomunističku Partiju - SDP-a iz hrvatskog političkog života. Narod je imao alternativu u izboru, mogli smo bez stranačkih okvira - plebisciratno izabrati nove smjernice s političkim sadržajem. Škoro je izgubio bitku, ali nije izgubio rat. Zaključna misaoŠto bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla učiniti u ovom kratkom vremenu, da donekle može uvjeriti potencijalne glasače u svoju iskrenost, trebala bi explicite izbaci Matu Granića s Pantovčaka, jer on je proturječnost Predsjednice koja tvrdi da je ona idejni nasljednik prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Granić je opstruirao Tuđmana i radio protiv Oluje. Bio je među prvima koji je napustio HDZ-e i s Vesnom Škare Ožbolt osnovao stranku ''Demokratski centar'' 2000. godine, oporbenu stranku Tuđmanu i HDZ-u. Trebala bi također ograditi se od Istambulske konvencije, čime bi se distancirala od Plenkovića, hrvatskog Jude. Iskrenim i pametnim državotvornim Hrvatima uz ove uvjetne činjenice nisu potreban druga obrazloženja ili uvjeravanja. Prilika je da na sučeljavanju s Milanovićem odlučno definirate novu državničku strategiju bez natruha Granića i Plenkovića. Poštovana Predsjednice Republike Hrtvatske Kolinda Grabar Kitarović ovo je minimalna i potrebna konstatacije koja je potrebna da biste popravili image i dobili povjerenje za drugi predsjednički mandat, a istodobno dali biste smrtonosni udarac - svim mrziteljima Hrvatske (zvanim ''ljevičarima''), posebice veleizdajniku i hohštapleru Zoranu Milanoviću. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, a strpljivost nadu. (Rm: 5, 3-4) Na dan Svete NEVINE DJECE, 28. 12. 2019. |
Obeshrabrivanje naroda je nacionalni tumorlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićPotrebno je biti jak, kako bi postao velik; to je naša dužnost. Život je borba koju ne možemo izbjeći. Moramo trijumfirati! - St. Pio of Pietrelcina. Priča kaže: Sotona nudi na prodaju sve svoje ovlasti, izuzev - obeshrabrenje (discouragement), što je najmoćnije sredstvo za uništiti čovjeka - duševno i tjelesno. U najradosnije doba godine: ''U se vrijeme godište...'', Hrvatsku je obuzela predizborna predsjednička groznica, u čijim se kampanjama, uz obične osobne optužbe, promiču nove smjernice za bolju budućnost hrvatskog naroda; osvanuli su i provokativni veliki plakati napisani na sa sloganima kandidata napisani na ćirilici; došla je Lepa Brena s pratnjom i obitelji iz Beograda i napunila Arenu u Zagrebu, i kaže: ''Teško je bilo sakriti ovu sreću''; Aleksandar Stanković - Acu ugostio je ''Nedjeljom u 2'' na HRT-u poznatu aktivisticu Natašu Kandić iz Beograda, koja je izrazila ''zabrinutost promjene stava Hrvatske o ratnim zločinima, kao da nakon ulaska u EU više nema potrebe za procesiranjem.'' Mogli bismo donijeti zaključak: Hrvatsi vole Srbe, a Srbi vole Hrvtsku! Borba za prijestolje (Tron) Od ozbiljnih kandidata treba posebno spomenuti dr. Miroslava Škoru, koji kaže da će se boriti: ''Za uspješnu, poštenu, transparentnu, ponosnu Hrvatsku...'' Naglasio je također ''da bih želio da izbori budu 'za' nešto, ne 'protiv' nekoga'', među ostalim rekao je Škoro u opširnom i provokativnom intervju slobodnedalmacije.hr/ jutarnji.hr (15.12.2019.) Zanimljivo je, da se na ''desnici'' nalazi desetak kandidata, po hrvatskom običaju (Ex usu) koji će u krajnjem slučaju oduzeti glasove Kolindi Grabar Kitarović i dr. Miroslavu Škori, što će dovesti Milanovića u drugi krug. Predsjednički izbori u RH ne mogu proći bez Pupovčeve provokacije, koji je na uglednim mjestima postavio velike plakate s imenima kandidata - napisane na ćirilici. Naime, dobio je novac iz proračuna, a koalicijski je partner s Plenkovićem u Vladi, s toga se on osjeća pozvanim da unese srpski element u predizbornu kampanju za predsjedni(cu)ka RH. Brena može 'Jugoslavenku' - pevati u Zagrebu!' Spektakularni koncert nekadašnje najveće jugoslavenske zvijezde (i četnikuše), Lepe Brene, u krcatoj zagrebačkoj Areni, na kojemu je publika gotovo pala u trans od sreće, pjevajući zajedno s njom uglas 'Jugoslavenku'...'', izvijestili su mediji u Hrvatskoj i ''regionu''. Ni za vrijeme Jugoslavije na još većim komunističkim skupovima nije bilo toliko jugoslavenskih zastava na jednom mjestu, kao u Areni na koncertu Brene! Kako bi jugoslavenstvu iskazala najveću počast, Brena se spustila na pozornicu u ljuljački u obliku crvene petokraki i - zapjevala: ''Oči su mi more Jadransko, kose su mi klasje panonsko, sestra mi je duša slovenska, ja sam Jugoslavenka. Kad pogledam naše more, naše reke, naše gore svu lepotu gde sam rođena i sve što bi reći znala u srcu sam zapisala, živila Jugoslavija. Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra ponosita, širom sveta o tebi se zna, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati, živila Jugoslavija. Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtit će se vekovima, živila Jugoslavija'', i to uz vatromet. Mate Bašić, direktno.hr (15.12.2019.) Što drugi kažu o koncertu u Areni: Zaključna misaoSve ovo što se u Hrvatskoj zbiva ovih dana ne smije obeshrabriti hrvatski narod, niti izgubiti vjeru i volju u bolju budućnost u našoj domovini, najljepšoj zemlji na svijetu. Ne smijemo dozvoliti da nas sotone dovedu u položaj bespomoćnosti, u gubljenje samopovjerenja u sebe i u hrvatski narod, koji je toliko puta ustao u obranu svoje domovine bez izgleda za uspjeh, ali providnost Božja uvijek je došla u pravo vrijeme i s toga ne trebamo gubiti nadu u još jednu - konačnu pobjedu nad domaćim veleizdajnicima i petokolonašima. Treba zamesti krvavi trag Tita i srboslavlja u Hrvatskoj, jer dosta je bilo 100 godina srpskog zuluma. Nije kriva šesdesetgodišnja baba Fahreta Živojević, zvana Lepa Brena, za čiji se dolazak u Zagreb znalo ima devet mjeseci, nego su za njezin dolazak i dozvolu za koncerte u Areni odgovorni: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, antihrvatski mediji i organizatori koncerta- smeđoglavi supovi. Ubrzo ćemo vidjeti tko će biti izabran za najodgovorniju dužnost u državi - predsjednika Republike Hrvatske i kakvu ćemo Hrvatsku imati. A nakon toga vidjet ćemo hoće li državna i lokalna vlast preko ovog sramotnog čina preći šutke, ili će netko biti odgovoran za uvoz srpske ''kulturnu'' agresije u Hrvatsku. Izaberimo osobu s državničkom odlučnošću u obrani slobodne, sigurnosti i časti hrvatskog naroda u Hrvatskoj. Ne zaboravite: Nitko nije kukavštinom postao besmrtan! /Nemo ignavia immortalis factus est!! Sretan Božić i veselu Novu 2020. godinu želimo prijateljima, poznanicima i hrvatskim vjernicima i braniteljima u našim domovinama - Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori! |
UTEMELJENO ODLIČJE VELEREDA FRANJE TUĐMANAlicke-novine@licke-novine.hr Piše Rudi Tomić Pod naslovom ''Predsjednice, gdje je lenta, gdje je predloženo odlikovanje'', upitao je Mladen Pavković, jedan od najplodnijih publicista u Hrvatskoj, na Braniteljskom portalu (10. 08. 2019.) predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović: '' Što je s njezinim prijedlogom o ustanovljenju odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s lentom i Velikom Danicom, koji bi bio dodjeljivan hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja za promocije nacionalnog zajedništva?'' - O tome se relativno brzo prestalo govoriti, pa se bojimo da ovaj prijedlog ne padne u zaborav, odnosno vrlo smo znatiželjni tko će prvi dobiti ovo visoko odličje? Inače, Hrvatima je 'puna kapa' odličja. Naime, predsjednici RH Tuđman, Mesić i Josipović podijelili su oko 750.000 odlikovanja, medalja i priznanja, najviše ih je podjelo prvi hrvatski predsjednik, koji je i sam primio najviše odlikovanja, u jednom danu, 1995., dobio ih je devet te sve četiri medalje, naglasio je Pavković. Predsjednica se prisjetila u izbornoj kampanji za predsjedničke izbore, da bi bilo uputno ustanoviti odličje Velereda Franje Tuđmana, jer HDZ je predložio i podržava njezinu kandidaturu za predsjednicu RH, uz svesrdnu podršku europejca Andreja Plenkovića. U međuvremenu Sabor je potvrdio uvođenje novog odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s većinom glasova - 75 za i 27 protiv i tako je dopunjen Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske kojim se utvrđuje odlikovanje Velereda Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana s lentom i Danicom. Sada se postavlja pitanje: tko će prvi dobiti novo odličje (?), koje je Peto po važnosti na listi odličja, a dodjeljivat će se svake godine 10. prosinca, uz obljetnicu smrti Franje Tuđmana. Mi bismo iz dijaspore (iseljeništva) predložili dvojicu, među brojnim zaslužnima, koji su najzaslužniji, i o kojima ne treba pisati litanije o njihovim zaslugama, niti životopise s njihovim vrhunskim znanstvenim i domoljubnim uspjesima u domovini i diljem svijeta: 1) Profesor dr. Zvonimir Šeparović - prošlo je 30 godina kako s velikom pozornošću pratimo djelatnosti prof. Šeparovića u domovini, među kojima su: Rektor Sveušilišta u Zagrebu, Ministar pravosuđa, utemeljitelj Hrvatskog žrtvoslovnog društva, utemeljitelj Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Na vanjskom području, prof. Šeparović bio je Ministar vanjskih poslova u najkritičnijim vremenima (1991 - 1992), bio je također privi stalni hrvatski predstavnik u Ujedinjenim narodima. Autor je većeg broja knjiga i znanstvenih radova. Ove godine odlikovan je Redom Ante Starčevića.(*) 2) Akademik Josip Pečarić - jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti, pa u svjetskim referentnim žurnalima (SAD i Njemačke) za njega kažu da je 'kralj teorije nejednakosti'. Jedan je od deset svjetskih matematičara čiji broj radova danih na MathSciNet- u prelazi brojku 500. Najplodniji je hrvatski znanstvenik s više od 1100 znanstvenih radova iz područja matematike, te blizu 50 publističkih knjiga, u kojima se bavi temama ključnim za razumijevanje stvaranja hrvatske države. Aktivni je član HAZU, The New York Academy of Science i dopisni član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti. Glavni je urednik časopisa Mathematical Inequalities and Applications. Dobitnik je Državne nagrade za znanost. Godišnja državna nagrada u području prirodnih znanosti, te Red Danice hrvatske s likom Rođera Boškovića. (*) Sa sigurnošću možemo reći, da za novo utemeljeno odličje u Hrvatskoj teško bi bilo naći trećega, koji bi se mogao nositi s ovo dvojicom, koji već tri desetljeća dominiraju hrvatskom znanosti i javnosti s domoljubnom politikom u Hrvatskoj i u svijetu. Naime, s ovom dvojicom hrvatskih velikana bila bi ponosna svaka država na svijetu, a već bi imali, uz sva druga priznanje, i Nobelovu nagradu, da su državljani velike Kine, Amerike, Rusije, Indije, ili malog Izraela, odnosno u državi s nacionalnim ponosom. Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i cijenjena gospođo Kolinda Grabar Kitarović, ako se udostojite na ovu prvu obljetnicu smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana predati prvo odličje uvaženim znanstvenicima i domoljubima, prof. Šeparović i prof. Pečariću koji su cijelim svojim bićem podigli Hrvatsku državu i hrvatski narod na zavidnu ljestvicu državotvornosti i ugleda u Hrvatske i svijetu, bila bi to velika gesta na završnici Vašeg predsjedničkog mandata! Rari quippe boni! (*) hr.m.wikipedia.org |
Srbizam je krvoločniji od fašizma, nacizma i komunizmalicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomćU Srbiji je nacistički irendentistički politički pokret osmišljen u 19. stoljeću, u vrijeme kada je Srbija bila mala poljoprivredna zemlja, u kojoj nije još postojao niti jedan fakultet. Srbijanski ministar unutarnjih poslova (kasnije dugogodišnji ministar vanjskih poslova) Ilija Garašanin objavio je 1844. godine ''Načertanije'', dokument koji sadrži osnovne razloge i načine na koji će tadašnja mala Srbija postati višestruko veća država, iskorištavajući međusobna trvenja i mogući raspad susjednih velikih imperija - Austrijskog, Turskog i Ruskog, te oslanjajući se na neprijateljstvo Francuske i Engleske prema tima imperijima. ''Što se tiče našeg razgraničenja s Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti sebi svršen čin: a) zauzeti na karti označeni teritorij, b) očistiti ga prije nego li se itko pribere. Osvajanje bi se moglo izvršiti samo tako ako bi se jakim odredima zauzela cijela glavna čvorišta, i to: Osijek, Vukovar, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin, Šibenik, te Mostar, Metković, a onda iznutra pripusti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata.'', Srpski plan za velika Srbija. (1) Srpska akademija znanosti razradila je ''Načertaniju'' u ''Memorandumu'' I. i Memoradumu II. čije su odluke pokušali ostvariti nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (1941.) i u poraću, te nakon uspostave neovisne Republike Hrvatske (1991.). S obzirom da su uzroci uvijek prije posljedica, a stvaranja ''velike Srbije'' posljedice su masovno ubijanje Hrvata i razaranje Hrvatske. Evo nekoliko primjera: Fašizam je uništen kapitulacijom fašističke Italije 1943. godine; nacizam je uništen porazom Hitlerove Njemačke 1945. godine, a komunizam je uništen rušenjem Berlinskog zida 1989. godine, čija je 30. obljetnicu svečano proslavljena u Berlinu. No, Srbizam je nadživio i nadmašio sve bivše totalitarističke ideologije i pokrete, pobravši iz njih one najokrutnije torture koje su bile primjenjivane u Hrvatskoj i susjednih država s kojima graniči Srbija. Zanimljiva je činjenica, da je u Hrvatskoj 1669. godine utemeljeno sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica! Dakle, 175 godina prije Garanšaninovih ''Načertarija'', a hrvatski se narod još i danas bori protiv srpske agresije!? Sinonimija srpskog pravoslavlja i četništvaPoglavar SPC i episkop Niški patrijarh Irinej (Miroslav Gavrilović) u svojim govorima često napada Hrvate i katoličku crkvu u Hrvata. Na beogradskom sajmu knjiga (20.10.2019., gdje je bila i promocije publikacija o stradanju Srba u 20. stoljeću, Irinej je izrigao zapanjujuće neistine: ''Patrijarh srpski Irinej i još dvanestorica arhijereja SPC stižu u Hrvatsku 16. studenog 2019. kako bi u slavonskom selu Kućanici pokraj Donjeg Miholjca posvetili (osveštali) tamošnju, obnovljenu pravoslavnu crkvu, ali i rodnu kuću pokojnog patrijarha Pavala koji je umro prije jednog desetljeća''. (5) Zašto je papa nazvao Irineja valikim ? (večernji.hr, svibnja 10., 2019.; Da je ovo papa Franjo vidio ne bi rekao Irinej je veliki patrijarh' - vidi fotografije! (na maxportal.hr, svibanj 12. 2019.) Naime, Hrvatska je Vlada uputila diplomatsku notu Srbiji zbog podizanja spomen-ploče generalu JNA Mladenu Bratiću, komandantu Novosadskog korpusa, 8. studenog 2019. u Novom Sadu, odnosno podizanje spomen ploče zapovjedniku napada na Vukovar, što je, kako mnogi misle u Hrvatskoj, nova agresija na Vukovar i općenito na Hrvatsku. Srbija je kategorički odbacila hrvatsku prosvjednu notu i poručila: ''Rehabilitirate fašizam''! Ministarstvo vanjskih poslova Srbije ne vidi ništa sporno u postavljanju te ploče jer je Bratić poginuo na izvršavanju borbenih zadataka 1991. godine tadašnje legalne vojne formacije, a nije osuđen za ratne zločine, stoji u priopćenju. Među ostalim, u srbijanskoj noti naglašeno se kako su ''registrirane učestale aktivnosti Hrvatske usmjerene ka rehabilitiranju fašizma i nacističkog satelita NDH'', navodeći primjere: Podizanju spomenika Miri Barišiću; ploča 'Za dom spremni' u Jasenovcu; prisustvo visokih državnih dužnosnika na komemoracijama u Bleiburgu, gdje su ubijeni zarobljenici pripadnici ustaške NDH i drugi Hitlerovi saveznici; u Hrvatskoj postoje ulice koje nose ime Mile Budaka, ideologa ustaškog pokreta i najaktivniji u propagandi usmjerenoj protiv Srba i Židova; veličanje ratnih zločinaca Mirka Norca, Branimira Glavaša, te unatoč naporima dužnosnika Republike Srbije da se odnosi s Republikom Hrvatskom uzdignu na višu razinu, svjedočimo stalnim umanjivanjima s hrvatske strane dosadašnjih postignutih pozitivnih aktivnosti na unaprjeđenju dobrih odnosa između dvije države'', priopćenje je Vučićeva vlade. Patrijarh SPC (Irinej), predsjednik Srbiji (Vučić), predsjednik ''Republike Srpske'' (Dodik), kao i predstavnik srpske nacinalne manjina u Hrvatskoj (Pupovc), namjerno nanose uvrede, uoči komemoracije u Vukovaru (18. 11. 2019.) i velebne proslave Oluje u Kninu (05.08.2019.), jer se ne mogu okaniti mržnje i optužba na hrvatski narod, koji je u prošlom stoljeću, u dva navrata, obezglavio četničke štakore i uspostavio nezavisnu, ili neovisnu samostalnu Državu Hrvatsku (1941. i 1991.) Odvajanje Države Hrvatske iz JugoslavijeBilo je mnogo poteškoća i nerazumijevanja u odvajanju NDH i RH iz Jugoslavije. Osamostaljenje Hrvatske su podjednako osporavali i rušili njeni neprijatelji (Srbi) i saveznici (velike sile), a također i neki Hrvati. S tom mržnjom kao i Srbi, protivili su se utemeljenju nezavisnosti ili neovisnosti Hrvatske! Više su bili zaneseni idejom jugoslavenstva i panslavizma, tj. ''bratstvom i jedinstvom'' sa Srbima i očuvanjem Jugoslavije nego stvaranjem vlastite države! Jedan od dokaza za ove tvrdnje vidimo i u velebnim proslavama ''Dana antifašizma'', kojeg su ove godine u Hrvatskoj proslavili bolje nego u bivšoj Jugoslaviji, bolje nego vjerske blagdane - Božić i Uskrs! Ako je NDH bila (1941. - 1945.) ''Hrvatska u nacističkoj Njemačkoj'', onda je bila (1945. - 1990.) ''Republika Hrvatska u nacističkoj Srbiji'' zvanoj ''Jugoslavija'' - u čijem je režimu bila dulje i s većim posljedicama: ono što Srbi nisu ubili i srušili u Hrvatskoj tijekom oslobođenja i stvaranja velike Srbije, to su nadoknadili u spašavanju velike Srbije. Gdje je ovdje matematika, ili logika, ili politička pamet - zdrav razum? (6) Zaključna misaoNe možemo puno, odnosno ne možemo ništa očekivati od Srbije da ublaži svoju ratničku retoriku, da se okane pretenzija, isticanja prava na hrvatske županije i gradove, ali Vlada Republike Hrvatske može odlučno odrediti stajalište (stav) u odnosu na Srpstvo u Hrvatskoj - bez odgađanja: Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenkoviću, na predstavljanju Programa za drugi mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (11.11.2019.) među ostalim, rekao je: ''Pobjeda na ovim izborima ključna je za nastavak ostvarenja programskih i političkih ciljeva. Ovom pobjedom osigurat ćemo kontinuitet politike koja se temelji na našim vrijednostima - državotvorstva, domoljublja, narodnjaštva (?) i demokršćanstva. To je istinska politika desnog centra koja se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana''. Da li je moguće Plenkoviću ostvariti sve što ste naglasili ako u vašoj Vladi, koju ''krasi državotvornost, domoljublje, narodnjaštvo i demokršćanstvo, koje se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana'' nalaze uljeze i neprijatelji Hrvatske države okupljeni u čoporima HNS, SDSS i drugih partija? Predsjedniče vlade RH, da Vas podsjetim kako je završila Vlada u Hrvatskoj u čijoj je koaliciji bio Pribičević, da se, nedaj Bože, ponoviti nesretna sudbina u aktualnoj vladi u kojoj je vaš koalicijski partner Pupovac. Ne želim vam također da doživite sudbinu Subašića ili Trumbića, koji je umro, poludjevši, u Londonu. Knjiga mudrosti ukazuje: Tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora; ona poučava umjerenost i razboritost, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije za ljude. (Murd: 7. 7.) Imam još jedan prijedlog ili zamolbu, odnosno zahtjev: odustanite od odluke da se u Saboru održi zasjedanje vrha Europskih pučkih stranaka od 19. do 21. studenog ove godine,gdje će nazočiti i predsjednik Republike Srbije četnik Aleksandar Vučić. Takvu sablazanu odluku ne bi donijela nijedna vlada na svijetu. Ostavite Sabornicu, hrvatsku nacionalnu baziliku, na miru, pa makar bila i prazna, odaberite drugu dvoranu za zasjedanje EPS i ograničite Vučiću kretanje u Hrvatskoj i huškačku retoriku. Odvažnom će čovjeku sreća donijeti i veliko priznanje! Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u presdavljanju Programa za drugi mandat, govorila je o nekim dijelovima svoga dosadašnjeg mandata spomenula je inicijativu triju mora. Dodala je da je Hrvatsku pozicionirala u srednju Europu i na Mediteran kamo ona oduvijek i pripada. Program za drugi mandat, u sloganu stoji: ''Hrvatska zna i mora bolje'', sastoji se od sedam točaka: hrvatski razvoj, hrvatski identitet, hrvatska odlučnost, hrvatska pravednost, hrvatska demokracija, hrvatska sigurnost i hrvatski oprimizam. Poštovana predsjednice, sigurno znate za latinsku poslovicu: da su u kraljeva duge ruke! Stihovi se međutim citiraju i u drugom, zlobnom smislu. (An nescis longas regibus esse manus?) Pretpostavljam da je naša aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović bila svjesna i u minulom mandatu da ''Hrvatska zna i more bolje'', pa zašto niste ostvarili bar jednu točku od sedam gore navedenih u novom Programu? Svaka čast za inicijativu - triju mora i euforiju na svjetskim natjecanjima naših slavni športaša, bez dvojbe zaslužili ste 10+! Doduše, niste mogli ni učiniti značajne promjene, jer se niste oslobodili savjetnika koji su opterećeni s idejama i običajima iz propalog (jugo-komunističkog) režima. Imali ste prilike i mogućnosti učiniti velike promjene u Hrvatskoj i utjecaj u svijetu. Ali, ''If we're afraid to be different, how can we make a difference in the world?'' (St. Ignatius of Loyola) Vjerujemo u dobre namjere, ali isto tako vjerujemo u ljudske sposobnosti i odlučnosti za dobra djela, stoga je na potencijalnim kandidatima za predsjedničku dužnost RH, da uvjere hrvatski naroda da su njihove riječi ostvarljiva obećanja, a ne obmane. Neka hrvatski narod odluči tko će ga predstavljati slijedećih pet godina u domovini i u svijetu, a to se treba i može ostvariti samo sa izborom prave osobe i masovnom izlaznošću na izbore. Indolentnost je isto što i izdaja, a to je nacionalni grijeh, jer se s nehajom (baš me briga!) može na vlast doći, strašno je i reći - Milanović, koji bi bio gori od Mesića i Josipovića. Molim vas, braćo, čuvajte se onih koji prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste! Klonite se njih! (Rim: 16, 17.) Toronto, na dan Svetog Alberta Velikog, 15.11.2019. Hrvatska je 1669. godine imala sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica! |
Pismo preko bare: Ja ovako mislim!Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!Amerika jenedavno financirala obnovu srpskog partizanskom doma u Srbu, sudjelovala i Vlada RH! Piše Rudi Tomić „Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim, a to ustvari nije“. (Goethe) Hrvatski narod nije ni svjestan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku Zapadnog Balkana (''regiona'') ili, bolje rečeno - ''Veliku Srbiju.'' Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila moderatorica projekta: ''U potrazi za pravdom u svijetu podjela'' i ''Situacija u Europskoj uniji 15 godina nakon velikog proširenja...'' Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ''Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, na primjer u Hrvatskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac''(1) Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade - Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ''Hrvaticu'' Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost (''bratstvo'') katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ''ujedinjenja'' je Potio mortifera / Smrtonosni napitak. ''U školama u Srbiji uči se da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar 'povijesni srpski prostor'. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike razvijaju ideju o 'naciji-žrtvi', što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su 'rasadnici' nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao 'jezgra srpskog građanskog otpora', koji je za razliku od komunista koji su kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)'. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica'', kaže Dubravka Stojanović (2) Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ''Bi li Split bio dio Srbije''? On im je odgovori: ''Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.'' Naime, srbofašisti su uvjereni - da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratnih invalida: ''Srbi nikad nisu bili agresori i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (...) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.'' (3) Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ''uvesti'' Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ''agresori''?, te b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protuzračni sistem ''S-400 trijumf'' i ''Mig-29'' ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ''srpskih etničkih granica''? ''Dani srpske kulture'' u Hrvatskoj Na programu je u centru ''Gavalis'' koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ''Rujanfest'', prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju. Radović je odgovorio: ''Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ''Rujanfestu'' je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.'' (4) Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ''otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje'' u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske - jer znaju što čine! Portal ''Slobodna Europa'' navodi da je to ''jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ''Prosvjeta''. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati. U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i natovoj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljima Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go...ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti! Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvatske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda. Skupine ili pojedinci koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ''Srpske Krajine'', kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protiv hrvatskih branitelja. Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.) Na prostorima bivše Jugoslavije nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvatsku u razdoblju od 1945. do 1990. godine podignuto je 6000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvatskoj spomen obilježja posvećeni: ''Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu'', Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske? Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ''Narodnooslobodilačke borbe'' u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprotiv, za obnovu ''spomen-doma'' u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH! Kohorst je tom prilikom naglasio: ''Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društvenog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resurs u vašoj zajednici (...) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.'' Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s financiranjem ''važanoga objekat'', koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ''da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.'' (5) Dani jada hrvatskog naroda''O, jadna moja Domovino, već decenijima si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju... Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno - ostat će im samo 'bežanje'! (6) Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella - dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju! Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da ne pohitaju masovno u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio pod ruku, tome smo očevici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera, (s kojima častan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW! Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005. do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35,6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com. Nezakoniti financijski odljev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su više od 35,6 milijardi USA dolara, što predstavlja 73 % hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com. Najodgovornija institucija za najveće problema društvene i gospodarske krize je hrvatsko sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlament filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15 % BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajeno 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37,8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.'' (7) Hrvatska je kronični bolesnikUz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastrofalnom sudstvu, gospodarstvu, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20 %, Vukovarsko-srijemskoj 19.44 % te Ličko-senjskoj 18.18 %, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju - nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu. Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja rješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova - lažna obećanja. Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje. SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom posjetu Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ''to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali'', kaže Milanović. Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ''slučajne države'', u kojoj je bio ''građanski rat''? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama čiji je kandidat Milanovića - zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan! Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godine. Ako nekoga zanima čovjek sa ''karakterom'' neka pročita, ili pokuša pročitati, ''Zoranizmi'' koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ''biserima'' ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8) Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ''Privremeni'' iseljenici iz Hrvatske lani su poslali više od 17,8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da ne ode u stečaj, kao što su bile Grčka i Argentina. Zaključna misaoGradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti, odbacio je SDSS Statut Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ''Ovo smatram činom agresije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru'.- rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji. Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i prosrpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali ''ustašom'', a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste! Godinama su sudovi i mediji progonili Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH. ''Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje ponavljati'.- rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima. ''U suvremenoj Hrvatskoj problemi ćirilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali 'ovo je Srbija' Svi problemi u Hrvatskoj s ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ''dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama'', veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i - Srbijom, mogu se riješiti na izborima s izborom prave osobe za predsjednika Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referendumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima. Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19) Na Dušni dan, 2019. Toronto |
U susret izborimaPoruka iz dijaspore kandidatima za predsjednika RHlicke-novine@licke-novine.hr PORUČUJE: Rudi Tomić Hrvatski narod je u Domovinskom obrambenom ratu oslobodio većinu vlastitoga teritorija od srpsko-crnogorskih agresora i JNA, te na ruševinama i razbacanim kostima poginulih hrvatskih branitelja utemeljena je neovisna i demokratska Država (Republika) Hrvatska koja je priznata u svijetu i članica je: UN-a, NATO-a i EU-e. Ali, i pored ovih činjenica, Hrvatska je još i danas u ratu, nakon 25 godina od velebne pobjede u Oluji nad stoljetnim neprijateljem: srpskim fašizmom i pravoslavnim šovinizmom. Srbija više ne vodi rat vatrenim oružjem ''do nestanka našeg ili vašeg'' jer su bili smrtno poraženi u dva rata: NDH-a (1941) i Domovinskom obrambenom ratu (1991.), sada nasrću verbalno i vizualno, što je u današnjim društvenim informacijskim komunikacijama opasnije od ubojitoga oružja jer nije usredočeno na ruševine nego na državotvornu ideju i suverenitet hrvatskoga naroda. To je novi oblik srpske agresije na Hrvatsku. Srbokomunisti i hrvatski veleizdajnici imali su dosta vremena i mogućnosti da se organizirano rasporede u sve društvene, kulturne, športske i vladajuće strukture, posebice u promidžbeni aparat u Hrvatskoj, te i nakon raskomadane voljene im Jugoslavije i poraženih četničkih i srpsko-jugoslavenskih oružanih snaga, uspjelo im je zadržati sredstva komunikacija i ključne položaje u poduzećima, školama i sveučilištima kao i vodeće položaje u politici i u Vladi. Umjesto da hrvatski narod slavi slavnu pobjedu, mora se i danas braniti od srpske agresije, državne vlasti i od pravosuđa u RH zbog isticanja stoljetnih nacionalnih i vjerskih znakovlja i pozdrava u svojoj domovini! Hrvatskomu je narodu nametnut ''osjećaj krivnje'' zbog rušenja četničko-kraljevske i četničko-komunističke Jugoslavije, te stalno iznose neka ''nova istraživanja o počinjenim zločinima nad nevinim srpskim pučanstvom u Hrvatskoj''. Ako bismo sabrali sve ''ubijene Srbe u Hrvatskoj'', prema statistici koja je ''ispečena'' u Beogradu i Banjoj Luci, a konstantno se potencira u medijima u RH, došli bismo do zaključka da su Hrvati ''ubili više Srba'' nego što su Rusi ubili Ukrajinaca. Po toj logici danas bi bilo manje Srba u Srbiji nego Crnogoraca u Crnoj Gori. U matematici nema nagađanja: 2 + 2 = 4. Srpsko pravoslavlje u Republici Hrvtaskoj i peta kolona ''ukazuju'' hrvatskomu narodu i svjetskoj javnosti da je u Hrvatskoj ''oživjelo ustaštvo'' i da se na javnim skupovima čuje poklik ''Za dom spremni'' što podsjeća na NDH i ''potiče mržnju i daje povod za nove zločine nevinog srpskog stanovništva u Hrvatskoj''. Ustaštvo je odgovor velikosrpskomu fašizmu Nikola Stojanović poznat je kao autor članka ''Srbi i Hrvati'', odnosno po ultimativnom naslovu ''Do istrage naše ili vaše'', odnosno ''do nestanka našeg ili vašeg'', u članku uz ostalo navodi sljedeće teorije: Hrvati dakle nisu ni pleme ni poseban narod. Oni se nalaze na prijelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost, dakle do (identitetskoga) nestanka jednoga od tih dvaju naroda (stranke). Stojanović nije nimalo sumnjao da će u toj beskompromisnoj borbi Hrvati ''podleći'', a da će Srbi biti pobjednici, jer im to garantira i ''proces opšte evolucije'', ''prirodna životna snaga'', te konačno ''nadmoćnost na bojnom polju''. S druge strane, tvrdio je da Hrvati ''nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života'', kao ni ''svijesti o zajedničkoj pripadnosti'', te da ''u tuđim slugama gleda ideal pa će i sami postati sluge''. Stojanović je kasnije zdušno sudjelovao u stvaranju jugoslavenske države i nacije, pa s dosta sigurnosti možemo predmnijevati kako je cijeli jugoslavenski pothvat razumijevao kao ''istragu'' u ''proširenoj otadžbini''... ''Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše, jedna stranka mora podleći. Da li će to biti Hrvati, garantiraju nam njihova manjina, geografski položaj, okolnosti, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kojoj ideja Srpstva znači napredak..'' Posrbljivanje Hrvata dakle po Stojanoviću, i dosadašnjim vladama srpskočetničke i četničkopravoslavne vrhuške u Beogradu, nije dovoljno, i po njima Hrvati u potpunosti moraju nestati jer je to ''evolucijski neizbježno''. (2) Svemu je kriva izvršna vlast u HrvatskojZašto je trebalo prodati hrvatski tisak, hrvatske telekomunikacije, hrvatske banke i mnoga hrvatska poduzeća strancima nakon što smo prvi put u povijesti imali sva ta sredstva u svojim - hrvatskim rukama? Sada kada nemamo hrvatskoga dnevnoga tiska i hrvatskih TV-kanala u RH ''Jednostavno Beograd, a posebice sadašnja vladajuća garnitura hrvatsku politiku vuče za nos, a Zagreb sve to poslušno prihvaća. Zato je u toj eskalaciji popustljivosti mogao i doći do zahtjeva Aleksandar Vučić da od Hrvatska više ne etiketira rat sa Srbijom kao 'velikosrpsku agresiju'. Gdje to ima u bogatoj svjetskoj ratnoj povijesti da gubitnik nalaže pobjedniku kako će karakterizirati međusobni ratni sukob? Bez obzira što Srbija ustrajava okrenuti budućnost u odnosima s Hrvatskom, za hrvatske političare postoji donja granice koju ne smiju prijeći. Nema budućih dobrih odnosa dok se ne riješe problemi proistekli iz velikosrpske agresije, a u tom pitanju Srbija koja je u toj agresiji poražena diktira na razne načine hrvatskoj pobjedničkoj strani uvjete i ograničenja. S takvom politikom ni Kolinda Grabar Kitarović ne može računati na drugi mandat, a ako ga ona ne dobije na drugi mandat u HDZ-u ne može računati ni sam Andrej Plenković.'' (3) Jutarnji list (politički barometar u RH) objavio je 14. kolovoza članak s naslovom ''Jutarnji u posjedu predsudske odluke koje bi trebali podržavati svi hrvatski prekršajni sudovi ''Za dom spremni'' kažnjivi i u pjesmi ''Bojna Čavoglave'' koju potpisuje Slavica Lukić, nevjenčana supruga SDSS-ova predsjednika Milorada Pupovca i koalicijskoga partnera HDZ-a u Vladi Andreja Plenkovića. ''Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdrav 'Za dom spremni', odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u makarskoj zapjevao 'Čevoglave', postaviši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja je se godinama valja našim medijima.'' (4) Rado bismo donijeli barem odlomke od svih autora koji su reagirali na presudu Siniše Senjanovića, koji ne skriva svoje četničkopartizanska zastranjenja u hrvatskom pravosuđu, ali s obzirom na veliki broj članaka, iskaza i prikaza trebalo bi objaviti u knjizi, jer je riječ o plebiscitarnoj odluci - Za dom spremni, s kojim se Hrvati stoljećima diče i pozdravljaju. Kako itko može tražiti ili zabraniti hrvatskomu narodu da bude spreman braniti svoj dom i domovinu? Čaša je prelivena! Važnost ustaštva u Nezavisnoj Državi Hrvtaskoj?Nakon masakra hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini, gdje su 20. lipnja 1918. god. ubijeni Đuro Basariček i Pavao Radić, a smrtno ranjen Stjepan Radić koji je od posljedica atentata umro nekoliko tjedana kasnije. To je bio zločin bez presedana u svjetskoj povijesti. Netom nakon dolaska hrvatskih zastupnika s posmrtnim ostatcima iz Beograda u Zagreb dr. Ante Pavelić je izrekao poznatu uzrečicu: ''Na ljutu ranu ljutu travu'' što je bio odgovor Srbiji za ubojstva i progone hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i konačno ubojstvo hrvatskih zastupnika u Beogradu. Dakle, srpski fašisti osnažili su ustaštvo, njegovu važnost i značaj za vrijeme NDH-a i općenito za budućnost opstanka hrvatskoga naroda i samostalne i slobodne države Hrvatske. ''Ustaštvo, kao povijesno oličje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama, gubeći neprestano svoj stranačko-politički značaj kojeg zapravo nikada nije ni bilo. Ovakav razvitak imao je svoje unutrašnje i vanjsko-političke razloge kako se država nalazila u ratu koji se odvijao na vlastitom teritoriju, to je bilo prirodno i nužno davati svemu značaj vojničkog jačanja i osiguravanja. Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koje bi bez smetnja izvršavale sve što njemački ratni stroj zahtijeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane Talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nailazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom i protiv željezne garde. Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripadnosti na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (5) U čem ovdje netko može naći mržnju hrvatskoga naroda, bilo vjerskoga, nacionalnoga ili rasnoga, kao i druge različitosti? Hrvatske vlasti su odgovorne, što su nakon veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu okuražili srpsku nacionalnu manjinu s privilegijom da tri (3) srpska zastupnika bez izbora sjede u Hrvatskom saboru i odlučuju o budućnosti hrvatskoga naroda. Konkretno, srpska nacionalna manjina u koaliciji drži vladu HDZ-a i premijera Andrija Plenkovića na vlasti. Kako je moguće da srpski zastupnici u Hrvatskom (državnom?) saboru za vrijeme proslave Dana pobjede i Oluje, idu u Bačku Palanku gdje se uspoređuje Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, na što je Plenković reagirao da je Vučić ''malo pretjerao''. A trebalo je protjerati srpsko veleposlanstvo iz Hrvatske i pozvati hrvatsko i Srbije. Točka. Opet su Srbi ''ucviljeni'' u Hrvatskoj!Prije nekoliko dana došlo je do incidenta u srpskom kafiću u okolici Knina gdje su bili okupljeni tamošnji Srbi koji su navijali za ''Crvenu zvezdu'' koja je igrala u Bernu protiv tamošnjega kluba ''Yung Boysa''. Ovaj čin, bez obzira čim je bio izazvan, doveo je do fizičkoga napada i materijalne štete, ali sve je to medijski napumpano kao da su hrvatski gerilci upali u srpski kafić čiji je vlasnik Boris Petko nekada bio pripadnik Martićeve milicije ''SAO Krajine'', te da je sudjelovao u ispitivanju i mučenju zarobljenih hrvatskih redarstvenika. Budući da hajka protiv zabrane pozdrava Za dom spremni nije donijela očekivane rezultate, dapače pozdrav je više učvršćen u izričaju nego ikada ranije. Nije li to eventualno dalo povoda da se među Hrvatima nađe netko tko bi izveo ovakvu očevidnu akciju, da se može na osnovi toga pokrenuti novi postupak protiv mržnje, za što je svemu kriv taj ''zloćudni'' pozdrav Za dom spremni. Ovo je samo pretpostavka, ali ima vjerojatno valjanih razloga jer je Petkov kafić poznat po okupljanju lokalnih četnika i u kojem se mogu čuti četničke pjesme i vidjeti izložene Dražine fotografije. Petka se čak dovodi u blisku suradnju s osuđenim ratnim zločincem ''kapetanom Draganom'', s optužbama protiv Hrvatske i Hrvata zbog lokalnoga incidenta gdje su se oglasili i državni predstavnici Hrvatske i Srbije. Predsjednički kandidat Zoran Milanović ocijenio je incident u Uzdolju kako ima obilježje terorizma jer je zastrašivanje, a ne samo fizičko nasilje i pozvao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da poduzme ljudski i politički rizik te nešto kaže u traumatičnoj situaciji. Dočim, Milanović nije našao potrebnim da posjeti Gračane na dan posljednjih ispraćaja 294 hrvatske osobe ubijene na kraju Drugoga svjetskoga rata. Ali našao je za potrebno reći: ''Zar se opet vraćamo u 45.?'' Pupovac je pak zaključio: ''Nije se tu radilo o obračunu navijača'' te je sa srpskim predstavnicima SDSS nabrojio sve napade na Srbe u posljednje vrijeme i zaključio: ''Nama je dosta.'' Dosta je i Hrvatima Pupovca i SDSS-ovaca koji dobivaju upute iz Beogrda kako treba držati nacionalnu napetost zbog navodne ''diskriminacije srpske nacionalne manjine'' u Republici Hrvatskoj. Srpski predsjednik četnik Aleksandar Vučić napad na srpski kafić ocijenio je strašnim i obećao da će svomu narodu koji živi u Hrvatskoj pomoći kako najbolje može: ''Danas ih love po kafićima i gledaju tko navija za Zvezdu, a to su strašne stvari. Mi ćemo gledati što sve možemo učiniti kako bi pomogli svome narodu.'' Vučić je obećao ''pomoć'' Srbima u okupiranoj Glini koja im nije ništa dobroga donijela. Vučić je objavio i novu strategiju te nabavlja oružje u slučaju da netko od susjeda izvrši agresiju na Srbiju! Žestoka je, najžešća dosad, reakcija dr. Mate Palića na ponašanje Hrvatske i odgovor na izjavu srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića da ''razumije oružanu pobunu 1991.'' i pokušaj realizacije projekta Velike Srbije. Oglasio se i četnik Aleksandar Vulin, ministar obrane RS, s izjavom: ''grešili su komunisti posle rata, a posebno srpski komunisti, što sve ustaše nisu kažnjene bar istom sudbinom kao ostali zločinci u Bleiburgu. Da su tako komunisti uradili, ne bi bilo pokušaja pravdanja ustaša i ubijanja srpske dece u izbjegličkim kolonama u građanskom ratu u Hrvatskoj'', rekao je Vulin. ''Jedina ispravna reakcija na takve izjave srpskoga predsjednika (i ministra obrane) je povlačenje veleposlanika iz Beograda i blokada njihova ulaska u EU. Međutim, za takav potez trebamo državnika, a ne poltrone'', komentirao je dr. Palić, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. (6) Zaključna misao''Očito, nekima je stalo do očuvanja Titova mita. Neki imaju za to i dobre razloge, ali ne i Hrvati. Naime, Srbima je Tito stavio (barem za jedno vrijeme) Beograd na kartu svijeta. Bilo je to mjesto gdje su se vrzmale vođe ''nesvrstanih'' i špijuni iz cijeloga svijeta. Tih godina u ovom dijelu Europe kao da se ništa nije događalo između Beča i Beograda. Danas je Beograd tamo gdje mu je i mjesto. BiH muslimani mogu biti zahvalni jer Tito nije obnovio Banovinu i dao im je naciju. Isto tako i Makedonci. A Hrvati ga mogu pamtiti po trima velikim ''zaslugama'' koje simboliziraju: Bleiburg, Stepinac i Karađorđevo 1971.! Ovo troje je sasvim dostatno da Tito kod Hrvata ostane u pamćenju po zlu, i ne dopuste da ih njegov zloduh i dalje progoni i dijeli.'' (7) Neznanje je samoubojstvo jer u današnjim prilikama nitko ne može reći da nema mogućnosti pročitati i naučiti barem ono najosnovije iz povijesti hrvatskoga naroda koja ujedno određuje sudbinu hrvatske države i naroda. ''Često slušamo priču da se u školama ne uči dovoljno o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, pa smo stoga pogledali udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije 'Koraci kroz vrijeme', (Školska knjiga, 2018., 4. izdanje), kojeg su sastavili Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, a na čijoj naslovnoj stranici dominira 'svemirac' umjesto recimo 'hrvatskog branitelja'. Odmah sam primijetio da je u tom udžbeniku prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman samo na dvije fotografije, dok su recimo Titovi portreti daleko brojniji. Ima neka slika četnika, ali ni jedna nekog hrvatskog branitelja. (Jedino je posebno izdvojena fotografija i kraći životopis novinara Siniše Glavaševića). Kako predajem na Sveučilištu, primijetio sam da studenti ne znaju esencijalne stvari iz hrvatske povijesti. Očito je da su u srednjim školama premalo izučavali Domovinski rat i procese stvaranja hrvatske države te da treba povećati satnicu. Još je lošija situacija kad ih pitate o lokalnim sukobima u ratu. Manje-više svima je poznata bitka za Vukovar, ali gotovo ništa ne znaju o borbama za Osijek, Vinkovce, Zadar..', rezultat je provedene ankete koju je proveo znanstvenik Miljenko Brekalo.'' (8) Zaključit ću ovaj osvrt mislima jednoga od najvećih hrvatskih intelektualaca, ideologa i političar dvadesetoga stoljeća - prof. Ivana Oršanića, kojega smo u hrvatskoj političkoj emigraciji doživljavali kao modernoga Starčevića jer je novim elementima hrvatski nacionalizam i državljanstvo osnažio ideološko bogatstvo Oca Domovine dr. Ante Starčevića. ''Dok mi za sve naše politike, političare, ideje i stavove intelektualaca nalazimo samo hvalospjeve i isprike, a za sve narode svijeta samo napadaje i optužbe, dotle mi ne možemo govoriti da smo definitivno ušli u fazu hrvatske političke apsolutnosti iz faze hrvatskog idejno-političkog relativizma i indiferentizma. Dok bilo koji slobodni hrvatski intelektualac može biti, na primjer, djelatni Jugoslaven, bez obzira na to da li je političar, stručnjak ili umjetnik, a da pri tome ne biva označen i osuđen, dotle naša politika ne zna što je to odgovornost prema apsolutnoj ideji naroda.'' (9) Ovdje iznesene misli i činjenice su poruka dijaspore kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske, po čem će biti vrednovani kandidati i njihova predizborna obećanja hrvatskomu narodu. Nužno treba u Republici Hrvatskoj mijenjati Ustav i donijeti nove zakonske odredbe u odnosu na neprijateljsku Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, oduzeti joj sve ono što su dobili za vrijeme Jugoslavije, Karađorđeve i Titove, i vratiti Katoličkoj crkvi u Hrvata. Treba također ukinuti status ''nacionalnih manjina'', jer Hrvatska je država hrvatskoga naroda i njenih državljana koji mogu biti po nacionalnosti: Turci ili Grci, Srbi ili Romi, Bošnjaci i drugi, te po vjeri: katolici, pravoslavci, muslimani, protestanti ili ateisti. Dakle, u Hrvatskoj svi koji imaju hrvatsko državljanstvo imaju pravo birati i biti birani u sve državne ustanove i institucije. Ako su jedni građani privilegirani, onda su drugi diskriminirani, a u današnjim okolnostima hrvatski je narod diskriminiran u svojoj domovini, dok vladajuća vrhuška uporno radi na ostvarenju asocijacije Zapadnoga Balkana. Ako potencijalni kandidati za predsjedničko prijestolje nemaju nakanu putem referenduma izmijeniti ustavne propuste i zakonske odredbe koje su na štetu hrvatskoga naroda, onda ne trebaju očekivati da će ih narod izabrati za svoje predstavnike. Treba također naglasiti važnost Katoličke crkve u Hrvata i služiti Bogu po uzoru blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, a ne oponašati bezbožnost europskoga socijalizma. Izvori: |
Duhovna i domoljubna lijenost Hrvatalicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Lijenost i malodušnost su uzroci što toliko ljudi, premda ih je priroda već Lijenosti se skrivaju, zbog sramote, u drugim slabostima od kojih je najpoznatija - odgađanje. Lijeni ljudi neće priznati da su lijeni nego traže izgovor u odgađanju i u odugovlačenju. Duhovan lijenostBiblija mnogo govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: ''Ljenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke biježe od posla'' (21:25); voli san: ''Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj'' (26:14); daje izgovore: ''Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'' (26:13); krati vrijeme i energiju: ''Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa'' (18:9). Domoljubna lijenostZa razliku od duhovne lijenosti, domoljubna lijenost nije jedna od Sedam smrtnih grijeha, ali ima smrtonosne posljedice. Domoljubna lijenost je presuda hrvatskom narodu za gubljenje slobode, uvođenje diktature, diskriminacije, pljačke, kriminala i osiromašenje, a na kraju i - osobna propast. Hrvatski je narod u svojoj dugoj i burnoj povijesti pokazao i dokazao koliko je presudno domoljublje u obrani hrvatskog pučanstva i prostora na kojem obitava u svojim nacionalnim posebnostima i državnim granicama. Svi predsjednici/a RHNakon velebne pobjede u Domovinsko obrambenom ratu, nakon gromovite Oluje, koja je zablistala u Hrvatskoj i u svijetu, domoljublje je doživjelo stagnaciju - mirovanje, zastoj, pomanjkanje razvoja i ponosa. Posebice nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana (10.12.1999.) - pošla su hrvatska kola nizbrdo. Zaključna misaoZnamo kakve su posljedice ostavili predsjednici RH od 2000. godine do sada, a zbog neizvjesnih izgleda za budućnost, hrvatski narod bi trebao biti veoma zabrinut, kako se ne bi, ne daj Bože, ponovo ustoličila osoba u Titovoj jazbini - Pantovčaku, koja bi u ovim najkritičnijim vremenima odvela Hrvatsku u završnu fazu - samouništenja. Ilindan, 2019. |
Vlada u RH ignorira dijasporu, a ažurna je za potrebe srpske manjine i - Srbije!licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Nemojmo se tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom sudbina, nego se tužimo na sami sebe. Dr. Ante Starćević Čovjek mora biti malouman ili ravnodušan da ne dobije šok, duševni potres, gledajući što se zbiva u Lijepoj našoj, za koju su se stoljećima Hrvati borili i umirali: od Seljačke bune (1573.) do Oluje (1995.). U vremenskom razdoblju od 422. godine, statisitčki govoreći, poginulo i prognano je više hrvatskog naroda u ratovima za opstojnost Domovine nego što danas ima stanovnika u Hrvatskoj. Na ovo razmišljanje potaklo me je pismo jednog hrvatskog branitelja, koji je od prvog do zadnjeg dana bio u prvim redovima u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske agresije i JNA; od domaćih jugoslavenskih komunista, kojih je bilo oko 220.000 u SRH, te od domaćih četnika, kojih je bilo oko 581.663, ili u ukupnom broju stanovnika sudjelovali su sa 12.2 % u SRH. Hrvatski je branitelj, među ostalim, napisao i slijedeće: Nad njihovom sudbinom ne treba plakati, jer ni oni ne plaču niti se žale bilo kome, nego ponosno se bore protiv teške bolesti, rade i teško podnose ponižavanje i ugroženost hrvatskog naroda nakon uspješne pobjede u Domovinskom obrambenom ratu. Nisam mogao odoljeti ni suzi ni uzdahu i ušutiti, stoga sam odlučio iznijeti neke najbitnije činjenice, jer sam uvjeren da ima još odlučnih domoljuba, poštenih ljudi u Hrvatskoj i dijaspori koji nisu izgubili nadu, vjeru i ponos u sebe i svoju domovinu. Sustavna mržnja rađa ludostNarod kaže: ''S kim si onakav si''! Milorad Pupovac se indetificirao s ratnim zločincem Vojislavom Stanimirevićem i javno priznao kolegicama i kolegama u Hrvatskom saboru (12. 06. 2019.), čak pozvao DORH da čuju što će četnički čelnik reći: ''Ja sam ratni zločinac koji se borim protiv mržnje i protiv rata već 30 godina i borit ću se u Klubu takvih zločinaca'', dodavši da ''živi u zemlji (?) mržnje i nasilja''! Naime, deklarirani zločinac, toliko mrzi Državu Hrvatsku u kojoj privilegirano živi, da ne može izgovoriti njezino nacionalno, državno i zemljovidno ime, nego govori o životu ''u zemlji'', kao da nije osoba nego glista (lumbricus terrestris). Vojislav Stanimirović imao je krvave ruke za vrijeme masakra i razaranja Vukovara jer je bio na čelu sanitetske službe JNA. Jugoslavensko-četnička vojska postavila ga je za direktora vukovarske bolnice; bio je gradonačelnik u Vukovaru (hrvatskoj Hiroshimi), dok su četnici u gradu razarali i hrvatsko pučanstvo klali u kućama i po ulicama, mučene i prebijene vukli u Ovčaru. Stanimirović je također obnašao mnoge četničke dužnosti u Vukovaru i suodgovoran je za genocid u gradu zbog čega je dobio i Orden za ratne zasluge od Radovana Karadžića 1995. godine u Banja Luci. (1) Na drugoj strani, u oslobođenoj Hrvatskoj, Stanimirović bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, u dva mandata, za srpsku nacionalnu manjinu; bio je član Odbora za financije i državni proračun. U zadnjem mandatu bio je predsjednik kluba zastupnika SDSS-a, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te u Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku - u državi protiv koje se borio i činio zločine! Tko odgajaj našu djecu u Hrvatskoj?Marko Šolić, vukovarski profesor informatike, nakon odlaska s učenicima na terensku nastavu u Vukovar, objavio je tekst na Facebooku: ''I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego zbog toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različitih stvari, neki su govorili kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane.'' Zbog ovakve vulgarne, provokativne i antihrvatske izjave Šolić je od ravnateljice Osnovne škole Matije Gubca dobio opomenu pred otkaz. Uz obrazloženje: ''Ne zbog toga što je objavio u komentaru, već zato jer je pisanjem vrlo dugačkog statusa bavio dok se trebao baviti učenicima''. Drugim riječima, nije Šolić opomenut zbog krivotvorenja hrvatske povijesti, niti što mu se gadi Hrvatska do grla zbog čega mora povraćati (bljuvati), mada objeručke uzima plaću od Hrvatske koju organski mrzi, nego ukoren je samo zato, što je to učinio u autobusu s djecom! Pitamo se, kakav je odgoj hrvatske djece u školama u kojim su učitelji poput Šolića, a takvih ima u većem broju u svima školama i na svim sveučilištima u Hrvatskoj. ''Blaženka Divjak može biti ponosna na kadar koji će nam u školi na velika vrata uvesti 'taj novi vrli svijet'. Uvesti će nam mržnju prema Domovinskom ratu i njenim herojima te izjednačavanja krivnje. Uvest će nam naša 'ministarka' i njezino kraljevsko visočanstvo 'pedofiliju'. I tako je, htio ne htio, upravo 'istinoljubivi' Marko Šolić postao paradigma obrazovnog sumraka u kurikulumu koji nam je, uz svesrdnu pomoć HDZ-a, plasirala aktualna ministrica.'' (2) Idemo dalje: Osnovna škola Dugave u Zagrebu na udaru je zbog izvješenog raspela na hodniku, što je zgrozilo udrugu Europske civilne inicijative u Zagrebu, koju vodi Ivan Zidarević, koji za sebe kaže da je ''homić i Srbin koji obožava Hrvatsku''. Homoseksualac iz Srbije Zidarević uputio je prosvjed ravnatelju škole Tomislavu Cvitanoviću napisan na srpskom jeziku (na latinici) s obrazloženjem: ''U OŠ Dugave, obrazovno-vaspitanoj ustanovi čiji je osnivač država, u zajedničkim prostorijama stoji raspelo. Imajući u vidu članak 41. Ustava Republike Hrvatske - koji govori o sekularnosti RH, kao i to da OŠ Dugave nije privatna obrazovno-vaspitna ustanova, držimo da je ovo eklatantni primjer kršenja navedenog članka Ustava Republike Hrvatske i da se indirektno vrši diskriminacija pripadnika drugih veroispovesti ali i onih koji se deklarišu ateisti i agnostici.'' (3) Mladi nauče ono što su stariji pjevaliU srcu Slavonije, nogometaši i uprava nogometnog kluba ''Hajduk Mirko'' iz Mirkovaca, sela pored Vinkovaca, naslov prvaka u županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županje 2018./2019. slavili su uz četničke pjesme: ''Priča o prekograničnom eparhijatu je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu 'Velike Srbije' u koju oni vjeruju'', rekao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. (5) Srbijanci dolaze na odmor i poslove sa četničkim znakovljem''Hrvatska je idealna za odmor svih koji iskreno mrze sve. Pupovac svoju mržnju može rezati nožem. Ili možda kamom. Vesna Pusić vraća se na medijsku scenu nobelovskim otkrićem: u Hrvatskoj nisu sigurni Srbi, Romi, žene i ljevičari koji, usput rečeno, preko medija i koalicija vladaju zemljom. Miran, pastoralan turist je iz čista mira napadnut na Bačvicama. Istina, da bi riječ rekao. Jedino što je hodao gol do pojasa s tetovažom 'Delije Knina' preko cijeli leđa. 'Sportisti', mirni momci, dobrovoljni donatori krvi, napadnuti su također na splitskoj rivi. Opet lažni alibi. Svi su bili u dresovima Crvene zvezde. Na Braču je napadnuta skupina sezonskih radnika. Navodno samo zato što su u dva navrata vikali 'Ovo je Srbija' i 'Ovo je srpsko more'. Jeftini alibi. Je li itko ikada čuo da su od '90-te pa do danas Srbi šarali, pisali i pjevali 'ovo je Srbija', usput rušili katoličke crkve, 'bombardirali' dubrovačke 'ustaše' i malo klali na Ovčari? Jutarnji, Večernji, Slobodna, Indeks, Nacional i ekipa trebaju svježe vijesti... Lijeva medijska i politička falanga pažljivo prati, HINA, Jutarnji, Obzor, Novi list i čim se nešto takvoga dogodi, oni odmah započinju bjesomučnu kampanju protiv domaćih ustaša, nacista i fašista. O tim 'strahotama' ustaša i fašista odmah se obavještava 'ceo svet' da svi znaju kakav fašizam vlada u Hrvatskoj.'' (6) Ove godine također u Hrvatsku stiže 300.000 homoseksualaca (gay) turista iz Europe. ''Hrvatska je dio europskih naroda te turistička distanca i kao takva sve se više otvara i prima ljude homoseksualne orijentacije'', kazala je Iva Piglić Lazić. U nastavku još je dodala: ''Pokrenula sam stranicu Gay Travel Croatia, odnosno www.gaytravelcroatia.net, a ideja se rodila pred tri godine kada sam u razgovoru sa svojim gay prijateljima shvatila da ne znaju gdje ići kada posjete neki grad.'' (7) Naime, novaca imamo, a ne znaju gdje ga potrošiti jer ne znaju gdje su dobrodošli. Evo, sada su im širom otvorena vrata u Lijepu našu! Dosta j toga više (satis est quod plus) Treba znati i ovo: da je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković odmah nakon proslave 30. obljetnice osnutka HDZ-a, poslao izaslanika na Tjentište, na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci. Vladu Republike Hrvatske tamo je predstavio bivši HDZ-ov ministar branitelja Tomislav Ivić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima. Na vijencu koji je izaslanik Ivić položio pisalo je: ''Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske''. Hodočastili su i saborski zastupnici SDP-a Ranko Ostojić i Arsen Bauk, kao i brojne (anti)fašističke udruge iz cijele Hrvatske, među kojima i udruga Primorsko-goranske županije, izvijestili su mediji u RH. Saborski zastupnici i izaslanici iz Hrvatske vratili su se razočarani iz Tjentišta na Sutjesci, jer nisu vidjeli Tita, koji nije nazočio ni za vrijeme ''bitke'', mada se ''Bitka na Sutjesci'' pretvorila u mit, kao i bitka na Kosovu polju. Nakon Hodočašća na Sutjesku, (anti)fašisti su se okupili u šumi Brezovic, gdje se obilježava 22. lipnja: ''spomen na okupljanje sisačkih komunista, koji su formirali Prvi partizanski odred na području okupirana Jugoslavije.'', naglasio je Habulin. To je laž. Jugoslavije u to doba nije bila ni na zemljovidnoj karti, jer je već 10. travnja 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Na skup u šumi došli su: Milanović, Mesić, Bandić, Josipović, Bošković, Hajdaš Mrsić, Bernadić, Čačić i druga crvena braća na dernek i slavlje uz pjesmu ''Po šumama i gorama...'', kao i za vrijeme komunističko-srpske Jugoslavije. Starost ne štiti ljude od ludosti! Hrvatska je dijaspora bila i ostala - ''neprijateljska''Prošlo je 23. godine od kako sam objavio knjižicu ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' (8/9), koju bi se moglo i danas ponovo izdati s manjim izmjenama, jer nije se mnogo toga izmijenilo, u odnosu na emigraciju (dijasporu), svih ovih godina. I nije bilo vidljivog povratka Hrvata u slobodnu Hrvatsku, mada je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, tri puta javno pozvao Hrvate iz dijaspore na povratak u Hrvatsku: u Norvalu (Kanada), u Perthu (Australija) i na stanici ''Vlaka slobode'' u Gospiću (Hrvatska). Mučno je bilo čitati površna obrazloženja o ''pravim'' razlozima (ne)useljavanja (imigranata) hrvatskih iseljenika. Nije bilo sumnje u iskrenost Tuđmanovih poziva, ali nedvojbeno nema ni povrataka većeg broja Hrvata iz dijaspore. Pozivi i okolnosti nisu bili u skladu. Doduše, iz političke emigracije vratilo se je izvjestan broj dragovoljaca, većinom mlađih ljudi, a neki su dobili i velika vojna i državna priznanja. Bilo je dosta i onih koji su bili u kulturnim ili društvenim organizacijama, koji su se također vratili, ali činjenica je da se veoma mali broj političkih emigranata iz ''ekstremne ustaške'' političke emigracije vratio u Hrvatsku. I to iz dva razlog: Dok se tolike tisuće Hrvata iseljavaju zbog krize, jer ne mogu naći posao, a na drugoj stranu poslodavci u Hrvatskoj traže radnike na sve strane i do sada je uvezeno preko 70.000 stranih radnika, a sprema se masa radnika iz Bangladeša za Hrvatsku, jer je velika potražnja za radnike svih zvanja. Ima još jedna zanimljiva statistika. Naime, oko 600.000 Hrvata starijih od 25 i mlađi od 65 godina koji ne radi niti traži posao. Među njima je 190.000 mladih ljudi, koji bi mogli raditi, ali nemaju nikakav interes za posao. Većina njih živi na socijalnom, ili kod roditelja, ili rade na crno, ili ... od čega žive iz dana u dan. Rad nije samo da se zaradi za život, nego rad oplemenjuje čovjeka i daje mu određenu potrebu za opstojnost.. Što je još karakteristično, da ta mladež nema interesa za stare emigrante i njihove društvene ustanove i župe, koji se nisu samo bavili folklorom nego su čuvali, sačuvali i promicali hrvatsku državnu ideju. Novodošli su se, izgleda, odlučili na asimilaciju. Dočim, mi koji smo bili prisiljeni emigrirati iz Jugoslavije, nismo nikada izgubili nadu za povratak niti ljubav za domovinu, mada će većina nas ostaviti svoje kosti u tuđoj zemlji. Pitamo se, zašto se masovno ljudi iseljavaju iz ovakve Hrvatske, koja je, kako kaže predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH ''moderna Hrvatska, koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće.''? Što znači, RH nema više nikakve potražnje od susjeda: učvršćene su državne granice, vraćeni su posmrtni ostaci ubijenih i imena nestalih hrvatskih žrtava, nadoknađena je ratna odšteta, vraćena je opljačkana imovina, arihiv i umjetnine, et cetra, et cetra. Onda je stvar gotova: Srbija ulazi u EU, a Hrvatska u Zapadni Balkan, tako je osmišljena europska Jugoslavija. Stoga je Vlada u RH ograničila sudjelovanje dijaspore u izbornom procesu (3 zastupnika, kao i srpskoj nacionalnoj manjini) mada nas u dijaspori ima više nego u domovini. Pored toga, teško je u dijaspori doći na izbore, jer većina ljudi s pravom glas trebaju putovati nekoliko stotina, čak i tisuću kilometara do izbornog mjesta. Problem je također u dobivanju hrvatskog državljanstva, ne toliko zbog skupoće i procedure koliko u iščekivanju domovnice, kao da dolazi običnom poštom sa - Marsa. ''Niz europskih država uopće ne poznaje posebno predstavljanje nacionalnih manjina u svojim parlamentima, a to su Austrija, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija Letonija, Litva, mađarska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Španjolska, Švedska i Velika Britanija. Venecanska komisija kaso organ Europske unije zaključila je da se su rezervirana manjinska predstavništva privremena rješenja koja u postkonfliktnim uvjetima i okolnostima u pojedinim državama treba olakšati političku integraciju manjina, a nakon toga biti ukinuta. Republika Hrvtska izdvojit će ''ukupna sredstva za ovu godinu 36 milijuna kuna, od čega će 77 organizacija i ustanova sa 124 članice dobiti 34.606.000 kuna za 54 programa informiranja. 46 programa izdavaštva, 396 programa kulturnog amaterizma i 390 programa manifestacija. javilo se 14 novih udruga koje će dobiti sredstva. Ove godine najviše su Srbi dobili 9.780.000. Talijani 6.915.000, i tako reodm.'' (Hrvatski-fokus.hr). Moguće je, samo u Hrvtskoj, financiranje - Pete kolone! Zaključna misaoIz prigovora, koji dolaze od stanovitih ljudi iz RH, dobiva se dojam, da mi koji ne plaćamo porez u Hrvatskoj ne bi trebali ni imati pravo glasa. Ili ''briga za o iseljenoj Hrvatskoj koja nikada nije bila u Hrvatskoj'' (jutarnji.hr) Činjenica je, da nas u dijaspori ima više nego stanovnika u RH, kojima je uskratiti pravo glasa za sudbinu naše domovine. Samo veleizdajnici u RH mogu imati takvo nastrano stajalište u odnosu na dijasporu. Dapače, Vlada u RH trebala bi donijeti odluku, da se svima u dijaspori uruči hrvatsko državljanstvo, omogući glasovati na predsjedničkim i zastupničkim izborima - dopisnim putem, što bi svakako pomoglo aktivirati iseljeništvo i uskladiti nacionalne potrebe i osigurat veću odgovornosti izvršne vlasti u Hrvatskoj. Nedavni izbori zastupnika za Europski parlament bili su sprdnja, što se očitovalo na slabom odazivu birače s obzirom na kvalitetu potencijalnih stranačkih zastupnika. Izbori su, ipak, dali neke izrazite rezultate. Naime, HDZ i SDP dobili su isti broj zastupnika, ali još je značajnije, odnosno tragičnije da je SDP, koja je nasljednica Saveza komunista Socijalističke Republike Hrvatske osvojila većinu glasova u četiri najveća grada u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. HDZ je teško poražen u RH, a dobili su samo jedan glas iz Irske! Po logici Nine Raspudića u kolumni VL: ''Bolje je bilo kada je bilo gore''. Može li biti gore? Može. Evo, što kaže Slavica Vučko - IHS iz RH: Nulla salus-sine virtute, nulla virtus sine labore! Nijedno ropstvo nije sramotinije od dragovoljnog. Amen! |
Pupovac se umislio da je čekić, a Hrvati - čavli (čivije)licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Ima li još netko u Hrvatskoj kome se taj četnik Pupovac već nije popeo na vrh (....) sa svojim izjavama o ''ustaškim zločinima'', povod mu je bila velika pobjeda Ruže Tomašić na izborima za predstavnicu Hrvatske u Europarlamentu. I njegov veliki poraz, jer nije izabran u europarlement da prestavlja - ''sve Srbe iz bivše Jugoslavije u EU.'' Tjednik četničke ''Novosti'', čiji je vlasnik Milorad Pupovac, a koje plaća Ministarstvo (ne)kulture u Hrvatskoj, objavilo je na naslovnici fotografiju djevojke Ruže Budimir u srednjoškolskoj katoličkoj odori u Torontu, s naslovom ''Ruža ustaška'' uz pjesmu - Hrvatskoj. ''Birači očito ne znaju kakve je strahote počinio taj režim... Dok se ne promijeni odnos prema ustaškom pokretu na izborima će prolaziti ljudi poput Tomašićke'', kazao je Pupovac. Nikad se ne bih dala odreći ustaškog pokreta u dijelu od njegovog nastanka 1928.g. tj. ubojstva Stjepana Radića i još nekoliko hrvatskih parlamentaraca u beogradskoj skupštini pa sve do 1941., i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?'', izjavila je Ruža u telefonskom razgovoru za bivši ''Srbobran'' sadašnje ''Novosti''. ''Fotografija koja se nalazi na naslovnoj stranici je fotografija mene'', potvrdila je Ruža Tomašić za direktno.hr, te nastavila: ''Valjda su se bojali ako objave prije (izbora) da ću dobiti više glasova. Htjeli su mi naštetiti, ali ne mogu oni meni naštetiti. Ja osuđujem sve režime koji su činili zločine pojedinačno, svatko od njih ima ime i prezime. Ovo što oni pišu nije se dogodilo 80-ih, već 70-ih. Ja sam 1981 godine otišla u policiju tako da je taj datum neistinit. (...) Ne sramim se svojih korijena, tko ne želi priznati - njegov je problem'', rekla je Ruža - Hrvatska. I pobjednici u ratu osuđuju zločine koje su počinili neki pojedinci bilo na svoju ruku ili po zapovijedi. Imamo slučajeve u Americi gdje se sudi vojnicima, koji su u Iraku ubili zarobljenika ili kojeg civila. Nije to bio slučaj u komunističkoj Jugoslaviji, nego su ubijali hrvatske partizane koji nisu zbog savjesti klali nevine ljude. Još i danas koljači hrvatskog naroda, četnici i partizani, koji su bili u JNA dobivaju mirovine u hrvatskim kunama iz Republike Hrvatske. Misera contribuens plebs. (Jadni puk što plaća porez!) Ustaše su bile – kamilica prema drugim vojskamaKad se uzme u obzir, da su se ustaše u krvavom ratu u borbi za obranu hrvatskog naroda od zločinačkih okupatora, i branili hrvatske granice od fašista, nacista, četnika i srpskih jugopartizana (komunista), koji su se borili protiv Hrvatske za uspostavu srpske i komunističke Jugoslavije. I u takvim ratnim i okrutnim prilikama ustaše su bile kamilica u odnosu na četnike i partizane koji su klali i palili u Hrvatskoj za vrijeme rata, a nakon rata izvršili najveći mirnodopski genocid u povijesti Hrvata i Europe. Milovan Đilas reče – To što smo mi učinili Hrvatima, to ne pozna ni cjelokupna povijest europske civilizacije. S dodatkom.- Da su Hrvati morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“ Znanstvena istraživanja povijesnih instituta u zapadnoeuropskim zemljama utvrđuju da je u II. svjetskom ratu u bivšoj Jugoslaviji, od strane jugokomunista u suradnji s četnicima (preobučenih u partizane) nastradalo 83 % svih žrtava, a preostalih 17 % odnose se na žrtve svih drugih vojski zajedno koje su tada djelovale na području ex Jugoslavije. Neprijatelji hrvatskog naroda, kada ćete prestati zloupotrebljavati nevine hrvatske žrtve kako biste opravdali svoje zločine nad njima. Avinus R. Ellis bi rekao- dosta je toga: Mihi, qui quondam, semper asellus eris. (Meni ćeš uvijek biti magarac, koji si i nekoć bio.'' Dakle, riječ je o magarc(u)ima koji su navukli lavlju kožu (patizansku odoru) da plaše hrvatski narod kojeg smatraju - životinjama. Ustaše su u ratu osmislile i ostvarile NDH-u, koju ni bogovi ne mogu izbrisati iz povijesti. Ovo što u Hrvatskoj čine petokolonaši, uz pomoć vanjskih neprijatelja u revolucionarnoj - agresiji laži, kako je kazao budući Nobelovac Mile Prpa, jedino je moguće promijeniti na slijedećim zastupničkim izborima: izabrati prave Hrvati i poštene ljude koji će izmijeniti antihrvatske ustavne zakone i zastupati hrvatski narod u Hrvatskom državotvornom saboru. Amen! Siguran sam, da mnogi urednici portala i publikacija u Hrvatskoj neće objavit ovaj osvrt, ne da ne bi htjeli, nego se boje da će ih netko optužiti za ''govor mržnje''. Oni koji bi ih mogli optužiti, ne samo što rigaju mržnju na hrvatski narod, nego doslovno rečeno – ser.. se (oprostite mi na vulgarnosti!) u Saboru, u tisku, na televiziji, društvenim mrežama i radiopostajama - na državu hrvatskog naroda. Dokle će Hrvati gutati ovakve neugodnosti, uvrede i poniženja u svojoj domovini od partizanskih i četničkih kanibala??? Svako odgađanje ima veće posljedice. Blagdan Tjelova, 31. svibnja 2019. |
Što učiniti s posmrtnim ostatcima Pavelića i Luburića?licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Paziti treba i na to da kazna ne bude veća od grijeha, Ne će, valjda, hrvatski narod čekati dva i pol stoljeća (248 godina) da prenese posmrtne ostatke poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, kao što se je čekalo na prijenos posmrtnih ostataka velikana Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novoga Mjesta u Austriji gdje su im odrubljene glave zbog ''uvrede kralja i izdaje zemlje.'' Španjolci bi se htjeli ''riješiti'' Pavelića i Luburića List El Diario piše kako se želi izbjeći ''da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostatci mogli biti poslani u državu njihova rođenja'', odnosno u Bosnu i Hercegovinu. Kakve su zasluge Pavelića za Hrvatsku? Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je rodoljub i domoljub i cijelim svojim bićem bio je odan državotvornoj ideji stvaranja neovisne države hrvatskoga naroda. Istini za volju, bio je stjecajem okolnosti u savezništvu koje je u to vrijeme pokazivalo neke simpatije za osamostaljenje Hrvatske, mada su ''saveznici'' imali prisne odnose sa Srbijom na štetu Hrvatske. Da kojim slučajem Hitler nije udario na Staljinovu Rusiju, Srbija bi bila najvjerniji kolaborator nacističke Njemačke i fašističke Italije, a četnici i partizani bili bi Hitlerovi i Musolinijevi saveznici u borbi protiv NDH. Naime, Srbi su bili prvi u Europi koji su potamanili Židove i porušili sinagoge u Srbiji. Kakve su zasluge Tita za Hrvatsku? Josip Broz Tito je najodgovorniji za najveći mirodobni genocid u povijesti Europe koji su po njegovoj zapovijedi počinili srbočetnički partizani i hrvatski jugokomunistički partizani nad razoružanim vojnicima i nevinim civilima koji su se predali u Austriji. Prema dogovoru s Englezima predani su ispaćeni vojnici i civili, među kojima je bilo na tisuće obitelji s nejakom djecom, u ruke Titovim koljačima. Tito je naredio kako treba postupati sa zarobljenim Hrvatima: Pobiti ih što više i što brže! Zaključna misao Možda ovaj osvrt ne će biti razumno prihvaćen niti u doglednoj budućnosti ostvaren jer hrvatsku mladež odgajaju ljudi koji su odgojeni u Titovu režimu, a koji ne znaju misliti slobodno mada žive u relativnoj slobodi zato što su indoktrinirani u duhu socijalizma i liberalizma koji svoju slobodu vide u ovisnosti o državi. |
Abnormalno je normalno u - Hrvatskojlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićGdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili Kakva nam je gadna vlada - takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i općenito u puku. Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi. Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u - Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sigurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega drugoga, ono zbog - mladosti... Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 - 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu... Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon II. svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.'' (1) Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nakon Domovinskog obrambenog rata, u kojem je perfectum est demolirana velikosrpska iluzija.? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrg, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović i Oliver Majić izaslanik gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita'' (2) U Zagrebu hodamo po kostimaDr. Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvjerski ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavičluk ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju. ''Podaci ukazuju da je 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi komunističke partije.Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Potom Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvatskoj. U policijskim istragama postoji tvrdnja da ima 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe... Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Za podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanovića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.'' (4) Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u EuropiSamo za dva dana (11. i 12. travnja 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali na životu da svjedoče o zločinu. Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljube, hrvatske svećenike i nacionalne institucijee s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novsti, Jutarnji, Večernji, Novi i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT, Nova TV, RTL, N1 i lokalne televizije s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. (corpus delicti) Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: ''izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito''. Drugim riječima, pobjednička vojska nije pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Ne shvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik četnika u Hrvatskom saboru izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u Srpskom parlamentu rekao - ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito...'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta. Neprijateli crkve progone katolike HrvateKoruška katolička crkva, i državne vlasti, odbili su molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lobaškom polju kraj Bleiburga zbog toga jer se ''ova misa politički instrumentalizira'' (komunistička terminlogija!), glasilo je u priopćenju iz Koruške. ''Apsurdno je da tu zabranu traže (hrvatski, austrijski, talijanski i slovenski antifašisti, o.p.) od jedne Austrije koja je bila nacistička od 1937. do 1945. godine. Traže zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca koju su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom u Beč, kao milijunska masa Austrijanca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desnu ruku u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi! Sve u znak dobrodošlice! (5) ''Njegova svetost'' Irinej, dokazani velikosrpski nacista i fašista, koji je kao poglavar svetosavske crkve sa svojim kultom mrtvih i osvjedočenom mitomanijom pozvao Srbe na mržnju prema svemu što nije srpsko i na uništavanje susjednih naroda. ''Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima (nikada nije Hrvatsku, ili Zagorje nazvao pravim imenom!?) tragično ponašanje braće rimokatolika, koji su izazvali najveća stradanja Srba, a nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku'', rekao je Irinej. Ali, ''braća'' su mu rimokatolici u Istri, Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji, Baranji i drugim hrvatskim krajevima. Pedere thus - Prditi tamnjan! Grci kažu za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se zato ipak klanjaju i dive. Nije samo Irinej čije su oči beskorisne jer mu je slijep razum, nego i Papa Franjo ''boluje'' od iste bolesti. Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije rekao je novinaru HRT mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. ''No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da treba zatražiti pomoć Irineja. On je veliki patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. Irineju i meni jedini je interes istina.'' (6) Ako je u interesu istine, onda je istina da je kardinal Alojzije Stepinac poručivao svima, bili oni Srbi, Židovi, komunisti, da se mogu skloniti kod njega ''Brojni su Židovi, više od 259 koji su bili liječeni u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Kad bi policija dolazila i tražila nekog od Židova u bolnici, liječnik bi napisao da je taj pacijent umro, jer su imali Stepinčevu podršku.'' (7) Židovski Židovi znaju tko je bio kardinal Stepinac, samo je problem sa srpskim Židovima, koji vide Stepinca kao ''ustašu i zločinca''. Hrvatski lešinari nad žrtvama u BleiburguVesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova RH, pozdravila je odluku i smatra da je Crkva u Hrvatskoj trebala davno zabraniti održavanje mise na Bleiburgu, jer ''narušava ugled katoličke crkve'', te nazvala komemoraciju - svinjarijom. ''Komemoracija žrtvama Bleiburga iskorištavana je za rehabilitaciju fašizma, ustašluka i zločinaca iz Drugog svjetskog rata'', kazala je Pusić. Treba ovdje naglasiti, da je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova RH, koja je ''zastupala'' interese države u svijetu, a sudeći po njezinoj suglasnosti s odlukom tajnika biskupije u Klangenfurtu Engelbert Guggenberega, klasičan je dokaz veleizdaje. Zamislite, ''naša'' Vesna natjecala se u ime Hrvatske za Tajnicu UN-a! Uzaludno je prepirati s onima koji poriču osnovne istine. ''Žrtve Jasenovca i Bleiburga ne mogu se izjednačit'', kazao je Ante Nobelo ono što je i Goldstein mislio, da su u Jasenovcu ''svi bili nevini''. Pupovac je u Hrvatskom saboru ponovio istu misao: ''onih koji su za sobom ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom, Kovčevskom Rogu ili Macelju, a mnogi na Teznom, Kovčevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine hiljada onih koji su ubijeni diljem takozvane NDH, samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi ili antifašisti.'' Pupovac je u pravu: ''Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom...'', naime, nisu krivi jer nisu bili živi. Krivi su oni koji su ostali živi, bilo da su pomilovani ili izbjegli; krivi su oni koje je spasio kardinal Stepinac i časne sestre od njemačkih nacista i talijanskih fašista; krivi su oni koje je abolirao predsjednik Tuđman. Krivi su također Cigani (Romi), Židovi, Srbi i ''antifašisti'', jer su bili u neprijateljskim hordama, bili komunisti i četnici, koji su ubijali i harali diljem Hrvatske. Komunistima i četnicima, i hrvatskim zločincima, podignuti su mnogi spomenici i data imena ulica. U RH slave se komunistički i jugoslavenski blagdan, svečano se obilježavaju ustanci, ofenzive kao i za vrijeme Jugoslavije. U mislima nekih građana u Hrvatskoj živi ''veliki sin jugoslavenskih naroda - maršal Tito'', jer prvoborci NOR i oficiri JNA još i danas primaju mirovine (penzije) koja im se isplaćuje u hrvatskim kunama, a hrvatski branitelji se ubijaju zbog bolesti, prezira i neimaštine, kao da su oni izgubili rat! Ima li igdje na svijetu takav narod koji je nagradio svoje neprijatelje i ubojice - izuzev Hrvata.??? I za gluposti postoje kriteriji. Svake godine njemačka agencija, koja se bavi svrstavanjem država u kategorije gluposti objavi rezultate. Tako je Hrvatska zauzela prvo mjesto 2017. godine. Za Hrvate kažu: ''Ovi likovi ništa ne žele nego biti Nijemci... i to ih svrstava u posebnu kategoriju glupost... Teško je reći tko je gluplji: pokvareni političari ili ljudi koji ih svaki puta iznova biraju. Mala zemlja za velike gluposti. Zemlja u kojoj je more bistrije od ljudi. Dali je davno rekao da je inteligencija bez ambicije kao priča bez krila. To je Hrvatska.'' (9) Zaključna misaoDržavno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar -Kitaorvić, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio - Dan okupacije Zagreba. ''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945. godine, ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.'' (10) Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans. Nemojte se moliti za dobar život, molite se da budete snažan i ponosan narod! (Bl.S. Casey) (1) Mladen Pavković (kamenjar.hr) |
Komentar preko bareZnate li kako je biti (''zadnji'') Srbin u Hrvatskoj?licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić iz Toronta Milorad Pupovac je na predstavljanju kandidata SDSS za europerlamentarne izbore, kao prvi (''euro'') Srbin na listi, odnosno četnički čelnik u Hrvatskoj i ''ambasador'' četničke vlade Vučića i Dončića u Beogradu; član Plenkovićeve koalicijske vlade i zastupnik u Hrvatskom saboru, dao ''povijesnu'' izjavu ''da je pitanje položaja Srba u Hrvatskoj pitanje o kome ovisi europska priroda Hrvatske.'' Dakle, stanje je presudne odluke! Pupovac je također naglasio da je njegova stranka (SDSS) jedina parlamentarna manjinska stranka na prostoru Hrvatske koja sudjeluje na ovim izborima. Drugim riječima, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj bit će predstavljeni u EU kao prepoznatljiva nacionalna karakteristična jedinica ''na prostoru Hrvatske''. Nije li to isto, samo malo drugačije, predstavljane ''srpskog entiteta SAO Krajine'' u europskom parlamentu, što bi u nacionalnom smislu činilo vlastitu, odijeljenu cjelinu. Pupovac sa SDSS želi, navodno, ''doprinijeti tome da ni Europa niti Hrvatska ne stradaju od ultranacionalizma i ultraklerikalizma i politike koje ovog trenutka sebe nude kao izlaz za Europu i spas za Hrvatsku.''Pupovc sa SDSS ima alternativno rješenje za hrvatski ''ultranacionalizam i ultraklerikalizam'' koji će ''spasiti'' Europu i Hrvatsku od stravičnog pogiblja: srpska mitologija! Pretvorio se Pupi u vizionara, nije mu ravan ni sv. Sava! Evo, kako je biti Hrvat u Hrvtskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori''Kako je biti, Milorade, Hrvat u Borovu selu? Milorade, u mjestu koje se nalazi u Hrvatskoj? Kako je biti Hrvat u Srbiji?'' Upitao je Pupovca saborski zastupnik Miro Bulj. (dalmacijanews) Predsjednik nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović odgovorio je Pupovcu: Kontroverzne plakate postavljaju ljudi koji nemaju plan u budućnosti ostati u Hrvatskoj. Kolike li ironije: ''Naši plakati i naše poruke su protiv straha, a za slobodu. Naši plakati i naše poruke su protiv mržnje i za oslobođenje ovoga društva od mržnje.Ne bojimo vas se. (...) Ako budu tjerali da s traktorima vode kampanju - dopunit će ćirilicu i s traktorom. Ako žele da s traktorima uđemo u Bruxelles, ući ćemo'', poručio je Pupovac. Da kojim slučajem, Pupovac nema Plenkovića u džepu, on bi se drugačije ponašao, bio bi skromniji i pristojniji.. Kako što Pupovac provocira s letcima u Hrvatskoj, u isto je vrijeme Šešelj provocirao Hrvate u Srbiji. ''Srbi se nisu ništa promijenili i dalje dosljedno provode svoj fašistički velikosrpski program. ''Otadžbinski kongres'' Srpske radikalne stranke u Hrvatkovicima provokacija je i izazov Šešelja da se vrati na mjesto zločina, te potvrde da vlasti Republike Srbije toleriraju nastavak politike širenje nacionalne mržnje. Mogle su se čuti i poruke kako je ''iz Nezavisne države Hrvatske protjerano oko milijun Srba'', da Srbi moraju osloboditi Republiku Srpsku Krajinu te uz pozdrav ''vidimo se dogodine u Kninu''... Srbi su nakon 2. Svjetskog rata očistili od Hrvata sva mjesta i područja gdje su Hrvati živjeli s njima u manjini, a nakon ovog zadnjeg rata prognali su i pobili 200 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine, a osim toga očistili su Srijem i Bačku, gdje nije bilo rata, od Hrvata. Nakon svih tih zlodjela koje su počinili na Hrvatima, kukaju kako je nad njima počinjen genocid.'' (večernji.hr) Doista, teško je preći preko srpske laži bez poruge. Hrvatska je u jednom stoljeću pretrpila tri rata od srpskog ultranacionalizma - velesrpskog (četničkog) šovinizma i od ultraklerikalizma - srpskog (četničkog) pravoslavlja, čija je politika unakazila hrvatski narod i opustošila Hrvatsku. Kosti milijuna hrvatskih žrtava svjedoče u masovnim grobnicama od Bleiburga do Bitolja o zvjerstvima srpskog fašizma - ultranacionalizma i ultrapravoslavlja, koji su počinili genocid nad hrvatskim katoličkim narodom zbog ideje o ''velikoj Srbiji''. Ali, neprestalno cmizdriti i tugovati kako su oni ''žrtve genocida'' u Hrvatskoj.! Pupovcu je u Hrvtskoj - superNe može ''bre'' bolje biti.. On je ''Katica'' za svaku zgodu: ima siguran i unosan posao, jer predstavlja 0.001 % Srba u RH i 0.00 % pravoslavnih Hrvata; bio je za vrijeme rata na drugoj strane balvana, a nakon Oluje, kao ''štićenik'' ostataka srbijanskih Srba u Hrvatskoj, dobio je namještenje u svim hrvatskim vladama, a trenutno drži Plenkovića na vlasti; vlasnik je četničkog biltena ''Novosti'', kojeg financira RH, a ''čivija'' je i na sveučilištu političkih znanosti u Zagrebu i, uz malo sreće, predstavljat će u EU parlamentu četniku ''oazu'' u RH. Narod bi još reka - nevalja vlada. Razuman čovjek bi kazao - nevalja narod. Dakle, kakav je narod takva je vlada. Ima mnogo istine u ovim tvrdnjama, jer nakon velebne pobjede moćnijeg i brojčanijeg neprijatelja u Domovinskom obrambenom ratu, Hrvati su na predsjedničkim izborima birao Mesića 2X i jednom Josipovića, a na zastupničkim izborima (čast izuzetcima) birao udbaše, komuniste, veleizdajnike i dezentere, koji su im krv ''pili'' i protiv koji su se borili i koje su pobijedili. Stoga, malo se u biti promijenilo od bivšeg režima: radnici pretendiraju da rade, poslodavci i država pretendiraju da ih redovito plaćaju; masovno iseljavanje školovane mladeži, oskudica hrane i lijekova, progoni domoljuba i branitelja, napadi na nacionalne i vjerske institucije i slično. I domoljubni pozdrav - Za dom spremni, kažnjivo je jer podsjeća na NDH. E, slobodno je isticanje hrvatska znakovlja na športskim utakmicama i festivalima, mada je još u upitno koji je grb - ispravan: da li onaj koji počima s bijelom poljem na grbu (hrvatski) ili crvenom poljem (partizanski)? Pupovac sigurno ima i rješenje i za taj problem: izbaciti kvadratiće i staviti slova -SSSS! Zaključna misaoBilo bi uputno donijeti cijeli osvrt autora Mile Prpe: ''Tragedija hrvatskog egzodusa'' koji je već objavljen na mnogim hrvatskim državotvornim sredstvima pripoćavanja, portalima a tiskovnim izdanjima. Autor je mikro kronološkim redoslijedom naveo hrvatske egzoduse, njihove uzroke i posljedice, na znanstvenim temeljima, ali s jednostavnim pristupom, da može poslužiti akademicima, kao i običnim ljudima da se upoznaju sa sudbinom svoje povijesti, koja je puna stradanja, ali još uvijek hrvatski narod ima snage za borbu: Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije! Donosimo samo jedan odlomak iz osvrta, koji se odnosi na sadržaj ove teme, u kojem je glavna riječ o Pupovcu. Ali, istovremeno oglasio se i ratni zločinac Šešelj, koji poziva okupljene Srbe na ''Otadžbinskom kongresu'' da se spremaju za oslobođenje ''Republike srpske Krajine'', uz pozdrav ''vidmo se dogodine u Kninu''. Ovo su sitne poruke koje je obznanio Milošević 1991. godine! Izazivačke Izjave Pupovca, Šešelja, Dodika, Vučića, Dončića i Vulina poziv je Hrvatima na uzbunu, jer Srbija iako je osuđena za ratne zločine, i za genocid, još se nisu odrekli fašističke ideje stvaranja ''velike Srbije.'' Miloševićevi izazovi su ujedinili hrvatski narod u Domovinskom obrambenom ratu, a najnoviji izazovi i provokacije četničkih vođa u RH, BiH i Srbiji poziv je na - uzbunu. ''Najavljuju, već i početak izgradnje, i premreženja cijele Hrvaske srpskim kulturnim i vjerskim centrima, prošlo je ispod radara i o tome nikada nije bilo javno izgovorena ni jedna riječ. Pa njihov glasnogovornik Pupovac , ponaša se kao političko derište i na sve strane optužuje i vrijeđa Hrvate i sramoti ih svojim izjavama i svojim postupcima. Taj i takav Pupovac, miljenik premijera Plenkovića, u političkom smislu koštat će ga glave. To će pokazati izbori, kao najcrnju i najveću negativnu točku njegove politike preko koje brojni birači neće moći nikako prijeći. Pupovca mu narod neće nikada oprostiti. Pored toliko Srba, krasni ljudi, koji su davali svoje živote za svoju domovinu Hrvatsku, ali se takvi Srbi nigdje ne spominju i jednako su obespravljeni kao čestiti i domoljubni Hrvati - za njih nema mjesta jer se nagrađuju Pupovci i njegovi čatnici. (...) Ako hrvatska vlast radikalno ne okrene smjer svoje politike Hrvatskoj se, a i cijelom narodu, ne piše dobro. U budućnosti ne vidi se svjetlost, jer su je zamračili sebeljublje, korupcija, lopovština, nebriga, neka nas voda nosi kud nosi, pa gdje god da nas donese i slično. Postupci Srbije i Srba u Hrvatskoj uče nas oprezu. Stoga treba voditi brigu tko i što piše i govori o ''dobrosusjedstvu'' sa Srbijom, suradnji s ''regijom'' (novi naziv za 3 Jugoslaviju), ugošćavanja ''komšija'', te otvaranje poglavlja za ulazak Srbije u Europsku Zajednicu. Srbija nije ispunila nijednu potražnju Hrvatske o nestalim (ubijenim) zatočenicima, o vraćanje hrvatskog teritorija, o ukradenim umjetninama, povijesnim dokumentima i obiteljske vrijednosti opljačkane iz hrvatski kuća, te podmirivanje ratne štetu, koja iznosi milijarde eura. Ovaj zapadnoslavonski grad koji danas broji 8 tisuća stanovnika, pretrpio je ukupnu ratnu štetu koja iznosi 263.320.000 eura. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete - izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990. - 1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna. (dnevno.hr) Sa Srbijom nema pomirbe ni mira bez podmirenih ratnih računa, to trebaju znati Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jadroković i zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru. |
Jasenovačka groznica u Hrvatskojlicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi Tomić Imam hrabrost ustati za neizmjerne vrijednosti istine, čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica (Glen Argan) Ima već tri četvrtine stoljeća (od 1945.) da se u Hrvatskoj svake godine prije Uskrsa, i oko 10. travnja, pojavi groznica - epidemjskih razmjera, koja drži narod tjednima u ludilu. Ljudi u politici i medijima padnu u delirij zbog naglog porasta mržnje i postanu uznemireni, nestrpljivi, uzbuđeni i siloviti, te na grozan način ponovo ubijaju ubijene žrtve u logoru u Jasenovcu. Za sve godine (ukupno 74 ) ''istoričarima'' u bivšem režimu srpsko-komunističke Jugoslavije, drugovima i drugaricama u četničkim, partizanskim i (anti)fašističkim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te srpskim i antihrvatskim profesorima na sveučilištima u RH, koji su poticani i plaćani od četničkih vlada u Srbiji, a počesto i od hrvatskih vlasti - nije uspjelo dokazati nikom, osim sebi, lažni broj žrtava u Jasenovcu, u radnom logoru Nezavisne Države Hrvatske! Apsurdan broj od ''700.000 ubijenih Srba, Židova i Cigana'', kojeg su srbo-partizani u Beogradu, godinama podgrijavali s nakanom da ''vaspitaju'' hrvatski narod, a preko medija u svijetu da stvore dojam, da su hrvatske oružane snage - ustaše i domobrani bili ''neprijatelji'' hrvatskog naroda, jer su raskomadali ''na parčad zajedničku'' državu (velikosrpsku Jugoslaviju) i uspostavili NDH-a u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, po srpskoj ''logici'' svi narodi koji su se oslobodili od okupatora i zločinačkih režima bili su - neprijatelji svoga naroda! Hrvatski revolucionarni pokret, koji se borio za oslobođenje protiv velikosrpskog centralizma i hegemonizma imao je za cilj uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku svim raspoloživim sredstvima sile protiv nasilja u Jugoslaviji. Zbog nužnog savezništva s Njemačkom i Italijom, Hrvatskoj vladi bila je nametnuta tuđa ideologija. Iako NDH nije bila ni nacistička ni fašistička, nego državotvorno hrvatska, a ustaške i domobranske bojne, s nadljudskom odlučnošću, branili su Hrvatsku Državu od četnika i partizana gdje su u oštrim borbama nasrtali s krutom silom, koja je u nekim mjerama prelazila granice ratnih normi (I) i kršćanske uljudbe. Predsjednik Dr. Franjo Tuđman je rekao: ''kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogubnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva dostupna sredstva, da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji.'' (1) U povijesti nije bilo rata u kojem nije bilo - zločina, ali osvajački ratovi bili su okrutniji i krvaviji od osloboditeljskih ratova. Rat ne može biti bez sile i nasilja, ni imperijalistički ni osloboditeljski. Ratovi također nisu nikada završeni, jer strana koja je izgubila rat sprema se vratiti izgubljeno, ili osloboditi se jarma, a neizbježna je i krvava osveta. Grijeh je manipulirati sa žrtvamaSrpski narod je naučen da uči jednostranu povijest, jer 630 godina slavi poraz - bitka na Kosovu polju, kao pobjedu. Da je srpska vojska, koju je predvodio princ Lazar, pobijedila Otomanske osvajače u lipnju 1389. godine na Kosovu polju, onda ne bi Otomanski imperij vladao stoljećima u Srbiji i na Balkanu, niti bi Bosna bila turska oaza Srbija se opet vojno okušala na Kosovu pod vodstvo Slobodana Miloševića, i nakon velikih žrtava albanskog i srpskog naroda, nije ''sajedinio južni dio'' sa Srbijom. Srbija je ponovo izgubila rat na Kosovu uz pomoć NATO snaga, i pod upravom UN 17. 02. 2008. postala nezavisna i slobodna Republika Kosovo. Casua finita est! Srbija je izgubila rat u Bosni i Hercegovini nakon pokolja (massacre) 8000 muslimana, ljudi i dječaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Zločin se dogodio na očigled cijelog svijeta, a predstavnici zločinačke ''Republike Srpske'' niječu massacre i nakon što je Međunarodni sud u Hagu 31.01. 2015. godine potvrdio presudu za genocid u Srebrenici. Sud je također osudio Ratka Mladića i Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici. Srbija je također izgubila dva rata (1941. i 1991.) u Hrvatskoj, nakon mnoštva ubijenih nevinih hrvatskih žitelja, nasilnih progona mještana, pljačkanja i paljenje crkava, obiteljskih kuća i rušenja hrvatskih svetinja i grobova, i sve to je činjeno radi stvaranja Velike Srbije. Pored toga Srbi su s partizanskim znakovljem izvršili pokolj u Bleiburgu i Koloni smrt ubijena je skoro 1/5 najvitalnijeg hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata. Nakon završetka Domovinskog obrambenog rata, konačno je s Olujom zatvoreno stoljetno ratno poglavlje sa Srbijom. No, ukoliko se ne ukloni ili ukroti sotonska Srpska pravoslavna sekta (četništvo) u Hrvatskoj može opet doći do nereda i uzroka sukobu - Casus belli. Naposljetku, Srbi su došli do spoznaje da se ne može više osvajati ili prisvajati teritorije susjednih država u kojima ima naseljenih Srba, stoga su se koncentrirali na žrtve u Jasenovcu. Uhvatili se za slamku! Povodom obilježavanja 75 godina od osnivanja logora u Jasenovcu, u New Yorku su državne vlasti iz Srbije organizirali izložbu od 27. do 30. 01. 2017. u sporednim prostorijama UN. Čelništvo UN ogradilo se je od izložbe o Jasenovcu u njihovim prostorijama. Dakle, promašen je pokušaj, jer su samo plaćeni mediji (fake news) i židovski mediji u Americi pisali po uputama Jeremića, Dačića i Vučića. Za ovakvo ludilo srpskih čelnika William Gustav Gartner sigurno bi rekao: Nezgoda luđaka je opomena za pametne. ''Pitanje Jasenovca nije od nekog svjetskog značenja. Ono je od Jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi 'Inter arma caritas' ('Djelotvorna ljubav između oružja') logor Jasenovac se uopće ne spominje. Rieč je o obavijestnom uredu za ratne zarobljenike (1939. do 1947.). Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koji su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi.'' (2) Što je svrha srpske propagande o Jasenovcu?Srpskim političarima, ''istoričarima'', profesorima, piscima i novinarima nije stalo do traženja istine, jer toliko su obsjednuti mržnjom naspram hrvatskog naroda, čak od zaslijepljenosti ne mogu ni na vedrom nebu vidjeti svjetlo sunca, odnosno istine. S druge strane, Srbija se dodvara, kako je ''uvijek bila za dobro susjedstvo'', ali prokleti Hrvati su ''ustašoidni narod, slave Poglavnika i HDH.'' Povijesti radi, prije dolaska Poglavnika u Zagreb ''NDH već je bila okupirana od nacista, jer je kraljevina Jugoslavija prihvatila Hitlera, nacizam i rasističke zakone. Zar Srbija u kolovozu 1942. godine nije postala ''juden frei'? Istovremeno je Pavelić štitio nekomunističke Žide, a u vojski je imao 28 visokih časnika židovske vjere, te dosta pravoslavaca, a katolička Crkva predvođena kardinalom Stepincem je štitila od progona nacista hrvatske židove i pravoslavce koji su se u Kraljevini Jugoslaviji preko mita i korupcije izjasnili kao Srbi. Ako je Pavelić bio toliki zločinac, zašto se njegovo ime nikada nije našlo među najvećim zločincima 20. stoljeća, a Titovo jest?'' (3) Jasenovac nije - Dachau ili Auschwitz?Srbi se spremaju za snimanje filma o Jasenovcu, kojeg su već najavili kao megaprojekt hollywoodskog scenarija, vjerojatno kao osvetu za izgubljene ratove i ugled u svijetu. Predstavnici vlasti i pravoslavlja u Beogradu žele sa žrtvama u Jasenovcu popraviti srpski image u svijetu. Ali opet se spašavaju sa lažima: ''Laž je srpski državni interes!'' (Ćosić) Ako Srbi mogu negirati massacre u Bleiburgu i Koloni smrti, genocid u Srebrenici i Škrabinji i u stotinama drugih stratišta, onda njihovim lažima nema kraja. ''Srbi su dvodimenzionalni narod s težnjom ka prostatluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju.'' - Sir Piter Justinov, glumac i ambasador UNESC-a (The European, 10. lipnja 1993.) Stoga treba biti veoma oprezan u diplomatskim, gospodarskim i kulturnim odnosima sa Srbijom. ''Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (Usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu iteligenciju trebala dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubne i domoljubne, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku javnost da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.(...) Filmski mega projekt o 700.000 'ubijenih' Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznajući svijet takav kakav jest, učinak takve akcije za hrvatsku bit će katastrofalan za njenu budućnost.'' (MP) (5) Dakle, srpski fašisti su bili uvjereni, da će pokoreni narod u srpskoj - Jugoslaviji, biti lojalni građani kralju Petru, maršalu Titu i predsjedniku Slobodanu. Ideologija četničke Srpske pravoslavne sekte Velike Srbije, ''gdje svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi'', pokazala se ubitačnom za srpski narod - u tri izgubljena rata. Umjesto da je Beograd tolike ljudske i materijalne žrtve uložio za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske Srbije - u svojim povijesnim granicama, većina iseljenih Srba u Hrvatsku, BiH i svijet vratili bi se u ''otadžbinu''. Hrvatska i Srbija danas bi bili dobrosusjedske države kao što su Španjolska i Portugal. Na žalost, Srbija ima imperijalističke planove ukorijenjene u ideologiju srpskog pravoslavlja, koju je teško pobijediti u ratu, jer je motivirana kao što je i ideologija terorističke organizacije (IS) ''Islamske države'': Pokoriti ili poginuti! Zaključna misaoPupovac i manjinci zbog ''ustaštva'' napali su Crkvu i HRT, Bujanca i Leljaka, jer ''umanjuju broj žrtava NDH''. U priopćenju dvojice saborski zastupnika, četnika Milorada Pupovca i posrbljenog cigana Veljka Kajtazija, te posrbljenog Žida Ognjena Krausa i posrbljenog predsjednika (anti)fašističkih boraca u RH Franje Habulina. Priopćenje glasi: ''Umanjuje se broj žrtava i negira da su ti zločini počinjeni u NDH, zasnovana na rasnim zakonima. Umjesto da predsjednica, Vlada, Sabor , DORH, sudovi i policija osude takve događaje, njihovi predstavnici i sami znaju sudjelovati u njima.'' Dokle će hrvatski narod pobožno slušati gnjusne uvrede od saborskih zastupnika i koalicijski partnera u Vladi? Mogu, jer se čini da mogu! Milorad Pupovac putuje u Srbiju i ''Republiku Srpsku'' često puta gdje blati Hrvatsku i naplaćuje putne troškove iz hrvatskog proračuna. Pupovac stvarno organski mrzi Hrvatsku. ''U Nišu je opet slušao o 'zločinačkoj Oluji', kao državljanin Hrvatske - i zastupnik u Saboru - nedopustivo je nazočiti skupu u kojem se Oluja - najvažnija operacija Hrvatske vojske - naziva zločinačkom. Pupovcu to nije prvi put. Slične govore slušao je i prošle godine i to upravo 5. kolovoza na dan kad je Hrvatska slavila pobjedu.'' (6) Veleizdaja je teško kažnjeno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, koje se smatra tipičnim političkim deliktom. Veleizdajnici su osobe koje čine izdaju u trenutku kada izdajnik ima obvezu biti odan svojoj domovini. Na osnovu ove definicije o veleizdaji, Pupovac je davno treba biti osuđen na robiju- doživotno, jer sustavno izdaje Hrvatsku četničkim vlastima u Beogradu i Banja Luci i šalje feke new diljem svijeta. Nije Pupovac usamljeni slučaj u Hrvatskoj. Mediji su puni kolumnista i člankoklepaca u tisku i na malim ekranima, koji u svojim osvrtima nanose štetu i provociraju hrvatski narod. Kolumnisti u dvije dnevne antihrvatske novine, nikad se nisu pomirili sa slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Jedan se od njih ispovidio u Korizmi: ''Mogu vam o ovome osobno posvjedočiti jer sam i sam jedan od jalnih i bijesnih koji mrzi sve što je hrvatsko i vazda traže negativnosti, šire neslogu među narodom. No, kadkad se, kao danas, ipak dozovem pameti i shvatim kakva smo mi, da oprostite na izrazu, đubrad, kakvi smo gadovi i prodane duše, mi Jugoslaveni koji svaki slatki uspjeh naše mlade države moraju zagorčiti nekakvom izmišljenom aferom.'' Možda je u ovim Korizmenim danima čuo ili pročitao o sudbini veleizdajnika Jude, koji je na kraju vratio srebrnjake i stavio sebi uže oko vrata. Skoro za sve nedaće i zlodjela, koja se od 2000. godine događaju u Hrvatskoj, odgovorno je (NE)pravosuđe, ne samo što je zakazalo, i što kasni sa presudama, nego je i veleizdajničko, pa bismo rado vidjeli da takvi suci u Hrvatskoj stave uže sebi oko vrata. Aleluja! Na karaju, za optužbe i laži, Srbiju (i svijet) treba podsjetiti da su Hrvati mirotvoran narod. ''Prihvaćanjem kršćanske vjere Hrvati su potpisali 680. godine proturatni ugovor sa Svetom stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi Agatonu, da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.(...) I danas možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje, nego su uvijek poštovali zakletvu (prisegu) i ostali - svoji na svome.'' (7) Ostali uvijek - Za dom spremni! Amen |
10. travnja nije samo kalendarski nadnevaklicke-novine@licke-novine.hr Piše Rudi Tomić, TorontoSvi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti. Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ''državni blagdan''. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda. Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti. Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom - od krunisanja Kralja Tomislava 925. godine do 25. lipnja 1991. godine. Kod mnogih Hrvata još je na ''snazi'' prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ''pravi''– Dan hrvatske državnosti? Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!! Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima. ''Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat? Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.'' (Z. Markus, HP, srpanj 1989.). Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ''fašistička tvorevina'', kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko. NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijade i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku. Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, ne samo po izgledu nego po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.
Nema čovjeka na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja. Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa. ''U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.'' (Ibid.) Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu. |
Predsjednica opet - posrnula!Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović napravila je krivi korak oji će ostaviti trajne posljedice. Piše: Rudi Tomić Kolinda Grabar-Kitarovć je rekla da su njezini brojni susreti s državnicima imali samo jedan cilj - ''da se glas Hrvatske čuje, prepozna i uvažava''. Kazala je kako je u ove četiri godine mandata imala 115 +1 službenih državnih putovanja te da je primila 44 strana izaslanika, što je veoma impresivna statistika. Trebala je također istaknuti, da su je u Banskim dvorima pratile tri veleizdajničke Vlade: ona Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića. Predsjednica, s ponosom je naglasila kako je svoj Ured premještala iz županije u županiju, doduše to je nova pojavnost u praksi državnika, s nakanom da se upozna ''iz prve ruke'' o gospodarskom i demografskom stanju u županijama. Sigurno je u Ličko-senjskoj županiji srela staru čeljad i vidjela porušene kuće, opustošena sela, dvorišta, ulice i livade zarasle trnovitom dračom gdje se množe zmije i igraju zečevi. Novinar HRT-a postavio je predsjednici ''važnijo'' pitanje: ''Treba li Hrvatskoj realnije suočavanje s ustaškom prošlošću i da li je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav?'' Predsjednica je opet posrnula, jer je bez predaha izustila pokajnički odgovor: Za dom spremni nije samo simboličan pozdrav nego ima mnogo veće suštinsko značenje u obiteljskom, duhovnom, domoljubnom i općenito u nacionalnom poimanju hrvatskog čovjeka za svoj dom i za svoju domovinu - Hrvatsku. Još Hrvatska ni propala dok mi živimo! (Ljudevit Gaj) Dakle, svima kojima smeta hrvatski pozdrav Za dom spremni, neka se SPREME seliti iz Hrvatske, jer sramota je, grijeh je i muka je, da žive u državi koju strastveno mrze. U ovom moralnom, domoljubnom i državotvornom pravilu nema izuzetaka (no exception!): Mrzitelji države hrvatskog naroda - iš iz Hrvatske! Tako su s neprijateljima postupali stari Rimljani, tako postupaju sve nacionalne vlade u svijetu - izgone neprijatelje iz svoje države. Isto tako ''državljanstvo se može izgubiti, da može biti oduzeto, u slučaju kada je neki državljanin tako ugrozio i tako žestoko napao Hrvatsku, pa bi mu se moglo i oduzeti, ako se radi o veleizdajniku.'' (Zvonimir Šreparović) Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedini je pravedni sud u Republici Hrvatskoj, koje je do sada, nakon sudskih rasprava, osudio Tita i druge ratne zločince za genocid, kao i veleizdajnike koji i danas sjede u Hrvatskom saboru. Profesor Zvonimir Šeparović i HNES su također jedina državotvorna institucija koja, umjesto Vlade, vrši lustraciju u Hrvatskoj - po zakonu pravednosti i čestitosti. Ex aequo et bono Stara narodna poslovica: ''S kim si, takav si''Koliko je važno znati tko su prijatelji Hrvatske, još je važnije saznati tko su neprijatelji. U svim antihrvatskim udruženim pothvatima, u minulih 100 godina, harangiraju elementi imperijalističkog velikosrpskog šovinizam u političkom, vjerskom i društvenom porivu / nagonu: srpsko-crnogorskih četnika, srpsko-jugoslavenskih partizana, srpsko-hrvatskih jugoslavenskih fašista, (anti)fašista i šovinista, srpsko-crnogorskih agresora, srpsko-židovskih jugoslavenskih (anti)fašista, muslimansko-srpskih i jugoslavenskih (anti)fašista, srpsko-engleskih (anti)fašista, srpsko-francuskih (anti)fašista, srpsko-talijanskih (anti)fašisita, srpsko-slovenskih (anti)fašista, srpsko-hrvatskih komunista, srpsko-četničke pravoslavne crkve u Srbiji i Hrvatskoj, srpsko-ruskog bratstva, te srpsko-četničke i komunističke 'pete kolone' u Hrvatskoj. Nema naroda niti države u svijetu koja ima više vanjskih i domaćih neprijatelja nego naša Hrvatska. Ali, istini za volju , za ovakav kobni teret pod kojim Hrvatska stenje, imaju velike zasluge brojni hrvatski Quislingzi - od Ivana Šubašića do Andreja Plenkovića. Više je od sto (100) godina kako velikosrpski šovinisti drže hrvatski narod u mat-poziciji. Netom se pojavi ideja za samostalnom i slobodnom državom hrvatskog naroda, srpska vlada u Beogradu i Srbi u Hrvatskoj i u svijetu dignu se na zadnje noge i optužuju Hrvate da su ''izvršili zločin nad srpskoj nejači''. Hrvatskoj je nametnuta hipoteka ''ustaštva'', te čim netko kaže ili napiše ZDS srpska diplomacija hitno izvješćuje o buđenju ''genocidnog naroda u regionu''. Ovim činjenicama treba dodati još jedan adut da se među Hrvatima uvijek nađe veleizdajnika, uljeza i profitera, koji su spremni, NE ZA dom, nego biti sluge agresora i okupatora zbog mržnje bližnjeg svoga i - zavisti. Sicilski tirani nisu izumili veće muke od zavisti. Na žalost, dvije tisućite godine, tj. od povratka komunista na vlast (koje je instalirao Dražen Budiša sa svojim liberalima i u kompi s Ivicom Račanom), od tada je Hrvatska čini se ponovno izgubila slobodu. I do dan danas se, od tog izdajničkog čina, osjećaju brojne tragične posljedice, i od tada Hrvatska nema državotvornu vladu. ''Sabor je, u doslovnom smislu, postao 'politički kokošinjac' koji se narodu ogadio gdje se jedva kad čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje. Svađanje, pljuvanje jednih po drugima, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnoviji saborski 'pravilnik gdje je poništio potpise za referendum o Izbornom zakonu i Istambulskoj konvenciji i sl. To pokazuje da su tzv. političari u Vladi i Saboru spremni na sve, da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu i sve prilagoditi svojim osobnim interesima i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, pa bilo po kojem pitanju.''(Mile Prpa) Radi manjka tako bitnog i željenog osnaženja nacionalnog osvješćenja, došla su teška iznenađenja: ustoličeno je šest veleizdajničkih vlada: Račanova, Sanaderova, Kosorkina, Milanovićeva, Oraškovića i Plenkovića i dva veleizdajnička predsjednika RH Mesića i Josipovića. Radi veleizdajničkih vlada i predsjednika nemamo još ni određene, a kamo li učvršćene granice; radi toga Talijani svojataju hrvatsku Istru i Dalmacija, Srbi svojataju hrvatsku Krajinu, Srem, Banat, Bačku i Dubrovnik, Slovenci svojataju hrvatsko more, Bošnjaci također svojataju hrvatsko more za Bošnjačku mornaricu. Ovakav ishod je - učitelj za luđake! Idemo dalje: ''U Mimari agresorska 'Vojska srbije' slavila svoj rođendan! To su dopustili HDZ i njegov čelnik Andrija Plenković. Na četničko-velesrpskom derneku našao se i Milan Bandić, antifašist iz Pogane Vlake. Onaj koji ništa ne čita jer jako punu - dela! Time je Plenković potvrdio svoj blagi odgovor svome prijatelju Antoniju Tavanjiju kada je poručio da su Istra i Dalmacija talijanske. Dozvolom (ili dopuštenjem) velikosrpskim vlastima u Beogradu da slave rođendan agresorske vojske usred Zagreba potvrda je Plenkovićeva izdajništva i želje za vlašću. To je i potvrda da ga u svemu Milorad Pupovac drži u šaci i da se zato sve bezobraznije i primitivnije odnosi prema Hrvatima nazivajući nas sve 'neiživljenim pederima i huljama'.'' (Marijan Majstorović) Idemo još dalje: „Naglasiti neshvatljivo poniženje koje je Hrvatska ovih dana doživjela proslavom dana agresorske vojske u Mimari u Zagrebu. 'U glavnom gradu Republike Hrvatske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno poharala, dvadeset godina nakon toga rata, tu istu vojsku slavimo i odajemo joj sve počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo! Tako nešto može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti, koju vode luđaci.'' (Mile Prpa) ZDS je i danas oličje borbe za državuTitovi partizani, u borbi protiv NDH, imali su domaćeg saveznika u Dražinim četnicima, kao i vanjske saveznike u Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima, kojima je doista podjednako smetalo ustaštvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Poistovjećivanja ustaštva s pozdravom ZDS, onda - ''svi Hravti su ustaše'', objasnio je akademik Josip Pecarić, kada je iz Argentine dobio zastavu Hrvatskih domobrana Južne Amerike iz 1931. na kojoj je pisalo Za dom spremni. Najbolje se može shvatiti smisao pozdrava ZDS iz niza sudskih procesa, posebice onaj protiv hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, koje je dobio odvjetnik Davor Karašić, u čijem zaključku stoji: ''Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državi smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupili onako kao se postupilo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.''Odnosno masakr na Bleiburg i u Kolonama smrti. Akademik Josipo Pecarić objavio je najviše knjiga i tekstova u Hrvatskoj o povijesti i važnosti pozdrava ZDS. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na značajnim svjetskim jezicima o pozdravu Za dom spremni. Taj pozdrav nije kompromitiran, ali (anti)fašisti ga hoće kompromitirati kako bi kaolicijski partneri (četnici, partizani i europejci) dali podršku Plenkovićevoj vladi i Predsjednici Grabar Kitarović za još jedan mandat. I maloumni mogu shvatiti nakane veleizdajničkih partijskih i stranačkih čelnika u RH. Američki veleposlanik u RH Robert Kohorst na svom Twitteru izrazio je podržku Kolindi Grabar-Kitarović. Dobio je prvu lekciju u otvorenom pismu od akademika Pecarića, a potom od brojnih Hrvata u Americi, koji su Kohorsta zasuli komentarima i činjenicama: ''Poslali su mu fotografiju medalje američkog Kongresa iz 1814. na kojoj na latinskom piše Pro partia paratus aut vincere aut mori. To doslovno znači 'Za domovinu spremni ili pobijediti ili umrijeti'. (Branimir Banović) Iz povijesti je poznato da ono što se zabranjuje, još dublje ulazi u dušu naroda, jednostavno iz prkosa. Kad se za vrijeme Tita pjevala pjesma Ustani Bane i Vilo Velebita bila je kažnjavanja i zatvorom, a svi su je pjevali bez obzira na zapriječenu kaznu. A danas više kad nije zabranjena nitko je ne pjeva. U narodu je duboko pojavno ušao pozdrav ZDS, i po onom Lenjinovom: -Ako nešto nije u redu, tada se ne može smijeniti narod. Ustaše su smetale Hitleru i Musoliniju''Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koji bi bez smetanja izvršavali sve što njemački ratni stroj zahtjeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nalazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom, a protiv Željezne garde. (...) Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri organski, ali nikad nije bilo u statusu stranačke organizacije. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopol za jednu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (Ivan Oršanić) Bez obzira koliko su žestoki napadaji na ustaštvo, Nezavisnu Državu Hrvatsku i pozdrav Za dom spremni, neprijateljski udarci ukazuju, da nisu bili uperene samo na ustaški režima nego na - Hrvatsku i hrvatski narod, kao i danas. Kako su se Hrvati borili s odanošću Za dom spremni u ratu od 1941. do 1945. isto tako su se tako odlučno borili s pozdravom Za dom spremni u Domovinskom obrambenom ratu od 1991. do 1995. godine. Uvijek s istim ciljem i željom za slobodu, nezavisnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Sve druge tvrdnje su veleizdajničke, šovinističke i - luđaćke! Zašto su Hrvati stalno u obrambenomn ratu?Hrvatski su branitelji u Domovinskom obrambenom ratu pobijedili oružane snage JNA (četvrtu silu u Europi) i srpsko-crnogorske četničke čete, čemu su se divile velike države i vojni stručnjaci u svijetu. Imamo slobodnu, ali nakon tolikih veleizdajničkih vlada te ulaska u Europsku uniju, gotovo da smo izgubili samostalnu državu. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorio je da je Hrvatska suočena s kontinuiranom velikosrpskom puzajućom agresijom pri čemu je grad Vukovar epicentar te agresije. ''U tom otvorenom suučesništvu u toj agresiji sudjeluju i pripadnici hrvatske političke garniture na čelu s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji se nizom svojih postupaka u posljednje vrijeme priključuje novoj ofenzivi što se koordinirano vodi iz Beograda. U njoj sudjeluje velikosrpska 'peta kolona' na čelu sa zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, ključnim svjedokom u slučaju dr. Ivana Šretera, i uz svesrdnu potporu vodećih medija na čelu s hrvatskom radiotelevizijom.'' (Vjekoslav Krsnik) Srpsko-četnička pravoslavna crkva nije u puzajućoj agresiji, nego još uvijek u otvorenom ratu protiv hrvatskog naroda i katoličke vjere u Hrvata. Patrijarh Irinej pohvalio se kako su u Vatikanu spriječili Stepinčevu kanonizaciju, te objavio tekst u begradskim ''Večernjim novostima'', kako je Stepinac znao za ustaške zločine i skriveno podupirao logor u Jasenovcu. Evo tekst u originalu: Evo još 101 dokaza, zašto treba izbaciti Srpsku sotonsko-četničku pravoslavnu crkvu iz Hrvatske. Nije bitno, da li je pozdrav: stari hrvatski, povijesni, ustaški, ili jednostavno - hrvatski. On je bio, i biti će, neuništiv inspirirajući obrambeni poziv i pozdrav hrvatskog naroda - Dok mu živo srce bije! Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje – diktaturu. (Codex) |
Sve je kao lani: u Lijepoj našoj zulumčare četnici i partizani!licke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićEvo, samo što je počela nova 2019. godina, već su zacrtane smjernice hrvatske budućnosti, bez imalo razlike od prošle ili pretprošle, ili one prije pretprošle godine. Kakav je bio završetak prošle godine na političkom, gospodarskom, kulturnom i drugim zbivanjima u Hrvtaskoj, nije bilo razloga za slavlje, ali narod je s veseljem dočekao Božićne i novogodišnje blagdane u vjeri za bolju budućnost, pa makar i ne bila - bolja! Tko je mogao vjerovati, da će Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica na Božićnom prijemu reći da je njezin najvažniji ovogodišnji (2018.) uspjeh bio dolazak na Pantovčak deklariranog četnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.!? Kako je mogla tako brzo zaboraviti euforiju s Vatrenima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi, kada su vodeći svjetski dnevnici i revije na naslovnicama, kao i mali ekrani diljem svijeta bilu ukrašeni njezinim osmjehom, zanosom i izgledom ? Ili, kako zaboraviti povijesni doživljaj u Parizu - velebnu pobjedu hrvatskih tenisača nad Francuskom u finalu Davis Kupa? Šteta, ne samo u osobnom nego i u nacionalnom smislu, da se Predsjednica RH tako brzo i toliko nisko srozala, a bila je titulirana hrvatskom kraljicom na zemlji i zvijezdom Danicom na nebu. Možda su joj savjetnici sugerirali ''svjet hoće da bude varan'' (Vulgus vult decipi), što ne bi bilo iznenađenje, kad se uzme u obzir karakter, sposobnost i državotvornost savjetnika, ne samo onih 13 koje je cipelirala, već i oni koji su ostali, kao i nove koje je unajmila, skoro svi su već bili istrošeni u sluganstvu neprijatelja kako predsjednice tako i Države Hrvatske. Narodna kaže: ''S kim si onakav si!'' Teško da će joj hrvatski narod vjerovati i kada bi se zaklinjala da istinu govori. Ovo je još jedno veliko razočaranje u političare i politiku u Hrvatskoj. Kome se više može vjerovati? Ali, još nije sve izgubljeno. Treba početi iz početka. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi, samo im trebaju uvjeti da dođu do izražaja. ''Ideja nema u svakom čovjeku istu vrijednost. Ona se po svojoj višoj vrijednosti smješta na manji broj ljudi, te ima - da se tako izrazim - individualnu tendenciju.'' (Oršanić) Vuk se kao ''janje'' došuljao u ZagrebNe znamo točno tko je pozvao i kako je bilo moguće da u glavnom gradu Hrvatske, u Zagrebu, četnik Vuk Drašković promovira krvoločnog diktatora ''Aleksandra od Jugoslavije''. Znamo za sigurno da je Pupovac jedan od brojnih četnika kojem je bilo u interesu dovesti Vuka u bijeli Zagreb grad - i to uoči Božića! Prije svega treba znati, da je Drašković sa svojim kumom Vojislavom Šešeljem osnovao političku stranku ''Srpska narodna obnova'', koja je utemeljena na četničkom programu ''đenerala'' Draže Mihailovića, srpski rečeno: ubijanje, zlostavljanje i izgon Hrvata s njihovih ognjišta. Srpski tisak nije sakrivao čuđenje, kako su Vuk Drašković i kralj Aleksandar u Zagrebu. ''Aleksandrova kraljevina Jugoslavija nije baš omiljena tema u Hrvatskoj danas, naročito u vrijeme Božića.'' ''Predstavljanju ovog (ne)djela sudjelovalo je i notorni Tihomir Ponoš, ali i glavni urednik lista 'Nedjeljnik' Veljko Lalić koji je istaknuo da je Drašković napisao knjigu zasnovanu na povijesnim činjenicama koje se podjednako sviđaju i Srbima i Hrvatima i Crnogorcima, kao i ultranacionalistima i liberalima. 'Danas nema Jugoslavije, ali smo svi pomalo Jugoslaveni' - uskliknio je Lalić, kao da ne zna da je u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj'' (Mladen Pavković) Da hrvatska sramota bude još veća, Vuk Drašković je uvršten u Hrvatsku enciklopediju, urednici Leksikografskog zavoda ''Miroslav Krleža'', uvrstili su ga u kategoriju s Vladom Gotovcom, Zdravkom Tomcom, Markom Veselicom i drugima hrvatskim književnicima. O njemu ne piše u Enciklopediji da je četnik, nego da je zagovornik zapadne demokracije u Srbiji i veliki književnik. Plenković kaže u svom osvrtu o Draškoviću ''ako ovo pročita hrvatska ministrica znanosti i obrazovanje da će i njegova (ne)djela uskoro morati učiti i u hrvatskim školama.'' Štrabac, četnik iz Hrvatske, sisa dvije ''keve''Na Badnji dan, umjesto Božićne čestitke, Savo Štrbac pohvalio se u Beogradu: ''U Srbiji sam bogataš jer primam hrvatsku penziju. Tri i pol puta je veća od srpske.'' Štrbac je rođen u selu Raštavić kod Benkovca 6. 10. 1949. Bio je pobunjenički četnički političar iz Hrvatske. Djelovao je kao ''ministar informacije'' u tzv. ''Republici Srpskoj Krajini''. Bio je bliski suradnik ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića, nakon Oluje otišao je na traktoru u Beograd. Štrbac je surađivao s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pri sastavljanju optužnica hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, dajući joj dezinformacije o hrvatskoj Oluji i obrambenom Domovinskom ratu. Poslije pokolja Hrvata u Škabrnji članovi Ratnog štaba zasjedali su u Benkovcu, među njima bio je i Savo Štrbac. Utemeljio je ''Dokumentarni centar Veritas'' iz kojeg šalje brutalne lažne optužbe proti Hrvata i Hrvatske koje širi diljem svijeta. I za to prima mirovinu iz Hrvatske! (1) Štrbac je zapravo uš, parazitski insekt (Pediculosis pubis) koji ne može probaviti niti preboljeti poraz četnika i JNA u Hrvatskoj. Nije ni lako jer je izgubio privilegije koje je imao kao KOS-ov cinkar, ali uš se opet snašla - sisa mirovinu (penziju) od dvije ''keve'' - Hrvatske i Srbije. Štrbac nije usamljen slučaj. Naime, od 1994. godine na teret hrvatskog državnog proračuna nalazi se 107.887 boraca NOR-a, te još k tome 14.698 bivših pripadnika JNA. Pojavilo se još u Hrvatskom mirovinskom fondu ''uskrslih'' 11.971 novih umirovljenika sa statusom boraca HOR-a! Srbi su tužili Hrvatsku na sudu u Strasburgu zbog nemogućnosti ostvarenja prava za koje tvrde da su ih stekli u Hrvatskoj. Sud je odbio tužbe, a sigurno će odbiti i druge koje budu tražene po istom zahtjevu. Evo prilike da Plenkovićeva vlada postupi po istoj odluci Međunarodnog suda i ukine mirovine onim koji su se borili protiv Hrvatske ili su pobjegli iz Hrvtaske. Kako je moguće da Hrvatska plaća mirovine agresorima i zločincima NOR-a, JNA i četnicima, od kojih većina živi u Hrvatskoj? Drugim riječima, djeca i unučad moraju isplaćivati mirovinu ubojicama svojih djedova i roditelja, ili braće i sestara, a nije mali broj ni hrvatskih majki koje su zvjerski ubijene. Gdje u svijetu ima takav apsurd? Među prvima točkama na dnevnom redu u novom zasjedanja Hrvatskog (državnog) sabora treba donijeti odluku da se ukinu mirovine svima koji su bili u neprijateljskim postrojbama- agresorima. Pupovacu se na Božićnom ''derneku'' ukazao UstašaPrijem u SNV-u povodom srpskog (pravslavnog) Božića, ove je godine poruka Milorada Pupovaca bila (nakon povratka iz Beograda gdje je večer prije na svečanosti unošenja badnjaka u zgradu Predsjedništva, sjedišta tamošnjeg šefa države Aleksandra Vučića) Plenkoviću i nazočnim ministrima Vlade je rekao: ''Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema.'' Što Pupovac nije rekao u svojem uvodnom govoru o ''teškom položaju Srba u Hrvatskoj'', to je pojasnio Mitropolit Porfirije, koji, među ostalim, kaže: ''Nije najvažnije tko je prvi počeo, tko je više kriv, nego jesmo li spremni prepoznati istinu u sebi (...), jer zasigurno svi su krivi i svatko je kriv u odnosu na drugoga i svatko je zasigurno nanio nevolju drugome, netko manje , neklo više. (...) da bude spreman tražiti oproštaj i za ono što je optužen, ali i više od toga, jer sigurno smo i više od toga loše učinili i drugima i sebi'', zaključio je Porfinije (Hina) Nije Porfirije ponovio ono što je rekao u Bruxellesu prije nekoliko dana, gdje je optužio Hrvatsku za ''rehabilitaciju poraženog pokreta, domće varijante nacizma i fašizma i negiranje njihovih zločina.'' Nije ni zapjevao četničku ''pesmu'' na ovom ''kršćanskom'' skupu Memoranduma 2 SUNU! Metropolit ljubljansko-zagrebački pop Porfirije nije spomenuo gradnju hrama Svetog Save u Splitu, koji bi trebao biti kopija beogradskog hrama spomenutog srpskog sveca. Eventualnim završetkom ovog projekta stavila bi se točka na ''i'' stoljetnog plana SPC da izbije na Jadran, a prvi prizor putnicima koji bi morem dolazili u splitsku luku bio bi - srpski (pravoslavni) hram. Porfirije se nije ispričao niti za objavljenu vijest na Google da je Crkva Setog Marka ''Srpska crkva u Zagrebu''? Vjerski bliznaci: Arapska Al Kaida i Balkanska SPCSrpsku pravoslavnu crkvu, prema njenom antihrvatskom ponašanju u Hrvatskoj, trebalo bi staviti na listu terorističke organizacije. Ono što je Al Kaida, svjetski islamski front, za okupljanje Arapa, je mreža koja povezuje islamske fundamentaliste iz mnogih zemalja u jednu organizaciju. Srpska (pravoslavna) crkva je također front za okupljanje ortodoksnih Srba na Balkanu, koja povezuje Srbe u jednu velikosrpsku fašističku organizaciju s mottom: ''Gdje god žive Srbi to je Srbija.'' (3) ''Činjenica je da povijesno postoje hrvatski pravoslavci koji se nikad nisu deklarirali kao Srbi, a takvi uglednici još iz doba Austrougarskue bili su Petar Preradović, Josip Runjanin, Svetozar Borojević, Nikola Tesla. U Domovinskom ratu borilo se 9000 hrvtskih Srba koji kao pravoslavci sigurno ne spadaju u kategoriju Pupovčevih Srba, pa je i to jedan razlog da se Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom konačno službeno registrira. Tu crkvu priznaju brojne pravoslavne crkve u Europi, ali naravno ne i Srpska pravoslavna crkva koja je u duhu Memoranduma SANU-a bila i jedan od pokretača velikosrpske agresije na Hrvatsku, a danas je u funkciji provedbe Memoranduma 2 SANU. Što više, službena politika srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj, ignorira hrvatsku državu i govori o Baniji, Dalmaciji, Kordunu, istočnoj Slavoniji, što se praktički poklapa s granicama Velike Srbije u Miloševićevom projektu. Treba spomenuti i ocjenu SOA-e kako u posljednjim godinama rastu četnički incidenti pri čemu postoji odgovornost i srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na ovom domjenku u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodno vijeća sam Milorad Pupovac u svojim istupima nikad nije spomenuo Hrvatsku nego se kao i dosad koristi eufemističkim 'naša zemlja''. (4) Hrvatski premijer Andrej Plenković pohvalio je i zahvalio se SNV-u: ''Podrška koju pripadnici nacionalne manjine daju saborskoj većini i Vladi nije mala stvar s obzirom na bremenitu povijest hrvatsko-srpskih odnosa u 20. stoljeću, rekao je Plenković, naglasivši kako su kroz tu podršku oni istiniti akteri političke i društvene scene te sudjeluju u uređivanju svih pitanja koje se odnose na prava manjina.'' Plenković nije rekao Koliko porezne obveznike košta SNV i Milorad Pupovac? Koliko Hrvtasku košta Pupovac i SNV?Pogledajte Video u trajanju od dvije minute na Google ili Facebook stranici ''Sad je vrijeme'' pozvani su građani da pogledaju koliko Hrvatsku košta Milorad Pupovac i SNV, odnosno koliko se za njihovo djelovanje (njih 51 na jaslama) izdvaja financijskih sredstava iz proračuna - 42.511.430.00 milijuna kuna, plus strane donacije: 10.414.691.00 milijuna kuna, ukupno: 52. 926. 121. 00. milijuna kuna. Napomena: Preporučljivo je uzeti aspirin prije gledana video da ne dobijete infarkt. Ovom iznosu treba dodati sredstava iz proračuna za 134.556 tisuća neprijateljskih umirovljenika, među njima ima veći broj i ratnih zločinaca. Treba ovome iznosu također dodati još milijunske izdatke kuna za sve one ''dobrotvorne'' organizacije koje se brinu za ''ljudska prava'', pedere i zaštitu komunističkih spomenika i partizanskih memorabilija. Ukidanjem uzdržavanja parazita, partizana, četnika i ini neprijateljskih udruga zaustavili bi egzodus hrvatske mladeži u europske i prekomorske zemlje, i bilo bi manje neprijatelja i veleizdajnika u Hrvatskoj. Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić nazvao je ''bestidnom'' izjavu Andreja Plenkovića na božićnom domjenku SNV u Zagrebu da je proces mirne reintegracije jedan od najvećih ostavština predsjednika Franje Tuđmana. ''Zamislite kakva je to bestidnost da na proslavi Božića, među ono malo Srba što ih je ostalo u Hrvatskoj, izgovorite da je Tuđmanova najvrednija ostavština reintegracija Srba.'' Mali Slobo provocira i prijeti Hrvatima, jer on još bludno živi s Miloševićevim idejama, koje je pomela Oluja. Proslava Božića po srpskom običajuKada smo već na proslavi Božića, zašto su uručene političke, (anti)fašističke godišnje nagrade SNV-a?: Nagradu Nikola Tesla dobili su Vladimir Fundak i Milorad Novaković za doprinos srpskim institucijama (koje muzu milijune hrvatskih kuna). Nagradu za humanizam Diana Budisavljević (rodbina Jovanke!) uručena je Leposlavi Barać za uređenje groblja u kojem je, kako je rečeno, pokopano ''1700 djece ustaških žrtava.'' Nagradu Svetozar Pribičević, koja se dodjeljuje za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa dobio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Zahvalio se Beljak i čestitao Božić Srbima u Hrvatskoj, BiH te Srbiji, te izrazio kako vjeruje da ''bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda nije mrtvo.'' Bedak Beljak je zaboravio, da je utemljitelj HSS-a Sjepan Radić upucan u srpskom parlamentu, gdje ga je Pribičević doveo, a stvorio je u Hrvatskoj terorističku organizaciju ORJUNA. Dakle, Beljak ne zna da to nije nagrada nego degradacija. Nagradu za antifašizam dobio je Zoran Rastović za rad na, kako je rečeno, prekidu ''ustašofilskih promocija.'' Ristović je poznat po pokušaju fizičkog prekida promocije knjige Igora Vukića ''Radni logor Jasenovac'' u Gradskoj knjižnici Jure Šižgorić u Šibeniku.(5) ''Posljedni Srbin u Hrvtaskoj''Iz proračuna se kroz HAVC-u financiraju ''kulturne'' manifestacije, ''umjetničke'' predstave a la Olivera Frljića i ''klasični'' filmovi Rade Šerbedžije, Rajka Grlića, Vinka Brešena i drugi. Kako je snimljen i o čemu govori je najočekivaniji hrvatski film, zombi komedija Predraga Ličine - ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Severina sa suprugom Igorom Kojićem imaju uloge u tom filmu. U filmu je trebao nastupiti i Rade Šerbedžija, hrvatski Srbin s Brijuna, ali bio je obvezan ''drugim ugovorima.'' HAVC-ovi savjetnici Dalibor Matanić i Dean Šoša dali su milujunske kune Lučini za ''Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'', a on je još tome dodao slogan: ''Sprem'te se, sprem'te'', što je očito da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane. Da je naslov filma ''Posljednji četnik u Hrvatskoj'' i da je dokumentarac, a ne komedija, onda bi se isplatilo platiti dnevnice Šerbedžiji. Srbe koje je predsjednik Tuđman abolirao sada mu se ''kenjaju'' oko spomenika i crtaju grafite sa srpom i čekićom. U najnovijim Pupovčevim ''Novostima'' (Srbobranu) srpski fašisti objavili su crtež hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kako u ruci drži odrubljenu glavu nekog partizana s crvenom zvijezdom na kapi uz tekst: ''Glava i užas''. Hoće li Plenković izbaciti Pupovca iz Vlade i Sabora? Examen rigorosum! ''Što je najžalosnije na vlasti je HDZ, a prepustili su kulturu ne SDP-u nego notornim orjunašima, koji papagajski ponavljaju mantru antifašizma, a upravo je Jugoslavija bila polufašističko društvo. Srbi su bili nadnarod, a Hrvati i Albanci su bili za sve krivi. Možeš ti ne znam što postići na gospodarskom planu, ako netko stalno ponavlja da je nekada bilo bolje, da je Hrvatska neuspješan projekt, onda će ljudi imati tu negativnu percepciju današnjice. A nije nikada bilo bolje i što bi bilo da smo ostali u Jugoslaviji. U srbiji, u BiH, na Kosovu, u Makedoniji se ne živi bolje nego u Hrvatskoj. Stanje u kulturi i sadašnja ministrica kulture su jedan od najvećih promašaja Andreja Plenkovića.'' (6) Što nam je ostalo činiti?Umjesto zaključne misli donijet ćemo samo jedan odlomak iz osvrta ''Tri ključna momenta'', koji je iskren, temeljit i ne samo da kritizira, nego daje i nove smjernice, što je veoma potrebno u ovim presudnim danima za opstojnost hrvatskog naroda u svojoj slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj državi. ''Ušli smo u novu 2019. sa starim problemima. I to je činjenica. Osim nove brojke na kalendaru, ništa se promijenilo nije. Da će nam ova godina biti gora od prošle, je nedvojbeno. Ne postoji apsolutno ni jedan jedini parametar koji nam daje nadu za optimizam. (...) Narod na ulicu izići neće. Referendum nema smisla jer će nam ga opet ukrasti. Pisati o svemu ovome nema efekta, jer napisane su stotine izvrsnih tekstova a ništa se promijenilo nije. Izbore možemo zaboraviti sve dok APIS broji glasove. Što nam je ostalo? Vojni puč po uzoru na banana republike? Ni to ne pali, jer su i u vrhu vojske i policije instalirani njihovi ljudi.(7) Zvonimire, Ne quid nimis!S ovim mislima i idejama ulazimo u novu 2019. godinu s vjerom u Boga i nadom u hrvatski narod, kako je pobijedio srpsko-crnogorskog agresora, te četništvo i JNA, da će uskoro pobijediti i unutarnjeg neprijatelja, te ukloniti antihrvatski balast iz državi - za sva vremena. Amen. Želim obilje Božjeg blagoslova u ovoj 2019. godini svim državotvornim Hrvatima, posebice hrvatskim braniteljima, koji su preživjeli obrambeni Domovinski rat, a sada se bore za najosnovnije životne potrebe u državi koju su stvorili. PS: Možda je ovo moj posljednji osvrt, jer u proceduri je novi Zakon o elektronskim medijima, koji će najviše pogoditi hrvatske domoljubne portale, koji nisu u službo režima. ISELJENIČKA KOLUMNAOpaki mrzitelji hrvatskog naroda - nemaju miralicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićNanešena nepravda jednoj osobi – je od uvrede do zločina, a nanešena nepravda jednom narodu - je u rasponu od zločina do genocida, pa makar ta nepravda bila nametnuta s oružjem ili glasačkim listićima. U konkretnom slučaju, bosanskohercegovački muslimani (radikalni Bošnjaci) izabrali su janjičara Željka Komšića, po treći put, za predstavnika katoličkim Hrvatima, protiv hrvatskog predstavnika akademika Dragana Čovića za koga je glasalo 80 posto Hrvata. Dakle, sveukupno hrvatsko glasačko tijelo zastupljeno u HNS-u. Bilo je hrvatskih udruga koje su izišle samostalno (izvan HNS-a) i jedva su zabilježene u rezultatima izbornog povjerenstva. A lakyrdy (ološ) iz redova hrvatskog naroda: jugonastalgičara, komunistia poturica i uljezice iz miješanih brakova, podržali su odredom Komšića. Novoizabrani (''hrvatski'') bošnjački predsjednik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić među Hrvtima je - persona non grata i otpisani su mu dolasci u sve županijei gradove s hrvatskom većinom, a nije poželjan ni u Hrvatskoj, niti među Hrvatima u svijetu. Komšić je sebe akreditirao kao ''predstavnik svih građana u BiH'' - bez Hrvta. Velika ambicija za čovjeka malog karaktera! Da zlo bude još gore, on se odmah okomio na bosanskohercegovačke Hrvate i vladu Republike Hrvatske. Zlobni Željko ne može se okaniti od zlobe, jer zlo narav no teško je obuzdati, a pobijediti nikada. Komšić je dobio podršku za izbornu pobjedu od bivših predsjednika RH, šaškina Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s kojima je u Zagrebu ugovorio zavjeru, nakon čega je uslijedilo otvoreno pismo trojice bivših predstavnika u BiH: Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su verbalno oštro i bezobrazno napali Hrvatsku. Schwarz-Schilling je posebno naglasio, kako su on, Bildt i Ashdown odlučili se na pismo s ciljem da ''zaustave diplomatsku ofenzivu Hrvatske''. Još je optužio Vladu u Hrvatskoj da ''laže'' kad opisuju stanje u BiH. Dr. Josip Stjepandić predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD) poslao je pismo Schwarz-Schilling-u: - Prestanite podupirati janjičare! Ako Schwarz-Schilling, nakon pročitanog pisma, nije dobio moždani udar, onda je on spodoba bez uma i duha (vidi pismo na njemačkom jeziku na portalu - hrvatskonebo.com). Istini za volju, objavljeno je mnogo kritičkih osvrta u Hrvatskoj i dijaspori na pismo trojice pobošnjačenih ''mudraca'' Carl, Paddy i Christian, koji su suodgovorni za nestabilnost, kriminal i međunacionalne sukobe u BiH. Posebice za težak položaj hrvatskog naroda u BiH. Nije im bilo dosta što su zataškavali zločine ''armije'' BiH, što svjedoče masovne grobnice koje hrvatski istraživači nalaze skoro u svim opustošenim mjestima gdje su nekada živjeli Hrvati. Odgovorni su također za optužbe hrvatskih branitelja kojima su u Haagu izrečene stravične kazne, što je natjeralo generala Slobodana Preljka da u sudnici, pred cijelim svijetom, dokaže nevinost svoju i optuženih kolega na najdrastičniji način - samoubojstvom. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske (08.12.2018.) odbacilo je optužbe trojice bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH da se miješa u unutarnja pitanja te države i optužilo ih da su oni djelomično krivi što hrvatski narod nije jedankopravan s bošnjačkim i srpskim. Saborski Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske (13.12.2018.) usvojio je Deklaraciju o potrebi izmjene Izbornog zakona u BiH, da Hrvati mogu kao konstitutivni narod birati svoje predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda. Reakcija bošnjačkih političkih, vojnih i diplomatskih čelnika, intelektualaca i muslimanskih vjerskih poglavara deklarirali su Deklaraciju - agresijom i udarom na suverenitet BiH. ''Ja ne smatram Bosnu nacijom. Kad bi to bio slučaj, ne bih prihvatio plan, jer bih znao da to nije realno. Tim planom predviđa se da Bosna ostane konfederativna država koju čine tri konstitutivna naroda. Ako se Jugoslavija nije mogla održati kao federacija, što mislite kako bi se Bosna mogla održati na toj istoj osnovi, naročito nakon ovakva rata?''(1993.)'' Mladen Pavković, iz najnovije knjige: Izvadci iz govora prvog čovjeka u Hrvata - dr.Franje Tuđmana. Da je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjoi Tuđman htio ''svoju koloniju'' u BiH, bilo bi manje hrvatskih i muslimanskih žrtava, danas bi druga polovica BiH bilo na zemljovidnoj karti Republike Hrvatske. Verbus utar. Komšić upitan za razloge žestoke reakcije iz Zagreba na istup trojice predstavnika, te da li je međunarodna zajednica, zapravo, demaskirala namjere Hrvatske? Prevedeno na hrvatski: Hrvati su poremetili planove međunarodne zajednice, Europske unije (ne i Amerike) za cijelu regiju, koji su imali plan žrtvovati Hrvate u BiH za stvaranje Balkanske regije, nove i proširene Jugoslavije, te u inkarnaciju titoizma s Komšićem na čelu. Čim se je uselio u ured Željko je izbacio hrvatska znakovlja i postavio balkanskog kasapa Tita na zid iznad glave. ''Naša glavna krivnja je što smetamo njihovim planovima da se ostvare. Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su nakanili uništiti obitelj kao temelj društva... Jedan veleposlanik mi je rekao: Vi Hrvati iz BiH morate se ili asimilirati ili iseliti.'' (Kardinal Vinko Puljić) Svaka pomisao o održljivosti hrvatske nacionalne i vjerske samobitnosti povod je bošnjačkoj agresiji na Herceg Bosnu, stoga su izabrali mulata Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, a prvi član je Šefik Džaferović, bivši šef mudžahedinske armije BiH, naoružava radikalne muslimane ''za nedaj Bože'' i prijeti se legalnom predstavniku bh Hrvata Draganu Čoviću, koji ''nanosi trajnu moralnu i političku štetu svim građanima BiH, a najviše bh Hrvatima''. Džaferovic, Ceric, Izetbegović i slični naoružavaju bošnjačke fundamentaliste koji se pripremaju za islamsku BiH, kao novu vilajet turskog carstva. Otkrivene su i velike količine oružja u skloništima muslimanskih terorista u BiH. Ali, i pored ovih činjenica, međunarodne zajednice, kao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, uporno nastoje da se čim prije BiH učlani u Europsku uniju i NATO, što bi imalo velike posljedice ne samo za Hrvatsku, nego za cijelu Europu, jer se sustavno radikalizira islamiste u BiH, a potom širi u Europi. Mirni prosvjed hrvatske mladeži u Mostaru, nakon izbora, poslao je jasnu poruku čelnicima međunarodne zajednice i čelnicima bošnjačkih stranaka, institucija i vjerskoj zajednici: ''Današnjim prosvjedom želimo dati do znanja svima u BiH kako postoje mladi ljudi koji žele da se poštuju njihovi interesi, njihovi zahtjevi, ako se želi dobro Bosni i Hercegovini'', kazao je u izjavi za medije student pravnog fakulteta, Petar Ćavar. Dakle, hrvatski narod traži jednakopravnost, bez čega nema suživota ni države BiH. Nema više ni izgona ni progona bosanskohercegovačkih Hrvata iz njihove tisuće godišnje domovine i s njihovih ćaćinih ognjišta, jer Hrvatska je garantor opstojnosti Hrvata u BiH. Nije se slučajno Gospa nastanila u Međugorju, nego je došla da zaštiti svoj narod kojeg su domaće i vanjske sotone stoljećima progonili i ubijali. Amen! Veleizdajnice, u principu, ne dočekaju mirovinuStjepan Mesić je potvrdio, da je izravno dobio kopiju pisma, te da podržavam stanovišta što su ih iznijeli Christian Schwarz-Schilling, Carl Bildt i Paddy Ashdown u pismu predstavnici EU za vanjsku politiku Federici Mogherini. Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić podržava optužbe Komšića i bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH na Hrvatskoj, na državu u kojoj je on bio predsjednik u dva mandata! Teško je čovjeku zdravog razuma ostati pri svijesti i suzdržati se od izlijeva žući, da je taj (ne)čovjek bio poglavar države hrvatskog naroda!!!? Sramim se hrvatske sramote, da je veleizdajnik Mesić još na slobodi, s obzirom da je aktivan prijatelj sa svim neprijateljima i koordinira antihrvatsu politiku u Hrvatskoj i u svijetu. Među ostalim sramotama je i ova: ''Veliki dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski 'četnik' Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optužio Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli''. (Milan Ivkošić) U kojoj drugoj državi bi mogao ovakav zločinac slobodno živjeti i nesmetano poticati neprijatelje, domaće i međunarodne čimbenike, na demoliranje krvlju stečene slobodne i neovisne Države Hrvatske? Vjerojatno, nakon ovoga očitovanja, izgori će mu stražnjica na vrućoj korčulanskoj stijeni. ''Mudro je ne činiti drugom, što ne želiš da drugi čini tebi, a Deklaracija (Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH) je otprilike isto kao da Srbija donese dokument u kojem se izražava zabrinutost za položaj Srba u Hrvatskoj...'' Taj ''pobožni'' kolumnist jednog zagrebačkog jugo-dnevnika, nema pojma kakve su razlike između konstitutivnog naroda i nacionalne manjine! Činimo drugom, što želimo da drugi čine nama: da se Bošnjaci muslimani odnose naspram Hrvata katolika u BiH, kao što se Hrvati katolici odnose naspram Bošnjaka muslimana u Hrvatskoj, onda bismo imali dobrosusjedske odnose. Iako nedostaju dobri ljudski odnosi muslimana Bošnjaka s bosanskohercegovačkim katolicima Hrvatima, treba pohvaliti dobru volju Hrvata sa sugrađanima muslimanima bosnaskohercegovačkog korijena. SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2019. GODINU HRVATSKOM NARDU U DOMOVINI I DIJASPORI! Pogled iz dijasporeStari narod u (ne)definiranoj državilicke-novine@licke-novine.hr Piše: Rudi TomićHrvati su stari europski narod, s dugom i teškom tragičnom povijesti prožetoj, izričitom nacionalnom i kršćanskom uljudbom, s velikom i prebogatom tradicijom ali nastanjeni na kutak kugle zemaljske za kojeg su se otimali kraljevstva i carstva. Stoljećima su u Hrvatskoj vladali europski, balkanski i azijatski okupatori, dakako uz kolaboraciju domaćih veleizdajnika, mijenjali su kulturu, jezik, običaje, narodnu nošnju, čak i način bogoslužja - sukladno sadržaju okupatorskog svjetonazora. U suštini, svi tirani koji su se zadržali kraće ili duže u državi hrvatskog naroda, imali su istu postupnost upravljanja: nametanje straha okrutnim metodama, u prvom redu brutalna masovna ubijanja, zlostavljanja i izgoni. Stezali su i pritezali okove nasilja s ciljem da čim prije ostane što manje Hrvata na broju, parcelirali bi hrvatski državni i etnički grunt (zemljišni posjed) na pokrajine - bez ikakvih hrvatskih nacionalnih predznaka, s naglaskom na nadimak (''Dalmatinci'', ''Ličani'' i sl.) kao nacionalnu pripadnost u dotičnom ''državnom'' okviru. Uz krvave tragove zločina, okupatori su ostavili dalekosežne posljedice partikularizma, težnju za što većom neovisnošću, odnosno separatizmu, te međusobnu mržnju, a sve to na štetu općenacionalnih i općedržavnih interesa hrvatskog naroda. Okupatorske vlasti održavale su se silom i uz motto: divide et impera, znajući da su razdvojeni narodi istodobno i nesložni i oslabljeni protivnici. Posljedice (podjeli pa vladaj), za hrvatski narod su sve do danas katastrofalne: sve manje Hrvata živi u domovini, a sve više u iseljeništvu, ukorijenivši u narodu sebičnost, međusobnu netrpeljivost i zavist u kroničnu bolest - Croatian korcion, čemu još nema lijeka. Neznanje je uzrok svakakvu zluIma mnogo toga što hrvatski čovjek treba pročitati i naučiti iz tisućljetne povijesti: Rane povijesti Kraljevstva Hrvata, unije s Ugarskom, ''suživota'' s Habsburzima, u |