Ličke novine dijaspora arhiva

 

Pogled na Hrvatsku

Duhovna i domoljubna lijenost Hrvata

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. srpnja 2019.

Piše: Rudi Tomić

Lijenost i malodušnost su uzroci što toliko ljudi, premda ih je priroda već
odavno oslobodila tuđeg vodstva, ipak rado doživotno ostaju nedorasli i što je drugima tako lako da im se nametnu  kao staratelji (Emanuel Kent).

Lijenosti se skrivaju, zbog sramote, u drugim slabostima od kojih je najpoznatija - odgađanje. Lijeni ljudi neće priznati da su lijeni nego traže izgovor u odgađanju i u odugovlačenju.
Lijenost nije samo razvidna u osobnom pogledu: ljenčarenje, nerad, danguba, ili ''nesposobnost'' za inu učinkovitost, nego lijenost i tromost slove kao jedan od Sedam smrtnih grijeha. Lijenost, koja je za neke ljude stil življenja, svima nama predstavlja izazov. No, Biblija jasno kaže da je lijenost grijeh, i to smrtni grijeh, i to zato što je Bog odlučio da ljudi rade. ''Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar'' (izreka 6:6) Sv. Pavao je rekao: ''Ako netko neće raditi, neka i ne jede.''

Duhovan lijenost

Biblija mnogo govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: ''Ljenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke biježe od posla'' (21:25); voli san: ''Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj'' (26:14); daje izgovore: ''Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'' (26:13); krati vrijeme i energiju: ''Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa'' (18:9).
Izreke nam također kažu što će se na kraju dogoditi s lijenima: Lijena osoba postat će slugom (ili dužnikom): ''Marljiva ruka vlada, a nemarna vodi u podložnost'' (12:24); budućnost mu je mračna: ''Lijenčina niti ore niti sije: u doba žetve on traži i ništa nema'' (20:4); može osiromašiti: ''Uzaludna je želja lijenčine, a ispunit će se želja marljivi'' (13:4 KJV).
Spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. ''To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao'' (Ef. 2:8-9). No, vjernik može postati besposlen ako u zabludi vjeruje da Bog ne očekuje ploda od preobraženog života. ''Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Isusu Kristu radi djela ljubavi koja Boga unaprijed priprema da u njemu živimo'' (Ef. 2:10). ''Kršćani nisu spašeni djelima, ali ipak pokazuju svoju vjeru djelima'' (Jak 2:18). Vjera bez djela je mrtva. Lijenost gazi Božje namjere, a to su dobra djela: međutim, ''Gospodin daje snagu kršćanima da pobjede sklonost tijela ka lijenosti dajući nam novu narav.'' (2 Kor 5:17) - www.gotquestions.org
Biblija također kaže da su duhovne osobe sretne. ''Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.'' (Mt 5:3). Riječi iz poslanica pokazuju zašto je važno da budemo duhovni. Ondje stoji: ''Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.'' (Rim 8:6). Ako smo usredotočeni na duhove stvari, već sada možemo biti u miru s Bogom i sami sa sobom, a imamo i nadu u vječni život. Dakle, u duhovnosti nema bludnosti, nema sebičnosti, nema mržnje i nema - duhovne lijenosti. Crkva u Hrvata ima veliku odgovornost za odgoj hrvatskog naroda, ne samu u duhovnom nego i u nacionalnom pogledu. Treba slijediti primjere hrvatskih dušobrižnika, mučenika i svetaca, od svetog Jeronima do blaženog Stepinca. Ne zabravimo, da i naši propusti spadaju u smrtni grijeh. Oče, priznajem grijeh svoje duhovne lijenosti!
Hrvatski narod treba čvrstu duhovnu obnovu i živjeti u skladu Božjih zapovijedi; moliti se riječima, ali i činiti dobra djela; voljeti svoju obitelj, svoj hrvatski narod i svoju domovinu - Hrvatsku. Nitko ne voli domovinu što je velika, već jer je njegova. (Sen. E p. 66,26.)

Domoljubna lijenost

Za razliku od duhovne lijenosti, domoljubna lijenost nije jedna od Sedam smrtnih grijeha, ali ima smrtonosne posljedice. Domoljubna lijenost je presuda hrvatskom narodu za gubljenje slobode, uvođenje diktature, diskriminacije, pljačke, kriminala i osiromašenje, a na kraju i - osobna propast. Hrvatski je narod u svojoj dugoj i burnoj povijesti pokazao i dokazao koliko je presudno domoljublje u obrani hrvatskog pučanstva i prostora na kojem obitava u svojim nacionalnim posebnostima i državnim granicama.
Primjera radi, kojima smo još živi svjedoci, 1941. godine domoljublje je bilo najubojitije oružje protiv neprijatelja - Srbije, i na ruševinama krvave srpsko-četničke Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska u svojim povijesnim i etničkim granicama. ''Nitko drugi osim njih (ustaša) nije na tako jasan način izrazio plan uspostave samostalne hrvatske države, koja bi okupljala sve povijesne hrvatske zemlje. Pored današnjeg hrvatskog teritorija, priželjkivana bi ustaška Hrvatska obuhvaćala još cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu, istočni Srijem i Baranju, a u nekim planovima čak i Sandžak, Prekomurje te Bačku''. (večernji.hr) Naime, Srbo-četnici i partizani su imali ''bolji plan'': okupirati Hrvatsku i utopiti u jugoslavenske odnosno velikosrpske ''povijesne granice.''
(Anti)fašisti u RH govore samo o ustašama, a ne i o domobranima! Domobrani su bili hrvatska vojska (1868. - 1918.), a također bili su regularna vojska u NDH, koji su s dragovoljcima i povratnicima - ustašama, branili hrvatski narod od zakletog neprijatelja Srbije, srboslavlja i četništva, kojem su se pridružili domaći veleizdajnici u partizanskim četama, a udruženi neprijatelji NDH bili su pomagani do nacističke Njemačke, fašističke Italije i komunistička Rusije, a pri kraju rata i od Zapadnih saveznika predvođeni Englezima i Amerikancima. Protiv ovakve i ovolike neprijateljske vojne sile ne bi ni današnja Amerike, Kina ili Rusija mogla održati četiri godine u krvavom obrambenom rata, koliko se je uspješno održala NDH.
Uzrok hrvatskoj tragediji 1945. godine bila je također od velikog značaja - veleizdaja u Hrvatskoj. Da su, kojim slučajem, u NDH hrvatski partizani digli ustanak za rušenje tadašnjeg hrvatskog (''ustaškog'') režima i sa Saveznicima uspostavili hrvatsku komunističku vlast u Hrvatskoj, ne bi došlo do masakra, pokolja, ubijanja i krvoprolića mnoštva hrvatske vojske i civila od Bleiburga do Delčeva, niti bi u Teheranu bila stvorena velikosrpska partizansko-komunistička Jugoslavija.
Također, 1991. godine, na isti načim, hrvatsko domoljublje je imalo atomsku snagu protiv okorjelog i krvavog neprijatelja - Srbije, i na ruševinama Teheranske (Savezničke) komunističke četničko-partizanske Jugoslavije, u Domovinskom obrambenom ratu utemeljena je neovisna i demokratska Republika Hrvatska. Ali, opet sticajem okolnosti i utjecajem međunarodnih zajednica, Hrvatska je zemljovidno prepolovljena, ne samo što je na hrvatskim prostorima stvorena nova ''država'' Bosna i Hercegovina, nego su odvojeni mnogi pogranični dijelovi Hrvatske u korist Srbije, Crne Gore i Slovenije. Da slučajno Grčka graniči sa Hrvatskom vjerojatno bi dobila ''gratus'' komad hrvatske površine.

Svi predsjednici/a RH

Nakon velebne pobjede u Domovinsko obrambenom ratu, nakon gromovite Oluje, koja je zablistala u Hrvatskoj i u svijetu, domoljublje je doživjelo stagnaciju - mirovanje, zastoj, pomanjkanje razvoja i ponosa. Posebice nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana (10.12.1999.) - pošla su hrvatska kola nizbrdo.
Izborom Stjepana Mesića za predsjednika RH, koji je punih 10 godina vladao (od 18. II. 2000. do 18. II.2010.), vratio je Hrvatsku (mentalno) u nove jugoslavenske vode - Zapadni Balkan. Stjepan Mesić, sotona s bradom i kravatom, je jedina osoba koja je bila na svim najvišim dužnostima u Hrvatskoj, naime, postao je prvi predsjednik vlade RH, te predsjednik Hrvatskog sabora i od 2000. do 2010. bio je drugi predsjednik RH, a bio je i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ prije njenog raspada 1991. godine. Sotonskom snagom zaveo je hrvatski narod i postao: Vođa slijepi, koji ocjeđuju komarca, a devu proždiru. (Mt 23, 24.) Dakle, oči su beskorisne kad je um slijep!
Domoljubna lijenost osramotila je hrvatski narod do najniže ljestvice ljudskog ponosa, dopustivši Mesiću, hrvatskom Vitniku Quislingu, da obnaša takve i tolike dugogodišnje državničke dužnosti u RH. Nenadoknadiva je šteta. (Damnum irreparabile.)
Domoljubna lijenost je odgovorna i za izbor Ive Josipovića za predsjednika RH, koji je bio na dužnosti pet godina (od 18. II. 2010. do 18. II. 2015.) i dodatno je osnažio, udbaštvo, komunizam, jugoslavenstvo, (anti)fašizam, srboslavlje i ateizam, i ojačao srpsko-četničko pravoslavlje. Josipović je na Pantovčaku bio je Quisling kao i Masić, koji su u Hrvatskoj zaslužili sličnu ''nagradu'' kakvu je dobio Vitkun Quisling  1945. u Norveškoj.
Konačno, izborom Kolinde Grabar - Kitarović, koja je na dužnosti od 19. II. 2015., prva je hrvatska predsjednica i četvrta osoba na dužnosti predsjednika RH, Bila je izabrana dobrim dijelom volje hrvatskih domoljuba, hrvatskih branitelja i naroda općenito, koji su se trgnuli iz ''zimskog sna''. Očekivanja su bila velika. Mnogi su mislili, među njima i ja osobno, da će Kolinda Grabar-Kitarović biti u Hrvatskoj što je bila Golda Meir u Izraelu, ili Margaret Thatcher u UK - nacionalna državnica i političarka svijetskog glasa.
''Ako se netko hvali da su mu preci bili partizani, kod njega nešto nije u redu. To se vidi i kod aktualne hrvatske predsjednice koja se je svojevremeno hvalila da su joj nono i nona (hrv. djed i baka) bili u partizanima. A zašto sam, netko će reći, toliko oštar'', pojasnio je urednik Hrvatskog Fokusa, te nastavio: 'na osnovi onoga kako se Kolinda Grabar-Kitarović kameleonski ponaša. Ne treba ići daleko, dovoljno je pogledati kakve je neistine i opasne laži izrekla u kratkoj čestitci za tzv. Dan antifašističke borbe. Uoči 21. lipnja ove godine je 'čestitala' lažni i nepostojeći ustanak tamo u nekoj šumi kod Žabna pored Siska:
'Svim hrvatskim državljanima čestitam Dan antifašističke borbe 22. lipnja. Veliki dio hrvatskog naroda i građana drugih nacionalnosti opredijelio se tijekom Drugog svjetskog rata za antifašistički otpor okupaciji sila Osovine. Odlukama ZAVNOH-a uspostavljena je Federalna Država Hrvatska u sklopu bivše federativne državne zajednice bila je izraz kontinuiteta i težnje hrvatskih antifašista za očuvanje hrvatske državnosti, postavši državnopravnom osnovom za proglašenje i međunarodno priznanje samostalne Republike Hrvatske, koju smo obranili i oslobodili u Domovinskom ratu, kao povijesni izraz trajne težnje hrvatskog naroda za  neovisnom državom'. Kao da je čestitku pisao Tomislav Jakić! Niti on ne bi izrekao toliko fraza i laži!'' Marijan Majstorović (hrvatski-fokus.hr)
Zašto se je hrvatski narod borio od 1991.do 1995. godine kada smo već imali od ZAVNOH-a uspostavljenu Republiku Hrvatsku, koja je u Jugoslaviji bila ''izraz kontinuiteta i težnje za očuvanje hrvatske državnosti''? Ova teza nije za disertaciju, jer nju ne bi mogao obraniti ni Mesić, koji kaže da radi osamostaljenja Hrvatske ''nije trebalo rušiti Jugoslaviju'', čak ni Manulić, koji uvjerljivo tvrdi da ''u Jugoslaviji nije bilo nepravde.''!

Zaključna misao

Znamo kakve su posljedice ostavili predsjednici RH od 2000. godine do sada, a zbog neizvjesnih izgleda za budućnost, hrvatski narod bi trebao biti veoma  zabrinut, kako se ne bi, ne daj Bože, ponovo ustoličila osoba u Titovoj jazbini - Pantovčaku, koja bi u ovim najkritičnijim vremenima odvela Hrvatsku u završnu fazu - samouništenja.
Nakon stoljetnih iskustava u zajednicama s drugim narodnim ili međunarodnim udruživanje, bilo to pod silom okupacije ili dragovoljnom suglasnošću, dovelo je Hrvatsku na minimalnu površinu, a hrvatski narod na rub izumiranja. Imamo dokaze da je nestalo mnogo naroda, kao i država (na primjer Tibet, Prusija i sl.) Ovo nisu izmišljotine, nego činjenice kojima ne treba pojašnjavanje.
Naime, svakim danom nas ima manje i manje u domovini, a više i više u iseljeništvu. A dio hrvatskog naroda, koji se još nije iselio, ili odnarodnio, gubi domoljubu hrabrost i nadu, čak i kod koji nije u pitanju domoljubna lijenost. Onaj tko gleda ili sluša ''rasprave'' u Saboru, mora dobiti poremećaj, ako ne u razumu onda u osjećaju.
Tko pak prati televizijske programe, u kojima se i danas glorificira krvnika Tita, komunističku Jugoslaviju i Srbiju, nema snage da isključi tv-kanal, nego se preda indolentnosti, te vremenom i ne osjeća ponižavanje u svojoj u svome domu i u svojoj domovini. Snaga ne dolazi od fizičke sposobnosti, već od nesalomljive volje. (Mahatma Gandi)
Građani u RH, koji kupuju i čitaju antihrvatski dnevni i ini tisak, indirektno pomažu neprijatelju da nastavi s uništavanjem svakog nacionalnog osjećaja za Hrvatsku, te podržava njihove stavove i sam počne govoriti kako ne valja hrvatski narod, kako su u Drugom svjetskom ratu Hrvati bili ''nacisti, fašisti i ustaše'', i da su ''odgovorni'' za zločine u partizanskoj Hrvatskoj.
Koliko je u Hrvatskoj, od uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, snimljeno i prikazano partizansko-četničko-jugoslavenskih filmova, a koliko ih je tek snimljeno u Hrvatskoj uz novčanu pomoć Ministarstva kulture? Spomenut ćemo samo jedan, a to je ''Dnevnik Diane Budisavljević'', film o Austrijanki koja se udala za Julija Budisavljevića, i u Drugom svjetskom ratu iz ''ustaških logora spasila više od 10.000, a po nekim izvorima čak i 20.000 srpske djece''. Takva je recenzija toga filma, koji će biti prikazan na Pulskom festivalu ove godine.(jutarnji.hr)
Ne samo što je ovaj film četnička i komunistička provokacija, nego nema nikakvog povijesnog dokaza za takvu nadnaravnu moć, ''božanstvenog spašavanja'' tolikog broja djece. Ali, ta će smišljena propaganda dobiti četničko-jugoslavensko priznanje i simpatije za srpsku ''nejač'', a u isto vrijeme hrvatskom narodu ponovno nametnuti zločinačku etiketu. Filma je snimao u Hrvatskoj i o hrvatskom trošku! Ova me fabulozna priča Budisavljevićke podsjeti na priču jednog poduzetnika, koji kaže da ima 10.000 radnika. Čovjek pomisli, ovo je neki bogataš, kad ono on drži pčele.
Na ''hrvatskom'' Pulskom filmskom festivalu, najveća priznanja dobili su ''domaći'' filmovi: ''Dnevnik Diane Budisavljević'', ''Koja je ovo država'' i ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Dakle, hrvatsku povijest i danas pišu ''ugroženi'' Srbi u Hrvatskoj! Dočim, film redatelja Ante Vrdoljaka - ''General'', u kojem glavnu ulogu igra hollywoodski glumac svjetskog glasa, dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata Goran Višnjić, nije dobio nijednu značajnu ''Zlatnu arenu'', jer film prikazuje generala Antu Gotovunu, proslavljenog hrvatskog branitelja. Pitamo se , kako je bilo moguće, da je nakon 78 godina od toga vremena, da se tek sada pojavio ''dnevnik frau Budisavljević''? Ovakvu podvalu ne bi mogao riješiti ni Oedipus Rex, koji je riješio Sifinginu zagonetku o čovjeku.
Nije još prekasno, mada je kasno, da se kod Hrvata probudi domoljublje u domovini i dijaspori; da se barem smanji, ako se ne može zaustaviti masovno iseljavanje. Da se počne raditi na povratku iseljenika i hrvatskih potomaka iz dijaspore, koji bi zajednički na predsjedničkim i zastupničkim izborima odabrali prave osobe za najodgovorniju dužnost u Republici Hrvatskoj. ''U novoj, 'osvježujućoj' Vladi trebaju biti domoljubi, a ne ratni dezerteri!.'' (Andrija Hebrang)
Plenković ne razmišlja o vitalnim interesima hrvatskog naroda, nego o sebi i stranačkim lojalistima u HDZ-u, koji su se poistovjetili sa Pupovcem, Vrdoljakom, Biljakom i drugim gad-političarima u Vladi i Saboru. Ako političare, veleizdajnike u Hrvatskoj, ne kazni hrvatski narod na izborima, onda će i njih i nas kazniti pravedni Bog.
Osobe koje su već najavile kandidaturu za predsjedničke izbore, daju sebi nevjerojatne atribute, a jedan je sebe karakterizirao: ''Predsjednik s karakterom''!? Narodu je poznat (ne)karakter bivšeg predsjednika Vlade u ''slučajnoj državi''. Hrvatski narod treba predsjednik s nacionalnim karakterom kakvog imaju SAD u Donald J. Trumpu, da se Hrvatska može održati među narodima (i neprijateljima) u Europi. Neću stoga ljude cijeniti po sreći, već po značaju (i domoljublju, o.p.) (Macrob.I.11.10.)
Gledano s druge strane, Hrvati imaju sposobne i talentirane pojedince, kakvih se teško može naći kod mnogo brojnijih naroda na ovoj planeti, koji su uspjeli u Hrvatskoj i u svijetu ostvariti vrhunska dostignuća u znanstvenom, intelektualnom, športskom, te ju mnoštvu izuma i usavršenosti: od atoma (Ruđera Boškovića 1758.) do električnog auta (Mate Rimca 2009.) Tu je i izmjenična struja (Nikole Tesla), raketni motor (Hermana Potočnika), Torpedo (Ivana Lupusa), brzinomjer (Josipa Belušića), taktioskopija (Ivana Vučetića), kravata (Jože Batalekova), penkala (Slavoljuba Penkala), kreator brojnih novih lijekova (Dragan Hazler) i sl.
Dakle, ima veliki broj Hrvata koji su mijenjali svijet, na svim poljima znanosti, ali, na žalost, malo ih je kojima je uspjelo ujediniti hrvatski narod u obranu svoje domovine - od kralja Tomislava (925.) do predsjednika Tuđmana (1991.). Hrvatskom je narodu danas najpotrebnije domoljubno zajedništvo, kakvo je bilo 1941. i 1991., jer globalizacija guta male i nesložne narode. Ako Hrvatsku ne mognu uvaliti u ''Zapadni Balkan'' onda će Hrvate internacionalizirati uvođenjem eura u financije i engleštinu u hrvatski jezik. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti naslove trgovina na - engleskom, naslove članaka u novinama - engleskom, slušate na radiju pjesme na - engleskom i gledati programe na televiziji engleskog i turskog sadržaja. Po jezicima se raspoznaju narodi.
Treba također pohvaliti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, koja je na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji uspjela savladati sve svjetske sile na travnjaku, izuzev Francuske koja je imala jednog igrača više - suca, i uspjela ujediniti hrvatski narod u domovini i svijetu, kakvog oduševljenja i zajedništva nismo vidjeli nakon velebne Oluje. Može li se hrvatski narod još jednom ujediniti i savladati domaće sotone, petokolonaše i četničku svetosavsku pravoslavnu sektu u Hrvatskoj?
Izaberite stoga iz svojih plemena (stranaka) ljude pametne, iskusne i ugledne, da vam ih postavim za poglavare. Ne boj te se nikoga.Taj sud je Božji. Ako vam kojim slučajem bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim. (Pnz 1:13, 17)

Ilindan, 2019.

 
 

PISMO IZ TORONTA

Vlada u RH ignorira dijasporu, a ažurna je za potrebe srpske manjine i - Srbije!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. LIPNJA 2019. U 9:45 SATI

Piše: Rudi Tomić

                                    Nemojmo se tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom                                              sudbina, nego se tužimo na sami sebe. Dr. Ante Starćević

Čovjek mora biti malouman ili ravnodušan da ne dobije šok, duševni potres, gledajući što se zbiva u Lijepoj našoj, za koju su se stoljećima Hrvati borili i umirali: od Seljačke bune (1573.) do Oluje (1995.). U vremenskom razdoblju od 422. godine, statisitčki govoreći, poginulo i prognano je više hrvatskog naroda u ratovima za opstojnost Domovine nego što danas ima stanovnika u Hrvatskoj.

Na ovo razmišljanje potaklo me je pismo jednog hrvatskog branitelja, koji je od prvog do zadnjeg dana bio u prvim redovima u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske agresije i JNA; od domaćih jugoslavenskih komunista, kojih je bilo oko 220.000 u SRH, te od domaćih četnika, kojih je bilo oko 581.663, ili u ukupnom broju stanovnika sudjelovali su sa 12.2 % u SRH. Hrvatski je branitelj, među ostalim, napisao i slijedeće:
''Nu, ja se borim, kao što vidiš, svaki dan. Ne znam ni sam kako i koliko dugo. Malo je onih koji mi poput tebe daju podršku. Kakav smo to narod? Za što su ginuli hrvatski sinovi?'' Ovo su riječi  čovjeka koji se danas u bolnici bori sa zloćudnom bolesti raka (kancer), dapače, od iste bolesti boluje i njegova supruga, koja se također liječi u istoj bolnici, gdje se zajedno bore za još koji dan života.

Nad njihovom sudbinom ne treba plakati, jer ni oni ne plaču niti se žale bilo kome, nego ponosno se bore protiv teške bolesti, rade i teško podnose ponižavanje i ugroženost hrvatskog naroda nakon uspješne pobjede u Domovinskom obrambenom ratu. Nisam mogao odoljeti ni suzi ni uzdahu i ušutiti, stoga sam odlučio iznijeti neke najbitnije činjenice, jer sam uvjeren da ima još odlučnih domoljuba, poštenih ljudi u Hrvatskoj i dijaspori koji nisu izgubili nadu, vjeru i ponos u sebe i svoju domovinu.

Sustavna mržnja rađa ludost

Narod kaže: ''S kim si onakav si''! Milorad Pupovac se  indetificirao s ratnim zločincem Vojislavom Stanimirevićem i javno priznao kolegicama i kolegama u Hrvatskom saboru (12. 06. 2019.), čak pozvao DORH da čuju što će četnički čelnik reći: ''Ja sam ratni zločinac koji se borim protiv mržnje i protiv rata već 30 godina i borit ću se u Klubu takvih zločinaca'', dodavši da ''živi u zemlji (?) mržnje i nasilja''! Naime, deklarirani zločinac, toliko mrzi Državu Hrvatsku u kojoj privilegirano živi, da ne može izgovoriti njezino nacionalno, državno i zemljovidno ime, nego govori o životu ''u zemlji'', kao da nije osoba nego glista (lumbricus terrestris).

Vojislav Stanimirović imao je krvave ruke za vrijeme masakra i razaranja Vukovara jer je bio na čelu sanitetske službe JNA. Jugoslavensko-četnička vojska postavila ga je za direktora vukovarske bolnice; bio je gradonačelnik u Vukovaru (hrvatskoj Hiroshimi), dok su četnici u gradu razarali i hrvatsko pučanstvo klali u kućama i po ulicama, mučene i prebijene vukli u Ovčaru. Stanimirović je također obnašao mnoge četničke dužnosti u Vukovaru i suodgovoran je za genocid u gradu zbog čega je dobio i Orden za ratne zasluge od Radovana Karadžića 1995. godine u Banja Luci. (1) Na drugoj strani, u oslobođenoj Hrvatskoj, Stanimirović bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, u dva mandata, za srpsku nacionalnu manjinu; bio je član Odbora za financije i državni proračun. U zadnjem mandatu bio je predsjednik kluba zastupnika SDSS-a, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te u Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku - u državi protiv koje se borio i činio zločine!
Nepojmljivo je pojmiti da je četnik, i deklarirani ratni zločinac, Milorad Pupovac zastupnik u Hrvatskom (državnom?) saboru i koalicijski partner s HDZ-om u Vladi Andreja Plenkovića, ne priznaje Republiku Hrvatsku, koju su priznali 177 država u svijetu!? Ad corvos - (idi) gavranima!

Tko odgajaj našu djecu u Hrvatskoj?

Marko Šolić, vukovarski profesor informatike, nakon odlaska s učenicima na terensku nastavu u Vukovar, objavio je tekst na Facebooku: ''I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego zbog toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različitih stvari, neki su govorili kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane.'' Zbog ovakve vulgarne, provokativne i antihrvatske izjave Šolić je od ravnateljice Osnovne škole Matije Gubca dobio opomenu pred otkaz. Uz obrazloženje: ''Ne zbog toga što je objavio u komentaru, već zato jer je pisanjem vrlo dugačkog statusa bavio dok se trebao baviti učenicima''. Drugim riječima, nije Šolić opomenut zbog krivotvorenja hrvatske povijesti, niti što mu se gadi Hrvatska do grla zbog čega mora povraćati (bljuvati), mada objeručke uzima plaću od Hrvatske koju organski mrzi, nego ukoren je samo zato, što je to učinio u autobusu s djecom! Pitamo se, kakav je odgoj hrvatske djece u školama u kojim su učitelji poput Šolića, a takvih ima u većem broju  u svima školama i na svim sveučilištima u Hrvatskoj.

''Blaženka Divjak može biti ponosna na kadar koji će nam u školi na velika vrata uvesti 'taj novi vrli svijet'. Uvesti će nam mržnju prema Domovinskom ratu i njenim herojima te izjednačavanja krivnje. Uvest će nam naša 'ministarka' i njezino kraljevsko visočanstvo 'pedofiliju'. I tako je, htio ne htio, upravo 'istinoljubivi' Marko Šolić postao paradigma obrazovnog sumraka u kurikulumu koji nam je, uz svesrdnu pomoć HDZ-a, plasirala aktualna ministrica.'' (2)

Idemo dalje: Osnovna škola Dugave u Zagrebu na udaru je zbog izvješenog raspela na hodniku, što je zgrozilo udrugu Europske civilne inicijative u Zagrebu, koju vodi Ivan Zidarević, koji za sebe kaže da je ''homić i Srbin koji obožava Hrvatsku''. Homoseksualac iz Srbije Zidarević uputio je prosvjed ravnatelju škole Tomislavu Cvitanoviću napisan na srpskom jeziku (na latinici) s obrazloženjem:

''U OŠ Dugave, obrazovno-vaspitanoj ustanovi čiji je osnivač država, u zajedničkim prostorijama stoji raspelo. Imajući u vidu članak 41. Ustava Republike Hrvatske - koji govori o sekularnosti RH, kao i to da OŠ Dugave nije privatna obrazovno-vaspitna ustanova, držimo da je ovo eklatantni primjer kršenja navedenog članka Ustava Republike Hrvatske i da se indirektno vrši diskriminacija pripadnika drugih veroispovesti ali i onih koji se deklarišu ateisti i agnostici.'' (3)
U jednoj od najkršćanskijih država na svijetu, ne samo vlasti nego i narod, toleriraju i podržavaju sotonu! Đavao stalno pokušava iskušenjem pobijediti ili dovesti u sumnju Božije ljude. Naime, Zindarić je srbijanski državljanin koji živi u Zagrebu, a u Hrvatskoj je prvi Srbijanac koji je s Hrvatom sklopio životno partnerstvo (brak), a to je i prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj. Još jedan srpski Marum caput - čudak živi u Hrvatskoj!

Mladi nauče ono što su stariji pjevali

U srcu Slavonije, nogometaši i uprava nogometnog kluba ''Hajduk Mirko'' iz Mirkovaca, sela pored Vinkovaca, naslov prvaka u županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županje 2018./2019. slavili su uz četničke pjesme:
''Već u svlačionici su zapjevali o tzv. Krajini i 'Karinskom plavom moru'. Riječ je o pjesmi 'Jovan Dalmatinac' koju pjeva Milovan Veselinović, poznatiji kao Mile Delija, srpski pjevač iz Zelengrada kraj Obravca koji u narodnjačkim pjesmama slavi i veliča propalu srbijansku paradržavu na teritorije Hrvatske.
O 'srpskom Jadranu' i 'karinskom moru' slično je govorio i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj: 'Hrvatska ne postoji, Osijek je stari srpski grad, Split je srpska luka. Ja idem na srpsko more, idem u Split''. Mirkovci su za vrijeme Domovinskog rata bili okupirano područje pa tek od 1998. godine klub nastupa u županskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-sremske županije (od 1992. do 1997. godine se natjecao u prvenstvu tzv. RSK).'' (4) Za ovakva zastrašujuća i sramotna zbivanja od strane srbijanskih četnika, koji su se okuražili u Hrvatskoj, kao i za vrijeme Jugoslavije ili tzv. ''RSK'', odgovorne su velizdajničke vlade u RH od 2000. godine, jer nisu uveli nikakve drastične mjere za zaštitu stanovnika u državi, nisu kaznili ratne zločince, nisu zabranili četničku pravoslavnu sektu (SPC) u Hrvatskoj, kao što je to učinila Crna Gora. (!?)

''Priča o prekograničnom eparhijatu je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu 'Velike Srbije' u koju oni vjeruju'', rekao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. (5)
Najmanje što predsjednik Vlade RH Andrej Plenković može, i trebao bi učiniti: izbaciti Pupovca iz vladajuće koalicije i zabraniti njegovu SDSS. Zabraniti također SPC i oduzeti od njih imovinu, koju je kraljevska i komunistička Jugoslavija konfiscirala u Hrvatskoj. To nije previše!

Srbijanci dolaze na odmor i poslove sa četničkim znakovljem

''Hrvatska je idealna za odmor svih koji iskreno mrze sve. Pupovac svoju mržnju može rezati nožem. Ili možda kamom. Vesna Pusić vraća se na medijsku scenu nobelovskim otkrićem: u Hrvatskoj nisu sigurni Srbi, Romi, žene i ljevičari koji, usput rečeno, preko medija i koalicija vladaju zemljom. Miran, pastoralan turist je iz čista mira napadnut na Bačvicama. Istina, da bi riječ rekao. Jedino što je hodao gol do pojasa s tetovažom 'Delije Knina' preko cijeli leđa. 'Sportisti', mirni momci, dobrovoljni donatori krvi, napadnuti su također na splitskoj rivi. Opet lažni alibi. Svi su bili u dresovima Crvene zvezde. Na Braču je napadnuta skupina sezonskih radnika. Navodno samo zato što su u dva navrata vikali 'Ovo je Srbija' i 'Ovo je srpsko more'. Jeftini alibi. Je li itko ikada čuo da su od '90-te pa do danas Srbi šarali, pisali i pjevali 'ovo je Srbija', usput rušili katoličke crkve, 'bombardirali' dubrovačke 'ustaše' i malo klali na Ovčari? Jutarnji, Večernji, Slobodna, Indeks, Nacional i ekipa trebaju svježe vijesti... Lijeva medijska i politička falanga pažljivo prati, HINA, Jutarnji, Obzor, Novi list i čim se nešto takvoga  dogodi, oni odmah započinju bjesomučnu kampanju protiv domaćih ustaša, nacista i fašista. O tim 'strahotama' ustaša i fašista odmah se obavještava 'ceo svet' da svi znaju kakav fašizam vlada u Hrvatskoj.'' (6)
(Anti)fašisti, jugnastalgičari i srpsko pravoslavno četništvo u Hrvatskoj, te Srbija i četničke udruge diljem svijeta  konstantno optužuju hrvatski narod Europskoj zajednici i svjetskim organizacijama o reinkarnaciji ustaštva u Hrvatskoj, čemu  onda još dodaju naljepnice - fašizam i nacizam. A to je sve sa svrhom da sruše suverenu Hrvatsku. Danas su u Hrvatskoj i u svijetu svi Hrvati koji su za samostalnu, demokratsku i suverenu Hrvatsku - ustaše. Isto tako, svi oni koji se danas bore protiv ''ustaša'' su neprijatelji hrvatskog naroda - veleizdajnici i sljedbenici srpskog fašizma. Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa.(Sirah 12: 19) Hrvati, odlučite se: da li ste za Hrvatsku ili protiv Hrvatske? Nema treće opcije.
Srbi su, pored svih zločina koje su počinili hrvatskom narodu - privilegirani u RH! Zbog razbijenog jednog nosa i prolivene tri kapi krvi ''nevinog'' srpskog momka na Braču, Plenković je sazvao sjednicu Vlade i proglasio - ''Opsadno stanje u Hrvatskoj'', jer je ovaj ''nemili'' slučaj doveo u pitanje onih 200.000 ''turista'' iz Srbije koje su Šešelj i Vučić bili pripremili za dolazak na ''srpski'' Jadran i puzajućom revolucijom naseliti ''katolički dio Srbije''
Plenković je poručio da ''u ovakvoj Hrvatskoj, modernoj Hrvatskoj koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće, koja želi biti uključiva, koja želi društvo i koje je tolerantno i poštuje svoje tradicionalne vrijednosti, nema mjesta takvim ispadima''. Vjerujte mi: Plenković još nije sreo niti jednog Srbina, jugokomunistu ili homića kojeg ne voli. Andrej bi se usudio, ako treba za interese EU ''europske'' Srbije i sunce nazvati lažnim!

Ove godine također u Hrvatsku stiže 300.000 homoseksualaca (gay) turista iz Europe. ''Hrvatska je dio europskih naroda te turistička distanca i kao takva sve se više otvara i prima ljude homoseksualne orijentacije'', kazala je Iva Piglić Lazić. U nastavku još je dodala: ''Pokrenula sam  stranicu Gay Travel Croatia, odnosno www.gaytravelcroatia.net, a ideja se rodila pred tri godine kada sam u razgovoru sa svojim gay prijateljima shvatila da ne znaju gdje ići kada posjete neki grad.'' (7) Naime, novaca imamo, a ne znaju gdje ga potrošiti jer ne znaju gdje su dobrodošli. Evo, sada su im širom otvorena vrata u Lijepu našu!

Dosta j toga više (satis est quod plus)
Da je Nezavisna Država Hrvatska imala toliko ustaša u sastavu oružanih snaga koliko dana Kina ima stanovnika, onda bismo moglo barem pretpostaviti, i nakon 78 godina poslije rata, da ima još stanoviti broj živih ustaša u Hrvatskoj. (Josipović je bio u pravu, jer nedavna invazija otrovnih zmija u Zagrebu, sigurno su puzajuće ustaše!) Naime, 1941. godine u NDH-a bilo je u ustrojstvu oko 100.000 naoružanih ustaša, dočim 1944. godine bili je oko 76.000, ostali su poginuli u osloboditeljskom ratu braneći se od partizana, četnika, Talijana i Nijemaca. Ali, 1941. godine na teritorije NDH bilo je oko 123.351 partizana i nešto malo manje četnika, koji su klali i palili po Hrvatskoj, da unište hrvatski domoljubni pokret i ponovo vrate preživjeli ostatak hrvatskog naroda u Jugoslaviju, ovog puta ne u kraljevsku, nego u komunističku, i to sve u nakani stvaranja Velike Srbije.

Treba znati i ovo: da je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković odmah nakon proslave 30. obljetnice osnutka HDZ-a, poslao izaslanika na Tjentište, na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci. Vladu Republike Hrvatske tamo je predstavio bivši HDZ-ov ministar branitelja Tomislav Ivić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima. Na vijencu koji je izaslanik Ivić položio pisalo je: ''Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske''. Hodočastili su i saborski zastupnici SDP-a Ranko Ostojić i Arsen Bauk, kao i brojne (anti)fašističke udruge iz cijele Hrvatske, među kojima i udruga Primorsko-goranske županije, izvijestili su mediji u RH. Saborski zastupnici i izaslanici iz Hrvatske vratili su se razočarani iz Tjentišta na Sutjesci, jer  nisu vidjeli Tita, koji nije nazočio ni za vrijeme ''bitke'', mada se ''Bitka na Sutjesci'' pretvorila u mit, kao i bitka na Kosovu polju. Nakon Hodočašća na Sutjesku, (anti)fašisti su se okupili  u šumi Brezovic, gdje se obilježava 22. lipnja: ''spomen na okupljanje sisačkih komunista, koji su formirali Prvi partizanski odred na području okupirana Jugoslavije.'', naglasio je Habulin. To je laž. Jugoslavije u to doba nije bila ni na zemljovidnoj karti, jer je već 10. travnja 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Na skup u šumi došli su: Milanović, Mesić, Bandić, Josipović, Bošković, Hajdaš Mrsić, Bernadić, Čačić i druga crvena braća na dernek i slavlje uz pjesmu ''Po šumama i gorama...'', kao i za vrijeme komunističko-srpske Jugoslavije. Starost ne štiti ljude od ludosti!

Hrvatska je dijaspora bila i ostala - ''neprijateljska''

Prošlo je 23. godine od kako sam objavio knjižicu ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' (8/9), koju bi se moglo i danas ponovo izdati s manjim izmjenama, jer nije se mnogo toga izmijenilo, u odnosu na emigraciju (dijasporu), svih ovih godina. I nije bilo vidljivog povratka Hrvata u slobodnu Hrvatsku, mada je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, tri puta javno pozvao Hrvate iz dijaspore na povratak u Hrvatsku: u Norvalu (Kanada), u Perthu (Australija) i na stanici ''Vlaka slobode'' u Gospiću (Hrvatska). Mučno je bilo čitati površna obrazloženja o ''pravim'' razlozima (ne)useljavanja (imigranata) hrvatskih iseljenika. Nije bilo sumnje u iskrenost Tuđmanovih poziva, ali nedvojbeno nema ni povrataka većeg broja Hrvata iz dijaspore. Pozivi i  okolnosti nisu bili u skladu.

Doduše, iz političke emigracije vratilo se je izvjestan broj dragovoljaca, većinom mlađih ljudi, a neki su dobili i velika vojna i državna priznanja. Bilo je dosta i onih koji su bili u kulturnim ili društvenim organizacijama, koji su se također vratili, ali činjenica je da se veoma mali broj političkih emigranata iz ''ekstremne ustaške'' političke emigracije vratio u Hrvatsku. I to iz dva razlog:
Prvo, na vlasti su bili Stjepan Mesić, Josip Manulić, Franjo Gregorić, Hrvoje Šarinić, Budimir Lončar, uz njih učlanilo se u HDZ oko 60.000 komunista, što je stvorilo veliku sumnju u iskrenost pomirdbe, ali emigracija se odazvala u slanju materijalne i novčane pomoći - i promidžbi u slobodnom svijetu.
Drugo, već u samom ratu vidjelo se, da je u Hrvatsku ušla korupcija na velika vrata, posebice kad je bilo u pitanju privatizacija, što je odbilo mnoge nas da se upustimo u takve ''avanture''. Posebice trebalo je imati u vidu ''pravilo'' u ratu: pošteni, nevini i naivni bezuvjetno su žrtve. Ima dosta emigranata koji su otišli s nakanom da pomognu sa svojim znanjem i novcem u gospodarstvu i struci, ali zbog birokracije i pljačke, ljudi su se vratili ponovo u - dijasporu. Hrvatska mladež, većinom školovani ljudi, koja se danas iseljavaju iz domovine, u velikom broju (brojka oko 500.000 iseljenih) ostavljaju ognjišta bez ikakve nade da će se ikada vratiti doma. ''Napuštaju brod u oluji samo zato što nisi u mogućnosti kontrolirati vjetar!'' (St. Thomas More)

Dok se tolike tisuće Hrvata iseljavaju zbog krize, jer ne mogu naći posao, a na drugoj stranu poslodavci u Hrvatskoj traže radnike na sve strane i do sada je uvezeno preko 70.000 stranih radnika, a sprema se masa radnika iz Bangladeša za Hrvatsku, jer je velika potražnja za radnike svih zvanja. Ima još jedna zanimljiva statistika. Naime, oko 600.000 Hrvata starijih od 25 i mlađi od 65 godina koji ne radi niti traži posao. Među njima je 190.000 mladih ljudi, koji bi mogli raditi, ali nemaju nikakav interes za posao. Većina njih živi na socijalnom, ili kod roditelja, ili rade na crno, ili ... od čega žive iz dana u dan. Rad nije samo da se zaradi za život, nego rad oplemenjuje čovjeka i daje mu određenu potrebu za opstojnost..

Što je još karakteristično, da ta mladež nema interesa za stare emigrante i njihove društvene ustanove i župe, koji se  nisu samo bavili folklorom nego su čuvali, sačuvali i promicali hrvatsku državnu ideju. Novodošli su se, izgleda, odlučili na asimilaciju. Dočim, mi koji smo bili prisiljeni emigrirati iz Jugoslavije, nismo nikada izgubili nadu za povratak niti ljubav za domovinu, mada će većina nas ostaviti svoje kosti u tuđoj zemlji. Pitamo se, zašto se masovno ljudi iseljavaju iz ovakve Hrvatske, koja je, kako kaže predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH ''moderna Hrvatska, koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće.''? Što znači, RH nema više nikakve potražnje od susjeda: učvršćene su državne granice, vraćeni su posmrtni ostaci ubijenih i imena nestalih hrvatskih žrtava, nadoknađena je ratna odšteta, vraćena je opljačkana imovina, arihiv i umjetnine, et cetra, et cetra. Onda je stvar gotova: Srbija ulazi u EU, a Hrvatska u Zapadni Balkan, tako je osmišljena europska Jugoslavija.

Stoga je Vlada u RH ograničila sudjelovanje dijaspore u izbornom procesu (3 zastupnika, kao i srpskoj nacionalnoj manjini) mada nas u dijaspori ima više nego u domovini. Pored toga, teško je u dijaspori doći na izbore, jer većina ljudi s pravom glas trebaju putovati nekoliko stotina, čak i tisuću kilometara do izbornog mjesta. Problem je također u dobivanju hrvatskog državljanstva, ne toliko zbog skupoće i procedure koliko u iščekivanju domovnice, kao da dolazi običnom poštom sa - Marsa.

''Niz europskih država uopće ne poznaje posebno predstavljanje nacionalnih manjina u svojim parlamentima, a to su Austrija, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija Letonija, Litva, mađarska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Španjolska, Švedska i Velika Britanija. Venecanska komisija kaso organ Europske unije zaključila je da se su rezervirana manjinska predstavništva privremena rješenja koja u postkonfliktnim uvjetima i okolnostima u pojedinim državama treba olakšati političku integraciju manjina, a nakon toga biti ukinuta.
U ovoj prilici potrebno podsjetiti na govor ruskog predsjednika Vladimira Putina 4. veljače 2013. u ruskoj Dumi: ''U Rusiji žive Rusi. Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živjeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone.'' (10)

Republika Hrvtska izdvojit će ''ukupna sredstva za ovu godinu 36 milijuna kuna, od čega će 77 organizacija i ustanova sa 124 članice dobiti 34.606.000 kuna za 54 programa informiranja. 46 programa izdavaštva, 396 programa kulturnog amaterizma i 390 programa manifestacija. javilo se 14 novih udruga koje će dobiti sredstva. Ove godine najviše su Srbi dobili 9.780.000. Talijani 6.915.000, i tako reodm.'' (Hrvatski-fokus.hr). Moguće je, samo u Hrvtskoj, financiranje - Pete kolone!

Zaključna misao

Iz prigovora, koji dolaze od stanovitih ljudi iz RH, dobiva se  dojam, da mi koji ne plaćamo porez u Hrvatskoj ne bi trebali ni imati pravo glasa. Ili ''briga za o iseljenoj Hrvatskoj koja nikada nije bila u Hrvatskoj'' (jutarnji.hr) Činjenica je, da nas u dijaspori ima više nego stanovnika u RH, kojima je uskratiti pravo glasa za sudbinu naše domovine. Samo veleizdajnici u RH mogu imati takvo nastrano stajalište u odnosu na dijasporu. Dapače, Vlada u RH trebala bi donijeti odluku, da se svima u dijaspori uruči hrvatsko državljanstvo, omogući glasovati na predsjedničkim i zastupničkim izborima - dopisnim putem, što bi svakako pomoglo aktivirati iseljeništvo i uskladiti nacionalne potrebe i osigurat veću odgovornosti izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Nedavni izbori zastupnika za Europski parlament bili su sprdnja, što se očitovalo na slabom odazivu birače s obzirom na kvalitetu potencijalnih stranačkih zastupnika. Izbori su, ipak, dali neke izrazite rezultate. Naime, HDZ i SDP dobili su isti broj zastupnika, ali još je značajnije, odnosno tragičnije da je SDP, koja je nasljednica Saveza komunista Socijalističke Republike Hrvatske osvojila većinu glasova u četiri najveća grada u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. HDZ je teško poražen u RH, a dobili su samo jedan glas iz Irske! Po logici Nine Raspudića u kolumni VL: ''Bolje je bilo kada je bilo gore''. Može li biti gore? Može. Evo, što kaže Slavica Vučko - IHS iz RH:
''Stanje u Hrvatskoj je alarmantno. Dio građana je u blokadi financijskoj, blokadi normalnog života i to dovodi do bezuvjetnosti da se ništa ne može promijeniti jer ih tako vode iskustva sa službenim vlastima. Drugi dio građana radi u državnim službama (60 % zaposlenih je u državnim službama, o.p.) i zatvaraju oči pred svime da ne dovedu sebe i svoju obitelj u opasnost. Treći poput Krsnika, mene osobno i nekolicine drugih koji analiziraju stanje u Hrvatskoj i pozivamo građane da im se odupremo dok ne bude kasno, jer  su nam uništili sve djelatnosti, a sad su prodali i 6 izvora vode, je glas u pustinji i ne dopire učinkovito do građana. Naš glas je poput zrna o kojem govori Isus u svojim prispodobama i pada na kamen ili žbunj i umire. Moramo iznaći mogućnost da ih smijenimo, sankcioniramo i poništimo nezakonite ugovore o prodaji narodnog dobra jer ih narod za to nije ovlastio. (...) Pozivamo vas u Incijativu Hrvatska sloga, jer nijedno razjedinjeno kraljevstvo nije opstalo, pa ne može ni naša Hrvatska. Treba nam kao onih ratnih 90-ti ponos i sloga i pomoć dragog Boga. Bog je uvijek uz Hrvatsku, ali Hrvati su razdvojeni, a što je djelo sotonsko. Ne bi sotona imao ovlasti nad nama da mu mi našim načinom života i slabom vjerom ne dajemo.''

Nulla salus-sine virtute, nulla virtus sine labore! Nijedno ropstvo nije sramotinije od dragovoljnog. Amen!
___________
(1) hr. wikiperia.org
(2) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(3) maxportal.hr
(4) maxportal.hr
(5) Hina, kamenjar..com
(6) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(7) novilist.hr
(8) Rudi Tomić, Hrvatski put, Toronto 1996.
(9) Rudi Tomić:  ZIRAL, Mostar 1998, str. 148-179.    
(10) Vjekoslav Krsnik, komentar

 
 

Još jedan pogled preko bare

Pupovac se umislio da je čekić, a Hrvati - čavli (čivije)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. lipnja 2019. u 17:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ima li još netko u Hrvatskoj kome se taj četnik Pupovac već nije popeo na vrh (....) sa svojim izjavama o ''ustaškim zločinima'', povod mu je bila velika pobjeda Ruže Tomašić na izborima za predstavnicu Hrvatske u Europarlamentu. I njegov veliki poraz, jer nije izabran u europarlement da prestavlja - ''sve Srbe iz bivše Jugoslavije u EU.''

Tjednik četničke ''Novosti'', čiji je vlasnik Milorad Pupovac, a koje plaća Ministarstvo (ne)kulture u Hrvatskoj, objavilo je na naslovnici fotografiju djevojke Ruže Budimir u srednjoškolskoj katoličkoj odori u Torontu, s naslovom ''Ruža  ustaška'' uz pjesmu - Hrvatskoj.

''Birači očito ne znaju kakve je strahote počinio taj režim... Dok se ne promijeni odnos prema ustaškom pokretu na izborima će prolaziti ljudi poput Tomašićke'', kazao je Pupovac. Nikad se ne bih dala odreći ustaškog pokreta u dijelu od njegovog nastanka 1928.g. tj. ubojstva Stjepana Radića i još nekoliko hrvatskih parlamentaraca u beogradskoj skupštini pa sve do 1941., i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?'', izjavila je Ruža u telefonskom razgovoru za bivši ''Srbobran'' sadašnje ''Novosti''.

''Fotografija koja se nalazi na naslovnoj stranici je fotografija mene'', potvrdila je Ruža Tomašić za direktno.hr, te nastavila: ''Valjda su se bojali ako objave prije (izbora) da ću dobiti više glasova. Htjeli su mi naštetiti, ali ne mogu oni meni naštetiti. Ja osuđujem sve režime koji su činili zločine pojedinačno, svatko od njih ima ime i prezime. Ovo što oni pišu nije se dogodilo 80-ih, već 70-ih. Ja sam 1981 godine otišla u policiju tako da je taj datum neistinit. (...) Ne sramim se svojih korijena, tko ne želi priznati - njegov je problem'', rekla je Ruža - Hrvatska.

I pobjednici u ratu osuđuju zločine koje su počinili neki pojedinci bilo na svoju ruku ili po zapovijedi. Imamo slučajeve u Americi gdje se sudi vojnicima, koji su u Iraku ubili zarobljenika ili kojeg civila. Nije to bio slučaj u komunističkoj Jugoslaviji, nego su ubijali hrvatske partizane koji nisu zbog savjesti klali nevine ljude. Još i danas koljači hrvatskog naroda, četnici i partizani, koji su bili u JNA dobivaju mirovine u hrvatskim kunama iz Republike Hrvatske. Misera contribuens plebs. (Jadni puk što plaća porez!)

Ustaše su bile – kamilica prema drugim vojskama

Kad se uzme u obzir, da su se ustaše u krvavom ratu u borbi za obranu hrvatskog naroda od zločinačkih okupatora, i branili  hrvatske granice od fašista, nacista, četnika i srpskih jugopartizana (komunista), koji su se borili protiv Hrvatske za uspostavu srpske i komunističke Jugoslavije. I u takvim ratnim i okrutnim prilikama ustaše su bile kamilica u odnosu na četnike i partizane koji su klali i palili u Hrvatskoj za vrijeme rata, a nakon rata izvršili najveći mirnodopski genocid u povijesti Hrvata i Europe. Milovan Đilas reče – To što smo mi učinili Hrvatima, to ne pozna ni cjelokupna povijest europske civilizacije. S dodatkom.- Da su Hrvati morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“
Zašto se nitko ne usudi pisati i govoriti o Paveliću i NDH-a, kako je pisala američka povjesničarka Ester Gitman, koja je ustanovila da je u NDH-a nastradalo manje Židova od svih tadanji država pod Hitlerom. Da su i s samog vrha tadanje vlasti NDH-a išli u akciju da se spasi što više Židova. Treba također, naglasiti da je za vrijeme NDH-a  srušena samo jedna sinagoga i to nevoljko, dok je sve druge (njih oko 30) porušio Titov režim i nikom ništa. Činjenica je, da je za vrijeme rata, posebice nakon rata, mahom pobijena ne samo većina ustaša na zvjerski način, već je pobijena ogromna većina i domobrana, a da o civilima i ne govorimo. A da posebno ne spominjemo nacionalne ,manjine Foksdojčere i brojne druge. To pokazuju otkrića mnogobrojnih masovnih grobnica (stratišta)a malo onih koji su se uspjeli spasiti pa skoro svi već počivaju u miru Božjem u tuđim zemljama, kojima se ne zna ni za grob, kao i onim koji su masakrirani i strpani u masovne grobnice diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, pa sve do Makedonije. Žalosna je i tragična bila sudbina najdomoljubnije hrvatske mladeži, koja je željela dati sebe za slobodu hrvatskog naroda. Žalosna je da domovina nema ni njihove kosti!

Znanstvena istraživanja povijesnih instituta u zapadnoeuropskim zemljama utvrđuju da je u II. svjetskom ratu u bivšoj Jugoslaviji, od strane jugokomunista u suradnji s četnicima (preobučenih u partizane) nastradalo 83 % svih žrtava, a preostalih 17 % odnose se na žrtve svih drugih vojski zajedno koje su tada djelovale na području ex Jugoslavije. Neprijatelji hrvatskog naroda, kada ćete prestati zloupotrebljavati nevine hrvatske žrtve kako biste opravdali svoje zločine nad njima. Avinus R. Ellis bi rekao- dosta je toga: Mihi, qui quondam, semper asellus eris. (Meni ćeš uvijek biti magarac, koji si i nekoć bio.'' Dakle, riječ je o magarc(u)ima koji su navukli lavlju kožu (patizansku odoru) da plaše hrvatski narod kojeg smatraju - životinjama. Ustaše su u ratu osmislile i ostvarile NDH-u, koju ni bogovi ne mogu izbrisati iz povijesti. Ovo što u Hrvatskoj čine petokolonaši, uz pomoć vanjskih neprijatelja u revolucionarnoj - agresiji laži, kako je kazao budući Nobelovac Mile Prpa, jedino je moguće promijeniti na slijedećim zastupničkim izborima: izabrati prave Hrvati i poštene ljude koji će izmijeniti antihrvatske ustavne zakone i zastupati hrvatski narod u Hrvatskom državotvornom saboru. Amen!

Siguran sam, da mnogi urednici portala i publikacija u Hrvatskoj neće objavit ovaj osvrt, ne da ne bi htjeli, nego se boje da će ih netko optužiti za ''govor mržnje''. Oni koji bi ih mogli optužiti, ne samo što rigaju mržnju na hrvatski narod, nego doslovno rečeno – ser.. se (oprostite mi na vulgarnosti!) u Saboru, u tisku, na televiziji, društvenim mrežama i radiopostajama - na državu hrvatskog naroda.

Dokle će Hrvati gutati ovakve neugodnosti, uvrede i poniženja u svojoj domovini od partizanskih i četničkih kanibala??? Svako odgađanje ima veće posljedice.

Blagdan Tjelova, 31. svibnja 2019.
Toronto, Kanada

 
 

Pismo iz Toronta

Što učiniti s posmrtnim ostatcima Pavelića i Luburića?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. svibnja 2019. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Paziti treba i na to da kazna ne bude veća od grijeha,
i da se zbog istoga uzroka jedne kažnjava,
a druge i ne zove na odgovornost.
(Cic., De off.)

Ne će, valjda, hrvatski narod čekati dva i pol stoljeća (248 godina) da prenese posmrtne ostatke poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, kao što se je čekalo na prijenos posmrtnih ostataka velikana Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novoga Mjesta u Austriji gdje su im odrubljene glave zbog ''uvrede kralja i izdaje zemlje.''
U presudi Petru Zrinskomu je navedeno: ''... da je počinio najveće grijehe tako što je nastojao okruniti se za neovisnoga hrvatskoga vladara. Umjesto krune, čeka ga krvavi mač...'' Prije smaknuća su, kao i njihove obitelji, lišeni plemstva, a njihova je imanja zaplijenila država.
U svezi s njihovom smrću mletački poslanik u Beču javio je u Veneciju sljedeće: ''Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer šesnaest potkraljeva ili banova slavnih dala je Hrvatskoj njegova porodica''. Njihovi posmrtni ostatci iz Bečkoga Novoga Mjesta preneseni su i pokopani 1919. god. u zagrebačkoj katedrali. Nadgrobni spomenici još se uvijek nalaze u Bečkom Novom Mjestu. (1)
Trebale su proći još 92 godine pa da se na osnovi dopuna Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj od studenoga 2011. god. dan 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskomu i Frankopanu, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine, obilježava se uz geslo - Navik on živi ki zgine pošteno!
Sudeći po zločinu, koji su Austrijanci počinili u Beču na hrvatskim velikanima 1671. god., možda baš ne toliko njihovom zaslugom, ali hrvatska se tragedija ponovila opet u Austriji, na Bleiburgu 1945. Svih ovih godina, uz velike optužbe i laži srpsko-jugoslavenske vlade, austrijske su vlasti ukazivale gostoprimstvo hrvatskim hodočasnicima koji su dolazili na obljetnicu obilježavanja najvećega mirnodobnoga genocida u povijesti Europe i povijesti Hrvatske.
Ove godine austrijske crkvene i državne vlasti postavile su stroge termine za hodočasnike i hrvatske dušobrižnike jer su u austrijskoj koalicijskoj vladi bila dva čelnika desne Slobodarske stranke, predsjednik Heinz Christian Strache i njegov zamjenik Johan Gudenus  - srpski zet, koji su u dogovoru s četnicima u Beogradu i Banjoj Luci, te hrvatskim veleizdajnicima iz Zagreba, pokušali zabraniti hodočašće, a nevine su žrtve proglasili ''nacistima, fašistima i ustašama.'' Komemoracija je uredno prošla s misnim slavljem, molitvama i zapaljenim svijećama za sve one koji su ni krivi ni dužni ubijeni. Jedini im je grijeh bio: odanost Bogu i Hrvatskoj, kao što su to bili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.
''Upravo sam se vratio iz Austrije. To mi je već osmi put. Bilo je između 10 do 15 tisuća hodočasnika. U prvom redu su opet bili političari sadašnjega režima. Kad su se krstili, mahali su rukama. Još žalosnije je bilo gledati onih 450 policajaca u raskrečenom stavu, poput nacista kad su strijeljali masu ljudi. Bilo bi zanimljivo znati o čem su razmišljali ti policajci dok su čuvali hrvatski puk. Vjerojatno i ne znaju da smo i mi bili dio njihove države od 1527. do 1918.'' (2)

Španjolci bi se htjeli ''riješiti'' Pavelića i Luburića

   List El Diario piše kako se želi izbjeći ''da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostatci mogli biti poslani u državu njihova rođenja'', odnosno u Bosnu i Hercegovinu.
Španjolska vlada je odlučila (24. 8. 2018.) prenijeti posmrtne ostatke generala Francisca Franca iz Ville de los Cadidos, memorijalne grobnice poginulih Španjolaca u ratu protiv komunista iz cijeloga svijeta. Na vlast u Španjolskoj je došla Socijalistička (komunistička) partija, nakon 80 godina od završetka ''građanskoga rata'' u kojem su njihovi prethodnici bili poraženi. U tom krvavom ratu bio je i Tito s 1300 dragovoljaca, od kojih je njih 600 poginulo. Borili su se u sastavu XV. internacionalne brigade u kojoj je bilo više od 30.000 dragovoljaca iz 54 države. U tom građanskom ratu sudjelovale su i dvije čete iz Jugoslavije: ''Matija Gubec'' i ''Đuro Đaković''
Nakon 74 godine okupacije, na obljetnicu pada Zagreba (8. svibnja 1945.) i ulaska jugoslavenske armije u opustošeni Zagreb, predsjednica hrvatske stranke Nezavisni za Hrvatsku Bruna Esih, ispravila je povijesni događaj: ''Događaj je to koji simbolizira pokolje i pljačku, a jugoslavensku okupaciju Hrvatske obilježilo je skidanje hrvatske i podizanje jugoslavenske zastave, zabrana HAZU i obnova jugoslavenske akademije, dokidanje studija hrvatskoga jezika umjesto kojega se na zagrebačkom sveučilištu studira 'narodni jezik'. Društvo književnika Hrvatske stupa na mjesto dosadašnjega Društva hrvatskih književnika, a umjesto 'Lijepe naše' na radiju se izvode 'Uz Tita i Staljina, dva junačka sina..' Ta okupacija dokinuta je krvlju tek u Domovinskom ratu, kad su Hrvati pokazali da se Hrvatsku može osloboditi samo pod hrvatskom zastavom, ni pod kojom drugom..? (3)  Nota bone!
Zašto bi koljač Tito u Hrvatskoj bio svetiji od Stepinca, a Pavelić zločinac? Činjenica je da su poglavnikovi dragovoljci srušili kraljevsku Jugoslaviju (kao kulu od karata!) i utemeljili slobodnu NDH. To što Srbi ne razlikuju hrvatski nacionalizam (narodoljublje, rodoljublje, domoljublje) od nacizma i fašizma, to je njihov mentalni problem o ''velikoj'' Srbiji, ali za razliku od Srba hrvatski bi povjesničari morali znati da nacionalizam nije isto što i nacizam, a nacizam je pak isto što i fašizam i komunizam i globalizam jer svi ukazuju na jednoumlje, a cilj je isti, zavladati globusom i ljudskom sviješću.'' (4)

Kakve su zasluge Pavelića za Hrvatsku?

   Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je rodoljub i domoljub i cijelim svojim bićem bio je odan državotvornoj ideji stvaranja neovisne države hrvatskoga naroda. Istini za volju, bio je stjecajem okolnosti u savezništvu koje je u to vrijeme pokazivalo neke simpatije za osamostaljenje Hrvatske, mada su ''saveznici'' imali prisne odnose sa Srbijom na štetu Hrvatske. Da kojim slučajem Hitler nije udario na Staljinovu Rusiju, Srbija bi bila najvjerniji kolaborator nacističke Njemačke i fašističke Italije, a četnici i partizani bili bi Hitlerovi i Musolinijevi saveznici u borbi protiv NDH. Naime, Srbi su bili prvi u Europi koji su potamanili Židove i porušili sinagoge u Srbiji.
Da nije bilo poglavnika Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, ustaša i domobrana, danas bi Hrvatska bila samo geografski pojam u Europi. Međutim, utemeljenje NDH-a za koju se je plebiscitarno odlučio hrvatski narod, kako je  na komunističkom sudu rekao kardinal Alojzije Stepinac, dovelo je do konačne pobjede hrvatske državotvorne ideje i uspostave samostalne i slobodne hrvatske države, makar i u ratnim okolnostima, za koju su se borili Pavelić i Luburić, ustaše i domobrani, te hrvatski branitelji u svetom Domovinskom obrambenom ratu ostvarili samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. To je factum historicum!
Popularnost dr. Ante Pavelića očitovala se je u prodaji romana Pere Zlatara ''Milijunaš bez milijuna'' koji je bio (25. listopada 2018. god.) ''objavljen u Beogradu u dva toma, a prethodno u Zagrebu u tri. Budući da je naklada svakoga izdanja u Zagrebu bila po 30.000 primjeraka, a u Beogradu svaka od njih po 10.000 primjeraka što će reći ukupno 110.000 kopija. Kad se uoči izlaska pojavio feljton u Jutarnjem listu u sedamnaest nastavaka, tada je taj list prvi put bio tiskan u većoj nakladi od Večernjega lista. Feljton je izlazio i u Crnoj Gori, u dnevniku Vijesti, čak u 36 nastavaka, a u Beogradu u polumjesečniku Tabloidu u 16 brojeva.'' (5) 
U Hrvatskoj je također objavljena knjiga Vlade Vladića o ''Luburićevom životu i djelu'' koja je bila predstavljena u Zagrebu i Splitu gdje je naišla na veliku pozornost, ali i kritiku ubojice s perom Roberta Bajruša u Jutarnjem listu, i uobičajnih (anti)fašista: predstavnika četnika u RH Milorada Pupovca i predstavnika  jugoslavenskih Židova Slavka Goldsteina.
Neprijatelji Hrvatske pozivaju se na demokraciju, kad je riječ o blaćenju hrvatskoga naroda, a kad se radi o iznošenju istine o hrvatskim vitezovima bilo iz NDH ili iz Domovinskoga rata, onda optužuju državu i njezinu vladu, ''čiji se Ustav poziva na antifašizam, a kazneno zakonodavstvo sankcionira širenje mržnje i zločinačkih ideologija.'' Tako se odnose ubojice hrvatskoga naroda kad je riječ o životu i djelu hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića. A ne smeta im kad u Zagreb dođe četnik Vuk Drašković i promovira knjigu ''Nož'' o srboslavlju, svetosavlju i o jugoslavenstvu!
Evo, kakve je zasluge imao general Vjekoslav Maks Luburić za poticaj Domovinskoga rata? Važne, veoma važne zasluge, o čem se danas šuti. Ideja ''poruka izmirenja ustaša i hrvatskih partizana, koje su izišle u istarskoj Drini 1964. godine, urodile su plodom. Došlo je do: Deklaracije hrvatskog književnog jezika iz godine 1967., do Hrvatskog književnog lista, Tin Ujević, do Hrvatskog tjednika, Vlado Gotovac, do sastanka u Karađorđevu u prosincu 1971., do Hrvatskog proljeća i na koncu do Bugojanske akcije ''Fenex 1972.'' Sve su to plodovi ideje generala Luburića koji je bio za pomirenje svih Hrvata. Moto njegove ideje je bio sljedeći: Tko ne će Hrvata za brata, taj će imati Srbina za gospodara. Zbog toga je na zvjerski način ubijen general Drinjanin koji je i osobni (...) osjećaj žrtvovao za opću korist Hrvatske. (6)
I dan danas se u Hrvatskoj piše, govori i prikazuje kakvi su ''zločinci'' bili Pavelić i Luburić, mada ni jedan od njih nije na listi svjetskih zločinaca Drugoga svjetskoga rata. Srbokomunisti i hrvatski jugonostalgičari preko medija drže narod u agoniji prošlosti, s nakanom da se odreknu svoje povijesti i baštine, te prihvati ideju ''ujedinjenja'' bilo s neprijateljima na Istoku (Zapadnom Balkanu), ili s neprijateljima na Zapadu (Europskoj uniji). Fallit virtium specie virtutis. (Često puta opačina zavarava izgledom vrline.)
Prije 27 godina predsjednik dr. Franjo Tuđman u obraćanju naciji je rekao i ovo: ''Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu četrnaestostoljetnu povijest hrvatskoga naroda na ovom prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšim  jugoslavenskim državnim zajednicama, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. (...) Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i ne ćemo nikomu dopuštati da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba biti.'' Cedo nulli!
Kontekst obraćanja hrvatskomu narodu poglavnika NDH dr. Ante Pavelića 21. siječnja 1941. god. i predsjednika RH dr. Fanje Tuđmana 15. siječnja 1992. god. sadržajno je isti: pozdravili su oslobođenje Hrvatske od četničke kraljevske Jugoslavije i srbokomunističke Jugoslavije i uspostavu samostalnosti i suverenosti Države (Republike) Hrvatske.

Kakve su zasluge Tita za  Hrvatsku?

   Josip Broz Tito je najodgovorniji za najveći mirodobni genocid u povijesti Europe koji su po njegovoj zapovijedi počinili srbočetnički partizani i hrvatski jugokomunistički partizani nad razoružanim vojnicima i nevinim civilima koji su se predali u Austriji. Prema dogovoru s Englezima predani su ispaćeni vojnici i civili, među kojima je bilo na tisuće obitelji s nejakom djecom, u ruke Titovim koljačima. Tito je naredio kako treba postupati sa zarobljenim Hrvatima: Pobiti ih što više i što brže!
Upravo smo završili s hodočašćem u Bleiburg, zbog šega se Tito nalazi na listi među 10 najvećih zločinaca (ubojica) na svijetu. Iako je prošlo skoro 40 godina od kako je Tito sahranjen u ''Kući cvijeća'' u Beogradu, njegov duh - avet živi u Hrvatskoj, kao i poslije ratnih godina, a spomenici, imena ulica i trgova u počast Tita ''krase'' Hrvatsku, kao da u državi žive barbari, zločinci i zombiji.
Tito je također odgovoran i za pljačku u Hrvatskoj iz koje su partizani i četnici otuđili mnoštvo umjetnina i vrijednih stvari, a bili su paljeni arhivi, knjige i dokumenti koji su stoljećima čuvani kao biseri hrvatske kulturne, vjerske i nacionalne baštine što se ne može procijeniti, platiti niti nadoknaditi.
Ove se godine u Kumrovcu (25. 5. 2019.) okupilo više nego ikada, navodno oko 10.000 slavitelja kulta Josipa Broza Tita. To je da čovjek ne povjeruje. Međutim, Tito, kojega slave jugoslavenske šuplje glave, nije Joža iz Kumrovca. ''Josip Broz, nije Hrvat, nego galicijski Židov, podrijetlom Hazar, Josef Klein iz grada Ljviva, središta ukrajinske Galicije. Tita je najbolje znao J. V. Staljin izjavivši 1948. god. u doba informbirovske krize, pred dvojicom svojih suradnika: Dimitrijem Georgievičem Žimerinom, sovjetskim ministrom elektrifikacije, i Aleksandrom Nikolaevičem Poskrebyševom, tajnikom Staljinova kabineta, da mu je već dosta onoga Ukrajinca u Jugoslaviji.'' (7) Dakle, ''hrvatski antifašisti'', mentalni  Sentinelci(*), sve ove godine muzli su jarca!
Ovogodišnja masovna posjeta Kumrovcu ima i drugih razloga. Nakon što su Kinezi došli u Hrvatsku da izgrade Pelješki most koji će spojiti Hrvatsku, zbog turske i srpskojugoslavenske otimačine Neuma, još će izgraditi neke objekte u Hrvatskoj, vjerojatno propalo brodogradilište u Rijeci, te hotel i školu u Kumrovcu. Umjesto ruskoga pozdrava tovarishch, hrvatski će se (anti)fašisti pozdravljati na kineskom - de lei zi ! (isto s...e, samo drugo pakiranje!)

Zaključna misao

   Možda ovaj osvrt ne će biti razumno prihvaćen niti u doglednoj budućnosti ostvaren jer hrvatsku mladež odgajaju ljudi koji su odgojeni u Titovu režimu, a koji ne znaju misliti slobodno mada žive u relativnoj slobodi zato što su indoktrinirani u duhu socijalizma i liberalizma koji svoju slobodu vide u ovisnosti o državi.
Najodgovorniji su za odgoj hrvatske mladeži, i puka općenito, hrvatska sveučilišta, u kojima su, nažalost, većinom zaposleni predavači na temelju političkih umjesto akademskih kriterija. Jugoslavensku ''istinu'' o hrvatskoj povijesti i prošlosti, studenti nose u sebi ma kamo god idu i što god rade. Mediji u Hrvatskoj su također ubojice sa slovom i riječi jer ne donose objektivno vijesti, nego daju svoje pristrane komentare koji su u skladu s onima koji su na vlasti. Hipokrizija!
Sudstvo u Hrvatskoj je za svaku osudu jer ne sude po pravdi niti na osnovi činjenica nego prema ''svojim'' saznanjima koja odgovaraju vladajućoj kasti koja ih je postavila na doživotnu dužnost. Ako se i promijeni vlast, nova vlada ne će mijenjati ni ljude ni zakone, što znači da će samo biti promijenjene u poimanju. Suci - iznosite istinu i ne šutite zbog bojazni od straha!
''Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno in continuo još daleko prije 1918. god. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. (...)
Ta agresija laži ne dolazi samo s istoka, od našega susjednoga naroda i zavojevača, već ona ima, i imala je, svoju petu kolonu u samoj Hrvatskoj, u ideološki obojenoj ljevici, ali i jednom dijelu međunarodne zajednice koja je olako prihvatila laž o nama jer je to lakše nego provjeravati, a i strateški se to uklapa u interese pojedinih država. Po sistemu više puta ponovljena laž postaje  istina.'' (8)
Samo je pitanje, kad će narod doći do spoznaje, da oni koje biraju moraju raditi za narodne interese, a ne za svoje osobne. Koliko ima bivših i sadašnjih političara koji su pošteno živjeli od svojih prihoda (0), a koliko ima onih koji su se obogatili krađom i prevarom države, odnosno naroda. (bezbroj)
Hrvatski narod u svojoj dugoj povijesti svladao je brojne neprijatelje i preživio velike tragedije, ali se je ipak održao na istom prostoru više od četrnaest stoljeća, pa je za očekivanje da će se, nakon što se je oslobodio vanjskih neprijatelja, osloboditi i domaće pete kolone, i to u skoro.
Hrvatski narod treba poštivati svoje pokojne koji su mučno umrli ili bili ubijeni u domovini i u svijetu na najzvjerskiji način, treba ih počastiti pristojnom sahranom i podignutim spomenicima kako bi se uspomene na njih otele zaboravu. Neka djela će biti dokazi ljubavi i žrtve za domovinu, a ne predrasude i osobna mržnja.
Ako ćemo suditi po zaslugama, onda treba ukloniti sve spomenike Tita i srpskopartizanskih ''heroja'' koji su odgovorni za pokolj hrvatskoga naroda i okupaciju Hrvatske pod Srbijom. A na njihova mjesta postaviti spomen- obilježja hrvatskim vitezovima, u bilo kojoj vojnoj formaciji, ako su imali hrvatsko znakovlje na odjeći, ideju i ljubav za samostalnu i suverenu Lijepu našu.
Među zaslužne treba uvrstiti, uz ostale, poglavnika NDH-a dr. Antu Pavelića, generala Vjekoslava Maksa Luburića, dr. Andriju Hebranga, koji je 17. travnja 1941. god. došao u Banske dvore, te pred dr. Milom Budakom i dr. Maladenom Lorkovićem u ime hrvatskih komunista - KPH Zagreb, odnosno KP NDH-a, a uz znanje Sovjetskoga saveza i samoga Staljina, priznao Nezavisnu Državu Hrvatsku, zbog toga je i ubijen. Dakle, nije u pitanju režim, koji se može promijeniti, nego je bitno očuvati samostalnost i suverenitet Republike Hrvatske, sve ostalo je veleizdaja.
_______________
(1) www.hr.wikipedia.org
(2) M. N., hodočasnik
(3) Bruna Esih, Okupacija Zagreba 8. svibnja 1945.
(4) Srećko Radović, www.dragovoljac.com
(5) Mladen Pavković, www.tjedno.hr.
(6) www.uzdanica.forums-free.com
(7) M. N., Sporni podatci u Titovoj biografiji
(8) Mile Prpa, Laž je srpski državni interes
(*) Sentinelci - jedan od najprimitivnijih naroda na svijetu koji još uvijek ne znaju zapaliti vatru, koji žive na otoku u Bangalskom zaljevu.

 
 

Pogled iz Toronta

Abnormalno je normalno u - Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. svibnja 2019. u 21:20 sat

Piše: Rudi Tomić

Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili
Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne i
duhovne vrijednosti iznad svake mjere, čak i ako to dovodi do
neugodnih posljedica? (Glen Argan)

Kakva nam je gadna vlada - takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i  općenito u puku.

Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi. Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u - Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sigurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega drugoga, ono zbog - mladosti... Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 - 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu... Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon II. svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.'' (1)

Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nakon Domovinskog obrambenog rata, u kojem je perfectum est demolirana velikosrpska iluzija.? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrg, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović i Oliver Majić izaslanik gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita'' (2)
Tko je ''oslobodio'' Zagreb?
''Tito je u svojoj 'Pohvali' za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrajao sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat. (!?) I dok je u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani 'neprijateljima komunizma', na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu 'Govori vam kao sin Srbije'. Navodno je u Zagreb trebao ući X. ''zagrebački'' korpus sastavljen od partizana iz sjeverne Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. Srpska divizija u čijem je sastavi bila i 20. Srpska brigada koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i 'ustaško leglo', kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamo li takva zvjerstva i počiniti, Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a dobar dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito 'pomilovao' u kolovozu 1944.godine.'' (3)

U Zagrebu hodamo po kostima

Dr. Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvjerski ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavičluk ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju.

''Podaci ukazuju da je 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi komunističke partije.Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Potom Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvatskoj. U policijskim istragama postoji tvrdnja da ima 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe... Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Za podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanovića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.'' (4)

Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u Europi

Samo za dva dana (11. i 12. travnja 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali  na životu da svjedoče o zločinu.

Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljube, hrvatske svećenike i nacionalne institucijee s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novsti, Jutarnji, Večernji, Novi i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT, Nova TV, RTL, N1 i lokalne televizije s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. (corpus delicti) Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: ''izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito''. Drugim riječima, pobjednička vojska nije pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Ne shvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik četnika u Hrvatskom saboru izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u Srpskom parlamentu rekao - ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito...'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta.

Neprijateli crkve progone katolike Hrvate

Koruška katolička crkva, i državne vlasti, odbili su molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lobaškom polju kraj Bleiburga zbog toga jer se ''ova misa politički instrumentalizira'' (komunistička terminlogija!), glasilo je u priopćenju iz Koruške. ''Apsurdno je da tu zabranu traže (hrvatski, austrijski, talijanski i slovenski antifašisti, o.p.) od jedne Austrije koja je bila nacistička od 1937. do 1945. godine. Traže zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca koju su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom u Beč, kao milijunska masa Austrijanca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desnu ruku u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi! Sve u znak dobrodošlice! (5)

''Njegova svetost'' Irinej, dokazani velikosrpski nacista i fašista, koji je kao poglavar svetosavske crkve sa svojim kultom mrtvih i osvjedočenom mitomanijom pozvao Srbe na mržnju prema svemu što nije srpsko i na uništavanje susjednih naroda. ''Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima (nikada nije Hrvatsku, ili Zagorje nazvao pravim imenom!?) tragično ponašanje braće rimokatolika, koji su izazvali najveća stradanja Srba, a nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku'', rekao je Irinej. Ali, ''braća'' su mu rimokatolici u Istri, Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji, Baranji i drugim hrvatskim krajevima. Pedere thus - Prditi tamnjan! Grci kažu za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se zato ipak klanjaju i dive.

Nije samo Irinej čije su oči beskorisne jer mu je slijep razum, nego i Papa Franjo ''boluje'' od iste bolesti. Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije rekao je novinaru HRT mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. ''No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da treba zatražiti pomoć Irineja. On je veliki patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. Irineju i meni jedini je interes istina.'' (6) Ako je u interesu istine, onda je istina da je kardinal Alojzije Stepinac poručivao svima, bili oni Srbi, Židovi, komunisti, da se mogu skloniti kod njega ''Brojni su Židovi, više od 259 koji su bili liječeni u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Kad bi policija dolazila i tražila nekog od Židova u bolnici, liječnik bi napisao da je taj pacijent umro, jer su imali Stepinčevu podršku.'' (7) Židovski Židovi znaju tko je bio kardinal Stepinac, samo je problem sa srpskim Židovima, koji vide Stepinca kao ''ustašu i zločinca''.

Hrvatski lešinari nad žrtvama u Bleiburgu

Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova RH, pozdravila je odluku i smatra da je Crkva u Hrvatskoj  trebala davno zabraniti održavanje mise na Bleiburgu, jer  ''narušava ugled katoličke crkve'', te nazvala komemoraciju - svinjarijom. ''Komemoracija žrtvama Bleiburga iskorištavana je za rehabilitaciju fašizma, ustašluka i zločinaca  iz Drugog svjetskog rata'', kazala je Pusić. Treba ovdje naglasiti, da je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova RH, koja je ''zastupala'' interese države u svijetu, a sudeći po njezinoj suglasnosti s odlukom tajnika biskupije u Klangenfurtu Engelbert Guggenberega, klasičan je dokaz veleizdaje. Zamislite, ''naša'' Vesna natjecala se u ime Hrvatske za Tajnicu UN-a! Uzaludno je prepirati s onima koji poriču osnovne istine.

''Žrtve Jasenovca i Bleiburga ne mogu se izjednačit'', kazao je Ante Nobelo ono što je i Goldstein mislio, da su u Jasenovcu ''svi bili nevini''. Pupovac je u Hrvatskom saboru ponovio istu misao: ''onih koji su za sobom ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom, Kovčevskom Rogu ili Macelju, a mnogi na Teznom, Kovčevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine hiljada onih koji su ubijeni diljem takozvane NDH, samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi ili antifašisti.'' Pupovac je u pravu: ''Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom...'', naime, nisu krivi jer nisu bili živi. Krivi su oni koji su ostali živi, bilo da su pomilovani ili izbjegli; krivi su oni koje je spasio kardinal Stepinac i časne sestre od njemačkih nacista i talijanskih fašista; krivi su oni koje je abolirao predsjednik Tuđman. Krivi su također Cigani (Romi), Židovi, Srbi i ''antifašisti'', jer su bili u neprijateljskim hordama, bili komunisti i četnici, koji su ubijali i harali diljem Hrvatske. Komunistima i četnicima, i hrvatskim zločincima, podignuti su mnogi spomenici i data imena ulica. U RH slave se komunistički i jugoslavenski blagdan, svečano se obilježavaju ustanci, ofenzive kao i za vrijeme Jugoslavije. U mislima nekih građana u Hrvatskoj živi ''veliki sin jugoslavenskih naroda - maršal Tito'', jer prvoborci NOR i oficiri JNA još i danas primaju mirovine (penzije) koja im se isplaćuje u hrvatskim kunama, a hrvatski branitelji se ubijaju zbog bolesti, prezira i neimaštine, kao da su oni izgubili rat! 
'
'Danas je na području RH 11.087 korisnika mirovina boraca NOR-a i 6026 bivših pripadnika JNA. Prema posljednjim podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava u roku od godinu dana od donošenja uredbe o konvalidaciji, zahtjev je podnijelo 37.879 osoba, od čega za utvrđenje mirovinskog staža, njih 24.801. Pozitivno je riješeno, kako se navodi u odgovoru, 12.334 zahtjeva za utvrđenjem staža i 12.334 za konvalidiranje rješenja o mirovini. Ukupno je priznato vrijeme provedeno u RS Krajini u ratu u radni staž mirovinskog sustava RH. Nakon što je novim Pravilnikom ukinut rok od godinu dana za ostvarenje prava na konvalidaciju, javilo se još 32.520 bivših Krajišnika, koji su propustili prvi rok. Od tog broja, navodi se u odgovoru 31.766 zahtjeva je bilo za konvalidaciju mirovinskog staža, od čega je pozitivno riješeno više od 17.248. Konačno je brojka Krajišnika koji su zatražili i dobili mirovinska prava od Hrvatske, za vrijeme u kojem su smatrani državljanima RS Krajine, završila na fantastičnih 46.697.  Tih gotovo 50.000 Krajišnika koji su se 1990. pobunili protiv Hrvatske i najvjerojatnije u velikom broju sudjelovali i u oružanim terorističkim akcijama protiv Hrvatske, danas uživaju ili će uživati hrvatsku mirovinu. '' (8)

Ima li igdje na svijetu takav narod koji je nagradio svoje neprijatelje i ubojice - izuzev Hrvata.??? I za gluposti postoje kriteriji. Svake godine njemačka agencija, koja se bavi svrstavanjem država u kategorije gluposti objavi rezultate. Tako je Hrvatska zauzela prvo mjesto 2017. godine. Za Hrvate kažu: ''Ovi likovi ništa ne žele nego biti Nijemci... i to ih svrstava u posebnu kategoriju glupost... Teško je reći tko je gluplji: pokvareni političari ili ljudi koji ih svaki puta iznova biraju. Mala zemlja za velike gluposti. Zemlja u kojoj je more bistrije od ljudi. Dali je davno rekao da je inteligencija bez ambicije kao priča bez krila. To je Hrvatska.'' (9)

Zaključna misao

Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar -Kitaorvić, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio - Dan okupacije Zagreba.

''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945. godine, ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.'' (10)
Da li kandidati na stranačkim listama stvarno žele biti predstavnici Hrvatske u EU, ili imaju svoje osobne planove, jer biti član EU parlamenta je prestižna i unosa ''dužnost'' izražena u euro valuti. Stvarno, da li su kandidati uvjerenu u svoju intelektualnu sposobnost i moralni kvalitetni zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjet ćemo hoće li hrvatski narod i ovoga puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj. S druge strane ''Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se 'građanskoj opciji' zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moramo ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za 'region', Srbiju, pa i šire, u tom nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića 'progura' u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.'' (11)

Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans.
U zaključku, možemo s ponosom reći: ''Bilo kako bilo mi Hrvati ćemo uvijek stati na stranu kulture života. I nemojte više nikada pokušavati iz hrvatskog naroda protjerati Krista. Mi smo narod ljubavi i Kristovog mira. To je naša vječna svjetlost, stil i zavjet. Širiti kulturu smrti, a još gore pripisivati je drugima, tj. vašim žrtvama - to je sve dublje tonjenje u sve veći duhovni mrak. 'Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tame obavija dušu. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode, Codex moralis croaticum.'' (12)

Nemojte se moliti za dobar život, molite se da budete snažan i ponosan narod! (Bl.S. Casey)
_____________________________________

(1) Mladen Pavković (kamenjar.hr)
(2) direktno.hr
(3) Petar Horvatić (narod.hr)
(4) Andrija Hebrang (direktno.hr)
(5) Mile Prpa (hrvatskonebo.org)
(6) direktno.hr
(7)  večernji.hr
(8) Guido Hornik (dragovoljac.hr)
(9) H1 Hrvatska
(10) narod.hr
(11) Zlatko Pinter (hrvatski-fokus.hr)
(12) Mile Prpa (braniteljski portal)

 
 

Komentar preko bare

Znate li kako je biti (''zadnji'') Srbin u Hrvatskoj?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. svibnja 2019.

Piše: Rudi Tomić iz Toronta

Milorad Pupovac je na predstavljanju kandidata SDSS za europerlamentarne izbore, kao prvi (''euro'') Srbin na listi, odnosno četnički čelnik u Hrvatskoj i ''ambasador''  četničke vlade Vučića i Dončića u Beogradu; član Plenkovićeve koalicijske vlade i zastupnik u Hrvatskom saboru, dao ''povijesnu'' izjavu ''da je pitanje položaja Srba u Hrvatskoj pitanje o kome ovisi europska priroda Hrvatske.'' Dakle, stanje je presudne odluke!

Pupovac je također naglasio da je njegova stranka (SDSS) jedina parlamentarna manjinska stranka na prostoru Hrvatske koja sudjeluje na ovim izborima. Drugim riječima, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj bit će predstavljeni u EU kao prepoznatljiva nacionalna karakteristična jedinica ''na prostoru Hrvatske''. Nije li to isto, samo malo drugačije, predstavljane ''srpskog entiteta SAO Krajine'' u europskom parlamentu, što bi u nacionalnom smislu činilo vlastitu, odijeljenu cjelinu.

Pupovac sa SDSS želi, navodno, ''doprinijeti tome da ni Europa niti Hrvatska ne stradaju od ultranacionalizma i ultraklerikalizma i politike koje ovog trenutka sebe nude kao izlaz za Europu i spas za Hrvatsku.''Pupovc sa SDSS ima alternativno rješenje za hrvatski ''ultranacionalizam i ultraklerikalizam'' koji će ''spasiti'' Europu i Hrvatsku od stravičnog pogiblja: srpska mitologija! Pretvorio se Pupi u vizionara, nije mu ravan ni sv. Sava!
Pupovac se osvrnuo i na pokušaje ugrožavanja (zar već nisu!?) prava Srba u Hrvatskoj rekavši ''da je cilj SDSS-a boriti se protiv takvih nastojanja te stati u obranu prava manjina u Hrvatskoj, ali i u svim zemljama EU-a'' Milorade, kani se velikih stvari. (Fuge magna!)

Evo, kako je biti Hrvat u Hrvtskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori

''Kako je biti, Milorade, Hrvat u Borovu selu? Milorade, u mjestu koje se nalazi u Hrvatskoj? Kako je biti Hrvat u Srbiji?'' Upitao je Pupovca saborski zastupnik Miro Bulj. (dalmacijanews)
''Mogu postaviti i pitanje kako je Hrvatima u Srbiji, koji nemaju ni stoti dio prava koje ima srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Kako je Hrvatima u Bosni i Hercegovini gdje gube svaki oblik konstitutivnosti, ili u Crnoj Gori gdje ih se sve manje i manje, kao i u BiH, ali i Srbiji. (...) Lijepo je Srbima u Hrvatskoj, jer imaju zagarantirana tri mandata, najmanje  desetak osiguranih dužnosničkih pozicija i izdašno financiranje kao što ga ima Srpsko narodno vijeće. Ali, dodaje, lijepo je samo onim Srbima u  Hrvatskoj koji su bliski SDSS-u. Što će reći drugi Srbi u Hrvatskoj, poput Pađe Mišića, koji su u Domovinskom obrambenom ratu žrtvovali svoje zdravlje za svoju domovinu Hrvatsku., kazao je Zekanović (kamenjar.com).

Predsjednik nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović odgovorio je Pupovcu: Kontroverzne plakate postavljaju ljudi koji nemaju plan u budućnosti ostati u Hrvatskoj.
''Pupovac priprema i režira situaciju koja će se tek kasnije pokazati. On i njegova ekipa su svjesno postavili plakate takvog sadržaja jer znaju da će to izazvati negodovanje, sve kako bi plakali svjetskoj zajednici da u Hrvatskoj nema demokratskih sloboda, da postoje snage kao i 1941. godine. On povlači duboku prošlost koju, ako se nastavi njegov način rada, ma nikada nećemo prijeći'', upozorio je Vlahović. (direktno.hr)

Kolike li ironije: ''Naši plakati i naše poruke su protiv straha, a za slobodu. Naši plakati i naše poruke su protiv mržnje i za oslobođenje ovoga društva od mržnje.Ne bojimo vas se. (...) Ako budu tjerali da s traktorima vode kampanju - dopunit će ćirilicu i s traktorom. Ako žele da s traktorima uđemo u Bruxelles, ući ćemo'', poručio je Pupovac. Da kojim slučajem, Pupovac nema Plenkovića u džepu, on bi se drugačije ponašao, bio bi skromniji i pristojniji..

Kako što Pupovac provocira s letcima u Hrvatskoj, u isto je vrijeme  Šešelj provocirao Hrvate u Srbiji. ''Srbi se nisu ništa promijenili i dalje dosljedno provode svoj fašistički velikosrpski program. ''Otadžbinski kongres'' Srpske radikalne stranke u Hrvatkovicima provokacija je i izazov Šešelja da se vrati na mjesto zločina, te potvrde da vlasti Republike Srbije toleriraju nastavak politike širenje nacionalne mržnje. Mogle su se čuti i poruke kako je ''iz Nezavisne države Hrvatske protjerano oko milijun Srba'', da Srbi moraju osloboditi Republiku Srpsku Krajinu te uz pozdrav ''vidimo se dogodine u Kninu''...

Srbi su nakon 2. Svjetskog rata očistili od Hrvata sva mjesta i područja gdje su Hrvati živjeli s njima u manjini, a nakon ovog zadnjeg rata prognali su i pobili 200 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine, a osim toga očistili su Srijem i Bačku, gdje nije bilo rata, od Hrvata. Nakon svih tih zlodjela koje su počinili na Hrvatima, kukaju kako je nad njima počinjen genocid.'' (večernji.hr) Doista, teško je preći preko srpske laži bez poruge.

Hrvatska je u jednom stoljeću pretrpila tri rata od srpskog ultranacionalizma - velesrpskog (četničkog) šovinizma i od ultraklerikalizma - srpskog (četničkog) pravoslavlja, čija je politika unakazila hrvatski narod i opustošila Hrvatsku. Kosti milijuna hrvatskih žrtava svjedoče u masovnim grobnicama od Bleiburga do Bitolja o zvjerstvima srpskog fašizma - ultranacionalizma i ultrapravoslavlja, koji su počinili genocid nad hrvatskim katoličkim narodom zbog ideje o ''velikoj Srbiji''. Ali, neprestalno cmizdriti i tugovati kako su oni ''žrtve genocida'' u Hrvatskoj.!

Pupovcu je u Hrvtskoj - super

Ne može ''bre'' bolje biti.. On je ''Katica'' za svaku zgodu: ima siguran i unosan posao, jer predstavlja 0.001 % Srba u RH i 0.00 % pravoslavnih Hrvata; bio je za vrijeme rata na drugoj strane balvana, a nakon Oluje, kao ''štićenik'' ostataka srbijanskih Srba u Hrvatskoj, dobio je namještenje u svim hrvatskim vladama, a trenutno drži Plenkovića na vlasti; vlasnik je četničkog biltena ''Novosti'', kojeg financira RH, a ''čivija'' je i na sveučilištu političkih znanosti u Zagrebu i, uz malo sreće, predstavljat će u EU parlamentu četniku ''oazu'' u RH.
Pupovac, dakle, želi biti prvi Srbin u europarlamentu, jer računa da može osvojiti jedan mandat, i kaže, ''to bi bilo veliko postignuće za sve Srbe u bivšoj Jugoslaviji.'' Milorade, nema problema, sigurno ćeš dobiti jedan, a možda i dva mandata. Za tebe i drugog četnika po rangu Dejana Jovića, bit će glasova na pretek, jer predstavljate sebe (''persona grata''), Srbe u Hrvatskoj, Srbe u bivšoj Jugoslaviji i svijetu, Republiku Srbiju, Srpsku Republiku u BiH, ortodoksnu srpsku pravoslavnu sektu, hrvatske jugonastalgičare i izbjegle četnike kojima nije oduzeto hrvatsko državljanstvo, te sve one koji mrze hrvatski narod i državu Hrvatsku. Za takve ljude u Hercegovini kažu: ''Krme sito preokrene korito!''

Narod bi još reka - nevalja vlada. Razuman čovjek bi kazao - nevalja narod. Dakle, kakav je narod takva je vlada. Ima mnogo istine u ovim  tvrdnjama, jer nakon velebne pobjede moćnijeg i brojčanijeg neprijatelja u Domovinskom obrambenom ratu, Hrvati su na predsjedničkim izborima birao Mesića 2X i jednom Josipovića, a na zastupničkim izborima (čast izuzetcima) birao udbaše, komuniste, veleizdajnike i dezentere, koji su im krv ''pili'' i protiv koji su se borili i koje su pobijedili. Stoga, malo se u biti promijenilo od bivšeg režima: radnici pretendiraju da rade, poslodavci i država pretendiraju da ih redovito plaćaju; masovno iseljavanje školovane mladeži, oskudica hrane i lijekova, progoni domoljuba i branitelja, napadi na nacionalne i vjerske institucije i slično. I domoljubni pozdrav - Za dom spremni, kažnjivo je jer podsjeća na NDH.

E, slobodno je isticanje hrvatska znakovlja na športskim utakmicama i festivalima, mada je još u upitno koji je grb - ispravan: da li onaj koji počima s bijelom poljem na grbu (hrvatski) ili crvenom poljem (partizanski)? Pupovac sigurno ima i rješenje i za taj problem: izbaciti kvadratiće i staviti slova -SSSS!

Zaključna misao

Bilo bi uputno donijeti cijeli osvrt autora Mile Prpe: ''Tragedija hrvatskog egzodusa'' koji je već objavljen na mnogim hrvatskim državotvornim sredstvima pripoćavanja, portalima a tiskovnim izdanjima. Autor je mikro kronološkim redoslijedom naveo hrvatske egzoduse, njihove uzroke i posljedice, na znanstvenim temeljima, ali s jednostavnim pristupom, da može poslužiti akademicima, kao i običnim ljudima da se upoznaju sa sudbinom svoje povijesti, koja je puna stradanja, ali još uvijek hrvatski narod ima snage za borbu: Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije!

Donosimo samo jedan odlomak iz osvrta, koji se odnosi na sadržaj ove teme, u kojem je glavna riječ o Pupovcu. Ali, istovremeno oglasio se i ratni zločinac Šešelj, koji poziva okupljene Srbe na ''Otadžbinskom kongresu'' da se spremaju za oslobođenje ''Republike srpske Krajine'', uz pozdrav ''vidmo se dogodine u Kninu''. Ovo su sitne poruke koje je obznanio Milošević 1991. godine!

Izazivačke Izjave Pupovca, Šešelja, Dodika, Vučića, Dončića i Vulina poziv je Hrvatima na uzbunu, jer Srbija iako je osuđena za ratne zločine, i za genocid, još se nisu odrekli fašističke ideje stvaranja ''velike Srbije.'' Miloševićevi izazovi su ujedinili hrvatski narod u Domovinskom obrambenom ratu, a najnoviji izazovi i provokacije četničkih vođa u RH, BiH i Srbiji poziv je na - uzbunu.

''Najavljuju, već i početak izgradnje, i premreženja cijele Hrvaske srpskim kulturnim i vjerskim centrima, prošlo je ispod radara i o tome nikada nije bilo javno izgovorena ni jedna riječ. Pa njihov glasnogovornik Pupovac , ponaša se kao političko derište i na sve strane optužuje i vrijeđa Hrvate i sramoti ih svojim izjavama i svojim postupcima. Taj i takav Pupovac, miljenik premijera Plenkovića, u političkom smislu koštat će ga glave. To će pokazati izbori, kao najcrnju i najveću negativnu točku njegove politike preko koje brojni birači neće moći nikako prijeći. Pupovca mu narod neće nikada oprostiti. Pored toliko Srba, krasni ljudi, koji su davali svoje živote za svoju domovinu Hrvatsku, ali se takvi Srbi nigdje ne spominju i jednako su obespravljeni kao čestiti i domoljubni Hrvati - za njih nema mjesta jer se nagrađuju Pupovci i njegovi čatnici. (...)

Ako hrvatska vlast radikalno ne okrene smjer svoje politike Hrvatskoj se, a i cijelom narodu, ne piše dobro. U budućnosti ne vidi se svjetlost, jer su je zamračili sebeljublje, korupcija, lopovština, nebriga, neka nas voda nosi kud nosi, pa gdje god da nas donese i slično.
A posebno da se jednom zauvijek prestane ponašati u ulozi pobijeđenog, već dostojanstvenog pobjednički.'' (MP, u Zagrebu 2. svibnja 2019.)

Postupci Srbije i Srba u Hrvatskoj uče nas oprezu. Stoga treba voditi brigu tko i što piše i govori o ''dobrosusjedstvu'' sa Srbijom, suradnji s ''regijom'' (novi naziv za 3 Jugoslaviju), ugošćavanja ''komšija'', te otvaranje poglavlja za ulazak Srbije u Europsku Zajednicu. Srbija nije ispunila nijednu potražnju Hrvatske o nestalim (ubijenim) zatočenicima, o vraćanje hrvatskog teritorija, o ukradenim umjetninama, povijesnim dokumentima i obiteljske vrijednosti opljačkane iz hrvatski kuća, te podmirivanje ratne štetu, koja iznosi milijarde eura.
Primjera radi, Domovinski obrambeni rat u Hrvatskoj započeo je u Pakracu 1. ožujka 1991. godine oružanim sukobom hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima. Bio je to prvi otvoreni, oružani sukob na području Republike Hrvatske.

Ovaj zapadnoslavonski grad koji danas broji 8 tisuća stanovnika, pretrpio je ukupnu ratnu štetu koja iznosi 263.320.000 eura. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete - izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990. - 1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna. (dnevno.hr)

Sa Srbijom nema pomirbe ni mira bez podmirenih ratnih računa, to trebaju znati Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jadroković i zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru.
Amicitia nisi inter bonos esse non potest. (Prijeteljstvo može biti samo među dobrima.)

 
 

Jasenovačka groznica u Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. travnja 2019. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                        Imam hrabrost ustati za neizmjerne vrijednosti istine, čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica (Glen Argan)

Ima već tri četvrtine stoljeća (od 1945.) da se u Hrvatskoj svake godine prije Uskrsa, i oko 10. travnja, pojavi groznica - epidemjskih razmjera, koja drži narod tjednima u ludilu. Ljudi u politici i medijima padnu u delirij zbog naglog porasta mržnje i postanu uznemireni, nestrpljivi, uzbuđeni i siloviti, te na grozan način ponovo ubijaju ubijene žrtve u logoru u Jasenovcu.

Za sve godine (ukupno 74 ) ''istoričarima'' u bivšem režimu srpsko-komunističke Jugoslavije, drugovima i drugaricama u četničkim, partizanskim i (anti)fašističkim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te srpskim i antihrvatskim profesorima na sveučilištima u RH, koji su poticani i plaćani od četničkih vlada u Srbiji, a počesto i od hrvatskih vlasti - nije uspjelo dokazati nikom, osim sebi, lažni broj žrtava u Jasenovcu, u radnom logoru Nezavisne Države Hrvatske!

Apsurdan broj od ''700.000 ubijenih Srba, Židova i Cigana'', kojeg su srbo-partizani u Beogradu, godinama podgrijavali s nakanom da ''vaspitaju'' hrvatski narod, a preko medija u svijetu da stvore dojam, da su hrvatske oružane snage - ustaše i domobrani bili ''neprijatelji'' hrvatskog naroda, jer su raskomadali ''na parčad zajedničku'' državu (velikosrpsku Jugoslaviju) i uspostavili NDH-a u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, po srpskoj ''logici'' svi narodi koji su se oslobodili od okupatora i zločinačkih režima bili su - neprijatelji svoga naroda!

Hrvatski revolucionarni pokret, koji se borio za oslobođenje protiv velikosrpskog centralizma i hegemonizma imao je za cilj uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku svim raspoloživim sredstvima sile protiv nasilja u Jugoslaviji. Zbog nužnog savezništva s Njemačkom i Italijom, Hrvatskoj vladi bila je nametnuta tuđa ideologija. Iako NDH nije bila ni nacistička ni fašistička, nego državotvorno hrvatska, a ustaške i domobranske bojne, s nadljudskom odlučnošću, branili su Hrvatsku Državu od četnika i partizana gdje su u oštrim borbama nasrtali s krutom silom, koja je u nekim mjerama prelazila granice ratnih normi (I) i kršćanske uljudbe.

Predsjednik Dr. Franjo Tuđman je rekao: ''kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogubnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva dostupna sredstva, da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji.'' (1) U povijesti nije bilo rata u kojem nije bilo - zločina, ali osvajački ratovi bili su okrutniji i krvaviji od osloboditeljskih ratova. Rat ne može biti bez sile i nasilja, ni imperijalistički ni osloboditeljski. Ratovi također nisu nikada završeni, jer strana koja je izgubila rat sprema se vratiti izgubljeno, ili osloboditi se jarma, a neizbježna je i krvava osveta.

Grijeh je manipulirati sa žrtvama

Srpski narod je naučen da uči jednostranu povijest, jer 630 godina slavi poraz - bitka na Kosovu polju, kao pobjedu. Da je srpska vojska, koju je predvodio princ Lazar, pobijedila Otomanske osvajače u lipnju 1389. godine na Kosovu polju, onda ne bi Otomanski imperij vladao stoljećima u Srbiji i na Balkanu, niti bi Bosna bila turska oaza

Srbija se opet vojno okušala na Kosovu pod vodstvo Slobodana Miloševića, i nakon velikih žrtava albanskog i srpskog naroda, nije ''sajedinio južni dio'' sa Srbijom. Srbija je ponovo izgubila rat na Kosovu uz pomoć NATO snaga, i pod upravom UN 17. 02. 2008. postala nezavisna i slobodna Republika Kosovo. Casua finita est!

Srbija je izgubila rat u Bosni i Hercegovini nakon pokolja (massacre) 8000 muslimana, ljudi i dječaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Zločin se dogodio na očigled cijelog svijeta, a predstavnici zločinačke ''Republike Srpske'' niječu massacre i nakon što je Međunarodni sud u Hagu 31.01. 2015. godine potvrdio presudu za genocid u Srebrenici. Sud je također osudio Ratka Mladića i Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici. Srbija je također izgubila dva rata (1941. i 1991.) u Hrvatskoj, nakon mnoštva ubijenih nevinih hrvatskih žitelja, nasilnih progona mještana, pljačkanja i paljenje crkava, obiteljskih kuća i rušenja hrvatskih svetinja i grobova, i sve to je činjeno radi stvaranja Velike Srbije. Pored toga Srbi su s partizanskim znakovljem izvršili pokolj u Bleiburgu i Koloni smrt ubijena je skoro 1/5 najvitalnijeg hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata.

Nakon završetka Domovinskog obrambenog rata, konačno je s Olujom zatvoreno stoljetno ratno poglavlje sa Srbijom. No, ukoliko se ne ukloni ili ukroti sotonska Srpska pravoslavna sekta (četništvo) u Hrvatskoj može opet doći do nereda i uzroka sukobu - Casus belli. Naposljetku, Srbi su došli do spoznaje da se ne može više osvajati ili prisvajati teritorije susjednih država u kojima ima naseljenih Srba, stoga su se koncentrirali na žrtve u Jasenovcu. Uhvatili se za slamku!

Povodom obilježavanja 75 godina od osnivanja logora u Jasenovcu, u New Yorku su državne vlasti iz Srbije organizirali izložbu od 27. do 30. 01. 2017. u sporednim prostorijama UN. Čelništvo UN ogradilo se je od izložbe o Jasenovcu u njihovim prostorijama. Dakle, promašen je pokušaj, jer su samo plaćeni mediji (fake news) i židovski mediji u Americi pisali po uputama Jeremića, Dačića i Vučića. Za ovakvo ludilo srpskih čelnika William Gustav Gartner sigurno bi rekao: Nezgoda luđaka je opomena za pametne.

''Pitanje Jasenovca nije od nekog svjetskog značenja. Ono je od Jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi 'Inter arma caritas' ('Djelotvorna ljubav između oružja') logor Jasenovac se uopće ne spominje. Rieč je o obavijestnom uredu za ratne zarobljenike (1939. do 1947.). Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koji su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi.'' (2)

Što je svrha srpske propagande o Jasenovcu?

Srpskim političarima, ''istoričarima'', profesorima, piscima i novinarima nije stalo do traženja istine, jer toliko su obsjednuti mržnjom naspram hrvatskog naroda, čak od zaslijepljenosti ne mogu ni na vedrom nebu vidjeti svjetlo sunca, odnosno istine. S druge strane, Srbija se dodvara, kako je  ''uvijek bila za dobro susjedstvo'', ali prokleti Hrvati su ''ustašoidni narod, slave Poglavnika i HDH.''
U Srbiji je 07. 03. 2019. provedena anketa: odnosi s drugim narodima? Hrvati imaju status najomraženijeg naroda u Srbiji. Što se najviše očituje na športskim susretima, koji mogu imati i tragične posljedice. To je posljedica negativnih stavova u javnosti, koji najviše potiču predstavnici vlasti. ''Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.'' (Ćosić)

Povijesti radi, prije dolaska Poglavnika u Zagreb ''NDH već je bila okupirana od nacista, jer je kraljevina Jugoslavija prihvatila Hitlera, nacizam i rasističke zakone. Zar Srbija u kolovozu 1942. godine nije postala ''juden frei'? Istovremeno je Pavelić štitio nekomunističke Žide, a u vojski je imao 28 visokih časnika židovske vjere, te dosta pravoslavaca, a katolička Crkva predvođena kardinalom Stepincem je štitila od progona nacista hrvatske židove i pravoslavce koji su se u Kraljevini Jugoslaviji preko mita i korupcije izjasnili kao Srbi. Ako je Pavelić bio toliki zločinac, zašto se njegovo ime nikada nije našlo među najvećim zločincima 20. stoljeća, a Titovo jest?'' (3)

Jasenovac nije - Dachau ili Auschwitz?

Srbi se spremaju za snimanje filma o Jasenovcu, kojeg su već najavili kao megaprojekt hollywoodskog scenarija, vjerojatno kao osvetu za izgubljene ratove i ugled u svijetu. Predstavnici vlasti i pravoslavlja u Beogradu žele sa žrtvama u Jasenovcu popraviti srpski image u svijetu. Ali opet se spašavaju sa lažima: ''Laž je srpski državni interes!'' (Ćosić)
''Razlog je jednostavan i treba ga  neprestano ponavljati: okrećući se ustaškom logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, Srbi jednostavno žele skrenuti pažnju, ili bolje reći ''zamijeniti teze'', jer što se više i glasnije govori o Jasenovcu manje se priča i piše o njihovim zvjerstvima, osobito nakon 1945., ili u Domovinskom ratu. Okrutna zvjerstva Srba, pored Hrvata, pamte i oni u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu.'' (4)

Ako Srbi mogu negirati massacre u Bleiburgu i Koloni smrti, genocid u Srebrenici i Škrabinji i u stotinama drugih stratišta, onda njihovim lažima nema kraja. ''Srbi su dvodimenzionalni narod s težnjom ka prostatluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju.'' - Sir Piter Justinov, glumac i ambasador UNESC-a (The European, 10. lipnja 1993.) Stoga treba biti veoma oprezan u diplomatskim, gospodarskim i kulturnim odnosima sa Srbijom.

''Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (Usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu iteligenciju trebala dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubne i domoljubne, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku javnost da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.(...) Filmski mega projekt o 700.000 'ubijenih' Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznajući svijet takav kakav jest, učinak takve akcije za hrvatsku bit će katastrofalan za njenu budućnost.'' (MP) (5)

Dakle, srpski fašisti su bili uvjereni, da će pokoreni narod u srpskoj - Jugoslaviji, biti lojalni građani kralju Petru, maršalu Titu i predsjedniku Slobodanu. Ideologija četničke Srpske pravoslavne sekte Velike Srbije,  ''gdje svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi'', pokazala se ubitačnom za srpski narod - u tri izgubljena rata. Umjesto da je Beograd tolike ljudske i materijalne žrtve uložio za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske Srbije - u svojim povijesnim granicama, većina iseljenih Srba u Hrvatsku, BiH i svijet vratili bi se u ''otadžbinu''. Hrvatska i Srbija danas bi bili dobrosusjedske države kao što su Španjolska i Portugal. Na žalost, Srbija ima imperijalističke planove ukorijenjene u ideologiju srpskog pravoslavlja, koju je teško pobijediti u ratu, jer je motivirana kao što je i ideologija terorističke organizacije (IS)  ''Islamske države'': Pokoriti ili poginuti!

Zaključna misao

Pupovac i manjinci zbog ''ustaštva'' napali su Crkvu i HRT, Bujanca i Leljaka, jer ''umanjuju broj žrtava NDH''. U priopćenju dvojice saborski zastupnika, četnika Milorada Pupovca i posrbljenog cigana Veljka Kajtazija, te posrbljenog Žida Ognjena Krausa i posrbljenog predsjednika (anti)fašističkih boraca u RH Franje Habulina. Priopćenje glasi: ''Umanjuje se broj žrtava i negira da su ti zločini počinjeni u NDH, zasnovana na rasnim zakonima. Umjesto da predsjednica, Vlada, Sabor , DORH, sudovi i policija osude takve događaje, njihovi predstavnici i sami znaju sudjelovati u njima.'' Dokle će hrvatski narod pobožno slušati gnjusne uvrede od saborskih zastupnika i koalicijski partnera u Vladi? Mogu, jer se čini da mogu!

Milorad Pupovac putuje u Srbiju i ''Republiku Srpsku'' često puta gdje blati Hrvatsku i naplaćuje putne troškove iz hrvatskog proračuna. Pupovac stvarno organski mrzi Hrvatsku. ''U Nišu je opet  slušao o 'zločinačkoj Oluji', kao državljanin Hrvatske - i zastupnik u Saboru - nedopustivo je nazočiti skupu u kojem se Oluja - najvažnija operacija Hrvatske vojske - naziva zločinačkom. Pupovcu to nije prvi put. Slične govore slušao je i prošle godine i to upravo 5. kolovoza na dan kad je Hrvatska slavila pobjedu.'' (6)

Veleizdaja je teško kažnjeno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, koje se smatra tipičnim političkim deliktom. Veleizdajnici su osobe koje čine izdaju u trenutku kada izdajnik ima obvezu biti odan svojoj domovini. Na osnovu ove definicije o veleizdaji, Pupovac je davno treba biti osuđen na robiju- doživotno, jer sustavno izdaje Hrvatsku četničkim vlastima u Beogradu i Banja Luci i šalje feke new diljem svijeta.

Nije Pupovac usamljeni slučaj u Hrvatskoj.  Mediji su puni kolumnista i člankoklepaca u tisku i na malim ekranima, koji u svojim osvrtima nanose štetu i provociraju hrvatski narod. Kolumnisti u dvije dnevne antihrvatske novine, nikad se nisu pomirili sa slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Jedan se od njih ispovidio u Korizmi: ''Mogu vam o ovome osobno posvjedočiti jer sam i sam jedan od jalnih i bijesnih koji mrzi sve što je hrvatsko i vazda traže negativnosti, šire neslogu među narodom. No, kadkad se, kao danas, ipak dozovem pameti i shvatim kakva smo mi, da oprostite na izrazu, đubrad, kakvi smo gadovi i prodane duše, mi Jugoslaveni koji svaki slatki uspjeh naše mlade države moraju zagorčiti nekakvom izmišljenom aferom.''

Možda je u ovim Korizmenim danima čuo ili pročitao o sudbini veleizdajnika Jude, koji je na kraju vratio srebrnjake i stavio sebi uže oko vrata. Skoro za sve nedaće i zlodjela, koja se od 2000. godine događaju u Hrvatskoj, odgovorno je (NE)pravosuđe, ne samo što je zakazalo, i što kasni sa presudama, nego je i veleizdajničko, pa bismo rado vidjeli da takvi suci u Hrvatskoj stave uže sebi oko vrata. Aleluja!

Na karaju, za optužbe i laži, Srbiju (i svijet) treba podsjetiti da su Hrvati mirotvoran narod. ''Prihvaćanjem kršćanske vjere Hrvati su potpisali 680. godine proturatni ugovor sa Svetom stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi Agatonu, da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.(...) I danas možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje, nego su uvijek poštovali zakletvu (prisegu) i ostali - svoji na svome.'' (7) Ostali uvijek - Za dom spremni!  Amen
__________________________
(1) Franjo Tuđman: Bespuće
(2) Stjepan Razum: Razotkrivena jasenovačka laž
(3) Srećko Radović:  Zašto je Pavelić osnovao ustaše...
(4) Mladen Pavković: Srbi će snimati film o Jasenovcu
(5) Mile Prpa: Antihrvatski filmski megaprojekt ''Jasenovac''
(6) Marko Marković: Pupovac stvarno mrzi Hrvatski
(7) dnevno.hr: Obećanje papi Agatonu 

 
 

Pogled iz dijaspore

10. travnja nije samo kalendarski nadnevak

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. travnja 2019.

Piše Rudi Tomić, Toronto

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ''državni blagdan''. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda.

Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti. Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom - od krunisanja Kralja Tomislava 925. godine do 25. lipnja 1991. godine.

Kod mnogih Hrvata još je na ''snazi'' prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ''pravi''– Dan hrvatske državnosti?

Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima. ''Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat?

Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.'' (Z. Markus, HP, srpanj 1989.). Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ''fašistička tvorevina'', kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko.

NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijade i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, ne samo po izgledu nego po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

ndh

Nema čovjeka na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja. Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

''U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.'' (Ibid.) Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu.
Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

 
 

Glas dijaspore

Predsjednica opet - posrnula!

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović napravila je krivi korak oji će ostaviti trajne posljedice.
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
3- ožujka 2019. u 16:50 sati

Piše: Rudi Tomić

           
Na konferenciju za novinare (16. veljače) predsjednica RH dala je opširno  izvješće o obavljanju državničkih poslova u njezinom četverogodišnjem mandatu. Nabrojila je susrete s velikim brojem svjetskih državnika, među kojima je izdvojila sastanak s kineskim predsjednikom Xijem, američkim predsjednikom Trumpom, ruskim predsjednikom Putinom, kancelarkom Markel i drugima, ali ne i srpskog predsjednika Vučića, jer je zbog njega na Pantovčaku posrnula i ''pala na nos.''

Kolinda Grabar-Kitarovć je rekla da su njezini brojni susreti s državnicima imali samo jedan cilj - ''da se glas Hrvatske čuje, prepozna i uvažava''. Kazala je  kako je u ove četiri godine mandata imala 115 +1 službenih državnih putovanja te da je primila 44 strana izaslanika, što je veoma impresivna statistika. Trebala je također istaknuti, da su je u Banskim dvorima pratile tri veleizdajničke Vlade: ona Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Predsjednica, s ponosom je naglasila kako je svoj Ured premještala iz županije u županiju, doduše to je nova pojavnost u praksi državnika, s nakanom da se upozna ''iz prve ruke'' o gospodarskom i demografskom stanju u županijama. Sigurno je u Ličko-senjskoj županiji srela staru čeljad i vidjela porušene kuće, opustošena sela, dvorišta, ulice i livade zarasle trnovitom dračom gdje se množe zmije i igraju zečevi. Novinar HRT-a postavio je predsjednici ''važnijo'' pitanje: ''Treba li Hrvatskoj realnije suočavanje s ustaškom prošlošću i da li je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav?'' Predsjednica je opet posrnula, jer je bez predaha izustila pokajnički odgovor:
''Kad je riječ o pozdravu 'Za dom spremni', počinila sam grešku rekavši da je to povijesni pozdrav jer mi je to u više navrata rekao netko od mojih savjetnika. Međutim, prihvaćam stav stručnjaka da to nije stari hrvatski pozdrav. Taj je pozdrav kompromitiran i neprihvatljiv'', odgovorila je Predsjednica RH.'' (maxportal.hr)

Za dom spremni nije samo simboličan pozdrav nego ima mnogo veće suštinsko značenje u obiteljskom, duhovnom, domoljubnom i općenito u nacionalnom poimanju hrvatskog čovjeka za svoj dom i za svoju domovinu - Hrvatsku. Još Hrvatska ni propala dok mi živimo! (Ljudevit Gaj)

Dakle, svima kojima smeta hrvatski pozdrav Za dom spremni, neka se SPREME seliti iz Hrvatske, jer sramota je, grijeh je i muka je, da žive u državi koju strastveno mrze. U ovom moralnom, domoljubnom i državotvornom pravilu nema izuzetaka (no exception!): Mrzitelji države hrvatskog naroda - iš iz Hrvatske! Tako su s neprijateljima postupali stari Rimljani, tako postupaju sve nacionalne vlade u svijetu - izgone neprijatelje iz svoje države. Isto tako ''državljanstvo se može izgubiti, da može biti oduzeto, u slučaju kada je neki državljanin tako ugrozio i tako žestoko napao Hrvatsku, pa bi mu se moglo i oduzeti, ako se radi o veleizdajniku.'' (Zvonimir Šreparović)

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedini je pravedni sud u Republici Hrvatskoj, koje je do sada, nakon sudskih rasprava, osudio Tita i druge ratne zločince za genocid, kao i veleizdajnike koji i danas sjede u Hrvatskom saboru. Profesor Zvonimir Šeparović i HNES su također jedina državotvorna institucija koja, umjesto Vlade, vrši lustraciju u Hrvatskoj -            po zakonu pravednosti i čestitosti. Ex aequo et bono

Stara narodna poslovica: ''S kim si, takav si''

Koliko je važno znati tko su prijatelji Hrvatske, još je važnije saznati  tko su neprijatelji. U svim antihrvatskim udruženim pothvatima, u minulih 100 godina, harangiraju elementi imperijalističkog velikosrpskog šovinizam u političkom, vjerskom i društvenom porivu / nagonu: srpsko-crnogorskih četnika, srpsko-jugoslavenskih partizana, srpsko-hrvatskih jugoslavenskih fašista, (anti)fašista i šovinista, srpsko-crnogorskih agresora, srpsko-židovskih jugoslavenskih (anti)fašista, muslimansko-srpskih i jugoslavenskih (anti)fašista,  srpsko-engleskih (anti)fašista, srpsko-francuskih (anti)fašista, srpsko-talijanskih (anti)fašisita, srpsko-slovenskih (anti)fašista, srpsko-hrvatskih komunista, srpsko-četničke pravoslavne crkve u Srbiji i Hrvatskoj, srpsko-ruskog bratstva, te srpsko-četničke i komunističke 'pete kolone' u Hrvatskoj.

Nema naroda niti države u svijetu koja ima više vanjskih i domaćih neprijatelja nego naša Hrvatska. Ali, istini za volju , za ovakav kobni teret pod kojim Hrvatska stenje, imaju velike zasluge brojni hrvatski Quislingzi - od Ivana Šubašića do Andreja Plenkovića. Više je od sto (100) godina kako velikosrpski šovinisti drže hrvatski narod u mat-poziciji. Netom se pojavi ideja za samostalnom i slobodnom državom hrvatskog naroda, srpska vlada u Beogradu i Srbi u Hrvatskoj i u svijetu dignu se na zadnje noge i optužuju Hrvate da su ''izvršili zločin nad srpskoj nejači''. Hrvatskoj je nametnuta hipoteka ''ustaštva'', te čim netko kaže ili napiše ZDS srpska diplomacija hitno izvješćuje o buđenju ''genocidnog naroda u regionu''. Ovim činjenicama treba dodati još jedan adut da se među Hrvatima uvijek nađe veleizdajnika, uljeza i profitera, koji su spremni, NE ZA dom, nego biti sluge agresora i okupatora zbog mržnje bližnjeg svoga i - zavisti. Sicilski tirani nisu izumili veće muke od zavisti.

Na žalost, dvije tisućite godine, tj. od povratka komunista na vlast (koje je instalirao Dražen Budiša sa svojim liberalima i u kompi s Ivicom Račanom), od tada je Hrvatska čini se ponovno izgubila slobodu. I do dan danas se, od tog izdajničkog čina, osjećaju brojne tragične posljedice, i od tada Hrvatska nema državotvornu vladu. ''Sabor je, u doslovnom smislu, postao 'politički kokošinjac' koji se narodu ogadio gdje se jedva kad čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje. Svađanje, pljuvanje jednih po drugima, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnoviji saborski 'pravilnik gdje je poništio potpise za referendum o Izbornom zakonu i Istambulskoj konvenciji i sl. To pokazuje da su tzv. političari u Vladi i Saboru spremni na sve, da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu i sve prilagoditi svojim osobnim interesima i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima  svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, pa bilo po kojem pitanju.''(Mile Prpa)

Radi manjka tako bitnog i željenog osnaženja nacionalnog osvješćenja, došla su teška iznenađenja: ustoličeno je šest veleizdajničkih vlada: Račanova, Sanaderova, Kosorkina, Milanovićeva, Oraškovića i Plenkovića i dva veleizdajnička predsjednika RH Mesića i Josipovića. Radi veleizdajničkih vlada i predsjednika nemamo još ni određene, a kamo li učvršćene granice; radi toga Talijani svojataju hrvatsku Istru i Dalmacija, Srbi svojataju hrvatsku Krajinu, Srem, Banat, Bačku i Dubrovnik, Slovenci svojataju hrvatsko more, Bošnjaci također svojataju hrvatsko more za Bošnjačku mornaricu. Ovakav ishod je - učitelj za luđake! Idemo dalje: ''U Mimari agresorska 'Vojska srbije' slavila svoj rođendan! To su dopustili HDZ i njegov čelnik Andrija Plenković. Na četničko-velesrpskom derneku našao se i Milan Bandić, antifašist iz Pogane Vlake. Onaj koji ništa ne čita jer jako punu - dela! Time je Plenković potvrdio svoj blagi odgovor svome prijatelju Antoniju Tavanjiju kada je poručio da su Istra i Dalmacija talijanske. Dozvolom (ili dopuštenjem) velikosrpskim vlastima u Beogradu da slave rođendan agresorske vojske usred Zagreba potvrda je Plenkovićeva izdajništva i želje za vlašću. To je i potvrda da ga u svemu Milorad Pupovac drži u šaci i da se zato sve bezobraznije i primitivnije odnosi prema Hrvatima nazivajući nas sve 'neiživljenim pederima i huljama'.'' (Marijan Majstorović)

Idemo još dalje: „Naglasiti neshvatljivo poniženje koje je Hrvatska ovih dana doživjela proslavom dana agresorske vojske u Mimari u Zagrebu. 'U glavnom gradu Republike Hrvatske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno poharala, dvadeset godina nakon toga rata, tu istu vojsku slavimo i odajemo joj sve počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo! Tako nešto može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti, koju vode luđaci.'' (Mile Prpa)

ZDS je i danas oličje borbe za državu

Titovi partizani, u borbi protiv NDH, imali su domaćeg saveznika u Dražinim četnicima, kao i vanjske saveznike u Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima, kojima je doista podjednako smetalo ustaštvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Poistovjećivanja ustaštva s pozdravom ZDS, onda - ''svi Hravti su ustaše'', objasnio je akademik Josip Pecarić, kada je iz Argentine dobio zastavu Hrvatskih domobrana Južne Amerike iz 1931. na kojoj je pisalo Za dom spremni. Najbolje se može shvatiti smisao pozdrava ZDS iz niza sudskih procesa, posebice onaj protiv hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, koje je dobio odvjetnik Davor Karašić, u čijem zaključku stoji: ''Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državi smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupili onako kao se postupilo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.''Odnosno masakr na Bleiburg i u Kolonama smrti.

Akademik Josipo Pecarić objavio je najviše knjiga i tekstova u Hrvatskoj o povijesti i važnosti pozdrava ZDS. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na značajnim svjetskim jezicima o pozdravu Za dom spremni. Taj pozdrav nije kompromitiran, ali (anti)fašisti ga hoće kompromitirati kako bi kaolicijski partneri (četnici, partizani i europejci) dali podršku Plenkovićevoj vladi i Predsjednici Grabar Kitarović za još jedan mandat. I maloumni mogu shvatiti nakane veleizdajničkih partijskih i stranačkih čelnika u RH. Američki veleposlanik u RH Robert Kohorst na svom Twitteru izrazio je podržku Kolindi Grabar-Kitarović. Dobio je prvu lekciju u otvorenom pismu od akademika Pecarića, a potom od brojnih Hrvata u Americi, koji su Kohorsta zasuli komentarima i činjenicama: ''Poslali su mu fotografiju medalje američkog Kongresa iz 1814. na kojoj na latinskom piše Pro partia paratus aut vincere aut mori. To doslovno znači 'Za domovinu spremni ili pobijediti ili umrijeti'. (Branimir Banović)

Iz povijesti je poznato da ono što se zabranjuje, još dublje ulazi u dušu naroda, jednostavno iz prkosa. Kad se za vrijeme Tita pjevala pjesma Ustani Bane i Vilo Velebita bila je kažnjavanja i zatvorom, a svi su je pjevali bez obzira na zapriječenu kaznu. A danas više kad nije zabranjena nitko je ne pjeva. U narodu je duboko pojavno ušao pozdrav ZDS, i po onom Lenjinovom: -Ako nešto nije u redu, tada se ne može smijeniti narod.

Ustaše su smetale Hitleru i Musoliniju

''Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koji bi bez smetanja izvršavali sve što njemački ratni stroj zahtjeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nalazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom, a protiv Željezne garde. (...)

Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri organski, ali nikad nije bilo u statusu stranačke organizacije. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopol za jednu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (Ivan Oršanić)

Bez obzira koliko su žestoki napadaji na ustaštvo, Nezavisnu Državu Hrvatsku i pozdrav Za dom spremni, neprijateljski udarci ukazuju, da  nisu bili uperene samo na ustaški režima nego na - Hrvatsku i hrvatski narod, kao i danas. Kako su se Hrvati borili s odanošću Za dom spremni u ratu od 1941. do 1945. isto tako su se tako odlučno borili s pozdravom Za dom spremni u Domovinskom obrambenom ratu od 1991. do 1995. godine. Uvijek s istim ciljem i željom za slobodu, nezavisnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Sve druge tvrdnje su veleizdajničke, šovinističke i - luđaćke!

Zašto su Hrvati stalno u obrambenomn ratu?

Hrvatski su branitelji u Domovinskom obrambenom ratu pobijedili oružane snage JNA (četvrtu silu u Europi) i srpsko-crnogorske četničke čete, čemu su se divile velike države i vojni stručnjaci u svijetu. Imamo slobodnu, ali nakon tolikih veleizdajničkih vlada te ulaska u Europsku uniju, gotovo da smo izgubili samostalnu državu. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorio je da je Hrvatska suočena s kontinuiranom velikosrpskom puzajućom agresijom pri čemu je grad Vukovar epicentar te agresije.

''U tom otvorenom suučesništvu u toj agresiji sudjeluju i pripadnici hrvatske političke garniture na čelu s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji se nizom svojih postupaka u posljednje vrijeme priključuje novoj ofenzivi što se koordinirano vodi iz Beograda. U njoj sudjeluje velikosrpska 'peta kolona' na čelu sa zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, ključnim svjedokom u slučaju dr. Ivana Šretera, i uz svesrdnu potporu vodećih medija na čelu s hrvatskom radiotelevizijom.'' (Vjekoslav Krsnik)

Srpsko-četnička pravoslavna crkva nije u puzajućoj agresiji, nego još uvijek u otvorenom ratu protiv hrvatskog naroda i katoličke vjere u Hrvata. Patrijarh Irinej pohvalio se kako su u Vatikanu spriječili Stepinčevu kanonizaciju, te objavio tekst u begradskim ''Večernjim novostima'', kako je Stepinac znao za ustaške zločine i skriveno podupirao logor u Jasenovcu. Evo tekst u originalu:
''Ustaške okrutnosti ne sastoje se samo u ubistvima. Starci, žene i deca redovno su prvo strašno zlostavljani, pa tek onda ubijani. Ovi nevini Srbi prikovani su na panjeve, plamen vatre lizao njihova gola jezika, njihova je koža zguljivana, otvorene rane peskom i solju posipane, oči kopane, uši, nosevi i jezici odseceni. deca su bacana u vatru, kipuću vodu i krečine. I još mnogo užasnih zločina je učinjeno o kojima kulturno čovečanstvo uopšte ne može da ima predstavu.'' Patrijarh Irinej ne skriva zmijski otrov niti vučju ćud te s ovakvim gnjusnim opisivanjem izmišljotina izaziva užas kod srpskog čitateljstva, a mržnju kod hrvatskog naroda.

Evo još 101 dokaza, zašto treba izbaciti Srpsku sotonsko-četničku pravoslavnu crkvu iz Hrvatske.
''Cilj ovakvih tekstova nije povijesna istina nego se radi o propagandi kojoj je cilj proizvodnja mržnje i odgoj novih srpskih naraštaja za neke nove ratove motivirane umobolnim velikosrpskim planovima i programima koji se u svakoj prilici oslanjaju na kult 'ugroženog Srbina'.'' (Davor Dijanovići)

Nije bitno, da li je pozdrav: stari hrvatski, povijesni, ustaški, ili jednostavno - hrvatski. On je bio, i biti će, neuništiv inspirirajući obrambeni poziv i pozdrav hrvatskog naroda - Dok mu živo srce bije!

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje – diktaturu. (Codex)

 
 

Sve je kao lani: u Lijepoj našoj zulumčare četnici i partizani!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. siječnja 2019. 20 sati

Piše: Rudi Tomić

Evo, samo što je počela nova 2019. godina, već su zacrtane smjernice hrvatske budućnosti, bez imalo razlike od prošle ili pretprošle, ili one prije pretprošle godine. Kakav je bio završetak prošle godine na političkom, gospodarskom, kulturnom i drugim zbivanjima u Hrvtaskoj, nije bilo razloga za slavlje, ali narod je s veseljem dočekao Božićne i novogodišnje blagdane u vjeri za bolju budućnost, pa makar i ne bila - bolja!

Tko je mogao vjerovati, da će Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica na Božićnom prijemu reći da je njezin najvažniji ovogodišnji (2018.) uspjeh bio dolazak na Pantovčak deklariranog četnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.!? Kako je mogla tako brzo zaboraviti euforiju s Vatrenima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi, kada su  vodeći svjetski dnevnici i revije na naslovnicama, kao i mali ekrani diljem svijeta bilu ukrašeni njezinim osmjehom, zanosom i izgledom ? Ili, kako zaboraviti povijesni doživljaj u Parizu - velebnu pobjedu hrvatskih tenisača nad Francuskom u finalu Davis Kupa?

Šteta, ne samo u osobnom nego i u nacionalnom smislu, da se Predsjednica RH tako brzo i toliko nisko srozala, a bila je titulirana hrvatskom kraljicom na zemlji i zvijezdom Danicom na nebu. Možda su joj savjetnici sugerirali ''svjet hoće da bude varan'' (Vulgus vult decipi), što ne bi bilo iznenađenje, kad se uzme u obzir karakter, sposobnost i državotvornost savjetnika, ne samo onih 13 koje je cipelirala, već i oni koji su ostali, kao i nove koje je unajmila, skoro svi su već bili istrošeni u sluganstvu neprijatelja kako predsjednice tako i Države Hrvatske. Narodna kaže: ''S kim si onakav si!'' Teško da će joj hrvatski narod vjerovati i kada bi se zaklinjala da istinu govori. Ovo je još jedno veliko razočaranje u političare i politiku u Hrvatskoj. Kome se više može vjerovati?

Ali, još nije sve izgubljeno. Treba početi iz početka. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi, samo im trebaju uvjeti da dođu do izražaja. ''Ideja nema u svakom čovjeku istu vrijednost. Ona se po svojoj višoj vrijednosti smješta na manji broj ljudi, te ima - da se tako izrazim - individualnu tendenciju.'' (Oršanić)

Vuk se kao ''janje'' došuljao u Zagreb

Ne znamo točno tko je pozvao i kako je bilo moguće da u glavnom gradu Hrvatske, u Zagrebu, četnik Vuk Drašković promovira krvoločnog diktatora  ''Aleksandra od Jugoslavije''. Znamo za sigurno da je Pupovac jedan od brojnih četnika kojem je bilo u interesu dovesti Vuka u bijeli Zagreb grad - i to uoči Božića!

Prije svega treba znati, da je Drašković sa svojim kumom Vojislavom Šešeljem osnovao političku stranku ''Srpska narodna obnova'', koja je utemeljena na četničkom programu ''đenerala'' Draže Mihailovića, srpski rečeno: ubijanje, zlostavljanje i izgon Hrvata s njihovih ognjišta. Srpski tisak nije sakrivao čuđenje, kako su Vuk Drašković i kralj Aleksandar u Zagrebu. ''Aleksandrova kraljevina Jugoslavija nije baš omiljena tema u Hrvatskoj danas, naročito u vrijeme Božića.''

''Predstavljanju ovog (ne)djela sudjelovalo je i notorni Tihomir Ponoš, ali i glavni urednik lista 'Nedjeljnik' Veljko Lalić koji je istaknuo da je Drašković napisao knjigu zasnovanu na povijesnim činjenicama koje se podjednako sviđaju i Srbima i Hrvatima i Crnogorcima, kao i ultranacionalistima i liberalima. 'Danas nema Jugoslavije, ali smo svi pomalo Jugoslaveni' - uskliknio je Lalić, kao da ne zna da je u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj'' (Mladen Pavković)

Da hrvatska sramota bude još veća, Vuk Drašković je uvršten u Hrvatsku enciklopediju, urednici Leksikografskog zavoda ''Miroslav Krleža'', uvrstili su ga u kategoriju s Vladom Gotovcom, Zdravkom Tomcom, Markom Veselicom i drugima hrvatskim književnicima. O njemu ne piše u Enciklopediji da je četnik, nego da je zagovornik zapadne demokracije u Srbiji i veliki književnik. Plenković kaže u svom osvrtu o Draškoviću ''ako ovo pročita hrvatska ministrica znanosti i obrazovanje da će i njegova (ne)djela uskoro morati učiti i u hrvatskim školama.''

Štrabac, četnik iz Hrvatske, sisa dvije ''keve''

Na Badnji dan, umjesto Božićne čestitke, Savo Štrbac pohvalio se u Beogradu: ''U Srbiji sam bogataš jer primam hrvatsku penziju. Tri i pol puta je veća od srpske.'' Štrbac je rođen u selu Raštavić kod Benkovca 6. 10. 1949. Bio je pobunjenički četnički političar iz Hrvatske. Djelovao je kao ''ministar  informacije'' u tzv. ''Republici Srpskoj Krajini''. Bio je bliski suradnik ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića, nakon Oluje otišao je na traktoru u Beograd. Štrbac je surađivao s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pri sastavljanju optužnica hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu  Markaču, dajući joj dezinformacije o hrvatskoj Oluji i obrambenom Domovinskom ratu.

Poslije pokolja Hrvata u Škabrnji članovi Ratnog štaba zasjedali su u Benkovcu, među njima bio je i Savo Štrbac. Utemeljio je ''Dokumentarni centar Veritas'' iz kojeg šalje brutalne lažne optužbe proti Hrvata i Hrvatske koje širi diljem svijeta. I za to prima mirovinu iz Hrvatske! (1)

Štrbac je zapravo uš, parazitski insekt (Pediculosis pubis) koji ne može probaviti niti preboljeti poraz četnika i JNA u Hrvatskoj. Nije ni lako jer je izgubio privilegije koje je imao kao KOS-ov cinkar, ali uš se opet snašla - sisa mirovinu (penziju) od dvije ''keve'' -  Hrvatske i Srbije. Štrbac nije usamljen slučaj. Naime, od 1994. godine na teret hrvatskog državnog proračuna nalazi se 107.887 boraca NOR-a, te još k tome 14.698 bivših pripadnika JNA. Pojavilo se još u Hrvatskom mirovinskom fondu ''uskrslih'' 11.971 novih umirovljenika sa statusom boraca HOR-a!

Srbi su tužili Hrvatsku na sudu u Strasburgu zbog nemogućnosti ostvarenja prava za koje tvrde da su ih stekli u Hrvatskoj. Sud je odbio tužbe, a sigurno će odbiti i druge koje budu tražene po istom zahtjevu. Evo prilike da Plenkovićeva vlada postupi po istoj odluci Međunarodnog suda i ukine mirovine onim koji su se borili protiv Hrvatske ili su pobjegli iz Hrvtaske. Kako je moguće da Hrvatska plaća mirovine agresorima i zločincima NOR-a, JNA i četnicima, od kojih većina živi u Hrvatskoj? Drugim riječima, djeca i unučad moraju isplaćivati mirovinu ubojicama svojih djedova i roditelja, ili braće i sestara, a nije mali broj ni hrvatskih majki koje su zvjerski ubijene. Gdje u svijetu ima takav apsurd? Među prvima točkama na dnevnom redu u novom zasjedanja Hrvatskog (državnog) sabora treba donijeti odluku da se ukinu mirovine svima koji su bili u neprijateljskim postrojbama- agresorima.
Koga zanima ovaj nesretni i ponižavajući sustav može pročitati detaljni prikaz s iznesenim činjenicama, koje su se do sada prikrivale, bilo da je riječ o sramoti ili strahu, sada su iznesene na svijetlo dana. (2)

Pupovacu se na Božićnom ''derneku'' ukazao Ustaša

Prijem u SNV-u povodom srpskog (pravslavnog) Božića, ove je godine poruka Milorada Pupovaca bila (nakon povratka iz Beograda gdje je večer prije na svečanosti unošenja badnjaka u zgradu Predsjedništva, sjedišta tamošnjeg šefa države Aleksandra Vučića) Plenkoviću i nazočnim ministrima Vlade je rekao: ''Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema.'' Što Pupovac nije rekao u svojem uvodnom govoru o ''teškom položaju Srba u Hrvatskoj'', to je pojasnio Mitropolit Porfirije, koji, među ostalim, kaže: ''Nije najvažnije tko je prvi počeo, tko je više kriv, nego jesmo li spremni prepoznati istinu u sebi (...), jer zasigurno svi su krivi i svatko je kriv u odnosu na drugoga i svatko je zasigurno nanio nevolju drugome, netko manje , neklo više. (...) da bude spreman tražiti oproštaj i za ono što je optužen, ali i više od toga, jer sigurno smo i više od toga loše učinili i drugima i sebi'', zaključio je Porfinije (Hina) Nije Porfirije ponovio ono što je rekao u Bruxellesu prije nekoliko dana, gdje je optužio Hrvatsku za ''rehabilitaciju poraženog pokreta, domće varijante nacizma i fašizma i negiranje njihovih zločina.'' Nije ni zapjevao četničku ''pesmu'' na ovom ''kršćanskom'' skupu Memoranduma 2 SUNU!

Metropolit ljubljansko-zagrebački pop Porfirije nije spomenuo gradnju hrama Svetog Save u Splitu, koji bi trebao biti kopija beogradskog hrama spomenutog srpskog sveca. Eventualnim završetkom ovog projekta stavila bi se točka na ''i'' stoljetnog plana SPC da izbije na Jadran, a prvi prizor putnicima koji bi morem dolazili u splitsku luku bio bi - srpski (pravoslavni) hram. Porfirije se nije ispričao niti za objavljenu vijest na Google da je Crkva Setog Marka ''Srpska crkva u Zagrebu''?

Vjerski bliznaci: Arapska Al Kaida i Balkanska  SPC

Srpsku pravoslavnu crkvu, prema njenom antihrvatskom ponašanju u Hrvatskoj, trebalo bi staviti na listu terorističke organizacije. Ono što je Al Kaida, svjetski islamski front, za okupljanje Arapa, je mreža koja povezuje islamske fundamentaliste iz mnogih zemalja u jednu organizaciju. Srpska (pravoslavna) crkva je također front za okupljanje ortodoksnih Srba na Balkanu,  koja povezuje Srbe u jednu velikosrpsku fašističku organizaciju s mottom: ''Gdje god žive Srbi to je Srbija.'' (3)

''Činjenica je da povijesno postoje hrvatski pravoslavci koji se nikad nisu deklarirali kao Srbi, a takvi uglednici još iz doba Austrougarskue bili su Petar Preradović, Josip Runjanin, Svetozar Borojević, Nikola Tesla. U Domovinskom ratu borilo se 9000 hrvtskih Srba koji kao pravoslavci sigurno ne spadaju u kategoriju Pupovčevih Srba, pa je i to jedan razlog da se Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom konačno službeno registrira. Tu crkvu priznaju brojne pravoslavne crkve u Europi, ali naravno ne i Srpska pravoslavna crkva koja je u duhu Memoranduma SANU-a bila i jedan od pokretača velikosrpske agresije na Hrvatsku, a danas je u funkciji provedbe Memoranduma 2 SANU. Što više, službena politika srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj, ignorira hrvatsku državu i govori o Baniji, Dalmaciji, Kordunu, istočnoj Slavoniji, što se praktički poklapa s granicama Velike Srbije u Miloševićevom projektu. Treba spomenuti i ocjenu SOA-e kako u posljednjim godinama rastu četnički incidenti pri čemu postoji odgovornost i srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na ovom domjenku u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodno vijeća sam Milorad Pupovac u svojim istupima nikad nije spomenuo Hrvatsku nego se kao i dosad koristi eufemističkim 'naša zemlja''. (4)

Hrvatski premijer Andrej Plenković pohvalio je i zahvalio se SNV-u: ''Podrška koju pripadnici nacionalne manjine daju saborskoj većini i Vladi nije mala stvar s obzirom na bremenitu povijest hrvatsko-srpskih odnosa u 20. stoljeću, rekao je Plenković, naglasivši kako su kroz tu podršku oni istiniti akteri političke i društvene scene te sudjeluju u uređivanju svih pitanja koje se odnose na prava manjina.'' Plenković nije rekao Koliko porezne obveznike košta SNV i Milorad Pupovac?

Koliko Hrvtasku košta Pupovac i SNV?

Pogledajte Video u trajanju od dvije minute na Google ili Facebook stranici ''Sad je vrijeme'' pozvani su građani da pogledaju koliko Hrvatsku košta Milorad Pupovac i SNV, odnosno koliko se za njihovo djelovanje (njih 51 na jaslama) izdvaja financijskih sredstava iz proračuna - 42.511.430.00 milijuna kuna, plus strane donacije: 10.414.691.00 milijuna  kuna, ukupno: 52. 926. 121. 00. milijuna kuna. Napomena: Preporučljivo je uzeti aspirin prije gledana video da ne dobijete infarkt. Ovom iznosu treba dodati sredstava iz proračuna za 134.556 tisuća neprijateljskih umirovljenika, među njima ima veći broj i ratnih zločinaca. Treba ovome iznosu također dodati još milijunske izdatke kuna za sve one ''dobrotvorne'' organizacije koje se brinu za ''ljudska prava'', pedere i zaštitu komunističkih spomenika i partizanskih memorabilija. Ukidanjem uzdržavanja parazita, partizana, četnika i ini neprijateljskih udruga zaustavili bi egzodus hrvatske mladeži u europske i prekomorske zemlje, i bilo bi manje neprijatelja i veleizdajnika u Hrvatskoj.

Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić nazvao  je ''bestidnom'' izjavu Andreja Plenkovića na božićnom domjenku SNV u Zagrebu da je proces mirne reintegracije jedan od najvećih ostavština predsjednika Franje Tuđmana. ''Zamislite kakva je to bestidnost da na proslavi Božića, među ono malo Srba što ih je ostalo u Hrvatskoj, izgovorite da je Tuđmanova najvrednija ostavština reintegracija Srba.'' Mali Slobo provocira i prijeti Hrvatima, jer on još bludno živi s Miloševićevim idejama, koje je pomela Oluja.

Proslava Božića po srpskom običaju

Kada smo već na proslavi Božića, zašto su uručene političke, (anti)fašističke godišnje nagrade SNV-a?: Nagradu Nikola Tesla dobili su Vladimir Fundak i Milorad Novaković za doprinos srpskim institucijama (koje muzu milijune hrvatskih kuna). Nagradu za humanizam Diana Budisavljević (rodbina Jovanke!) uručena je Leposlavi Barać za uređenje groblja u kojem je, kako je rečeno, pokopano ''1700 djece ustaških  žrtava.'' Nagradu Svetozar Pribičević, koja se dodjeljuje za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa dobio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Zahvalio se Beljak i čestitao Božić Srbima u Hrvatskoj, BiH te Srbiji, te izrazio kako vjeruje da ''bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda nije mrtvo.'' Bedak Beljak je zaboravio, da je utemljitelj HSS-a Sjepan Radić upucan u srpskom parlamentu, gdje ga je Pribičević doveo, a stvorio je u Hrvatskoj terorističku organizaciju ORJUNA. Dakle, Beljak ne zna da to nije nagrada nego degradacija. Nagradu za antifašizam dobio je Zoran Rastović za rad na, kako je rečeno, prekidu ''ustašofilskih promocija.'' Ristović je poznat po pokušaju fizičkog prekida promocije knjige Igora Vukića ''Radni logor Jasenovac'' u Gradskoj knjižnici Jure Šižgorić u Šibeniku.(5)

''Posljedni Srbin u Hrvtaskoj''

Iz proračuna se kroz HAVC-u financiraju ''kulturne'' manifestacije, ''umjetničke'' predstave a la Olivera Frljića i ''klasični'' filmovi Rade Šerbedžije, Rajka Grlića, Vinka Brešena i drugi. Kako je snimljen i o čemu govori je najočekivaniji hrvatski film, zombi komedija Predraga Ličine - ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Severina sa suprugom Igorom Kojićem imaju uloge u tom filmu. U filmu je trebao nastupiti i Rade Šerbedžija, hrvatski Srbin s Brijuna, ali bio je obvezan ''drugim ugovorima.'' HAVC-ovi savjetnici Dalibor Matanić i Dean Šoša dali su milujunske kune Lučini za ''Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'', a on je još tome dodao slogan: ''Sprem'te se, sprem'te'', što je očito da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane. Da je naslov filma ''Posljednji četnik u Hrvatskoj'' i da je dokumentarac, a ne komedija, onda bi se isplatilo platiti dnevnice Šerbedžiji. Srbe koje je predsjednik Tuđman abolirao sada mu se ''kenjaju'' oko spomenika i crtaju grafite sa srpom i čekićom. U najnovijim Pupovčevim ''Novostima'' (Srbobranu) srpski fašisti objavili su crtež hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kako u ruci drži odrubljenu glavu nekog partizana s crvenom zvijezdom na kapi uz tekst: ''Glava i užas''. Hoće li Plenković izbaciti Pupovca iz Vlade i Sabora? Examen rigorosum!

''Što je najžalosnije na vlasti je HDZ, a prepustili su kulturu ne SDP-u nego notornim orjunašima, koji papagajski ponavljaju mantru antifašizma, a upravo je Jugoslavija bila polufašističko društvo. Srbi su bili nadnarod, a Hrvati i Albanci su bili za sve krivi. Možeš ti ne znam što postići na gospodarskom planu, ako netko stalno ponavlja da je nekada bilo bolje, da je Hrvatska neuspješan projekt, onda će ljudi imati tu negativnu percepciju današnjice. A nije nikada bilo bolje i što bi bilo da smo ostali u Jugoslaviji. U srbiji, u BiH, na Kosovu, u Makedoniji se ne živi bolje nego u Hrvatskoj. Stanje u kulturi i sadašnja ministrica kulture su jedan od najvećih promašaja Andreja Plenkovića.'' (6)

Što nam je ostalo činiti?

Umjesto zaključne misli donijet ćemo samo jedan odlomak iz osvrta ''Tri ključna momenta'', koji je iskren, temeljit i ne samo da kritizira, nego daje i nove smjernice, što je veoma potrebno u ovim presudnim danima za opstojnost  hrvatskog  naroda u svojoj slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj državi.

''Ušli smo u novu 2019. sa starim problemima. I to je činjenica. Osim nove brojke na kalendaru, ništa se promijenilo nije. Da će nam ova godina biti gora od prošle, je nedvojbeno. Ne postoji apsolutno ni jedan jedini parametar koji nam daje nadu za optimizam. (...) Narod na ulicu izići neće. Referendum nema smisla jer će nam ga opet ukrasti. Pisati o svemu ovome nema efekta, jer napisane su stotine izvrsnih tekstova a ništa se promijenilo nije. Izbore možemo zaboraviti sve dok APIS broji glasove. Što nam je ostalo? Vojni puč po uzoru na banana republike? Ni to ne pali, jer su i u vrhu vojske i policije instalirani njihovi ljudi.(7)
Zvonimir Hodak u svojoj tjednim kolumni nađe koji biser, kako bi ohrabrio hrvatsko čitateljstvo i posramio (anti)fašističke idiote, koji ne priznaju ni ono što je cijeli svijet pohvalio i počastio Hrvatsku velikim priznanjem u športu. ''Nakon što je 'malo govno' pobralo sve nagrade, ali baš sve što se u jednoj godini moglo pobrati: Najbolji igrač svjetskog klupskog prvenstva u prosincu 2017. godine, pa najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Rusiji, zatim najbolji igrač Europe u izboru UEFA, najbolji igrač svijeta po FIFI-i, pa Zlatna lopta Ballon d'or u Parizu i sve to im nije dosta. Koja lakomost, AIPS, najpoznatije Međunarodno udruženje sportskih novinara, ne nogometnih novinara, nego novinara koji prate sve športove, proglasilo je Luku Modrića najboljim športašem svijeta u 2018. godini. Amen. (...) Orjuna trpi li, trpi. Na kraju nije ni kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje.''

Zvonimire, Ne quid nimis!

S ovim mislima i idejama ulazimo u novu 2019. godinu s vjerom u Boga i nadom u hrvatski narod, kako je pobijedio srpsko-crnogorskog agresora, te četništvo i JNA, da će uskoro pobijediti i unutarnjeg neprijatelja, te ukloniti antihrvatski balast iz državi - za sva vremena. Amen.

Želim obilje Božjeg blagoslova u ovoj 2019. godini svim državotvornim Hrvatima, posebice hrvatskim braniteljima, koji su preživjeli obrambeni Domovinski rat, a sada se bore za najosnovnije životne potrebe u državi koju su stvorili.

PS: Možda je ovo moj posljednji osvrt, jer u proceduri je novi Zakon o elektronskim medijima, koji će najviše pogoditi hrvatske domoljubne portale, koji nisu u službo režima.
_______________
(1) Savo Štrbac se pohvalio: ''U Srbiji sam bogataš.. /maxportal.hr
(2) Tko i zašto prikriva činjenice o povlaštenim partizanskim i JNA mirovinama? /dragovoljac.com
(3)Kopija begradskog hrama Svetog Save u Splitu / hrsvijet.net
(4) Premijer Plenković u Pupovčevom igrokazu na proslavi Božića / Vjekoslav Krsnik
(5) Milorad Popovac zlouporabio pravoslavni Božić/ hrsvijet.net
(6) Intervju Mladena Pacvkovića s Draženom Stjepandićem, autorom monodrame/ glasbrotnja.net
(7) Tri ključna momenta / dragovoljac.com
(8) Je li kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje/kamenjar.com



ISELJENIČKA KOLUMNA

Opaki mrzitelji hrvatskog naroda - nemaju mira

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. PROSINCA 2018. U 8:15 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nanešena nepravda jednoj osobi – je od uvrede do zločina, a nanešena nepravda jednom narodu - je u rasponu od zločina do genocida, pa makar ta nepravda bila nametnuta s oružjem ili glasačkim listićima.

U konkretnom slučaju, bosanskohercegovački muslimani (radikalni Bošnjaci) izabrali su janjičara Željka Komšića, po treći put, za predstavnika katoličkim Hrvatima, protiv hrvatskog predstavnika akademika Dragana Čovića za koga je glasalo 80 posto Hrvata. Dakle, sveukupno hrvatsko glasačko tijelo zastupljeno u HNS-u. Bilo je hrvatskih udruga koje su izišle samostalno (izvan HNS-a) i jedva su zabilježene u rezultatima izbornog povjerenstva. A lakyrdy (ološ) iz redova hrvatskog naroda: jugonastalgičara, komunistia poturica i uljezice iz miješanih brakova, podržali su odredom Komšića.

Novoizabrani (''hrvatski'') bošnjački predsjednik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić među Hrvtima je - persona non grata i otpisani su mu dolasci u sve županijei gradove s hrvatskom većinom, a nije poželjan ni u Hrvatskoj, niti među Hrvatima u svijetu. Komšić je sebe akreditirao kao ''predstavnik svih građana u BiH'' - bez Hrvta. Velika ambicija za čovjeka malog karaktera! Da zlo bude još gore, on se odmah okomio na bosanskohercegovačke Hrvate i vladu Republike Hrvatske. Zlobni Željko ne može se okaniti od zlobe, jer zlo narav no teško je obuzdati, a pobijediti nikada.

Komšić je dobio podršku za izbornu pobjedu od bivših predsjednika RH, šaškina Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s kojima je u Zagrebu ugovorio zavjeru, nakon čega je uslijedilo otvoreno pismo trojice bivših predstavnika u BiH: Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su verbalno oštro i bezobrazno  napali Hrvatsku. Schwarz-Schilling je posebno naglasio, kako su on, Bildt i Ashdown odlučili se na pismo s ciljem da ''zaustave diplomatsku ofenzivu Hrvatske''. Još je optužio Vladu u Hrvatskoj da ''laže'' kad opisuju stanje u BiH.

Dr. Josip Stjepandić predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD) poslao je pismo Schwarz-Schilling-u: - Prestanite podupirati janjičare! Ako Schwarz-Schilling, nakon pročitanog pisma, nije dobio moždani udar, onda je on spodoba bez uma i duha (vidi pismo na njemačkom jeziku na portalu - hrvatskonebo.com). Istini za volju, objavljeno je mnogo kritičkih osvrta u Hrvatskoj i dijaspori na pismo trojice pobošnjačenih ''mudraca'' Carl, Paddy i Christian, koji su suodgovorni za nestabilnost, kriminal i međunacionalne sukobe u BiH. Posebice za težak položaj hrvatskog naroda u BiH. Nije im bilo dosta što su zataškavali zločine ''armije'' BiH, što svjedoče masovne grobnice koje hrvatski istraživači nalaze skoro u svim opustošenim mjestima gdje su nekada živjeli Hrvati. Odgovorni su također za optužbe hrvatskih branitelja kojima su u Haagu izrečene stravične kazne, što je natjeralo generala Slobodana Preljka da u sudnici, pred cijelim svijetom, dokaže nevinost svoju i optuženih kolega na najdrastičniji način - samoubojstvom. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske (08.12.2018.) odbacilo je optužbe trojice bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH da se miješa u unutarnja pitanja te države i optužilo ih da su oni djelomično krivi što hrvatski narod nije jedankopravan s bošnjačkim i srpskim.

Saborski Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske (13.12.2018.) usvojio je Deklaraciju o potrebi izmjene Izbornog zakona u BiH, da Hrvati mogu kao konstitutivni narod birati svoje predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda. Reakcija bošnjačkih političkih, vojnih i diplomatskih čelnika, intelektualaca i muslimanskih vjerskih poglavara deklarirali su Deklaraciju - agresijom i udarom na suverenitet BiH.

''Ja ne smatram Bosnu nacijom. Kad bi to bio slučaj, ne bih prihvatio plan, jer bih znao da to nije realno. Tim planom predviđa se da Bosna ostane konfederativna država koju čine tri konstitutivna naroda. Ako se Jugoslavija nije mogla održati kao federacija, što mislite kako bi se Bosna mogla održati na toj istoj osnovi, naročito nakon ovakva rata?''(1993.)'' Mladen Pavković, iz najnovije knjige: Izvadci iz govora prvog čovjeka u Hrvata - dr.Franje Tuđmana.
Komšić je u komi ''Moj izbor je samo povod, a ne uzrok. Uzrok se može tražiti u želji određenih krugova u Zagrebu, da ostvare ključni i dugoročni ekonomsko-politički utjecaj na sva dešavanja u BiH, ili bar na dio BiH teritorija kao jednu vrstu svoje 'kolonije' unaprijed računajući da je drugi dio BiH već pod takvim utjecajem druge države. Ako vas ovo kojim slučajem podsjeća na žal Cvetković-Mačekovim  planom, moguće je da ste i u pravu'', rekao je Komšić za sarajevski radio.

Da je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjoi Tuđman htio ''svoju koloniju'' u BiH, bilo bi manje hrvatskih i muslimanskih žrtava, danas bi druga polovica BiH bilo na zemljovidnoj karti Republike Hrvatske. Verbus utar.

Komšić upitan za razloge žestoke reakcije iz Zagreba na istup trojice predstavnika, te da li je međunarodna zajednica, zapravo, demaskirala namjere Hrvatske?
''I da, svakako, međunarodna zajednica je to prepoznala, ali je ta politika nekih krugova u Hrvatskoj tako agresivna da se ne obazire ni na primjedbe koje dolaze iz te iste međunarodne zajednice. Naprotiv, ta agresivnost i bahatost ide do te mjere  da pojedinci koji ukazuju na svu štetnost takve politike dijela vlasti u Hrvatskoj, počinju najprimitivnije vrijeđati. Za sada, samo BiH ima problem s takvom politikom, ali uskoro će ga imati i međunarodna zajednica, pogotovo Europska unija i Sjedinjene Američke Države, i to iz jednostavnog razloga - remete planove međunarodne zajednice za cijelu regiju'', zaključak je Komšića za Radiosarajevo.ba (09.12.2018.)

Prevedeno na hrvatski: Hrvati su poremetili planove međunarodne zajednice, Europske unije (ne i Amerike) za cijelu regiju, koji su imali plan žrtvovati Hrvate u BiH za stvaranje Balkanske regije, nove i proširene Jugoslavije, te u inkarnaciju titoizma s Komšićem na čelu. Čim se je uselio u ured Željko je izbacio hrvatska znakovlja i postavio balkanskog kasapa Tita na zid iznad glave.

''Naša glavna krivnja je što smetamo njihovim planovima da se ostvare. Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su nakanili uništiti obitelj kao temelj društva... Jedan veleposlanik mi je rekao: Vi Hrvati iz BiH morate se ili asimilirati ili iseliti.'' (Kardinal Vinko Puljić)

Svaka pomisao o održljivosti hrvatske nacionalne i vjerske samobitnosti povod je bošnjačkoj agresiji na Herceg Bosnu, stoga su izabrali mulata Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, a prvi član je Šefik Džaferović, bivši šef mudžahedinske armije BiH, naoružava radikalne muslimane ''za nedaj Bože'' i prijeti se legalnom predstavniku bh Hrvata Draganu Čoviću, koji ''nanosi trajnu moralnu i političku štetu svim građanima BiH, a najviše bh Hrvatima''.

Džaferovic, Ceric, Izetbegović i slični naoružavaju bošnjačke fundamentaliste koji se pripremaju za islamsku BiH, kao novu vilajet turskog carstva. Otkrivene su i velike količine oružja u skloništima muslimanskih terorista u BiH. Ali, i pored ovih činjenica, međunarodne zajednice, kao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, uporno nastoje da se čim prije BiH učlani u Europsku uniju i NATO, što bi imalo velike posljedice ne samo za Hrvatsku, nego za cijelu Europu, jer se sustavno radikalizira islamiste u BiH, a potom širi u Europi.

Mirni prosvjed hrvatske mladeži u Mostaru, nakon izbora, poslao je jasnu poruku čelnicima međunarodne zajednice i čelnicima bošnjačkih stranaka, institucija i vjerskoj zajednici: ''Današnjim prosvjedom želimo dati do znanja svima u BiH kako postoje mladi ljudi koji žele da se poštuju njihovi interesi, njihovi zahtjevi, ako se želi dobro Bosni i Hercegovini'', kazao je u izjavi za medije student pravnog fakulteta, Petar Ćavar. Dakle, hrvatski narod traži jednakopravnost, bez čega nema suživota ni države BiH.

Nema više ni izgona ni progona bosanskohercegovačkih Hrvata iz njihove tisuće godišnje domovine i s njihovih ćaćinih ognjišta, jer Hrvatska je garantor opstojnosti Hrvata u BiH. Nije se slučajno Gospa nastanila u Međugorju, nego je došla da zaštiti svoj narod kojeg su domaće i vanjske sotone stoljećima progonili i ubijali. Amen!

Veleizdajnice, u principu, ne dočekaju mirovinu

Stjepan Mesić je potvrdio, da je izravno dobio kopiju pisma, te da podržavam stanovišta što su ih iznijeli Christian Schwarz-Schilling, Carl Bildt i Paddy Ashdown u pismu predstavnici EU za vanjsku politiku Federici Mogherini.

Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić podržava optužbe Komšića i bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH na Hrvatskoj, na državu u kojoj je on bio predsjednik u dva mandata! Teško je čovjeku zdravog razuma ostati pri svijesti i suzdržati se od izlijeva žući, da je taj (ne)čovjek bio poglavar države hrvatskog naroda!!!? Sramim se hrvatske sramote, da je veleizdajnik Mesić još na slobodi, s obzirom da je aktivan prijatelj sa svim neprijateljima i koordinira antihrvatsu politiku u Hrvatskoj i u svijetu.

Među ostalim sramotama je i ova: ''Veliki dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski 'četnik' Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optužio Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli''. (Milan Ivkošić) U kojoj drugoj državi bi mogao ovakav zločinac slobodno živjeti i nesmetano poticati neprijatelje, domaće i međunarodne čimbenike, na demoliranje krvlju stečene slobodne i neovisne Države Hrvatske? Vjerojatno, nakon ovoga očitovanja, izgori će mu stražnjica na vrućoj korčulanskoj stijeni.
Predsjednica države Kolinda Grabar - Katarović i predsjednik vlade RH Andrej Plenković demantirali su izbor Željka Komšića, bošnjačkog ''Trojanskog konja'', što mnogi u Hrvatskoj ne razumiju ili neće da čuju za tragediju bosanskohercegovačkih Hrvata. Nažalost, ima mnogo Bajruša, Klauški, Beškera, Pavičića i (...) u medijima, a također Pupovaca, Beljaka, Stazića i (...) u  Vladi i Saboru, koji su na koritu u Hrvatskoj, a intenzivno blate i miniraju državu hrvatskog naroda.

''Mudro je ne činiti drugom, što ne želiš da drugi čini tebi, a Deklaracija (Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH) je otprilike isto kao da Srbija donese dokument u kojem se izražava zabrinutost za položaj Srba u  Hrvatskoj...'' Taj ''pobožni'' kolumnist jednog zagrebačkog jugo-dnevnika, nema pojma kakve su razlike između konstitutivnog naroda i nacionalne manjine! Činimo drugom, što želimo da drugi čine nama: da se Bošnjaci muslimani odnose naspram Hrvata katolika u BiH, kao što se Hrvati katolici odnose naspram Bošnjaka muslimana u Hrvatskoj, onda bismo imali dobrosusjedske odnose. Iako nedostaju dobri ljudski odnosi muslimana Bošnjaka s bosanskohercegovačkim katolicima Hrvatima, treba pohvaliti dobru volju Hrvata sa sugrađanima muslimanima bosnaskohercegovačkog korijena.
Republika Hrvatska ima takve mogućnosti da postane Europi Izrael, jer ima takav strateški položaj kakvog nema nijedna druga država u Europi. Snažna Hrvatska je garancija mira i prosperiteta, ne samo u BiH, nego u cijeloj Srednjoj Europi. Da bi ovu povijesnu priliku realizirala današnja ili buduća Vlada u RH, treba osnažiti pravosuđe, koje će osuditi ratne zločince, ratne profitere, kriminalce, jugonastalgičare, srbokomuniste, srbopravoslavlje, strane agente i domaće veleizdajnike. Latinska je poslovica: Korisnije je da nevini bude (pozvani pred sud i) oslobođen, nego da krivac ne bude pozvan na odgovornost.

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2019. GODINU HRVATSKOM NARDU U DOMOVINI I DIJASPORI!


Pogled iz dijaspore

Stari narod u (ne)definiranoj državi

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. studenoga 2018. u 19:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Hrvati su stari europski narod, s dugom i teškom tragičnom povijesti prožetoj, izričitom nacionalnom i kršćanskom uljudbom, s velikom i prebogatom tradicijom ali nastanjeni na kutak kugle zemaljske za kojeg su se otimali kraljevstva i carstva. Stoljećima su u Hrvatskoj vladali europski, balkanski i azijatski okupatori, dakako uz kolaboraciju domaćih veleizdajnika, mijenjali su kulturu, jezik, običaje, narodnu nošnju, čak i način bogoslužja - sukladno sadržaju okupatorskog svjetonazora.

U suštini, svi tirani koji su se zadržali kraće ili duže u državi hrvatskog naroda, imali su istu postupnost upravljanja: nametanje straha okrutnim metodama, u prvom redu brutalna masovna ubijanja, zlostavljanja i izgoni. Stezali su i pritezali okove nasilja s ciljem da čim prije ostane što manje Hrvata na broju, parcelirali bi hrvatski državni i etnički grunt (zemljišni posjed) na pokrajine - bez ikakvih hrvatskih nacionalnih predznaka, s naglaskom na nadimak (''Dalmatinci'', ''Ličani'' i sl.) kao nacionalnu pripadnost u dotičnom ''državnom'' okviru. Uz krvave tragove zločina, okupatori su ostavili dalekosežne posljedice partikularizma, težnju za što većom neovisnošću, odnosno separatizmu, te međusobnu mržnju, a sve to na štetu općenacionalnih i općedržavnih interesa hrvatskog naroda.

Okupatorske vlasti održavale su se silom i uz motto: divide et impera, znajući da su razdvojeni narodi istodobno i nesložni i oslabljeni protivnici. Posljedice (podjeli pa vladaj), za hrvatski narod su sve do danas katastrofalne: sve manje Hrvata živi u domovini, a sve više u iseljeništvu, ukorijenivši u narodu sebičnost, međusobnu netrpeljivost i zavist u kroničnu bolest - Croatian korcion, čemu još nema lijeka.

Neznanje je uzrok svakakvu zlu

Ima mnogo toga što hrvatski čovjek treba pročitati i naučiti iz tisućljetne povijesti: Rane povijesti Kraljevstva Hrvata, unije s Ugarskom, ''suživota'' s Habsburzima, u Kraljevini SHS, u kraljevini Jugoslaviji, u ratu stvorenoj NDH, u komunističkoj Jugoslaviji, o Domovinskom obrambenom ratu i uspostavi samostalne Republike Hrvatske, te pristupanje RH Europskoj uniji.

Tuđinske su vlasti pisale povijest hrvatskog naroda (pri tom prešućujući povijesne velikane, junake u svjetskim razmjerima poput Nikole Šubića Zrinskog, Nikole Jurišića i još barem njih desetak koji imaju međunarodni status antičkog Leonide. Spaljivale su hrvatske povijesne knjige, kulturne ustanove i škole, jer samo tako je bilo moguće upravljati neupućenim narodom. U edukativnom pogledu nije se puno toga promijenilo u Hrvatskoj - ni o danas!

''Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji ne poznaje svoju stvarnu povijest, pa su povijesno politički nepismen narod i bez revizije nacionalne svijesti... I današnji školski udžbenici povijesti napisani su pod vodstvom Milanovićeva ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića mrzitelja svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, svega što je stvoreno u Domovinskom obrambenom ratu.

Sveučilišta u Hrvatskoj dupkom su natrpana idejnim i političkim antihrvatskim profesorima i ''znanstvenicima'' na svim odjelima, posebice katedre povijesti, političke znanosti i filozofije. Indoktrinirajući hrvatsku mladež u razredima sa srpskim i jugoslavenskim natruhama, te iste osobe također redovito se javljaju u medijima i pojavljuju u televizijskim emisijama. Studenti filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, nedavno u jednom istraživanju nemaju ni pojma što se obilježava na dan 18. studenog u RH, a proslavili su Oktobarsku revoluciju i ove godine!? Horresco referens. (Užas me spopada dok pričam.)

U odgoju djece je spas ili propast obitelji i nacije. Na primjer,Turci su od otete hrvatske djece odgojili janjičare, koji su bili najkrvoločniji ubojice hrvatski katolika. Srbo-komunisti su također u školama i omladinskim akcijama odgojili (vaspitali) hrvatsku mladež, kojoj su natovarili zločinački kompleks tako da su se distancirali od hrvatstva i dokazivali svoje jugoslavenstvo. Zbog zabluđivanja hrvatska je privrženost jugoslavenstvu bila najjugoslavenskija u Jugoslaviji, čak je Republika Hrvatska bila jedina u državi, koja je imala - ''Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti'', što je bio izgovor da zbog toga nema potrebe imati još i posebno Hrvatsku.

Velika je zabluda, prije svega, da se današnja država hrvatskog naroda temelji na odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a (29./11./1943. u Jajcu); i ZAVNOHA zabluda je također da su donesene pravedne odluke ratnih saveznika: Roosevelta, Staljina i Churchilla, na zasjedanju (29./11./1943.) u Teheranu, gdje su skrojene novom zemljovidnom kartom Europe; zabluda je i u Šeksovu Ustavu RH naglašen oslonac na odluke donesene, istog dana, u Jajcu i Teheranu, kao i na ZAVNOH-u.

Dakle, cjelovita država hrvatskog naroda nije sveobuhvatno oslobođena u Domovinskom obrambenom ratu, u tom krvavom ratu de facto oslobođen je samo Avnojski (jugoslavenski) dio hrvatskog prostora (današnje Republike Hrvatske). Odlukom  međunarodnih saveznika (12./10./1995.) zaustavljena je ''Operacija Južni potez'', upravo kada je Hrvatska vojska bila na ulazu u Banja Luku. S tom odlukom, uz prijetnju sile, neprijateljska Europa je spriječila uspostavu neovisne demokratske Države Hrvatske na njenim povijesnim i nacionalnim prostorima. Također s tom odlukom su ostavili stogodišnje uzroke sukobu i povodu bosanskohercegovačkom (bošnjačko-srpsko-hrvatskom) ratu, na što upućuju i ovogodišnji (2018.) opći izbori u BiH.

Treba podsjetiti protagoniste AVNOJ-a u Hrvatskoj, BiH i Srbiji da je Banja Luka imala hrvatsko-muslimansku većinu prije ovog rata, a osobito prije Drugog svjetskog rata.Velikosrpska politika je demolirala Jugoslaviju u cilju stvaranja Velike Srbije, pri tome se okrenula i protiv hrvatskih komunista, što je imalo i pozitivan efekt, koji zbog toga nisu imali drugog izbora nego pridružit se Tuđmanu.

Nema više ni kraljevsko-četničke, ni srpsko-komunističke Jugoslavije na zemljovidnim kartama svijeta. Ali, ostala je opaka ideja ''jugoslavenstva'' u preživjelim i privilegiranim jugofilima, koji se pojavljuju na (anti)fašističkim skupovima u borbi protiv imaginarnog ''fašizma'' i udrugama za ''ljudska prava'' u kojima, izuzev izrugivanja, nema ništa zajedničkog niti u ljudskosti ni u pravednost. A sve to čine i pored ostalog i zbog mužnje novca iz državnog proračuna.
Ne mogu se odlučiti čije bih citate naveo kao klasičan primjer veleizdaje stranačkih i državnih čelnika, koje je, na veliku žalost, narod izabrao za  vođe stranaka (partija), a posljedično i članova Vlade i zastupnike u Sabora RH. Počet ću od aktualnog predsjednika vlade RH Andreja Plenkovića, koji kaže za velikosrpsku-crnogorsku četničku agresiju i obrambeni Domovinski rat, da su to bili ''Neki sukobi koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina...''  Contra principia negantem non est dispoutandum! (Ne možeš se prepirati s onim koji poriče osnovne istine!)

Balkanski europejac Plenković, ne može, ili ne umije skrivati svoje osjećaje za Europsku zajednicu, kao ni svoje simpatije za balkanske susjede, posebice Srbiju. Plenković kaže: ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede koji se nadaju ući u Europsku uniju. Spremni smo im pomoći da ispune pristupne kriterije....'' Bivši predsjednici RH Stjepan Mesić i Ivo Josipović su mnogo pomogli Srbiji na putu u EU darivajući im hrvatsku dokumentaciju o kriterijima prevedenu s engleskog jezika, te upute što i kako treba ispuniti. Srbija nije ni tražila prijevod papira, nije platila troškove prevoda, nije se ni zahvalila.
Andrija Plenković, na izgled, mnogo drži do Božje zapovijedi: ''Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'' (Mk 12: 30-31) u tom dobrosusjedskom duhovnom nadahnuću navodi odlučne predgovore EU za Albaniju, Makedoniju, Kosovo, naročito Bosnu i Hercegovinu, ''... Čiji nam je europski put vrlo važan jer su Hrvati jedan od konstitutivnih naroda u toj zemlji.'' Plenkoviću su bližnji susjedi (Srbi) nego sunarodnjaci (Hrvati) - što nije u skladu s Božjom zapovijedi.

Nema konstitutivnosti bez države

O kakvoj konstutivnosti Hrvata u BiH govori ''pobožni'' predsjednik vlade RH? Veća prava u Hrvatskoj ima srpsko-četnička manjina, homoseksualci i lezbijke nego ''konstitutivni'' Hrvati u BiH, koje po treći put predstavlja u Predsjedništvu BiH poturica Željko Komšić. Saladin (sultan) Željko već se prijeti predsjednici države i predsjedniku vlade RH tužbom Međunarodnom sudu protiv gradnje Pelješačkog mosta radi tobožnje smetnje ''bošnjačkoj mornarici'', ''otuđenih graničnih zemljišta BiH'', ''korištenju bosanke vode iz jezera'' i drugih sijaset (neprilika).

Kakve li ironije - ''hrvatski'' predstavnik Predsjedništva BiH, nakon izbora, došao je ''ispod radara'' u Zagreb, gdje je bio ''državnički'' primljen kod kolege Stjepana Mesića. Komšić, naime, nema hrvatsko državljanstvo, niti ulaznu vizu, pa se pitamo, kako je mogao nezapaženo doći u Zagreb? Plenković-Pupovčeva vlada nikad se ne bi odlučila na uvođenje viza građanima BiH, Srbije i drugi Republika bivše jad-države, da Europska komisija nije objavila izmjene i dopune viznog sustava od početka 2021. godine, koji se odnose na BiH, Srbiju i Crnu Goru.

Europska Hrvatska će, sudeći po tursko-bošnjačkoj teoriji, ponovo graničiti s Osmanskom vlašću u hrvatskom gradu Bihaću, gdje je bila prije 426 godina zacrtana  granična međa.

Plenković se nije ugrizao za jezik (!) kad je rekao ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede..'', što je očita laž - ako nije riječ o njegovim osobnim osjećajima. Plenković više drži do deklaracija: Haške, Aruške, Istanbulske, Marakaške, nego do izravnog odlučivanja hrvatskog naroda - referendumom.

Što su Hrvatskoj donijele odluke u institucijama kojima su upravljali: Mesić, Sanader, Josipović, Kosor, Milanović i aktualni Plenković, odreda veleizdajnici nacionalnog suvereniteta i hrvatskih dobara? Pristupnicu ulazaka Hrvatske u EU plaćeno je velikim ustupcima i popustima Sloveniji i EU. Vjerojatno će Plenković zbog ''susjedske solidarnosti'' uglačati put balkanskim državama u EU i protiv suglasnost i volje hrvatskog naroda.

Europska Unija je utopija

Ako EU, po kratkom postupku, podari pristup ovakvoj zločinačkoj Srbiji, Crnoj Gori i BiH, onda je za Hrvatsku jedino rješenje - napustiti EU, kao što je učinila Engleska. Ako su Englezi došli do spoznaje (''something stinks in the EU'') i na referendumom se odlučili napustiti EU, to je putokaz i drugim europskim narodima kako treba braniti nacionalne interese i državne granice. Čim prije hrvatski narod treba izabrati državotvornu Vladu, a Hrvatski državni sabor onda trebala ozbiljno razmišljati o izlasku iz Europske unije. ''EU postaje crna rupa u koju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne'', konstatira hrvatski akademik Mile Prpa, autor Codex moralis Croaticum, u znanstvenom eseju o sudbini Europske unije - Melting pot ili tragedija naroda, ''Pojavljuju se snažni politički segment tzv. 'tigrove kože'. (...) Ti ljudi, sada već narodi, donose i svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno nasljedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja. Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj europskoj i svjetskoj povijesti'', kaže autor Prpa.

Predsjednika Francuske Emmanuel Macron u Parizu, na obilježavanju 100. obljetnice svršetka Prvog svjetskog rata, među ostalim oštro se okomio na popularnost isticanja nacionalizam, jer je predsjednik SAD Donald J. Trump u Bijeloj kući, pred medijima, sebe deklarirao nacionalistom, što su ljevičari i globalisti zlouporabili i poistovjetili s nacizmom, otvoreno aludirajući na predsjednika Trumpa, ali indirektno i predsjednika Mađarske Viktora Orbana, predsjednika Poljske Andrzeja Dudu i predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Macron je hipokrat, jer Francuzi su najekstremniji nacionalisti u Europi, koji glorificiraju svoju nacionalnost: Viva la Nacionale France!

Krvavo stoljeće - ''solidarnosti''  sa Srbije

Da li Plenković-Pupovčeva vlada ima uvida u prijetnje i neprijateljske izazove hrvatskih susjeda: Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine? Ili, to nije njihov prioritet? Napisao sam osvrt - Stoljeće u ratu sa Srbijom, u travnju 2018.) kojega su objavili domoljubni mediji, što je ponukalo brojne čitatelje da se jave s porukom, među kojima je jedna od njih ostavila snažan dojam: ''Članak ima dobar naslov, još na tu temu nisam naišao nigdje takav naslov , a sveobuhvatan je.''

Bio sam ushićen, kad sam čuo da je hrvatski režiser Jakov Sedlar snimio dokumentarni film Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca), koji će ovih dana biti prikazan u Zagrebu, Splitu i Zadru, kao i drugim gradovima u RH, u BiH, te mnogim hrvatskim zajednicama u dijaspori. Isto tako, na temu - Stoljeće rata i terora, u povodu obilježavanja 100. grozne obljetnice u Odesi 1916. - 1917. priredio je dr. Ante Čuvalo knjigu povijesnog značaja, koja je bila predstavljena 24./10./2018. u dvorani ''Vijenac''. O knjizi su govorili Ivo Banac, Hrvoje Hitrec, Stjepan Matković, Tomislav Janjić i autor Ante Čuvalo. Kritički osvrt na knjigu napisao je H. Hiterac Od Odese do Ovčare -  pročitaj na portalu hkv.hr . Ova bolna sjećanja na tragičnu prošlost hrvatskog naroda upravo su došla na Dan sjećanja na masakr u Vukovaru (18./11./1991.), gdje se svake godine na ovu obljetnicu okupi mnoštvo ucviljenih i ožalošćenih roditelja, rodbine i prijatelja hrvatskih branitelja i stanovnika grada Vukovara. Uz hrvatske hodočasnike iz domovine, BiH i cijelog svijeta svrstani u tihom hodu u povorku tuge, u mislima i molitvi za sve mučno ubijene u Vukovaru i na Ovčari, kao i svugdje diljem Hrvatske, za čije se grobove još i ne zna, ali zna se za počinitelje ovog gnjusnog zločina koji slobodno žive u Lijepoj našoj.

''Priča o ratnim zločinima u Vukovaru još je na početku. Zašto'', post faktum je nakon Dana sjećanja, u osvrtu Mladena Pavković (hrsvijet.net). ''Nedopustivo je da se srpski zločinci, a poglavito oni koji su zapovijedali u Vukovaru ne budu kažnjeni, makar - na papiru. Već je Haaški sud prestao radom, a mi još nismo počeli sa sudskim procesom za strašne zločine u Vukovaru, ali i u Škabrnji, Pakracu, Lipiku, Voćinu, Saborskom, Gospiću, Županji, Novoj Gradiški, Osijeku, Kninu i brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske. Nekima je očito u interesu da se nevine žrtve Vukovara zaborave, jer ako nema zločinaca nema ni - zločina!?''

Plenkovićeva poruka u Vukovaru bila je da treba ''otvoriti stranicu pomirdbe''. A dan ranije njegov drug Milorad Pupovac bio je u Vukovaru i bacio vijenac zavezan u srpsku trobojnicu u rijeku Dunav. Saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi omalovažio je žrtve, uvrijedio ožalošćene hodočasnike i nanio veliku sramotu Vladi i Saboru u Hrvatskoj. Da li će i dalje članovi HDZ-a, u Vladi i zastupnici u Saboru, ostati lojalni Plenković-Pupovčevoj Vladi? Mada je riječ o stoljetnom ratu sa Srbijom,''Hrvatska nikada nije vodila nikakve osvajačke ratove ili se za njih pripremala'', rekao je Željko Cvirtilo, istaknuti stručnjak s područja sigurnosti, koji upozorava na sigurnosne probleme s obzirom na njene susjede, okruženje i geopolitičku situaciju, te zaključio kako za razliku neke zemlje u okružju samo čekaju priliku da ostvare neke svoje davne snove. (direktno.hr)

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno se pohvalio, kako je Srbija ''najbolje naoružana'' od svih država u regiji. Bivši predsjednik Predsjedništva BiH Bekir Izetbegović najavio je također da će Bošnjaci u BiH proizvoditi svoje oružje i biti spremni za rat protiv agresora iz Zagreba, jer Turska je pomirila Sarajevo i Beograd. Sinovi četnika, partizana i islamista imaju šibice u ruci i čekaji (ćuće) ...  kod skladišta punog eksplozivne nacionalne i vjerske napetost, mržnje i osvete.

U Srbiji misle da su Hrvati - Srbi

''Pa čak i Srbi u Hrvatskoj, kad bi ih se na najintimniji način pitalo, oni bi rekli da su njihove 'komšije' Srbi. To je jednostavno dio našeg nacionalnog identiteta. U Srbiji postoji opći konsenzus o tome.'' Srbijanski novinar Teša Tešanović često ponavlja - ''kako Hrvati ne znaju svoju povijest te kako su Hrvati zapravo Srbi i potomci Srba.(...) Kod Srba, 99,99 posto Srba smatra Hrvate Srbima. U Srbiji se ta priča uopće ne smatra nikakvim ekstremizmom, povijesnim revizionizmom, to je priča iza koje stoje svi povjesničari, skoro svi, čak i srpski liberali vjeruju u to. Svi Srbi to misle'', Teša tvridi i dodaje kako nije iznio nešto u čemu nema konsenzusa.(Podcast Inkubator) Ovako govori i Vojislav Šešelj, dok Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulim, Milorad Pupovac i drugi misle isto kao Tešanović i Šešelj, iako eksplicitno ne govore.

U jugoslavenskom zagrebačkom ''Globusu'' pojavio se lik i tekst Vuka Draškovića, najortodoksnijeg četnika, kojeg je uredništvo zavilo velom pisca, političara i ideologa, kako bi se dobio dojam, da je Vuk zakopao četničku kamu u ledinu i s križem uz blagoslov sv. Save putuje u Europsku zajednicu? Narodna kaže: Vuk mijenja dlaku ali ne i ćud! Drašković je 1990. kazao kako sve nesreće u Jugoslaviji potječu od Hrvata. A 1991. osnažio kontinuitet Memoranduma velikosrpske šovinističke politike kao svoj program. ''Optimalni program je (...) sjedinjenje svih srpski zemalja u jednu državu. Jedan optimalan program, mora računati i, na primjer, Skadra. (...) Ako je nešto do Ogulina, ako je tako zapisano u 'Načertaniji' naš idel će biti da u pogodnim historiskim okolnostima stignemo do Ogulina. (...) daje pobijedio Draža Mihailović, mogli smo ga dobiti...''

Iz današnje perspektive Vuk smatra, da će suradnja Srba i Albanaca biti lakše ostvarljiva od suradnje i pomirenja Srba i Hrvata ''jednostavno zato što srpsko-hrvatske odnose opterećuje problem malih razlika.'' Ta ideja je uklesan u (ne)razum srpskog naroda, od Karađorđevića, Karadžića do Vuka i Vučića. Vuk je također kazao da je Wilson na Pariškoj mirovnoj konferenciji čestitao Aleksandru na stvaranju Jugoslavije, uz želju da mora stvoriti i Jugoslavene. Nakon smrt Aleksanda ubijene su dvije Jugoslavije, na žalost, ostali su ''stvoreni'' - Jugoslaveni.

Četnici progone pravoslvce u Hrvatskoj

U općini Gvozdu četnici progone pravoslavne obitelji koji nisu pobjegli na traktorima u Bosnu, Srbiju i Njemačku, nego su ostali na svojim ognjištima. Požalio se u otvorenom pismo Rade Dragić, kako na groblju često nađe ljudski izmet, te kako je zatekao Nikolu Malobabića gdje vrši nuždu na grobu njegovih roditelja. Malobabić, četnik iz Njemačke, fizički je naletio na Dragića, koji se je uspio oteti i pozvati policiju. Ništa po tom pitanju nije učinjeno. U Hrvtaskoj pijani četnički kreten rade što hoće, posebice u Gvozdu. Na primjeru Dragića vidi se kakvu SDSS vodi brigu o pravoslavcima i koliko podržava četništvo. Komunjare iz SDP-a podržavaju četnike iz SDSS-a koji ugrožavaju lojalne pravoslavne građane u Hrvatskoj. Dok Pupovac stalno cmizdri ''kako su Srbi jako ugroženi u RH'', u što je uvjerio sljedbenike u RH i beogradsku čaršiju, da su svi pravoslavci Srbi u Hrvatskoj. Nedavno se zbio dramatičan događaj na tržnici u Zagrebu, čovjek je u prolazu bacio zalogaj pizze na Pupovaca, a ta vijest ''zapalila'' Zagreb, da je ''izvršen atentat'' na saborskog zastupnika Pupovca! No, nije to bio atentat, nego kršćanski čin: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!

Hrvtskom španciraju srbijanski turbo folk derači/ce

Jadranska je obala ovog ljeta bila preplavljena plakatima najboljih ''pevača'' iz Srbije: Todorović, Aleksić, Lukas, Karleuš, Čolić, Joksimović, Đorđević, Balešović, Ilić, Baja, Bajaga, Brena i drugi, kojima je Hrvatska postala najsigurniji izvor zarade - rudnik zlata. Ivan Jakovčć je reka Thompsonu kako ''nikad neće pjevati u Areni''. U Arenu ne daju održati koncert hrvatskom branitelju, a daju Bajagi koji je pjevao na skupovima četnika u okupiranom Kninu! Ipak, Bajagi je bio zabranjen koncert u Karlovcu, jer su hrvatski branitelji prosvjedovali, ali gradonačelnik u Varaždinu Čehok, nije udovolji braniteljima - nego Bajagi, koji je ''zapalio'' Varoždin, tako je javili (anti)hrvatski mediji. Navodno je Arkanova supruga Svetlana Ceca Ražanjatović, jedna od tajkunica turbo folk, zabrinuto izjavila: ''Da sam znala da će me hrvatska deca slušati nikad ne bih ni počela pevati.''

Počelo je sa glazbom, koju se ne vidi ali se čuje na koncertima i ostavlja dojam da smo ''jedan narod koji su razdvojile religije.'' U stoljetnom ratu Srbija nije mogla podvrgnuti hrvatski narod vojnom silom, ali već duže vremena uvodi nove metode prisvajanja i osvajanje u noćnim klubovima, koncertnim dvoranama i prigodnim festivalima ''zabavne muzike.'' Pune dvorane ponajbolje ''zvezde srbijanske folk muzike'', koji s pozornice solo ili u grupama ''zapale'' Zagreb pred mnoštvom hrvatske mladeži. Postavlja se pitanje, kako Bajaga i Brena mogu ''zapaliti'' Zagreb, a Milošević i Mladić nisu mogli s topovima i avionskim bombama! ? Beograd je rasadnik ''kulture, muzike i sporta'' u regiji. Već se radi na pripremama organiziranja ''Balkanske nogometne lige'', gdje bi se međusobno natjecali prvaci domaćih liga iz 8 država, ustvari mini liga, po uzoru na Ligu europskih prvaka. Ako i dođe do udaraca na travnjaku, ulicama i kafićima zbog nacionalnih znakovlja, može biti i frcanje glava od budala, koji bi mogli izazvati i oštrije međudržavne sukobe, jer na Balkanu vatra stalno tinja, samo ju treba potpiriti. Hrvatska nogometna reprezentacija je postavila hrvatstvo na oltar domoljublja, čemu se divi cijeli svijet, a vrhunac uspjeha postigli su na Svjetskom prvenstvu u Rusiji (2018.) gdje je s Vatrenima zablistala predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović. Hrvatske su nogometne predstave i diva Kolinda, zbog uspjeha i slave u svijetu, stalno na udaru pete kolone i - susjeda.

Bandić ruši barijere u regiji

Zagrebački gradonačelnik više ne igra zakulisnu igru, već otvoreno nastupa na međunarodnoj pozornici, a u isto vrijeme okuplja u svojoj ''političkoj'' stranci otpadnike iz drugih političkih partija u RH. Mnogi i ne obraćaju veliku pažnju Milanu Bandiću, mada se on nameće ljudima na ulicama, trgovima i skupovima! Nije bilo puno govora o Bandićevu diplomatskom sastanku gradonačelnika Sarajeva, Zagreba i Beograda u Sarajevu (17. 08. 2018.)!? Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, gradonačelnik Beograda Zoran Radojčić i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić sastali su se u Sarajevu, nakon čega su iznijeli impresije sa zajedničkog sastanka napominjući da imaju ambiciju da se uvežu u zajedničku turističku rutu. Sarajlija Abdulah Skaka, uz ugodan doček podržao je ideju suradnje gradskih čelnika na turističkom projektu, te je najavio da će slijedeći sastanak biti u Beogradu. Na sastanku je bilo razgovora o Olimpijskim igrama za mlade (EYOF), koje će se održati 2019. u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, te pozvao gradonačelnike da budu promotori jedne takve ideje. Dragan Malković Palma, predsjednik pročetničke stranke ''Zajedništvo Srbije'', parlamentarni zastupnik i predsjednik skupštine Jagodina, došao je u Zagreb na poziv gradonačelnika Bandića. ''Želimo napraviti odnose kao u staroj Jugoslaviji, da ti mladi vide daje budućnost suradnja, da više nitko ne treba poginuti za svoju državu, treba živjeti za državu. (...) Srbi vole Hrvate i Hrvate vole Srbe.'', bila je poruka Palma, Arkanovog ratnog druga iz Šumadije, na prijemu kod Bandića u Zagrebu. Bandić je obećao kada bude išao u Beograd da će se svratiti u Šumadiju jer i tamo žive dobri ljudi. ''Mi moramo rušiti barijere. Presudan odnos na ovim prostorima je odnos hrvatskog i srpskog naroda, bez obzira na naše tektonske poremećaje. Moramo delati, moramo raditi'', rekao je Bandić

Zaključna misao

''Pitam se na kraju: dali zaista treba doći do jedne istinske revolucije u Hrvatskoj, poput ovih događaja u Rumunjskoj naših dana, koja je svijetli primjer, kad narodu postane nepodnošljiv, okorjeli kriminal, korupcija, licemjerje i bahatost, kako bi pomela iz našeg krugovida ova politička smeća, koja uništavaju ugled i naroda i države, konačno svakog i decentnog hrvatskog građanina.'' (Ante Glibota)

U Republici Hrvtskoj je temeljna kriza ustavnih vrednota i vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske (Marko Ljubić). Treba također istjerati i Srpsku pravoslavnu crkvu iz Hrvtske - dezinficirati srpski virus u Hrvtaskoj. S takvom čvrstom odlukom bit će dotučena i peta kolona (četnici, jugofili, balkanci regionalci, europejci i manjinci), tek onda će se stvoriti preduvjet za političko i nacionalno definiranje države hrvatskog naroda i obrambenog Domovinskog rata s ustanovljenim državnim granicama. Onaj koji nema hrabrosti ustati za svoja prava ne može zaslužiti tuđe poštovanje. (Rene Torres)

Žalosno je što se mladež masovno iseljava, ne toliko zbog nezaposlenosti koliko zbog neizvjesne i besperspektivne budućnosti, jer se hrvatski narod stalno bombardira negativnim vijestima u dnevnim antihrvatskim sredstvima priopćavanja, skoro iz svih područja društvenog života. U Hrvatskoj, kao i u Americi, mediji su u službi neprijatelja naroda. Mladež bi se trebala ugledati na hrvatske vatrene vitezove, kao i sve sportaše, koji i u porazu vide uspjeh, jer su se junački borili i manifestirali hrvatsku naciju, ne samo virtuoze na u športskim disciplinama, nego kulturne i moralne vrline, usput i rasvjetljavaju ljepote Lijepe naše - diljem svijeta. Vatreni su, zaslužno, bili kraljevski dočekani u Zagrebu nakon povratka sa Svjetskog prvenstva iz Rusije, kojima je bio na čelu Luka Modrć, živa legenda nogometa u svijetu, predvođeni s Thompsonom na manifestaciji hrvatskog športa i nacije.

Hrvatska se mladež, isto tako, u velikom broju okuplja i na duhovnim obnovama, nacionalnim i vjerskim blagdanima u Hrvatskoj, BiH i dijaspori, što ulijeva veliku nadu u bolju budućnost hrvatskog naroda. Hrvatska je puna dobrih ljudi, ako ne nađeš jednog  onda to budi ti! - parafrazirana latinska izreka. Nije sve izgubljeno i ne treba se bojati za budućnost, ako se okuražimo i odlučimo na požrtvovnost, radišnost, privrženost svojoj obitelji i odanost domovini hrvatskog naroda. Ako podignemo ljestvicu samopouzdanja u hrvatsko zajedništvo i vjeru u Crkvu u Hrvata, ako predamo sebe i hrvatski naroda u ruke Isusa Krista i Kraljici Hrvata, onda ćemo sigurno pobijediti svoje ljudske mane i neprijatelje Hrvatske. I.H.S / U ovom ćeš znaku pobijediti!

 
 

Pismo iz Toronta

HRVATSKA JE VELIKA U - SVIJETU

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. srpnja 2018. u 7:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                                    ''Ovo je nevjerojatno, ovakva utakmica je stvarno borba. Zaslužili                                              smo ovu pobjedu...Hvala Bogu prošli smo...Nema ništa ljepše.                                         kad smo svi jedno-sve je moguće'', rekao je Rakitić.

Političari u (anti)državotvornim strankama, partijama i organizacijama; saborski zastupnici  u RH, te mnogi župani i gradonačelnici uporno naglašavaju da je Hrvatska ''mala  i siromašna'' zemlja, s malim brojem pučanstva, valjda - u odnosu na Rusiju!

Hrvatski narod u obje domovine - RH i BiH, nema svakodnevnu priliku vidjeti svjetske televizijske kanale s vijestima i komentarima, koji na svojim TV programima govore o Hrvatskoj i prikazuju ljepote, a Bogu havla ima ih na pretek, kojima se svijet divi. Nema također mogućnost vidjeti i čitati ni naslovnice stranih dnevnika, magazina i revija, posebice one turističke i športske, u kojima se Hrvatsku glorificira, a Hrvate obožava.

Državna HTV nije hrvatska TV, nego često neprijateljski JTV u Hrvatskoj, nisu ništa bolji ni drugi TV kanali. Tko je u proturječju srpskog i židovskog poimanja hrvatske povijesti taj je na HTV proglašen ustašom i fašistom.

''U ime svoje obitelji pitam sve te đubretarije i smrdljivce (hrvatske povjesničare, o.p), gdje su svi ti ljudi, ako su priče o žrtvama Jasenovca samo srbočetnička (i židovska, o.p.) propaganda?'' I mi se pitamo: kako je na državnoj  HTV đubretar Aleksandar Stanković (Aco) mogao ugostiti  smrdljivca Ivu Goldsteina u vrijeme kada su Hrvati diljem svijeta slavili pobjedu Vatrenih - svoje nogometne reprezentacije u Rusiji?

Mediji u RH pišu i prikazuju i danas o pojavama ''ustaštva'', jer njima i svaka pjesma u kojoj se slave stare slave djedovina - zaudara na NDH. Nije iznenađujuće kad se znade tko vodi TV i uređuje emisije, radio programe, i koji su ''umovi'' urednici, kolumnisti i dopisnici,  čija su imena upisana u crvenim i žutim tekstovnim izdanjima.

Neprijatelji hrvatskog naroda najprije sotoniziraju Hrvate, a onda ih se može slobodno vrijeđati, napadati i - ubijati, jer nije riječ o ljudima nego o sotonama! Dok hrvatski narod slavi pobjede Vatrenih u Rusiji, srbočetnik Aco ugošćuje jevrej- četnika Goldsteina koji bljuje o ''ustašama'', poglavniku NDH dr. Anti Paveliću zbog logor u Jasenovacu.

Imate li zločinačke namjere?
''Vrijedi to upamtiti, sto ljudi i osamnaest vatrogasnih kola trebalo je da se zaustavi veselje jednog hrvatskog navijača. Pet hektara pod Biokovom je izgorjelo, a pola Makarskog primorja završilo je u mraku kad je Hrvatska samo prošla grupu. Ne usuđujem se ni zamisliti  kakva bi apokalipsa bila da slučajno osvojimo Prvenstvo. Vraćajući se iz Rusije, izbornik Zlatko Dalić i momci vjerojatno bi sletili negdje u Mađarsku jer bi cijela naša zemlja bila u kršu, ognju i bezumlju kao obala Gaze radnim danom...
Imate li zločinačke namjere, ovo je vrijeme upravo idealno. Mislite li nekoga opljačkati, provaliti mu u stan, ured ili garažu, oteti ga, zlostavljati, ponižavati, nanijeti mu teže ili lakše ozljede ili ga čak umoriti, svi će vam profesionalni kriminalci savjetovati da to napravite dok hrvatska nogometna reprezentacija pobjeđuje. Ako u nedjelju navečer naši poraze Dansku, a svi koji išta znaju o ovoj igri kažu da je to gotovo neizbježno, pođite laganim korakom, odlučno, ali bez žurbe na adresu koga ste naumili sastaviti s crnom zemljom. Možete mirno upucati svoju žrtvu i raskomadati je sjekirom, rastaviti njezine ostatke u solnoj kiselini u kupaonici, snažnim dezifekcijskim sredstvima izribati krvne mrljice, obrisati otiske prstiju, skuhati i popiti jednu krepku šalicu čaja od šumskog voća i nakon svega napustiti mjesto zločina, ne primjećujući u gomili koja će pucnjavom, automobilskim sirenama i životinjskim urlicima još slaviti pobjednički zgoditak Marija Mandžukića.''

Namjerno neću napisati ime ovog pisca/zločinca, koji se s ovakvim tekstom želio prikazati ne samo Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitaroivić, koja ih je posjetila u Rusiji i bodrila, tisuće navijača iz Hrvatske, BiH i svijeta koji su o svom trošku došli u Rusiju kako bi mogli dati podršku svojim Vatrenim vitezovima. Kolinda Grabar Kitarović bila je opet u Rusiji, na utakmici s Rusijom, što će joj sada zlobnici reći kad se je ljubila i grlila sa izbornikom i igračima. Predsjednica je u Rusiji stavila točku na ''i'' hrvatstvu, domoljublju, državnosti i ljubavi za Lijepu našu! Čestitamo!

Manijak/ pisac i urednici sigurni su da je navijač Vatrenih zapalio šumu pod Biokovom te zbog toga optužio i osudio hrvatski narod u obje domovine i u dijaspori, proglasio ih profesionalnim kriminalcima i karaterizirao najbrutalnijim krvnicima koji na najgnusniji način mrcvare svoje žrtve. Ovaj tekst mržnje objavljen je u Hrvatskoj, u Zagrebu u ''Jutarnjem listu'' i Splitu u ''Slobodnoj Dalmaciji'' (30.06.2018.). Zar nije zabrinjavajuće da manijak (pisac kolumne) još diše u Hrvatskoj!? Ima li još budala u Hrvatskoj koji će kupovati ove ''hrvatske'' novine ? Kako će tek sada reagirati kad su Vatreni uzeli mjeru Rusima u ''majci'' Rusiji? Ruski nogometaši dobro su igrali i dobro prošli, da je Staljin u životu oni bi završili u Sibiru.
Dnevne novine i tjednici u RH ne zaostaju iza Pupovčevih ''Novosti'' u iznošenju povijesnih neistina o Domovinskom obrambenom ratu, slavnim pobjedama u Bljesku i Oluji. Jedina je razlika u tome što Pupovčeve ''Novosti'' plaća Hrvatasko ministarsto (ne)kulture. Ako su državna sredstva priopćavanja (mediji) duša nacije, onda ova Hrvatska nema dušu. Doduše, ima srce koje kuca u domoljubnim portalima, radio programima, lokalnim TV kanalima i kod - Bujice!

Nije ni u najgore doba srbokomunističke vladavine u Hrvatskoj bilo tolikih slavlja: manifestacije o komunizmu, četništvu, jugoslavenstvu i ''suza'' o Jasenovcu, kao što je sada! Za komunističko-jugoslavenske manifestacije velika je zasluga hercegovačkog gnjidavca Milana Bandića, kojeg uzastopno biraju građani Zagreba za gradonačelnika glavnog grada RH!??? Nedavno je Bandić u obnovu parka i fontanu, poznatu kao ''Titova tratinčica'' uložio 700.000 kuna, a građani na tržnicama kopaju po kontejnerima traže koju gnjilu jabuku ili rajčicu. Ni to nije sve. Band(a)ić je bio na četničkoj svadbi posinka Lepe Brene u Beograd, a odmah dan nakon toga došao  je sa petokrakom na ''svečanost''u Brezovicu. Nihil esse (Nitković).

Povorka ''Besmrtnog partizanskog odreda'' u ''Bandićevu gradu'' hodala je kroz središte Zagreba pjevajući partizanske pjesme o krvniku Titu, s jugoslavenskom zastavom i fotografijama poginulih boraca NOB-e, šetali su u partizansko-četničkim odorama i znakovljem od ''Trga žrtava fašizma'' do Trga Republike Hrvatske, odnosno do ''Trga maršala Tita''. Narod  misli, ako ulicama Zagreba mogu ''ponosno'' marširati razgoljeni homoseksualci, zašto ne i Bandaćevi zločinci partizani, jer su podjednako omrženi. Ali, većina onih koji su s petokrakom marširali ulicama Zagreba, ubiru staračku i ''boračku'' mirovinu, koju se ''zakonski'' prenosi na prvo, drugo i treće rodbinsko koljeno, a Pupovac/Plenkovićeva vlada donosi nove zakonske mjere  za manje mirovine ili njihovo  uskraćenje hrvatskim braniteljima i invalidima iz Domovinskog obrambenog rata!?

Tko je kriv za fašizaciju Hrvatske?
Za ovakvo ružno i ubitačno stanje u državi, u prvom redu, optužujemo i osuđujemo Vladu/e u Hrvatskoj, koje su prevarile hrvatski narod s lažnim obećanjima dok su došli na vlast, a onda su narod prevarili i nastavili vladati onako kao prije dolaska predsjednika dr. Franje Tuđma, i prije Bljeska i Oluje. Za ovih 27 godina, od Domovinskog obrambenog rata, malo što se promijenilo u sadržaju, samo su se promijenila znakovlja (izuzev petokrake, koja je opet postala aktualna, odlukom Pupovca/Plenkovića. Vlast je u RH uglavnom ostala u rukama četničko-komunističkih boraca i jugoslavensko- hrvatskih udbaša, koje sada nasljeđuju njihovi sinovi i kćeri, Titovi skojevci, ili europejski skakavci.

Nakon ''Istambulske deklaracije'' Sabor je donio još jednu veleizdajničku odluku, sa 72 glasa 'za' (većina HDZ-ovaca!) 15 'suzdržanih' i 20 'protiv' donio zakon o arhivskom gradivu i arhivima o promjeni datuma do kojeg je gradivo dostupno. Promjena datuma je problem, rekao je dr. Zlatko Hasanbegović u ime Neovisnih za Hrvatsku istaknuvši da je ključna točka ''ovog podmuklog protulustricijskog kukavičkog jaja od zakona.'' Očevidno je da se ovim zakonom treba zaštiti one najodgovornije za pokolje hrvatskog naroda od Bleiburga do Ljubuškoga. Da je arhivsko gradivo i dostupno, ne bismo imali uvid u cijelu istinu. Evo što mi piše jedan vrhunski istraživač povijesne istine:
''Išao sam prošli tjedan u Hrvatski državni arhiv. Koliko sam do sada vidio, mnogo toga je iz arhiva Udbe izbačeno, a čini mi se u te arhive štošta ubačeno. Nisu to učinili ljudi koji sada rade u arhivima nego neki koji su od 1990. imali pristup arhivima.'' S ovim je sve rečeno!
Ugledni hrvatski novinar i publicist M. Ljubić (nkv.hr) piše:''Republiku Hrvatsku, preuzeli su ljudi i ideje zbog kojih je Thompson spjevao svoju pjesmu Bojna Čavoglave. Točno onoliko, koliko se ta pjesma ne smije godinama emitirati na državnoj HRV, točno onoliko, koliko se njenoga autora progoni, točno onoliko, koliko se svaki dah slobode i pobjedničkog mentaliteta iz povijesnih hrvatskih nacionalnih pobjeda spori proganja, točno onoliko, koliko otvoreni neprijatelji koriste državne pozicije, proračun, sinakure svih vrsta i statusa; da unište nacionalni pobjednički mentalitet i duh pobjedinka u hrvatskom narodu.''

Posljedično tome, ilegalni useljenici  iz Azije i Afrike ulaze u Hrvatsku na svim graničnim  prelazima sa susjednim državama, dok u isto vrijeme hrvatska mladež legalno se iseljava u tuđinu. Za radnike u Hrvatskoj ''nema posla'', a za one koju dolaze ima posla, osigurani su stanovi, zdravstveno , također su i zaštićeni od EU u Hrvatskoj, koja im garantira stalni boravak i prosperitetnu budućnost. Za hrvatsku svesrdnost stižu velike hvale iz Brussellsa! ''Uz petu obljetnicu hrvatskog pristupa Europskoj uniji... od prvog dana ponaša se kao zemlja utemeljiteljica EU-a... postala je kompletnija i želim čestitati na ovoj obljetnici Hrvatskoj, koja je velika nacija'', rekao je Jean-Claude Juncker predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
Međutim, činjenica je, od kako je Hrvatska članica EU, postala je siromašnija i malobrojnija. Očevidno je, da Europskoj uniji, koju danas predstavljaju Donald Tusk, Jean-Claude Juncker i Andrej Plenković, a podupire George Soros, nije stalo do hrvatskog naroda nego do zemlje Hrvatske koju bi htjeli naseliti azijskim i afričkim plemenima i europskim kriminalcima, drogašima, homoseksualcima i ateistima. Konačno, ukidanje hrvatske kune i uvođenje euro je kapitulacija - predaja suvereniteta.

Hrvati bježe iz Hrvatske zbog politike?
Priča kako veliki broj iseljenika bježi iz Hrvatske zbog politike, ne drži vodu. Piše mi jedan bivši politički emigrant, prijatelj i dugogodišnji suradnik iz Zagreba: ''Velika većina je ovdje imala posao, a imaju i kuće i stanove bez hipoteka. Sada ovdje ostavljaju svoje kuće i stanove koje bi netko drugi trebao za njih održavati, uzimaju poslove bilo kakve s jednim ciljem da što brže što više zarade. U tuđini rade poslove koje drugi neće. Radi veće zarade vode i djecu radi većeg dječjeg doplatka. To što su sada u tuđini beskućnici, podstanari podstanara i što će im se djeca otuđiti, ne uzimaju u obzir.'' Imprudens vulgus tantum praesentia curat. Nerazborita svjetina brine se samo za sadašnje - i zadnjicu.

Neprijateljski mediji u Hrvatskoj su s riječju, slovom i slikom ubojice hrvatskog naroda, jer nukaju mladež da iseljavaju, donoseći naručene reportaže od nedavnih iseljenika, koji su se već ''dobro snašli - obogatili''. Kada već idu u tuđinu oni koji imaju i kojima nije potreba, onda se za njima povode i oni koji imaju mnogo manje ili skoro ništa. Iz ''političkih'' razloga iz Hrvatske se iselila Vlatka Pokos, istrošena bivša pjevačica i televizijska faca, i došla u Kanadu, gdje se partizanka želi skrasit u ''ustaškom gnijezdu'' emigraciji. Redovito se javlja s osvrtima iz Kanade, koje objavljuju (fuju) dnevni listovi u Hrvatskoj:''Ponosna sam na partizane, prezirem ustaše i sve one koji ih veličaju.'' Vlatka je poručila predsjednici i premijeru da ''upravo zbog degutantne korupcije na svim razinama ljudi odlaze.'' Vlatka je izgubila kompas. Naime, vatrena partizanka i velika jugoslavenka došla je u demokratsku i kapitalističku Kanadu, u kojoj obitava skoro polumilijunska hrvatska politička emigracija, koja je za vrijeme srbokomunističke Jugoslavije bila na glasu: ''fašistička i ustaška'' emigracijom. Vjerojatno će u Torontu, u ''kuli ustaštva'', naša Kanadsko-hrvatska zajednica, vruću partizanku''srdačno'' ugostiti, a mnogi su je vidili s velikim osmijehom i izbačenim grudima kako pozira na Facebook naslonjena na otvorenih vrata na BMW. ''Good Luck, bonne chance'' Vlatka!

Nakon raspisivanja Referfenduma - Narod odlučuje, vjerojatno će se iz RH iselit: Jadranka Kosor u Irsku, Stjepan Mesić u ''tursku'' BiH, Ivo Josipović u Srbiju, Milorad Pupovac u Šumadiju, jer neće imati koga zastupati Saboru, Andrej Perković u Belgiju, na čelnu dužnost u EU. Priča se u Kanadi da i Jadranka Vlaisavljević Kosor , iz političkih razloga, planira seliti iz Hrvatske u Irsku. Zašto ne u Sloveniju, gdje je zbog ljubavnih veza, oštetila RH prigodom ulaska Slovenije u EU, tako da je Slovenija ostala bez određenih granica, bez čistih bankarskih i energetski računa s Hrvatskom. Dočim, kada je trebala pomoć Hrvatskoj za članstvo u EU, Slovenija je tražili - iglu u stogu sijena! Granice RH još nisu zacrtane!?
Slovenija se i danas ponaša bahato, 27. godina sa svojim brodicama krstari hrvatskim vodama i hrvatske ribare tjera iz ''svojih'' voda. Optužuje Hrvatsku u EU, na Međunarodnom sudu i Ujedinjenim narodima, kako bi proširili svoju granicu na štetu Hrvatske, jer nisu u stanju vratiti od Italiji i Austriji ništa od onoga što im je Tito poklonio.

Nisu ništa bolji ni drugi susjedi Hrvatske. Crna Gora nesmetano plovi ukradenim hrvatskim brodom po Jadranu i Sredozemnom moru, još se prijete, ''ako Hrvatska nastavi s potražnjom brodova i podmornica'', koje su iz hrvatskih luka i brodogradilišta  ''sklonili'', te konačno i prisvojili, ''Crna Gora će Srbiji otvoriti luku i izlaz na Jadran.'', rekao je ministar obrane Predrag Bošković, kojeg kao i Milu Đukanovića crnogorska ''Pobjeda'' opisala riječima: ''nekad četnici, danas NATO jurišnici''. Ako se bude pitalo Boškovića i Đukanovića uskoro će i Rusija uploviti u NATO-ve vode u Crnoj Gori, može i u hrvatske vode, jer granica sa CG nije zacrtana-!?
''Da nije bilo svesrdne podrške Hrvatske,  nikada Crna Gora  ne bi ušla u NATO, niti bi se Bošković junačio po svijetu kao NATO ministar. Svesrdan je i bezuvjetna podrška Hrvatske na putu Crne Gore i u EU članstvo. Kad se vidi crnogorsko muljanje i kršenje dentimenskih dogovora oko povrataka 'Jadrana'', postavlja se pitanje treba li im uopće pružiti podršku? Ili, ta podrška treba biti, što bi bilo posve državnički, uvjetovana.'' (maxportal.hr)

Hrvatska će napraviti istu pogrešku sa BiH-a, koja je Hrvatskoj najbliža i s kojom ima najdužu granicu, pokušati na zadnja vrata uvući u EU, kao što je Crna Gora ušla u NATO. Mesić i Josipović, bivši predsjednici RH, htjeli su Srbiju u paketu s Hrvatskom učlaniti u EU i sada bismo imali u Hrvatskoj ''europske sugrađane'': Šešelja, Vučića, Vulina, Dačić i mnoge šumadijske četnike na plažama Jadrana, koji bi se ''osećali kao u otadžbini''!

O granicama sa Srbijom, više se ne može govoriti bez uzimanja u obzir ''Republiku Srpsku'' s kojom RH graniči. Dakle, granice sa Srbijomu teško će biti učvršćene dok su u Hrvatskoj na vlasti četnici, partizani i komunisti. Bit će još teže u onom drugom dijelu BiH, gdje RH graniči s ''Federacijom'', odnosno ''bošnjačkom (turskom) državom''. Turska kopneno graniči s osam zemalja, s jakim etničkim Turcima, koji predstavljaju tursku manjinu. U novije vrijeme Turska ''graniči'' s BiH-a, koju je Alija ''dao Turcima u amanet'' (poklon!). Na jugu Hrvatska graniči sa Herceg-Bosnom, ali i tu ima problema. Naime, ''Federacija'' se protivi gradnji Pelješkog mosta, jer su jako zabrinuti za neometan prolaz ''bošnjačke mornarice'', odnosno turskih brodova. ''Narod koji nema zacrtane i čvrste granice nije nacija'' (Trump). Narod odlučuje: umjesto Referenduma imamo Plebiscit o suverenitetu RH!

Konačno su pobjede hrvatskih Vatrenih osvijestili hrvatski narod sa svojim ponašanjem, igrom vrhunskog nogometa, također tenisa, rukometa, odbojke, boksa i drugih športskih disciplina s hrvatskim stijegom, zastavama koje blistaju po ulicama, na stadionima, kućama i trgovima, ne samo u Rusiji, Hrvatskoj, BiH, nego u svim državama svijeta gdje ima barem jedan Hrvat. Rimčevi Kinezi navijaju za Hrvatsku: ''Pogledajte kako šalju pozdrave Vatrenima odjeveni u hrvatskim dresovima.'' (narod.hr). Mnogima je teško i zamisliti, da su Hrvati toliko vatren narod, da imaju nuklearni nacionalni ponos, ljudske upornosti i izdržljivost. Hrvatska nogometna reprezentacija i hrvatski navijači koji su došli iz Hrvatske i iz cijelog svijeta u Rusiju, u hrvatskim dresovima držali u rukama jedan do drugoga 100 metara dugu zastavama crven-bijeli-plavi s grbom, najljepši stijeg na svijetu, na središnjoj gradskoj ulici. WOW!

Što nije uspjelo političarima i političkim strankama nakon Referenduma (19. 05. 1991.)i prvih slobodnih izbora u RH, to su ostvarili naši Vatreni u Rusiji: ujedinili su domoljubne Hrvate u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori.Tko može danas nakon ovakvog nacionalnog osvješćenja i oduševljenja nakon pobjede Rusa u Rusiji i posumnjati u odlučnost hrvatskog naroda da se konačno obračuna i s petom kolone u RH. Slijede slobodni udarci s bijele točke!
Nije više primarna lustracija, jer narod znade koji su udbaši, koji su ortodoksni  četnici, koji su odani jugoslavenstvu, koji su ubijali i pljačkali hrvatski narod od 1941. do 1991., koji su vojnici iz JNA, s četnicima iz Srbije i Hrvatske, izvršili agresiju i pokolje, ostavili tisuće jama i bunara zatrpanih iznakaženim ljudskim tijelima; koji su izvršili prevaru u privatizaciji, koji su opljačkali Hrvatsku u Domovinskom obrambenom ratu i nakon rata, koji su ušli u politiku zbog osobnog profita, a ne zbog narodnog prosperiteta, koji su od ljudske ništice u znanju i imanju postali milijunaši - prešli su Rubikonon: Alea iacta est! (kocka je bačea!)

Gotovo je, ne može se više zaustaviti i vratiti hrvatsko domoljublje u stanje mirovanja i čekanja, u opraštanje i kulturno ponašanje, mada smo izazvani i omalovažavani na sve moguće načine, kao da smo meso bez kosti. Pokazali smo cijelom svijetu da je Hrvatska velika, da nismo mali narod, nego narod s velikim ljudskim kvalitetima. Hrvatsko dobročinstvo iskorišteno je do maksimuma- i točka! Građani kojima se ne bude sviđala novo uređena Država Hrvatska, neke se sele u matične zemlje, također Hrvati koji mrze svoju domovinu neka traže novo utočište. Nakon nove Oluje Hrvatskla će biti demokratska, u kojoj će vladati diktatura zakona, a sudstvo  mora biti u službi hrvatskog naroda, ne nikakve političke stranke, partije ili utjecajne osobe /a. Bez obzira kakvi će biti konačni uspjesi Vatrenih na ledinama u Rusiji, oni su već pobjednici jedne od najvećih pobjeda u Hrvatskoj nakon Oluje, jer Vatreni su inicijatori završnog udarca domaćim neprijateljima hrvatskog naroda. Neka nam Bog pomogne!

Uzalud Vam trud svirači! Dolazi vrijeme dominacije duhovne Hrvatske.

„ Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca“ (Gospina poruka).



Pismo preko bare

STOLJEĆE U RATU SA SRBIJOM

Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. travnja 2018. u 21:40

Piše: Rudi Tomić

 

U hrvatskom političkom poimanju mnogo je apsurdnosti, što je protivno razumu, i nije čudo da je narod toliko skeptičan, jer je stoljećima bio varan od većine vlada: okupatorskih režima, zajedničkih vlada sa susjedima i domaćih vlada i vladara - sve do predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.

O vladama poglavnika NDH dr. Ante Pavelića i predsjednika RH dr. Franje Tuđmana ne može se govoriti isključivo o vladama i vladarima, jer su ratovali (1941. i 1991.) protiv istog neprijatelja: srpskog imperijalizma, srpskog  fašizma, srpskog domaćeg četništva, srpskog komunizma i  srboslavlja, s kojima smo jedno stoljeće u ratu.

''Prije 116 godina, u Zagrebu je glasilo 'Srbobran' prenio članak 'Srbi i Hrvati' iz Srpskog književnog glasnika u kojem se Hrvatima najavljuje rat „do istrage naše ili vaše'' (hrv. do istrebljenja). Iste te godine u Beogradu su osnovani četnici.... U vremenu 1916. i 1917.g izvršen je prvi veliki pokolj hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika (njih nekoliko tisuća) u Odesi od strane srpske vojske i Kozaka, 5. prosinca 1918. izvršen je pokolj hrvatskih domobrana i građana, 13 ubijenih i 17 ranjenih u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, na mirnom prosvjedu protiv prijvarenog pripojenja Države SHS Kraljevini Srbiji, sa sjedištem moći u Beogradu.(Damir Borovček, viktomologija.com.hr)

Dakle, već 100 godina četnici vrše pokolj hrvatskog naroda - u Hrvatskoj. Latini su rekli: Canis a corio nunquam absterrebitur unicat. (Pas se neće nikad dati otjerati od krvlju natopljene kože.) Od toga vremena u Srbiji se mijenjaju vođe (kočijaši), a tendencije su ostale - iste.

Nakon fijaska s dolaskom predsjednika Srbije četnika Aleksandra Vučića u posjet Hrvatskoj (12. 02.2018.) ostale su posljedice velikih razmjera na štetu hrvatskog naroda. Njegov dolazak je bio uvjetovan iz središnjice EU, odnosno odlukom Jean Claudea Junckera, a ne voljom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u što smo bili uvjereni.

''Dva mjeseca kasnije, ti isti, koji 'nad nama vladaju', poslali su saborsku delegaciju koju su sačinjavali oni koje ja ne bi poslao ni na Sjeverni pol da predstavljaju Republiku Hrvatsku. I tu i takvu ekipu, sklopljenu i sačinjenu od svega i svačega, a ponajviše od ničega, omalovažavali su tamošnji četnici, ratni zločinci i mrzitelji svega hrvatskoga u ulozi - domaćina. Da, u ulozi domaćina, jer su četnici, ne samo Šešelj, nego i Maja Goković i Aleksandar Vučić, što znači kako nije trebalo ni ići u Srbiju dok je ovakva i dok ju vode četnici, ratni zločinci i nacional-fašisti. (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr).

Predsjednik vlade Andrej Plenković poslao je saborsku delegaciju u Srbiju, da što bolje udovolji i da se dodvori Brusslesu, jer Hrvatska preuzima presjedanje Vijeća Europe u svibnju ove godine. Europska je zajednica dala zadatak europejcu Plenkoviću, poznatom po poslušnosti, da pod svaku cijenu namami Srbiju u EU, odnosno da je otme od Rusije, jer Vučić je u Brusslesu ostavio dojam ''demokrate i europejaca'' na Balkanu. Međutim, Šešelj je brutalno napao delegaciju i obesčastio hrvatsku zastavu (iz mržnje i osvete često pali hrvatsku zastavu na javnim skupovima, što je diglo cijenu trobojnici: crven-bijeli-plavi u Srbiji!) s čime je pokvario planove Junckera i Plenkovića. Delegaciju koju je predvodio predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Milorad Pupovac, koji obavlja dužnost predsjednika Vlade, pobjegli su iz Beograda od straha bojeći se aveti Puniše Račića.

Vučić se konačno oglasio o skandalu, ne zbog Šešeljevog napada na saborsku delegaciju i gaženje zastave suverene Hrvatske Države (Vučić, Šešelj i Vulin su potvrdili činjenicu, da se zvijeri  međusobno ne ugrožavaju), nego iz dva druga razloga: ''Prvo, u Hrvatskoj i danas živi 186.000 Srba, oni će se večeras loše osjećati i o njima nema tko brinuti poslije ovoga. (Dakle, Srbi u RH, njih 4.6%, nisu nacionalna manjina, a nisu ni državljani u svojoj domovini, nego Srbi o kojima čak ''ne brine'' ni četnik Pupovac!, o.p). S druge strane , oni najavljuju da će za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni dignuti spomenik Alojziju Stepincu. I taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćno osuđenom za zločine  osuđene protiv Srba dižu u mjestu gdje su bili najstrašniji ustaški zločini. Dakle, to će zbog naših gluposti sada proći nezapaženo'', kaže Vučić.

Blaženi Alozije Stepinac nije ubijao Srbe, nego su četnici poklali sve Hrvate u Zrinu. Ako je blaženi Alojzije Stepinac ''zločinac'' onda su puna nebesa hrvatskih ''zločinaca''. U hrvatskoj tradiciji i katoličkoj vjeri samo mučenici mogu biti sveci, dočim u srpskoj mitologiji i srboslavlju zločinci postaju „sveci“ i njima se podižu spomenici. Vjerojatno će Šešelja, Miloševića, Mladića, Karadžića, Vučića, Vulina i druge zločince vremenom će patrijarh SPC Irinej proglasiti svecima i njima će se podignuti spomenici u aleji ''velikana'' Save, Draže i družine.

Tko vide ustaše u RH?

Zaključci i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemkratskih režima, prihvatila je Vlada RH, deklarirajući se za petokraku a osudivši pozdrav ZDS. (vidi: Vlada RH je (spremna) za petokraku, Hazu.hr) Udruženim neprijateljima hrvatske države i naroda smeta pozdrav - Za dom spremni, jer u tom pozdravu vide otrovnu ''ustašku guju''. Idiotima, veleizdajnicima i (anti)fašistima u Hrvatskoj smeta i domoljubna pjesma Marka Perkovića Thompsona ''Lijepa li si...'' !!! Nekadašnji veleposlanik RH u Francuskoj Ivo Goldstein, koji je držao sliku krvnika Tita u uredu, optužio je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović zbog ''nesposobnosti državnika'', pogotovo loših odnosa sa Srbijom:
''Na vojnom hodočašću u francuskom Lourdesu pjevala je 'Lijepa li si' koja otvoreno podilazi secesionističkim težnjama Hrvata stihom 'Herceg-Bosno, srce ponosno'... Hrvatskoj ne treba predsjednica koja hopa na sredini terena nakon pobjede rukometne reprezentacije i koja pjevajući dovodi u pitanje integritet susjedne države'', oglasio se zabrinuti Goldstein. (direktno.hr) Glodsteinu i Krausu, posrbljenim Židovima u Zagrebu, bolje bi odgovara pjesma ''Jugoslavijo, Jugoslavio...'' Židovska nacionalna manjina, u školskim, vjerskim i političkim institucijama u Hrvatskoj odgajaju svoju djecu da mrze svoju domovinu - Hrvatsku, isto kao što čini srpska nacionalna manjina koja otvoreno vodi veleizdajničku politiku. Međutim, židovska vlada u Izraelu ima dobre, prijateljske i poslovne odnose s Hrvatskom. Dakle, Židovi u Hrvatskoj ne moraju biti patuljci, ako nisu gorostasi! Srpski šovinisti indoktrinirali su Židovsku 'opštinu' s antihrvatstvom, antikatoličanstvom i idiotizmom.

Nakon bezbrojnih napisanih osvrta o zločinačkoj Istanbulskoj Konvenciji, kao osmrtnici za Hrvatsku; nakon velebnih prosvjeda u Zagrebu i u Splitu, Plenković se oglušio na žestoke osvrte i stotinama tisuća revoltiranih prosvjednika, kao uz prkos - ratificirao je IK u Saboru ''... nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018., kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.'' (Mile Prpa, hrvatskonebo.com).
Milijun Hrvata žrtvovali su svoje živote na oltaru Domovine u borbi za integralnu slobodu hrvatskog naroda. Zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru nisu bili u stanju dignuti ruku i vratiti IK u Instambul ili Brussles!; nisu se udostojili odati dužno poštovanje hrvatskim braniteljima koji su golim rukama branili svoja i njihova ognjišta! Zastupnici, koji ste dali svoj glas Plenkovića i Pupovca za ratifikaciju IK - sram vas bilo! Ako to nije veleizdaja, onda ni Juda nije bio izdajica. Sokrat je bio u pravu: A kada moćni propalice i zločinci konačno demokratski preuzmu vlast, nastat će bezakonje, a zločinci će postati zakon.

Pupovčeva dinastija u Hrvatskoj

Milorad Pupovac oponaša Stefana Nemanju, mudrog vladara koji je brinuo o narodu. Pupovčeva dinastija poklopci su srpskim političkim loncima na hrvatskim sveučilištima u Zagrebu i Rijeci; u hrvatskoj Vladi i saboru; u medijima u Hrvatskoj; u srpskim strankama i organizacijama u Republici Hrvatskoj. Nije potrebno nabrajati sve dužnosti koje Milorad Pupovac (br. 1) obnaša u Hrvatskoj, jer njega se može vidjeti i čuti svaki dan na malim ekranima, u tiskovnim medijima, na portalima, na pozornicama, na presicima za domaće i strane medije, uvijek se nađe na pravom (prvom) mjestu kada treba dati lažne izjave o Hrvatima i Hrvatskoj. Nakon bijega s delegacijom iz Beograda, Pupovac je rekao: ''Treba ostati hladne glave i učiniti sve da ne budemo taoci ljudi koji gaze simbole države.'' Drugim riječima, pustimo Šešelja neka ''kenja'', ja, Milorad ukrotit ću vojvodu. Radoznalosti radi, navest ćemo samo neke od naslovnice iz Pupovčevih ''Novosti'':
Pupovac: Položaj Srba u Hrvatskoj pogoršao se s oslobađajućom presudom dvojici generala - Gotovini i Markaču; Lijepa naša lijepo gori; Vlada treba da ukine znamenja koja vrijeđaju žrtve; Hrvatska se nedovoljno suprotstavlja temama, negiranje građanskih prava i slobode te klerikalno i nacionalističko razumijevanje društva; U Hrvatskoj je pokršteno 11.000 srpske nejači; Hrvatski konzervativci i katolički aktivisti su rod luđaka; Ne idem na državnu komemoraciju (a član je Vlade i Sabora!) zbog politike zaborava u Hrvatskoj; U Jasenovcu komemoraciju organizirali antifašisti i SNV - Borba se nastavlje (juriš, bre!, o.p.) ''Preplavljeni smo lažima, falsifikatima, poluistinama, predrasudama i nacionalno obojenim stereotipima'' Habulin/Pupovc nisu pročitali  0 ''Deobama'' Dobrice Ćosića: '' Lažemo stvaralački, maštovno i inventivno...''    

Ozren Pupovac (br. 2), sin saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, zaposlen je u Rijeci na Filozofskom fakultetu. Došao je (bez natječaja) kao znanstvenik na Odsjek za kulturu gdje će se baviti dijasporom. U njegovim znanstvenim istraživanjima vjerojatno težina studija biti srpska dijaspora u Hrvatskoj, čije će vrijeme i radove plaćati ministarstva kulture i obrazovanja u RH. Sveučilišta u Hrvatskoj postala su srpska učilišta (ne)hrvatske povijesti pa hrvatske studenti odgoju Pupovci, Jovići (Dejan Jović, i sin generala JNA koji je razarao Vukovar, predaju na Hrvatskoj vojnoj akademiji!!!?), Jokić i mnoštvo profesora srpsko-četničkog mentaliteta,odgajaju hrvatske mladež. U prenosnom značenju, srpski su vukovi čobani hrvatskog stada. Nismo valjda zaboravili kako su Turci otetu hrvatsku djecu obučavali u janjičarima i odgajani za krvnike vlastitog naroda.

Tihana Pupovac (br.. 3) odazvala se na poziv Srpskog narodnog vijeća (ćaće Milorada) da istraži tko je rušio, skrnavio ili zanemario spomenike NOB-a. - Monografiju o šteti koja je učinjena na spomeničkom nasljeđu NOB-a, u kojoj je evidentirano TRI tisuće od ukupno SEDAM tisuća spomenika WOW) ... kako bi se aktualiziralo taj problem  te se pokušao adekvatno kontekstualizirati, je progovaranje o tome što se nalazi u pozadini politike koja je dovela do rušenja.'' Pupovčeva kći iznosi broj oštećenih spomenika, vrijeme uništavanja te nagađa o razlozima i mogućim počiniteljima. Usput, govoreći neistinu, vrijeđa hrvatske vlasti nakon 90-ih godina.

''Primijetila sam razlike u odnosu Jugoslavije i Hrvatske prema vlastitoj povijesti'', kaže Pupovčeva kći. ''U Jugoslaviji koja je u smislu modernističkog projekta bila okrenuta pitanju budućnosti i socijalističke izgradnje, trauma velikih ljudskih žrtva Drugog svjetskog rata razriješena je narativom o herojskoj borbi za tvorbu nove socijalističke budućnosti. Danas se, pak, nalazimo u momentu koji je opsjednut vlastitom prošlošću i njezinom revizijom i u tom smislu ideološki kontekst koji živimo je onaj idologije žrtve, a to je vidljivo u načinu na koji se obilježavaju logor'', govori Tihana Pupovac. (maxportal.hr). Narodna poslovica kaže:Ne će kruška pasti dalje od stabla!

Slavica Lukić (br. 4), druga Pupovčeva supruga, poznata po napadima na hrvatske branitelje i proglašava ih ustašama. Slavica Lukić bila je prva osoba koja je osuđena zbog javnog sramoćenja u Republici Hrvatskoj. Srpskojugoslavenski novinari u Hrvatskoj izabrali su profesora beogradskog fakulteta četnika Siniša Leković (neki tvrde da ima samo srednju školu) za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i Pupovčevu suprugu Slavicu za potpredsjednicu HND-a, koja brani Pupovca u četničkm ''Novostima'' i srpskojugoslavenskim listovima u Hrvatskoj: Jutarnjem, Slobodnoj i Globusu, a čvrsto stoji uz  srpske (anti)fašiste.
Pupovčeva dinastija odgojila je srpsku ''nejač'', kao što je Damir Kristinić, SDP-ov vijećnik u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji se je nakon Šešeljevog ''podviga'' oglasio na Facebook: ''Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu pa onda organizirajte bicikle, rukometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vremena, slikovanje i mahanje bandirima. Mater vam jebem svima po redu,'' poručio je hrvatskom narodu profesor Krstinić. Kad su ovako inteligentni srpski profesori, što reći za raju? Gdje je sada ''domoljubna'' Torcida, kad treba braniti Hrvatsku u Splitu od četnika Damira, a ne razbijati glave navijačima hrvatskih klubova koji dolaze u Split na utakmice s Hajdukom?

Zaključna misao o Srbima

Poznato je da je Srbin Svetozar Pribičević bio tvorac Hrvatsko-srpske koalicije, koja je izvela prisajedinjenje Države SHS Kraljevini Srbiji. Za tu zaslugu bio je ministar u kraljevskim beogradskim vladama i progonio hrvatsku opoziciju. U tu svrhu stvorio je i terorističku organizaciju ORJUNU, čiji su potomci Krstinić i slični njemu. Kad ga je beogradski dvor odbacio, jer ga više nisu trebali, a kao prečanina nisu mu nikad posve ni vjerovali, prešao je u opoziciju  te s Radićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju.

Dvije godine prije smrti (1934.) Prebičević je uvidio i shvatio: ''...da  Srbi trebaju uviditi i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštivati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost...'' Pupovc bi trebao mnogo toga naučiti od Pribičevića, u protivnom i njega će stići Svetozareva sudbina - smrt u tuđini.

Prije 84. godine Pribičević je, kao obraćenik od velikosrbina i mrzitelja Hrvata, postao čovjek slobodnog duha i demokrat, te uvažio priznati drugima sve ono što je on želio sebi i Srbiji. Vjerojatno srpski političari nisu pročitali Pribičevićevu knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'', ili ako su i pročitali nisu razumili (kao ni Dobričine ''Deobe'') Šteta! Srbija se mora urazumiti, da su s Hrvatskom samo istočni susjedi, a od Srbije će ovisiti, nakon 100 godina agresije, da li će biti dobri li zlobni susjedi. 

Hrvatski je narod došao do spoznaje, da sa susjedima treba imati čiste račune, čvrste granice i eventualno poslovne ugovore, i druge suradnju. Srbi se ne mogu niti smiju bahato ponašati (kao da su u svojoj 'otadžbini'') kada dolaze kao gosti na odmor ili poslovno u Hrvatsku, jer nekima će, u protivnom, biti uskraćen ponovni ulazak, a drugima možda i zatvorska kazna, pa neki bi mnogi dobiti i po nosu zbog lošeg ponašanja.
Srbi bi, kada dolaze u Hrvatsku, trebali imati na umu slijedeće: ''Srbija je počinila najveći zločin nad Hrvatima u povijesti. I to u kratkom - povijesno gledanom - razdoblju. Na štetu Hrvatske bili su: Londonski tajni ugovori 26. travnja 1915.; Krfska deklaracija 20. srpnja 1917.; Rapalski ugovor 12. studenog 1920.; Sanmargeritska konvencija 23. listopada 1922.; Rimski ugovori 27. listopada 1924.; Nettunska konvencija 20. siječnja 1925.;

Nakon 2. Svjetskog rata Nezavisna Država Hrvatska proglašena je genocidnom, a od hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine stvorena je zasebna država; Cijeli istočni Srijem sa Zemunom, Adom Ciganlijom i Petrovaradinom, bez ikakvog pravnog akta pripojen je Srbiji; Boka Kotorska i primorje istočno od ''zaljeva svetaca'' pripalo je Crnoj Gori; Hrvatski Neum sa zaleđem nije vraćen Hrvatskoj; Hrvatski zaljev Sutorina pripojen je Boki Kotorskoj, odnosno kasnije Crnoj Gori bez ikakva pravnog akta. (Pavao Blažević, dragovoljac.com) Ovo su pogubne posljedice ''bratstva i jedinstva'' u koje još i danas, nakon sto godina krvarenja i mrcvarenja, zagovaraju jugofili, (anti)fašisti i petokolonaši.

Poruka Hrvatskom narodu

Slobodni svijet se divio hrvatskom narodu u Domovinskom obrambenom ratu, jer su hrvatski branitelji imali malu šansu pobijediti JNA, treću vojnu silu u Europi, koja je imala svoje vojarne u centrima hrvatskih gradova. Srbija je bila spremna, samo je čekala smrti krvnika Tita, da Jugoslaviju preimenuje u Veliku Srbiju. U isto vrijeme Ivica Račan pokupio je oružje od hrvatske teritorijalne obrane i predao ga JNA, a Budimir Lončar osmislio embargo na uvoz oružja u Hrvatsku, u samom početku Domovinskog obrambenom rata.

Okanimo se pomisli o stvaranju međunarodne komisije za istraživanje logora Jasenovca, jer Hrvatska je Vlada na osnovu „istraživanja“ustanovila de je u Jasenovcu oko 80.000 osoba izgubilo svoje živote. Dokumenti pokazuju da je i taj broj prema stvarnosti daleko niži. Ali, Dodik, Vučić, Vulin, Dačić, Goldstein, te jugočetnici i (anti)fašisti u Srbiji i Hrvatskoj tvrde da je bilo 700.000 ubijenih u kaznenom logoru. Da je toliko ubijeno zečeva u logoru Jasenovc bi morao biti nekoliko puta veći u površini, dubini i u oblacima.

Zašto dati nadležnost Srbiji nad Jasenovcem ?, pita se hrvatski povjesničar Ivo Lučić. Nisu im Hrvati dali, nago su Srbi uzeli. ''Gledajući situaciju u Srbiji, i političku i u znanstvenoj zajednici, uzimajući u obzir i komisiju o Alojziju Stepincu, od povjerenstva koje predlaže predsjednica ne bi bilo ništa. Ono možda dobro zvuči, ali ne bi ostvarilo baš ništa....Pitanje Jasenovca u Srbiji nije pitanje znanosti, nego političkih pozicija koje prikupljaju poene na toj temi i zaoštravaju odnose s Hrvatskom - smatra Lučić. On smatra da Srbiju uopće ne zanima ulazak u Europsku uniju, nego političke elite u Srbiji na antagonizaciji odnosa s hrvatskom grade svoju popularnost u srpskoj javnosti. (Večernji.hr)

Mogli bismo reći da i referendum u Hrvatskoj ne bi polučio željeni cilj, jer to je opcija koju ne smijemo često koristiti. Naime, kada je 1991. godine održan referendum o neovisnosti na kojem su se građani s 94.17 posto glasova izjasnili za odvajanje od Jugoslavije. Odluku o referendumu o samostalnosti Hrvatske je donio tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman. Referendum o izmjenama Ustava i zakona u RH, koji je ,kako kaže prof. Ivo Biondić ''konstitucioniski kaos, proizlazi iz naroda i pripada narodu (Ustav RH, članak 1).'' U nastavku Ivo se pita: 1. Kojem narodu?, 2 Koji to narod odlučuje? Izmjena Šeksovog Ustava množe se brže i efikasnije ispraviti rušenjem Plenkovićevu vlade i prijevremenim izborima.

Na izbore treba masovno izići, kao na referendum 1991. godine, jer suverenitet Hrvatske Države je ugrožen. Iseljavanja su masovan, čak i predsjednica RH upozorava na veliki odlazak hrvatske školovane mladeži u tuđi svijet, a već nas ima više u dijaspori nego u domovini! Na slijedećim izborima, treba izabrati prave ljude (domoljube)i pravu stranku (hrvatsku državotvornu). Ovih zadnjih 18 godina izmijenilo se nekoliko stranaka sa koalicijskim partnerima i nekoliko predsjednika države i Vlade, koji su narušili hrvatski suverenitet i osiromašili hrvatski narod. Hrvatski Mile Prpa u osvrtu ''Ukradena Hrvatska'' navodi detalje kako su prodaja Plive, Ine, Telekoma, Croatia osiguranje i bezbroj drugih vrijednosti koje su prodane u bescijenje. Sve su prodane po principu: ''Ubij vola zbog jednog šnicla kojeg će hrvatski politički barbari za tu transakciju dobiti.''

Od koga Hrvatska posudi novac postaje zaduženik i sluga. Od sadašnjih zastupnika malo njih će imati kuražu izići pred narod i tražiti novo povjerenje, nakon već izgubljenog povjerenja koje je dobio i - veleizdaje. Ako hrvatski narod hoće i želi spasiti Hrvatsku Državu od domaćih i stranih neprijatelja i zadržati hrvatski narod u Lijepoj našoj Domovini, trebamo se aktivizirati, a ne samo kritizirati. Tko sebi ne pomaže i Bog mu odnemaže!


Vrući osvrt iz Toronta

Istanbulska konvencija je osmrtnica Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. ožujka 2018.

Piše: Rudi Tomić

Nisam imao nakanu pisati o zloćudnosti  ''Istanbulske konvencije'' (u nastavku IK), jer su već napisane brojne analize (pročitao sam 56 osvrta o IK od polovice studenog  2017. do danas 19. 03 2018.) - nema što nije rečeno. Ali himbene izjave vladajuće vrhuške ponukale su me na ovaj osvrt:
(a) predsjednika Vlade Andreja Plenkovića: ''u IK ne piše da se uvodi rodna ideologija i oni koji to tvrde nisu pročitali IK ili da je nisu razumjeli'', bila je ponižavajuća poruka hrvatskom intelektualcima, znanstvenicima svjetskog glasa, akademicima u domovini i dijaspori, piscima i političarima;
(b) predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića: ''Moramo voditi računa da nijednom svojom izjavom ne dovedemo u pitanje vladajuću koaliciju'', bila je uvrijeđujuća poruka članovima HDZ-a na skupu u Velikoj Gorici, jer ako se uvrijedi Pupovca - pada Vlada;
(c) predsjednika SDSS i saborskog zastupnika Milorada Pupovaca: ''Svi oni koji govore da je to priča o rodnoj ideologiji zapravo šire mantru kojom bi htjeli dokinuti građanski rast i širenje građanskih prava i slobode, koji bi ograničili ustavnu državu i nametnuli vrijednosti koje nemaju veze s modernom državnom. Umjesto da odlučno branimo vrijednosti antifašizma kao što to čini većina zemalja Europe, mi popuštamo i povlačimo se prema onima koji bi revitalizirali poražene snage u 2. svjetskom ratu koji otvoreno zagovaraju vrstu umivene, oprane poražene politike Ante Pavelića i NDH.'' Umjesto ratificiranja IK, postavimo četnika Milorada Pupovca za predsjednika Vlade u RH, koji bi poželio Hrvatima kao car Kaligula Rimljanima, da imaju jednu šiju, da jednim mahom svima odrubi glavu.

Mogli bismo citirati sve do jednog domoljubnog pisaca koji su objavili svoja kritička gledišta u svezi s IK, ali to nije ni potrebno, jer su - pismeni i polupismeni Hrvati u domovini i svijetu pročitali njihove osvrte, sažetak IK i razumjeli sadržaj. Stoga i tražimo referendum s kojim bi se zaustavilo predsjednika Vlade RH Andreju Plenkovića, da s ''Istanbulskom konvencijm'' ne ponovi tragičnu sudbinu hrvatsku naroda kao sto je bio slučaj s ''Niškom deklaracijom'' (07. 12. 1914.). Na domaćem terenu Plenković se ponaša kao Putin: ucijenio je članove HDZ-a i privilegirao koalicijske partnere (četnike, komuniste, jugofile) i medije.

Plenković je poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok ih je uvjeravao u potrebu ratifikacije IK: ''Ne znam jeste li vi svjesni da ovime možete čak srušiti Vladu. Ako će netko Vladu rušiti, onda ću to biti ja. I nakon toga će se ići na nove parlamentarne izbore. A za njih ću ja slagati liste i može se dogoditi da pola ovdje prisutnih ne bude na njima''. Parafrazirat ću prvu Božju zapovijed: Ja sam gospodar, predsjednik HDZ-a i Vlade u RH, ne možete imati drugih poglavara osim mene!

Još se nije ni ''digla magla'' od zaključaka i preporuka Vijeća za suočavanjem s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, gdje su zdušno podržali petokraku kao simbol ''oslobođenja'', a donijeli zaključak da je pozdrav ''Za dom spremni'' - antihrvatski, odnosno ''fašistički''. Nakon ovakve sramote hrvatskog domoljublja, Domovinskog obrambenog rata, hrvatske nacionalne i državotvorne ideje, Plenković nam nameće sotonsku IK, kojoj je cilj uništiti sve ljudske, vjerske i moralne vrednote u hrvatskom narodu, da bi u konačnici Država Hrvatska bila Europska prćija (proix).

Zbog ozbiljnosti za sudbinu hrvatskog naroda i države treba ponovo naglasiti neke najočevidnije činjenice koje ukazuju na slugansku vlast u Hrvatskoj. Kada bi bilo moguće, trebalo bi ponovo objaviti sve osvrte o zločinačkoj Istanbulskoj konvenciji, možda bi otrijeznilo zavedene i otvorilo oči ljudima slijepog uma i zlih nakana.

Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i hrvatsku državu.
Reći da oni koji su protiv ratifikacije  Istanbulske konvencije 'Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli' je politički i moralno teška uvreda kad dolazi od predsjednika vlade, jer je to laž koje je Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskog naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik te vlade, toga naroda.

Istambulska konvencija je izdaja:
- hrvatskog Ustava, koji ne poznaje pojam rod (pa će ga mijenjati);
- hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiv s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne 'parove');
- hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao Blaženu Djevicu Mariju, majke Kraljice i zaštitnice hrvatskog naroda;
- hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;
- hrvatske djece, jer će ih učiti da nema spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu 'izabrati' (pa i u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati 'on' i 'ona', nego 'ono');
- hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više neće tako zvati, nego će biti ''roditelj 1', a 'majke' će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;
- hrvatskog jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);
- svega drugog hrvatskog, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.'' (prof. emeritus Marko Marušić, kamenjar.com)
Ovdje imamo potrebu ukazati predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću na njegovu prepotentnost (oholost, silovitost, bahatost), jer ne može reći (dare to say that...) da prof. Marko Marušić nije pročitao IK ili da nije razumio - riječ je o čovjeku koji je vrhunski načitan i razumijevanja znanstvenosti.

''Dokazujući sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u sklopu najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa , te da sam osnovao i dvadeset godina vodio svjetski znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest  knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena - godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije'', zaključio je prof. Marušić.

Možda se umišljeni Plenković neće posramiti kada pročita ovaj kratki curiculum vitae čovjeka koji zna čitati i razumje ono što pročita. Pitanje je također što će učiniti zastupnici HDZ-a u Hrvatskom saboru: hoće li prihvatiti ultimatum predsjednika stranke i vlade, da ratificiraju odredbama IK, koje su iznad hrvatskih zakona, čiju će provedbu nadgledati u Hrvatskoj aktivistkinje Rada i Mileva iz Srbije i Crne Gore?; Ili će prihvatiti prijedlog zamjenika predsjednika HDZ-a i dopredsjednika Hrvtaskog sabora, Milijana Brkića: Istambulaska deklaracija DA u djelu što se tiče ''zaštite od nasilja'' ali NE u djelu koji se tiče ''rodne ideologije''. (ovo sliči na ''polutrudnu'' ženu!); Ili će prihvatiti sugestiju Ive Stiera, da zastupnici HDZ-a dižu ruke po svojoj savjesti. Na žalost, većina zastupnika nemaju savjesti, nego spoznaju vlastitog bića motiviranu načelima: meni je dobro - dobro je svima!.

Oporba i ''dobrotvorne, kulturne'' i (anti)fašističke udruge udružene su s predsjednikom Plenkovićem, Pupovcem i drugim antihrvatskim sotonama. kojima smeta sve što ima obilježje hrvatskog naroda i države. Najavljen je prosvjed protiv ratifikacije IK u Zagrebu (24. 03. 2018.) na Trgu žrtava fašizma, na koju će doći oni koji su protiv IK i oni koji su ZA. Oni koji su ZA imaju na svojoj strani antihrvatski medije u RH, Vladu u RH, oporbene stranke i udruge koje su financirane iz hrvatskog proračuna i donacija neprijateljskih vlada, skupina i pojedinaca sa svrhom da što više naštete hrvatskom narodu, jer ako se ratificira IK - to će za hrvatski narod biti veća tragedija nego 1945. godine. Izgleda da je već napisana osmnrtnica za Hrvatsku.

Već je nekoliko puta u Zagrebu bila prolivena krv hrvatskih domoljuba, pa ne bi bilo iznenađenje da se dogodi i ovog puta, jer  najavljen je dolazak: ''Ja dolazim, ali kao sotona da vas sve pocmekam dobrim rafalom. Treba vas sve u duboku jamu'', napisala je Sandra Uranjek Varga profesorica Graditeljsko-geodetske škole iz Osijeka. Da li će Sandra biti kažnjena po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Istambulskoj konvenciji o nasilju i zaključcima Vijeća za suočavanje, ili će  ostati bez kazne kao toliki ratni zločinci u Hrvatskoj?

Zaključna misao

Dok se u Hrvatskoj vodi vruća polemika oko IK, u isto vrijeme izbio je verbalni rat protiv predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je otišla u službeni posjet državama latinske amerike. Naime, predsjednica RH srdačno je bila dočekana u Hrvatskim zajednicama u Argentini i Čileu, gdje su joj domaćini priredili doček, da se osjeća doma - kao u svojoj domovini. Predsjednica ih je lijepo pozdravila i pohvalila njihov uspjeh i ljubav koju su zadržali u svojim obiteljima i hrvatskom crkvama i domovima za Lijepu našu. Gđa Kolinda Grabar Kitarović, među ostalim, je rekla nazočnim Hrvatima, kako su mnogi od njih ili njihovi roditelji došli u Argentinu gdje su našli slobodu i bolje uvjete za život. Njezino priznanje Hrvatima njihovo hrvatstvo i razumijevanje razloga koji su uzrokovali njihovom progonu u domovini i dolasku u tuđinu, uzdrmali su (anti)fašističke, četničke, židovske, komunističke i jugofillske duhove te su optužili Predsjednicu RH, za ''skandal'' - navodno se družila ''s ustašama i ratnim zločincima'' na njihovim skupovima.

Za one kojima smeta pozdrav Za dom spremni, koji u svakom državotvornom Hrvatu vide ''ustašu'', a posebice nas koji smo politički emigranti i svijetu dokazivali da se borimo protiv neprijatelja hrvatskog naroda: srbokomunizma, srboslavlja i velikosrpske Jugoslavije, koji su hrvatskom narodu nametnuli ustaštvo u borbi za obranu naroda i države.

''Ustaštvo, kao povijesno oličenje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama.Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više  moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u životu svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim (državotvornim, op) organizacijama. (prof. Ivan Oršanić, Vizija slobode, Buenos Aires, 1979. str. 258 - 259.)

Ovaj osvrt kojeg sam počeo pisati na Dan svetog Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske i Kanade, završit ću mislima Sisačkog biskupa Vlade Košića:
''Molite da sluganska vlast ne ratificira Istanbulsku konvenciju. Stoga vas potičem: da se molite, osobno i po obiteljima, da se organizira i zajednička molitva u župnim crkvama i u kapelama jedan dan koji je najprikladniji u tjednu. To može biti klanjanje pred presvetim ili molitva krunice na tu nakanu: da se ne ozakoni rodna ideologija u Hrvatskoj. Da uporabimo sva demokratska sredstava da se ta pošast ne usvoji i da izvršimo pritisak na naše predstavnike odnosno zastupnike u Hrvatskom saboru u tom pogledu. Neka nam se Bog smiluje!'', poručio je biskup Košić.


Pogled iz Toronta

Vlada RH je (spremna) za petokraku

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. ožujka 2018. u 8:40 sati

Piše: Rudi Tomić

Zaključke i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić predao je (28.02.2018.) dokument na 33 stranice predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tom prigodom Kusić je naglasio da je Vijeće sastavljeno pluralistički, od ljudi različitih svjetonazora čiji je rad krasio dijalog i razumijevanje u pogledu tema koje su inače prijeporne u društvu.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zahvalio je akademiku Kusiću na vođenju rada Vijeća... Zahvalio se i svim drugim članicama i članovima vijeća, uglednim znanstvenicima, povjesničarima, politolozima i pravnicima, koji su u proteklih godinu dana kroz visoku razinu kulture međusobnog dijaloga radili na ovom pitanju. Međutim, s domoljubnog stajališta: ''Ovo je bila vatrogasna mjera koja je trebala zadovoljiti interese Plenkovićevih ključnih partnera, prvenstveno Milorada Pupovca.'' (dr. Zlatko Hasanbegović) Zaključci i preporuke Vijeća izazvat će u Hrvatskoj još veće emocije u budućnost od onih iz prošlosti, jer i nakon Domovinskog obrambenog rata opet se u Hrvatskoj moramo boriti protiv domaćih i vanjskih neprijatelja i uklanjati njihove srbo-komunističke simbole.

Poslovica kaže: ''nije svako zlo za zlo'' Sada je razvidno koje su osobe alergične na pozdrav ZDS, ne samo u Vijeću - nego i u Hrvatskoj: Andrej Plenković, Jadranka Kosor, Krešo Beljak, Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Furio Radin, Davor Bernadić i drugi jugojuniori i udbaši.

Ako se usvoje zaključci Vijeća, onda treba ustanoviti drugo Vijeće, koje će nakon dangubljenja godinu dana, donijeti zaključke i preporuke, kako Hrvatska nije trebala proliti toliko krvi i izgubiti tolike ljudske živote zbog izlaska iz Jugoslavije, nego samo promijeniti naziv ''FNRJ'' u ''ZB'' (Zapadni Balkan). Onda bi vuk bio sit i sve ovce na broju! Mogli bismo reći, na osnovu zaključaka i preporuka vijeća, da su hrvatske žrtve od Bleiburga do Vukovara - bile uzaludne jer nismo u Domovinskom obrambenom ratu uspjeli osloboditi hrvatski narod od unutarnjih antihrvatskih neprijatelja. Neprijatelje koje smo savladali u ratu ne možemo se njih opet bojati; možda ih trebamo voliti, jer nam ukazuju na naše pogreške.

U 60-godišnjem publicističkom radu nikad nisam citirao Tita, ovoga puta moram, jer je bio u pravu. Naime, Tito je rekao: ''Ja se ne bojim vanjskih protivnika, nego unutarnjih neprijatelja.'' Većina članova Vijeća nije pristala na zabranu krvave petokraka iz Brezovice i Kumrovca, što znači da će ''zv(p)izda još neko vrijeme svjetlucati'' u Banskim  dvorima. Još samo što nisu ponovili poruku iz Kumrovca: ''Dok je Tito bio živ, svima nam je bilo bolje.'' (v. l.) Predsjednik vlade Plenković titulirao je članove Vijeća: ''ugledni znanstvenici, povjesničari, politolozi i pravnici, uz visoku razinu kulture radili na ovom pitanju.'' Sporne su njihove titule i kultura, jer su mnogi diplomirali i doktorirali kod velesrbina Dejana Jovića, Milorada Pupovca i brojnih ''burazera''; očevidno je koliko ''uglednici'' Vijeća mrze svoju domovinu deklarirajući se za petokraku, a osudiše pozdrav ZDS - prisegu hrvatskog naroda za svoju posebnost.

U zaključcima Vijeće je usporedilo hrvatski pozdrav sa simbolima totalitarnih režima, ustanovili su da je hrvatski pozdrav Za dom spremni - fašistički pozdrav! Samo zato što su se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vojnici međusobno hrabrili u pozdravljanju s ZDS, jer su takvu spremnost osjećali i u toj odanosti za Hrvatsku bili spremni dati svoj život, što su mnogi i dali. Zaključke Vijeća komentirala je i Predsjednica RH, rekavši: ''Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, ali je kompromitiran za vrijeme ustaškog režima.'' Alternativa tadašnjem režimu NDH bili su partizani i srbočetnici u Hrvatskoj, koji su s petokrakom i kokardom rušili, ne samo ''ustaški režim'', nego državu hrvatskog naroda; ubijali odreda i palili redom sve što je gorit moglo, s ciljem uspostave komunističke Jugoslavije, odnosno crvene Velikosrbije. Stoga i malo razuman čovjek ne može usporediti borbu hrvatskog naroda za svoju državu s borbom neprijatelja hrvatskog naroda za interese jugoslavenskog komunizma i lokalnog četništva; hrvatsku povijest poistovjetiti s fašističkom i nacističkom okupacijom, a osnažilo režim koji je bio krvoločniji od fašističkog režima.

Zločinci 20. stoljeća

Hitlerov režim, odnosno ''Sile osovine'' odgovorne su za umorstvo 30 milijuna života, a komunistički režimi odgovorni su za umorstvo 114 milijuna života, odnosno tri (3) puta više od nacističko-fašističkog režima. Tito je na osnovu svoga uvjerenja o bojazni od unutarnjih (domaćih) neprijatelja naredio masakriranje (pokolj) hrvatskog naroda (potencijalnih neprijatelja) i uvršten je u kategoriju s najvećim zločincima u 20. stoljeću. Naime, komunistički režimi koje simbolizira petokraka, odgovorni su za 114 milijuna ljudskih života: Mao Zedong (60 milijuna), Staljin (40 milijuna), Pol Pot (1.7 milijuna), Kim II-Sung (1.6 milijuna), Mengistu Haile Mariam (1.5 milijuna), Tito (570.000), Ho Chi Minh (200.000), Castro (30.000) Dakle, komunistički zločini su veći (brojčaniji) za 75 milijuna od žrtva fašizma. Ovo su povijesne činjenice.

Kako je uopće moguće svrstavati Nezavisnu Državu Hrvatsku u - fašističku tvorevinu, kad u NDH nije bilo niti jedne hrvatske političke stranke niti vojne jedinice s fašističkim obilježjem. Na listi zločinaca 20. stoljeća, nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, izuzev u komunističkoj Jugoslaviji, u Srbiji i među partizanima, koji su se borili protiv države hrvatskog naroda za uspostavu komunističke kolonije u velikosrpskoj komunističkoj Jugoslaviji. Nitko ne može negirati da nije bilo zločinaca i počinjenog zločina u NDH, jer hrvatski je narod branio svoja ognjišta od višebrojnih neprijatelja, te u takvim okolnostima tko je u stanju biti priseban? No, žrtve su žrtve, i svaka je žrtva zločin. Što je veoma karakteristično, da su komunisti i srbočetnici ubijali Hrvate bez predomišljanja. Nitko od Hrvata, koji su se borili za svoju domovini nije bio pošteđen: ''Hrvat je bio ustaša, a ustaša je bio zločinac i smrtna kazna je ultimativno određena.''

Nisu, doduše, ništa bolje prošli ni hrvatski branitelji iz Domovinskog obrambenog rata, jer i njima se prišiva etiketa ustaštva i zločinačkog pothvata, samo zato što su se borili za svoju samostalnu i demokratsku državu hrvatskog naroda.  Zbog borbe za svoju domovinu, mnogi su branitelji, koji su ostali živi, završili na međunarodnim sudovima  ili bili kažnjeni u oslobođenoj Hrvatskoj, ili po jugoslavenskom zakonu u Srbiji.

Zaključna misao

Ako hrvatski narod usvoji (prihvati) prijedlog Vijeća i odluku Vlade da će po ''zakonu'' biti kažnjeni svi koji se budu služili s pozdravom  ''Za dom spremni''; ako, recimo, hrvatski narod pristane na odluku takvog zakona, onda je to kapitulacija, odnosno nismo spremni boriti se za svoj dom i svoju domovinu. Tko može nešto takvo očekivati od hrvatskog naroda, koji je bio spreman kroz stoljeća zubima kidati okove ropstva za svoj dom, u kojem živi njegova hrvatska obitelj, i za svoju domovinu u kojoj živi njegov hrvatski naord.

Nadam se, uz pomoć Božju, da hrvatski zastupnici neće biti ucijenjeni zbog srpsko-četničke manjine (koja je ''ugrožena'') i koju predstavlja isprdak beogradskog sistema Milorad Pupovac u Hrvatskom (ne)državnom saboru. Također se nadamo, da domoljubni zastupnici (valjda ih ima u Saboru) neće pristati na nikakve kompromise zbog pozdrava ZDS, pa ako treba napustiti i saborsku fotelju - neka i to bude! Hrvatski će narod takve zastupnike nagraditi ponovnim izborom za svoje predstavnike u  Hrvatskom državnom saboru.

Napisao sam osvrt: ''Posljedice Vučićeve posjete Hrvatskoj'' (objavljen je u brojnim hrvatskim portalima) gdje sam se kritički osvrnuo na taj posjet, jer i slijepci su vidjeli da je Vučić velika srpskočetnička uljezica, koji mijenja dlaku - iz vučije u ovčiju, ali ne i ćud. Neki su mi zamjerili jer sam bio kritičan na vanjskopolitičke razloge i uzroke nekih postupaka naših vrhunskih političara jer sam dopušteno rekao, da smatram da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pogriješila što je pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučica da posjeti Hrvatsku. Naravno da time ni ne pomišljamo da joj osporimo njezine u više navrata dopadljive samostalnosti.

Srbijanski predsjednik Vučić čim se vratio u Beograd skinuo je masku i očitovao se javno: ''Prvi sam koji je imao hrabrost reći im u lice, jasno i nedvojbeno, da drukčije vidim 'Oluju', koju u Hrvatskoj slave, a koja je dan tuge u Srbiji... Pitali su me za neke izjave iz 90-ih u Glini... Pa nisam ja tada govorio samo u Glini, bio sam i u Vojniću, Vrginmostu... I tada sam rekao kako se nadam da će Republika Srpska Krajina opstati.'' Gubernare e terra. Što to nisi rekao u dvorani Lisinskog?

Žao mi što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović povjerovala u dobre nakane Vučića i Pupovca i očito je nasjela i svojim savjetnicima (od koji je jedan već dobio nogu u tur!), kao i licemjernim saveznicima koji su pohvalili njezinu gestu. Si honest sunt, quae facis, omnes sciant, si turpia, quid refert neminem  scire, cum tu  scias? (Ako je časno što radiš, neka svi znaju, ako li je sramotno, što mari da netko ne zna kada ti znaš?   


Pismo preko bare

Posljedice Vučićeva posjeta

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. veljače 2018. u 18:30 sati

Piše: Rudi Tomić

 

Držim se latinske izreke:
                                                        ''Zlo je pogreška, gora je obrana pogreške, najgora je laž.''
                                                (Malus est error, peior defensio erroris, pessimum mendacium).

          ''Na današnji dan prije tri godine započela sam mandat predsjednice Republike Hrvatske. Tu časnu dužnost obnašam u interesu svih hrvatskih državljana, kako u Domovini, tako i u iseljeništvu. Do kraja mandata, u suradnji s Vadom RH, učinit ću sve kako bismo zaustavili iseljavanje mladih i preokrenuli negativne demografske trendove, kako bismo građanima s blokiranim računima omogućili novi početak, a podjele iz prošlosti pretvoriti u zajedništvo za bolju budućnost'', napisala je Kolinda Grabar Kitarović na Facebook.

Predsjednica RH mogla bi se pohvaliti s mnogim uspjesima, koje je ostvarila u ovom kratkom i turbulentnom vremenu: u domovini, u Bosni i Hercegovini i među nama u dijaspori; polučila je također brojne uspjehe na međunarodnoj pozornici, te na mnogim susretima sa svjetskim državnicima u promicanju hrvatske samobitnosti, povijesne istine o Domovinsko osloboditeljskom ratu, gospodarske suradnje s EU i drugim državama u svijetu, te suradnja u NATO-u.

Jedna od većih pogrešaka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila je poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na Pantovčak (12. 02. 2018.) I to iznenadno i ubrzano, kao da se je radilo o nekom izuzetno važnom događaju kojeg se ne može niti smije odgoditi. Mnogi u domovini i mi iz dijaspore ukazivali smo našoj predsjednici da nije ni vrijeme ni prilika ugostiti predsjednika Srbije upravo kada njegov ministar vanjskih poslova, očitovan četnik Ivica Dačić, razjaruje ruševine Jasenovačkog logora u prostorijama UN u centru New Yorka, te s puno bijesa prosipa laži o broju mrtvih i metodama ubijanja ''nejači'' kako bi što učinkovitije prikazao svijetu - da su Hrvati ''kanibalsko pleme''! Ovo su činjenice.

Doduše, i prije dolaska Vučića u Zagreb, Hrvatska je bila raskomadana; ideološki nedefinirana, politički posvađena, državotvorno neosviješćana, gospodarski opustošena i mentalno disorijentirana između Zapada i Istoka, odnosno Europske zajednice i balkanske asocijacije. Nakon Vučićeve posjete još su više došle do izražaja navedene negativnosti, jer nam je ''ugledni gost'' bacio kost bez mesa.

Doček predsjednika Srbije na Pantovčaku bio je veličanstven, kao da je došao papa Franjo, ili predsjednik Trump. U hrvatskom narodu ima jedna, moglo bi se reći ''božanstvena vrlina'': častimo i neprijatelje za koje znamo da nas mrze; častimo svakoga tko ''navrati'', bilo u državu ili u dom. Kao da dosljedno živimo po sv. Evanđelju (Mt 25. 31-46)

Hrvatsko-srpski odnosi

Što se pak tiče odnosa hrvatskog i srpskog naroda: ne možemo jedni s drugima niti možemo jedni bez drugih! Današnje stanje u Lijepoj našoj je zabrinjavajuće, jer se stječe dojam (govoreći općenito), da hrvatski narod i nacionalne manjine ne vole svoju domovinu; Hrvati se s malim razlogom mahom iseljavaju u Europu ili prekomorske zemlje, a srpski žitelji, koji strastveno mrze Hrvatsku (govoreći općenito), ne odlaze u Srbiju! Dapače, oni koji su po Hrvatskoj ubijali, rušili, palili, te na traktorima otišli u Srbiju, traže da se vrate makar i na ruševine u Hrvatsku - mada ju nikada nisu osjećali svojom domovinom!

Nakon Pantovčaka i Sabora Vučić je posjetio srpsko pravoslavnu Mitropoliju, te otišao obići svoju subraću, lokalne Srbe u Gvozdu, u pratnji Miodraga Linta, predsjednika ''Saveza Srba iz regiona'' koji je rodom iz tog kraja. Mada je Linta poznat hrvatskoj javnosti kao četnik, koji je nazočio otvaranju srpskočetničke izložbe o Jasenovcu u UN-a, gdje je izjavio da u Hrvatskoj još prevladava ''vukovarski mit, koji se temelji na laži i preveri kojoj je za cilj konstantno raspirivanje mržnje prema Srbima nazivajući ih agresorima i zločincima.'' (direktno.hr) Podsjetimo, Lenta je zamjenik predsjednika srpske dijaspore i srbijanskog odbora u parlamentu Srbije, koji je uz mnoge četnike u pratnji Vučića došao (slobodno!) iz Beograda i s domaćim velesrbima i četnicima nazočio je  ''Trećoj VELIKOJ skupštini Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvorani Lisinski u Zagrebu.

Nakon velebnog dočeka na Pantovčaku, Vučić, Pupovac i co. obišli su četničko uporište u Kordunu, gdje su mještanima obećali kako će se njihov život znatno poboljšati, jer nisu više sami i osamljeni - s njima je on i Srbija. Dolazili su i prije Vučića srpski čelnici iz Beograda i obećavali bratsku pomoć Srbima u Hrvatskoj. Ovog puta nešto je drugačije. Vučić je obećao Srbima da će odluke o njihovom životu biti razmotrene i donesene u Beogradu. Što znači: Srbija hoće imati vilajet (srpsku administrativno-teritorijalnu jedinicu) u Hrvatskoj.

Vučić i Pupovac prodaju srpska m.da pod ovčje bubrege

''Srpsko narodno vijeće'' (SNV) izabralo je koordinacijsko tijelo, koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj, kojemu je na čelu izabrani stari/novi predsjednik Milorad Pupovac. Ukupno je predočeno na ''Velikoj skupštini Srba'' trinaest (13) zahtjeva Vladi RH, koji su ultimativnog karaktera. Među ostalim zahtjevima ističe se potreba osnivanja vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jednicu - ''Republiku Srpsku'' u Republici Hrvatskoj. (Potrebno je pročitati svih 13 zahtjeva, gdje se vidi kako su se srbočetnici okuražili s dolaskom Vučića.) Dolazak srbijanskog predsjednika u Zagreb nije bio samo službena posjeta Hrvatskoj, nego i ugovoreni službeni dolazak Srbijanske državne vrhuške na ''Veliku 3. skupštinu Srba u RH''.

Na skupu u Lisinskom, gdje su se okupili velesrpski istomišljenici uz veliku nazočnost društvenih, kulturnih i pravoslavnih srbočetnika, koji su na svom slavlju ugostili veliki broj hrvatskih državnih i političkih čelnika među kojima je bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Od najpoznatijih, koji nije nazočio ovom skupu, bio je predsjednik Vlade Andrej Plenković zbog odlaska u Brusseles.

Ako je već Predsjednica RH pozvala predsjednika Srbije u služben posjet, onda se to trebalo obaviti na Pantovčaku uz doček i večeru i - uzdravlju! Međutim, Kolinda Grabar Kitarović se odlučila otići (13. 02. 2018.) na ''Veliku treću skupštinu Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvoranu Lisinskog, gdje je vidjela kako deve plešu.

''Nije slučajno, što je opet diplomatski skandalozno, Aleksandar Vučić na tlu Hrvatske zamjerio svom hrvatskom potrčku Miloradu Pupovcu što je glasovao za novi zakon o braniteljima s kvalifikacijom o velikosrpskoj agresiji. Jedan sitni ali vrlo znakovit detalj iz posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu govori da službeni Beograd i sve ono što stoji iza njega, dakle Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva i Udruženje pisaca, provode politiku posebnog statusa za etničke Srbe u Hrvatskoj. Kad se govori o pravima manjina Aleksandar Vučić uvijek pri spominjanju hrvatske manjine u Srbiji nije govorio o srpskoj manjini u Hrvatskoj, nego o 'zajednici Srba' u Hrvatskoj, ili čak jednostavno o Srbima u Hrvatskoj.'' (V. Krsnik)

Ne samo da je Vučić javno ukorio Pupovca što nije glasovao protiv hrvatskog Zakona o braniteljima, nego je tim iskazom diskreditirao predsjednicu RH, koja je na krilima hrvatskih branitelja došla na oslobođeni Pantovčak, u oslobođenoj Hrvatskoj - zahvaljujući mrtvim i živim žrtvama hrvatskih branitelja. Hrvatska Predsjednica je na ''Velikoj skupštini Srba...'' rekla i pokazala: ''Na mojim rukavima je danas pisalo 'hrabrost', nadam se da će slijedeći put pisati 'mudrost' (valjda na slijedećem susretu u Beogradu, op)''. U nastavku govora ona se ispričala Vučiću i delegaciji ako su doživjeli neku neugodnost, te dodala da se radi o manjini, a da većina Hrvata želi razgovore i dogovore. Naprotiv, poštovana predsjednice, mi sa sigurnošću možemo reći, da je mizerna manjina građana bila zadovoljna dolaskom Vučića u Zagreb.

Samo što je predsjednik Srbije otišao iz Hrvatske šutke se uvukao Milorad Dodik u Hrvatsku kako bi dao podršku gornjokarlovačkoj eparhiji, gdje ga je pozvao episkop Gerasim. Episkop tretira Dodika kao službenu osobu pa mu je poklonio ikonu Isusa Krista naglasivši da je ona namijenjena državnicima. Miloradu Dodiku nije bio javno dopušten ulazak u RH, niti je imao u Hrvatskoj pratnju hrvatske policije. Podsjetimo, prije nego što se je ušuljao u Hrvatsku, Dodik je izjavio, da '' Dubrovnik nije hrvatski, niti je ikada bio.'' Izjavio je također kako ''treba uključiti probleme iz prošlosti, poput genocidne politike koju je NDH provodila nad Srbima ili ustaških zločina u Jasenovcu i drugim zloglasnim logorima, kao i holokost na Srbima... Srbi ovu temu moraju da vrate na međunarodnu razinu kako bi se i Jasenovac i Jadovno i Prebilovići i mnoga stratišta okarakterizirala kao mjesta genocida nad srpskim narodom od NDH'', kazao je Dodik (novilist.hr)

Zaključna misao

Teško mi je što moram reći našoj predsjednici da je - posrnula pred Vučićem i Pupovcem na kućnom pragu. Bilo je što je bilo. Ali, ne daj Bože da se ovo ponovi, jer sa Srbijom još dugo neće biti dobrosusjedskih odnosa, jer su oni samo promijenili tehniku u ostvarenju Velike Srbije: odložili su puške, nabavili borbene zrakoplove i uzeli pera i papire.

Vučić je već iz Zagreba poslao tekst američkom portalu - europsko izdanje www.politico.eu (13. 02. 2018.), u kojem iznosi sve ono što se sviđa Brusselesu, kao ga je napisao Jean Claudea Juncker. Zanimljivo je da u tekstu Vučić ne spominje Hrvatsku, ali govori kako bi slobodna trgovina proizvoda, ljudi i kapitala ovu regiju učinila atraktivnijom investitorima. ''Indivudualno smo mali, ali zajedno činimo tržište od 20 milijuna ljudi'', kaže Vučić. (maxportal.hr) Kod Srba riječ  ''zajedno'' značenje - ujedinjenje u Veliku Srbiju. Da li uopće Hrvatskoj treba ''Zapadni Balkan'', slobodno tržište, odnosno Srbiju koja bi u ''regiji imala 20 milijuna ljudi'', kada Hrvatska ima slobodnu trgovinu na području Europske zajednice s 508 milijuna stanovnika u 28 država.

Dokle god  Srbija pokazuje šovinističke porive, treba je držati na odstojanju. Sa Srbijom treba najprije učvrstiti granice, dobiti informaciju o ubijenim i nestalim, potom karte postavljenih minskih polja i pod hitno vratiti opljačkano bogatstvo, tada Hrvatska Vlada može i razgovarati o boljim susjedskim odnosima. Ali do tog vremena, treba kontrolirati tko prelazi granicu. Samo država koja ima čvrste granice može sačuvati svoj suverenitet. Hrvatska će uskoro uvesti euro kao valutu, a sahranit će kunu i to će biti kraj hrvatske monetarne fiskalne povijesti, koja je bila uz grb i zastavu dragocjeno blago hrvatskog naroda.

Povedi narod moj u zemlju Hrvatsku, u Bosnu i Hercegovinu i podari mu mudrost i radost da živi i voli na svojoj grudi tamo gdje su naši ljudi... (Adolf Polegubić)


Pogled iz dijaspore

Poštovana predsjednice RH, ne iskazujte čast nedostojnima!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. veljače 2018. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Djelujte danas na način da se sutra ne morate sramiti.
(Sv. John Bosco)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović pozvala je predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, kako je priopćeno iz Pantovčaka: ''zbog dobre vjere u obostranu želju za nadilaženjem prijepora i događaja koji nas drže taocima prošlosti.''

Prošle godine (04.10.2017.) predsjednica je odgodila dolazak predsjednika Srbije ''jer najnoviji razvoji  događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja'' rečeno je tada u priopćenju.

Za dobre odnose sa Srbijom do dan danas nije bilo pogodno vrijeme, niti povoljne prilike, ipak Vučić je ponovo pozvan da dođe u  Zagreb (12.02.2018.) iako je ovo najgore vrijeme za ''izgradnju međusobnog povjerenja'', a Vučić je nedosljedna osoba u svako doba. Vučić se  odazvao i izjavio kako je to za Srbiju ''veoma važan poziv iz Zagreba'' i da će razgovarati sa svim hrvatskim dužnosnicima, predstavnicima srpske zajednice (Pupovcem) i da će ''posjetiti ljude, Srbe koji žive u Hrvatskoj danas.'' Vjerojatno će posjetiti i četnike u Glini, kojima je održao govor 20.03.1995. godine.

Dok se Vučić sprema na put u Zagreb, njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić telali (izvikuje ''novosti'') na izložbi ''Jasenovac - pravo na sećanje'' u  prostorijama UN u New Yorku, gdje na najprovokativniji mogući način blati hrvatski narod s lažima o ''pokolju srpske i židovske nejači'' u Jasenovcu.

Uzalud su svi povijesni dokazi o logoru u Jasenovcu, kao i brojne knjige hrvatskih i stranih znanstvenika, čak izvješća preživjelih zatočenika u logoru Jasenovcu, koji su dali svoje vjerodostojne iskaze. Srbijanski šovinisti ne uzima činjenice u obzir, nego i dalje sustavno šire laži s izmišljenim brojem ubijenih ''nevinih srpskih žrtava'' u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj:

Nema države na svijetu u kojoj Srbija nije prikazala Hrvatsku ''zločinačkom državom''; nema niti jednog međunarodnog foruma na kojem srpsko predstavništvo ili ''znanstvenici'' nisu, isto tako, prikazali Hrvatsku ''žarištem zločina'' u Europi. Na taj način Srbija želi ostvariti svoje šovinističke interese u Hrvatskoj niječući slobodu hrvatskog naroda. Primjera radi - Stevo Đurašković (Srbin) docent na zagrebačkom (Hrvatskom sveučilištu) Odjelu političkih znanosti, u razgovoru sa zagrebačkim (četničkim) ''Novostima''(Srbobranu) konstatira:
''Hrvatska država je neuspješan politički projekt.''

Kako je uopće predsjednica Kolinda Grabar Kitarović došla na ideju da pozive na Pantovčak četnika Vučića odmah nakon njegovog sastanka sa turskim ''Sultanom'' Erdoganom i bosanskim ''Turčinom'' Izetbegovićem u Instanbulu? Možda je to pravi razlog Vučićevog dolaska u Zagreb? Vjerojatno su ova trojica istomišljenika smislili (ujdurisali) podvalu, ali svjesni da sjede na ''staklenom tronošcu'', jer za utemeljeno bilo kakve Unije na Zapadnom Balkanu - ne može se ostvariti bez Hrvatske. Ne može također ni šest balkanski država u Europsku zajednicu bez suglasnosti Hrvatske. Dakle, europski ključ za ulazak država Zapadnog Balkana u EU u hrvatskim je rukama.

Nije tome davno (08.11.2017.) kada je Predsjednica kritizirajući Vladu i iz Pantovčaka poslala poruku: ''Treba nam politička vizija i odlučnost, hrabrost, otpor populističkim politikama i nepopuštanje pred ucjenama.'' Ako je Predsjednica vođena izrečenim principima, ovo nije najsretnija odluka pozvati Vučića u posjet Hrvatskoj i vjerojatno (ne)znajući dovodi u pitanje državničku vjerodostojnost (credibility), jer će njezinu dobrosusjedsku gestu mnogi uzeti kao saginjanje pred Srbijom koju su Hrvati pobijedili u svim ratovima.

U ovim specifičnim okolnostima razgovarati sa Srbijom, hrvatskim stoljetnim neprijateljem, jedino može Hrvatska državotvorna vlada (ne vlada u kojoj Pupovac vlada), koja ima vojnu snagu za obranu hrvatskih državnih i etičkih granica; koja ima snagu pohapsiti ratne zločince, četnike, veleizdajnike (petokolonaše) i kriminalce u Hrvatskoj i iseliti ih na Goli otok. S takvom državotvornom vladom u Hrvatskoj ne bi Srbija svake godine imala inflaciju srpske i židovske ''nejači'' u stotinama tisuća u Jasenovcu; ne bi Srbija držala Vukovarsku adu; ne bi Crnogorci svojatali Boku i ucjenjivali za Prevlaku; ne bi Slovenci gonjali hrvatske ribare u hrvatskom Piranskom zaljevu; ne bi bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) uvjetovali gradnju Pelješačkog mosta - ni bi onda ni Bog  digao ruke od Hrvatske!

Sramim se srama  Vlade u Hrvatskoj
Nisam jedini Hrvat koji se sramim predstavnika Vlade u RH, hrvatskih predstavništava u svijetu, političkih stranaka, (ne)kulturnih društava ''kulturnih'' predstava. Iznenadila nas je lošim odlukama i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na koju smo se zaklinjali u dijaspori da će ona biti hrvatska Margaret Thatcher. Poštovana Predsjednice, nije još kasno ...  ako i dođe do sastanka sa Vučićem i Pupovcem, neka Vaše riječi budu načelne i odlučne.

Hrvatsko političko vodstvo imalo je ovih dana jedinstvenu priliku da se ugledaju na predsjednika SAD Donald J. Trumpa, koji je na svjetskom gospodarskom forumu u Davosu (Švicarska) održao govor stoljeća, u kojem je predstavio Ameriku cijelom svijetu, a sukladno tome ukazao je nazočnim državnicima kako trebaju voditi brigu o svom narodu, o svojoj državi i svojim državnim granicama. Isto kao što on to čini riječju i djelom doma i u svijetu.

Predsjednik vlade Andrej Plenković, upitan za mišljenje o govoru predsjednika SAD Donalda Trumpa, ocijenio je - očekivanim: ''On što se kod njega osjeća jest da je došao iz poslovnog svijeta i da razumije što tom svijetu prije nije odgovaralo i što treba popraviti..., i prilagođavanje američkog predsjednika na globalne okolnosti'', rekao je Plenković. Plenković u Davos i Plenković iz Davosa bez da je bitno naučio! Dok predsjednik Trump šalje poruke svijetu - ''America first'' (Amerika na prvom mjestu), a amerikancima govori: ''..., we must embrace our values and love our country.'' Plenković govori o američkom ''prilagođavanju globalizaciji.''

Plenkovićev prioritet bio je razgovar s Boykom Borisovim premijerom Bugarske, koja trenutno predstavlja EU: ''kako zajedničkim naporima pomoći ovih šest država u našem susjedstvu da ispune ciljeve i približe se ulasku u EU'', a to se odnosi na Srbiju, Albaniji, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju. Plenković je također naglasio, da će Hrvatska predstavljati Uniju polovicom 2020. i ''želim da pitanje proširenja bude jedno od prioriteta.''

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković održao je veoma značajan govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu (06.02.2018.) na pet jezika s čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Na žalost ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj. Plenkovićeva djela govore na sav glas i na svim jezicima, kako je kaotično gospodarsko, političko, kulturno i državotvorno stanje u Hrvatskoj.

Hrvatski narode probudi se i - pobuni se!
Nakon uspostave samostalne, slobodne i demokratske Hrvatske države, koju je hrvatski  narod s mukom oslobodio od više brojnih neprijatelja, euforija domoljublja u Domovini i hrvatskoj dijaspori mogla se osjetiti i vidjeti ne samo na ljudskim obrazima nego i u oblacima. Ali, kada su na vlast došle ljudske spodobe iz poraženog režima i države, onda su ''kola krenula nizbrdo'' i što dalje to sve gore.

Stari partizani su otišli, oni koji nisu već umrli, muče se sa životom, jer ih progone zločini koje su počinili, neizlječive bolesti i starost. Mnogi će umrijeti nekažnjeni za zlodjela, ali u pravednoj državi (koju ćemo uskoro imati) i mrtvima se sudi. Dolaze partizanski, komunistički, jugoslavenski i četnički potomci na vlast - plodovi otrovnog stabla, koji nisu ništa manje antihrvatski od svojih roditelja, stoga je teško predvidjeti bolju budućnost u RH. Ostala su također diljem Hrvatske obilježja zločinačkog režima, spomenici komunističkim i četničkim krvnicima, koje hrvatska djeca gledaju svakodnevno i u tom se ozračju odgajaju. Narod (građani) čitaju antihrvatski tisak, gledaju antihrvatske programe na (ne)hrvatskim TV kanalima, slušaju se srpske, muslimanske i američke pjesme.  ''Ljudi se čude kako je notorni, bezvezni i prijetvorni prilivoda Đorđe Balašević mogao napuniti Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koji je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ''on je zabavan'' (Ike Mandurić).

Srpska manjina, bolje reći četnik Milorad Pupovac, drži Vladu u RH u svojim rukama. Ako, ''nedaj Bože'', Plenković stane Pupovacu na kurije oko - pade Vlada, pade Sabor i narod će imati priliku na novim izborima izabrati hrvatske zastupnike koji nemaju natruhe jugoslavenskog, komunističkog, četničkog, veleizdajničkog i kriminalnog - smrtnog grijeha. Ali neće Pupovac rušiti vladu u kojoj on vlada, ne pogotovo kada dolazi vojvoda Aleksandar Vučić u Hrvatsku, gdje će kao i njegovi predčasnici, politički čelnici i vjerske poglavice koji dolaze iz Beograda, tražiti da se Hrvatska ispriča za ''zločine'' iz II. Svjetskog rata, te da se poboljša položaj ''ugroženih Srba'' u Hrvatskoj.

Nacionalne manjine u Hrvatskoj, kako je nedavno izjavio ustavotvorac Ustava Vladimir Šeks, ''imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna manjina u bilo kojoj državi u Europi'', zahvaljujući Šeksu. Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke - samu u Hrvatskoj! Gdje u svijetu jedna slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi? Samo u Hrvatskoj!

Hrvatska ima dug: 291.629.290.053.07 kuna; rođenih: 33.796: umrlih: 50.191. iseljenih: 36.435. (direktno.hr). S druge strane iz Srbije dolaze u Hrvatsku - i ostaju, kupci i radnici, koji kupuju sa Sorosovim novcima hrvatske hotele i nekretnine u Dalmaciji i Istri, a hrvatsku mladež voze hrvatski autobusi u Njemačku i druge europske zemlje na pečalbu. Curavinus Babylonem, et non est sanata. (Liječili smo Babilon, ali nije izliječen.)

Za ovakvu rasipničku i antihrvatsku Vlast u Hrvatskoj nije nitko izuzetan, a najodgovorniji su oni koji su izabrani da upravljaju državom (Plenković i HDZ), kao i oni koji su takve birali ili su bojkotirali izbore.

Narod u kojem ne vladaju ljudski i Božji zakoni vladat će tiranin.

 


 

Osvrt iz Toronta

Iza smrti spoznat će se svačija vrlina

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. prosinca 2017. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ucviljenoj obitelji pokojnog general Slobodana Praljka šaljemo iskrenu sućut i pridružujemo se u tuzi i molitvama, a Pokojniku želimo vječni počinak u Kraljevstvu nebeskom!

Već nekoliko dana (od 29. 11. 2017.) s napetošću čitam u domaćim i stranim  medijima o tragičnoj smrti generala Hrvatskog vijeća Slobodana Praljka, koja je potresla hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, kao i sve nas u dijaspori. Nisu samo Hrvati bili zatečeni iznenadnom i tragičnom smrti hrvatskog viteza, nego i diljem svijeta smrt pravednog hrvatskog uznika bila vijest nekoliko dana na naslovnim stranicama u tiskovnim izdanjima i uvodne vijesti na TV kanalima, a posebice na društvenim mrežama. O tragičnoj presudi u Haagu bilo je raznih komentara, nažalost većinom uz negativne prosudbe (izuzev hrvatskih domoljubnih glasila i portala) gdje osuđuju osuđenog pravednika i njegovu odluku o samoumorstvu. Dakle, pokojnog generala Praljka i u grobu optužuju i osuđuju veleizdajnici u Hrvatskoj, nezahvalni Muslimani (Bošnjaci) u BiH i nemoralna međunarodna zajednica.

Nitko više nije mogao reći o ratu u BiH i Hrvatskoj na doličan način kao general Praljak, koji je s velikom vojnom sposobnošću obranio djelomično opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Ali s istom takvom odlučnošću i osjećaju odgovornosti opisao je ratna zbivanja u 18 objavljenih knjiga, u kojima je naveo okolnosti i mjesta gdje su počinjeni ratni zločini, jer neprijateljska balkanska najezda na hrvatski narod bila je euforički zločinačka.

Naime, u isto vrijeme s dvije strane - srpske i muslimanske izvršeni su masovni pokolji i masakr hrvatskog naroda u BiH: s jedne strane bile su udružene srbočetničke ubojice/mesari (Milošević /Mladić/ Martić-evci) s oružjem JNA; s druge strane bili su okrutni domaći bosanskohercegovački zločinci/kasapi (Izetbegović/Ganić/Delić/Divjak/Duraković/Halilović-evci): jugo - komunisti; bošnjačkosandžački-islamsti i arapski-turski teroristi-džihadisti (Al Qaeda).

Od Vukovara do Haaga
Zbog srbijanske šovinističke ideje o Velikoj Srbiji  krvlju je natopljena Hrvatska, Bosna i Hercegovina gdje su mase ubijane, ne baš podjednako, Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) i Srbi - Srbi izvan Srbije. Upravo zbog činjenice: počinjenih zločina i velikih žrtava na svim stranama, osmišljena je lažna ideja o ''građanskom ratu'' u Jugoslaviji koju su izmislili u Srbiji, a prihvatile kao činjenicu veleizdajice u Hrvatskoj, također i međunarodna zajednica i mediji u svijetu. Uz srpsku ideju o ''građanskom ratu'' izmišljena je i laž o ''hrvatskom zločinačkom pothvatu.'' Na taj način Srbija je sebe ogradila od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u RH, BIH. No, stoga su srbočetnici i jugokomunisti iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, BiH, s oružjem JNA, počinili gnjusne i nebrojne zločine diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Predsjednik imaginarne islamske države BiH Alija Izetbegović govorio je u početku srpske agresije: ''ovo nije naš (muslimanski) rat''. Misleći, da treba pustiti Srbe i Hrvate neka se bore do - istrebljenja. Ali, kad su četnici izvršili prve pokolje u Foči, Goraždu, potom i drugim mjestima u BiH gdje je srpsko pučanstvo bili u većini - Muslimani su uzeli mačeve u ruke.
Formirana je ''Armija BiH'' s nakanom da se brani od srpskog agresora. Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska dali su podršku i oružje Armiji BiH i dogovorili zajedničku obranu od zajedničkog neprijatelja na svim bojišnicama. No, čim se Armija BiH malo ojačala - vojno, vjerski i politički njeno vodstvo ustanovilo je kako neće moći obraniti BiH od srpske agresije, te su prihvatili Alijin moto: ''Od jačeg (Srba) se brani, od slabijeg  (Hrvata) otimaj.'' Armija BiH nastavila je borbu protiv srbočetnika, ali istodobno su muslimanske oružane snage udarile na hrvatsko pučanstvo u gradovima i selima gdje su muslimani bili u većini, kao što su ranije činili Srbi, i tako je počeo muslimansko-hrvatski rat, odnosno krvavi rat -  sviju protiv svakoga.

Žalosna je činjenica da su hrvatski ''saveznici'', koje je Hrvatska naoružala i s kojima su se dogovorili o zajedničkoj borbi protiv srpsko-crnogorskih četnika, okrenuli puščane cijevi protiv hrvatskog naroda. Nevjericu muslimanskih čelnika, kao i pokolje po hrvatskim gradovima i selima uočio je i vojnički odgovorio general Praljak.

U obrani od višestranih i brojno većih agresora, koji su sijali zločine diljem Hrvatske i BiH, hrvatski su branitelji branili svoje obitelji, svoja ognjišta u svojim domovinama. Ali u tom Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu nije bila dovoljna samo vojnička pobjeda nad krvoločnim neprijateljima - četnicima i džihaista, te su neki pojedinci iz HVO, na svoju ruku, a ne po zapovijedi generala Praljka, prešli na osvetu, odnosno uzvraćali zločin za zločin: oko za oko, zub za zub.

Presude ''časnog suda'' i smrt generala Praljka
Od samog početka, Međunarodni tribunal u Haagu za ratne zločine u Jugoslaviji, pokazao se da je nesposoban i spor (13 godina u sudnici s turom), ali i nepravedan u odnosu na počinjene zločine u Hrvatskoj i nad Hrvatima u BiH, što je bilo očigledno da se Hrvatima ne sude po međunarodnom zakonu  ni Božjoj pravdi, nego po političkom ključu. Trinaest dugi godina suđenja predstavlja jednu trećinu ljudskog radnog vijeka. Kakav je to sud koji tolike godine ne može presuditi šačici ljudi. To, u nedogled rastezanje suđenja, osiguravalo je svima u Tribunalu, basnoslovne zarade i ključni je razlog tako dugotrajnog suđenja.

Nakon što je predsjedavajući sudac Carmel Agius potvrdio kazne prvoj hrvatskoj trojki i Praljku, – general Praljak se ustao i gromoglasno uzviknuo:

''Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac i vašu presudu odbacujem s prezirom.“!
Potom je iz bočice smireno popio kalijev cijanid i srušio se na pod i jedva izustio: Popio sam otrov!

I u roku od nekoliko minuta u sudnici je umro. Taj njegov čin je pravi sokratovski, jer je umro za pravdu i istinu. Mogao je, da je htio, ostati živ i unatoč presudi od dvadeset godina kroz nekoliko mjeseci već bi bio pušten na slobodu, jer bi već tada odslužio 2/3 kazne. To je jedan od najčvršćih dokaza da mu je pravda i istina ispred vlastitog života. „Onaj tko se izgubi tražeći pravdu i istinu, pronaći će se u raju.“ (Codex moralis Croaticum). Tim činom je sebi podigao vječni spomenik. EXEGI MONUMENTUM!

Dakle, sud ga je nepravedno osudio na robiju, a on si je kao pravednik sebe osudio na smrt. Konačno je general Praljak, s oduzimanjem vlastitog života, uvjerio tužiteljstvo o lažnim optužbama i sudstvo o političkoj presudi (koji nikada neće priznati) i cijeli svijet o ''pravnoj'' farsi u Haagu. Čime je general Praljak dokazao svoju odlučnost, odnosno moralnu, ljudsku, hrvatsku i vojničku vrlinu. A sud s nastavkom objavljivanja daljnjih presuda pokazao najveću bešćutnost i amoralnost. Bez  i trunka pieteta.

On je sokratovski odlučio da je bolje umrijeti nego se okaljati i živjeti pod stigmom, odnosno prihvatiti nepravedne optužbe i kaznu za ''ratne zločine.'' Post funera virtus - Iza smrti (spoznat će se njegova) vrlina.

Dakle, mrtav general Praljak bit će još veći neprijatelj nepravdi, koju na najgrublji mogući način nameću hrvatskom narodu međunarodni (i domaći) sudovi, koji u ime agresorskih žrtava donose političke presude optuženim hrvatskom braniteljima. U takvim procesima, i uz najbolje odvjetnike, nemoguće je doći do istine pred zaštićenim svjedocima, među kojima je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić, ili ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić, koja je u Hrvatskom (državnom) Saboru optužila Hrvatsku za ''agresiju na BiH.'' Hrvatskim braniteljima presude su donesene prije nogu su optužnice podnesene.

Još jedan tužni Dan sjećanja na žrtve
Tek što je prošlo 11 dana od obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje - drugog Bleiburga, imamo novu žrtvu hrvatskog generala Slobodan Praljka u Haagu. Dakle, krv hrvatskih branitelja ne prestaje teći, nakon prolića u Vukovaru, Škabrnji, i tisuće drugih mjesta, osvježena je smrću hrvatskog branitelja u ''Palači pravde'' u Haagu.

Ništa nije slučajno. Samo u vremenskom rasponu od 7 dana izrečena su dvije presude u Haagu: Srbinu koljaču generalu Ratku Maldiću (22.11.017.) doživotna robija za genocid u Srebrenici; hrvatskoj šestorki 111. godina zatvora, koji su optuženi za ''ratne zločine''. Ovo su ujedno bile i zadnje presude ovog Tribunala u Haagu.

Presuda je izazvala oštre reakcije u Srbiji i BiH, gdje su čelnici srpskog naroda i vjerske poglavice srpske crkve osudili Sudsko vijeće tribunala u Haagu, jer su udarili ''šamar srpskom narodu i njegovim žrtvama, jer general Mladić je lažno optužen.'' Ali, osudili su Bošnjake i Hrvate zbog ''teške presude'' Mladiću i palili hrvatske zastave. Nakon presude generalu Praljku Srbi i Bošnjaci pozdravili su presudu i hvalili Tribunal u Hagu, jedni i drugi palili su zajedno hrvatske zastave u Srbiji i BiH.

Potrebno je sada, nakon što su hrvatski neprijatelji u domovini i u svijetu prolili potoke nevine hrvatske krvi, gdje još mržnja i osveta ne jenjava, jer smo oslobodili i utemeljili samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda u čije su temelje hrvatski branitelji ugradili svoje živote. Rat, izgleda, nije još završen na Balkanu. Što se trenutačno zbiva u Republici Hrvatskoj?

Kako je uređena Dražava Hrvatska?
(a) Kakva je to Hrvatska država u kojoj su do sada više od 3000 hrvatskih branitelja oduzeli sebi živote i brojni članovi njihovih obitelji?
(b) Kakva je to država gdje u hrvatskom nacionalnom hramu - Hrvatskom (državnom) saboru zastupnici SDP i GLAS nisu htjeli odati počast minutom šutnje nepravedno umorenom generalu Hrvatske vojske Slobodanu Praljku, koji uživaju njegove plodove?
(c) Kakva je to država koja tuži hrvatskog specijalca Mihajla Mišu Hrastova za ''ratni zločin'' i traži odštetu od 6,5 milijuna kuna (!) jer je braneći Karlovac ubio 13 srpskih četnika (vojnika)?

(e) Kakva je to država gdje priznati hrvatski publicist i novinar Tihomir Dujmović piše Otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću, srbočetniku koji uređuje i vodi na HRT emisiju ''Nedjeljom u 2'', u kojem se obraća Aci ovako: ''Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnuti se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda.'' Na što smo spali!? Ja sam bez riječi!
Na kraju, kakva je to država čija se Vlada udvara Europskoj zajednici, ''ne znajući'' da Brussels od Srbije želi napraviti balkansku Njemačku, a islamske zemlje od BiH europsku Tursku.

Hrvtski narod mora braniti svoj suverenost
Nužno je potrebno uvesti vojnu obvezu (minimum godinu dana), da se hrvatska mladež osposobi, uz profesionalnu hrvatsku vojsku, te budu jamac državne sigurnosti i samostalnosti, jer samo se snagom može braniti suverenitet i državni nacionalni identitet. Mnogi mladi ljudi koji se mahom sele iz Hrvatske ostali bi u domovini, kao što su vojnom obvezom u Izraelu zadržali cvijet svoju mladeži u domovini.

Pokojnom generalu Slobodanu Praljku ne trebaju posmrtne počasti, samo su mu potrebne molitve da mu Svevišnji bude milosrdan. Ali njegova bi najveća nagrada za život, domoljubnu žrtvu i - smrt bila: oslobođenje hrvatskog naroda od ponižavanja u domovini i svijetu; da Hrvati žive slobodno, ponosno i prkosno kako je i on živio u ratu i na robiji. Kada bi pok. general Praljak vidio kako se ponašala oporba i antihrvatski mediji u RH, u Zagrebu, u kojem je on ''2. srpnja 1991. godine kada je kao nenaoružani civil, uz brojne druge zagrebačke civile, pokušao spriječiti da tenkovi JNA iz novozagrebačke vojarne krenu okupirati Sloveniju. Bio je hrabar, tenkove je doslovno gađao grudama zemlje i kolcima za paradajz iz skromnih vrtova...'' (Denis Derk) Što bi rekao da je pročitao članak: ''Za koje su zločine osuđeni čelnici Herceg-Bosne? Pitali su ga (muslimana, o.p.) koje mu je uho draže. A onda mu ga odsjekli...'' (''Jutarnji list'', 02.12.2017.)

Kako se uopće netko u Hrvatskoj usudi napisati i objaviti ovakav vulgarni iskaz o zločinu, ako je to uopće i istina?, jer iskaz je dala zaštićena ''Amila''? Da je general Praljak u životu Snježana Pavić sigurno ne bi napisala takav skandalozni tekst, a ''Jutarnji'' nikad više ne bi dočekao - jutro.

Generel Hrvatske vojske Slobodan Praljak nije osobno bio ni za što ni optužen niti osuđen, nego samo po zapovjednoj dužnosti, kao što je bio optužen i general Ante Gotovina i drugi visoki časnici iz Osloboditeljskog (Domovinskog) rata. Mesić, Josipović, Pusićka i stotinu drugi optužili su i dr. Franju Tuđmana, prvog predsjednika slobodne i samostalne Države Hrvatske za ''agresiju u BiH“ i ''zločinački pothvat'', da je živ bio bi - i osuđen u Haagu. ''Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda.'' (A.G.Matoš)

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu 2018 želim svim živim hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu u domovini i svijetu, prijateljima i čitateljima ove kolumne, s hrvatskom odanošću ZDS, Rudi.