Ličke novine dijaspora arhiva

 

Pismo iz Toronta

HRVATSKA JE VELIKA U - SVIJETU

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. srpnja 2018. u 7:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                                    ''Ovo je nevjerojatno, ovakva utakmica je stvarno borba. Zaslužili                                              smo ovu pobjedu...Hvala Bogu prošli smo...Nema ništa ljepše.                                         kad smo svi jedno-sve je moguće'', rekao je Rakitić.

Političari u (anti)državotvornim strankama, partijama i organizacijama; saborski zastupnici  u RH, te mnogi župani i gradonačelnici uporno naglašavaju da je Hrvatska ''mala  i siromašna'' zemlja, s malim brojem pučanstva, valjda - u odnosu na Rusiju!

Hrvatski narod u obje domovine - RH i BiH, nema svakodnevnu priliku vidjeti svjetske televizijske kanale s vijestima i komentarima, koji na svojim TV programima govore o Hrvatskoj i prikazuju ljepote, a Bogu havla ima ih na pretek, kojima se svijet divi. Nema također mogućnost vidjeti i čitati ni naslovnice stranih dnevnika, magazina i revija, posebice one turističke i športske, u kojima se Hrvatsku glorificira, a Hrvate obožava.

Državna HTV nije hrvatska TV, nego često neprijateljski JTV u Hrvatskoj, nisu ništa bolji ni drugi TV kanali. Tko je u proturječju srpskog i židovskog poimanja hrvatske povijesti taj je na HTV proglašen ustašom i fašistom.

''U ime svoje obitelji pitam sve te đubretarije i smrdljivce (hrvatske povjesničare, o.p), gdje su svi ti ljudi, ako su priče o žrtvama Jasenovca samo srbočetnička (i židovska, o.p.) propaganda?'' I mi se pitamo: kako je na državnoj  HTV đubretar Aleksandar Stanković (Aco) mogao ugostiti  smrdljivca Ivu Goldsteina u vrijeme kada su Hrvati diljem svijeta slavili pobjedu Vatrenih - svoje nogometne reprezentacije u Rusiji?

Mediji u RH pišu i prikazuju i danas o pojavama ''ustaštva'', jer njima i svaka pjesma u kojoj se slave stare slave djedovina - zaudara na NDH. Nije iznenađujuće kad se znade tko vodi TV i uređuje emisije, radio programe, i koji su ''umovi'' urednici, kolumnisti i dopisnici,  čija su imena upisana u crvenim i žutim tekstovnim izdanjima.

Neprijatelji hrvatskog naroda najprije sotoniziraju Hrvate, a onda ih se može slobodno vrijeđati, napadati i - ubijati, jer nije riječ o ljudima nego o sotonama! Dok hrvatski narod slavi pobjede Vatrenih u Rusiji, srbočetnik Aco ugošćuje jevrej- četnika Goldsteina koji bljuje o ''ustašama'', poglavniku NDH dr. Anti Paveliću zbog logor u Jasenovacu.

Imate li zločinačke namjere?
''Vrijedi to upamtiti, sto ljudi i osamnaest vatrogasnih kola trebalo je da se zaustavi veselje jednog hrvatskog navijača. Pet hektara pod Biokovom je izgorjelo, a pola Makarskog primorja završilo je u mraku kad je Hrvatska samo prošla grupu. Ne usuđujem se ni zamisliti  kakva bi apokalipsa bila da slučajno osvojimo Prvenstvo. Vraćajući se iz Rusije, izbornik Zlatko Dalić i momci vjerojatno bi sletili negdje u Mađarsku jer bi cijela naša zemlja bila u kršu, ognju i bezumlju kao obala Gaze radnim danom...
Imate li zločinačke namjere, ovo je vrijeme upravo idealno. Mislite li nekoga opljačkati, provaliti mu u stan, ured ili garažu, oteti ga, zlostavljati, ponižavati, nanijeti mu teže ili lakše ozljede ili ga čak umoriti, svi će vam profesionalni kriminalci savjetovati da to napravite dok hrvatska nogometna reprezentacija pobjeđuje. Ako u nedjelju navečer naši poraze Dansku, a svi koji išta znaju o ovoj igri kažu da je to gotovo neizbježno, pođite laganim korakom, odlučno, ali bez žurbe na adresu koga ste naumili sastaviti s crnom zemljom. Možete mirno upucati svoju žrtvu i raskomadati je sjekirom, rastaviti njezine ostatke u solnoj kiselini u kupaonici, snažnim dezifekcijskim sredstvima izribati krvne mrljice, obrisati otiske prstiju, skuhati i popiti jednu krepku šalicu čaja od šumskog voća i nakon svega napustiti mjesto zločina, ne primjećujući u gomili koja će pucnjavom, automobilskim sirenama i životinjskim urlicima još slaviti pobjednički zgoditak Marija Mandžukića.''

Namjerno neću napisati ime ovog pisca/zločinca, koji se s ovakvim tekstom želio prikazati ne samo Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitaroivić, koja ih je posjetila u Rusiji i bodrila, tisuće navijača iz Hrvatske, BiH i svijeta koji su o svom trošku došli u Rusiju kako bi mogli dati podršku svojim Vatrenim vitezovima. Kolinda Grabar Kitarović bila je opet u Rusiji, na utakmici s Rusijom, što će joj sada zlobnici reći kad se je ljubila i grlila sa izbornikom i igračima. Predsjednica je u Rusiji stavila točku na ''i'' hrvatstvu, domoljublju, državnosti i ljubavi za Lijepu našu! Čestitamo!

Manijak/ pisac i urednici sigurni su da je navijač Vatrenih zapalio šumu pod Biokovom te zbog toga optužio i osudio hrvatski narod u obje domovine i u dijaspori, proglasio ih profesionalnim kriminalcima i karaterizirao najbrutalnijim krvnicima koji na najgnusniji način mrcvare svoje žrtve. Ovaj tekst mržnje objavljen je u Hrvatskoj, u Zagrebu u ''Jutarnjem listu'' i Splitu u ''Slobodnoj Dalmaciji'' (30.06.2018.). Zar nije zabrinjavajuće da manijak (pisac kolumne) još diše u Hrvatskoj!? Ima li još budala u Hrvatskoj koji će kupovati ove ''hrvatske'' novine ? Kako će tek sada reagirati kad su Vatreni uzeli mjeru Rusima u ''majci'' Rusiji? Ruski nogometaši dobro su igrali i dobro prošli, da je Staljin u životu oni bi završili u Sibiru.
Dnevne novine i tjednici u RH ne zaostaju iza Pupovčevih ''Novosti'' u iznošenju povijesnih neistina o Domovinskom obrambenom ratu, slavnim pobjedama u Bljesku i Oluji. Jedina je razlika u tome što Pupovčeve ''Novosti'' plaća Hrvatasko ministarsto (ne)kulture. Ako su državna sredstva priopćavanja (mediji) duša nacije, onda ova Hrvatska nema dušu. Doduše, ima srce koje kuca u domoljubnim portalima, radio programima, lokalnim TV kanalima i kod - Bujice!

Nije ni u najgore doba srbokomunističke vladavine u Hrvatskoj bilo tolikih slavlja: manifestacije o komunizmu, četništvu, jugoslavenstvu i ''suza'' o Jasenovcu, kao što je sada! Za komunističko-jugoslavenske manifestacije velika je zasluga hercegovačkog gnjidavca Milana Bandića, kojeg uzastopno biraju građani Zagreba za gradonačelnika glavnog grada RH!??? Nedavno je Bandić u obnovu parka i fontanu, poznatu kao ''Titova tratinčica'' uložio 700.000 kuna, a građani na tržnicama kopaju po kontejnerima traže koju gnjilu jabuku ili rajčicu. Ni to nije sve. Band(a)ić je bio na četničkoj svadbi posinka Lepe Brene u Beograd, a odmah dan nakon toga došao  je sa petokrakom na ''svečanost''u Brezovicu. Nihil esse (Nitković).

Povorka ''Besmrtnog partizanskog odreda'' u ''Bandićevu gradu'' hodala je kroz središte Zagreba pjevajući partizanske pjesme o krvniku Titu, s jugoslavenskom zastavom i fotografijama poginulih boraca NOB-e, šetali su u partizansko-četničkim odorama i znakovljem od ''Trga žrtava fašizma'' do Trga Republike Hrvatske, odnosno do ''Trga maršala Tita''. Narod  misli, ako ulicama Zagreba mogu ''ponosno'' marširati razgoljeni homoseksualci, zašto ne i Bandaćevi zločinci partizani, jer su podjednako omrženi. Ali, većina onih koji su s petokrakom marširali ulicama Zagreba, ubiru staračku i ''boračku'' mirovinu, koju se ''zakonski'' prenosi na prvo, drugo i treće rodbinsko koljeno, a Pupovac/Plenkovićeva vlada donosi nove zakonske mjere  za manje mirovine ili njihovo  uskraćenje hrvatskim braniteljima i invalidima iz Domovinskog obrambenog rata!?

Tko je kriv za fašizaciju Hrvatske?
Za ovakvo ružno i ubitačno stanje u državi, u prvom redu, optužujemo i osuđujemo Vladu/e u Hrvatskoj, koje su prevarile hrvatski narod s lažnim obećanjima dok su došli na vlast, a onda su narod prevarili i nastavili vladati onako kao prije dolaska predsjednika dr. Franje Tuđma, i prije Bljeska i Oluje. Za ovih 27 godina, od Domovinskog obrambenog rata, malo što se promijenilo u sadržaju, samo su se promijenila znakovlja (izuzev petokrake, koja je opet postala aktualna, odlukom Pupovca/Plenkovića. Vlast je u RH uglavnom ostala u rukama četničko-komunističkih boraca i jugoslavensko- hrvatskih udbaša, koje sada nasljeđuju njihovi sinovi i kćeri, Titovi skojevci, ili europejski skakavci.

Nakon ''Istambulske deklaracije'' Sabor je donio još jednu veleizdajničku odluku, sa 72 glasa 'za' (većina HDZ-ovaca!) 15 'suzdržanih' i 20 'protiv' donio zakon o arhivskom gradivu i arhivima o promjeni datuma do kojeg je gradivo dostupno. Promjena datuma je problem, rekao je dr. Zlatko Hasanbegović u ime Neovisnih za Hrvatsku istaknuvši da je ključna točka ''ovog podmuklog protulustricijskog kukavičkog jaja od zakona.'' Očevidno je da se ovim zakonom treba zaštiti one najodgovornije za pokolje hrvatskog naroda od Bleiburga do Ljubuškoga. Da je arhivsko gradivo i dostupno, ne bismo imali uvid u cijelu istinu. Evo što mi piše jedan vrhunski istraživač povijesne istine:
''Išao sam prošli tjedan u Hrvatski državni arhiv. Koliko sam do sada vidio, mnogo toga je iz arhiva Udbe izbačeno, a čini mi se u te arhive štošta ubačeno. Nisu to učinili ljudi koji sada rade u arhivima nego neki koji su od 1990. imali pristup arhivima.'' S ovim je sve rečeno!
Ugledni hrvatski novinar i publicist M. Ljubić (nkv.hr) piše:''Republiku Hrvatsku, preuzeli su ljudi i ideje zbog kojih je Thompson spjevao svoju pjesmu Bojna Čavoglave. Točno onoliko, koliko se ta pjesma ne smije godinama emitirati na državnoj HRV, točno onoliko, koliko se njenoga autora progoni, točno onoliko, koliko se svaki dah slobode i pobjedničkog mentaliteta iz povijesnih hrvatskih nacionalnih pobjeda spori proganja, točno onoliko, koliko otvoreni neprijatelji koriste državne pozicije, proračun, sinakure svih vrsta i statusa; da unište nacionalni pobjednički mentalitet i duh pobjedinka u hrvatskom narodu.''

Posljedično tome, ilegalni useljenici  iz Azije i Afrike ulaze u Hrvatsku na svim graničnim  prelazima sa susjednim državama, dok u isto vrijeme hrvatska mladež legalno se iseljava u tuđinu. Za radnike u Hrvatskoj ''nema posla'', a za one koju dolaze ima posla, osigurani su stanovi, zdravstveno , također su i zaštićeni od EU u Hrvatskoj, koja im garantira stalni boravak i prosperitetnu budućnost. Za hrvatsku svesrdnost stižu velike hvale iz Brussellsa! ''Uz petu obljetnicu hrvatskog pristupa Europskoj uniji... od prvog dana ponaša se kao zemlja utemeljiteljica EU-a... postala je kompletnija i želim čestitati na ovoj obljetnici Hrvatskoj, koja je velika nacija'', rekao je Jean-Claude Juncker predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
Međutim, činjenica je, od kako je Hrvatska članica EU, postala je siromašnija i malobrojnija. Očevidno je, da Europskoj uniji, koju danas predstavljaju Donald Tusk, Jean-Claude Juncker i Andrej Plenković, a podupire George Soros, nije stalo do hrvatskog naroda nego do zemlje Hrvatske koju bi htjeli naseliti azijskim i afričkim plemenima i europskim kriminalcima, drogašima, homoseksualcima i ateistima. Konačno, ukidanje hrvatske kune i uvođenje euro je kapitulacija - predaja suvereniteta.

Hrvati bježe iz Hrvatske zbog politike?
Priča kako veliki broj iseljenika bježi iz Hrvatske zbog politike, ne drži vodu. Piše mi jedan bivši politički emigrant, prijatelj i dugogodišnji suradnik iz Zagreba: ''Velika većina je ovdje imala posao, a imaju i kuće i stanove bez hipoteka. Sada ovdje ostavljaju svoje kuće i stanove koje bi netko drugi trebao za njih održavati, uzimaju poslove bilo kakve s jednim ciljem da što brže što više zarade. U tuđini rade poslove koje drugi neće. Radi veće zarade vode i djecu radi većeg dječjeg doplatka. To što su sada u tuđini beskućnici, podstanari podstanara i što će im se djeca otuđiti, ne uzimaju u obzir.'' Imprudens vulgus tantum praesentia curat. Nerazborita svjetina brine se samo za sadašnje - i zadnjicu.

Neprijateljski mediji u Hrvatskoj su s riječju, slovom i slikom ubojice hrvatskog naroda, jer nukaju mladež da iseljavaju, donoseći naručene reportaže od nedavnih iseljenika, koji su se već ''dobro snašli - obogatili''. Kada već idu u tuđinu oni koji imaju i kojima nije potreba, onda se za njima povode i oni koji imaju mnogo manje ili skoro ništa. Iz ''političkih'' razloga iz Hrvatske se iselila Vlatka Pokos, istrošena bivša pjevačica i televizijska faca, i došla u Kanadu, gdje se partizanka želi skrasit u ''ustaškom gnijezdu'' emigraciji. Redovito se javlja s osvrtima iz Kanade, koje objavljuju (fuju) dnevni listovi u Hrvatskoj:''Ponosna sam na partizane, prezirem ustaše i sve one koji ih veličaju.'' Vlatka je poručila predsjednici i premijeru da ''upravo zbog degutantne korupcije na svim razinama ljudi odlaze.'' Vlatka je izgubila kompas. Naime, vatrena partizanka i velika jugoslavenka došla je u demokratsku i kapitalističku Kanadu, u kojoj obitava skoro polumilijunska hrvatska politička emigracija, koja je za vrijeme srbokomunističke Jugoslavije bila na glasu: ''fašistička i ustaška'' emigracijom. Vjerojatno će u Torontu, u ''kuli ustaštva'', naša Kanadsko-hrvatska zajednica, vruću partizanku''srdačno'' ugostiti, a mnogi su je vidili s velikim osmijehom i izbačenim grudima kako pozira na Facebook naslonjena na otvorenih vrata na BMW. ''Good Luck, bonne chance'' Vlatka!

Nakon raspisivanja Referfenduma - Narod odlučuje, vjerojatno će se iz RH iselit: Jadranka Kosor u Irsku, Stjepan Mesić u ''tursku'' BiH, Ivo Josipović u Srbiju, Milorad Pupovac u Šumadiju, jer neće imati koga zastupati Saboru, Andrej Perković u Belgiju, na čelnu dužnost u EU. Priča se u Kanadi da i Jadranka Vlaisavljević Kosor , iz političkih razloga, planira seliti iz Hrvatske u Irsku. Zašto ne u Sloveniju, gdje je zbog ljubavnih veza, oštetila RH prigodom ulaska Slovenije u EU, tako da je Slovenija ostala bez određenih granica, bez čistih bankarskih i energetski računa s Hrvatskom. Dočim, kada je trebala pomoć Hrvatskoj za članstvo u EU, Slovenija je tražili - iglu u stogu sijena! Granice RH još nisu zacrtane!?
Slovenija se i danas ponaša bahato, 27. godina sa svojim brodicama krstari hrvatskim vodama i hrvatske ribare tjera iz ''svojih'' voda. Optužuje Hrvatsku u EU, na Međunarodnom sudu i Ujedinjenim narodima, kako bi proširili svoju granicu na štetu Hrvatske, jer nisu u stanju vratiti od Italiji i Austriji ništa od onoga što im je Tito poklonio.

Nisu ništa bolji ni drugi susjedi Hrvatske. Crna Gora nesmetano plovi ukradenim hrvatskim brodom po Jadranu i Sredozemnom moru, još se prijete, ''ako Hrvatska nastavi s potražnjom brodova i podmornica'', koje su iz hrvatskih luka i brodogradilišta  ''sklonili'', te konačno i prisvojili, ''Crna Gora će Srbiji otvoriti luku i izlaz na Jadran.'', rekao je ministar obrane Predrag Bošković, kojeg kao i Milu Đukanovića crnogorska ''Pobjeda'' opisala riječima: ''nekad četnici, danas NATO jurišnici''. Ako se bude pitalo Boškovića i Đukanovića uskoro će i Rusija uploviti u NATO-ve vode u Crnoj Gori, može i u hrvatske vode, jer granica sa CG nije zacrtana-!?
''Da nije bilo svesrdne podrške Hrvatske,  nikada Crna Gora  ne bi ušla u NATO, niti bi se Bošković junačio po svijetu kao NATO ministar. Svesrdan je i bezuvjetna podrška Hrvatske na putu Crne Gore i u EU članstvo. Kad se vidi crnogorsko muljanje i kršenje dentimenskih dogovora oko povrataka 'Jadrana'', postavlja se pitanje treba li im uopće pružiti podršku? Ili, ta podrška treba biti, što bi bilo posve državnički, uvjetovana.'' (maxportal.hr)

Hrvatska će napraviti istu pogrešku sa BiH-a, koja je Hrvatskoj najbliža i s kojom ima najdužu granicu, pokušati na zadnja vrata uvući u EU, kao što je Crna Gora ušla u NATO. Mesić i Josipović, bivši predsjednici RH, htjeli su Srbiju u paketu s Hrvatskom učlaniti u EU i sada bismo imali u Hrvatskoj ''europske sugrađane'': Šešelja, Vučića, Vulina, Dačić i mnoge šumadijske četnike na plažama Jadrana, koji bi se ''osećali kao u otadžbini''!

O granicama sa Srbijom, više se ne može govoriti bez uzimanja u obzir ''Republiku Srpsku'' s kojom RH graniči. Dakle, granice sa Srbijomu teško će biti učvršćene dok su u Hrvatskoj na vlasti četnici, partizani i komunisti. Bit će još teže u onom drugom dijelu BiH, gdje RH graniči s ''Federacijom'', odnosno ''bošnjačkom (turskom) državom''. Turska kopneno graniči s osam zemalja, s jakim etničkim Turcima, koji predstavljaju tursku manjinu. U novije vrijeme Turska ''graniči'' s BiH-a, koju je Alija ''dao Turcima u amanet'' (poklon!). Na jugu Hrvatska graniči sa Herceg-Bosnom, ali i tu ima problema. Naime, ''Federacija'' se protivi gradnji Pelješkog mosta, jer su jako zabrinuti za neometan prolaz ''bošnjačke mornarice'', odnosno turskih brodova. ''Narod koji nema zacrtane i čvrste granice nije nacija'' (Trump). Narod odlučuje: umjesto Referenduma imamo Plebiscit o suverenitetu RH!

Konačno su pobjede hrvatskih Vatrenih osvijestili hrvatski narod sa svojim ponašanjem, igrom vrhunskog nogometa, također tenisa, rukometa, odbojke, boksa i drugih športskih disciplina s hrvatskim stijegom, zastavama koje blistaju po ulicama, na stadionima, kućama i trgovima, ne samo u Rusiji, Hrvatskoj, BiH, nego u svim državama svijeta gdje ima barem jedan Hrvat. Rimčevi Kinezi navijaju za Hrvatsku: ''Pogledajte kako šalju pozdrave Vatrenima odjeveni u hrvatskim dresovima.'' (narod.hr). Mnogima je teško i zamisliti, da su Hrvati toliko vatren narod, da imaju nuklearni nacionalni ponos, ljudske upornosti i izdržljivost. Hrvatska nogometna reprezentacija i hrvatski navijači koji su došli iz Hrvatske i iz cijelog svijeta u Rusiju, u hrvatskim dresovima držali u rukama jedan do drugoga 100 metara dugu zastavama crven-bijeli-plavi s grbom, najljepši stijeg na svijetu, na središnjoj gradskoj ulici. WOW!

Što nije uspjelo političarima i političkim strankama nakon Referenduma (19. 05. 1991.)i prvih slobodnih izbora u RH, to su ostvarili naši Vatreni u Rusiji: ujedinili su domoljubne Hrvate u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori.Tko može danas nakon ovakvog nacionalnog osvješćenja i oduševljenja nakon pobjede Rusa u Rusiji i posumnjati u odlučnost hrvatskog naroda da se konačno obračuna i s petom kolone u RH. Slijede slobodni udarci s bijele točke!
Nije više primarna lustracija, jer narod znade koji su udbaši, koji su ortodoksni  četnici, koji su odani jugoslavenstvu, koji su ubijali i pljačkali hrvatski narod od 1941. do 1991., koji su vojnici iz JNA, s četnicima iz Srbije i Hrvatske, izvršili agresiju i pokolje, ostavili tisuće jama i bunara zatrpanih iznakaženim ljudskim tijelima; koji su izvršili prevaru u privatizaciji, koji su opljačkali Hrvatsku u Domovinskom obrambenom ratu i nakon rata, koji su ušli u politiku zbog osobnog profita, a ne zbog narodnog prosperiteta, koji su od ljudske ništice u znanju i imanju postali milijunaši - prešli su Rubikonon: Alea iacta est! (kocka je bačea!)

Gotovo je, ne može se više zaustaviti i vratiti hrvatsko domoljublje u stanje mirovanja i čekanja, u opraštanje i kulturno ponašanje, mada smo izazvani i omalovažavani na sve moguće načine, kao da smo meso bez kosti. Pokazali smo cijelom svijetu da je Hrvatska velika, da nismo mali narod, nego narod s velikim ljudskim kvalitetima. Hrvatsko dobročinstvo iskorišteno je do maksimuma- i točka! Građani kojima se ne bude sviđala novo uređena Država Hrvatska, neke se sele u matične zemlje, također Hrvati koji mrze svoju domovinu neka traže novo utočište. Nakon nove Oluje Hrvatskla će biti demokratska, u kojoj će vladati diktatura zakona, a sudstvo  mora biti u službi hrvatskog naroda, ne nikakve političke stranke, partije ili utjecajne osobe /a. Bez obzira kakvi će biti konačni uspjesi Vatrenih na ledinama u Rusiji, oni su već pobjednici jedne od najvećih pobjeda u Hrvatskoj nakon Oluje, jer Vatreni su inicijatori završnog udarca domaćim neprijateljima hrvatskog naroda. Neka nam Bog pomogne!

Uzalud Vam trud svirači! Dolazi vrijeme dominacije duhovne Hrvatske.

„ Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca“ (Gospina poruka).



Pismo preko bare

STOLJEĆE U RATU SA SRBIJOM

Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. travnja 2018. u 21:40

Piše: Rudi Tomić

 

U hrvatskom političkom poimanju mnogo je apsurdnosti, što je protivno razumu, i nije čudo da je narod toliko skeptičan, jer je stoljećima bio varan od većine vlada: okupatorskih režima, zajedničkih vlada sa susjedima i domaćih vlada i vladara - sve do predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.

O vladama poglavnika NDH dr. Ante Pavelića i predsjednika RH dr. Franje Tuđmana ne može se govoriti isključivo o vladama i vladarima, jer su ratovali (1941. i 1991.) protiv istog neprijatelja: srpskog imperijalizma, srpskog  fašizma, srpskog domaćeg četništva, srpskog komunizma i  srboslavlja, s kojima smo jedno stoljeće u ratu.

''Prije 116 godina, u Zagrebu je glasilo 'Srbobran' prenio članak 'Srbi i Hrvati' iz Srpskog književnog glasnika u kojem se Hrvatima najavljuje rat „do istrage naše ili vaše'' (hrv. do istrebljenja). Iste te godine u Beogradu su osnovani četnici.... U vremenu 1916. i 1917.g izvršen je prvi veliki pokolj hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika (njih nekoliko tisuća) u Odesi od strane srpske vojske i Kozaka, 5. prosinca 1918. izvršen je pokolj hrvatskih domobrana i građana, 13 ubijenih i 17 ranjenih u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, na mirnom prosvjedu protiv prijvarenog pripojenja Države SHS Kraljevini Srbiji, sa sjedištem moći u Beogradu.(Damir Borovček, viktomologija.com.hr)

Dakle, već 100 godina četnici vrše pokolj hrvatskog naroda - u Hrvatskoj. Latini su rekli: Canis a corio nunquam absterrebitur unicat. (Pas se neće nikad dati otjerati od krvlju natopljene kože.) Od toga vremena u Srbiji se mijenjaju vođe (kočijaši), a tendencije su ostale - iste.

Nakon fijaska s dolaskom predsjednika Srbije četnika Aleksandra Vučića u posjet Hrvatskoj (12. 02.2018.) ostale su posljedice velikih razmjera na štetu hrvatskog naroda. Njegov dolazak je bio uvjetovan iz središnjice EU, odnosno odlukom Jean Claudea Junckera, a ne voljom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u što smo bili uvjereni.

''Dva mjeseca kasnije, ti isti, koji 'nad nama vladaju', poslali su saborsku delegaciju koju su sačinjavali oni koje ja ne bi poslao ni na Sjeverni pol da predstavljaju Republiku Hrvatsku. I tu i takvu ekipu, sklopljenu i sačinjenu od svega i svačega, a ponajviše od ničega, omalovažavali su tamošnji četnici, ratni zločinci i mrzitelji svega hrvatskoga u ulozi - domaćina. Da, u ulozi domaćina, jer su četnici, ne samo Šešelj, nego i Maja Goković i Aleksandar Vučić, što znači kako nije trebalo ni ići u Srbiju dok je ovakva i dok ju vode četnici, ratni zločinci i nacional-fašisti. (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr).

Predsjednik vlade Andrej Plenković poslao je saborsku delegaciju u Srbiju, da što bolje udovolji i da se dodvori Brusslesu, jer Hrvatska preuzima presjedanje Vijeća Europe u svibnju ove godine. Europska je zajednica dala zadatak europejcu Plenkoviću, poznatom po poslušnosti, da pod svaku cijenu namami Srbiju u EU, odnosno da je otme od Rusije, jer Vučić je u Brusslesu ostavio dojam ''demokrate i europejaca'' na Balkanu. Međutim, Šešelj je brutalno napao delegaciju i obesčastio hrvatsku zastavu (iz mržnje i osvete često pali hrvatsku zastavu na javnim skupovima, što je diglo cijenu trobojnici: crven-bijeli-plavi u Srbiji!) s čime je pokvario planove Junckera i Plenkovića. Delegaciju koju je predvodio predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Milorad Pupovac, koji obavlja dužnost predsjednika Vlade, pobjegli su iz Beograda od straha bojeći se aveti Puniše Račića.

Vučić se konačno oglasio o skandalu, ne zbog Šešeljevog napada na saborsku delegaciju i gaženje zastave suverene Hrvatske Države (Vučić, Šešelj i Vulin su potvrdili činjenicu, da se zvijeri  međusobno ne ugrožavaju), nego iz dva druga razloga: ''Prvo, u Hrvatskoj i danas živi 186.000 Srba, oni će se večeras loše osjećati i o njima nema tko brinuti poslije ovoga. (Dakle, Srbi u RH, njih 4.6%, nisu nacionalna manjina, a nisu ni državljani u svojoj domovini, nego Srbi o kojima čak ''ne brine'' ni četnik Pupovac!, o.p). S druge strane , oni najavljuju da će za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni dignuti spomenik Alojziju Stepincu. I taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćno osuđenom za zločine  osuđene protiv Srba dižu u mjestu gdje su bili najstrašniji ustaški zločini. Dakle, to će zbog naših gluposti sada proći nezapaženo'', kaže Vučić.

Blaženi Alozije Stepinac nije ubijao Srbe, nego su četnici poklali sve Hrvate u Zrinu. Ako je blaženi Alojzije Stepinac ''zločinac'' onda su puna nebesa hrvatskih ''zločinaca''. U hrvatskoj tradiciji i katoličkoj vjeri samo mučenici mogu biti sveci, dočim u srpskoj mitologiji i srboslavlju zločinci postaju „sveci“ i njima se podižu spomenici. Vjerojatno će Šešelja, Miloševića, Mladića, Karadžića, Vučića, Vulina i druge zločince vremenom će patrijarh SPC Irinej proglasiti svecima i njima će se podignuti spomenici u aleji ''velikana'' Save, Draže i družine.

Tko vide ustaše u RH?

Zaključci i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemkratskih režima, prihvatila je Vlada RH, deklarirajući se za petokraku a osudivši pozdrav ZDS. (vidi: Vlada RH je (spremna) za petokraku, Hazu.hr) Udruženim neprijateljima hrvatske države i naroda smeta pozdrav - Za dom spremni, jer u tom pozdravu vide otrovnu ''ustašku guju''. Idiotima, veleizdajnicima i (anti)fašistima u Hrvatskoj smeta i domoljubna pjesma Marka Perkovića Thompsona ''Lijepa li si...'' !!! Nekadašnji veleposlanik RH u Francuskoj Ivo Goldstein, koji je držao sliku krvnika Tita u uredu, optužio je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović zbog ''nesposobnosti državnika'', pogotovo loših odnosa sa Srbijom:
''Na vojnom hodočašću u francuskom Lourdesu pjevala je 'Lijepa li si' koja otvoreno podilazi secesionističkim težnjama Hrvata stihom 'Herceg-Bosno, srce ponosno'... Hrvatskoj ne treba predsjednica koja hopa na sredini terena nakon pobjede rukometne reprezentacije i koja pjevajući dovodi u pitanje integritet susjedne države'', oglasio se zabrinuti Goldstein. (direktno.hr) Glodsteinu i Krausu, posrbljenim Židovima u Zagrebu, bolje bi odgovara pjesma ''Jugoslavijo, Jugoslavio...'' Židovska nacionalna manjina, u školskim, vjerskim i političkim institucijama u Hrvatskoj odgajaju svoju djecu da mrze svoju domovinu - Hrvatsku, isto kao što čini srpska nacionalna manjina koja otvoreno vodi veleizdajničku politiku. Međutim, židovska vlada u Izraelu ima dobre, prijateljske i poslovne odnose s Hrvatskom. Dakle, Židovi u Hrvatskoj ne moraju biti patuljci, ako nisu gorostasi! Srpski šovinisti indoktrinirali su Židovsku 'opštinu' s antihrvatstvom, antikatoličanstvom i idiotizmom.

Nakon bezbrojnih napisanih osvrta o zločinačkoj Istanbulskoj Konvenciji, kao osmrtnici za Hrvatsku; nakon velebnih prosvjeda u Zagrebu i u Splitu, Plenković se oglušio na žestoke osvrte i stotinama tisuća revoltiranih prosvjednika, kao uz prkos - ratificirao je IK u Saboru ''... nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018., kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.'' (Mile Prpa, hrvatskonebo.com).
Milijun Hrvata žrtvovali su svoje živote na oltaru Domovine u borbi za integralnu slobodu hrvatskog naroda. Zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru nisu bili u stanju dignuti ruku i vratiti IK u Instambul ili Brussles!; nisu se udostojili odati dužno poštovanje hrvatskim braniteljima koji su golim rukama branili svoja i njihova ognjišta! Zastupnici, koji ste dali svoj glas Plenkovića i Pupovca za ratifikaciju IK - sram vas bilo! Ako to nije veleizdaja, onda ni Juda nije bio izdajica. Sokrat je bio u pravu: A kada moćni propalice i zločinci konačno demokratski preuzmu vlast, nastat će bezakonje, a zločinci će postati zakon.

Pupovčeva dinastija u Hrvatskoj

Milorad Pupovac oponaša Stefana Nemanju, mudrog vladara koji je brinuo o narodu. Pupovčeva dinastija poklopci su srpskim političkim loncima na hrvatskim sveučilištima u Zagrebu i Rijeci; u hrvatskoj Vladi i saboru; u medijima u Hrvatskoj; u srpskim strankama i organizacijama u Republici Hrvatskoj. Nije potrebno nabrajati sve dužnosti koje Milorad Pupovac (br. 1) obnaša u Hrvatskoj, jer njega se može vidjeti i čuti svaki dan na malim ekranima, u tiskovnim medijima, na portalima, na pozornicama, na presicima za domaće i strane medije, uvijek se nađe na pravom (prvom) mjestu kada treba dati lažne izjave o Hrvatima i Hrvatskoj. Nakon bijega s delegacijom iz Beograda, Pupovac je rekao: ''Treba ostati hladne glave i učiniti sve da ne budemo taoci ljudi koji gaze simbole države.'' Drugim riječima, pustimo Šešelja neka ''kenja'', ja, Milorad ukrotit ću vojvodu. Radoznalosti radi, navest ćemo samo neke od naslovnice iz Pupovčevih ''Novosti'':
Pupovac: Položaj Srba u Hrvatskoj pogoršao se s oslobađajućom presudom dvojici generala - Gotovini i Markaču; Lijepa naša lijepo gori; Vlada treba da ukine znamenja koja vrijeđaju žrtve; Hrvatska se nedovoljno suprotstavlja temama, negiranje građanskih prava i slobode te klerikalno i nacionalističko razumijevanje društva; U Hrvatskoj je pokršteno 11.000 srpske nejači; Hrvatski konzervativci i katolički aktivisti su rod luđaka; Ne idem na državnu komemoraciju (a član je Vlade i Sabora!) zbog politike zaborava u Hrvatskoj; U Jasenovcu komemoraciju organizirali antifašisti i SNV - Borba se nastavlje (juriš, bre!, o.p.) ''Preplavljeni smo lažima, falsifikatima, poluistinama, predrasudama i nacionalno obojenim stereotipima'' Habulin/Pupovc nisu pročitali  0 ''Deobama'' Dobrice Ćosića: '' Lažemo stvaralački, maštovno i inventivno...''    

Ozren Pupovac (br. 2), sin saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, zaposlen je u Rijeci na Filozofskom fakultetu. Došao je (bez natječaja) kao znanstvenik na Odsjek za kulturu gdje će se baviti dijasporom. U njegovim znanstvenim istraživanjima vjerojatno težina studija biti srpska dijaspora u Hrvatskoj, čije će vrijeme i radove plaćati ministarstva kulture i obrazovanja u RH. Sveučilišta u Hrvatskoj postala su srpska učilišta (ne)hrvatske povijesti pa hrvatske studenti odgoju Pupovci, Jovići (Dejan Jović, i sin generala JNA koji je razarao Vukovar, predaju na Hrvatskoj vojnoj akademiji!!!?), Jokić i mnoštvo profesora srpsko-četničkog mentaliteta,odgajaju hrvatske mladež. U prenosnom značenju, srpski su vukovi čobani hrvatskog stada. Nismo valjda zaboravili kako su Turci otetu hrvatsku djecu obučavali u janjičarima i odgajani za krvnike vlastitog naroda.

Tihana Pupovac (br.. 3) odazvala se na poziv Srpskog narodnog vijeća (ćaće Milorada) da istraži tko je rušio, skrnavio ili zanemario spomenike NOB-a. - Monografiju o šteti koja je učinjena na spomeničkom nasljeđu NOB-a, u kojoj je evidentirano TRI tisuće od ukupno SEDAM tisuća spomenika WOW) ... kako bi se aktualiziralo taj problem  te se pokušao adekvatno kontekstualizirati, je progovaranje o tome što se nalazi u pozadini politike koja je dovela do rušenja.'' Pupovčeva kći iznosi broj oštećenih spomenika, vrijeme uništavanja te nagađa o razlozima i mogućim počiniteljima. Usput, govoreći neistinu, vrijeđa hrvatske vlasti nakon 90-ih godina.

''Primijetila sam razlike u odnosu Jugoslavije i Hrvatske prema vlastitoj povijesti'', kaže Pupovčeva kći. ''U Jugoslaviji koja je u smislu modernističkog projekta bila okrenuta pitanju budućnosti i socijalističke izgradnje, trauma velikih ljudskih žrtva Drugog svjetskog rata razriješena je narativom o herojskoj borbi za tvorbu nove socijalističke budućnosti. Danas se, pak, nalazimo u momentu koji je opsjednut vlastitom prošlošću i njezinom revizijom i u tom smislu ideološki kontekst koji živimo je onaj idologije žrtve, a to je vidljivo u načinu na koji se obilježavaju logor'', govori Tihana Pupovac. (maxportal.hr). Narodna poslovica kaže:Ne će kruška pasti dalje od stabla!

Slavica Lukić (br. 4), druga Pupovčeva supruga, poznata po napadima na hrvatske branitelje i proglašava ih ustašama. Slavica Lukić bila je prva osoba koja je osuđena zbog javnog sramoćenja u Republici Hrvatskoj. Srpskojugoslavenski novinari u Hrvatskoj izabrali su profesora beogradskog fakulteta četnika Siniša Leković (neki tvrde da ima samo srednju školu) za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i Pupovčevu suprugu Slavicu za potpredsjednicu HND-a, koja brani Pupovca u četničkm ''Novostima'' i srpskojugoslavenskim listovima u Hrvatskoj: Jutarnjem, Slobodnoj i Globusu, a čvrsto stoji uz  srpske (anti)fašiste.
Pupovčeva dinastija odgojila je srpsku ''nejač'', kao što je Damir Kristinić, SDP-ov vijećnik u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji se je nakon Šešeljevog ''podviga'' oglasio na Facebook: ''Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu pa onda organizirajte bicikle, rukometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vremena, slikovanje i mahanje bandirima. Mater vam jebem svima po redu,'' poručio je hrvatskom narodu profesor Krstinić. Kad su ovako inteligentni srpski profesori, što reći za raju? Gdje je sada ''domoljubna'' Torcida, kad treba braniti Hrvatsku u Splitu od četnika Damira, a ne razbijati glave navijačima hrvatskih klubova koji dolaze u Split na utakmice s Hajdukom?

Zaključna misao o Srbima

Poznato je da je Srbin Svetozar Pribičević bio tvorac Hrvatsko-srpske koalicije, koja je izvela prisajedinjenje Države SHS Kraljevini Srbiji. Za tu zaslugu bio je ministar u kraljevskim beogradskim vladama i progonio hrvatsku opoziciju. U tu svrhu stvorio je i terorističku organizaciju ORJUNU, čiji su potomci Krstinić i slični njemu. Kad ga je beogradski dvor odbacio, jer ga više nisu trebali, a kao prečanina nisu mu nikad posve ni vjerovali, prešao je u opoziciju  te s Radićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju.

Dvije godine prije smrti (1934.) Prebičević je uvidio i shvatio: ''...da  Srbi trebaju uviditi i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštivati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost...'' Pupovc bi trebao mnogo toga naučiti od Pribičevića, u protivnom i njega će stići Svetozareva sudbina - smrt u tuđini.

Prije 84. godine Pribičević je, kao obraćenik od velikosrbina i mrzitelja Hrvata, postao čovjek slobodnog duha i demokrat, te uvažio priznati drugima sve ono što je on želio sebi i Srbiji. Vjerojatno srpski političari nisu pročitali Pribičevićevu knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'', ili ako su i pročitali nisu razumili (kao ni Dobričine ''Deobe'') Šteta! Srbija se mora urazumiti, da su s Hrvatskom samo istočni susjedi, a od Srbije će ovisiti, nakon 100 godina agresije, da li će biti dobri li zlobni susjedi. 

Hrvatski je narod došao do spoznaje, da sa susjedima treba imati čiste račune, čvrste granice i eventualno poslovne ugovore, i druge suradnju. Srbi se ne mogu niti smiju bahato ponašati (kao da su u svojoj 'otadžbini'') kada dolaze kao gosti na odmor ili poslovno u Hrvatsku, jer nekima će, u protivnom, biti uskraćen ponovni ulazak, a drugima možda i zatvorska kazna, pa neki bi mnogi dobiti i po nosu zbog lošeg ponašanja.
Srbi bi, kada dolaze u Hrvatsku, trebali imati na umu slijedeće: ''Srbija je počinila najveći zločin nad Hrvatima u povijesti. I to u kratkom - povijesno gledanom - razdoblju. Na štetu Hrvatske bili su: Londonski tajni ugovori 26. travnja 1915.; Krfska deklaracija 20. srpnja 1917.; Rapalski ugovor 12. studenog 1920.; Sanmargeritska konvencija 23. listopada 1922.; Rimski ugovori 27. listopada 1924.; Nettunska konvencija 20. siječnja 1925.;

Nakon 2. Svjetskog rata Nezavisna Država Hrvatska proglašena je genocidnom, a od hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine stvorena je zasebna država; Cijeli istočni Srijem sa Zemunom, Adom Ciganlijom i Petrovaradinom, bez ikakvog pravnog akta pripojen je Srbiji; Boka Kotorska i primorje istočno od ''zaljeva svetaca'' pripalo je Crnoj Gori; Hrvatski Neum sa zaleđem nije vraćen Hrvatskoj; Hrvatski zaljev Sutorina pripojen je Boki Kotorskoj, odnosno kasnije Crnoj Gori bez ikakva pravnog akta. (Pavao Blažević, dragovoljac.com) Ovo su pogubne posljedice ''bratstva i jedinstva'' u koje još i danas, nakon sto godina krvarenja i mrcvarenja, zagovaraju jugofili, (anti)fašisti i petokolonaši.

Poruka Hrvatskom narodu

Slobodni svijet se divio hrvatskom narodu u Domovinskom obrambenom ratu, jer su hrvatski branitelji imali malu šansu pobijediti JNA, treću vojnu silu u Europi, koja je imala svoje vojarne u centrima hrvatskih gradova. Srbija je bila spremna, samo je čekala smrti krvnika Tita, da Jugoslaviju preimenuje u Veliku Srbiju. U isto vrijeme Ivica Račan pokupio je oružje od hrvatske teritorijalne obrane i predao ga JNA, a Budimir Lončar osmislio embargo na uvoz oružja u Hrvatsku, u samom početku Domovinskog obrambenom rata.

Okanimo se pomisli o stvaranju međunarodne komisije za istraživanje logora Jasenovca, jer Hrvatska je Vlada na osnovu „istraživanja“ustanovila de je u Jasenovcu oko 80.000 osoba izgubilo svoje živote. Dokumenti pokazuju da je i taj broj prema stvarnosti daleko niži. Ali, Dodik, Vučić, Vulin, Dačić, Goldstein, te jugočetnici i (anti)fašisti u Srbiji i Hrvatskoj tvrde da je bilo 700.000 ubijenih u kaznenom logoru. Da je toliko ubijeno zečeva u logoru Jasenovc bi morao biti nekoliko puta veći u površini, dubini i u oblacima.

Zašto dati nadležnost Srbiji nad Jasenovcem ?, pita se hrvatski povjesničar Ivo Lučić. Nisu im Hrvati dali, nago su Srbi uzeli. ''Gledajući situaciju u Srbiji, i političku i u znanstvenoj zajednici, uzimajući u obzir i komisiju o Alojziju Stepincu, od povjerenstva koje predlaže predsjednica ne bi bilo ništa. Ono možda dobro zvuči, ali ne bi ostvarilo baš ništa....Pitanje Jasenovca u Srbiji nije pitanje znanosti, nego političkih pozicija koje prikupljaju poene na toj temi i zaoštravaju odnose s Hrvatskom - smatra Lučić. On smatra da Srbiju uopće ne zanima ulazak u Europsku uniju, nego političke elite u Srbiji na antagonizaciji odnosa s hrvatskom grade svoju popularnost u srpskoj javnosti. (Večernji.hr)

Mogli bismo reći da i referendum u Hrvatskoj ne bi polučio željeni cilj, jer to je opcija koju ne smijemo često koristiti. Naime, kada je 1991. godine održan referendum o neovisnosti na kojem su se građani s 94.17 posto glasova izjasnili za odvajanje od Jugoslavije. Odluku o referendumu o samostalnosti Hrvatske je donio tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman. Referendum o izmjenama Ustava i zakona u RH, koji je ,kako kaže prof. Ivo Biondić ''konstitucioniski kaos, proizlazi iz naroda i pripada narodu (Ustav RH, članak 1).'' U nastavku Ivo se pita: 1. Kojem narodu?, 2 Koji to narod odlučuje? Izmjena Šeksovog Ustava množe se brže i efikasnije ispraviti rušenjem Plenkovićevu vlade i prijevremenim izborima.

Na izbore treba masovno izići, kao na referendum 1991. godine, jer suverenitet Hrvatske Države je ugrožen. Iseljavanja su masovan, čak i predsjednica RH upozorava na veliki odlazak hrvatske školovane mladeži u tuđi svijet, a već nas ima više u dijaspori nego u domovini! Na slijedećim izborima, treba izabrati prave ljude (domoljube)i pravu stranku (hrvatsku državotvornu). Ovih zadnjih 18 godina izmijenilo se nekoliko stranaka sa koalicijskim partnerima i nekoliko predsjednika države i Vlade, koji su narušili hrvatski suverenitet i osiromašili hrvatski narod. Hrvatski Mile Prpa u osvrtu ''Ukradena Hrvatska'' navodi detalje kako su prodaja Plive, Ine, Telekoma, Croatia osiguranje i bezbroj drugih vrijednosti koje su prodane u bescijenje. Sve su prodane po principu: ''Ubij vola zbog jednog šnicla kojeg će hrvatski politički barbari za tu transakciju dobiti.''

Od koga Hrvatska posudi novac postaje zaduženik i sluga. Od sadašnjih zastupnika malo njih će imati kuražu izići pred narod i tražiti novo povjerenje, nakon već izgubljenog povjerenja koje je dobio i - veleizdaje. Ako hrvatski narod hoće i želi spasiti Hrvatsku Državu od domaćih i stranih neprijatelja i zadržati hrvatski narod u Lijepoj našoj Domovini, trebamo se aktivizirati, a ne samo kritizirati. Tko sebi ne pomaže i Bog mu odnemaže!


Vrući osvrt iz Toronta

Istanbulska konvencija je osmrtnica Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. ožujka 2018.

Piše: Rudi Tomić

Nisam imao nakanu pisati o zloćudnosti  ''Istanbulske konvencije'' (u nastavku IK), jer su već napisane brojne analize (pročitao sam 56 osvrta o IK od polovice studenog  2017. do danas 19. 03 2018.) - nema što nije rečeno. Ali himbene izjave vladajuće vrhuške ponukale su me na ovaj osvrt:
(a) predsjednika Vlade Andreja Plenkovića: ''u IK ne piše da se uvodi rodna ideologija i oni koji to tvrde nisu pročitali IK ili da je nisu razumjeli'', bila je ponižavajuća poruka hrvatskom intelektualcima, znanstvenicima svjetskog glasa, akademicima u domovini i dijaspori, piscima i političarima;
(b) predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića: ''Moramo voditi računa da nijednom svojom izjavom ne dovedemo u pitanje vladajuću koaliciju'', bila je uvrijeđujuća poruka članovima HDZ-a na skupu u Velikoj Gorici, jer ako se uvrijedi Pupovca - pada Vlada;
(c) predsjednika SDSS i saborskog zastupnika Milorada Pupovaca: ''Svi oni koji govore da je to priča o rodnoj ideologiji zapravo šire mantru kojom bi htjeli dokinuti građanski rast i širenje građanskih prava i slobode, koji bi ograničili ustavnu državu i nametnuli vrijednosti koje nemaju veze s modernom državnom. Umjesto da odlučno branimo vrijednosti antifašizma kao što to čini većina zemalja Europe, mi popuštamo i povlačimo se prema onima koji bi revitalizirali poražene snage u 2. svjetskom ratu koji otvoreno zagovaraju vrstu umivene, oprane poražene politike Ante Pavelića i NDH.'' Umjesto ratificiranja IK, postavimo četnika Milorada Pupovca za predsjednika Vlade u RH, koji bi poželio Hrvatima kao car Kaligula Rimljanima, da imaju jednu šiju, da jednim mahom svima odrubi glavu.

Mogli bismo citirati sve do jednog domoljubnog pisaca koji su objavili svoja kritička gledišta u svezi s IK, ali to nije ni potrebno, jer su - pismeni i polupismeni Hrvati u domovini i svijetu pročitali njihove osvrte, sažetak IK i razumjeli sadržaj. Stoga i tražimo referendum s kojim bi se zaustavilo predsjednika Vlade RH Andreju Plenkovića, da s ''Istanbulskom konvencijm'' ne ponovi tragičnu sudbinu hrvatsku naroda kao sto je bio slučaj s ''Niškom deklaracijom'' (07. 12. 1914.). Na domaćem terenu Plenković se ponaša kao Putin: ucijenio je članove HDZ-a i privilegirao koalicijske partnere (četnike, komuniste, jugofile) i medije.

Plenković je poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok ih je uvjeravao u potrebu ratifikacije IK: ''Ne znam jeste li vi svjesni da ovime možete čak srušiti Vladu. Ako će netko Vladu rušiti, onda ću to biti ja. I nakon toga će se ići na nove parlamentarne izbore. A za njih ću ja slagati liste i može se dogoditi da pola ovdje prisutnih ne bude na njima''. Parafrazirat ću prvu Božju zapovijed: Ja sam gospodar, predsjednik HDZ-a i Vlade u RH, ne možete imati drugih poglavara osim mene!

Još se nije ni ''digla magla'' od zaključaka i preporuka Vijeća za suočavanjem s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, gdje su zdušno podržali petokraku kao simbol ''oslobođenja'', a donijeli zaključak da je pozdrav ''Za dom spremni'' - antihrvatski, odnosno ''fašistički''. Nakon ovakve sramote hrvatskog domoljublja, Domovinskog obrambenog rata, hrvatske nacionalne i državotvorne ideje, Plenković nam nameće sotonsku IK, kojoj je cilj uništiti sve ljudske, vjerske i moralne vrednote u hrvatskom narodu, da bi u konačnici Država Hrvatska bila Europska prćija (proix).

Zbog ozbiljnosti za sudbinu hrvatskog naroda i države treba ponovo naglasiti neke najočevidnije činjenice koje ukazuju na slugansku vlast u Hrvatskoj. Kada bi bilo moguće, trebalo bi ponovo objaviti sve osvrte o zločinačkoj Istanbulskoj konvenciji, možda bi otrijeznilo zavedene i otvorilo oči ljudima slijepog uma i zlih nakana.

Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i hrvatsku državu.
Reći da oni koji su protiv ratifikacije  Istanbulske konvencije 'Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli' je politički i moralno teška uvreda kad dolazi od predsjednika vlade, jer je to laž koje je Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskog naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik te vlade, toga naroda.

Istambulska konvencija je izdaja:
- hrvatskog Ustava, koji ne poznaje pojam rod (pa će ga mijenjati);
- hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiv s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne 'parove');
- hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao Blaženu Djevicu Mariju, majke Kraljice i zaštitnice hrvatskog naroda;
- hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;
- hrvatske djece, jer će ih učiti da nema spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu 'izabrati' (pa i u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati 'on' i 'ona', nego 'ono');
- hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više neće tako zvati, nego će biti ''roditelj 1', a 'majke' će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;
- hrvatskog jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);
- svega drugog hrvatskog, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.'' (prof. emeritus Marko Marušić, kamenjar.com)
Ovdje imamo potrebu ukazati predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću na njegovu prepotentnost (oholost, silovitost, bahatost), jer ne može reći (dare to say that...) da prof. Marko Marušić nije pročitao IK ili da nije razumio - riječ je o čovjeku koji je vrhunski načitan i razumijevanja znanstvenosti.

''Dokazujući sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u sklopu najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa , te da sam osnovao i dvadeset godina vodio svjetski znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest  knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena - godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije'', zaključio je prof. Marušić.

Možda se umišljeni Plenković neće posramiti kada pročita ovaj kratki curiculum vitae čovjeka koji zna čitati i razumje ono što pročita. Pitanje je također što će učiniti zastupnici HDZ-a u Hrvatskom saboru: hoće li prihvatiti ultimatum predsjednika stranke i vlade, da ratificiraju odredbama IK, koje su iznad hrvatskih zakona, čiju će provedbu nadgledati u Hrvatskoj aktivistkinje Rada i Mileva iz Srbije i Crne Gore?; Ili će prihvatiti prijedlog zamjenika predsjednika HDZ-a i dopredsjednika Hrvtaskog sabora, Milijana Brkića: Istambulaska deklaracija DA u djelu što se tiče ''zaštite od nasilja'' ali NE u djelu koji se tiče ''rodne ideologije''. (ovo sliči na ''polutrudnu'' ženu!); Ili će prihvatiti sugestiju Ive Stiera, da zastupnici HDZ-a dižu ruke po svojoj savjesti. Na žalost, većina zastupnika nemaju savjesti, nego spoznaju vlastitog bića motiviranu načelima: meni je dobro - dobro je svima!.

Oporba i ''dobrotvorne, kulturne'' i (anti)fašističke udruge udružene su s predsjednikom Plenkovićem, Pupovcem i drugim antihrvatskim sotonama. kojima smeta sve što ima obilježje hrvatskog naroda i države. Najavljen je prosvjed protiv ratifikacije IK u Zagrebu (24. 03. 2018.) na Trgu žrtava fašizma, na koju će doći oni koji su protiv IK i oni koji su ZA. Oni koji su ZA imaju na svojoj strani antihrvatski medije u RH, Vladu u RH, oporbene stranke i udruge koje su financirane iz hrvatskog proračuna i donacija neprijateljskih vlada, skupina i pojedinaca sa svrhom da što više naštete hrvatskom narodu, jer ako se ratificira IK - to će za hrvatski narod biti veća tragedija nego 1945. godine. Izgleda da je već napisana osmnrtnica za Hrvatsku.

Već je nekoliko puta u Zagrebu bila prolivena krv hrvatskih domoljuba, pa ne bi bilo iznenađenje da se dogodi i ovog puta, jer  najavljen je dolazak: ''Ja dolazim, ali kao sotona da vas sve pocmekam dobrim rafalom. Treba vas sve u duboku jamu'', napisala je Sandra Uranjek Varga profesorica Graditeljsko-geodetske škole iz Osijeka. Da li će Sandra biti kažnjena po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Istambulskoj konvenciji o nasilju i zaključcima Vijeća za suočavanje, ili će  ostati bez kazne kao toliki ratni zločinci u Hrvatskoj?

Zaključna misao

Dok se u Hrvatskoj vodi vruća polemika oko IK, u isto vrijeme izbio je verbalni rat protiv predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je otišla u službeni posjet državama latinske amerike. Naime, predsjednica RH srdačno je bila dočekana u Hrvatskim zajednicama u Argentini i Čileu, gdje su joj domaćini priredili doček, da se osjeća doma - kao u svojoj domovini. Predsjednica ih je lijepo pozdravila i pohvalila njihov uspjeh i ljubav koju su zadržali u svojim obiteljima i hrvatskom crkvama i domovima za Lijepu našu. Gđa Kolinda Grabar Kitarović, među ostalim, je rekla nazočnim Hrvatima, kako su mnogi od njih ili njihovi roditelji došli u Argentinu gdje su našli slobodu i bolje uvjete za život. Njezino priznanje Hrvatima njihovo hrvatstvo i razumijevanje razloga koji su uzrokovali njihovom progonu u domovini i dolasku u tuđinu, uzdrmali su (anti)fašističke, četničke, židovske, komunističke i jugofillske duhove te su optužili Predsjednicu RH, za ''skandal'' - navodno se družila ''s ustašama i ratnim zločincima'' na njihovim skupovima.

Za one kojima smeta pozdrav Za dom spremni, koji u svakom državotvornom Hrvatu vide ''ustašu'', a posebice nas koji smo politički emigranti i svijetu dokazivali da se borimo protiv neprijatelja hrvatskog naroda: srbokomunizma, srboslavlja i velikosrpske Jugoslavije, koji su hrvatskom narodu nametnuli ustaštvo u borbi za obranu naroda i države.

''Ustaštvo, kao povijesno oličenje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama.Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više  moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u životu svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim (državotvornim, op) organizacijama. (prof. Ivan Oršanić, Vizija slobode, Buenos Aires, 1979. str. 258 - 259.)

Ovaj osvrt kojeg sam počeo pisati na Dan svetog Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske i Kanade, završit ću mislima Sisačkog biskupa Vlade Košića:
''Molite da sluganska vlast ne ratificira Istanbulsku konvenciju. Stoga vas potičem: da se molite, osobno i po obiteljima, da se organizira i zajednička molitva u župnim crkvama i u kapelama jedan dan koji je najprikladniji u tjednu. To može biti klanjanje pred presvetim ili molitva krunice na tu nakanu: da se ne ozakoni rodna ideologija u Hrvatskoj. Da uporabimo sva demokratska sredstava da se ta pošast ne usvoji i da izvršimo pritisak na naše predstavnike odnosno zastupnike u Hrvatskom saboru u tom pogledu. Neka nam se Bog smiluje!'', poručio je biskup Košić.


Pogled iz Toronta

Vlada RH je (spremna) za petokraku

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. ožujka 2018. u 8:40 sati

Piše: Rudi Tomić

Zaključke i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić predao je (28.02.2018.) dokument na 33 stranice predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tom prigodom Kusić je naglasio da je Vijeće sastavljeno pluralistički, od ljudi različitih svjetonazora čiji je rad krasio dijalog i razumijevanje u pogledu tema koje su inače prijeporne u društvu.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zahvalio je akademiku Kusiću na vođenju rada Vijeća... Zahvalio se i svim drugim članicama i članovima vijeća, uglednim znanstvenicima, povjesničarima, politolozima i pravnicima, koji su u proteklih godinu dana kroz visoku razinu kulture međusobnog dijaloga radili na ovom pitanju. Međutim, s domoljubnog stajališta: ''Ovo je bila vatrogasna mjera koja je trebala zadovoljiti interese Plenkovićevih ključnih partnera, prvenstveno Milorada Pupovca.'' (dr. Zlatko Hasanbegović) Zaključci i preporuke Vijeća izazvat će u Hrvatskoj još veće emocije u budućnost od onih iz prošlosti, jer i nakon Domovinskog obrambenog rata opet se u Hrvatskoj moramo boriti protiv domaćih i vanjskih neprijatelja i uklanjati njihove srbo-komunističke simbole.

Poslovica kaže: ''nije svako zlo za zlo'' Sada je razvidno koje su osobe alergične na pozdrav ZDS, ne samo u Vijeću - nego i u Hrvatskoj: Andrej Plenković, Jadranka Kosor, Krešo Beljak, Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Furio Radin, Davor Bernadić i drugi jugojuniori i udbaši.

Ako se usvoje zaključci Vijeća, onda treba ustanoviti drugo Vijeće, koje će nakon dangubljenja godinu dana, donijeti zaključke i preporuke, kako Hrvatska nije trebala proliti toliko krvi i izgubiti tolike ljudske živote zbog izlaska iz Jugoslavije, nego samo promijeniti naziv ''FNRJ'' u ''ZB'' (Zapadni Balkan). Onda bi vuk bio sit i sve ovce na broju! Mogli bismo reći, na osnovu zaključaka i preporuka vijeća, da su hrvatske žrtve od Bleiburga do Vukovara - bile uzaludne jer nismo u Domovinskom obrambenom ratu uspjeli osloboditi hrvatski narod od unutarnjih antihrvatskih neprijatelja. Neprijatelje koje smo savladali u ratu ne možemo se njih opet bojati; možda ih trebamo voliti, jer nam ukazuju na naše pogreške.

U 60-godišnjem publicističkom radu nikad nisam citirao Tita, ovoga puta moram, jer je bio u pravu. Naime, Tito je rekao: ''Ja se ne bojim vanjskih protivnika, nego unutarnjih neprijatelja.'' Većina članova Vijeća nije pristala na zabranu krvave petokraka iz Brezovice i Kumrovca, što znači da će ''zv(p)izda još neko vrijeme svjetlucati'' u Banskim  dvorima. Još samo što nisu ponovili poruku iz Kumrovca: ''Dok je Tito bio živ, svima nam je bilo bolje.'' (v. l.) Predsjednik vlade Plenković titulirao je članove Vijeća: ''ugledni znanstvenici, povjesničari, politolozi i pravnici, uz visoku razinu kulture radili na ovom pitanju.'' Sporne su njihove titule i kultura, jer su mnogi diplomirali i doktorirali kod velesrbina Dejana Jovića, Milorada Pupovca i brojnih ''burazera''; očevidno je koliko ''uglednici'' Vijeća mrze svoju domovinu deklarirajući se za petokraku, a osudiše pozdrav ZDS - prisegu hrvatskog naroda za svoju posebnost.

U zaključcima Vijeće je usporedilo hrvatski pozdrav sa simbolima totalitarnih režima, ustanovili su da je hrvatski pozdrav Za dom spremni - fašistički pozdrav! Samo zato što su se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vojnici međusobno hrabrili u pozdravljanju s ZDS, jer su takvu spremnost osjećali i u toj odanosti za Hrvatsku bili spremni dati svoj život, što su mnogi i dali. Zaključke Vijeća komentirala je i Predsjednica RH, rekavši: ''Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, ali je kompromitiran za vrijeme ustaškog režima.'' Alternativa tadašnjem režimu NDH bili su partizani i srbočetnici u Hrvatskoj, koji su s petokrakom i kokardom rušili, ne samo ''ustaški režim'', nego državu hrvatskog naroda; ubijali odreda i palili redom sve što je gorit moglo, s ciljem uspostave komunističke Jugoslavije, odnosno crvene Velikosrbije. Stoga i malo razuman čovjek ne može usporediti borbu hrvatskog naroda za svoju državu s borbom neprijatelja hrvatskog naroda za interese jugoslavenskog komunizma i lokalnog četništva; hrvatsku povijest poistovjetiti s fašističkom i nacističkom okupacijom, a osnažilo režim koji je bio krvoločniji od fašističkog režima.

Zločinci 20. stoljeća

Hitlerov režim, odnosno ''Sile osovine'' odgovorne su za umorstvo 30 milijuna života, a komunistički režimi odgovorni su za umorstvo 114 milijuna života, odnosno tri (3) puta više od nacističko-fašističkog režima. Tito je na osnovu svoga uvjerenja o bojazni od unutarnjih (domaćih) neprijatelja naredio masakriranje (pokolj) hrvatskog naroda (potencijalnih neprijatelja) i uvršten je u kategoriju s najvećim zločincima u 20. stoljeću. Naime, komunistički režimi koje simbolizira petokraka, odgovorni su za 114 milijuna ljudskih života: Mao Zedong (60 milijuna), Staljin (40 milijuna), Pol Pot (1.7 milijuna), Kim II-Sung (1.6 milijuna), Mengistu Haile Mariam (1.5 milijuna), Tito (570.000), Ho Chi Minh (200.000), Castro (30.000) Dakle, komunistički zločini su veći (brojčaniji) za 75 milijuna od žrtva fašizma. Ovo su povijesne činjenice.

Kako je uopće moguće svrstavati Nezavisnu Državu Hrvatsku u - fašističku tvorevinu, kad u NDH nije bilo niti jedne hrvatske političke stranke niti vojne jedinice s fašističkim obilježjem. Na listi zločinaca 20. stoljeća, nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, izuzev u komunističkoj Jugoslaviji, u Srbiji i među partizanima, koji su se borili protiv države hrvatskog naroda za uspostavu komunističke kolonije u velikosrpskoj komunističkoj Jugoslaviji. Nitko ne može negirati da nije bilo zločinaca i počinjenog zločina u NDH, jer hrvatski je narod branio svoja ognjišta od višebrojnih neprijatelja, te u takvim okolnostima tko je u stanju biti priseban? No, žrtve su žrtve, i svaka je žrtva zločin. Što je veoma karakteristično, da su komunisti i srbočetnici ubijali Hrvate bez predomišljanja. Nitko od Hrvata, koji su se borili za svoju domovini nije bio pošteđen: ''Hrvat je bio ustaša, a ustaša je bio zločinac i smrtna kazna je ultimativno određena.''

Nisu, doduše, ništa bolje prošli ni hrvatski branitelji iz Domovinskog obrambenog rata, jer i njima se prišiva etiketa ustaštva i zločinačkog pothvata, samo zato što su se borili za svoju samostalnu i demokratsku državu hrvatskog naroda.  Zbog borbe za svoju domovinu, mnogi su branitelji, koji su ostali živi, završili na međunarodnim sudovima  ili bili kažnjeni u oslobođenoj Hrvatskoj, ili po jugoslavenskom zakonu u Srbiji.

Zaključna misao

Ako hrvatski narod usvoji (prihvati) prijedlog Vijeća i odluku Vlade da će po ''zakonu'' biti kažnjeni svi koji se budu služili s pozdravom  ''Za dom spremni''; ako, recimo, hrvatski narod pristane na odluku takvog zakona, onda je to kapitulacija, odnosno nismo spremni boriti se za svoj dom i svoju domovinu. Tko može nešto takvo očekivati od hrvatskog naroda, koji je bio spreman kroz stoljeća zubima kidati okove ropstva za svoj dom, u kojem živi njegova hrvatska obitelj, i za svoju domovinu u kojoj živi njegov hrvatski naord.

Nadam se, uz pomoć Božju, da hrvatski zastupnici neće biti ucijenjeni zbog srpsko-četničke manjine (koja je ''ugrožena'') i koju predstavlja isprdak beogradskog sistema Milorad Pupovac u Hrvatskom (ne)državnom saboru. Također se nadamo, da domoljubni zastupnici (valjda ih ima u Saboru) neće pristati na nikakve kompromise zbog pozdrava ZDS, pa ako treba napustiti i saborsku fotelju - neka i to bude! Hrvatski će narod takve zastupnike nagraditi ponovnim izborom za svoje predstavnike u  Hrvatskom državnom saboru.

Napisao sam osvrt: ''Posljedice Vučićeve posjete Hrvatskoj'' (objavljen je u brojnim hrvatskim portalima) gdje sam se kritički osvrnuo na taj posjet, jer i slijepci su vidjeli da je Vučić velika srpskočetnička uljezica, koji mijenja dlaku - iz vučije u ovčiju, ali ne i ćud. Neki su mi zamjerili jer sam bio kritičan na vanjskopolitičke razloge i uzroke nekih postupaka naših vrhunskih političara jer sam dopušteno rekao, da smatram da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pogriješila što je pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučica da posjeti Hrvatsku. Naravno da time ni ne pomišljamo da joj osporimo njezine u više navrata dopadljive samostalnosti.

Srbijanski predsjednik Vučić čim se vratio u Beograd skinuo je masku i očitovao se javno: ''Prvi sam koji je imao hrabrost reći im u lice, jasno i nedvojbeno, da drukčije vidim 'Oluju', koju u Hrvatskoj slave, a koja je dan tuge u Srbiji... Pitali su me za neke izjave iz 90-ih u Glini... Pa nisam ja tada govorio samo u Glini, bio sam i u Vojniću, Vrginmostu... I tada sam rekao kako se nadam da će Republika Srpska Krajina opstati.'' Gubernare e terra. Što to nisi rekao u dvorani Lisinskog?

Žao mi što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović povjerovala u dobre nakane Vučića i Pupovca i očito je nasjela i svojim savjetnicima (od koji je jedan već dobio nogu u tur!), kao i licemjernim saveznicima koji su pohvalili njezinu gestu. Si honest sunt, quae facis, omnes sciant, si turpia, quid refert neminem  scire, cum tu  scias? (Ako je časno što radiš, neka svi znaju, ako li je sramotno, što mari da netko ne zna kada ti znaš?   


Pismo preko bare

Posljedice Vučićeva posjeta

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. veljače 2018. u 18:30 sati

Piše: Rudi Tomić

 

Držim se latinske izreke:
                                                        ''Zlo je pogreška, gora je obrana pogreške, najgora je laž.''
                                                (Malus est error, peior defensio erroris, pessimum mendacium).

          ''Na današnji dan prije tri godine započela sam mandat predsjednice Republike Hrvatske. Tu časnu dužnost obnašam u interesu svih hrvatskih državljana, kako u Domovini, tako i u iseljeništvu. Do kraja mandata, u suradnji s Vadom RH, učinit ću sve kako bismo zaustavili iseljavanje mladih i preokrenuli negativne demografske trendove, kako bismo građanima s blokiranim računima omogućili novi početak, a podjele iz prošlosti pretvoriti u zajedništvo za bolju budućnost'', napisala je Kolinda Grabar Kitarović na Facebook.

Predsjednica RH mogla bi se pohvaliti s mnogim uspjesima, koje je ostvarila u ovom kratkom i turbulentnom vremenu: u domovini, u Bosni i Hercegovini i među nama u dijaspori; polučila je također brojne uspjehe na međunarodnoj pozornici, te na mnogim susretima sa svjetskim državnicima u promicanju hrvatske samobitnosti, povijesne istine o Domovinsko osloboditeljskom ratu, gospodarske suradnje s EU i drugim državama u svijetu, te suradnja u NATO-u.

Jedna od većih pogrešaka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila je poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na Pantovčak (12. 02. 2018.) I to iznenadno i ubrzano, kao da se je radilo o nekom izuzetno važnom događaju kojeg se ne može niti smije odgoditi. Mnogi u domovini i mi iz dijaspore ukazivali smo našoj predsjednici da nije ni vrijeme ni prilika ugostiti predsjednika Srbije upravo kada njegov ministar vanjskih poslova, očitovan četnik Ivica Dačić, razjaruje ruševine Jasenovačkog logora u prostorijama UN u centru New Yorka, te s puno bijesa prosipa laži o broju mrtvih i metodama ubijanja ''nejači'' kako bi što učinkovitije prikazao svijetu - da su Hrvati ''kanibalsko pleme''! Ovo su činjenice.

Doduše, i prije dolaska Vučića u Zagreb, Hrvatska je bila raskomadana; ideološki nedefinirana, politički posvađena, državotvorno neosviješćana, gospodarski opustošena i mentalno disorijentirana između Zapada i Istoka, odnosno Europske zajednice i balkanske asocijacije. Nakon Vučićeve posjete još su više došle do izražaja navedene negativnosti, jer nam je ''ugledni gost'' bacio kost bez mesa.

Doček predsjednika Srbije na Pantovčaku bio je veličanstven, kao da je došao papa Franjo, ili predsjednik Trump. U hrvatskom narodu ima jedna, moglo bi se reći ''božanstvena vrlina'': častimo i neprijatelje za koje znamo da nas mrze; častimo svakoga tko ''navrati'', bilo u državu ili u dom. Kao da dosljedno živimo po sv. Evanđelju (Mt 25. 31-46)

Hrvatsko-srpski odnosi

Što se pak tiče odnosa hrvatskog i srpskog naroda: ne možemo jedni s drugima niti možemo jedni bez drugih! Današnje stanje u Lijepoj našoj je zabrinjavajuće, jer se stječe dojam (govoreći općenito), da hrvatski narod i nacionalne manjine ne vole svoju domovinu; Hrvati se s malim razlogom mahom iseljavaju u Europu ili prekomorske zemlje, a srpski žitelji, koji strastveno mrze Hrvatsku (govoreći općenito), ne odlaze u Srbiju! Dapače, oni koji su po Hrvatskoj ubijali, rušili, palili, te na traktorima otišli u Srbiju, traže da se vrate makar i na ruševine u Hrvatsku - mada ju nikada nisu osjećali svojom domovinom!

Nakon Pantovčaka i Sabora Vučić je posjetio srpsko pravoslavnu Mitropoliju, te otišao obići svoju subraću, lokalne Srbe u Gvozdu, u pratnji Miodraga Linta, predsjednika ''Saveza Srba iz regiona'' koji je rodom iz tog kraja. Mada je Linta poznat hrvatskoj javnosti kao četnik, koji je nazočio otvaranju srpskočetničke izložbe o Jasenovcu u UN-a, gdje je izjavio da u Hrvatskoj još prevladava ''vukovarski mit, koji se temelji na laži i preveri kojoj je za cilj konstantno raspirivanje mržnje prema Srbima nazivajući ih agresorima i zločincima.'' (direktno.hr) Podsjetimo, Lenta je zamjenik predsjednika srpske dijaspore i srbijanskog odbora u parlamentu Srbije, koji je uz mnoge četnike u pratnji Vučića došao (slobodno!) iz Beograda i s domaćim velesrbima i četnicima nazočio je  ''Trećoj VELIKOJ skupštini Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvorani Lisinski u Zagrebu.

Nakon velebnog dočeka na Pantovčaku, Vučić, Pupovac i co. obišli su četničko uporište u Kordunu, gdje su mještanima obećali kako će se njihov život znatno poboljšati, jer nisu više sami i osamljeni - s njima je on i Srbija. Dolazili su i prije Vučića srpski čelnici iz Beograda i obećavali bratsku pomoć Srbima u Hrvatskoj. Ovog puta nešto je drugačije. Vučić je obećao Srbima da će odluke o njihovom životu biti razmotrene i donesene u Beogradu. Što znači: Srbija hoće imati vilajet (srpsku administrativno-teritorijalnu jedinicu) u Hrvatskoj.

Vučić i Pupovac prodaju srpska m.da pod ovčje bubrege

''Srpsko narodno vijeće'' (SNV) izabralo je koordinacijsko tijelo, koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj, kojemu je na čelu izabrani stari/novi predsjednik Milorad Pupovac. Ukupno je predočeno na ''Velikoj skupštini Srba'' trinaest (13) zahtjeva Vladi RH, koji su ultimativnog karaktera. Među ostalim zahtjevima ističe se potreba osnivanja vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jednicu - ''Republiku Srpsku'' u Republici Hrvatskoj. (Potrebno je pročitati svih 13 zahtjeva, gdje se vidi kako su se srbočetnici okuražili s dolaskom Vučića.) Dolazak srbijanskog predsjednika u Zagreb nije bio samo službena posjeta Hrvatskoj, nego i ugovoreni službeni dolazak Srbijanske državne vrhuške na ''Veliku 3. skupštinu Srba u RH''.

Na skupu u Lisinskom, gdje su se okupili velesrpski istomišljenici uz veliku nazočnost društvenih, kulturnih i pravoslavnih srbočetnika, koji su na svom slavlju ugostili veliki broj hrvatskih državnih i političkih čelnika među kojima je bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Od najpoznatijih, koji nije nazočio ovom skupu, bio je predsjednik Vlade Andrej Plenković zbog odlaska u Brusseles.

Ako je već Predsjednica RH pozvala predsjednika Srbije u služben posjet, onda se to trebalo obaviti na Pantovčaku uz doček i večeru i - uzdravlju! Međutim, Kolinda Grabar Kitarović se odlučila otići (13. 02. 2018.) na ''Veliku treću skupštinu Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvoranu Lisinskog, gdje je vidjela kako deve plešu.

''Nije slučajno, što je opet diplomatski skandalozno, Aleksandar Vučić na tlu Hrvatske zamjerio svom hrvatskom potrčku Miloradu Pupovcu što je glasovao za novi zakon o braniteljima s kvalifikacijom o velikosrpskoj agresiji. Jedan sitni ali vrlo znakovit detalj iz posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu govori da službeni Beograd i sve ono što stoji iza njega, dakle Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva i Udruženje pisaca, provode politiku posebnog statusa za etničke Srbe u Hrvatskoj. Kad se govori o pravima manjina Aleksandar Vučić uvijek pri spominjanju hrvatske manjine u Srbiji nije govorio o srpskoj manjini u Hrvatskoj, nego o 'zajednici Srba' u Hrvatskoj, ili čak jednostavno o Srbima u Hrvatskoj.'' (V. Krsnik)

Ne samo da je Vučić javno ukorio Pupovca što nije glasovao protiv hrvatskog Zakona o braniteljima, nego je tim iskazom diskreditirao predsjednicu RH, koja je na krilima hrvatskih branitelja došla na oslobođeni Pantovčak, u oslobođenoj Hrvatskoj - zahvaljujući mrtvim i živim žrtvama hrvatskih branitelja. Hrvatska Predsjednica je na ''Velikoj skupštini Srba...'' rekla i pokazala: ''Na mojim rukavima je danas pisalo 'hrabrost', nadam se da će slijedeći put pisati 'mudrost' (valjda na slijedećem susretu u Beogradu, op)''. U nastavku govora ona se ispričala Vučiću i delegaciji ako su doživjeli neku neugodnost, te dodala da se radi o manjini, a da većina Hrvata želi razgovore i dogovore. Naprotiv, poštovana predsjednice, mi sa sigurnošću možemo reći, da je mizerna manjina građana bila zadovoljna dolaskom Vučića u Zagreb.

Samo što je predsjednik Srbije otišao iz Hrvatske šutke se uvukao Milorad Dodik u Hrvatsku kako bi dao podršku gornjokarlovačkoj eparhiji, gdje ga je pozvao episkop Gerasim. Episkop tretira Dodika kao službenu osobu pa mu je poklonio ikonu Isusa Krista naglasivši da je ona namijenjena državnicima. Miloradu Dodiku nije bio javno dopušten ulazak u RH, niti je imao u Hrvatskoj pratnju hrvatske policije. Podsjetimo, prije nego što se je ušuljao u Hrvatsku, Dodik je izjavio, da '' Dubrovnik nije hrvatski, niti je ikada bio.'' Izjavio je također kako ''treba uključiti probleme iz prošlosti, poput genocidne politike koju je NDH provodila nad Srbima ili ustaških zločina u Jasenovcu i drugim zloglasnim logorima, kao i holokost na Srbima... Srbi ovu temu moraju da vrate na međunarodnu razinu kako bi se i Jasenovac i Jadovno i Prebilovići i mnoga stratišta okarakterizirala kao mjesta genocida nad srpskim narodom od NDH'', kazao je Dodik (novilist.hr)

Zaključna misao

Teško mi je što moram reći našoj predsjednici da je - posrnula pred Vučićem i Pupovcem na kućnom pragu. Bilo je što je bilo. Ali, ne daj Bože da se ovo ponovi, jer sa Srbijom još dugo neće biti dobrosusjedskih odnosa, jer su oni samo promijenili tehniku u ostvarenju Velike Srbije: odložili su puške, nabavili borbene zrakoplove i uzeli pera i papire.

Vučić je već iz Zagreba poslao tekst američkom portalu - europsko izdanje www.politico.eu (13. 02. 2018.), u kojem iznosi sve ono što se sviđa Brusselesu, kao ga je napisao Jean Claudea Juncker. Zanimljivo je da u tekstu Vučić ne spominje Hrvatsku, ali govori kako bi slobodna trgovina proizvoda, ljudi i kapitala ovu regiju učinila atraktivnijom investitorima. ''Indivudualno smo mali, ali zajedno činimo tržište od 20 milijuna ljudi'', kaže Vučić. (maxportal.hr) Kod Srba riječ  ''zajedno'' značenje - ujedinjenje u Veliku Srbiju. Da li uopće Hrvatskoj treba ''Zapadni Balkan'', slobodno tržište, odnosno Srbiju koja bi u ''regiji imala 20 milijuna ljudi'', kada Hrvatska ima slobodnu trgovinu na području Europske zajednice s 508 milijuna stanovnika u 28 država.

Dokle god  Srbija pokazuje šovinističke porive, treba je držati na odstojanju. Sa Srbijom treba najprije učvrstiti granice, dobiti informaciju o ubijenim i nestalim, potom karte postavljenih minskih polja i pod hitno vratiti opljačkano bogatstvo, tada Hrvatska Vlada može i razgovarati o boljim susjedskim odnosima. Ali do tog vremena, treba kontrolirati tko prelazi granicu. Samo država koja ima čvrste granice može sačuvati svoj suverenitet. Hrvatska će uskoro uvesti euro kao valutu, a sahranit će kunu i to će biti kraj hrvatske monetarne fiskalne povijesti, koja je bila uz grb i zastavu dragocjeno blago hrvatskog naroda.

Povedi narod moj u zemlju Hrvatsku, u Bosnu i Hercegovinu i podari mu mudrost i radost da živi i voli na svojoj grudi tamo gdje su naši ljudi... (Adolf Polegubić)


Pogled iz dijaspore

Poštovana predsjednice RH, ne iskazujte čast nedostojnima!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. veljače 2018. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Djelujte danas na način da se sutra ne morate sramiti.
(Sv. John Bosco)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović pozvala je predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, kako je priopćeno iz Pantovčaka: ''zbog dobre vjere u obostranu želju za nadilaženjem prijepora i događaja koji nas drže taocima prošlosti.''

Prošle godine (04.10.2017.) predsjednica je odgodila dolazak predsjednika Srbije ''jer najnoviji razvoji  događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja'' rečeno je tada u priopćenju.

Za dobre odnose sa Srbijom do dan danas nije bilo pogodno vrijeme, niti povoljne prilike, ipak Vučić je ponovo pozvan da dođe u  Zagreb (12.02.2018.) iako je ovo najgore vrijeme za ''izgradnju međusobnog povjerenja'', a Vučić je nedosljedna osoba u svako doba. Vučić se  odazvao i izjavio kako je to za Srbiju ''veoma važan poziv iz Zagreba'' i da će razgovarati sa svim hrvatskim dužnosnicima, predstavnicima srpske zajednice (Pupovcem) i da će ''posjetiti ljude, Srbe koji žive u Hrvatskoj danas.'' Vjerojatno će posjetiti i četnike u Glini, kojima je održao govor 20.03.1995. godine.

Dok se Vučić sprema na put u Zagreb, njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić telali (izvikuje ''novosti'') na izložbi ''Jasenovac - pravo na sećanje'' u  prostorijama UN u New Yorku, gdje na najprovokativniji mogući način blati hrvatski narod s lažima o ''pokolju srpske i židovske nejači'' u Jasenovcu.

Uzalud su svi povijesni dokazi o logoru u Jasenovcu, kao i brojne knjige hrvatskih i stranih znanstvenika, čak izvješća preživjelih zatočenika u logoru Jasenovcu, koji su dali svoje vjerodostojne iskaze. Srbijanski šovinisti ne uzima činjenice u obzir, nego i dalje sustavno šire laži s izmišljenim brojem ubijenih ''nevinih srpskih žrtava'' u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj:

Nema države na svijetu u kojoj Srbija nije prikazala Hrvatsku ''zločinačkom državom''; nema niti jednog međunarodnog foruma na kojem srpsko predstavništvo ili ''znanstvenici'' nisu, isto tako, prikazali Hrvatsku ''žarištem zločina'' u Europi. Na taj način Srbija želi ostvariti svoje šovinističke interese u Hrvatskoj niječući slobodu hrvatskog naroda. Primjera radi - Stevo Đurašković (Srbin) docent na zagrebačkom (Hrvatskom sveučilištu) Odjelu političkih znanosti, u razgovoru sa zagrebačkim (četničkim) ''Novostima''(Srbobranu) konstatira:
''Hrvatska država je neuspješan politički projekt.''

Kako je uopće predsjednica Kolinda Grabar Kitarović došla na ideju da pozive na Pantovčak četnika Vučića odmah nakon njegovog sastanka sa turskim ''Sultanom'' Erdoganom i bosanskim ''Turčinom'' Izetbegovićem u Instanbulu? Možda je to pravi razlog Vučićevog dolaska u Zagreb? Vjerojatno su ova trojica istomišljenika smislili (ujdurisali) podvalu, ali svjesni da sjede na ''staklenom tronošcu'', jer za utemeljeno bilo kakve Unije na Zapadnom Balkanu - ne može se ostvariti bez Hrvatske. Ne može također ni šest balkanski država u Europsku zajednicu bez suglasnosti Hrvatske. Dakle, europski ključ za ulazak država Zapadnog Balkana u EU u hrvatskim je rukama.

Nije tome davno (08.11.2017.) kada je Predsjednica kritizirajući Vladu i iz Pantovčaka poslala poruku: ''Treba nam politička vizija i odlučnost, hrabrost, otpor populističkim politikama i nepopuštanje pred ucjenama.'' Ako je Predsjednica vođena izrečenim principima, ovo nije najsretnija odluka pozvati Vučića u posjet Hrvatskoj i vjerojatno (ne)znajući dovodi u pitanje državničku vjerodostojnost (credibility), jer će njezinu dobrosusjedsku gestu mnogi uzeti kao saginjanje pred Srbijom koju su Hrvati pobijedili u svim ratovima.

U ovim specifičnim okolnostima razgovarati sa Srbijom, hrvatskim stoljetnim neprijateljem, jedino može Hrvatska državotvorna vlada (ne vlada u kojoj Pupovac vlada), koja ima vojnu snagu za obranu hrvatskih državnih i etičkih granica; koja ima snagu pohapsiti ratne zločince, četnike, veleizdajnike (petokolonaše) i kriminalce u Hrvatskoj i iseliti ih na Goli otok. S takvom državotvornom vladom u Hrvatskoj ne bi Srbija svake godine imala inflaciju srpske i židovske ''nejači'' u stotinama tisuća u Jasenovcu; ne bi Srbija držala Vukovarsku adu; ne bi Crnogorci svojatali Boku i ucjenjivali za Prevlaku; ne bi Slovenci gonjali hrvatske ribare u hrvatskom Piranskom zaljevu; ne bi bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) uvjetovali gradnju Pelješačkog mosta - ni bi onda ni Bog  digao ruke od Hrvatske!

Sramim se srama  Vlade u Hrvatskoj
Nisam jedini Hrvat koji se sramim predstavnika Vlade u RH, hrvatskih predstavništava u svijetu, političkih stranaka, (ne)kulturnih društava ''kulturnih'' predstava. Iznenadila nas je lošim odlukama i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na koju smo se zaklinjali u dijaspori da će ona biti hrvatska Margaret Thatcher. Poštovana Predsjednice, nije još kasno ...  ako i dođe do sastanka sa Vučićem i Pupovcem, neka Vaše riječi budu načelne i odlučne.

Hrvatsko političko vodstvo imalo je ovih dana jedinstvenu priliku da se ugledaju na predsjednika SAD Donald J. Trumpa, koji je na svjetskom gospodarskom forumu u Davosu (Švicarska) održao govor stoljeća, u kojem je predstavio Ameriku cijelom svijetu, a sukladno tome ukazao je nazočnim državnicima kako trebaju voditi brigu o svom narodu, o svojoj državi i svojim državnim granicama. Isto kao što on to čini riječju i djelom doma i u svijetu.

Predsjednik vlade Andrej Plenković, upitan za mišljenje o govoru predsjednika SAD Donalda Trumpa, ocijenio je - očekivanim: ''On što se kod njega osjeća jest da je došao iz poslovnog svijeta i da razumije što tom svijetu prije nije odgovaralo i što treba popraviti..., i prilagođavanje američkog predsjednika na globalne okolnosti'', rekao je Plenković. Plenković u Davos i Plenković iz Davosa bez da je bitno naučio! Dok predsjednik Trump šalje poruke svijetu - ''America first'' (Amerika na prvom mjestu), a amerikancima govori: ''..., we must embrace our values and love our country.'' Plenković govori o američkom ''prilagođavanju globalizaciji.''

Plenkovićev prioritet bio je razgovar s Boykom Borisovim premijerom Bugarske, koja trenutno predstavlja EU: ''kako zajedničkim naporima pomoći ovih šest država u našem susjedstvu da ispune ciljeve i približe se ulasku u EU'', a to se odnosi na Srbiju, Albaniji, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju. Plenković je također naglasio, da će Hrvatska predstavljati Uniju polovicom 2020. i ''želim da pitanje proširenja bude jedno od prioriteta.''

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković održao je veoma značajan govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu (06.02.2018.) na pet jezika s čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Na žalost ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj. Plenkovićeva djela govore na sav glas i na svim jezicima, kako je kaotično gospodarsko, političko, kulturno i državotvorno stanje u Hrvatskoj.

Hrvatski narode probudi se i - pobuni se!
Nakon uspostave samostalne, slobodne i demokratske Hrvatske države, koju je hrvatski  narod s mukom oslobodio od više brojnih neprijatelja, euforija domoljublja u Domovini i hrvatskoj dijaspori mogla se osjetiti i vidjeti ne samo na ljudskim obrazima nego i u oblacima. Ali, kada su na vlast došle ljudske spodobe iz poraženog režima i države, onda su ''kola krenula nizbrdo'' i što dalje to sve gore.

Stari partizani su otišli, oni koji nisu već umrli, muče se sa životom, jer ih progone zločini koje su počinili, neizlječive bolesti i starost. Mnogi će umrijeti nekažnjeni za zlodjela, ali u pravednoj državi (koju ćemo uskoro imati) i mrtvima se sudi. Dolaze partizanski, komunistički, jugoslavenski i četnički potomci na vlast - plodovi otrovnog stabla, koji nisu ništa manje antihrvatski od svojih roditelja, stoga je teško predvidjeti bolju budućnost u RH. Ostala su također diljem Hrvatske obilježja zločinačkog režima, spomenici komunističkim i četničkim krvnicima, koje hrvatska djeca gledaju svakodnevno i u tom se ozračju odgajaju. Narod (građani) čitaju antihrvatski tisak, gledaju antihrvatske programe na (ne)hrvatskim TV kanalima, slušaju se srpske, muslimanske i američke pjesme.  ''Ljudi se čude kako je notorni, bezvezni i prijetvorni prilivoda Đorđe Balašević mogao napuniti Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koji je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ''on je zabavan'' (Ike Mandurić).

Srpska manjina, bolje reći četnik Milorad Pupovac, drži Vladu u RH u svojim rukama. Ako, ''nedaj Bože'', Plenković stane Pupovacu na kurije oko - pade Vlada, pade Sabor i narod će imati priliku na novim izborima izabrati hrvatske zastupnike koji nemaju natruhe jugoslavenskog, komunističkog, četničkog, veleizdajničkog i kriminalnog - smrtnog grijeha. Ali neće Pupovac rušiti vladu u kojoj on vlada, ne pogotovo kada dolazi vojvoda Aleksandar Vučić u Hrvatsku, gdje će kao i njegovi predčasnici, politički čelnici i vjerske poglavice koji dolaze iz Beograda, tražiti da se Hrvatska ispriča za ''zločine'' iz II. Svjetskog rata, te da se poboljša položaj ''ugroženih Srba'' u Hrvatskoj.

Nacionalne manjine u Hrvatskoj, kako je nedavno izjavio ustavotvorac Ustava Vladimir Šeks, ''imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna manjina u bilo kojoj državi u Europi'', zahvaljujući Šeksu. Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke - samu u Hrvatskoj! Gdje u svijetu jedna slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi? Samo u Hrvatskoj!

Hrvatska ima dug: 291.629.290.053.07 kuna; rođenih: 33.796: umrlih: 50.191. iseljenih: 36.435. (direktno.hr). S druge strane iz Srbije dolaze u Hrvatsku - i ostaju, kupci i radnici, koji kupuju sa Sorosovim novcima hrvatske hotele i nekretnine u Dalmaciji i Istri, a hrvatsku mladež voze hrvatski autobusi u Njemačku i druge europske zemlje na pečalbu. Curavinus Babylonem, et non est sanata. (Liječili smo Babilon, ali nije izliječen.)

Za ovakvu rasipničku i antihrvatsku Vlast u Hrvatskoj nije nitko izuzetan, a najodgovorniji su oni koji su izabrani da upravljaju državom (Plenković i HDZ), kao i oni koji su takve birali ili su bojkotirali izbore.

Narod u kojem ne vladaju ljudski i Božji zakoni vladat će tiranin.

 


 

Osvrt iz Toronta

Iza smrti spoznat će se svačija vrlina

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. prosinca 2017. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ucviljenoj obitelji pokojnog general Slobodana Praljka šaljemo iskrenu sućut i pridružujemo se u tuzi i molitvama, a Pokojniku želimo vječni počinak u Kraljevstvu nebeskom!

Već nekoliko dana (od 29. 11. 2017.) s napetošću čitam u domaćim i stranim  medijima o tragičnoj smrti generala Hrvatskog vijeća Slobodana Praljka, koja je potresla hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, kao i sve nas u dijaspori. Nisu samo Hrvati bili zatečeni iznenadnom i tragičnom smrti hrvatskog viteza, nego i diljem svijeta smrt pravednog hrvatskog uznika bila vijest nekoliko dana na naslovnim stranicama u tiskovnim izdanjima i uvodne vijesti na TV kanalima, a posebice na društvenim mrežama. O tragičnoj presudi u Haagu bilo je raznih komentara, nažalost većinom uz negativne prosudbe (izuzev hrvatskih domoljubnih glasila i portala) gdje osuđuju osuđenog pravednika i njegovu odluku o samoumorstvu. Dakle, pokojnog generala Praljka i u grobu optužuju i osuđuju veleizdajnici u Hrvatskoj, nezahvalni Muslimani (Bošnjaci) u BiH i nemoralna međunarodna zajednica.

Nitko više nije mogao reći o ratu u BiH i Hrvatskoj na doličan način kao general Praljak, koji je s velikom vojnom sposobnošću obranio djelomično opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Ali s istom takvom odlučnošću i osjećaju odgovornosti opisao je ratna zbivanja u 18 objavljenih knjiga, u kojima je naveo okolnosti i mjesta gdje su počinjeni ratni zločini, jer neprijateljska balkanska najezda na hrvatski narod bila je euforički zločinačka.

Naime, u isto vrijeme s dvije strane - srpske i muslimanske izvršeni su masovni pokolji i masakr hrvatskog naroda u BiH: s jedne strane bile su udružene srbočetničke ubojice/mesari (Milošević /Mladić/ Martić-evci) s oružjem JNA; s druge strane bili su okrutni domaći bosanskohercegovački zločinci/kasapi (Izetbegović/Ganić/Delić/Divjak/Duraković/Halilović-evci): jugo - komunisti; bošnjačkosandžački-islamsti i arapski-turski teroristi-džihadisti (Al Qaeda).

Od Vukovara do Haaga
Zbog srbijanske šovinističke ideje o Velikoj Srbiji  krvlju je natopljena Hrvatska, Bosna i Hercegovina gdje su mase ubijane, ne baš podjednako, Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) i Srbi - Srbi izvan Srbije. Upravo zbog činjenice: počinjenih zločina i velikih žrtava na svim stranama, osmišljena je lažna ideja o ''građanskom ratu'' u Jugoslaviji koju su izmislili u Srbiji, a prihvatile kao činjenicu veleizdajice u Hrvatskoj, također i međunarodna zajednica i mediji u svijetu. Uz srpsku ideju o ''građanskom ratu'' izmišljena je i laž o ''hrvatskom zločinačkom pothvatu.'' Na taj način Srbija je sebe ogradila od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u RH, BIH. No, stoga su srbočetnici i jugokomunisti iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, BiH, s oružjem JNA, počinili gnjusne i nebrojne zločine diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Predsjednik imaginarne islamske države BiH Alija Izetbegović govorio je u početku srpske agresije: ''ovo nije naš (muslimanski) rat''. Misleći, da treba pustiti Srbe i Hrvate neka se bore do - istrebljenja. Ali, kad su četnici izvršili prve pokolje u Foči, Goraždu, potom i drugim mjestima u BiH gdje je srpsko pučanstvo bili u većini - Muslimani su uzeli mačeve u ruke.
Formirana je ''Armija BiH'' s nakanom da se brani od srpskog agresora. Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska dali su podršku i oružje Armiji BiH i dogovorili zajedničku obranu od zajedničkog neprijatelja na svim bojišnicama. No, čim se Armija BiH malo ojačala - vojno, vjerski i politički njeno vodstvo ustanovilo je kako neće moći obraniti BiH od srpske agresije, te su prihvatili Alijin moto: ''Od jačeg (Srba) se brani, od slabijeg  (Hrvata) otimaj.'' Armija BiH nastavila je borbu protiv srbočetnika, ali istodobno su muslimanske oružane snage udarile na hrvatsko pučanstvo u gradovima i selima gdje su muslimani bili u većini, kao što su ranije činili Srbi, i tako je počeo muslimansko-hrvatski rat, odnosno krvavi rat -  sviju protiv svakoga.

Žalosna je činjenica da su hrvatski ''saveznici'', koje je Hrvatska naoružala i s kojima su se dogovorili o zajedničkoj borbi protiv srpsko-crnogorskih četnika, okrenuli puščane cijevi protiv hrvatskog naroda. Nevjericu muslimanskih čelnika, kao i pokolje po hrvatskim gradovima i selima uočio je i vojnički odgovorio general Praljak.

U obrani od višestranih i brojno većih agresora, koji su sijali zločine diljem Hrvatske i BiH, hrvatski su branitelji branili svoje obitelji, svoja ognjišta u svojim domovinama. Ali u tom Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu nije bila dovoljna samo vojnička pobjeda nad krvoločnim neprijateljima - četnicima i džihaista, te su neki pojedinci iz HVO, na svoju ruku, a ne po zapovijedi generala Praljka, prešli na osvetu, odnosno uzvraćali zločin za zločin: oko za oko, zub za zub.

Presude ''časnog suda'' i smrt generala Praljka
Od samog početka, Međunarodni tribunal u Haagu za ratne zločine u Jugoslaviji, pokazao se da je nesposoban i spor (13 godina u sudnici s turom), ali i nepravedan u odnosu na počinjene zločine u Hrvatskoj i nad Hrvatima u BiH, što je bilo očigledno da se Hrvatima ne sude po međunarodnom zakonu  ni Božjoj pravdi, nego po političkom ključu. Trinaest dugi godina suđenja predstavlja jednu trećinu ljudskog radnog vijeka. Kakav je to sud koji tolike godine ne može presuditi šačici ljudi. To, u nedogled rastezanje suđenja, osiguravalo je svima u Tribunalu, basnoslovne zarade i ključni je razlog tako dugotrajnog suđenja.

Nakon što je predsjedavajući sudac Carmel Agius potvrdio kazne prvoj hrvatskoj trojki i Praljku, – general Praljak se ustao i gromoglasno uzviknuo:

''Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac i vašu presudu odbacujem s prezirom.“!
Potom je iz bočice smireno popio kalijev cijanid i srušio se na pod i jedva izustio: Popio sam otrov!

I u roku od nekoliko minuta u sudnici je umro. Taj njegov čin je pravi sokratovski, jer je umro za pravdu i istinu. Mogao je, da je htio, ostati živ i unatoč presudi od dvadeset godina kroz nekoliko mjeseci već bi bio pušten na slobodu, jer bi već tada odslužio 2/3 kazne. To je jedan od najčvršćih dokaza da mu je pravda i istina ispred vlastitog života. „Onaj tko se izgubi tražeći pravdu i istinu, pronaći će se u raju.“ (Codex moralis Croaticum). Tim činom je sebi podigao vječni spomenik. EXEGI MONUMENTUM!

Dakle, sud ga je nepravedno osudio na robiju, a on si je kao pravednik sebe osudio na smrt. Konačno je general Praljak, s oduzimanjem vlastitog života, uvjerio tužiteljstvo o lažnim optužbama i sudstvo o političkoj presudi (koji nikada neće priznati) i cijeli svijet o ''pravnoj'' farsi u Haagu. Čime je general Praljak dokazao svoju odlučnost, odnosno moralnu, ljudsku, hrvatsku i vojničku vrlinu. A sud s nastavkom objavljivanja daljnjih presuda pokazao najveću bešćutnost i amoralnost. Bez  i trunka pieteta.

On je sokratovski odlučio da je bolje umrijeti nego se okaljati i živjeti pod stigmom, odnosno prihvatiti nepravedne optužbe i kaznu za ''ratne zločine.'' Post funera virtus - Iza smrti (spoznat će se njegova) vrlina.

Dakle, mrtav general Praljak bit će još veći neprijatelj nepravdi, koju na najgrublji mogući način nameću hrvatskom narodu međunarodni (i domaći) sudovi, koji u ime agresorskih žrtava donose političke presude optuženim hrvatskom braniteljima. U takvim procesima, i uz najbolje odvjetnike, nemoguće je doći do istine pred zaštićenim svjedocima, među kojima je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić, ili ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić, koja je u Hrvatskom (državnom) Saboru optužila Hrvatsku za ''agresiju na BiH.'' Hrvatskim braniteljima presude su donesene prije nogu su optužnice podnesene.

Još jedan tužni Dan sjećanja na žrtve
Tek što je prošlo 11 dana od obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje - drugog Bleiburga, imamo novu žrtvu hrvatskog generala Slobodan Praljka u Haagu. Dakle, krv hrvatskih branitelja ne prestaje teći, nakon prolića u Vukovaru, Škabrnji, i tisuće drugih mjesta, osvježena je smrću hrvatskog branitelja u ''Palači pravde'' u Haagu.

Ništa nije slučajno. Samo u vremenskom rasponu od 7 dana izrečena su dvije presude u Haagu: Srbinu koljaču generalu Ratku Maldiću (22.11.017.) doživotna robija za genocid u Srebrenici; hrvatskoj šestorki 111. godina zatvora, koji su optuženi za ''ratne zločine''. Ovo su ujedno bile i zadnje presude ovog Tribunala u Haagu.

Presuda je izazvala oštre reakcije u Srbiji i BiH, gdje su čelnici srpskog naroda i vjerske poglavice srpske crkve osudili Sudsko vijeće tribunala u Haagu, jer su udarili ''šamar srpskom narodu i njegovim žrtvama, jer general Mladić je lažno optužen.'' Ali, osudili su Bošnjake i Hrvate zbog ''teške presude'' Mladiću i palili hrvatske zastave. Nakon presude generalu Praljku Srbi i Bošnjaci pozdravili su presudu i hvalili Tribunal u Hagu, jedni i drugi palili su zajedno hrvatske zastave u Srbiji i BiH.

Potrebno je sada, nakon što su hrvatski neprijatelji u domovini i u svijetu prolili potoke nevine hrvatske krvi, gdje još mržnja i osveta ne jenjava, jer smo oslobodili i utemeljili samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda u čije su temelje hrvatski branitelji ugradili svoje živote. Rat, izgleda, nije još završen na Balkanu. Što se trenutačno zbiva u Republici Hrvatskoj?

Kako je uređena Dražava Hrvatska?
(a) Kakva je to Hrvatska država u kojoj su do sada više od 3000 hrvatskih branitelja oduzeli sebi živote i brojni članovi njihovih obitelji?
(b) Kakva je to država gdje u hrvatskom nacionalnom hramu - Hrvatskom (državnom) saboru zastupnici SDP i GLAS nisu htjeli odati počast minutom šutnje nepravedno umorenom generalu Hrvatske vojske Slobodanu Praljku, koji uživaju njegove plodove?
(c) Kakva je to država koja tuži hrvatskog specijalca Mihajla Mišu Hrastova za ''ratni zločin'' i traži odštetu od 6,5 milijuna kuna (!) jer je braneći Karlovac ubio 13 srpskih četnika (vojnika)?

(e) Kakva je to država gdje priznati hrvatski publicist i novinar Tihomir Dujmović piše Otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću, srbočetniku koji uređuje i vodi na HRT emisiju ''Nedjeljom u 2'', u kojem se obraća Aci ovako: ''Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnuti se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda.'' Na što smo spali!? Ja sam bez riječi!
Na kraju, kakva je to država čija se Vlada udvara Europskoj zajednici, ''ne znajući'' da Brussels od Srbije želi napraviti balkansku Njemačku, a islamske zemlje od BiH europsku Tursku.

Hrvtski narod mora braniti svoj suverenost
Nužno je potrebno uvesti vojnu obvezu (minimum godinu dana), da se hrvatska mladež osposobi, uz profesionalnu hrvatsku vojsku, te budu jamac državne sigurnosti i samostalnosti, jer samo se snagom može braniti suverenitet i državni nacionalni identitet. Mnogi mladi ljudi koji se mahom sele iz Hrvatske ostali bi u domovini, kao što su vojnom obvezom u Izraelu zadržali cvijet svoju mladeži u domovini.

Pokojnom generalu Slobodanu Praljku ne trebaju posmrtne počasti, samo su mu potrebne molitve da mu Svevišnji bude milosrdan. Ali njegova bi najveća nagrada za život, domoljubnu žrtvu i - smrt bila: oslobođenje hrvatskog naroda od ponižavanja u domovini i svijetu; da Hrvati žive slobodno, ponosno i prkosno kako je i on živio u ratu i na robiji. Kada bi pok. general Praljak vidio kako se ponašala oporba i antihrvatski mediji u RH, u Zagrebu, u kojem je on ''2. srpnja 1991. godine kada je kao nenaoružani civil, uz brojne druge zagrebačke civile, pokušao spriječiti da tenkovi JNA iz novozagrebačke vojarne krenu okupirati Sloveniju. Bio je hrabar, tenkove je doslovno gađao grudama zemlje i kolcima za paradajz iz skromnih vrtova...'' (Denis Derk) Što bi rekao da je pročitao članak: ''Za koje su zločine osuđeni čelnici Herceg-Bosne? Pitali su ga (muslimana, o.p.) koje mu je uho draže. A onda mu ga odsjekli...'' (''Jutarnji list'', 02.12.2017.)

Kako se uopće netko u Hrvatskoj usudi napisati i objaviti ovakav vulgarni iskaz o zločinu, ako je to uopće i istina?, jer iskaz je dala zaštićena ''Amila''? Da je general Praljak u životu Snježana Pavić sigurno ne bi napisala takav skandalozni tekst, a ''Jutarnji'' nikad više ne bi dočekao - jutro.

Generel Hrvatske vojske Slobodan Praljak nije osobno bio ni za što ni optužen niti osuđen, nego samo po zapovjednoj dužnosti, kao što je bio optužen i general Ante Gotovina i drugi visoki časnici iz Osloboditeljskog (Domovinskog) rata. Mesić, Josipović, Pusićka i stotinu drugi optužili su i dr. Franju Tuđmana, prvog predsjednika slobodne i samostalne Države Hrvatske za ''agresiju u BiH“ i ''zločinački pothvat'', da je živ bio bi - i osuđen u Haagu. ''Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda.'' (A.G.Matoš)

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu 2018 želim svim živim hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu u domovini i svijetu, prijateljima i čitateljima ove kolumne, s hrvatskom odanošću ZDS, Rudi.