Ličke novine dijaspora

POVRATAK


 

GLAS IZ WASHINGTONA:

Neupitna svetost kardinala i blaženika Alojzija Stepinca

Stepinac

Blaženik kardinal Alojzije Stepinac


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. listopada 2020. u 13 sati

Piše: Šime Letina

Hrvati, posebno katolički vjernici, kojima je zagrebački nadbiskup i blaženik Alojzije Stepinac životni uzor i putokaz u vršenju vjerskih i nacionalnih dužnosti, ovih su dana ponovo doživjeli oštricu uboda vatikanske politike. Iz nedavne poruke državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Pietra Parolina, saznali su, da Stepinac ne će biti proglašen svetim i da Vatikan ishod mješovite komisije za njegovo proglašenje smatra završnim činom. Saznali su, također, da Papa kanonizaciju ne smatra vjerskim već političkim činom i da Stepinčevo proglašenje svetim ne ovisi o njegovoj svetosti ni žrtvama, koje je podnio za Boga, Crkvu i hrvatski narod, već o političkoj odluci Beograda i volji Srpske pravoslavne crkve, dakle o onima koji zastupaju i brane politiku u ime koje je Stepinac 1946. bio optužen i osuđen.

U razgovoru za Glas Koncila, koji je 22. rujna 2020. s kardinalom Parolinom vodio novinar Ivan Tašev, na pitanje novinara, da li je došao trenutak za kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca, kardinal Parolin je odgovorio:
- Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom i s velikom željom iščekuje tu kanonizaciju. Mislim da ste to i Vi jako dobro rekli: tu gestu koja se posebno tiče jedne Crkve valja promatrati u kontekstu čitave Crkve, a Papa treba upravo voditi računa o toj općoj viziji.

Bez obzira na ljubaznost s kojom je kardinal Parolin pokušao ublažiti tu krutu poruku, Hrvati znaju da je odluka o obustavi kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca dio šireg vatikanskog plana i cijena koju hrvatski katolici moraju platiti kako bi se, u postizanju približavanja i uspostavi dobrih odnosa između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, zadovoljilo beogradsku vladu i patrijarha Irineja. Iz toga se može zaključiti da cilj mješovite komisije nije bio da se pronađu zajednički, ili usklade postojeći, hrvatski i srpski stavovi o svetosti blaženoga Stepinca, već da se zadovolji Irineja i da se negativnim odgovorom predstavnika Srpske pravoslavne crkve opravda odluka o obustavi kanonizacije. Da su predstavnici Srpske pravoslavne crkve imali malo više mudrosti, ljudskog i nacionalnog ponosa, bili bi odbili papinu ponudu, jer odluka o proglašenju katoličkih svetaca ne spada na njih. Nažalost, njihova mržnja prema Stepincu i Hrvatima nadvladala je njihovo racionalno razmišljanje, osobno poštenje i nacionalni ponos.

Iako je Papa prije uspostave mješovite komisije o Stepincu govorio kao o svecu, početkom travnja prošle godine, po povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Makedoniji, u razgovoru s novinarima, izrazio je sumnju u proglašenje Stepinca svetim. Na pitanje Silvija Tomaševića o proglašenju, Papa je rekao:
- Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam, razmišljao, tražio sam savjet i vidio sam da trebam pomoć potražiti od (srpskog patrijarha) Irineja. Veliki je patrijarh. Irinej je pomogao, stvorili smo zajedničku povijesnu komisiju i surađivali. Istina je i moj i Irinejev jedini interes. I da ne pogriješim. Kojoj bi svrsi služilo proglašenje (Stepinca) svecem, ako istina nije jasna? To ne bi služilo nikome.

Činjenica da Sveti otac, kao glava Katoličke crkve, o svetosti katoličkog mučenika i blaženika Stepinca, traži mišljenje poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Irineja, čovjeka koji ni malo ne drži do Pape i Crkve za koju je kardinal Stepinac trpio i umro, u očima mnogih katoličkih vjernika izaziva tugu i dovodi u pitanje Papinu dosljednost, te vjerodostojnost i neovisnost procesa, ili su pritom, kako jednom reče pok. Zdravko Tomac, “dobre namjere Papu odvele u krivi pravac.”

Stepinčeva pravednost i svetost su vidljive i neupitne u prosudbama i zaključcima onih koji su se potrudili proučiti njegov život i politička stajališta, njegove javne izjave i osude svih zločina iz onih tragičnih ratnih godina. Nažalost, među njima nije Srpska pravoslavna crkva, ni patrijarh Irinej. Patrijarh Irinej i njegovi vjerni sljedbenici nikada nisu rekli istinu o kardinalu Stepincu. Oni to jednostavno ne mogu, jer su njihova mišljenja o Stepincu i hrvatskom narodu odraz višestoljetne velikosrpske politike i poslijeratne jugokomunističke propagande. I zato bi Papa, umjesto oslanjanja na patrijarha Irineja i na njegovu istinu, trebao više držati do istraženih povijesnih činjenica koje u svom pisanju, člancima i knjigama o Stepincu, donose oni kojima je stalo do istine, kao što su Esther Githman, Robin Harris i monsinjor Juraj Batelja.

Za bolje razumijevanje osobne pravednosti i svetosti blaženoga Alojzija Stepinca treba shvatiti vrijeme i okolnosti u kojima je živio, spoznati njegovu neizmjernu vjeru i hrabrost koju je iskazao i svjedočio u obrani Crkve, vjerskih i ljudskih prava u vrijeme jugokomunističkog režima. Potvrda njegove vjere i odvažnosti može se naći u javnim izjavama, dokumentima i pismima, uključujući i pismo koje je uputio Okružnom sudu u Osijeku, 4. prosinca 1959. U tom pismu kardinal Stepinac je između ostalog napisao i ovo:

- Ja sam osuđen po Vrhovnom sudu Narodne Republike Hrvatske 11. listopada 1946. na šesnaest godina robije, najprije u zatvoru u Lepoglavi i onda u mom sadašnjem zatočenju u Krašiću. Ta osuda bila je pravno ubojstvo nedužna čovjeka. Tako je to protumačio cio civilizirani svijet … Posljedice osude, nad kojom se je sablaznio sav svijet, jest ta, da je moj život kroz trinaest godina, koje sam proveo što u zatvoru, a što u zatočenju, na rubu groba. Naši i strani liječnici učinili su sve, što su mogli, da produže moj život, ali mi ga nisu mogli povratiti … Ako je zakonski dopušteno jugoslavenskoj Komunističkoj partiji progoniti katoličku Crkvu ognjem i mačem već petnaest godina, otkidajući ljude od Crkve, sprječavajući krštenje djece, kršćanski nauk mladeži i sklapanje crkvenih brakova; ako je jugoslavenskoj komunističkoj partiji dopušteno uništavati katoličke zavode i škole, tiskare, novine i njihovu imovinu i postaviti bezbrojne zabrane, kako se tko usudi optuživati me kao zločinca zato, što dižem glas protesta u obranu katoličkih svetinja? Jesam li se, možda, ogriješio o Povelju ljudskih prava Ujedinjenih Naroda, ili to, naprotiv, čine drugi, jer ima ih, koji poslije tolikih krvavih nepravda i mnogih zabrana žele me sutra mučiti dugim istragama u pogledu stvari radi kojih neću nikada priznati da sam kriv? Zar nije za vas dosta, da su neki od vaših vođa otvoreno priznali profesoru Meštroviću, da nije bilo dokaza, koji bi poslužili, da se započne parnica protiv mene i da je, uza sve to, održana parnica, koja je imala za posljedicu, da me je dovela do smrti, kako sam to gore opisao?

Zašto se Stepinčevo zalaganje za ljude u nevolji i njegovi hrabri istupi u obrani Katoličke crkve ignoriraju? Zašto Vatikan više vjeruje patrijarhu Irineju nego katoličkom mučeniku i blaženiku Alojziju Stepincu? Katolički vjernici također bi željeli znati, na temelju kojih je činjenica, ili Irinejevih javnih izjava, Sveti Otac došao do zaključka da je srpski patrijarh Irinej veliki patrijarh i da mu je istina jedini interes? Možda na Irinejevom ponavljanju neistine o blaženom Stepincu ili na njegovom javnom isticanju velikosrpskih krilatica da je Srbija tamo gdje žive Srbi. “Zato volimo svoju otadžbinu. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Cnoj Gori i drugim mjestima. Da se Srbi ovdje i u svijetu slože i da misle o velikoj slavnoj povijesti našeg naroda”, poručio je patrijarh Irinej.

Kako bi reagirala vatikanska diplomacija da tako neodgovorne izjave daju hrvatski kardinali, Josip Bozanić ili Vinko Puljić? 

U razgovoru za Glas Koncila kardinal Parolin je rekao da je metodologija koju je Papa izabrao najispravnija i da je dijalog jedini instrument koji omogućava da se prevladaju razlike i pomire različita stajališta. “Jedna faza toga dijaloga je ostvarena i nije postigla neki poseban rezultat jer se stajališta nisu približila. No vjerujem da je to put kojim treba ići s obnovljenom voljom. Na završetku susreta izražena je želja da se dijalog nastavi pa se nadamo da će se to ostvariti i donijeti plodove.” Dakle, poruka Vatikana je jasna. Hrvati trebaju biti strpljivi i čekati do izbora novoga Pape ili dok Irinej promijeni mišljenje o Stepincu.

Sveti Otac Franjo nije vodio računa o osjećajima američkih Indijanaca kad je 23. rujna 2015. u bazilici nacionalnog svetišta Bezgrješnog začeća u Washingtonu, DC. proglasio svetim španjolskog misionara Junipera Serra, iako su ovdašnji domorodci, američki Indijanci, bili protiv toga, jer su smatrali da je Serra odgovoran za smrt bezbrojnih nedužnih Indijanaca. Cliff Trafzer, direktor Kalifornijskog centra za urođeničke narode UC Riversidea i profesor povijesti, suprotstavljajući se proglašenju svetim franjevca i misionara Serre, rekao je da je Papa zaveden i da Crkva potpuno ignorira osjećaje i mišljenja američkih Indijanaca.

O slučaju oca Junipera Serre pisao je isusovac Timothy Kesicki i zaključio da je “njegova prošlost doista upitna, ali da papa Franjo zna da nema stopostotno čistih svetaca, jer u tom slučaju nitko ne bi bio proglašen svetim.”Čistoća se, dakle, traži samo u slučaju Stepinca, dok neprijatelji hrvatskoga naroda i Katoličke crkve, kojih je bilo i u samoj mješovitoj komisiji, izmišljaju njegove tobožnje nesavršenosti i grijehe.

Uz sve to hrvatski katolički vjernici dužni su i dalje ostati vjerni Rimskoj crkvi i Svetom ocu Papi, jer je to želja i poruka našega sveca, Alojzija Stepinca.

 
 

GLAS IZ WASHINGTONA:

Životni put i politička uvjerenja Donalda Trumpa

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. rujna 2020. u 21.15 sati

PIŠE: ŠIME LETINA

Zbog obiteljskog bogatstva, raskošna života i ekstremnih izjava, Donald Trump je veći dio života proveo pod budnim porotničkim očima američke javnosti. Njegov nemirni duh i egocentrična narav neprestano su ga gurali na javnu pozornicu s koje je mogao nekontrolirano govoriti o sebi i drugima.

Trump je u stalnom natjecanju, ali puno više sa samim sobom nego s onima koje javno napada. Oni mu trebaju zbog vlastite pozornosti. U opisivanju samog sebe, svoga izgleda, inteligencije i bogatstva, uvijek je velikodušan. Smatra da je u ostvarenju političkog cilja i vlastite koristi sve dopušteno i moralno opravdano i zato sve što govori i radi motivirano je sebičnošću i sebeljubljem. U njegovim životnim prosudbama i odlukama moral ne igra ulogu. Na pitanje novinara, da li, i na koji način, kao vjernik traži oprost od Boga,Trump je odgovorio da za to nema razloga, jer da on ne radi ništa krivo. Drugim riječima, Bog mu je suvišan. Uz sve to, glumi velikog kršćanina, a praktičnog katolika Joea Bidena nazvao je bezbošcem, ističući da je protiv Boga i oružja.

Djetinjstvo i obitelj

Trump je rođen 14. lipnja 1946. u Queensu, predgrađu grada New Yorka. Od vrtića do sedmog razreda pohađao je školu Kew-Forest. S 13 godina je otišao u vojnu akademiju, privatnu internatsku školu u New Yorku, a 1964. se upisao na Sveučilište Fordham u gradu New Yorku. Dvije godine kasnije prebacio se u Wharton School na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Kao student radio je u obiteljskoj tvrtki, “E. Trump & Son”. Diplomirao je u svibnju 1968. godine s diplomom B. S. u ekonomiji.

Njegov djed Friedrich Trump bio je rođen u Njemačkoj i kao mladić došao u SAD. Umro je od španjolske gripe 1918. Nekoliko godina kasnije Trumpov otac Fred sa svojom majkom Elizabethom, Donaldovom bakom, osnovao je 1923. tvrtku "E. Trump & Son".  Tvrtka se bavila gradnjom i prodajom zgrada i kuća u njujorškim predjelima Queensu i Brooklynu. Otac Fred i majka Mary Anne MacLeod, rođena u Škotskoj, vjenčali su se 1936. i odgojili svoju obitelj u Queensu. Imali su petero djece, dvije kćeri i tri sina. Najstarija kćer Maryanne Trump Barry rođena je 1937, Fred Jr. (mlađi) 1938, Elizabeth Trump Grau 1942, Donald 1946. i Robert 1948. godine. Brat Fred Jr. je umro 1981. godine, a Robert 15. kolovoza ove godine.

Poslije II. svjetskog rata, uslijed anti-njemačkih osjećaja, koja su anglosaksonci imali prema građanima njemačkog porijekla, Trumpov otac se javno predstavljao kao Šveđanin. Tu očevu varku prihvatio je i sin Donald i sve do 1990. tvrdio da je švedskog porijekla. Trump je ženjen tri puta. S češkom manekenkom Ivanom Zelníčková oženio se 1977. i s njom ima troje djece i desetero unučadi. Najstariji sin Donald Jr. rođen je 1977, kćer Ivanka 1981. i Eric 1984. Ivana je postala državljanka Sjedinjenih Država 1988. Ona i Trump su se razveli 1992., nakon njegove afere s glumicom Marlom Maples. Trump i Maples su se vjenčali 1993. Imaju kćer Tiffany, koja je rođena 1993. Razveli su se 1999. godine, a Trump se 2005. oženio slovenskom manekenkom Melanijom Knauss, s kojom je i danas u braku. Imaju jednog sina, Barrona (rođen 2006). Melanija je stekla američko državljanstvo 2006. godine.

Trump je prezbiterijanske vjere. Kao dječak pohađao je vjeronauk, a 1959. godine potvrđen je kao član u Prvoj prezbiterijanskoj crkvi na Jamajci u Queensu. Ističe da nikad nije pušio. Poslije smrti brata Freda Jr., koji je umro od posljedica alkohola, odrekao se alkoholnih pića. Voli golf i smatra ga svojim primarnim oblikom vježbanja. Nikada nije služio vojsku, niti je studirao ili proučavao vojnu znanost, ali je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik izjavljivao da vojnu strategiju pozna bolje od američkih generala.

Stranačka pripadnost

Svoju predsjedničku kampanju Donald Trump je neformalno počeo davno prije nego je koncem 2016. izabran za predsjednika SAD. Početkom osamdesetih godina, preko svojih prijatelja je ubacio u javnost ideju o važnosti i potrebi njegove kandidature, a 1987. godine na Manhattanu se registrirao kao republikanac. Na njegov prijedlog, isti prijatelji su ga javno poticali da se natječe kao republikanac u izborima 1988. godine, iako su znali da za to nema ni najmanju šansu. Bio je to dobro smišljeni korak u promoviranju pozitivne slike o samom sebi, koji mu je na koncu omogućio neočekivanu pobjedu.

Koncem devedesetih godina ideja o natjecanju za predsjednika ponovo je uzburkala njegovu maštu. Izjavio je da ne pripada političkoj stranci, da bi nekoliko mjeseci kasnije s najbližim suradnicima osnovao Istraživački odbor i razmišljao o predsjedničkoj kandidaturi na listi Reformske stranke, koju je osnovao Ross Perot, ali je 14. veljače 2000 odustao. Nakon toga javno je hvalio demokrate, ističući da su mu oni puno bliži nego republikanci. U razgovoru za CNN 2004., Trump je Wolfu Blitzeru rekao da se u većini slučajeva poistovjećuje s demokratima i da je u vrijeme vladanja republikanaca bilo puno više loših odluka i katastrofalnih posljedica nego u vrijeme demokrata, da bi se 2009. godine ponovo izjašnjavao republikancem. Dvije godine kasnije uvjeravao je američku javnost da ne pripada ni jednoj političkoj stranci, ali je javno kritizirao demokrate, a posebno predsjednika Baracka Obamu. O njemu je govorio ono što su Obamini kritičari željeli čuti.

Zbog televizijske prepoznatljivosti i ekstremnih izjava, koje su neki Amerikanci hvalili kao znak njegove iskrenosti i odbojnosti prema političkoj korektnosti, Trumpova popularnost je porasla do te mjere da je 2011. bio šesti na listi među deset najutjecajnijih američkih muškaraca i žena. Uslijed toga, u ispitnim anketama i televizijskim prognozama, njegovo ime je isplivalo u sam vrh na listi mogućih republikanskih kandidata za predsjednika države. Iako je govorio da nije političar i da se neće natjecati, u javnim nastupima se predstavljao i udvarao biračima. Više puta je nastupio pred pripadnicima Tea Party, dakle pred najkonzervativnijim dijelom Republikanske stranke. Na konferenciji “Konzervativne republikanske akcije” nazočnima je govorio ono što su željeli čuti, tj. da je protiv abortusa i kontrole oružja, premda je 2009. na “Meet the Press” rekao da je za izbor žene. O predsjedniku Obami je govorio s prezirom, ističući otrcanu izmišljotinu, koja je nastala u glavama rasista, da Obama nije rođen u SAD, čime je želio reći da nije bio legalno ni legitimno izabran za predsjednika. Naime, članak 2. Ustava Sjedinjenih Država predviđa (određuje) da predsjednik i potpredsjednik Sjedinjenih Država moraju biti rođeni državljani Sjedinjenih Država, stari najmanje 35 godina, i s prebivalištem u Sjedinjenim Državama s najmanje od 14 godina.

Bezbroj puta ponovljenu laž o Obaminu rođenju izvan SAD, predsjednik Obama je opovrgao javnom objavom svoga rodnog lista, ali za one koji nisu mogli zamisliti da je crnac predsjednik države, ta Obamina gesta nije bila dovoljna. Trebalo je izmisliti nešto novo da se Obamu ponizi i kompromotira. Donald Trump je u tome predvodio. Tražio je da predsjednik Obama javno pokaže svoju putovnicu i ocjene sa sveučilišta. Da bi pokazao pristašama koliko mu je do toga stalo, izjavio je da će donirati 5 milijuna dolara u dobrotvornu organizaciju koju Obama izabere, ukoliko ispuni njegov zahtjev. Iako je svoj zahtjev smatrao mudrim i moralno opravdanim, zahtjev novinara da i on pokaže svoj studentski index i time javno potvrdi svoju transparentnost i genijalnost koju je često puta isticao,Trump je nazvao glupim i neopravdanim.

Kada je Adam Gabbatt, dopisnik Guardiana, nazvao Trumpov ured i molio da mu dostave Trumpove ocjene i informacije iz studentskih dana, tadašnji Trumpov specijalni savjetnik i advokat Michael Cohen u podrugljivom tonu je rekao da će Trump to učiniti ukoliko Gabbatt prije toga Trumpovu uredu pošalje svoje ocjene i podatke iz sveučilišnih dana. Gabbatt je ponudu prihvatio, ali je Cohen tražio da u isto vrijeme uplati 5 milijuna dolara u jednu od Trumpovih dobrotvornih organizacija. Kad mu je Gabbatt odgovorio da on nema 5 milijuna, Cohen mu je spustio slušalicu.

Iz straha da bi netko ipak mogao doći do Trumpovih studentskih podataka, njegovi ljudi su se pobrinuli da ih na vrijeme sklone na sigurno mjesto. Prema ravnatelju škole Evanu Jonesu, 2011. godine tadašnji nadzornik njujorške vojne akademije, Jeffrey Coverdale, u ime Trumpa i njegove organizacije, zatražio je od njega da mu preda Trumpove akademske zapise kako bi ih mogao čuvati u tajnosti. Coverdale je kasnije potvrdio da su Trumpovi ljudi zahtijevali da preda zapisnike članovima skrbničkog odbora škole, koji su bili Trumpovi prijatelji, ali da je on to odbio i umjesto toga zapečatio ih na kampusu. Tek kasnije, nakon što se sukobio s predsjednikom Trumpom, Michael Cohen je potvrdio točnost tvrdnje ravnatelja Evana Jonesa, ističući da je on osobno u svibnju 2015. poslao prijeteće pismo njujorškoj vojnoj akademiji i Fordhamu s upozorenjem da će ih Trump sudski goniti u slučaju da bilo kome pokažu ili javno objave Trumpove podatke iz studentskih dana. Fordham je potvrdio primanje Cohenova pisma kao i telefonski poziv člana Trumpovog tima.

Svojom izjavom, u travnju 2012., da pripada GOP, tj. Republikanskoj stranci, Trump je ponovo potaknuo raspravu o natjecanju za predsjednika. U listopadu 2013. dvojica njujorških republikanaca, Joseph Borelli i Carl Paladino, nagovarali su ga da se 2014. natječe za guvernera države New Yorka, ali je on to odbio. U veljači 2015. Trump nije obnovio ugovor za svoj televizijski show “The Apprentice” (Šegrt), nakon čega su interesi o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi još više oživjeli i postali tema medijskih nagađanja. Uz sve to, u to vrijeme malo je tko njegove predsjedničke ambicije i namjere smatrao ozbiljnim ili ostvarivim.

Kandidatura, obećanja i napadi

Medijske špekulacije o mogućim kandidatima za predsjedničke izbore 2016. počele su odmah nakon drugog Obamina izbora 2012. Samo nekoliko dana kasnije, Politico je objavio članak u kojem se isticalo da će na izborima 2016. Hillary Clinton biti kandidatkinja Demokratske, a Jeb Bush kandidat Republikanske stranke. U tom trenutku Trump je vjerojatno shvatio da je to njegova posljednja šansa, koju mora iskoristiti.

Poslije tridesetgodišnjih nagađanja i “strpljivog” čekanja, koje je u očima kritičara bilo više odraz Trumpove neodlučnosti i političke nespremnosti, nego odraz njegove političke mudrosti, 16. lipnja 2015. Trump je u svom raskošnom neboderu sa 68 katova, na Petoj Aveniji u gradu New Yorku službeno najavio svoju kandidaturu i time otvorio novu stranicu svoje biografije, koju svakodnevno ispunja obmanama i kontradiktornostima. U poruci javnosti Trump je rekao: “Trebamo nekoga tko će doslovno upravljati ovom zemljom i ponovno je učiniti velikom i moćnom. Mi to možemo napraviti, odnosno, ja to sam mogu napraviti. Dakle, dame i gospodo, službeno se kandidiram za predsjednika Sjedinjenih Država (…) Nažalost, američki san je mrtav, ali ako budem izabran ja ću ga oživjeti i bit će puno bolji i jači nego ikada prije”.

Rekao je da se zemlju ne smije ponovo dati u ruke gubitnicima, već ljudima koji su financijski neovisni. Obećao je da će vlastitim novcem financirati svoju predsjedničku kampanju jer da ne želi biti ovisan o bilo komu. Uvjeravajući javnost kako će mu njegovo bogatstvo pomoći da bude bolji predsjednik, sa smiješkom je rekao: “Ja sam zaista bogat.” Iako je tada Amerika gospodarski bila u puno boljem položaju nego danas, izjavio je da je Amerika trećerazredna zemlja i da više nego ikad prije treba dobroga vođu. Kritizirao je predsjednika Obamu i rekao da će ukinuti “Affordable health care” ili “Obama care”, zdravstveno osiguranje koje je uveo Obama i uvesti novo, bolje i jeftinije. Obećao je da će na granici između SAD i Meksika sagraditi veliki zid i prijetio da će Meksiko snositi troškove za njegovu izgradnju. Meksikance koji ilegalno dolaze u SAD nazvao je drogašima, silovateljima i ubojicama. “Kad Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje nam one najbolje već one koji unose drogu, ubijaju i siluju žene (…) To su silovatelji.” (New York, 16. lipnja 2015.)

Trump je tada bio dvanaesti kandidat na listi Republikanske stranke, jer je prije njega jedanaest republikanaca najavilo svoju kandidaturu. To su bili Jeb Bush, bivši guverner Floride, Ted Cruz, senator Teksasa, Rick Santorum, bivši senator iz Pennsylvanije, Marko Rubio, senator Floride, George Pataki, bivši guverner New Yorka, Ben Carson, neurokirurg, Carly Fiorina, bivša šefica Hawlett Packarda, Mike Huckabee, bivši guverner Arkansas, Rand Paul, senator Kentuckya, Lindsey Graham, senator Južne Karoline, Rick Perry, bivši guverner Teksasa. Poslije Trumpa kandidirali su se Bobby Jindal, bivši guverner Lousiane, Chris Christie, guverner New Jerseya, Jim Gilmore, bivši guverner Virginije, John Kasich, guverner Ohia i Scott Walker, guverner Wisconsina. Na listi Demokratske stranke bili su Hillary Clinton, bivša prva dama i državna tajnica, Martin O’Malley, bivši guverner Marylanda, Bernie Sanders, senator Vermonta i Lincoln Chafee, bivši senator Rhode Islinda.

Iako Trump nije imao političkog iskustva ni čvrstih političkih uvjerenja, mnogi bijelci su bili za njega, misleći da u njegovim bombastičnim izjavama i obećanjima leži ključ otvaranja radnih mjesta, blagostanja i napretka. Posebno im je bila privlačna njegova krilatica „Amerika prva“ ili „Amerika na prvom mjestu“. U normalno vrijeme takva krilatica bi bila opravdana, jer je normalno da predsjednik najprije i najviše voli svoju zemlju i vodi računa o interesima svoga naroda, ali u ovom slučaju jedan dio Trumpovih bijelih pristaša, na temelju njegovih ekstremnih izjava i napada na crnce, muslimane i Meksikance, smatrao da Amerika pripada jedino bijelcima i da su jedino oni legalni i legitimni građani. Oni Ameriku ne mogu zamisliti, ni prihvatiti kao multikulturnu i više rasnu zemlju. Prava američkih crnaca doživljavaju kao gubitak vlastitih prava i zato u Trumpovim anti-imigracijskim izjavama vide svoj vlastiti spas. Znajući da njegova pobjeda ovisi o ovom ekstremnom dijelu bijelih birača, Trump stalno, svjesno i namjerno, potiče podjele i bijelce učvršćuje u uvjerenjima da su rasno superiorniji i da Amerika pripada samo njima. I zato su crnci njegovu poruku, “što možete izgubiti, ako glasujete za mene”, doživjeli kao provokaciju i uvredu.
Odnos prema drugim kandidatima

U vrijeme cijele kampanje Trump je izrugivao, vrijeđao i omalovažavao svoje republikanske protukandidate, a kasnije i demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton. Senatora Rand Paula je nazvao malim čovjekom, a Paul njega narcisoidnom osobom i "lažnim konzervativcem". Senatora Marca Rubia Trump je nazvao “smušeni mali Marko”, a Rubio njega “umjetnikom zavjere". Na svom twitteru 4. srpnja 2015. Trump je izjavio da Jeb Bush voli “meksičke ilegalce” zbog svoje žene koja je rođena u Meksiku. Podrugljivo je govorio o kampanji senatora Lindsaya Grahama, nakon čega je Grahm njega nazvao “ludim i nepodobnim za predsjednika”. Suprugu senatora Cruza Trump je nazvao ružnom, a oca mu optužio da je bio umješan u ubojstvo predsjednika Johna Kennedya. Cruz je njega nazvao "patološkim lažljivcem" i "narcisistom" i javno zahtijevao da njegovu obitelj pusti na miru. O Carly Fiorini, jedinoj kandidatkinji na listi Republikanske stranke, Trump je govorio s cinizmom i prezirom. “Pogledajte njezino lice i recite mi, možete li zamisliti buduću predsjednicu s takvim licem”?  (Roling Stone, 9. rujna 2015).

Javno je ismijavao i oponašao bolesne i invalide, pa čak i one koji su u ratu ostali bez ruku ili nogu, a za senatora Johna McCaina, ranjenika i heroja Vijetnamskog rata, koji se suprotstavljao njegovim ekstremnim stavovima, rekao je: “On je ratni heroj samo zato jer je bio zarobljen. Ja volim ljude koji nisu bili zarobljeni.” (Ames, Iowa, 18. srpnja 2015.)

Službena potvrda kandidature

Poslije jednogodišnje izborne kampanje, isprovocirani Trumpovim nedosljednostima i razočarani vlastitim manjkom biračke podrške, republikanski kandidati su jedan po jedan napustili predsjedničku kampanju. Početkom svibnja 2016. bilo je sasvim očito da će Donald Trump biti kandidat Republikanske, a Hillary Clinton Demokratske stranke. Prije nacionalnih konvencija na kojima stranke službeno imenuju svoje kandidate za predsjednika i potpredsjednika, Trump i njegov tim su počeli istragu kvalificiranih kandidata za imenovanje potpredsjedničkog kandidata. Početkom lipnja spominjani su Chris Christie, guverner iz New Jerseya, Newt Gingrich, bivši zastupnik i predsjednik parlamenta, senator Jeff Sessions iz Alabame i guvernerka Alabame Mary Fallin.

Dva tjedna kasnije Washington Post je objavio da je lista proširena i da se uz spomenute kandidate na listi nalaze i senatori Bob Corker iz Tennesseeja, Richard Burr iz Sjeverne Karoline, Tom Cotton iz Arkansasa i Joni Ernst iz Iowe, te guverner Indiane Mike Pance. Trump je tada izjavio da su na listi i dva generala, a jedan od njih je bio umirovljeni general-pukovnik Michael Flynn, koji mu je kasnije kratko vrijeme bio savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Početkom srpnja 2016. vijesti su javile da je Trump listu smanjio na trojicu kandidata i da se na njoj nalaze Chris Christie, Newt Gingrich i Mike Pence. 14. srpnja 2016., nekoliko glavnih medija objavilo je da je Trump odabrao Pencea. Sljedeći dan Trump je tu vijest potvrdio na twitteru, a 16. srpnja javno se pojavio s potpredsjedničkim kandidatom Pencem u New Yorku. U vrijeme održavanja Republikanske nacionalne konvencije, delegati su Donalda Trumpa službeno potvrdili za predsjedničkog kandidata svoje stranke, a Pencea aklamacijom prihvatili za potpredsjedničkog kandidata. U govoru prihvaćanja kandidature, Trump je rekao da su Sjedinjene Države u velikoj opasnosti i da je nacija pod stalnom prijetnjom, izložena bezakonju, siromaštvu i nasilju. Izjavio je da je on kandidat reda i zakona, te obećao da će u zemlju uvesti red, “isušiti političku močvaru”, tj. očistiti Washington od korupcije i biti glas svih Amerikanca. Najavio je novo doba u američkoj politici i obećao da će, ako bude izabran, Amerika ponovo postati najveća sila i respektirana zemlja.

Trump protiv Hillary Clinton

Hillary Clinton i Donald Trump kao predsjednički kandidati na listama dviju većih stranaka, a Trump i izborom za predsjednika, ostvarili su novu etapu u povijesti američkih predsjedničkih izbora. Gospođa Clinton je bila prva žena u američkoj povijesti koja je imenovana na listi Demokratske stanke za predsjednicu, a Donald Trump, poslije Dwight Eisenhowera, prvi kandidat bez političkog iskustva, koji prije kandidiranja nije obnašao političku ni državnu dužnost. U trenutku izbora i polaganja predsjedničke zakletve, Trump je imao 70 godina i time postao najstariji predsjednik u američkoj povijesti. Ronald Reagan je imao je 69 godina kada je položio zakletvu. Njihova kampanja je bila najskuplja, a po javnim izjavama i vrijeđanjima jedna od najružnijih i najpodlijih kampanja. Iako su se oboje udvarali biračima, Trump je po svojim pretjeranim izjavama i vrijeđanjima nadmašio sve prijašnje kandidate. Tijekom cijele kampanje pripadnicima svoje izborne baze, uglavnom bijelcima, govorio je i obećavao ono što su željeli čuti. Obećao je da će otvoriti više radnih mjesta nego bilo koji predsjednik prije njega i to na taj način što će u Ameriku povratiti sve američke tvrtke koje su u prošlih tridesetak godina, zbog profita i poreza napustile zemlju. Uvjeravao ih je da se ništa više ne će proizvoditi izvan Amerike.

Bio je protiv useljavanja muslimana u SAD. Izjavio je da je 11. rujna 2001., na televiziji gledao kako su američki Arapi u New Jerseyu javno slavili teroristički napad na njujorške nebodere. Međutim, za tu njegovu tvrdnju, barem do sada, ne postoje dokazi. Bio je za nasilno ronjenje i gušenje osumnjičenih stranih zatvorenika u iznuđivanju priznanja njihove krivnje. U intervju za CNN TV, 24. rujna 2015. rekao je da je za čisti zrak, ali da ne vjeruje u klimatske promjene. Obećao je da će objaviti kopije plaćanja poreza iz kojih će se vidjeti njegovo bogatstvo i poslovanje, no do danas, nije ispunio to obećanje, kao ni mnoga druga obećanja.

U optužbama svojih protivnika ne bira način ni sredstva. Nikada se nikome nije ispričao, niti je prihvaćao tuđe isprike. Hillary Clinton je optužio za izdaju države jer je kao državna tajnica, uz uporabu službenog poslužitelja (servera) email-pošte, koristila i svoj privatni server, iz kojega je nestao velik broj email poruka. Iako se ona ispričala za taj propust, Trump i njegovi sljedbenici su joj prijetili zatvorom. Zahtijevali su da FBI povede istragu o njezinom “kriminalnom radu”. Na javnim manifestacijama izvikivali su “lock her up” (zaključaj je). Trump je javno pozivao Rusiju da pronađe i objavi njezine email poruke. “Rusijo, ako slušaš, nadam se da ćeš moći pronaći 30.000 poruka koje nedostaju.” (Press konferencija u Floridi, 27. srpnja 2016.).

U srpnju 2016. FBI je izjavio da ne postoje dokazi za podizanje optužnice protiv gospođe Clinton, da bi 28. listopada ravnatelj FBI-ja James Comey obavijestio Kongres da je ona još uvijek pod istragom, jer da nisu pregledane sve njezine email poruke. Tjedan dana kasnije, 6. studenoga, dva dana prije izbora, Comey je ponovo izvijestio Kongres da su svi njezini mejlovi pregledani i da je FBI zaključio da nema razloga ni dokaza za daljnju istragu ni optužnicu protiv nje. No, bilo je kasno, jer je politička šteta već bila učinjena.

Trump je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik hvalio Vladimira Putina i isticao njegove predsjedničke vrline. Više je držao do njegovih riječi nego do riječi pripadnika američke obavještajne službe. Na temelju poziva Rusiji i neobičnog odnosa s Vladimirom Putinom, politički protivnici su ga kasnije optužili za izdaju nacionalnih interesa.

Izbor i inauguracija

Predsjednički izbori su održani 8. studenog 2016. Ulazeći u izbornu noć, prema svim anketama, Hillary Clinton je bila u prednosti. Svi su očekivali, uključujući Trumpa i njegov tim, da će ona i njezin potpredsjednički kandidat senator Tim Kaine pobijediti. No, dogodilo se nešto neočekivano. Iako je Clinton dobila preko dva milijuna popularnih glasova više nego Trump, zahvaljujući članovima Biračkog Kolegija, Trump je bio izabran i postao 45-ti predsjednik SAD. Clinton je dobila 65.844.514 popularnih i 227 glasova Biračkog Kolegija (electoral votes), a Trump 62.984.828 popularnih i 304 glasa Biračkog Kolegija. Šesnaest godina ranije, na izborima 2000. godine, demokratski kandidat Al Gore je dobio 50.999.897 glasova, a republikanski George W. Bush 50.456.002, dakle 500.000 manje, ali je za Busha glasalo 271 birača Biračkog Kolegija a za Gorea 266. Bush je postao predsjednik.

Dan nakon izbora, 9. studenog Trump se govorom obratio američkom narodu. Najprije je zahvalio onima koji su glasali za njega, a zatim je obećao da će biti predsjednik svih građana. Rekao je da ga je Hillary Clinton nazvala i čestitala mu na pobjedi. Predsjednik Barack Obama također je javno čestitao novoizabranom predsjedniku i obećao učiniti sve moguće kako bi osigurao miran prijenos vlasti. “Nije tajna”, rekao je Obama “da između mene i izabranog predsjednika postoje velike i bitne razlike (...), ali sjetite se da su prije osam godina postojale razlike između predsjednika Busha i mene, no uz sve to George Bush je bio jako susretljiv i pomogao je u prijenosu vlasti”. Obama je javno obećao da će slijediti Bushev primjer i pomoći izabranom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Na inauguraciji 20. siječnja 2017., nakon polaganja zakletve, predsjednik Trump je održao dulji govor u kojem je hvalio sebe, da bi na koncu ponovo obećao da će biti predsjednik svih građana. Nažalost, osim manjeg dijela njegovih pristaša, koji su u njegovim ranijim izjavama i napadima vidjeli potvrdu vlastitog stava prema crncima, Meksikancima, muslimanima, ženama, strancima i invalidima, nitko drugi mu nije vjerovao. Među skepticima bilo je i onih koji su glasali za njega. Dan nakon inauguracije žene su diljem SAD-a održale velike demonstracije kako bi javno izrazile nezadovoljstvo zbog Trumpova omalovažavanja žena. Isti dan, dok su žene javno demonstrirale protiv njega, glasnogovornik Bijele kuće Sean Spencer, da bi skrenuo pozornost od demonstracija, izjavio je da je Trumpova inauguracija po broju bila najveća u američkoj povijesti. Mediji su brzo opovrgli tu izjavu, ističući da je Spencer time doveo u pitanje ne samo svoju vjerodostojnost već i vjerodostojnost Trumpove administracije u budućem odnosu prema američkoj javnosti koja od svoga predsjednika očekuje transparentnost i istinu. Kada su mediji tražili od Bijele kuće da objasni Spencerovu izjavu, savjetnica Bijele kuće Kellyanne Conway u intervjuu na “Meet the Press“, 22. siječnja 2017. izjavila je da postoje “alternativne činjenice” i da se Spencer poslužio tim činjenicama. Voditelj programa, Chuck Todd joj je odgovorio: “Alternativne činjenice nisu činjenice, one su neistinite.”

Kao potvrdu Trumpova omalovažavanja žena, 7. listopada 2016. Washington Post je objavio video vrpcu iz koje se vidi kako se Trump, u razgovoru 2005. s televizijskim voditeljem Billy Bushom, hvali o zavođenju udatih žena. “Kad ste popularna zvijezda, sve vam je dopušteno (…) i sve možete raditi. Žene slobodno možete hvatati za .….,” hvalio se šezdesetogodišnji Trump, koji je tada u braku s Melanijom bio samo devet mjeseci. Nažalost, Trump nije bio optužen samo za verbalno vrijeđanje žena, već i za seksualno zlostavljanje velikog broja. Najmanje 25 žena optužile su ga za seksualno i nedolično ponašanje. U vrijeme kampanje na skupu u Gettysburgu u Pennsyilvaniji, 22. listopada 2016. Trump ih je nazvao lažljivicama i zaprijetio da će ih sve tužiti.

Istraga Trumpa i njegovih suradnika

U siječnju 2017. Ured ravnatelja nacionalne obavještajne službe objavio je deklasificirano izvješće, koje je bilo rezultat koordiniranog rada FBI-a, CIA-e i NSA-e. U izvješću se ističe da je Rusija bila umiješana u američke izbore i da je predsjednik Vladimir Putin naredio rusko uplitanje kako bi potkopao vjeru birača u izborni proces, naštetio Hillary Clinton i pomogao Donaldu Trumpu. Putin je vjerovao da će Trump, ako bude izabran, ukinuti ekonomske sankcije protiv Rusije koje je predsjednik Obama uveo. Predsjednik Trump nije negirao samo svoju odgovornost o ruskom uplitanju u američke izbore, već i rusku odgovornost, a one koji su je isticali izrugivao je i nazivao pogrdnim imenima. Nažalost, činjenice su brzo opovrgle Trumpovo negiranje. Trump je bio prisiljen otpustiti savjetnika za nacionalnu sigurnost Michael Flyna zbog laganja potpredsjedniku Penceu o svojim sastancima i povezanosti s ruskim veleposlanikom Sergejem Kisljakom. Flyn je kasnije priznao da je o svojim kontaktima s ruskim veleposlanikom lagao ne samo Penceu nego i FBI-u. 14. veljače, dan nakon što je otpustio generala Flyna, predsjednik Trump je pozvao u Bijelu kuću direktora FBI-a Jamesa Comeya i tražio da obustavi daljnju istragu o Flynu. „Nadam se da ćete to pustiti.“ Comey ga nije poslušao. Bio je više vjeran američkom ustavu nego predsjedniku Trumpu. Trump mu to nije mogao oprostiti i 9. svibnja ga je otpustio.

Imenovanje Roberta Muellera

Nakon što je Trump otpustio Comeyja, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Rod Rosenstein je 17. svibnja 2017. imenovao bivšeg ravnatelja FBI-a Roberta Muellera specijalnim savjetnikom za istraživanje ruskog uplitanja u izbore. Poslije dvogodišnje istrage Mueller i njegov tim su utvrdili da je Rusija bila upletena u izbore i da su Donald Trump i ljudi iz njegove kampanje ne samo pozdravili već i potaknuli rusko miješanje u predsjedničke izbore, uvjereni da će to pomoći njegovoj pobjedi, ali nisu pronašli dovoljno dokaza na temelju kojih bi mogli podnijeti optužbu protiv Trumpa za “zločinačku zavjeru ili koordinaciju s Rusijom.” Iako je Mueller u istraživanju želio utvrditi, da li je Donald Trump svojim izjavama i utjecajem na svoje ljude ometao istragu i pronalazak pravde, u svom javnom izvješću nije optužio niti oslobodilo Trumpa. Ohrabren Muellerovim izvješćem, Trump je počeo protunapad. Bez ikakvih dokaza Joea Bidena je optužio za korupciju i to na temelju toga što je Bidenov sin radio za ukrajinsku tvrtku. U traganju za dokazima o krivnji Bidena i njegova sina, Trump je pokušao uplesti Ukrajinu u istragu i optužbu, ne shvaćajući da je protuzakonito tražiti pomoć strane zemlje u istrazi američkih građana, a u ovom slučaju i političkog protivnika.

U prosincu 2019., zbog zlouporabe vlasti i opstrukcije Kongresa, Zastupnički dom je pronašao krivim predsjednika Trumpa i pokušao ga odstraniti, ali ga je u veljači 2020. Senat oslobodio optužbe. Nakon toga odnosi između Bijele kuće i Kongresa postali su gori nego ikad prije. Donald Trump i dalje bez dokaza vrijeđa i napada one koji se s njime ne slažu. Brani V. Putina i odobrava prihvaćanje informacija od stranih državljana protiv svojih političkih protivnika. 

U razgovoru za ABC TV, na pitanje, da li bi prihvatio informaciju koju bi mu dostavio stranac o njegovim političkim protivnicima, Trump je odgovorio da bi svakako želio čuti što dotična osoba nudi i da u tome ne vidi ništa loše. “Ako vas netko nazove iz druge zemlje, recimo Norveške, i kaže, imam informacije o vašem protivniku, oh, mislim da bih ja to saslušao.”

Nacionalista ili “bijeli nacionalista”?

Predsjednik Donald Trump je više puta, zbog svoje izjave “ja sam nacionalista”, izazvao različite komentare i napade. Ne spominjući Trumpa po imenu, francuski predsjednik Emmanuel Macron 2018. godine, u vrijeme obilježavanja stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, izjavio je da je nacionalizam “izdaja domoljublja" i da se nacionalisti “zalažu za vlastite interese i mržnju protiv svih drugih”. Ako je predsjednik Macron u osudi nacionalizma mislio na Trumpov nacionalizam i njegove ekstremne izjave i ponašanje prema dijelu američkih stanovnika onda je u pravu. U protivnom, trebao bi jano objasniti, zašto nikada nije osudio francuski nacionalizam i nacionaliste, među kojima je bilo i francuskih predsjednika? Problem nije u nacionalizmu nego u Trumpovu lažnom isticanju nacionalizma. Tko god s pažnjom prati njegovu politiku shvatit će da je ona u velikoj suprotnosti s politikom pravoga nacionaliste i da je njegova izjava, “ja sam nacionalista”, demagoški trik i zamagljivanje istinskog nacionalizma. I zato jednako griješe oni koji predsjednika Trumpa napadaju i oni koji ga prihvaćaju kao nacionalistu. Nekadašnji Trumpov upravitelj za komunikacije Anthony Scaramucci je u pravu kad kaže da predsjednik Trump nije nacionalista i da on to ističe kako bi uznemirio i podijelio ljude. Bivši predsjednik George W. Bush je izjavio da Trump nastoji američki nacionalizam pretvoriti u nativizam, drugim riječima i on smatra da Trump nije pravi nacionalista. Uslijed Trumpove povezanosti s dijelom ekstremnijih bijelaca, ljudi koji se zalažu za uspostavu „bijele nacije“, među kojima ima i članova KKK, neki ga nazivaju rasistom i “bijelim nacionalistom”, a ima i takvih koji ga uspoređuju s Hitlerom. Donald Trump nije Hitler, ali nije ni nacionalista.

Zanimljivo je da su i prije Trumpa neki američki predsjednici, kao npr. Teddy Roosevelt, Ronald Reagan, George H. Bush i Barack Obama, javno zagovarali nacionalizam i nitko ih zbog toga nije prozivao ni napadao. Zašto se onda zamjera Trumpu, a njima ne? Zato jer su oni zagovarali pravi, pozitivni i demokratski nacionalizam. Isticali su nacionalno jedinstvo i poticali na suradnju. Nisu ljude dijelili po boji kože, niti su ih svrstavali u različite i protivne tabore. Osuđivali su one koji se zalažu za uspostavu “bijele nacije”, jer ona nigdje u svijetu na postoji, kao što ne postoji ni bijela vjera.

Bivši predsjednik Obama 2011. u Kansasu je održao govor u kojem je podsjetio na „Novi nacionalizam“ Teddya Roosevelta i pritom pozvao sve stanovnike da rade u duhu zajedništva, za dobro cijele nacije. Upozorio je da Savezna vlada i predsjednik države pripadaju svima, a ne samo onima koji se politički s njima slažu i da oni koji upravljaju državom moraju biti jednaki prema svima. “Jedino zajednički možemo riješiti postojeće probleme,” upozoravao je Obama. Za razliku od njega Trump je još u vrijeme predsjedničke kampanje 2016. godine isticao da on sam može riješiti sve probleme i zato nije čudno što Trump obožava Vladimira Putina, Recepa Erdogana, Abdel Fattah el-Sisi-a i Rodrigo Doterte-a, a donedavna  i Xi Jinpinga, koji sami, bez svoga naroda, „rješavaju“ narodne probleme. Dakle, Trumpov nacionalizam nema ništa zajedničkog s nacionalizmom Teddya Roosevelta, a još manje s nacionalizmom Hrvata, Poljaka, Slovaka i drugih naroda.

Otac Domovine i začetnik hrvatskog nacionalizma Ante Starčević nam je pokazao primjerom što znači biti hrvatski nacionalista. Starčević je živio za narod i politiku, a ne od naroda i politike. Bio je odlučan zagovornik i promicatelj hrvatske državne samostalnosti. „U istinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom nego je samo puk, množina čeljadi."  (Djela, knj. III, str. 105)

U svom javnom radu nije gledao na osobnu korist niti na pogibelj. „Netražim neprilike ni pogibeli; nu kada se radi o pravu domovine, o sreći naroda hervatskoga, ja neznam za nikakovu pogibel, za nikakovu nepriliku, za nikakovu žertvu, nego nastojim, da izpunim moje deržanstvo, i na koliko mi to za rukom pojde, na toliko sam zadovoljan, nepazeć na posledice, koje se sasma mene tiču.” (Ante Starčević: Djela, knj. I, str.181)

Svojim primjerom Starčević je među ljudima stvarao atmosferu snošljivosti i poticao narode na suradnju. Znao je da nijedan narod ne može živjeti bez suradnje i pomoći drugih. "Mi mnijemo da nijedan narod sam neuživa svoju sreću, i da nijedan sam netrpi svoju nevolju, nego da u obih udioničtvuju i ostali narodi, zato kako se radujemo nad srećom svakoga naroda, tako i tugujemo nad nevoljom svakoga ih…” (citat je uzet iz članka Davora Dijanovića, objavljen pod naslovom Ante Starčević-otac hrvatskog nacionalizma; Poratal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 13. ožujka 2012.) 

Starčević je bio svjestan da u Hrvatskoj, uz većinski hrvatski narod, žive i različite manjine drugih naroda. Kao pravi nacionalista jednako se zalagao za njihova prava i slobodu kao i za slobodu i prava većinskog rvatskog naroda.
“U svakoj zemlji ima pučanstvah različitih jezikom, verom, pasminom, itd., pa se po tomu i različnimi imeni zovu. I u Hervatskoj ima pučanstva talianskoga, židovskoga, ciganskoga itd. Mi neuvidjamo da ti nazivi obćenitosti stanovničtvu ili domovini škode. Dok je tako, naše je načelo: te nazive neotimati i nenarivavati: neka ih svatko rabi i menja kako hoće … Deržeć se toga načela, mi iskreno ljubimo i za brata deržimo i Serba, i Nemca, i Talijana, i Žida, i Ciganina, i Luterovca, itd., svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i cele domovine, a plašimo se jednako i Hervata i Serba, itd., svakoga tko je proti onim skupnim svetinjam.” (“Sloboda”, VI, br.35, str.2; Sušak, 23. 3. 1883.)

Starčevićeva načela i njegov put morali bi biti načela i put svih Hrvata koji se smatraju nacionalistima, jer je svaki drugi put obično srljanje gusaka u maglu. Umjesto klanjanja i divljenja tuđim autokratima, poput Putina i Trumpa, poklonimo se i divimo našim hrvatskim velikanima, pravim nacionalistima.

Potreba pravoga nacionalizma

Postojanje pravog nacionalizma u svijetu, danas je potrebnije nego ikada prije. Amerika, koja se sastoji od ljudi s različitim nacionalnim, kulturnim i vjerskim korijenima, može opstati kao nacija i jedinstvena država jedino ako svaka grana njezine vlasti, prizna i prihvati raznolikosti svih građana kao zajedničke (nacionalne) vrijednosti. Americi je itekako potreban pravi nacionalizam, jer on nikoga ne isključuje i ne diskriminira na temelju boje kože, ideoloških, političkih i vjerskih uvjerenja. On uključuje i ujedinjuje sve one koji se smatraju lojalnim pripadnicima američke nacije.

Za razliku od njega, bijeli nacionalizam je iznikao na mržnji nezadovoljnih bijelaca, koji svoju slobodu i prava žele očuvati oduzimanjem osobne slobode i prava onih koji su po boji kože drukčiji od njih. Iako se radi o vrlo malom broju onih koji ističu i nameću “bijeli nacionalizam” oni mogu nanijeti veliku štetu jedinstvu nacije. Većina američkih građana smatra da je zalaganje za bijeli nacionalizam rasističko, nemoralno i štetno. Neki u njemu vide darvinističko mišljenje koje je bilo temelj njemačkog nacizma.

U svojoj knjizi "Nacionalizam i država" John Breuilly, profesor nacionalizma na Londonskoj školi ekonomije, ističe važnost pravoga nacionalizma. On tvrdi da ankete pokazuju da je većina ljudi (građana) u većini država ponosna na svoj narod i želi zaštititi i promovirati njegove interese. Nikoga ne mrze, niti isključuju. “To znači”, ističe prof. Breuilly “da se većinu ljudi može smatrati nacionalistima”.

Trump je u pravu kada kaže da “država bez granica nije suverena država”, ali nije u pravu kada one koji, zbog životne opasnosti ili nade u bolju budućnost, ilegalno prelaze američku granicu, naziva silovateljima, drogašima i ubojicama.

Predsjednički izbori: Trump ili Biden?

Na predsjedničkim izborima, 3. studenog ove godine Amerikanci će izabrati novog predsjednika. Pitanje je, kome će dati povjerenje, Donaldu Trumpu ili Joeu Bidenu.

Razočarani Trumpovim nedosljednostima, neispunjenim obećanjima i u posljednje vrijeme vrijeđanjima poginulih američkih vojnika, koje je Trump navodno nazvao gubitnicima i naivcima (losers and suckers), većina birača je danas više za Joea Bidena nego za predsjednika Trumpa. Biden uživa veću podršku žena, crnaca, latinoamerikanaca i azijskoameričkih glasača, dok Trump bolje prolazi među bijelim glasačima, posebno starijim i manje obrazovanim. Gotovo dvije trećine (64 %) bijelih glasača koji nemaju sveučilišnu naobrazbu podržava Trumpa, dok 61 % bijelih glasača s četverogodišnjom sveučilišnom diplomom podupire Bidena. Velik broj istaknutih i poznatih republikanaca napustili su Donalda Trumpa i javno podupiru demokratskog kandidata Joea Bidena. Među njima ima ljudi različite prošlosti i profesije. Bivši guverner države Ohia, John Kasich, koji je hrvatskog porijekla, rekao je da podupire Bidena jer vjeruje da će biti predsjednik svih građana. Bivša guvernerka New Jerseya Christine Todd Whitman je izjavila da se u ovom trenutku ne radi o tome da li je predsjednik republikanac ili demokrat, već o tome da li je osoba dovoljno stabilna i moralno ispravna da vodi zemlju. “Donald Trump nije takva osoba, Joe Biden jest”, smatra Christine Whitman. Susan Molinari, dugogodišnja republikanka i bivša zastupnica u Kongresu, u potpori Bidena, rekla je da je Biden „prava osoba koja ovoj naciji u ovom trenutku treba.“ Bivši član Trumpove administracije Miles Taylor je izjavio: “Iako nisam demokrat, niti se u svemu slažem s Bidenom, uvjeren sam da će Joe Biden ujediniti i dobro voditi ovu zemlju.”

Devedesetpeto godišnji veteran i sudionik u korejskom ratu Edward Good je javno osudio Trumpa i pozvao ljude da glasaju za Bidena. „Ja sam republikanac od šezdesetih godina. Član sam NRA-a i glasao sam za Trumpa, ali sam došao do zaključka da je Trump najgori predsjednik kojeg smo ikad imali.”

Bivši republikanski zastupnik Kongresa Charlie Dent je izjavio na CNN TV da su Amerikanci “iscrpljeni neprestanim kaosom i dnevnom dramom koja proizlazi iz Bijele kuće. Zbog toga podržavam Joea Bidena." Bivši ministri obrane i pripadnici Republikanske stranke, William Cohen i Chuck Hagell podržavaju Bidena jer vjeruju da će Ameriku spasiti od kaosa i očuvati američku demokraciju.

Da li će podrška istaknutih republikanaca privući veći broj razočaranih Trumpovih pristaša, posebno nezavisnih, na Bidenovu stranu i osigurati mu izbornu pobjedu, teško je reći, no činjenica je da je Biden za sada u puno boljem položaju od predsjednika Trumpa.

 
 

Muslimani u BiH:

Razilaženje Bošnjaka s Allahom - zbog Alije


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
Toronto, 31. kolovoza 2020. u 20 sati

Piše: Rudi Tomić

''Kad nedostaje snaga vjere, onda caruju nacionalizam, ksenofobija, isključivost, fanatizam i otuđivanje, a posebno sve vrste fobičnih neuroza, fobičnih ankcioznih poremećaja, koji su zahvatili društvo, obitelj i brakove, čak i djecu koja žive u strahu od opakih ukućana, što sada moderno zovemo ekofobijom.'' (Sulejman Bugari)

Hrvatska emigracija bila je suočena s počecima islamizacije hrvatskih muslimana u neku vjersko/nacionalnu posebnost: ''Bosansku'', ''Bošnjačku'' i ''Tursku''. Balkanski muslimanski ''državotvorci'' imali su svoje čelnike u emigraciji Adila Zulfikpašića i dr. Smail Balića, a Aliju Izetbegovića i Mustafu Cerica u Jugoslaviji, koji su objavljivali svoje radove u ''Bosanskim pogledima'' i knjigama ''Muslimanske knjižnici'', osmislili su ''državotvorni'' elemanat u vjerski sadržaj bosanskohercegovačkih muslimana; posebno na ocjenu povijesnog utjecaj hrvatstva na ovaj dio Hrvatske.

''U objavljenoj knjižici (''Manifest'') prilozi ne tvore zaokruženu cjelinu, te je učinjen svjesni promašaj s dvojakim manipulacijama u pokušaju:
a) da se kroz prizmu geografskog položaja i područja Jugoslavije i smještaja nacija na onom području utvrdi postojanje triju civilizacija i kultura, pa da je očuvanje Jugoslavije imperativ; i
b) da su se u sklopu one zajednice suočile tri civilizacije i kulture, čije su okosnice bile religija: bizantska s pravoslavljem, orijentalna s islamom i zapadna kultura s katolicizmom.

Pisci prelaze preko činjenice, da religiozna pripadnost nije nosilac civilizacije i kulture, te da stoga u ovom našem izlaganju moramo poći od očevidne činjenice, da niti jedna od ovih religija nije nosilac usmjerene civilizacije odnosno kulture. A činjenica da islam nije civilizacija niti nosioc kulturnog ishodišta, već oznaka za religiju i predstavlja skup muslimanskih zemalja, isto kao što kršćanstvo predstavlja skup katoličkih odnosno protestantskih ili pravoslavnih zemalja, te da postoji i judizam židovskog svijeta.

- U stvari, nacionalizam je imao ne samo značajnu već i presudnu ulogu u svim autentičnim revolucijama, pa kako bošnjaštvo nije nacionalna identifikacija muslimanskog življa koja se bori za Hrvatsku, to je jasno da taj hrvatski nacionalizam muslimanskog pučanstva ne može imati ništa specifično 'muslimansko', niti on može biti agresivan, što je svojstvo ekstremista. Nacionalizam, kao nova i snažna pojava ovog stoljeća, imao je najbolje tlo na području koje obitavaju muslimani. Treba napomenuti na kasnu jesen 1918. godine, kad u svijetu nije bilo niti jedne muslimanske zemlje, što je još značajnije, sve su one došle do nacionalne slobode putem revolucije. Bošnjaštvo je, kao i jugoslavenstvo, svojevrsno dijete asimilacije muslimana, pa je zato po mjerilima sociologije nehumano, po mjerilima progresa i nalaženja sama sebe, svoga identiteta, zlonamjerno, a po mjerilima objektivnih političkih odnosa od najstarijih vremena nerealno.'' (1)

Islam je trenutačno najaktivnija religija na svijetu

Danas je islam najaktivnija, i druga najbrojčanija, religija s populacijom od 1,6 milijardi. Islam predstavlja 23 % (skoro 1/4) sveukupnog pučanstva na svijetu, koji su podijeljeni u  dvije sekte - Sunni i Shia. Sunni su dominantna sekta koja broji oko 1,5 milijardi sljedbenika, a Shia ima oko 170 milijuna.
Dakle, prije 100 + godina (1918. god.) nije bilo nijedne islamske države, a danas ima 39 država s većinom muslimanskog pučanstva, od kojih je 17 država u kojima je islam državna struktura, gdje su vjerske poglavice ujedno i državni vladari; 22 države su također s većinskim muslimanskim žiljem, ali nisu izričito islamske države, mada islamska politika vlada u državama.

Zašto Kur'an i objava ne trpe nacionalizam i koje pogreške, gledajući s islamskog stajališta iz BiH, muslimani čine zbog ksenofobije?
''Bez Mira, mirenja i Miritelja 'moderno' društvo je nemirno i živi u strahu, ksenofobiji, ovo društvo živi sa 150 vrsta strahova koji su potvrđeni i otkriveni od strane svjetskih znanstvenika, istraživača, psihologa i neuropsihologa. Među njima je i strah ksenofobija, spomenuta u našoj današnjoj temi na ovom velikom i veoma važnom susretu, gdje želimo zajedno operirati postojeće bolesti i pokušati eliminirati strahove koji razaraju naše društvo i zajednicu.

- Posljednji Učitelj i donosilac Objave od Boga je u svom govoru kazao: 'Ko pogine pod zastavom zaslijepljenosti, propagirajući fanatizam ili podržavajući ga, taj je poginuo barbarskom, divljačkom smrću - smrću poganskih neznalica.'' (2)

U ovom osvrtu ne ćemo analizirati islamski terorizam i fašizama u globalnom smislu, jer to su dnevne tema medija u svijetu, koje objavljuju detalje terorističkih ekstremista i brutalnih ubijanja diljem svijeta i to ne samo kršćana nego i muslimana, bez obzira na sektu, dob starosti ili spol, cilj je masakr na javnom mjesto, gdje može biti najviše ubijenih osoba i materijalne štete.

Militaristički islamizam zagadio je muslimansku vjersku i socijalnu komponentu, što je kod drugih vjerskih zajednica pobudilo strah i oprez, čak i mržnju, jer nijednom muslimanu ne piše na čelu da je: ''ekstremni islamist'', što je ugrozilo živote mnogim čestitim muslimana, jer kod njihovih sugrađana, ako ništa drugo - stvoren je osjećaj sumnje i nepovjerenja.

Alijini ''Mladi muslimana'' su preteča Bin Laden ''Al-Qaeda''

Alija je bio kontraverzna osoba, koji je već u mladim danima bio povezan s muslimanskim organizacijama i postao članom panislamističke skupine ''Mladi muslimani''. O njegovim političkim aktivnostima tijekom Drugog svjetskog rata navodno, među ostalim, bavio se ''raščišćavanjem porušenih džamija'' i sakrivanjem muslimana od četnika. S druge strane Alija i ''Mladi muslimani'' podržavali su ''Handžar'' diviziju, koja je bila isključivo sastavljena od muslimana iz BiH, u sastavu divizije Vafen SS. Naime, ''Mladi muslimani'' rađe su išli dragovoljno u Hitlerovu ''Handžar'' diviziju nego u redove Hrvatskih oružanih snaga - domobrane ili ustaše, u čijim su sastavima bili većina bosanskohercegovačkih domoljubnih muslimana od koji su brojni imali visoke časničke dužnosti i dobivali zaslužna odličja.

Kada je bilo razvidno da se raspada Jugoslavija, kao potrebu za organiziranje muslimanskog naroda u BiH, Alija Izetbegović i Rusamir Mahmutčehić osnovali su u Zagrebu ''Islamski institut'' i Matični odbor stranke u društvu s Alijom Isakovićem, Munibom Maglaićem, Mustafom Cerićem i Osmanom Muftićem.
Već 1992. osniva se  ''Armija Bosne i Hercegovine'' i Alija Izetbegović je posto ''vrhovni komandant Armije'', koja je surađivala s islamskim terorističkim organizacijama poput Al-Qaeda. Alija je sa sinom Bekirom srdačno dočekao Osama Bin Ladena u Sarajevu 1994, s čelnicima tzv. Armije BiH, s bivšim zapovjednikom Safetom Halilovićem i aktualnim zapovjednikom Rasimom Delić, čija je suradnja nastavljena sve do Ladenove smrti. U BiH je bilo i ostalo je više stotina elitnih boraca Iranske revolucionarne garde, koji su bili prijetnja međunarodnim snagama i vršili zločine nad hrvatskim narodom. Potvrđeno je u Američkim tajnim dokumentima da su u Bosni operirale terorističke skupine Hezbollah, Answar Shaban koje su poznate po brojnim zločinima u svijetu. Otkriveno je da je također na više od 400 mjesta u BiH organizirano masovno  ubijanje, mučenje i zlostavljanje civila, o čemu je Alija bio upućen i uključen.

Alija će ostati u sjećanju i po napisanoj ''Islamskoj deklaraciji' 'u kojoj je jasno rečeno: ''Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.'' Alijina ''Islamska deklaracija'' prihvaćena je od Bošnaka kao - ćitab (vjerska knjiga)

Dakle, zbog Alije i ''Islamske deklaracije'' očito je došlo do razilaženja Bošnjaka od Allaha. Naime, po učenju Kur'ana vjera je nazvana ''mirenjem'', što se na arapskom kaže El-Islam. Sljedbenik te vjere zove se Miritelj, na arapskom Muslim, po čemu su vjernici dobili naziv - muslimani.

''Protiv Alije Izetbegovića bila je podignuta optužnica na sudu u Hagu za osumnjičene ratne zločine nad civilima, zarobljenicima, te razaranje kulturnih, vjerskih i povijesnih spomenika. Tribunal je dobio više od 300 krivičnih izjava svjedoka samo iz Republike Srpske, te više od 1000 drugih izjava svjedoka uz 16 vidio i 9 audio zapisa te ostalih materijalnih dokaza, ali zbog zdravstvenog stanja nije mogao biti izručen u Haag.'' (3)

Da je Alija bio ''lično'' doveden u Hag na sud sigurno bi dobio istu kaznu kakvu je dobio ratni zločinac Radovan Karadžić - doživotnu kaznu zatvora.

Posljedice posljednjeg rata u BiH

Tko bi mogao zamisliti 1991. godine da će srpsko-crnogorsko-JNA agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu imati tolike ljudske tragedije i materijalnu štetu s trajnim posljedicama, koje su ostale kao čir u želudcu, čekajući da pukne i da se ponovi krvoproliće. U svijetu je nametnut dojam da su muslimani žrtve srpske i hrvatske agresije, ali nakon prividnog primirja objavljeni su statistički podatci koji donose nove i zastrašujuće dokaze za počinjene zločine, u kojima su Hrvati bili najveće i najbrojčajnije žrtve. ''Zločini Armije BiH nad Hrvatima - koncentracijski logori o kojima se šuti.'' (4)

''U 47 općina koje je kontrolirala tzv. ABiH nedostaje 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je držao HVO je samo 17.476 Bošnajka manje nego 1991. godine. Dakle, 7,25 x Hrvata je više nestalo, iako je Bošnjaka u Federaciji nekoliko puta više. Sad je jasno tko je doista što radio u ratu i tko je sprječavao povratak. Dalje, 291.623. Bošnjaka je manje u RS nego 1991. Dok je 342.367 Srba manje u općinama pod kontrolom tzv. ABiH. Znači da su muslimani etnički očistili više nego Srbi.'' (5)

NAPOMENA: ''Ratni zločini Armije BiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu'', možete i trebate pročitati na portalu Hrvatske udruge Benedikt - https:/hu.benedikt.hr
Armija BiH, kojoj je bio vrhovni zapovjednik (komandant) Alija Izetbegović činila je zločine koje su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj činili četnici/partizani. Dolazili su u hrvatska sela u ustaškim odorama i ubijali su koga su zatekli na najgrozniji način - klanjem i rezanjem dijelova tijela, kako bi zločin bio stravičan i potaknu preživjele i one druge iz susjednih sela da bježe u partizane i da se bore protiv NDH. Takvu je groznu taktiku priredila Alijina Armija BiH u Ahmićima.

''Unatoč opće poznatoj činjenici proizišloj iz pravomoćne presude Haškog suda da su zločin u Ahmićima počinili pripadnici postrojbe HVO-a, agent Vrana (*) je bio u posjedu nekoliko izjava Muslimana koji su vlastoručno, bez ikakve prisile, pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavili da je Armija BiH platila engleskim vojnicima da u odorama HVO-a pobiju stanovništvo sela Ahmići. S obzirom da je to bilo ratno područje, Englezi su, bez većih poteškoća upali u selo. U Ahmićima je inače bila satnija Zeničke VII. brigade ''El Mudžahid'' koju su pretežno činili mudžahedini. Englezi su prije ulaska u Ahmiće skinuli svoje odore UNPROFOR-a i zamijenili ih drugima, na kojima su stavili oznake HVO-a. Nakon izvršenog pokolja presvukli su se u svoje odore i pozvali BBC da snime 'što su Hrvati učinili'. Pukovnik Collins koji je zapovijedao tom akcijom, kasnije je svjedočio i u Hagu, kako su upravo Hrvati počinili taj zločin.

Ove izjave nisu završile u Hagu a niti su 'ostale na životu' u Hrvatskoj. Dokumenti HVO-a u pravilu su završavali u HIS-u. Šef HIS-a Lonac (*), sve je takve dokumente spalio. Njegov prethodnik Pjevač (*), uz pomoć načelnika Špire (*), predao je Bradonji (*) i Englezima dokumente koji bi mogli kompromitirati hrvatsku vlast od 1990. - 2000. godine. To su proslavili uz viski i pjesmu.'' (6)

Unatoč svim grozotama i tragedijama hrvatskog narodu u BiH, poznata je činjenica da je Hrvatska u tijeku rata pomogla muslimanima iz BiH u svakom pogledu. Naime, u jednom vremenskom razdoblju je u Hrvatskoj bilo prihvaćeno više od 500.000 izbjeglica iz BiH, koji su bili smješteni u hotelima na Jadranu. Bili su dočekani i prihvaćene kao sunarodnjaci a ne kao izbjeglice (muhadžeri).

Poznata je također činjenica da su Hrvatska vojska i HVO -a spasili Bihać i Cetinsku Krajinu, da ne dožive sudbinu Srebrenice, a njihov ulazak u BiH nije bio ''agresija na susjednu BiH'', kako to (anti)fašisti govore i pišu u Hrvatskoj i BiH, nego su ušli kao osloboditeljska vojska na temelju potpisanog sporazuma u Splitu, što se sustavno prešućuje kao i sve drugo gore izneseno.

Efendije u BiH su zamijenile bijele turbane za crveni fesove

Islamski centar u Zagrebu bio je rasadnik za usmjerenje  islamskog separatizma u Bosni i Hercegovini, a imami (dušobrižnici) koji su uživali sve privilegije vjerskih poglavica, kao i Muslimanska zajednica u Hrvatskoj, pokazalo se da su s Alijom Izetbegovićem u Zagrebu stvarali plan ''Islamske države'' na Balkanu. Među najistaknutijim imamima bio je Mustafa Cerić, za kojeg se tvrdi da je bio agent (špijun), pod kodnim imenom Vezir. Mustafa efendija Cerić bio je agent za ''unutarnju problematiku'' za naselje ''Centar Zagreb''.

''Dovoljno je samo reći  da je Mustafa Cerić učinio sve, zarad bolesne suete i neviđene posesivnosti njegove osobe, da Bošnjake i njihovu cjelokupnu baštinu svede na privatnu prćiju i sa razine državotvornog naroda svede na vjersku skupinu. Nemjerljiva je njegova uloga u dijeljenju i za svađanju Bošnjaka. Zloupotrebom položaja na koje se nalazio i otvorenim svrstavanjem uz određene političke opcije, dodatno je politički djelo Bošnjake i činio ih irelevantnim političkim faktorom u zemlji.'' (7)

Mustafa Cerić, poglavar IZBH, usavršio se u svim vještinama koje su na Balkanu u posljednja dva desetljeća nosili i prisvajali statuse oni koji govore u ime svih naroda, posebice je bio osjetljiv Cerić: ''Ako kritizirate njegovo 'prekoračenje ovlasti', u civilizirani način jasnom razgraničenju između vjerskog i svjetovnog stići će vas  kleveta islamofobije; ako se usudite da, kao neki međunarodni analitičar, uvrstite reis među ljude sa snažnim vaninstitucionalnim utjecajem među Bošnjacima – bit ćete optuženi za udbaštvo ili čak pretvaranje Bosne u Guantanamo; ako javno propitujete ispravnost podizanja velebne rezidencije u vrijeme posvemašnijeg siromaštva - u tom će se vidjeti 'mržnja, netrpeljivost, nekorektnost i zlonamjernost' i sve po narudžbi i nalogu nekakvih političkih centara moći.'' (8)

Reis Husein Kavazović poznat je po oštroj retorici protiv Hrvatske i hrvatskih predstavnika vlasti, kao i protiv NATO-a i EU, te u svom bošnjaćkom turskom očitovanju ne skriva želju za obnovom carigradskog kalifata.
''U tom, također slučaju Kavazović je bio nedvosmisleno jasan, poručivši kako Bošnjaci u Federaciji BiH nikad neće Hrvatima dati ono što im čak i po Daytonu pripada - federalnu jedinicu.

Ova poruka neizravno otkriva fanatičnog islamistu, koji na području svog vjerskoga djelokruga smatra kako može jednako kao i muslimanima, odlučivati o životu i smrti i svim drugim 'neverničkim' narodima pa tako i hrvatskom narodu u BiH. U političkom smislu iz Kavazovićeve poruke nije teško odčitati jasnu naznaku o novom planu etničkog čišćenja Hrvata iz federacije.'' (9)

Jedna od najpoznatijih Kavazovićeve poruke bila je prigodom otvaranje džamije Varošište kod Zenice, prije tri godine, gdje su bili nazočni sve glavne muftije u BiH, gdje se u govoru osvrnuo na neslogu Bošnjaka koja ih ugrožava, te nakon citata Allahova poslanika kada je došao među ljude: Širite mir!

''Da smo ovako bili podijeljeni 1992. i da nas Allah nije počastio Alijom Izetbegovićem ne znam što bi sa nama bilo. Pozivam odgovorne Bošnjake da sjednu i razgovaraju o važnim stvarima. U ovoj Bosni ili će biti pravda ili će biti tuga golema.'', poručio je Kavazević. (10)

Ubojstvo nedužnih Kur'an tretira kao jedan od  najvećih grijeha. Ubiti jednog čovjeka, prema kur'anskom tekstu, isto je kao ubiti sve ljude na Zemlji: Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nereda ne čini - kao da je sve ljude poubijao; ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maida)

Kad je već takvo humano i moralno učenje kur'ana, kako je moguće da su Bošnjaci, nakon smrti Osama bin Ladana, Abu Bakir al-Baghdadi i Ossem Soleimani, koji su odgovorni za ubijenih milijun nevinih ljudskih života diljem svijeta, a najviše svoje braće muslimana u arapskom svijetu, danima su Bošnjaci tugovali i zavjetovali Aliji da će se osvetiti onima koji su uklonili njihove ''ljude uzora'' (rol modelleri) iz svijeta (dunjaluka).

Kome je Bosna ostavljena u amanet?

Bakir Izetbegović, sin Alije i predsjednik SDA, već nekoliko godina u svojim govorima spominje kako je njegov babo (otac) Alija neposredno prije smrti ostavio predsjedniku Turske Tajibu Erdoganu u amanet (na čuvanje) BiH!
''On (Alija) je  u njemu prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da je Erdogan itekako dobro nosi taj amanet. Kazao mu je Aljija, svejsan da je BiH još uvijek između sila jači od nje: Ostavljam ti amanet da se brineš o BiH, da ne zaboraviš BiH. I naš Tajib doista nosi taj amanet.'' (11)

Mi koji smo rođeni u BiH znamo što je amanet, ali znamo i što je turski zulum, te kad se uzme u obzir Tajibova kruta diktatura i totalitaristički način vođenje, nekada sekularne i napredne države Turske u ''Islamsku državu''. Erdogan je pretvorio istočni kršćanski hram i svetište - Sveta Sofija (Hagia Sophia) u džamije, što su s oduševljenjem proslavili ''naši'' Turci u Sarajevu i drugim gradovima BiH, a to je, kako Ivica Šola kaže: ''Opasna poruka Hrvatima u BiH.''(croativ.net)

Predsjednik Turske iskonstruirao je puč u kojemu je prepoznao svoje neprijatelje i brutalno ugušio pokušaj njegove smjene, ne samo dotukao vojne časnike, nego i intelektualce i političare, odnosno  sve one koji su se pokazali odbojnim za uvođenje iranskog islamizma. Erdogan ima ambicije obnoviti Osmansko carstvo, odnosno stvoriti Veliku Tursku, što su prepoznali i njegovi islamska braća u BiH. Ideja obnavljanja nekadašnjeg Otomanskog imperija ostala je u povijesti kao jedna od najkrvaviji oblik vlasti, kojeg mogu nositi u uspomenama i žudno priželjkivati samo maloumnici i razbojnici.

Opet se vraćamo u Tursku. ''Ako je istina što je u svojoj doktorskoj disertaciji napisao Abaz, uvaženog bosanskog Turčina (kao desetogodišnjak doselio iz Sarajeva u Istanbul), koji je doktorirao na hrvatskoj djeci koje su  Turci odveli u sepetima u Tursku ili zarobljavali u bitkama. On je uzeo četiri stoljeća osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske pa je došao do broja od 10 milijuna Turaka koji vuku hrvatsko podrijetlo. Ako je tome tako, a izgleda da jest, najveća i najbrojčanija hrvatska dijaspora je ona u Turskoj. Abaz je u svoj disertaciji, godinama kopajući po arhivi u Istambulu, brojio , zbrajao i došao do, za nas, zapanjujuće brojke, samo jedne godine (1493., kad se dogodila i Krbavska bitka) kaže on, dopremljeno je u sepetima 10 tisuća hrvatske djece iz Bosne i Hercegovine. Notorna je istina da je 18 vezira i velikih vezira bilo podrijetlom Hrvati i da je 150 godina jedan od službenih jezika na Porti bio hrvatski jezik. Točnije, bila je to hrvtska bosanska ikavica.'' (12)

Muslimansko političko i vjersko vodstvo u BiH strastveno mrze Hrvate!

Ne ćemo se vraćati u povijest i iznositi činjenice o hrvatskom podrijetlu muslimana u BiH, jer to je isto kao da bismo danas nekog uvjeravali da se zemlja okreće oko sunca. Ali, pustimo to po strani, iako je bolno, nego uzmimo u obzir samo detalje u zadnjih tri desetljeća, kako su se Hrvati ponijeli naspram subraći muslimanima u BiH. Rekli smo, da je za vrijeme obrambenog Domovinskog rata došlu oko 500.000 izbjeglica iz BiH i kako su i gdje su bili primljeni. Hrvatska je naoružala branitelje muslimane i zajednički su se borili protiv zajedničkog neprijatelja Srbije i domaćeg četništva.

Kad je Alija uvidio, daće Srbi zadržati polovicu BiH, koju su okupirali, opljačkali i obavili sistematsko etničko čišćene, Hrvate koje nisu stigli ubiti ili otjerati u koncentracione logore, te su protjerali preko granice u Hrvatsku. Najprije je počinjen masakr u Ahmićima dogovoren s Englezima, a onda su otvorena ratišta diljem BiH gdje su muslimani živjeli zajedno s Hrvatima. Za stvaranje ''Prve islamske države na Balkanu'', hrvatski je narod većim dijelom poubijan ili protjeran, po riječima Kavazović ''Bošnjaci u Federaciji BiH nikad ne će Hrvatima dati ono što im čak i po Daytonu pripada - federalnu jedinicu.'' O, bijedni umovi ljudski, o slijepa srca. (Lucret)
Hrvatski medijski servis, donosi dokumente koji svjedoče o postojanju elemenata radikalnog islamizma u BiH za vrijeme i nakon bošnjačko-hrvatskog sukoba, a radi se o 1994. i 1995. godini:

''Bugojno je rahat grad bez moći i utjecaja Hrvata;
- Bugojno i Vakuf su plodno tlo za one koji sebe smatraju Allahovim postojnicima;
- Teško je šćeri zamisliti bona Kandiju i Bristove bez Hrvata, ustaške kuće zato su pune svega i velika je jagma za njih;
- Onima koji su daleko od islama i Allaha imaju samo jedno, u đehenem;
- Na stadionu je puno zarobljenih ustaša koji nam kopaju rovove i ostale fizičke poslove, pokušaj pobjeći pa ih naši hvataju i ubijaju. Pri pokušaju jednog bijega Hrvata, ubijeno ih je sedam;
-Život na ćošku lahko obećava Đihaddžamahiriji, dobiva novi imidž u Bugojnu i dalje gdje su jasna ćafirska obilježja;
- Ženo na šćeri pazi da nedo Allah odu za nevjeru, zaklao bih vas. U Bugojnu ti je Zrafata, kao u Turskoj, običaji, vjera i sve ostalo;
- Mora se dati lično primjer i doprinos državi koja se stvara uz pomoć Allaha i Kurana, moj Armel ne može biti fudbaler, samo hodža jer kako ustaše i četnici kažu o ovaj ovdje Ovan da je ovo naša prva islamska država u Europi.

Ovo su samo neke od rečenica izdvojene iz teksta pisama Bošnjaka iz Bugojna, a koje su slali svojim obiteljima u Republiku Hrvatsku i inozemstvo putem Crvenog križa. Informacije je obradila Sigurnosna služba pri Ministarstvu obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne na temelju isčitavanja sadržaja brojnih pisama 10.02. 1994. godine.'' (13)

Objavljeno je detaljno izvješće o jednom najtragičnijem i najtužnijem događaju u ratu na prostorima bivše Jugoslavije u Bugojno na 27. srpnja 1993. godine. ''Iz Bugojna je protjerano 15 tisuća Hrvata tijekom agresije Armije BiH na središnju Bosnu. Kroz 56 logora prošlo je 1643 Hrvata, od kojih je 470 pripadnika HVO-a. Zatočeni su izgladnjivani, svakodnevno premlaćivani zbog čega su mnogi podlegli, vođeni na prve crte obrane služeći kao živi zid, nasilno im je vađena krv. Ove zločine je osmislio i prove Dževad Mlaćo, koji je u jednom zapisniku zapisao kakao 'Hrvate Bugojna treba istrijebiti', da 'legalno ni jedan hrvatski civl ne smije biti zatvoren' i da 'tajno, sve hrvatske čelnike treba pobiti. Mlaćo je danas savjetnik u Razvojnoj banci Federacije BiH. Postupak protiv njega nikada nije bio pokrenut.'' (14)

Kad su počeli vaditi ljudske kosti kod Bugojna, hrvatskih žrtava koje, za koje je odgovoran Dževad Mlaćo, u Sarajevu je imenovan Selmo Cikotić za ministra sigurnosti u BiH. Cikotić je također optužen da je s Mlaćom odgovoran za brojna ubijanja, mučenja i silovanje, progone i izgone hrvatskog naroda; do temelja porušili i sustavno opljačkali hrvatsku imovinu i katolički vjerski objekti su također dio plana kojeg je osmislio Mlaćo.

Ima još nešto o čemu se glasno ne govori. Naime, u BiH svaki četvrti stanovnik ima hrvatsko državljanstvo, od kojih većina njih, kao i Srbi: mrze Hrvate, a vole Hrvatsku. Paradoksno tome, u BiH više ima osoba koji imaju hrvatsko državljanstvo, a mrze Hrvate, nego nas u dijaspori koji volimo Hrvatsku i Hrvate, a nemamo hrvatsko državljanstvo!?

Činjenica je, da se u Bosni i Hercegovini ne može ništa bitnog promijeniti bez suglasnosti Vlade RH, kao i suglasnosti Vlade RS, koji su supotpisnici Daytonskog sporazuma, koji još uvijek garantira ne samo mir nego Ustav i granice države BiH, u kojoj su muslimani, bilo Alijini ili Allahovi, samo jedan od konstitutivnih naroda u BiH.
Svjedoci smo koliko je Srbiju koštalo tragedija u ljudstvu i propast u gospodarstvu, u zadnja dva izgubljena rata s Hrvatskom, zbog fašističke ideologije o stvaranju svetosavske velike Srbije. Poglavari SPC - šovinisti, upropastili su vjeru (pravoslavlje) raspirivanjem nacionalne mržnje i podržavanja politike srpskog fašizma. Moglo bi se isto tako dogoditi i ''našim'' islamistima, čije Muftije s Kut'anom, u ruci propovijedaju Alijin šovinizam, i po uzoru na Iran, stvoriti ''islamsku državu'' u Europi. Ne će valjda Alijini postojnici s odanošću prihvatiti njegovu idejnu verziju o državi: ''Neka je velika kao vidžan, samo neka je naša - islamska'' Petitio principii! Ačkosum!

Zaključna misao

U Bosni i Hercegovini snošljivost je umrla ili je ubijena: Srbima je malo ono što imaju u RS, Hrvatima nije snošljiva nepravda u Federaciji, a Bošnjacima je pretijesno u Federaciji. Kako izliječiti bosanskohercegovački Babilon?

Pored čitanja  Biblije i učenja Kur'ana preporučili bismo narodima u BiH knjigu: ''Bosna ostaje bez svjedoka'' s demografsko-političkog vidikovca dr. sc. Ante F. Markotić. Izdanje Matice hrvatske Mostar, 1999. godine.

Izvori:
1) Dr. Fadil Osmanagić: ''Bošnjaštvo i Bosanci'', Republika Hrvatska br. 92,  Prosinca 1972., Buenos Aires, Argentina, str. 33, 34)
2) Hafiz Sulejman Bugari: Predavanje u Baru, Crnoj Gori,  14. 03. 1917., www.vjernicizamir.org
3) Alija Izetbegović: ''Otac nacije'', www.biografija.org 
4) ''Zločin Armije BiH nad Hrvatima - koncentracijski logori o kojima se šuti.'' http:/narod.hr, 25. 03. 2017.
5) Josip Šuman: ''Frapantan statistički podatak- Muslimani etnički očistili najviše teritorija u BiH'',Sudobnica, net.ba 14. 07. 2016.
6)  Alfred Morgan: Knjiga ''VRANA - oko istine'', Zagreb 2014. (***, su kodna imena bivših agenata tajne službe HIS-a), str. 85.)
7)  Prof. Rašid Hafizović: Interview  za ''Oslobođenje'', 28. 09. 2013.
8) Kemal Kurspahić:  ''Agresivni ateizam i borbeni islamizam'',  Radio Slobodna Europa, 17. 09. 2010. 
9) Ivan Svićušić:  Kazvanovićev neoosmanizam u Federaciji BiH''. http://dragovoljac.com, 24. 03. 2017.
10) ''Reis Husein Kavazović ima historijsku poruku za sve Bošnjake'', www.bhdijaspora.net, 09.09. 2017.
11) Avdija Hasanović: ''Amanet'', http://avdijahasanovic.blogger.ba/, 20.08.2020.
12) Uredništvo: ''Nevjerojatno otriće turskog povjesničara: 10 milijuna Turaka ima hrvatsko korijene?!'', http://croativ.net, 08. 03. 2020.
13) Hrvatski medijski Servis:  ''Što otkrivaju pisma bugojanskih Bošnjaka rodbini u Hrvatskoj?'' (''Prva muslimanska država u srcu Europe''), www.hrvatski-fokus.hr, 28.08.2020.
14. Tajni dnevnik Dževada Mlaće, srpnja 1993. ''Hrvate Bugojna treba  istrijebiti... čelnike treba pobiti'',  http://direktno. hr, 27. 07. 1914.

 
 

Nakon proslave Oluje - urnebes u ''regionu''

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2020. u 18.40 sati

Piše: Rudi Tomić

''Ne postoji, niti može, niti smije - postojati, nikakav politički ustroj Srba u Hrvatskoj (jednako kao što ne postoji niti nekakva izmišljena ''Srpska manjina'' u Hrvatskoj), pa samim time ne može biti niti političkog lidera Srba u Hrvatskoj.'' (Hrvatski uljudbeni pokret)

Pričekali smo nekoliko dana s osvrtom na proslavu 25. obljetnice VRO Oluje, misleći da će razum nadvladati emocije i mržnju, što se nažalost nije dogodilo, nego je urnebes uzelo maha. Unatoč svemu hrvatski je narod s ponosom proslavio jubilarnu obljetnicu Oluje, koja je ostvarila veliki povijesni ratni uspjeh, s minimalnim brojem ljudskih žrtava, što je Hrvatskim braniteljima donijelo visoko međunarodno priznanje.

Vlada RH također je dobila veliko priznanje, jer su pustili kolonu izbjeglica nakon Oluje, organizirani masovni odlazak Srba iz Hrvatske bez ikakvih ometanja. ''Znali smo da Hrvati s nama ne žele a mi s njima ne smijemo. Zbog toga smo odlučili da se ide u egzodus kako bi sačuvali našu biološku masu, ljude. Mogli smo izginuti. Moglo je izginuti civilno stanovništvo, a nama treba masa za nešto što će, nadam se, uslijediti'', kazao je Savo Štrbac, koji i danas prima mirovinu iz RH.

Da je hrvatski narod, kako Srbi kažu - zločinački, onda bismo s kolonom srpskih izbjeglica postupili onako kako su četnici i srpski partizani postupili s hrvatskim zarobljenicima i civilima u koloni smrti iz Bleiburga do Đevđelije - masakr.

Na proslavi  25. obljetnice Oluje, bio je izgleda najznačajniji događaj dolazak jednog Srbina u Knin, što je otvorilo nova verbalna ratišta u Hrvatskoj i u Srbiji! Taj Srbin - Boris Milošević, bio je istaknut kao saborski zastupnik zbog jednog oštrog govora da ZDS treba biti nedopušten i kažnjiv jer je simbol zločinačkog režima:
''Pozdrav ZDS, oko kojeg i neki i danas imaju dvojbu, ima samo jedno značenje i jednu simboliku, to je simbol propalog, ustaškog režima'', istaknuo je sadašnji predsjednik SDSS i nedavno imenovani potpredsjednik Vlade dodajući kako otvorenost tog pozdrava vodi ka relativizaciji ustaškog režima, netoleranciji i diskriminaciji. Navodno Vlada po tom pitanju namjerava i djelovati. Milošević okuplja tim s kojim će raditi na zakonskim odredbama kojima bi se u cijelosti zabranila uporaba toga pozdrava o kojem se u javnom prostoru vodi žestoka diskusija. Ne samo to, Milošević i prije nego što je postavljen za potpredsjednik Vlade kazao, kako bi bilo poželjno da se po cijeloj Hrvatskoj postave dvojezične ploče te da je uz sve ostalo dobro da se on - baš Srbin u Hrvatskoj bavi pitanjem ljudskih prava.

Za dom spremni ima atomsko - ''dejstvo''!

Hrvatski pozdrav Za dom spremni nije nikakva nova pojavnost u rječniku niti ima neki ubojiti upaljač za atomsku bombu. Taj pozdrav je jednostavna uputa i poziv narodu da bude spreman braniti svoj dom i svoju domovinu. Kakav bismo narod bili, i kako bi se mogli održati na ovim prostorima skoro dva milenija, da nismo bili spremni braniti svoje domove i domovinu?
Pozdrav ZDS ne uznemiruje samo političke i vjerske predstavnike srpskog naroda, nego i dobrim dijelom domaću ''čeljad'' koji mrze državu u kojoj su rođeni, odgojeni, neki i školovani, samo zato što je - Nezavisna država Hrvatska i što je uz poziv Za dom spremni pobijedila velokosrpskog agresora dva puta: kraljevsku četničku i komunističku Jugoslaviju.

Da je tome tako, evo, što je govorila još u danima rata Danica Drašković, supruga nekadašnjeg srpskog političara i predsjednika ''Srpskog pokreta obnove'' četnika Vuka Draškovića:
''Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I što smo uradili? Poraženi svuda. Istjerani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno iz Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političarima i komandantima. Što sad? Već dvadeset godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali.
- Hoćemo to svijetu prodati kao patriotizam, obranu naroda i teritorija, ali ne ide. Surova istina groblja na tom putu od Knina, Vukovara, Škrabrnje, Srebrenice, Sarajeva do Kosova, to su tragovi naše sramote koji govore na svim jezicima sveta i jasno opisuju udruženi zločinački pothvat, baš kako su rekla haški tužitelji.''

Drugi primjer je Milana Babića bivšeg premijera i predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine koji je izrazio svoje kajanje na Haaškom sudu: ''Izlazim pred ovaj tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili progonjeni, nevini ljudi su nasilno istjerani iz kuća i nevini ljudi su ubijani. čak i nakon što sam saznao što se događa, šutio sam o tome, još gore nastavio sam sa službom, kroz moje vlastite aktivnosti postao osobno odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudioništvo u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha nad drugima.'' Babić nije mogao živjeti sa spoznajama o mega ratnim zločinima velikosrpskih četnička i JNA pa je kratko nakon kajanja počinio samoubojstvo u zatvoru 6. ožujka 2006.

Izgleda nam da nikakvi dokazi o velikosrpskim odnosno četničkim zločinima nisu u stanju osvijestiti poremećenu um Srba, pa i nakon ukazivanja razumnih srpskih pojedinaca, primjerice gospđe Danice Drašković i kajanja Mile Babića. Nakon proslave Oluje u Kninu, srboslavlje se diglo na zadnje noge, Srbija se naoružava ruskim i američkim arsenalom, ne za obranu, nego za ponovnu agresiju na susjede i nove zločine.

Reakcije iz Srbije:
- Nećemo slaviti tragediju srpskog naroda, ubijanje srpskih civila, ubijanje srpske djece, ne pristajemo na poniženje. Pomirenje - da, ali poniženje - ne, rekao je Vučić u Sremskoj Rači, gdje je bio nazočan Milošević/Pupovačev stranački kolega Dejan Mihajlović potpredsjednik SDSS, koji je prošao ispod radara u medijima u RH!? Serbs cover all sides just in case!
- Hrvatska traži da na proslavi Oluje  prisustvuje  Srbin jer bi im tako bio malo lakše na savjesti, rekao je Dačić.
- I kojeg od Srbina da  kupe ili privuku na proslavu zatiranja Srba i postave ga da bude uz Antu Gotovinu i druge ustaše, neće moći promijeniti istinu o građanskom ratu koji su izazvali, o klanju i ubijanju srpske djece u izbjegličkim logorima, bila je pismena izjava Vulina.
''NDH je čist dokaz šta biste radili da imate jaču vojsku ili da vas je više, vi pričate nekome o pretenzijama velike Srbije, genocidu, asimilaciji, etničkom čišćenju i ostalom, e pa menjaju se stvari u regionu a hvala vam što ste nam otvorili oči, radili ste to iako vas je manje, čak smo mi Srbi mnogo mekaniji prema vama i ostalima bili. Srbija je apsolutni gubitnik iz bivše Jugoslavije iako je dala ubedljvo najveće žrtve. Al u budućnosti bi se trebala ispraviti ta nepravda, i da ćemo u Crnoj Gori i Hrvatskoj dobiti pokrajine, nadamo se u razgovoru i rukovati se bez ikakvih sukoba.'' (CCCC, večernji.hr) Svatko se samo svojom krivnjom dugo žalosti! (Quint. VI.1, 13.)

Ne može ''dernek'' biti bez Pupovca: ''ZDS treba maknuti iz javnog prostora, a poruka iz Srbije ipak se mora razumijeti... Sad je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj da sa predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake.''
(Zanimljivo i zabrinjavajuće. Omjer medijskih napisa u ''regionu'', prije i nakon proslave Oluje u Kninu (od 4. do 13. svibnja), ime ''lorda'' Milorada Pupovca bilo je napisano ili izgovorene 23.428 puta, odnosno četiri puta više nego o riječ - Oluja. Vjerojatno u tom podneblju, i u istom vremenskom razdoblju, možda je samo više puta izgovoreno ime Isusa Krista.) Credo, quia absurdum - Vjerujem jer je protivno razumu. (Sv. Augustin)

Podsjetimo Vučića, Dačića, Vulina, Pupovca, Miloševića i njihove sljedbenike u RH na dokument kojeg je upravo objavio Petar Horvatić: 13. kolovoza 1941. Apel srpskom narodu - u Srbiji nastao jedinstveni kvislinški dokument pokornosti nacizmu. Dokument je potpisalo 545 srpskih najuglednijih Srba i gotovo cijela srbijanska društvena krema: episkopi SPC-a, bivši ministri, akademici, sveučilišni profesori, ugledni gospodarstvenici i drugi. Najžalosnije bilo je to što se nije jasno naglašavalo ili čak skrivalo da je  Srbija bila prva država Europe koja je u II. svjetskom ratu proglašena 'judenfrei' - slobodna od Židova koji su većinom ubijeni ili deportirani u njemačke logore. (1) ''Novo vreme'' 13. VIII. 1941. 2) ''Novo vreme'' 29. X . 1941.) Sigorno će neki Hrvat reći: ha ha - rugala se sova stjenici da ima veliku glavu!

Što će, zapravo, ostati u sjećanju nakon jubilarne proslave Oluje?

Mnogo se toga dogodilo u Kninu i Hrvatskoj. Političari (u Vladi i Saboru) veoma su zadovoljni jer je sve to uredno prošlo, pogotovo što je bio nazočan jedan Srbin: ''predstavnik Srba u RH'', predsjednik SDSS-a i potpredsjednik Vlade RH. Taj Srbin Boris Milošević istaknuo je: ''Meni je mnogo značilo što je Plenković tog dana, na tom mestu, iskazao pijetet prema svim žrtvama bez zadrške, osudio sve ratne zločine bez zadrške, naveo mesta na kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima i iskazao razumijevanje za to i što većina Srba ima drugačiji pogled na Oluju od Hrvata... Ovo je početak na drugom putu, na kojem vlada ne sme da stane. ''Lice je ogledalo uma, a oči bez govora ispovijedaju tajne srca". - Sv. Jeronim
Nije Milošević prvi Srbin koji je došao na proslavu Oluje u Knin. Bivši predsjednik RH Ivo Josipović svojedobno je s istim nakanama doveo jednog takvog Srbina u Knin (Veljka Džakulu) i tada su pisali i govorili (kao i sada) kako je to dobro za hrvatsku budućnost. Ovaj smišljeni potez sadašnje državne vrhuške da među ostalim bude nazočan i jedan Srbin u obilježavanju jubilarne obljetnice Oluja osmišljen je u izražaju klanjanja: Hrvati i Srbi od sada će odlaziti klanjati se žrtvama i agresoru. Damnum irreparabile!

Što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima?

''A što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jesu li oni došli na svoje? Treba li su biti u prvim redovima, a ne udaljeni na 'pristojnoj' udaljenosti...'', pitanja su Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), te nastavlja: '' Lako je danas pričati i 'buncati' što se je 1991. smjelo, a što nije govoriti i kako se boriti protiv treće ili četvrte zločinačke sile u Europi. A to da ti koji su za razliku od ovakvih bili na prvim crtama obrane koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve, neka priča svojima doma ili onima s kojima plešu kozaračko kolo.''
Najpoznatiji zaštitnik pobjedničkog Domovinskog rata, hrvatskih braniteljskih udruga i invalida u RH Mladen Pavković, koji  skoro dnevno reagira na nepravde nanesene najzaslužnijima za uspostavu samostalne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske, među ostalim kaže: ''Neki vole reći 'projekt stvaranja hrvatske države uspješno je dovršen'. I mi bi voljeli da je tako, ali nažalost malo tko pita o tome što misle oni koji su se borili i stvorili ovu državu? Zbog čega je dosad primjera radi učinilo suicid (samoubojstvo) već oko četiri tisuće hrvatskih branitelja? Zbog toga što im je bilo dobro, što su ostvarili svoj san, što su stvorili državu? Neki se i drugi hvale kako visoka državna odličja nisu dodijeljena pojedincima nego postrojbama HVO-a. Pa, postrojbe su sačinjavali pojedinci, što znači da su baš i njima dodijeljeni. Postrojbe bez ljudi (još k tome vojne) ne predstavljaju ništa.'' (hrsvijet.net)
Ovogodišnja proslava Oluje u Kninu ispunjena je suprotnostima i propustima preko kojih se ne može šutke prijeći.(Ratne zasluge i uspjeh Gojka Šuška za partijsku 'dobru državu' su neoprostive.'' (hrsvijet.net.) Naime, kako nitko od govornika nije spomenuo ime generala Janka Bobetka? Nisu spomenute ni zasluge ratnog Ministara obrane Gojka Šuška, nisu čak bili pozvani ni visoki časnici koji su zaslužni za uspjeh Oluje, general Željko Glasnović i admiral Davor Domazeta Lošo. Nisu njihova imena spomenuli ni njihove kolege generali Ante Gotvina i Damir Krstičević. Nitko se nije sjetio činjenice da je hrvatska politička emigracija  snagom volje, doprinosima i ljudskim žrtvama dala početni temelji samostalne i demokratske Republike Hrvatske. Nitko ni riječ o novčanim doprinosima iz hrvatske dijaspore koji su kudikamo viši od novo odobrenih kredita i pomoći iz riznice Europske unije. Šutnja je zataja, a u nekim slučajevima i - izdaja. Pravednik se neće nikad pokolebati, a opaki će nestati s lica zemlje. (Solomonova izreka, 15, 30)

Ima toliko toga što bi trebalo napisati, ali isto tako i onoga što je napisano trebalo bi ponoviti, ili bolje reći - ponavljati, kako bi se konačno hrvatski narod dozvao pameti. Nije normalno da u Hrvatskoj jedan čovjek ima svu vlast u ruci, kao što ima predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ili predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan. Nije Plenković baš tako plemenit i bezgrješan, pod ovčjom kožom često se skriva vučja duša.

Kako je moguće, da u današnjoj HDZ-ovoj vladi, među ministrima i saborskim zastupnicima, nema desetak ''apostola'' koji bi svojim izlaskom iz Vlade i Sabora ukazali predsjedniku HDZ-a i Vlade Andreju Plenkoviću, da treba raspisati nove izbore, jer ovi koji su bili nisu legalni, jer nije izlaznost birača bila 51+. Sumnjam da će do toga doći, jer oni koji su izabrani ne bi dali svoje položaje i privilegije ni za narod, ni za državi, pa - ni za Boga.

Umjesto običajne zaključne misli dajemo riječi Marijanu Majstoroviću, uglednog urednika tjednika Hrvatski fokus, koji je (7. kolovoza 2020.) u Uvodniku, dva dana nakon proslave Oluje, napisao slijedeće:
Plenković je u Kninu poništio Domovinski rat.
''Uoči proslave Oluje, predsjednik HDZ-a i Hrvatske vlade Andrija Plenković danima je papagajski ponavljao srbofilnu i hrvatofobnu mantru da je njegov cilj, a time i njegove Vlade, 'da mijenja odnose u hrvatskom društvu, da mijenja odnose i s našim susjedima na bolje.' Što je naumio, to je u Kninu 5. kolovoza 2020. i ostvario. Službeno je ponizio Hrvatsku i Hrvate, a dodvorio se Srbiji i srpskoj manjini u Hrvatskoj. Sve u cilju povratka Ustava iz 1974. prema kojem je Hrvatska 'i republika srpskog naroda'. A da je to tako, potvrdio je već slijedećeg dana. 6. kolovoza 2020. Plenkovićev suvereni Svetozar Pribičević u osobi lukavog Milorada Pupovca, koji je pohodio Uzdol kod Knina i ponovio i još jače optužio Hrvate da su krivi za smrt tamošnjih osam osoba pripadnika pobunjene srpske manjine točno tri desetljeća, 17. kolovoza 1990.
U Uzdolu, selu 13 kilometara južno od Knina na putu do Drniša, u kojem se nalazi ostaci starohrvatske crkvice sv. Ivana (sv. Luke). Pupovac je opasno priprijetio svima nama: 'Svatko tko misli da država može biti opravdanje za takve zločine i da se može graditi ostavljajući ovakve tragove iza sebe, teško griješi. Još više griješe oni koji misle da se mir u zemlji može graditi na tome da se zanemaruju ovakva stradanja i da se ne pokazuje empatija za patnje koje su ljudi prošli.' Osim ove bahate i ohole prijetnje svima nama - jer mu je Plenković to omogućio - posebno je zanimljivo što je u nastavku svoje vlaške tirade još izrekao, a rekao je: 'Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri (svake godine) da ćemo poštujući stradanja, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira, stvoriti društvo u kojem ćemo zatvoriti ratnu knjigu, a ne je svake godine obnavljati i ponavljati, nego stvoriti društvo u kojem će ljudi moći živjeti na miru u kojem će se moći okrenuti budućnosti.'

Posebno obratite pozornost na drugi dio ove prve Pupovčeve rečenice u kojoj se nalaze ove riječ: '... a kroz koju su prošli naši građani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi...', u kojoj on već danas, dan poslije jučerašnje sramne izdajničke Plenkovićeve proslave Oluje u Kninu, izjednačava Hrvate sa svojim manjinskim Srbima. Hrvate titulira s 'naši sugrađani Hrvti', nazivajući ih bezličnim globalizacijsko-liberalnim rječnikom 'građanima', dok je svoje manjinske Srbe pretvorio u narod u Hrvatskoj, nazvavši ih 'naši sunarodnjaci Srbi'. Od proslave Oluje 5. kolovoza, do srbovanja u Uzdolu 6. kolovoza, prošlo je samo jedan dan, a koliko će proći dana do povratka Srba u hrvatski Ustav očito ne ćemo dugo čekati. Ako se budemo i dalje ponašali kao ovce pred klanje. I zato mogu s puno odgovornošću ustvrditi kako je Plenković u Kninu 5. kolovoza 2020. poništio Domovinski rat i agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH.''

One koje uopće ne zanima ni povijest ni politika sigurno su čuli za Matoševu  izreku, koja nije izričito kategorična: ''kao su Srbi ubojice, a Hrvati izdajice.'' In hoc veritas non est multum! / U ovoj izreci ima dosta istine!

Na dan Velike Gospe 2020.

 
 

POGLED IZ DIJASPORE NA PARLAMENTARNE IZBORE

(NE)OČEKIVANI REZULTATI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. srpnja 2020. u 11.30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ne obazirite se na svoje strahove, nego u nade i svoje snove. Ne razmišljajte o svojim frustracijama, već o svom neispunjnenom  potencijalu. Ne brinite se za što ste isprobali i neuspjeh, već za ono što vam je još uvijek moguće učiniti.                                                                                                                     Sv. Ivan Pavao II.

Čitajući i slušajući komentare, pohvale i prigovore o rezultatima izbora za Saborske zastupnike u RH, ne može se oteti dojmu, da na izborima nisu svi (iza)brani po želji, pošteni i radišni zastupnici, nego ostala je i uhodana politička ekipa koja je okusila vlast i iskoristila maksimalnu mogućnost u ostvarenju svojih idejnih, svjetonazorskih i osobnih ambicija. Međutim, kako tvrde samozvani političari: ''2/3 novoizabranih zastupnika u Hrvatskom saboru razmišlja i djeluje državotvornno.'' (hrsvijet.net, 07.07.2020.)

Sada slijedi formiranje nove/stare Vlade i saborskih odbora, koji će, isto kao i rezultati izbora, podijeliti narod za i protiv ustrojenja Vlade, posebice ministarstava, jer nema tolikog broja ministarstava koliko ima potencijalnih kandidata za ministre. Na kraju ovih izbornih i postizbornih zavrzlama, biti će još većih iznenađenja kad vlada uzme ''uzde'' u ruke. Da podsjetim, krovna stranka HDZ dobila je 14 % glasova od ukupnog broja registriranih glasača u RH i dijaspori, a na birališta je izišlo manje od 50 % njih koji su se odlučili dati svoj glas inim strankama, koalicijama i udrugama od kojih 1/3 njih mrze državu u kojoj će vladati. Absit omen!

Izbori su bili proslavljeni na ''svečan'' način, kada je ''najbolji umjetnik'' u RH, koji je u Rijeci, gradu europske kulture, postavio petokraku na neboder, smislio i skupio nekoliko hrvatskih zastava, zgužvao i zapalio u sred Zagreba. Nisu li zastava, grb i himna nacionalni simboli koji su Ustavom zaštićeni u Republici Hrvatskoj? Dakle, kad može Šešelj u Beogradu paliti hrvatski stijeg, zašto ne bi mogao i uličarski performans Siniša u Zagrebu!?

Vjerojatno će u svome četverogodišnjem mandatu Plenkovićeva vlada ostvariti barem dvije mogućnosti, koje je spriječila epidemija korona virusa u minulom mandatu:
a) Uvođenje euro valute u hrvatski monetarni (novčani) sistem; b) Uvođenjem Srbije u Europsku zajednicu. Što bi još moglo biti kobnije od ovih katastrofalnih posljedica u Republici Hrvatskoj? Samo potres epske jačine 10,0 + na Richterovoj ljestvici, koji nikada nije bio zabilježen.

Ne daj Bože da se bilo što u Hrvatskoj ostvari od ovog scenarija za film ''Europska budućnost Hrvatske''. Jer, u prvom možebitnom ostvarenju, postepeno - ali sigurno izgubit ćemo suverenitet, jer jedino što još imamo da nas čini posebnom i suverenom državom jest naša novčana valuta - kuna. U slučaju uvođenja eura u RH, Hrvatska gubi i svoje državne granice, ulazi u zajedničku ''državu'' Europu, koja nas je već nekoliko puta u povijesti ugurala u Jugoslavensku zajednicu (2X), i ima nakanu ugurati nas u novu zajednicu, ''Region'' samo s drugim nazivom - ''Zapadni Balkan''. Na žalost, Hrvatska euro uvodi već 2023. Odlučeno je da središnji tečaj kune za euro bude 7,53450 kuna. Današnjim danom nadzor nad hrvatskim bankama preuzima Europska središnja banka, stoji u priopćenju worf-view.office (11.07.2020.) Oglasio se i Plenković o ulasku Hrvatske u čekaonicu za euro: ''Ovo je uspeh države koji puno znači. Mislim da ćemo euro uvesti tijekom mandata iduće Vlade...'', prenosi world-view.office (11.07.2020.)

Plenković i ministar Marić otkrili su nam da je projekt o ulasku u tečaj mehanizam ERM-2 ''počeo kada je Hrvatska prije godinu dana u pismu obvezala provesti 19 mjera u šest područja, uključujući i nastavak nadziranja bankarskom sustava.'' Sigurno će još mnogo toga što je rečeno u mraku izići na svjetlo. Zato se ne bojte njih; jer se ne pokriva ništa što neće biti otkriveno i ništa tajno što neće postati poznato. (Mt. 10:24-33)

Uvođenje Srbije u Europsku zajednicu je povijesno ostvarenje englesko-francuskih imperijalista, velikosrpske ideje Vuka Karadžića i fašističke ideje Vuka Draškovića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Aleksandra Vučića; Milorada Dodika, Milorada Pupovca i jugonastalgičara i komunista u Hrvatskoj. (Vjekoslav Krsnik: ''Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena'' , portal hkv.hr , 28. 08. 2017.)

Ako nova/stara Vlada RH uvede Srbiju na ''zadnja vrata'' u Europsku zajednicu, onda ćemo umjesto hrvatskih nacionalnih proslava imati, hrvatsko-srpsko-četničke derneke s navedenim akterima (izuzev Miloševića) koji će nam na Trga Ban Jelačića govoriti, kao što je govorio Koča Popović (8. svibnja 1945.): ''Govorim vam kao sin Srbije...'', nakon pokolja liječnika, svećenika, intelektualaca i svih oni koji su se našli na ulicama, ili u dobrim stanovima i kućama, koje su opljačkali, zapalili ili prisvojili. ''Svaki šesti Hrvat nije živ dočekao Božić 1945.'' Goran Jurišić, portal hkv.hr, 08.06. 2019.

Tko ne zna svoju povijest, taj će doživjeti sudbinu: ''Do istrage naše ili vaše'' (prevedeno na hrvatski jezik: ''do nestanka našeg ili vašeg.'' (Nikola Stojanović, Srbobran, Zagreb, 22. 08. 1902.)

Već nekoliko dana u Beogradu vlada ''opsadno stanje'', prosvjedi podsjećaju na intifade, frustracije srpske mladeži na Vučićevu vladu.''Evidentno je da je frustracija srpskog društva velika i nagomilana, i to u svim slojevima - od lijevog do desnog, od mladih do starih, od školovanih do neukih, od europejaca do rusofila, od nacionalista do liberala.'' (jutarnji.hr, 11.07.2020.) Umjesto da Vučić smiruje stanje u Srbiji, on otvara frontu u susjednim državama, koje proziva da su krivci za bunt u Beogradu i Srbiji općenito, posebice krivi politiku u Hrvatskoj i poimenice Davora Ivu Štira. Sigurno je Vučić dobio upute od Pupy iz Zagreba.

Hrvatska mudrost kaže: ''Bog ne oduzima narodu njivu po njivu, već mu oduzme razum''.
Primjera radi navest ćemo sadašnji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Poznato je, da je hrvatski narod na referendumu spasio BiH od Jugoslavije, te da su Hrvatske obrambene snage spasile hrvatsko i muslimansko pučanstvo od općeg pokolja od strane srpskih četnika i JNA. Ali, kada je trebalo, nakon konačne pobjede razgovarati o uspostavi vlasti i utvrđenju države - hrvatska je strana ne samo zakazala, nego je predala vlast onima protiv koju su se borili i ginuli kako bi spasili koje hrvatsko-muslimansko selo ili koju stariju osobu. Daytonski je sporazum za Hrvate u BiH imao iste tragične posljedice, kao što je imala atomska bomba na Japance - kapitulacija. Japanci su se nacionalno i gospodarski osnažili, ali još se uvijek nisu osamostalili, kao ni Nijemci, jer su izgubili rat, ali Hrvati u BiH, koji su pobijedili Jugoslaviju na referendumu za osamostaljenje BiH i u borbama oslobodili 1/3 hercegovačko-bosanske teritorije, predali su vojsku (HOS) neprijateljskoj ''Armiji Bosne i Hercegovine'' i poklonili vlast unitarističkom Sarajevu.

Ugovora se treba držati. Pacta sunt servanda. Sve što je bilo dogovoreno u Daytonu, Washingtonu i Parizu davno je ishlapilo. Danas imamo ''državu'' BiH podijeljenu na dvije ''Republike'', od kojih je jedna etinčko-srpska, a druga muslimansko-bošnjačko- hrvatska ''federacija'' u kojoj Bošnjaci već (3X) biraju ''hrvatskog'' predstavnika u Predstavništvo u BiH. O, ti dobroćudni glupani u Sarajevu, koliko će vremena proći da se osvijestite (bilinci acilmak) od jugoslavenstva, koje vas je zavilo u crno? Vratite se svoji korijenjima u komšiluku! Republika Hrvatska, koja je bila garantor da će hrvatski narod u BiH biti u jednakopravnom položaju s druga dva naroda, Srbina i Bošnjacima, nije ispunila svoju obvzu. Dapače, predsjednici RH, Sripe Mesić i Ivo Josipović podržavali su politiku u bošnjačkog unitarističkog Sarajeva i savjetovali bosansko-hercegovačkim Hrvatima da slijede vladu u Sarajevu, te da se okane Zagreba, jer ne žive i ne plaćaju porez u RH nego u drugoj, ''dobrosusjednoj'' BiH.

Nismo ni mi, veća polovica hrvatskog naroda koja obitava u iseljeništvu (dijaspori), ništa bolje prošli od naših sunarodnjaka u BiH. Naime, imamo ukupno isti broja Saborski zastupnika (3), koliko ima i srpska (antihrvatska) nacionalna manjina u RH s 4.5 %), u što su uključeni Vlasi i hrvatski pravoslavci. Ako ćemo po Ustavu slobodnih država u svijetu (Srbi ne prelaze ni izborni prag, a imaju tri Saborska zastupnika), gdje nacionalne manjine ne mogu imati političke stranke, niti mogu odlučivati o zakonima u državi, nego mogu i trebaju imati svoje kulturne udruge.

Danas (11.07.2020.) u BiH obilježava se žalosna 25. obljetnica genocida u Srebrenici, gdje su mahom pobijeni muškarci (7.000 do 8.000), također žene, djeca i starci od krvavih četničkih hordi, čije se kosti još i danas pronalaze u jamama i rovovima. Nađeni su predmeti: jedna bijela i jedna plava dječja cucla-duda. U zapisniku piše: Likvidirana pucnjem u glavu. Admir ef Muhić iz okolice Karlovca, napisao je pjesmu tugujući za malom Amili.

    Amila, djevojčica mila
Nađena je ali ne i živa.
Ubili je zlotvori zbog imena,
Ubili je jer je ona Amila.

Leži Amila u mezaru malom,
I njena duda u mezaru zlatnom,
Leže svi oni  u našim Biljanima,

U Biljanima danas nišan do nišana,
U Biljanima danas šehid do šehida,
U Biljanima se gleda naša sudbina,
U Biljanima je pečet od genocida.

(direktno.hr, 07.11.2020.)

                          Ni toliki nišani (nadgrobni spomenici), ni presuda međunarodnog suda u Haagu ne mogu Srbiju ''uvjeriti'' o njihovim zločinima i genocidu u Srebrenici, nego  sustavno negiraju da u Srebrenici nije bio nikakav genocid. Gradonačelnik u Srebrenici, inače Srbin, danas je izjavio novinarima da ''on nema pojma o bilo kakvom zločinu nad muslimanima, a kamoli genocidu u ovom srpskom gradu.'' Srpski čelnici i vjerski poglavari u beogradu i Banjoj Luci ''uvjereni su'' da su to bošnjačke izmišljotine i svjetskih medija koji mrze Srbiju.

Jugoslavenstvo bez države je: Ilijada poslije Homera. Nešto posve suvišno.
Vrijeme je, nakon stoljeća brutalnih ubijanja i potoka nevine krvi, da se definitivno prekine s tim barbarskim brakom ''bratstva i jedinstva'' - zajedničke države Srba i Hrvata, koji nije ništa dobrog donio ni Srbina ni Hrvatima, ali je eskalirao mržnju, zlobu i osvetu, s čime su odgajane generacije u osmišljenju luđačke formule: Combining oleum et aqua (Spajanje ulja i vode).

Čvrste državne granice su garancija za sigurnost svake države i uvjet za dobro susjedstvo s graničnim državama, gdje je svatko slobodan u svom domu i u svojoj domovini - Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj. U tom slučaju Srbima se neće dizati ''krvni tlak'' kada vide i čuju da hrvatski narod slavi svoje blagdane, svoje svetinje i velikane, svoju zastavu, himnu i drugo znakovlje, kao i pozdrave: Hvaljen Isus i Marija, ili Za dom spremni. Isto tako Srbi mogu slaviti svoje velikane i blagdane u Srbiji, što neće  imati nikakav negativan utjecaj na hrvatski narod. Tu moraju biti međunarodne crte preko koji se ne smije preći. Sve što je do sada bilo pokušano učiniti, ili nasilno učinjeno nije donijelo nikakve koristi nego obostrane žrtve i gubitke, pa je vrijeme de se promijeni način razmišljanja i djelovanje s jedne i druge strane rijeke Drine, što će sigurno donijeti obostranu korist i ljudske odnose, također potrebno je vratiti sve ukradeno i oteto, jer što je oteto to je prokleto.

Predsjednik HDZ-a, a također i predsjednik buduće Vlade u RH Andrej Plenković, ima jedinstvenu priliku u posljednjih dvadeset godina, jer je dobio relativnu većinu na izborima da postavi nove, bolje i čvršće temelje suverenosti Države Hrvatske: kako u unutarnjem uređenju, tako i u vanjskoj politici, posebice kada je u pitanju neovisnost i demokracija države, koja je uspostavljenja s voljom hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja u pobjedničkom Domovinskom obrambenom ratu. Plenkovićeva je idejni Europejac, nije na idealnim državotvornim temeljima hrvatske suverenosti, u gore iznesenim okvirima, ali mogao bi uvjerljivo pokazati svoje stajalište o demokraciji, ako ništa drugo, imat će saborsku većinu te može raspisati referendum: o uvođenju eura u hrvatski monetarni sistem; izmjenama i dopunama Ustava; izmjenama i dopunama zakona kojima se dovodi u pitanje integralna sloboda i demokracija u državi; izgonu Srpske svetosavske sekte, koja je najodgovornija za sve zločine u Hrvatskoj, kao i za tragediju hrvatskih pravoslavnih Srba. Dakle, novi/stari predsjednik Vlade ima veliku mogućnost i potrebu da promijeni način razmišljanja i upravljanja državom.

Danas je (11.07.2020.) veliki blagdan posvećen sv. Benediktu, zaštitniku Europe, koji je rekao: Kad god započnete bilo kakvo dobro djelo, prije svega trebate upućivati apel (vapaj) Kristu našem Gospodinu da ga dovede do savršenstva. Amen!

 
 

U susret parlamentarnim izborima

Europska Hrvatska ne može se otarasiti  balkanskog brloga!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. lipnja 2020. u 22.30 sati

Piše Rudi Tomić

                                    Narod, koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedan slobode.                                                                                                                             (Ante Starčević)

Europska Hrvatska, koja je prvih šest mjeseci ove godine predstavljala Europskom zajednicom, podbacila je na svim razinama. U prijestolnici europske kulture u Rijeci, srpski  ''umetnik'' postavio je petokraku na riječki neboder, a gradska uprava okitila ulice i trgove jugoslavenskim zastavama, pa je Republika Hrvatska bila predstavljena u znakovlju komunističke i jugoslavenske (ne)kulture u Europskoj Hrvatskoj.

Pretpostavimo, da je grad Krakow bio izabran za predstavljanje Europske kulture, da li bi Poljaci postavili petokraku na neboder u Krakowu i izvjesili zastave krvavog okupatora - Sovjetskog saveza. Sigurno tako nešto nitko se ne bi usudio ni glasno misliti. Hrvatska prošlost puna je suprotnosti i to većinom svojom krivnjom. Poljaci su svojim neprijateljima (Nijemcima i Rusima) prokrčili put da pobjegnu iz Poljske bez povratka, a Hrvati svoje neprijatelje mame da se ponovo vrate!

Kome je u interesu da Srbija uđe u Europsku uniju?

Vlada RH trebala je održati skup ''regionalnih država'' s nakanom njihovog brzog ulaska u Europsku zajednicu. Himbena Europa ponovo je pokušala gurnuti Hrvatsku u ''regionalnu (balkansku) zajednicu'', kako bismo nastavili krvariti u zagrljaju ''bratstva i jedinstva''. Božjom providnošću nije došlo do željenog skupa zbog korona virusa, nego su državnici ''regiona'' preko elektronskih uređaja komunicirali i planirali kako bi čim prije proširili Europu istočno od rijeke Drine. Vlada Plenković-Pupovac imala je u ovom mandatu primarnu zadaću uvući Srbiju u Europsku zajednicu, bez izručivanja posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila koje su pobili u ratu u logorima smrti; povratak ukradene imovine, arhive, umjetnina i nadoknadu za ratnu štetu.

Postoji još jedna prirodna i povijesna prepreka. Naime, ćuprija na Drini nije mogla premostiti istočnu i zapadnu civilizaciju, stoga je car Teodozije 395. godine podjelo Rimsko carstvo na dva dijela - istočno i zapadno. Granica istočnog i zapadnog rimskog carstva bila je rijeka Drina, tako da je današnja Bosna i Hercegovina ušla u podneblje Zapadnog carstva. Svi imperijalistički nasrtaji s Istoka (Mongoli, Turci, Rusi i Srbi) koji su prešli granicu na Drini, vremenom su bili protjerani na istočnu stranu rijeke Drine i nikad se više nisu povratili, izuzev Srba, koji su pod okrivljen jugoslavenstva, dva puta prešli forbidden granicu na Drini, ali bili su protjerani u ''otadžbinu'' odakle su i došli. Ali još uvijek najveći neprijatelji hrvatskom narodu su njegovi ukućani.

Đokovićev turnir imao je Trojansku taktiku

Ništa pod nebeskim svodom nije slučajno. Sama ideja da se jedan takav športski turnir održi, veoma je smišljen politički čin. ''Turnirom smo željeli poslati poruku ujedinjena i solidarnosti u regiji'', rekao je Đoković. Značajno je također da je Đoković u drugoj poruci iz Zadra čestitao ''Crvenoj zvezdi'' na šampionskoj tituli. Treba pojasniti da njegova čestitka ima i drugu stranu. Zloglasni ratni zločinac ''kapetan'' Dragan Vasiljković, nakon izlaska iz Lepoglave, veličanstveno je dočekan u Beogradu i promoviran u počasnog kapetana ''Crvene zvezde''. To je: '' Prema pandžama naslikati lava, tj. po sitnom dijelu suditi o čitavoj pojavi. (Alkej)

''On (Novak) je nacionalista, kao i ja, i većina ljudi u Srbiji. Naša zemlja je Srbija, naša stranka je Srbija'', kazao je njegov otac Srđan. Novak je ''čedo'' iz miješanog braka: otac Srđan - Crnogorac, a majka Dijana – Hrvtica, malo čudna kombinacija. U razgovoru s jednim prijateljem (Židovom) htio je znati: ''Tko su Novakovi roditelju?'' Novine kažu: ''Otac mu je pravoslavac - Crnogorac, a  majka katolkinja - Hrvatica.'' On na to reče: ''Well, da je njega rodila Židovka nikada on ne bi bio Srbin''. Dakle, u Đokovićevoj obitelji nema ništa srpskog osim u (ne)razumu ili računici.

Nitko ne dovodi u pitanje Đokovićev talent u tenisu i uspjehe diljem svijeta, ali njegove su političke nakane licemjerne, jer ne može reći da ima crnogorsko i hrvatsko korijenje, stoga mu jugoslavenstvo najviše odgovara, a Srbima je svejedno, bio on Srbin ili Jugoslaven - samo neka je Srbija. Opet, nije slučajno da se Đokovićeva turneja održava u Zadru, baš na krvavu obljetnicu atentata u beogradskoj skupštini (20. lipnja 1928.) kada je Puniša Račić upucao hrvatske zastupnike: Stjepan Radić, Pavao Radić, Ivan Pernar, Đuro Basariček i Ivan Granđa. Isto takao, nije slučajno da je vlada Plenković-Pupovac zaboravila na odluku Hrvatskog sabora (2015.) da je 20. lipnja proglašen Dan sjećanja na Lipanjske žrtve (1928.) Krešo Biljak, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a, nije se sjetio Dana sjećanja. Kakve muke muče kosti pokojnog Stjepana Radića i poginulih zastupnika HSS-a sada, kad je Beljak na čelu njihove stranke, što je očita sprdnja HSS-u i Lipanjskim žrtvama. Međutim, naši (anti)fašisti nisu zaboravili proslaviti i položiti vijence u povodu ''Dana antifašističke borbe''.

Tko će platiti velike troškove ovog sramotnog turnira?

''Troškove bruke u Zadru trebaju  snositi Ivanišević i njegov srpski kolega. Ono što se u Zadru trebalo pretvoriti u 'svjetski teniski spektakl godine' pretvorio se neoprostivu 'hrvatsku sramotu godine'. Naime, Goran Ivanišević sa svojim srbijanskim Novakom Đokovićem prije svega u želi da i u vrijeme korona virusa navodno zarade novac (sigurno nisu došle besplatno) bili su glavni organizatori i propagatori ovog turnira samo i isključivo zahvaljujući nepridržavanja uputa Stožera za Civilnu zaštitu RH pretvorio u katastrofu i sramotu o kojoj danas piše 'cijeli svijet'. Osim što je to trebao biti 'svjetski spektakl u tenisu' to je na neki način trebao biti i turnir – bratstva i jedinstva.'' (Mladen Pavković, Hćrsvijet.net, 22.06.2020.)

Mediji u svijetu optužuju Đokovića kao organizatora i Vladu RH koja je dozvolila održavanje turnira u vrijeme pandemije korona virusa. Na turniru u Zadru bili su nazočni Andrej Plenković sa svojom državnom i stranačkom svitom, gdje su se družili s igračima i navijačima prije i poslije odigranih mečeva. Činjenica je, da igrači koji su došli sa srpskog derneka iz Beograda nisu bili testirani, a za vrijeme, prije i poslije turnira, bilo je veliko druženje igrača i građana u beogradskim klubovima. Kad se je ustanovilo, da su neki igrači zaraženi COVID-om 19, Đoković je odbio testiranje u Zadru, što je neodgovorno i podcjenjujuće, i otišao u Beograd. Iz Beograda su javili da su Novak i njegova supruga, trener i drugi zaraženi (COVID-19) virusom. Također je i u Zadru otkriveno još nekoliko igrača i građana koji su zaraženi korona virusom. Tko je najodgovorniji za ovaj slučaj, sramotu, a možda i tragediju, koja je u tijeku turističke sezone nanijela veliku štetu Hrvatskoj? Od kada su otvorene granice sa Srbijom, Crnom Gorom, BiH i Makedonijom, da je toliko naroda moglo doći na ''feštu'' u Zadar? Prema svjetskom i hrvatskom poimanju odgovornost snose Novak Đoković i Goran Ivanišević, Hrvatski teniski savez, koji je  ugovorio ovaj sramotni turnir, a najviša odgovornost je na vladi (Plenković-Pupovac) RH, jer su prekršila svoje zakone o zabrani većih okupljanja.

Nekad se u komentarima nađe poučna poruka, te ju je vrijedno ponoviti. Na članak '' Svjetski mediji bijesni: Neodgovorno od Đokovića, ali i od Hrvata!'' Komentar donosimo u cijelosti:
''Puno su odgovorniji, sa istoka i sa zapada.. Oni koji takve guraju u stvaranju jugoklime, a za svoje maskirane interese. Oni što stotine obrazovanih i školovanih mukotrpno stvara, dva neobrazovana i 'naivna' mogu za par dana uništiti. Ovo je bio politički dobro  maskiran i planiran događaj. Prvo je naš direktor (otišao glavnom direktora za Adria Tour Đorđa, mlađi brat Novaka Đoković, o. p.) bio u Beogradu, a krajnji cilj je bio Zadar. Glavni glumci, Balkanci nisu možda ni svjesni bili kad je prije godinu, mislim, gostovala svjetski poznata Albanka Rita Ora u Zadru, svi su pljuvali i uništili koncert. Bila je iz naroda koji je svojim životima zajedno s nama, brano Zadar mjesecima, kad su ga sugrađani Đoleta bombardirali , bez hrane i vode držali u okruženju mjesecima, ubijajući nevine civile, djecu, granatirali po Zadru. Evidentno najboljeg tenisač svijeta, ali iz zemlje i naroda koji nam je to radio, primamo kao cara, a Ritu Oro čiji narod nam je svoje živote dao za našu slobodu biva popljuvana, a u svijetu najbolja. Valjda je i Bogu hrvatska naivnost dojadila.'' (Darko Cigorovski, maxportal.hr,22. 06.2020.)

Pored financijski troškova, koje treba snositi Đoković, Ivanišević i Hrvatski teniski savez, Međunarodni teniski savez trebao bi kazniti Đokovića najmanje s tri godine zabrane nastupanja na svim međunarodnim teniskim natjecanjima; treba također kazniti Ivaniševića, isto tako s tri godine zabrane treniranja igrača na međunarodnim natjecanjima. I na kraju, Hrvatski teniski savez treba kazniti novčano u iznosu od 100.000 eura. Tko časti taj treba platiti ceh.

Srednji prst je simbol revolta žena u Hrvatskoj

Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je za vrijeme boravka na Pantovčaku bila ugledna u ponašanju i izgledu, ali nakon što je izgubila bitku sa Zoranom Milanoviće u drugom krugu predsjedničkih izbora, kao da je izgubila kompas. Očito je kobna na Miroslava Škoru jer ju nije htio podržati u drugom krugu. Zbog njihove međusobne mržnje (hatred) Milanović će slijedećih pet godina sjediti u Pantovčaku. Davno je rečeno: gdje se dvojica svađaju treći pobjeđuje.

Miroslav Škoro je (DP) u sučeljavanju s Jandrokovićem (HDZ) bili su pitani o stavovima:  kada nastaje ljudski život, o problemima pobačaja, ženskim i dječjim pravima, obitelji i homoseksualnosti. Bilo je također govora o obrazovanju, vjeri i naciji kao i  budućnosti hrvatskog naroda. Škoro je ozbiljno rekao, da je za njega brak između muškarca i žene, da je za život djeteta, ali ''ako žena zatrudni tijekom silovanja, mora se dogovoriti s obitelji što učiniti'', na što su žene oštro reagirale koje su poznate u javnosti.

Prva se oglasila Kolinda Grabar Kiratović s ispruženim srednjim prstom, što je bio jasan odgovor Škori, po čemu će najvjerojatnije ostati zapamćena. Javile su se i druge žene koje su bile verbalno vulgarne i pokazali lakirani srednji prst. Među njima našla se i Severina, žena visokih (ne)moralnih kvaliteta i dvostruka srpska ''nevesta'', pa je i ona poput Kolinde, Veljače, Danke, Vesne  i drugih ''uglednih dama'' pružaju srednji prst. Sigurno će netko u RH osigurati autorsko pravo na ženski- srednji prst (Tred-Mark).

Zanimljivo je da se ovakve verbalne i gestikularne brutalnosti događaju u Hrvatskoj upravo pred zastupničke izbore, što bi trebalo biti snažna poruka biračima kome (ne)treba dati svoj glas. Ili će ova misao biti pravilo: Demokracija znači jednostavno blaćenje naroda i ime naroda. (Oscar Wilde)

Toronto, na blagdan  sv. Ivan Krstitelj,  2020.

 
 

Parlamentarni izbori u Hrvatskoj

BEZ GLASA IZ DIJASPORE

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
13. lipnja 2020. u 9.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Izbori u Hrvatskoj (5. srpnja 2020.) biti će promašen pokušaj za bilo kakvu učinkovitu promjenu, izuzev u biranju novih koalicijskih partnera. Također je potrebno naglasiti, da se ovog puta neće voditi ''rat'' samo između ''desničara'' HDZ-a i ''ljevičara'' SDP-a, nego i još jedne nove opcije: Domovinskog pokreta Miroslava Škore, koji je u razvojnom stupnju. Dakle, izbori u vrijeme ljetne sezone iznuđeni su s određenim predviđanjem kako bi se sadašnje društvo zadržala na vlasti još četiri godine. U svim izborima je biranje između: dobra i zla. ''Izbori me tjeraju na priču o čovjeku koji umire. Imao je samo dvije minute života, pa poslao po svećenika i upitao ga: 'Gdje je najbolje mjesto za odlazak?' Bio je neodlučan u vezi s tim. Dakle, svećenik mu je rekao da svako mjesto ima svoje prednosti - raj za klimu i pakao za društvo.'' (Mark Twain)

Prije određivanja dana o izborima za Hrvatski sabor znalo se je da će biti problema u nekim državama zbog pandemije korona virusa te da se omogući nama, hrvatskim državljanima, koji živimo u iseljeništvu ili u dijaspori dopisno (elektronsko) glasovanje, što je Plenkovićeva vlada ignorirala. Upravo se dogodilo da Kanada neće dozvoliti održavanje hrvatskih zastupničkih izbora 5. srpnju 2020. zbog pandemije korona virusa. I u prethodnim izborima bilo je problema, jer su birališta u Kanadi i Australiji udaljena tisuću i više kilometara i zbog jednog glasa trebalo nam je tjedan dana putovanja i troškovi za hranu i smještaj. Sve dosadašnje vlade u RH odbijale su mogućnost elektronskog glasovanja hrvatske dijaspore, jer nisu bili sigurni kome će ''ustaška emigracija'' dati svoje glasove. Dakle, zbog srpskokomunističke doktrine, koja je još uvijek na snazi u Hrvatskoj, nama u dijaspori, u svim dosadašnjim izborima u RH, nije bilo ostvareno osigurano ustavno pravo da sudjelujemo na predsjedničkim i zastupničkim izborima. Ministarstvo uprave ima registriranih 883.042 birača u svijetu koji bi imali stanoviti utjecaj na ishod izbora, zbog toga su nam i zabranili korištenje moderne tehnike u sudjelovanje na izborima, kako to već rade druge dijaspore, ili vojne jedinice koje su smještene u stranim državama.

Prva moguća alternativa:
''Plenkovićev HDZ najvjerojatnije neće ići u koaliciju sa SDP-om, a ni SDP s HDZ-om. Ali postoji druga najvjerojatnije kombinacija, da formalno neće doći do velike koalicije, ali će se (poput Rusa koji šalju vojsku u tuđe zemlje, samo u uniformi i bez ikakvog znaka na sebi. I uvijek će reći to nisu ruski vojnici) desetak ili koliko treba SDP-ovaca tajno izjasniti da će davati podršku Plenkovićevoj vladi da drži većinu, a i dalje ostaju u SDP-u, tako da formalno neće biti velike koalicije. Njegov politički mentor Pupavac biti će još jači, uz angažiranje preostalih manjinaca, postati će pravi vladar Hrvatske.

- Plenkovića može rušiti samo masovna korupcija u njegovim kadrovima. Uvijek je izjavljivao da HDZ ima nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu. To je samo verbalna retorička izjava, a činjenice su nemilosrdne - Hrvatska je na samom vrhu najkoruptivnijih država na svjetskoj razini. Evo, najnoviji slučaj kninske gradonačelnice i njene mafije, kriminalom su zaustavili svaki prosperitet u razvoju Knina (naivno se misli da za to nije znao politički vrh). Oko tri tisuće mladih ljudi odselilo je iz Knina, i rasulo se po cijelom svijetu, samo zbog nje i takvih mnogih drugih u hrvatskoj politici. Sramite se, svi političari. kako imate obraza pogledati u oči jednog naroda koji je na rubu gladi.''  (Mile Prpa, hkv.hr, 04. 06. 2020.)

Uz gore navedeni kriminal ''kninska kraljica'' gradonačelnica Josipa Rimac ima i antihrvatske ''zasluge'': nije kazala gdje je bacila prvo spomen obilježje hrvatskih branitelja s Kninske tvrđave, a koje su svečano i dostojanstveno 8. listopada 2001. postavili UBIUDR Podravka i Kninski muzej? Uhićena skupina HDZ-ovih istaknuti dužnosnika, na čelu s predsjednikom Hrvatskih šuma, Krunoslavom Jakopčićem i državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac, sudski procesi su u tijeku i slijede dugogodišnje zatvorske kazne. S jedne strane, uhićenje mafijaške grupe moglo bi dati podršku Plenkovićevu HDZ-u, jer je uoči izbora došlo do čistke kriminalaca i profitera iz stranke; s druge pak strane, može biti katastrofalno, jer su potvrđuju činjenice, o kojima se godinama govori, da su u HDZ-u mafija, korupcija i kriminal našli - oazu.

Druga moguća  alternativa

Natječe se, na ovim najvažnijim izborima u povijesti za Hrvataski sabor, SDP-a (KPH) koji su se protivili donošenju odluke da se Republika Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom. Demonstrativno su napustili Sabornicu (25. lipnja 1991.) na čelu s predsjednikom Ivicom Račanom, jer su bili protiv definitivnog razdruživanja s Jugoslavijom i ultimativno su tražili da se ustavnim zakonom omogući ponovno udruživanje u konfederaciju Jugoslavije. Hrvati su dva put rušili Jugoslaviju: 1941. i 1991. godine. Drugovi i drugarice: Alea lacta est!
Mada je SDP (SKH) bio protiv razdruženja s Jugoslavijom, narod je ipak birao Račana za predsjednika Vlade u RH! Nakon nekoliko izmjena neprimjernih premijera iz HDZ-a u vladu RH, ponovo biva biran drugi predsjednik SDP (SKH) Zoran Milanović, koji je šlampavo upravljao ''slučajnom državom''.

Milanović je došao na Trg sv. Marka uz pomoć Kukuriku koalicije, što je ponukalo sadašnjeg predsjednika SDP, pubertetliju Davora Bernardića da Milanovićev ''kokošinjac'' koaliciju preimenuje u Reset koaliciju, dajući engleski naziv, da se ljudi ne dosjete da je riječ odnosi na - ponovni pokretanje združivanja u ''regionu'', čiji su kalicijski partneri: Davor Bernadić (SDP), Krešo Beljak (HSS), Anka Marak-Taritaš (SL Glas), Boris Miletić (IDS-DDI), Silvano Hrelja HSU), Goran Aleksić (SNAGA), Darijo Vasilić (PGS), Damir Bajs (DBNL) i Željko Pavilić (MDS). Na drugoj strane ljevice, odnosno u drugu polovicu koalicijskih partnera, koji su do ušiju crveni (komunisti, jugofili i četnici): Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivan Vrdoljak (HNS); Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac (SDSS), Stanko Grčić (AHSS), Dragutin Lesar (HL-SR) i Miljenko Jerneić (ZS). Ovi pajdaši spremni su s bičem tjerati muhe u RH!

Treća moguća alternativa

Domovinski pokret Miroslava Škore , sudeći po anketama, mogao bi biti uteg, koji će prevagnuti u koaliciji, ili koalicijama, za formiranje vlade u RH. Miroslav Škoro dosta se dobro pozicionirao na prošlim predsjedničkim izborima, da je imao malo više političkog iskustva mogao je iz borbe s Kolindom Grabar Kitarović i Zoranom Milanovićem izići, i bez dobivenih izbora - biti veliki pobjednik. Naime, Škorina izjava, da će u drugom krugu predsjedničkih izbora zaokružiti svoje ime, u politici je moralno kažnjiva prepotentnost, zbog čega je na Pantovčak došao (ne)čovjek koji je, nakon što je predsjednica Kolinda uklonila krvnika Tita, on je za uzvrat uklonio sve hrvatske velikane iz rezidencije; očitovao se u Jasenovcu i u Okučanima o svom komunističkom (anti)fašizmu. Aktualni predsjednik RH nije se udostoijo donijeti vijenac na grob prvog predsjednika RH i ministra obrane, ali, nije  propustio poslati vijenac na Sutjesku, gdje su izginuli njegovi drugovi i drugarice boreći se za komunističku Jugoslaviju.

Dakle, Miroslava Škoru možemo usporediti sa stabljikom koja je tek propupila, a proći će vremena dok se razvije u plodno stablo. Dosta smo toga već čuli o Škori, pored njegovog bogatog glazbenog opusa, ali povijest kaže: ''Nema nijednog od prvaka koga ne bi stigao rđav glas'' (Capit. Ant. Phil. 16., 5.). Antihrvatski mediji stalno čeprkaju po prošlosti ljudima koji se pojave u javnosti, makar i sa zericom domoljublja, tako su ''pronašli'' i  Škori da je bio u omladinskoj organizaciju u Osijeku; da je pobjegao u Ameriku prije rata, te da je u Americi pjevao u četničkim klubovima, ali da se je ipak vratio s obitelji 1992. u Hrvatsku. Vjerojatno ćemo još dosta toga čuti o Škori i ljudima koji su ušli u Domovinski pokret, iako većina njih su već dobro poznati hrvatskoj javnosti.

Čudi me, i zabrinjava, da nije bilo nikakve reakcije na Škorine izjave o Titu, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i poglavniku: ''Ne zanimaju me ni drug Tito ni Ante Pavelić i siguran sam da oko mene nema ljudi koji bi veličali nekoga od ove dvojice zločinaca.'' (dnevno.hr, 24.05.2020.) Nije bilo reakcije ni od: Zlatka Hasanbegovića, Ruže Tomašić, Josipa Jovića, ni HOP-a iz Hrvatskog doma dr. Ante Pavelić U Melbourneu, kao i drugi Škorinih suradnika. (!?) Ne može se Miroslave u istu rečenicu staviti krvnika Tita i Poglavnika, a kamoli u istu kategoriju - zločinaca. Tito je uvršten među 10 najvećih krvnika na svijetu, baš zbog genocida nad hrvatskim narodom u borbi za komunističku i velikosrpsku Jugoslaviju, a poglavnik dr. Ante Pavelić bio je prvi poglavar Hrvatske Države, nakon hrvatskih kraljeva, u povijesnim granicama Hrvatske; borio se za slobodu hrvatskog naroda i nezavisnost hrvatske države.

Budimo iskreni, Škoro je,bez ikakve sumnje, bio zaslužan (namjerno ili nenamjerno?) za instalaciju Milanovića, a ako nastavi s ovakvim izjavama mogao bi biti zaslužan i za instalaciju Bernardića i SDP-ove i HNS-ove koalicije u budućoj vladi u Hrvatskoj. Ljudi u Hercegovini kažu: ''Bolje je svašta pojesti nego svašta reći!''

Objektivno gledajući, teško je i zamisliti da bi Domovinski pokret mogao doći u privilegiranu poziciju za formiranje Vlade u RH, ili kako Škoro reče: ''Ne bih stajao danas ovdje  (na skupu) da nisam spreman biti premijer.'' Ali, sigurno će biti u poziciji da sudjeluje u Vladi, ili da ima vodeću riječ u oporbi.

Potrebno je još spomenuti političku stranku - Most i koaliciju - Desnu ligu, koji će vjerojatno prijeći izborni prag  i imati nekoliko zastupnika u Saboru, te biti, pojedinačno ili grupno, uključeni sa koalicijom u Vladi ili u oporbi, a ostatak od 168 registriranih stranaka (sekta) vjerojatno će otići u ''recycling containers'', kao što su već prije otišli njih 157, koji su također bili registrirani i čiji su čelnici imali ambiciju biti premijeri u RH.

Izbori su borba za slobodu

Ponovit ću paragraf iz objavljenog osvrta ''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'', objavljenog na mnogim hrvatskim portalima  (od 12. do 15. 05.2020.), jer ima dodatnu težinu u ovom razbuđivanju svijesti uoči zastupničkih izbora, doslovce ponavljam, kako se opet ne bi dogodilo da budu izabrani veleizdajnici, kao što su bili predsjednici: Mesić, Josipović i aktualni Milanović, te premijeri: Račan, Sanader, Kosor (Vlasiljević), Orešković i Plenković.

''Dolaze nam (05.07.2020.) zastupnički (parlamentarni) izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljeni su istomišljenici (mahom 'domoljubi') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na 'ljevičare', a stvarno 'ljevičare' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-nostalgičare, komuniste, pravoslavne četnike, veleizdajnike i maloumnike; 'desničare'' također treba re-klasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primarna ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle, 'Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci'.(Mt. 7, 15)''

Zaključna misao

Bog nije navikao odbijati dobar dar onima koji ga zatraže. (sv. Amboz) Hrvati iz Europe, Kanade, SAD-a i Južne Amerike i Australije obratili su se Ustavnom sudu u Republici Hrvatskoj zbog diskriminacije na izborima.''Budući da navedeni zakon i ustavne odredbe, koji su ograničile broj zastupnika navedenih hrvatskih državljana na tri zastupnika, nemaju uporište u temeljnim ustavnim načelima i međunarodnim pravnim aktima podnositelji smatraju da su teško diskriminirani i da ovakav zakon ukazuje na nelegalnost čitavog izbornog procesa. Ovim činom hrvatski državljani koji nemaju prebivalište na području RH pokazuju da se nisu voljni pomiriti s neprestanim šikaniranjem, vrijeđanjem i mijenjanjem zakona na njihovu štetu, ali i na štetu ukupnih hrvatskih nacionalnih interesa i prava'', stoji u priopćenju..

- Snaga olovke (ili tipkovnice) je snažnija od bilo kojeg mača. Ljudi se mogu okupiti na prosvjedu pred stotinama tisuća, ali mi ne možemo glasati zbog socijalne distancije? Ne postoji li način da postignemo kompromis i pronađemo prikladan način da dodijelimo svoj glas? Ta pitanja moraju biti postavljena i treba zahtijevati svoje demokratsko pravo kao građanin obje zemlje... Hrvatski Kanađani i svi Hrvati u dijaspori najvažniji su za hrvatsku demokraciju.'', (primis.hr,20.05 i 09.06.2020.)

Mediji u Hrvatskoj ''pišu samo o grešnicima i skandalima'' (papa Franjo) kao o Sanaderu i Glavašu, kojima se godinama sudi i nikako da ih osude! U nedostatku aktualnih tema, uvijek se nađe ZDS, o ''ustašama'', Jasenovcu, Vučiću, Dodiku, pa neka Hrvati kupuju i čitaju, međusobno gunđaju i psuju. Isus bi rekao: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk. 23, 34.) E, sada su medije i (anti)fašisti u velikom problemu (da nije izbora ne bi imali o čemu pisati) jer ne mogu više ustašizirati i kriminalizirati hrvatski usklik - Za dom spremni. ''Tko nije bio spreman 1991., nije ni danas. Za mene je ova presuda Visokog prekršajnog suda, točno kao što je rekao Marko Perković Thompson, jedan korak u povratku Hrvatske svojoj kući, svojim izvorištima'', rekao je Borislav Barišić, stopostotni ratni invalid, predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Republike Hrvatske u emisiji - Budnica Osječke televizije. (06. 06.2020.)

''Istoričar'' Ivo Goldstein, u velikom razgovoru za Inu, kaže među ostalima, da je pozdrav ZDS - ustaški, a NDH - izdajnička: ''Ja mislim da je NDH bila izdaja hrvatskog naroda te da taj pozdrav (ZDS) simbolizira izdaju'' (Hina, 11.06.2020.

Dakle: Tko nije Za dom spremni, taj se ne osjeća Hrvatom niti Hrvatsku doživljava svojom domovinom. Rimljani bi rekli: Hospes sint invitis!/ Oni su nepoželjni gosti! I bili bi protjerani iz Rima. Već stoljećima hrvatski naroda ''spava'' s neprijateljima u svojoj domovini!? Djela govore glasnije od riječi; neka vaše (zastupničke) riječi podučavaju i neka vaša djela govore.(Sv Ante Padovinski)

Toronto, Sv. Ante, 2020.

Škoro: mladica koja je tek propupičla nije stablo s plodovima...
Plenković će skrpiti koaliciju, jer biti će mnogo onih koji nisu principijelni niti …
Ljevičar/idejni jugokomunisti oni znaju što hoće, pitanje mogu uspjeti.
Dali je Hrvatskoj stvarno potrebno 168 ''stranaka'' (strančica, udruga i zadruga, društava i komiteta, koji se natječu za ugodnu fotelju u nekadašnjem Hrvatskom državnom saboru, s dobrom plaćom i nikakvim odgovornostima pred Bogom i narodom.

 
 

Kristov nauk u Dalmaciji

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
Toronto, Svetog Trojstva, 2020

Piše: Rudi Tomić

''Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristovu nauku.Ova povijesna istina o ranom i trajnom kršćanstvu Hrvata, koji su živjeli pored Armenaca, poznatih među prvim kršćanima, vrijedi i za romanske Hrvate svih etnogeneza, koji su na tlu današnje Hrvatske postali kršćani već u Isusovom stoljeću. Zar nam to ne potvrđuju Pavlovi učenici, napose Tit, o kojem piše u Novom zavjetu da je podučavao Kristovu nauku u Dalmaciji. O ranom kršćanstvu na hrvatskom tlu, govore brojna imena prvih mučenika za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba.

Dodatnu znanstvenu istinu o genezi Hrvata na današnjem tlu potvrđuje genetsko ispitivanje, kojim se utvrđuje da na tlu Hrvatske živi isti narod najmanje 7 (sedam) tisuća godina prije Krista. To govori da su starosjeditelji u današnjoj Hrvatskoj i doseljenici, napose oni iz susjedstva Armenije dionici najstarijeg kršćanstva.

Ova istina nas upućuje na potrebu čišćenja hrvatske povijesti, dosljedno i kršćanstva od stoljeća sedmog, na uloge Ivana Ravenjanina, na svetu braću Ćirila i Metoda... Za spomenute i druge pojmove u hrvatskoj povijesti trebamo dobiti znanstvena tumačenja, a ne kao se tko sjeti. Ova pripomena se odnosi napose na grčku braću Ćirila i Metoda, kojima se pripisuju razne, čak i nadnaravne uloge, koje im prizma istine ne priznaje.'' (1)

Studij o Kršćanstvu Hrvata, napisao je mr. sc. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, u Baselu, 3. srpnja 2015. Ovaj esej je poslan papi Franji i drugima na znanje o kršćanstvu Hrvata, a dostupan je na portalu hazud@gmx.net
''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'' bila je tema moga osvrta o objavljenim djelima najznačajnijih hrvatskih pisaca iz 16. i 17. stoljeća u Dubrovniku, koje su srpske (ne)kulturne elite objavile pod zajedničkim nazivnikom ''Deset vekova srpske književnosti''. Osvrt je objavljen 12. - 15. svibnja 2020.) i može se pročitati na državotvornim portalima u Hrvatskoj i BiH. (2)

Na istu ovu temu (o krađi, otimačini i prisvajanju hrvatske dubrovačke kulturne baštine), napisano je, prije i poslije moga osvrta, nekoliko povijesno vrijednih eseja i članaka također objavljenih na portalima i u publikacijama u RH i BiH. Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih političkih čelnika i poglavara Srpske pravoslavne crkve, napisao sam studij: ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Evo što kaže i Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstva. (1. Iv: 2, 9) Ovaj osvrt također je objavljen (22.- 29. svibnja 2020.) na domoljubnim portalima u Hrvatskoj i BiH. (3)

Nema u Hrvatskoj tolikog broja povjesničara i znanstvenika koji bi mogli odgovoriti na srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj: terorističkom organizacijom. Jer su je vodili i vode himbeni popovi: Momčila Đujića, poznat kao ''pop vatra'' bio je organizator i vođa srpskih četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, ''vaspitač'' u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; parfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj; episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko-slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej - četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koju su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili ni njihovi predšasnici: patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varnava i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za srpske (duhovne?) lidere u Srbiji i susjednim državama.

Potrebno je naglasiti, da u Hrvatskoj već imamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je registrirana u Francuskoj, jer su sve vlade u RH odbile molbe za registraciju, jer bi priznavanje HPC ''ugrozilo Srbe'' u Hrvatskoj, stajalište je Irineja,Vučića, Pupovca i njihovih ortaka. SPC i mediji u Hrvatskoj i ''regionu'' snažno se protive kanonizaciji mučenika srbo-komunističkog režima blaženog kardinala Alojzija Stepinca, te umjesto sveca u medijima proglašen je ''zločincem''. Mediji pišu samo o grešnicima i skandalima, ali to je normalno, jer drvo kad pada, stvara više buke od šume koja raste.(papa Franjo)

Izbori za saborske zastupnike održat će se (5. srpnja 2020.) u Republici Hrvatskoj, a jedna od glavnih tema trebala bi biti: izgon Srpske crkve iz Hrvatske, kao što su to već učinili Makedonija i Crna Gora. Ali, kakvo političko (ne)raspoloženje vlada u državi, u kojoj su za vrijeme vladavine Plenković-Pupovaca, registrirane 54 nove stranke. Dakle, RH ima 168 stranaka (frakcija) i teško će biti održavotvoriti državni suverenitet s takvim i tolikim kadrovima, gdje svi čelnici hoće biti - predsjednici vlade. Bog će dati i tome kraj.

Dubrovnik i pravoslavlje

Pravoslavna crkva na Boninovu. Dubrovačka Republika bila je "bastion" katoličanstva, potpuno zatvorena za inovjerce, vjerojatno kao rijetko koja država u povijesti Rimokatoličke crkve. Nalazeći se stoljećima kao tampon-država Istoka i Zapada, takvim odnosom prema katoličanstvu stari Dubrovčani htjeli su bezuvjetno osigurati trajno vezivanje svoje države za zapadni civilizacijski krug. Republika je u određenim iznimnim prilikama, posebno kad je trebalo izraziti humanost, iskazivala snošljivost prema drugim crkvama i vjerama. Tako je primjerice 1540. u Zakonu o upravljanju domom za nemoćne izrijekom određeno da se u nju imaju primiti i osobe drugih vjeroispovijesti, kojima treba dopustiti da "žive po svojim zakonima".(4)

U vezanosti za katoličanstvo stari Dubrovčani išli su toliko daleko da su zakonskim odlukama zabranjivali vlasteli sklapati brakove s inovjercima, a propisivali su i da unajmljeni vojnici i barabanti budu katolici. Oni se nisu tako ponašali iz moralnih načela, u smislu da bi prema inovjercima gajili nesnošljivost i mržnju, nego u prvom redu radi domoljubnih i državnih poriva. Oni su s pravom predviđali ono što se kasnije kroz stoljeća događalo s mnogim državama, tj. da razlika vjera može razdijeliti, do krvi posvaditi podanike i razgraditi državu. Znali su uočiti otkud opasnost dolazi. Radi takve procjene, ali i radi promicanja interesa trgovine, jedino su judaisti kao inovjerci mogli stalno prebivati unutar zidina. Zato im je vrlo rano bilo dopušteno izgraditi sinagogu, jednu od najstarijih u Europi. Da li ovo znaju posrbljeni Židovi u Hrvatskoj?

U pravoslavlju se prepoznavala ozbiljna opasnost. Vjeruje se da je strah, koji se prenosio s naraštaja na naraštaj vlastele, u Dubrovčane usadio Sveti Franjo Asiški, koji je godine 1220., ako je predaja točna, izjavio da će Dubrovnik propasti kada u nju prodre pravoslavlje. Prema pravoslavcima provođena je prava diskriminacija. Postojala je odredba prema kojoj se nakon 10 godina boravka na području Republike stjecalo pravo državljanstva, a to se odnosilo samo na rimokatolike i judaiste. Pravoslavci nikad nisu mogli postati državljani Republike. Malo pravoslavnog pučanstva moglo je stalno boraviti samo u prigradskim područjima. Ante Marinović je naveo: "Čak je pravoslavcima bilo zabranjeno prenoćiti u Gradu unutar zidina i morali su napustiti Grad na znak večernjeg Angelusa kad su se zatvarala gradska vrata".(5) Jedan od predvodnika dalmatinskih Srba krajem 19. stoljeća Nikodim Milaš došao je do istog zaključka: "Dubrovčani dok su imali Republiku, koji nijesu mogli trpjeti hristijanina Vostočne crkve niti jednu noć u gradu njihovom da prenoći".(6)

I u vrijeme nakon što je od 1804. pravoslavno bogoslužje u Gradu postalo javno, u izražavanju vjerskih sloboda i dalje su vladale razlike između katolika i pravoslavaca. Primjerice ako bi netko od pravoslavnih umro unutar zidina pravoslavni svećenik mogao je sprovesti pokojnika, ali nije javno čitao niti pjevao zaupokojene pjesme dok ne bi prešao gradska vrata. Ako bi neki pravoslavac umro u bolnici, nije svećenik mogao ući u bolnicu u crkvenoj odjeći, već je morao pričekati pred bolnicom iznošenje tijela pokojnika.(7)

Ruski car Aleksandar I. imenovao je 1803. nekog gospodina Fontona svojim generalnim konzulom za Dalmaciju koji je imao stolovati u Dubrovniku. On je sa sobom doveo dva pravoslavna svećenika kako bi mu vršili službu u njegovoj konzulskoj kapeli. Dubrovački Senat naredio je izgon ove dvojice svećenika iz Dubrovnika, jer je navodno Franjo Asiški 1220. prorekao da će Dubrovnik svoju neovisnost i blagostanje sačuvati dokle bude zatvarao vrata pravoslavcima.(8)

Najviše su muke i truda dubrovački pravoslavci vidjeli glede ostvarivanja prava na bogomolju i groblje. Za obavljanje svojih vjerskih potreba godinama su odlazili u samostan Duži blizu Trebinja, a mrtve su pokapali izvan Grada, pod Bosankom. Kako se pred turskim terorom sve više pravoslavnih Hercegovaca počelo naseljavati na prostor Republike, zahtjevi za bogomoljom su se povećavali, a i Rusija je u tom smjeru vršila veliki pritisak. Rusija ne miruje ni danas.

Pravoslavno groblje na Boninovu

Pravoslavna liturgija u Gradu počela se javno i neskriveno obavljati 1790. u kupljenoj kući na Posatu. Otad u Dubrovniku djelu i pravoslavna crkvena općina. Kuća na Posatu kupljena je od nasljednika pravoslavne obitelji Vladislavić koja je ondje bila doselila početkom 18. stoljeća iz Gacka u Hercegovini. Ugledni član te obitelji (Sava) boravio je u Rusiji. Imao je izvrsne veze s Petrom Velikim, a tvrdi se da je ondje u nekim poslovima pomagao i Dubrovačkoj Republici. Rade Vukomanović navodi kako je Sava 1717. godine došao u Dubrovnik posjetiti svoju majku i tu je imao namjeru na svom imanju podići grobnicu za svoju majku i crkvicu u kojoj bi se određeno vrijeme za majku služile zadušnice. S tom namjerom obratio se Senatu. Senat je dopustio izgradnju grobnice, uz dodatak da "ne može biti dopušteno, da se podigne crkvica, jer bi se tu služilo po greko-obredu, a taj je obred zabranjen u zemljama republike". Prvi paroh kojem je dopušteno vršenje liturgije u crkvici na Posatu (koja nije smjela imati nikakvih vanjskih obilježja i izvana se trebala doimati kao obična kuća) bio je kaluđer iz samostana Duži Pajsije Jokanović. Međutim, na sjednici Senata 22. siječnja 1803. bilo je zaključeno da se "mnogo popustilo greko-šizmaticima", pa je donijeta odluka da se svećenik protjera. No radi pobune pravoslavnog pučanstva i tutorstva pravoslavne općine zaključak je preinačen tako "da može dolaziti u Dubrovnik greko-šizmatički sveštenik dva puta godišnje, zadržati se svaki put po 8 dana, ali da crkveni tutori moraju, pod prijetnjom od godinu dana tamnice, svaki puta javiti vladi kad dođe i kad pođe taj sveštenik".

Pod pritiskom ruskog konzula Fontona, koji je dubrovačkim vlastima spočitavao da "vrijeđaju vjeru, koju ispovijeda njegov gospodar, ruski car i sva Rusija", a još više radi izravnog pritiska službene Rusije (u pitanje je bila došla čak plovidba dubrovačkih brodova Crnim morem), Dubrovčani su 1804. pristali da pravoslavni paroh može stalno boraviti u njihovu gradu. Tek tada je dopušteno da se crkvi na Posatu podigne zvonik, a prvi paroh kojem je otada bio dopušten boravak u Dubrovniku bio je Simeun Jovanović. Veću vjersku slobodu pravoslavci su dobili dolaskom francuske vlasti, a pravo državljanstva priznato im je tek 1813. godine. U Habsburškoj Monarhiji pravoslavlje je izjednačeno s drugim vjerama tek 1849. Zahvaljujući velikom nastojanju i zalaganju tutorstva pravoslavne općine, 1837. na Boninovu je podignuta Crkva sv. Arhangela Mihaila, u čijem je sastavu izgrađeno i pravoslavno groblje. Pravo da pravoslavna bogomolja uđe i unutar gradskih zidina ostvareno je 1877. kad je bila zgotovljena i osvećena Pravoslavna saborna crkva svete Blagovijesti. Iste godine je zatvorena crkva na Posatu.

Oznaka Srpske pravoslavne crkvene općine Dubrovnik

Rade Vukomanović bilježi da su 1799. godine u Gradu živjele 24 pravoslavne obitelji sa 74 člana. Taj broj nije značajnije rastao sve do pada Republike. Josip Bersa tvrdi da je uoči pada Dubrovačke Republike živjelo 31.000 stanovnika, od čega 110 (0.35 %) pravoslavaca. Stjepan Ćosić navodi da se tijekom epidemije kuge u Hercegovini 1814./15. u Dubrovnik doselilo oko 40 pravoslavnih obitelji. Po Stjepu Obadu u vrijeme pada Republike, godine 1808., u Gradu s predgrađima živjela su 6.564 stanovnika, od kojih 108 (1.64 %) pravoslavnih. (9) Isti podatak zapisuje i Ivo Banac, te dodaje i njihovu spolnu strukturu, 68 muških i 40 ženskih glava. U "Ostavštini don Nika Gjivanovića", koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, stoji da je 1818. unutar gradskih zidina bilo 3.360 katolika, 24 pravoslavca i 220 ostalih, a na Pilama 1634 katolika i 333 pravoslavca.(10) Po Ivu Periću krajem 1830. godine po popisu stanovništva Dubrovačko okružje imalo je 45.346 stanovnika, od čega 406 (0.89 %) pravoslavaca. (11) Godine 1835. po Branki Prpi-Jovanović od 71.225 pravoslavaca u Dalmaciji, 631 je živio u Dubrovačkom okružju; po Ivu Bancu 1839. bilo je u Dubrovniku 380 pravoslavaca, a po Stjepanu Ćosiću 1840. njih 400. Rade Petrović bilježi da je 1871. u dubrovačkom kotaru živjelo 33.635 stanovnika, od čega 391 (1.16 %) pravoslavac. (12) Godine 1877., u kojoj je posvećena pravoslavna bogomolja unutar zidina, po Josipu Bersi živio je u Gradu s prigradskim područjima 391 pravoslavac, a po Radi Vukomanoviću 395. Po potonjem deset godina kasnije na gradskom području u 115 kućanstava živjela su 544 pravoslavca (po Ivu Periću 1890. njih 515), 1900. u 157 kućanstava njih 945, a 1908. 991. Zna se da je po službenom popisu stanovništva 1900. na području od Kantafiga do Plata živjelo 897 (6.8 %) pravoslavaca.(13) Broj Srba (golemom većinom pravoslavaca) u Dubrovniku je dosegnuo vrhunac 1991. kad ih je živjelo 4765 (6.67 %). Nakon Domovinskog rata broj se naglo smanjio uslijed iseljavanja. Po popisu stanovništva iz 2011. u Dubrovniku žive 1164 Srbina, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji njih 2.095.(14) Pravoslavaca u Gradu ima 1481, a u cijeloj županiji 2509. (15). Ništa od ovih činjenica ne može ohladiti usijane glave srpskih političara, vjerskih poglavara, ''istoričara'' i (ne)znanstvenika, da Dubrovnik nije srpska kasaba.

Izvori:
Dragan Hazler: ''Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristov nauk'', hazud@gmx.net , Basel, 3. srpnja 2015.
Rudi Tomić: ''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'': hazud.hr<hrvatskonebo.org ; hrsvijet.net ; hrvatski-fokus.hr; dragovolja.com; glasbrotnja.ba; Ljubuski: info@iks-portal ; www.ličke-novine.hr (12.- 15. svibnja 2020.)
Rudi Tomić: ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Isto, na svim gore navedenim portalima (22.-29. svibnja 2020.)
1. Tolja, N: ''Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude'', Dubrovnik, 2011.
www.tzdubrovnik.hr  (Arhivirano 11. veljače 2012.), "Pravoslavna crkva", pristupljeno 8. srpnja 2013.
www.politika.rs , "Nepoznati pravoslavni Dubrovnik", pristupljeno 8. srpnja 2013.
Cvjetković, A: ''Dubrovačkim ulicama'', Dubrovnik, 1999.
Franjo Šanjek, "Crkva u Dubrovniku", Dubrovački horizonti, 32/1992, 33.
Ante Marinović, "O položaju Katoličke crkve u Dubrovačkoj Republici", Dubrovački horizonti, 35, Zagreb, 1995, 64
Nikodim Milaš, "Pravoslavna Dalmacija", bilj. 40 na str. 529
Rade Vukomanović, "Dubrovnik", Almanah Srbi i pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb, 1971, 80/81.
''Povijest Dubrovačke Republike'', preveo, opaskama popratio i nadopunio Ivan Stojanović, Srpska dubrovačka štamparija A. Pasarića.

 
 

Novi prilog iz Toronta

MRŽNJA

Mržnja je najširi oblik osjećana gorčine u čovjeku.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. svibnja 2020. u 23.30 sati

Piše: Rudi Tomić

Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili
čin u Božjim očima je čin ubojstva. (1. Iv:, 2,9).

Ovih proljetnih dana ljudska je mržnje kulminirala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji naspram hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, da je bilo moguće tu gorčine mržnje riječi oblikovati u oštricu mača, veća bi osveta bila od one u Bleiburgu.

Očitovanje osobne i opće mržnje u Jasenovcu povodom komemoracije 75. obljetnice, gdje se okupilo kompletno hrvatsko državno čelništvo, uz nazočnost predstavnika žrtava i nacionalnih manjina, da se poklone žrtvama koji su ovdje, u radnom logoru, izgubili svoje živote, umjesto cvijeća nazočni su palili luči mržnje na sve što simbolizira na hrvatstvo i katoličanstvo.

Podsjetimo, da je svojevremeno predsjednik RH Stipe Mesić govorio i o Jasenovcu ustvrdivši da tamo nitko nije ubijen. ''Ljudi su umirali, od tifusa, dizenterije, kao što to i inače ljudi umiru. Jer, to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da nekog tko radi sad ga ti ubiješ, jer tko će ti sutra raditi, prerađivati kožu. Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. On kad je došao u Jasenovac on je praktično bio već spašen, jer je onda kao radnik bio potreban.'' (hrsvijet.net)

Dočim, drugi predsjednik RH Zoran Milanović, našao je shodnim da iskali (izlije) svoju mržnje naspram slobodnoj državi hrvatskog naroda, i ponovo puca u grobove hrvatskih branitelja - HOS-ovce koje su masakrirali četnici iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, JNA, čak mu je smetala i spomen ploču na njih: ''To treba maknuti, baciti negdje''. To je rekao ''naš'' predsjednik RH, koji mrzi ''slučajnu državu'' Hrvatsku - svim svojim bićem!

Predsjednik RH, nakon zgražanja na komemoraciji u Jasenovcu, došao je u Okučane, na proslavu 20. obljetnice pobjede vojne akcije - Bljesak, te kada je vidio hrvatsko obilježje pod čijim je simbolom izvedena pobjednička vojna akcija poznata pod imenom- Bljesak, demonstrativno je napustio skup u društvu istomrzitelja, puni srdžbe i napuhani k'o balun zraka.

Zlobna zbivanja u Jasenovcu i Okučanima, koliko god su bila gnjusna, nadmašila ih je mržnja povodom 75. obljetnice hrvatskog genocida, stradanja na Bleiburškom polju i Križnom putu, u čemu je predvodio bivši, dvaput birani, predsjednik RH Stipe Mesić, koji je na bošnjačko/muslimanskoj TV izjavio kako ''Crkva danas, proustaški elementi i profašistički elementi, žele od Bleiburga napraviti nešto što nije bilo'' te dodao da na Bleiburgu nije nitko ubijen, osim devet ljudi koji su htjeli ići u proboj i to je sve.

Na pitanje koliko nostalgije ima u suverenoj državi Hrvatskoj za fašističkim zločinačkim režimom Mesić dodao: - Nažalost toga ima dosta, danas je u hrvatskim srednjim školama provedena jedna anketa i 70 % ne smatra da je to bio zločinački režim i fašistička tvorevina. Hrvatska vlada plaća autore koji pišu notorne neistine, prenio je Hrvatski Medijski Service BiH.

Bošnjačkim islamistima i fašistima bio je potreban jedan hrvatski kvisling koji bi govorio ono što odgovara njihovim trenutačnim ciljevima, a Mesić im je uvijek pri ruci, uz poturicu Komšića, kako bi opravdali svoje islamističke ekspanzije na teritorij hrvatskog naroda u Herceg-Bosni. Zaluđeni bošnjački (anti)fašisti zaboravili su, da je Mesić u Australiji 90-tih govorio kakao su Hrvati dva puta u ratu pobijedili: ''prvi put 10. travnja 1942. kada su NDH priznale sile Osovine, i 1945.g. opet su bili - pobjednici.''

Zablude su također uzroci mržnje

Osam desetljeća antihrvatski i fašistički čimbenici drže hrvatski narod u zabludi te su kod ljudi stvorili misaono stanje da je istina ono što nije istina; stvorena je pogrešna predodžba o odlučujućoj činjenici i njezina stvarnog stanja. Nezavisna Država Hrvatska nije bila ni talijansko-fašistička, ni njemačko- nacistička, ni jugoslavensko-komunistička, nego samo i jedino - obnovljena država hrvatskog naroda. Sve drugo je - himbeno. Ali, okolnosti su bile takve, bilo je ratno stanje, u kojem hrvatska državotvorna ideja nije mogla imati saveznike u savezničkim vladama, jer su saveznici bili za očuvanje Jugoslavije. Nažalost, nisu ni saveznici NDH bili hrvatski saveznici, nego licemjeri. Hitlerov je pokret bio imperijalistički i fašistički, koji je u biti bio protiv NDH, isto tako je i Musolinijev pokret bio fašistički i imperijalistički koji je nametnu Rimske ugovore, čime je unakažena NDH, s tim još više jer su talijanski fašisti bili saveznici partizana na okupiranom hrvatskom teritoriju. Nije Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima, Italija je dobila priobalne krajeve 1920. u Rapallu kao ratni plijen iza I. svjetskog rata, Nakon što je Italija kapitulirala već 8. rujna 1943. poglavnik proglašuje Rimske ugovore ništavnim, što je implicite značilo i Rapallski ugovor.

Dakle, poglavnik dr. Ante Pavelić, Vlada NDH i hrvatske oružane snage imali su neprijatelja u neprijateljima i u saveznicima, te i u zavedenom dijelu hrvatskog naroda - partizanima. Naime, još do danas među Hrvatima ima onih koji misle da je partizanski pokret bio - osloboditeljski, što je očita zabluda: partizani se nisu borili da promijenu ustaški režima u NDH, partizani su se borili za interese stranih sila i obnovu Jugoslavije. Kada će već jednom u hrvatskom narodu biti učvršćena povijesna spoznaja: da su se Hrvatske oružane snage u NDH borile za državnu samostalnost i slobodu hrvatskog naroda; da se je partizanska komunistička armija borila za rušenje hrvatske države i stvaranje nove komunističke Jugoslavije. Točka. Ovdje ne treba biti dosjetljivi kao Edip, koji je riješio Sfinginu zagonetku o čovjeku.

Hrvatskom narodu nije uspjelo obraniti se od svekolikih neprijatelja izvana i iznutra, a da Hrvatsku, posebice Zagreb spasi od možebitne sudbine Dresdena ili Hiroshime, Vlada NDH donijela je odluku za povlačenje u Austriju. Da je, kojim slučajem, poglavnik dr. Ante Pavelić mogao predvidjeti masakr u Zagrebu, nakon ulaska četnika s partizanskim petokrakama, gdje se i danas otkrivaju masovne grobnice zaklanih, strijeljanih i obješenih hrvatskih sinova i kćeri; da je poglavnik mogao predvidjeti kakvu će sudbinu doživjeti hrvatska vojska, s mnoštvom civila, koja se je predala Englezima tražeći zaštiti od kršćanske Europe - nikada se poglavnik sa svojim ustašama i domobranima ne bi odlučio na odlazak u Austriju. U konačnici NDH bi izgubila rat, ali s mnogo manje žrtava nego nakon predaje Englezima u Austriji, a partizani i četnici imali bi u Hrvatskoj više mrtvih nego živih ???. Ovakve bi posljedice bile da se Hrvatske oružane snage nisu odlučile na povlačenje iz NDH.

Samo životinje nemaju pijeteta za mrtve

U ratovima ne ginu samo vojnici, nego su ubijani i nevini civili, pa nakon rata, oni koji su preživjeli rat, kao i oni koji su pobjednici, imaju sažaljenje, ako i ne milosrđe, prema mrtvima. Međutim, u Hrvatskoj ima još onih koji nisu prestali ubijati ubijene ili zapanjeni su što još više nije pobijeno, pa zazivlju nove pokolje i novi Bleiburg. Eto, dokle je mržnja dovela ljudske spodobe da se ne mogu zasititi masovnim pokoljima jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, pa su još željni žrtava i žedni krvi nevinog naroda samo zato što hrvatski narod želi integralnu slobodu i život u svojoj domovini. Ako je to zločin, onda sam ja osobno, kao i drugi državotvorni Hrvati i vjernici u Isusa Krista - najveći zločinci pod suncem nebeskim!

No, mržnja nema granica. Oni koji mrze, oni lažu, oni kradu, oni ubijaju, oni ne vjeruju u ljudska prava niti Božje zapovijedi, dakle to su sotone u ljudskim mješinama. Među takvim mrziteljima našla se i jedna luciferka, koja je napisala članak, a ''Slobodna Dalmacija'' objavila pod naslovom, kojem nije potrebno nikakvo daljnje obrazloženje, odnosno tumačenje:
''Ovih se dana bilježi 75 godina otkako je Ante Pavelić pokupio prnje iz Hrvatske. Detalji bijega otkrivaju neviđena kukavicu i tajnu o skrivenom zlatu. Ipak ćemo donijeti nekoliko zanimljivih ''činjenica'', ne zbog vjerodostojnosti teksta, nego zbog uredništva ''Slobodne Dalmacije'', kako su mogli objaviti ovakve bljuvotine koje nemaju veze sa zdravim razumom, kamo li o ''otkrivanju neviđena kukavicu i tajnu o skrivenom zlatu.''?!

Među ostalim: ''U NDH, državi koju  su 1941. osnovali Hitler i Mussolini, od samog početka znalo se tko je pravi gazda. A tko je sluga i izvršitelj. Zvonimirova linija na potezu Karlovac -Dugo Selo -Vrbovac -Križevci -Koprivnica -Drava koja je trebala braniti Zagreb raspala se ne zbog udara neprijatelja, nego zbog izdaje naredbe o povlačenju prema Austriji.
- Često se pisalo da je Ante Pavelić 6. svibnja zbrisao iz zemlje glavom bez obzira. No, ustaški poglavnik pritom je vrlo proračunato pokupio židovsko zlato. I ono koje se nalazilo u sanducima državne riznice, i ono koje je, prema kasnijem svjedočenju njegovog doglavnika Slavka Kvaternika, čuvao u svojoj vili u vrečicama od dva kilograma...(???)
- Ključnu ulogu o njegovom (poglavnikovom) izvlačenju su, po svemu sudeći, odigrali djed i baka poznatog hrvatskog novinara i publiciste Drage Pilsela.'' (SD, 11.05.2020.)

Pitanje: Kako je uopće moguće u tri rečenice izreći toliko kontradikcija: ''NDH su osnovali Hitler i Mussolini'', onda to ne bi bila NDH, nego provincija Njemačke, odnosno Italije; ''zbrisao iz zemlje glavom bez obzira'', sa ''židovskim zlatom'', i sanducima iz riznice, te vrećica (?) od dva kg. Glupačo jedna, valjda je NDH imala više zlata nego što bi Pavelićev koji je ''sbrisao'' mogao nositi u ''prnjama''. I još se pozivati na djeda i baku Drage Pilsela. Odgovor: Prevedeno s latinskog: Po riječima poznajemo budale, po ušima magarce.

Poručujemo člankopisateljici Sabolić, ''SD'', Pilselu, kao i svima onima koji su znatiželjni gdje se nalazi zlato NDH, koje je ''Pavelić odnio u prnjama''. Prije svega, poglavnik nije odnio ni jedan gram zlata u svojim ''prnjama''. Zlato uopće nije izeseno iz NDH, kao ni drugi vrijedni predmeti i dokumenti, nego sve je ostalo u Hrvatskoj - gdje se i danas nalazi. Kada hrvatski narod izabere državotvorne zastupnike u Hrvatski državni sabor; kada se u Hrvatskoj uspostavi pravedno Hrvatsko pravosuđe, provede lustracija i izreknu presude dokazanim zločincima, koji su još i danas živi, čak neki su na vladajućim položajima ili upravnim dužnostima. Nakon ovih uvjetnih okolnosti, zlato će isplivati na površinu i biti predano u hrvatsku riznicu.
I ovo bi trebao biti jedan od valjanih razloga, da na slijedeći izborima u RH izaberemo zastupnike koji nemaju komunističku, kriminalističku i veleizdajničku hipoteku. Stoga pazimo koga biramo, da nam se opet ne nametnu isti, ili još gori ološ. Treba imati u vidu, kada je riječ o izborima, da dobivaju izbore, u većini slučajeva - oni koji broje glasove. Ni sa najboljim izborom zastupnika ne mogu se riješiti mnogi problemi, jer je u narodu ustaljeno nepovjerenje u vlast, ustaljena je također mržnja neovisnost države hrvatskog naroda. Trebat će generacije odgojiti u duhu državotvornosti i treba odmah početi s odgajanjem u dječjim vrtićima do akademskih obrazovanja. Treći članak u asburškom vjerskom miru iz 1555. godine glasi: ''Čija je zemlja, onoga je i vjera.''  (Cuius regio, eius religio!)

Prosvjedi i prijetnje kardinalu Puljiću u Sarajevu

Misno slavlje povodom 75. obljetnice stradanja na Bleiburgu i Križnom putu navijestio je uzvišeni kardinal Vinko Puljić na dan 16. svibnja. 2020. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, što je izazvalo lavinu mržnje i prosvjednici su izvikivali vulgarne riječi i osobnu prijetnju hrvatskom vrhbosanskom kardinalu Puljiću i policiji koja koga je čuvala, kao i one malobrojne misale u katedrali. Vikali su na policiju što ''Čuvate tu svi*nju, vidjet ćemo se uskoro...''

U propovijedi kardinal Puljić sve je pozdravio i obratio se nazočnim vjernicima i svećenicima, te svima onima koji su pratili svetu m isu na malim ekranima riječima:

''Biti prisutan i sudjelovati na ovoj svetoj misi za žrtve Bleiburškog polja, i sve žrtve mržnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštivanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predstaviti svetu misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našega naroda i drugih žrtava.
- U prvom redu želim moliti, da nas molitva pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani u molitvi prikazujući najsvetiji čin da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas uživamo ili još bolje: izgrađujemo.Tim ćemo obnoviti vrednovanje življenja sadašnjosti, koja sve čini da gurne u stranu vrednote života. U tom nas utvrđuje riječi pape Ivana Pavla II.
- Očito je pak da je sudbina mira velikim dijelom povjerena ne samo institucionalnim formama, koje u svakom slučaju valja učinkovito podrediti u iskrenom dijalogu i u poštivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovo naređenoj solidarnosti srdaca koje, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja. Potrebno je tražiti oproštenje i oprostiti. To pak ne znači da i ljudska pravda ne smije progoniti zločine to je dapače potrebno i nužno, ali pravda stoji daleko od svakog slijepog nagona za osvetu, i daje se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teži za popravkom onoga koji je zabludio.'' (Ivan Pavao II. Pripovijedni govor Svetog Oca u Predsjedništvu BiH za namjeravani pohod Sarajevu 1994.)

Politička maksima bošnjačkog patriotizma

Umjesto da uzmem nekoliko citata iz Uvodnika Hrvatskog fokusa, u kojem urednik Marijan Majstorović postavlja pitanje: Tko unosi nemir u 'cvijet hrvatskog naroda'? ''U vrijeme NDH većina muslimana iz BiH smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijedi.'' (hrvatski-fokus.hr, 15. 05. 2020.)
Preporučili bismo pismenim muslimanima/Bošnjacima da pročitaju ovu objektivno izvješće, jer nemoguće je doći do zaključka (completionem) sadašnjeg stanja u BiH bez poznavanja povijesne istine. Dapače, ovaj materijal trebao bi biti izazov mladim intelektualcima u BiH za doktorsku disertaciju ili povjesničarima za daljnje istraživanje. U svakom slučaju - treba temeljiti pročitati kako bismo imali barem neku nadu za bolje međusobno upoznavanje i sretniju budućnost.

Treba također spomenuti pismo bosansko-hercegovačke književnice Mihrije Teković-Kulović iz Francuske, autorica romana ''Živjeti i umrijeti za Srebrenicu'' i ''Manjača'', oštro je osudila sarajevske bukače: ''Neviđenu harangu protiv katoličke crkve u BiH zbog mise u sarajevskoj katedrali provode oni koji nikada nisu osudili partizansko-četničke zločine.'' (Nedjelja.ba) Ovo pismo je kao ćitab i treba oteti ga od zaborava!

Zašto, zapravo mrzimo?
Andrea Vranić napisala je Zagrebačkom psihološkom društvu što je mržnja, zašto, zapravo mrzimo i da li je moguće mržnju ublažiti ili izmijeniti:
''Mržnja je najdestruktivniji i najrazorniji osjećaj u povijesti ljudske prirode (Rozzman, MaCauley i Rozin, 2005), složena, kao i sve emocije, istraživanja mržnju definiraju kao emocionalni stav (Ekman, 1992.), sindrom (Soloman 1977.), generaliziraju ljutnju (tj. ljutnja usmjerena na sve blisko ili slično onom što mrzimo (Berner i Dozier, 2002), poriv za obezvrjeđivanje drugih (Rample i Burris, 2005). Istraživanja mržnje su u psihologiji razmjerno rijetka, a razlog tome su kako metodološki, tako i konceptualno. Što to znači? Sudionici glavnine psiholoških istraživanja su studenti, koji često izvješćuju kako nikad nisu iskusili mržnju, pa je u svrhu istraživanja mržnjom teško eksperimentalno manipulirati ili uspoređivati razlike između grupa sudionika. Konceptualno, odnosno prema definiciji, mržnja se ne smatra uobičajenom emocijom pa stoga istraživački nije popularna, kao npr. osjećaji gađenja, ljutnje ili tuge. Porast razine mržnje u raznim društvima i životima svih ljudi danas - tzv. kultura mržnje - mijenja ovu situaciju jer mržnja ima ozbiljne posljedice kako na zdravlje nacije, tako i emocionalno, psihološko i fizičko zdravlje pojedinca.

- Mržnja je slična drugim neugodnim osjećajima jer se pojavljuje kada se neki događaj, osoba ili grupa, tj. predmet ili objekt mržnje, sagleda kao negativna i neugodna, bezobzirna, nemoralna ili zla. Ono što mržnju razlikuje od drugih osjećaja je kakvim procijenimo ono što mrzimo i kako reagiramo na ono što mrzimo. Ključna razlika između ljutnje i mržnje je u tome što ljutnju izaziva ono što smatramo da se može promijeniti (npr. neljubazno ponašanje), dok je mržnja usmjerena na ono što se vidi kao stabilna/urođena priroda motivi onog što ili koga mrzimo.
-Mržnja je duboko usađen osjećaj iz kojeg je teško izrasti. Stoga je izuzetno važno razumijeti štetu koju ona nanosi osobnoj, društvenoj i nacionalnoj dobrobiti.'' (zgpd.hr,  25. 02. 2020.)

Stoga smo, najprije u ovom osvrtu donijeli neke misli iz Biblije o mržnji, zatim prozvali nekoliko osoba s imenom i prezimenom iz kojih je mržnja izbacivala bjesnoću, kao vulkan lavu, u Jasenovcu i Okučanima; onda propovijed uvzišenog kardinala Vinka Puljica na svetoj misi u Sarajevu za stradale na Bleiburgškom polju i u poraću; te propovjedni govor Svetog Oca Ivan Pavla II., današnjeg našega sveca, pa konačno i mišljenja poznatih svjetskih psihologa, koje je navela spisateljica Andra Vranić iz Zagreba.

Kao zaključnu misao, mogli bismo reći, da je mržnja uzrok mnogih zala u našem hrvatskom društvu, Causa est odio ex ira, vindicta, et caedibus animo defectionis impulerant, pa umjesto da je pobjednosni Domovinski rat donio barem ublaženje, naprotiv mržnja se rapidno širi kao korona virus

Nekada pomislim, kako bi bilo kada bi netko u Hrvatskoj osnovao političku stranku pod imenom ''Mržnja'', umjesto ''Reset'', sigurno bi ta stranka imala veliki broj lojalnih članova. Ili, ne daj Bože, da mržnju, recimo, zlobnici proglase religijom, ta bi ''vjera'' bila prihvatljivija nekim ljudima nego što je danas mnogima - katoličanstvo. U mržnji nema licemjernosti dočim u crkvi katoličkoj - ima!

Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. (I. Pt 2, 1)

 
 

Osvrt na srbijansko svojatanje Marina Držića

Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine

(Ovo je slamka koja je slomila leđa devi!)


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. svibnja 2020. u 10.15 sati

Piše: Rudi Tomić

Kada se institucija oglasi priopćenjem o krađi/otimačini hrvatske baštine to ima veliku težinu, jer uz iznesene činjenice stoji ustanova - Matica hrvatska ''kao čuvarica i skrbnica za sveukupnu hrvatsku kulturu dužna je reagirati na ovu bezočnu krađu/otimačinu.'' Izjava Matice hrvatske ( 8. svibnja 2020.) o prisvajanju književne baštine u izdanjima Matice srpske. koja se ponavlja već dulje od dva stoljeća, ''pa je stoga potrebno tu pojavu promotriti imajući u vidu tri razine''.

Razine su:
1. Kulturološka razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Objavljena djela najznačajnijih hrvatskih pisaca koji su djelovali u 16. i 17. stoljeću u Dubrovniku pod zajedničkim nazivnikom 'Deset vekova srpske književnosti', trajni je pokušaj srpske kulturne elite da sanira (liječi) srpski književnopovijesni diskontinuitet što izaziva razumljivo nacionalnu frustraciju'';
2. Stručno-jezično prisvajanje hrvatske književne povijesne baštine: ''U najnovijoj aneksiji književnog korpusa primijenjen je, navodno, jezični kriterij - prema izjavi urednika biblioteke akademika Mira Vuksanovića (uz suglasnost urednice Zlate Bojović) - obuhvaćena su sva književna djela napisana na srpskome jeziku pri čemu, posluživši se Vuk Karadžićevom tezom o štokavskom dijalektu, navodi da se i u Dubrovniku govori srpski jezik.(...) uz sporadičnu nazočnost ikavizama, kojima se služe Hrvati. (...) prisvajaju pisma bosančice koja je netočno imenovana srpskim pismom. Prisvajali su, međutim, neovisno o jeziku, i humanističke pjesnike koji su pisali samo na latinskom jeziku. Tako je i molitvenik pobožnih dubrovačkih trgovaca iz 1520. godine koji su poslovali u Novom Brdu i Janjevu, nastao na temelju čakavskih predložaka, kojima su se, kako sami pišu, branili od raških popova i njihova pravoslavlja, nazvan istom logikom 'Dubrovački srpski molitvenik'...'';
3. Politička razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Prisvajateljima nisu samo po sebi važni ni Gundulić ni Držić (čija su djela upravo otisnuta) ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je  hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama. Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, a posebno za hrvatskim morem.''

Hrvatska matica nije samo - iseljenička

Ustaljeno je mišljenje da je Hrvatska matica iseljenika institucija, odnosno ustanova koja isključivo vodi brigu o iseljenicima i njihovim djelatnostima diljem svijeta. Bilo je vremena, kada su Hrvatskom maticom (u nastavku - HM) upravljali ljudi iz režima, pa smo tako mi stariji politički emigranti bili ne samo zanemareni nego i optuživani u državama u kojima smo prebivali, kao ''ustaše - ostaci fašizma'', pa smo često imali problema s vlastima koje su nas pozivale na razgovore, jer smo bili politički aktivni u rušenju Jugoslavije.

Hrvati u Americi i Kanadi  imaju jednu veliku i bogatu hrvatsku osiguravajuću organizaciju - Hrvatsku bratsku zajednicu, koja je također bila u uskoj suradnji s HM i predstavnicima jugoslavenskog režima, s kojima sam, u to doba, često bio u otvorenim sukobima, kao i ostali politički emigranti, koji su ostali vjerni hrvatskoj državotvornoj ideji i domovini svojih predaka.

Ali, nakon uspostave samostalne i demokratske Države (Republike) Hrvatske obje su naše iseljeničke ustanove oživotvorile hrvatsku državotvornost, što je uvelike pomoglo svojim doprinosima za vrijeme obrambenog Domovinskog rata i dovelo do konačne pobjede nad srpsko-crnogorskim, četničkim i JNA agresorima, ali nam je ostalo srpsko pravoslavlje (SPC) protiv kojega su se borili hrvatski dubrovački trgovci 1520. godine. Ostalo je još ne pobijeđena Peta kolona i domaći veleizdajnici, koji su se očito osnažili dolaskom na vlast Andreja Plenkovića i koalicija sa Miloradom Pupovcem i drugim antihrvatskim elementima, te dolaskom Zorana Milanovića za predsjednika RH - države koju nije nikada priznao ni državom ni hrvatskom!

Izbori su borba za slobodu

Dolaze nam uskoro zastupnički/parlamentarni izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljaju se istomišljenici (mahom -''domoljubi'') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na ''ljevičare'' i ''desničare'', a stvarno ''ljevičare'' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-komunističke nostalgičare, pravoslavno četništvo, ateiste, homoseksualce, veleizdajnike i maloumnike; ''desničare'' također treba reklasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primaran ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle: ''Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci.'' (Metej 7, 15)

Takve spoznaje ostavljaju u hrvatskom narodu osjećaje nesigurnosti, što je uvjetovalo neodlučnost ili ravnodušnosti, koje su bile prisutne stoljećima u našem narodu, a koje su se tek promijenile s događajima 1941. i 1991. kada se je hrvatski narod oslobodio okupiranu i potlačenu Hrvatsku.

Bartul Kašić, (Bartholomaeus Cassius) (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.), hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Njegovo najvažnije djelo je Prva hrvatska gramatika koju je napisao 1604, a Vuk Karadžić je otac i začetnik krađe hrvatske kulturne baštine. Prva žrtva je bila upravo Prva hrvatska gramatika Bartula Kašića koju je prekopirao i proglasio svojom. Prisvajanje Ruđera Boškovića velikog filozofa znanstvenika, a napose isusovca je živi apsurd. Njegovo putešestvije po hrvatskim zemljama za vrijeme Austro-Ugarske, nije bilo nikakvo skupljanje narodnog blaga, već krađa tako je srpska postala i Hasanaginica i brojne druge narodne pjesme. O krađi hrvatske kulturne baštine, i na ukradenom stvaranje svog srpskog identiteta. Jedna doktorska disertacija ne bi bila dovoljna da svu krađu obuhvate.

Zaključna misao

Svoju izjavu, svake hvale vrijednu, MH je zaključila ovim snažnim i uvjerljivim riječima: ''Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote. I ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovi djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava. Ovakav model krađe i prisvajanja tuđega (plagium) rasplinut će se jednog dana kako se sam ukinuo i netragom nestao srbokatlicizam 19. stoljeća u Dubrovniku upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma.''

Dakle, srpsko pravoslavlje (svetoslavlje) je politička fašistička organizacija, koja nema vjerski duhovni univerzalni karakter nego spada u srpsku ortodoksnu sektu.
Dakle, ''ljevici'' nije vjerovati ma bilo kakva obećanje davali, jer su indoktrinirani antihrvatskim idejama, koji i nakon uvjerljivi dokaza o hrvatskom genocidu, pokolju koji se može najbolje vidjeti na videu Sime Dubajića koji prikazuje ''Kako smo likvidirali, klali i ubijali''nakon svršetka II. svetskog rata, čija se 75. obljetnica slavi ovih dana. Uz sve dokaze o krvniku Titu, veleizdajnici i danas Lucifera Tita glorificiraju, ali mu i zamjeraju ''da je napravio šlampav posao.'' SDP-vac iz Vukovara ide još dalje i pozva ''na klanje i novi Blajburg.'' Da i ne nabrajamo koliko je srušeno spomenika hrvatskim braniteljima, koliko je hrvatskih branitelja sebi oduzelo živote, jer nisu mogli podnijeti uvrede i banaliziranje njihovih žrtava u obrambenom Domovinskom ratu, kao nedavno što je učinio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u Okučanima na proslavi Bljeska.

Ako sve ovo što je gore navedeno, što i slijepci vide, dokle nas je dovela hrvatska nemarnost i razdvojenost, pa valjda ćemo ovog puta izići na izbore ujedinjeni za ideju hrvatske samostalnosti i opstojnosti, bez osobnog ega i profiterskih nakana. Dakle: Nije stvarni fizički napor važan za nečiji napredak, niti priroda zadatka, već duh vjere s kojim se poduzima. (Sv. Francis Xavier)

 
 

Bleiburg, Bleiburg!

Povodom 75. obljetnice genocida hrvatskog naroda.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. travnja 2020. u 19.45 sati

Piše: Rudi Tomić

            ''Pozdravi, sinko, svojega Bana i čitav hrvatski narod i reci mu, da Papa ne će dopustiti, da propadne Hrvatska - najčvršći štit i predziđe kršćanstva''. Papa Lav X. Banu -Biskupu Petru Berislaviću, 19. XII. 1519.

Prošlo je 75 godina od najvećeg egzodusa i genocida u povijesti hrvatskog naroda koji se dogodio u Bleiburgu (Austrija) nakon mirne predaje razoružane hrvatske vojske i civila Zapadnim saveznicima - Englezima, uz dogovorenu zaštitu od odmazde koju su pripremili Titovi partizani i abolirani četnici.

Prošlo je također 25 godina od velebne pobjede hrvatskih branitelja u četirigodišnjem ratu protiv srbo-crnogorske četničke okupacije i agresije te uspostave neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Ali, još nisu osuđene najveće ubojice/mesari genocida (1945.) zvanog - Bleiburška tragedija, niti su otkopane mnoge masovne grobnice/jame nevinih hrvatskim žrtava? Vlada u Republici Hrvatskoj još nije osudila ni krvnike agresije u ratu (1991. -1995.)?!

Da smo imali, ili da imamo, pravu hrvatsku vladu u RH mi bismo tužili Englesku Međunarodnom sudu Ujedinjenih naroda za genocid hrvatskog naroda nakon mirne predaje u Bleiburgu, suglasno čl. 2. ''teška kršenje'' Ženevske konvencije 1949. i to kako slijedi: (a) namjerno ubojstvo; (b) mučenje i neljudsko postupanje, čl. 3.  ''Kršenje zakona i običaja rata''. U čl. 4.  predviđa se nadležnost za kažnjavanje genocida, koji je definiran strogo prema člancima II. i III.  Konvencije o genocidu 1948.

Vlada RH u optužnici treba se pozvati na sporazum u Jalti 4. veljače 1945. godine na sastanku Staljina, Roosevelta i Churchila gdje je bilo dogovoreno o novoj karti poslijeratnog svijeta. Osim o sudbini Njemačke i odluci da se raseljeni ljudi podrijetlom iz SSSR-a moraju vratiti kući, na Jalti je također bilo govora i o Jugoslaviji. Za jugoslavenske državljane je bila donesena izričita odluka da ne smiju biti predani Titovim partizanima - čak ni ustaše (o toj je odluci bio obaviješten i feldmaršal Harold Alexander, glavni zapovjednik britanskih snaga u srednjoj Europi).

Staljin i Churchil su znali da od ''sporazuma'' neće niša biti ostvareno. Stoga Aleksander nije poštivao nikakve formalne dogovore u Jalti, nego je rekao svojoj armiji: ''...potreban je samo jedan snažan udar da ih (Nijemce, usput i Hrvate) se izbriše zauvijek. Došao je tren da krenemo u posljednju bitku koja će dokrajčiti rat u Europi...'' (1)  (1) hr.wikipedia.org/Pokolj u Bleiburgu

Što sve znamo o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda?

Poznato nam je da su do sada objavljena 124 naslova - knjiga i esejia o genocidu, odnosno Bleiburškoj tragediji, a još treba dodati i nekoliko stotina, možda i tisuću članaka koji su objavljeni u medijima o tom zločinu - genocidu nad Hrvatima. Primjera radi, u ove 62. godine u emigraciji objavio sam svake godine osvrt na stravičnu sudbinu kojoj nema premca u svijetu.

Od svih objavljenih knjiga i eseja, ima jedna knjiga koja nije objavljena, a vjerojatno i neće nikada ugledati svjetlo dana. Riječ je o knjizi "svećenik, domoljub, učenjak, povjesničar i prof. Krunoslav Draganović koji je radio 20 godina na prikupljanju dokumenata, o komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom na svršetku rata. On je već unaprijed bio pojam pisca knjige o Bleiburgu, i nitko se drugi ozbiljan među nama nije mimo njega usudio pisati o toj temi, jer smo smatrali, da je on za  to najpozvaniji i najsposobniji. Uz Draganovićevu osobnu tragediju vidimo najveću štetu za hrvatsku nacionalnu borbu u propasti knjige o Bleiburgu.'' (2) (2) Vinko Nikolić: Knjiga o Bleiburgu...,  Hrvatska revija, 3 -4, str. 350 - 351)

Naime, na popisu genocida ili democida (Democid je izraz kojeg je Rudolph J. Rummel osmislio s namjerom označenja šireg područja masovnih ubojstva pod zapovjedništvom vlasti nego što označava pojam - genocida) među 10 najpoznatijih genocida u svijetu nalazi se Bleiburg, koji po broju ubijenih u odnosu na broj pučanstva (12.44 %), nalazi se iznad Kineskog genocida (77 milijuna) i Sovjetskog genicida (60 milijuna). Genocid nad hrvatskim narodom je jedinstveni democid, jer je likvidacija trajala nekoliko mjeseci i to na dužini od 947 kilometara krvavog Križnog puta: od Bleiburga u Austriji do Đevđelije u Sjevernoj Makedoniji. I još nešto. Od svih genocida u svijetu jedino su Bleiburg i Srebrenica koji ne svjedoče genocid nazivom nastradalog naroda - nego imenom mjesta!? Da li se taj propust može i - treba li ga ispraviti ?

Da li je NDH bila država?

I nakon 75 godina od kako je poražena i okupirana Nezavisna Država Hrvatska ni danas se o toj državi ne govori niti piše u Hrvatskoj ni i u svijetu kao o državi hrvatskog naroda, nego ''da uopće nije bila država'', drugi s pravničkog gledišta govore da je to bila, ali uvijek s naglaskom da je bila.

''Činjenica je da je Roosevlt smatrao i rekao da Hrvati i Srbi ne mogu zajedno živjeti, čime je stvarno priznao potrebu i smisao postojanja hrvatske države, kao i besmisao suvišnosti Jugoslavije. Do tog priznanja došao je tijekom rata, za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Da je on bio uvjeren da je ta država u svojoj egzistenciji i smislu satelitska država, te da je Jugoslavija realna država, sigurno ne bi nikada rekao da Hrvati i Srbi ne spadaju u jednu državu.

- Činjenica je, osim toga, da je Nezavisna Država Hrvatska propala svršetkom rata kao posljedica svjetskih snaga i kompozicija, a nije propala tijekom rata zato što bi je srušio narod ili neprijatelj.

- Više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo srušiti Jugoslaviju, kad joj dođe crni petak; više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo braniti svoju državu i u najtežim časovima; više vrijedi činjenica da to zna cijeli svijet, nego sve teorije o tome da li smo bili ili nismo bili država.'' (3) (3) Ivan Oršanić Vizija slobode, str.245 - 246)

Nezavisnu Državu Hrvatsku 1941. godine priznale su države: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Tajland, Mandžuko, Nacionalna vlada Nankinga. Uspostavljeni su također trgovački ugovori - de facto priznanje: Švicerska, Francuska i Vatikan. Ove bi činjenice trebale biti uvažene jer su bile i međunarodno priznate, pa je svako omalovažavanje obična komunistička, hrvatska veleizdajnička i velikosrpska provokacija, kako bi se zataškali zločini koje su počinili u ratu i nakon rata u Hrvatskoj.

''U Hrvatskoj se oživljava kult komunističkog antifašizma, čime se želi obraniti zločinački karakter komunizma. U obranu komunističkog antifašizma s velikim se zanosom, ali i s oskudnim znanjem, uključio predsjednik Republike Stjepan Mesić. Umjesto da počne stvarati nove povijesne vizije utemeljenja na iskustvu dobra i zla, on vraća hrvatski narod sedam desetljeća unatrag i tako sprečava društveni napredak. Braneći antifašizam, predsjednik Mesić često se nestručno bavi analizom povijesnih udžbenika, koji su tobože krivi za obnovu ustaštva danas.

- Nedavno objavljeni komunistički dokumenti demantiraju namjeru 'antifašista' da obrane komunistički antifašizam i jasno pokazuju da je projekt Hrvatska na gubilištu bio smišljen zločinački pothvat zločinačke organizacije, rečeno današnjim rječnikom, to jest nove vlasti pri završetku i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. To je djelo boljševičkog sustava koji je zavladao 1945., a koji je pripremao teren za svoju dominaciju od 1941.'' (4) (4) Ivo Rendić-Miočević, Vijenac, Nekažnjene povijesne prevare. str. 1-3)

Dakle, to su rezultati nekažnjive povijesne prevare, jer u hrvatskoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni ''istoričari'' - NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakve sumnje s mitom o ''bratstvu i jedinstvu'' naših naroda. Cacatum non est pictum. (Mazanje ne znači slikanje)

Treba  donijeti izmjene i dopune u Ustavu Republike Hrvatske

''U Šeks - Tuđmanovom Ustavu o Hrvatskom Narodu govori se samo u izvršnim odredbama i to do kraja površno, nimalo činjenično'', kaže dr. sc. Tomislav Dragun, opunomoćnik Hrvatskog uljudbenog pokreta.

Ustav Republike Hrvatske ima 125 članaka, a dr. Dragun izdvojio je samo 16 čl. kojima je, kao uzorak, dao novo osmišljeje i državotvornost, a objavit će preuređen Ustav u Glasniku - Knjizi br. 91, s novom i bolje pojašnjenjem načela Ustava Republike Hrvatske. Ne vjerujem da će Vlada u sadašnjem koalicijskom sastavi, hrvatsko-srpskom, imati hrabrosti u Saboru da usuglasi povijesne činjenice s današnjim potrebama hrvatskog naroda koji se nalazi u velikoj opasnosti da izgubi i ovo malo površine koja je ostala od povijesnog ''aršina'' - 102.771 četvorna kilometra i stanovništva koje je imala prije 75 godina - 6,280.000.

Što je najgore, hrvatska mladež, prije u jugoslavenskom režimu i sada u ''demokratskom režimu'', ne zna hrvatsku povijest, ne zna zemljovidne povijesne granice Države Hrvatske, jer su odgajani s programima i ljudima koji su sadržajno i moralno  u većini slučajeva velikoizdajnički orijentirani ili su ''vaspitani'' u sredinama neprijateljskih nam susjeda. Evo klasičnog primjera neupućenosti, naime, kako je bilo moguće da je bivši premijer Zoran Milanović, današnji predsjednik Republike Hrvatske, mogao reći u Saboru na Međunarodnom danu sjećanja na holokaust:

''Do travnja 1941. u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i drugačijeg porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem NDH koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubijanjem ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srbe, a onda nakon toga i Židove tek krajem lipnja 1941. u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova.'' Večernji list, 02.02.2014. (5) (5)

Zaista misli li predsjednik da prije NDH nije bilo masovnih zločina? Prva u Europi je bila Srbija koja je pobila svih 14 tisuća svojih Židova i hvalila se da je Beograd prvi yudenfrei grad, što je bilo masovno klanje od strane komunista u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata i slično.

Komemoracije u Jasenovcu, ali ne i u Bleiburgu!

''Korona virus uspio je zaustaviti čitav svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju? Vlasti će prekršiti vlastite protupandemijeske mjere, zašto? Kako ne bi razljutili stvarnog vladara Hrvatske - beogradskog agenta Milorada Pupovca, najavljujući jasenovačku komemoraciju, Plenković je odmah naveo da će se održati obilježavanje operacije 'Bljesak'. To je morao napomenuti jer je ''uravnilovka' nužna, barem tako je učio drug Kardelj. Mnogi će se složiti da, ako je ugroza kineskim virusom toliko ozbiljna, da ne treba biti ni obilježavanje 'Blieska' ni 'Oluje', ni Bleiburga, ni Dana državnosti, ni dana antifašističke borbe, pa sukladno tome ni jasenovačke komemoracije.

- Također valja navesti, jer je prošlo 'ispod radara' da je aktualna vlada početkom travnja usvojila dokument u kojem se za Bleiburg reže ček 439.00 kuna i ostaje im tek 50.000 kuna, dok se za Jasenovac i ostale antifašističke manifestacije reže 350.000 i u proračunu im ostaje 150.000 kuna.'' (6) (6) Mila Marušić: hrsvijet.net, Koronavirus zaustavio cijeli svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju.

Koliki su troškovi oko uzdržavanja ledine u Jasenovcu, i kolike su plaće 12-torici zaposlenih osoba, koji obilaze 24/7 oko kamenog cvijeta?

Dakle, održana je komemoracija u Jasenovcu (22. 04. 2020.) uz nazočnost vrhuške vlasti u RH: predsjednik RH, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, te predstavnika manjinaca, koji su također u Vladi i u Saboru, te brojnih (anti)fašističkih udruga i cjelokupna (anti)hrvatska svita. Milanović je rekao, da je osobno angažirao da se zajedno pojave ovdje. Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena u Novsku, rekao je:''To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom, glasno izreče. ''Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod 'ZDS' borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom'', rekao je ''naš'' predsjednik RH. I još da stavi točku na ''i'', što se tiče komemoracije za žrtve Bleiburga koja će se održati na Mirogoju, Milanović je rekao: ''Nisam nikada išao i neću ići. Moj stav je poznat''.

Plenković je među ostalim rekao: ''Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile tijekom 2. svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu''. Današnji školski udžbenici i povijest napisani su pod vodstvom Milanovićevog ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića, mrzitelja svega što simbolizira nacionalni identitet, svega što je stvoreno u osloboditeljskom Domovinskom ratu.

Međutim, Počasni Bleiburški odbor priopćio je 20. travnja 2020. da je donesena odluka o odustajanju od organiziranja planiranje središnje  komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta koji je bio planiran za 16. svibnja 2020. na Bleiburškom polju u Austriji, zbog korona virus pandemije kojima je vlada Austrije ograničila prava na javne skupove. Komemoracija hrvatskim žrtvama genocida održat će se na Mirogoju, gdje se nalazi spomenik Bleiburškim žrtvama.
Nije da se ne zna istina o logoru u Jasenovcu, jer su napisane brojne knjige objektivnih istraživače, od kojih svakako treba naglasiti Mladena Ivezića knjigu ''Jasenovac brojke'' (2003) i akademika Josipa Pećarića dvije knjige ''Srpski mit o Jasenovcu'' na hrvatskom (2000) i engleskom jeziku (2001). Ove knjige su postavile logor Jasenovac u okvir u kojem je stvarno bio za vrijeme NDH, bez dodavanja ili oduzimana brojka, nego na osnovu nepristranog žurnalističkog i povijesnog istraživanja, po filozofskim kategorijama, koje je složio filozof Joahim Gregor Daries: Tko?, Što?, Gdje?, Čim?, Zašto?, Kako? i Kada?
Uz ove hrvatske vrhunske znanstvenike Ivezića i Pečarića svakako treba uključiti i urednika srpskog emigrantskog mjesečnika ''Naša reč'' Desimira Tošića i njegovu knjigu ''Srpski nacionalni problemi'' (1952) opširno raspravlja o tim osobinama srpskog naroda, koje otvoreno priznaje. Srpske povijesne knjige daljnji su primjer srpske sklonosti megalomaniji i mistifikaciji. ''U duhu te fantastične povijesne znanosti odgajale su se generacije srpske mladeži, koja danas vodi srpski narod i koji smatra, da je samo podla urota srpski susjeda, njihovih neprijatelja, spriječila Srbe, da zauzmu svoje pravo mjesto u svijetu barem kao vladari Balkana. Da to postanu, treba podjarmiti njihove susjede, a to je razlog stalnog ugrožavanja mira u Evropi, po Srbiji, koja se smatra zakonitom nasljednicom Bizanta.'' Milan Blažeković, Hrvatska revija, Recenzija Cesaricheve knjige (1954.)

Zaključna misao

Ništa se u Hrvatskoj ne može promijeniti do slijedeći zastupničkih (parlamentarnih) izbora, koji će se održati, kako se doznaje iz ureda EU, 23. 12. 2020. Dakle, izbori dan prije Badnjeg dana, odnosno uoči Božića, moglo bi nam donijeti ugodno iznenađenje - većinu u Hrvatskom državnom saboru hrvatskih zastupnika, koji bi mogli već u prvom zasjedanju donijeti potrebne izmjene u Ustavu RH; odobriti hrvatskim državljanima iz dijaspore/iseljeništvu glasanje elektronskim putem; ukloniti manjinske zastupnike iz Sabora, jer u hrvatskoj nema potrebe za privilegirane Srbe, Talijane, Rome i druge pripadnike, koji su ispostava susjednih i neprijateljskih država.

Konačno, treba jednom za uvijek razbiti spomenike, izmijeniti naslove ulica i trgova koje nose ime jednog od najvećih krvnika prošlog stoljeća - Josipa Broza Tita. Treba u Kumrovcu kuću Josipa Broza preurediti za muzej, u kojem će biti, kao što imaju Židovi u Jeruzalemu Memorijalni muzej Zad VaShem, s razlikom što je njihov muzej posvećen žrtvama Holokausta, a ovaj u Kumrovcu bi bio krvniku, gdje bi bila izložena sva zločinačka djela i dokumenti ubojice hrvatskog naroda Bernarda Habsburga - Tita, zvanog Josipa Broza. Ako se ne očisti politički ološ iz hrvatskog društvenog života, iz hrvatskih škola i sveučilišta, kao i instituta i udruga gdje su uhljebljena djeca i unučad partizana, orjunaša i četnika, teško će biti izboriti pobjedu na izborima. Hrvatski su branitelji bili pobjednici u svim bitkama, ali su izgubili rat jer su podcijenili domaće neprijatelje - veleizdajnike.

Gospodin ne mjeri savršenstvo ni mnoštvo ni veličinu naših djela, već način na koji ih vršimo, - St. John of the Cross

''Uvijek sam pretjerano tužna, svake godine u vrijeme komemoracije u Jasenovcu. Laž, laž i laž i tako godinama, slamaju moje srce. Istinski, moja vlast će biti ona koja komunističku laž o Jasenovcu istraži, a Goldštajna Slavka i Ivu, Krausa ,Jakovinu ... i sve koji su širili laži o Hrvatima kao genocidnom narodu osude i kazne doživotnim zatvorom (na Golom otoku, o.p.) zbog nanošenja duševnih boli cijelom hrvatskom narodu. Svoje mučke zločine kroz povijest, stavljaju Hrvatima na teret i tome mora doći kraj.(...) Kad pogledam sav cirkus oko Jasenovca svih dosadašnjih vlasti, s tugom u srcu zaključujem, da ni jedna do sada hrvatska vlast nije istinski hrvatska vlast, nego nam nametnuta. (...) Sramota je usporedba Jasenovca i Bljeska i da će im se  dati istovjetni značaj. To je kao da kažemo da će odati  istu počast Bogu i sotoni'', napisala je Slavica Vučko u email poruci koju sam dobio 22.04.2020.

Papa Lav je rekao prije 500 godina: da ne će dopustiti, da propadne Hrvatska. Hoće li hrvatski narod dopustiti da propadne Hrvatska? Ta bi sudbina bila strašnija od naše smrti, ali do toga neće doći. Svakodnevno ćemo se zaštititi kroz oluju sve dok je naše srce ispravno, gorljiv osjećaj, postojanost hrabrosti i pouzdanje u Boga.- St.Francis de Sales.

 
 

Pogled preko bare

Hoće li Zagreb zadesiti sudbina Babilona?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. travnja 2020. u 16 sati

Piše: Rudi Tomić

Nalazimo se u Velikom tjednu Korizme: od Cvijetne nedjelje do Uskrsa. Uz Isusove muke došao je koronavirus, ali ne slučajno, koji je unio paniku, donio stravičnu bolest i masovnu smrt. Vjernici se obraćaju Isusu, ne s nakanom da pomognu nositi Njegov teški križ, već da ublaži njihove muke posebice pučanstvo grada Zagreba koje je iznenada udario potres (23. 03. 2020.) i ostavio mnoge ruševine u gradu i okolici - oko 26.000 građevina. Tlo se i danas trese.

Teška situacija još je više ugrožena jer je oštećena i Katedrala, simbol grada Zagreba, koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz suzaštitnika svetog Stjepana kralja. Poznata također kao katedralom naših velikana: Alojzija Stepinca, Franje Šepera, Franje Kuharića, Zrinskih i Frankopana, bolje rečeno - majka svih crkava u zagrebačkoj nadbiskupiji.

Od potresa stradao je i Mirogoj na kojem je oko 6000 grobova oštećeno, čime je direktno pogođeno oko 100.000 ljudi, rekao je direktor Mirogoja Patrik Šegota.
U vrijeme korizme, kada su crkve pune vjernika koji slijede Put križa, sada su zbog koronavirusa zatvorene i ispunjene prazninom. Vjerojatno u neke crkve još poneko dođe i upali svijeću za svoje najmilije i za cijeli svijet koji je doveden u kušnju: odlučiti se za Isusa i uzeti svoj križ, ili predati se sotoni i uživati u blagodatima. Ali, bogatstva se može izgubiti zbog potresa ili požara samo za par minuta, ili će umrijeti od posljedice virusa u izolaciji i biti strpan u hladnjaču, a kasnije u masovnu grobnicu. Pravo im budi!

''Isus ima mnogo onih koji vole kraljevstvo Božje, ali malo tko nosi križ. Bog ima mnogo onih koji žele njegovu utjehu, ali malo onih koji žele njegovu patnju. Svi se žele radovati s Njim, ali malo je onih koji su spremni zbog njega patiti. Mnogi se dive Njegovim čudima, ali postoje i malobrojni koji slijede u ponižavanju na križu.'' (1)

U isto vrijeme pojavljuju se brojni znanstvenici s prijedlozima što treba činiti i s prognozama koliko će dugo ovako stanje potrajati i kako  će se svijet dupkom promijeniti nakon što se savlada COVID-19. Neizvjesnost je izazvala strah u ljudima, pa neki čak misle da sutra sunce neće izići. ''Ponašaju se kao da je svaki dan posljednji u životu, a svaka radnja posljednji učinak!'' (2)

''Svijet je posvetio koronavirusu najveću pozornost, nakon Uskrsnuća Isusa Krista, što nije iznenađujuće, jer se nalazimo u ovim velikim danima Korizme, kada se sjećamo muke gorke Isusa Krista, od agonije prije predaje do izdaha na križu, kako bi nas spasio od vječne smrti i doveo u Kraljevstvo Božje.

Biblijski gledano na Armagedon (planina Megido), koja se nalazi u Apokalipsi sv. Ivana. Ima značenje da će se na tom mjestu dogoditi pobjeda Krista nad Sotonom. Otkrili su da se ta riječ spominje u židovskom jeziku - u prijevodu na hrvatski znače ''dolina između dva brda'', dakle - Međugorju.
Mi nismo ni blizu o spoznaji što će to Međugorje ili dolina između dvije gore, donijeti cijelom čovječanstvu, ali po mojoj procijeni glavni događaj tamo će se vrlo uskoro dogoditi.'' (3)

Biblija govori puno prije nego što su Sodaoma i Gomora bili uništeni vatrom da žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami griješnici protiv Jahve. Biblija također svjedoči da je Bog spalio Sodomu i Gomoru - zbog njihovog velikog bludnog i perverznog grijeha. Abraham je pokušao zamoliti Boga da poštedi ova dva grada i njihove stanovnike riječima:
''Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u Gradu. Zar ćeš uništiti mjesto rađe nego ga poštediti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Bog je obećao poštediti Sodomu ako u njoj bude pedeset nevinih osoba. Abraham je pokušavao stalno smanjivati broj, došavši do deset. Ali ni deset nevinih osoba nije mogao pronaći. Konačno Jahve zapljušti s neba na Sodamu i Gomoru sumpornim ognjem.'' (Post: 19, 24)

Prije svega potrebno je naglasiti, da je današnji Zagreb središte i sjedište cijele Hrvatske, dakle, političkih, gospodarskih, kulturnih, etničkih, ateističkih, homoseksualnih, jugoslavenskih, veleizdajničkih, srpsko-pravoslavno-četničkih, masonskih i kriminalnih demona koji su nadmašili Babilon. Curavimus Babylonem et non est sanitas./Liječili smo Babilon, ali nije izliječen./ (Jr. 51, 9) Kakva će biti sudbina  Zagrebu, u kojem ima velik broj nevinih?

''Pao je, pao je, Babilon Veliki (539. p.n.e.) koji je primorao sve narode da piju vino gnjeva njegovih (...) Pao je! Pao je Babilon Veliki i postao prebivalište demona i skrovište svakog nečistog zadaha i skrovište svake nečiste i mrske ptice! (Otk. 14: 8)

Babilon Veliki je također kriv za krv kršćana koji su se u novija vremena bili pobijeni u zatvorima i koncentracionim logorima, bilo pod nacizmom, fašizmom, komunizmom ili nekom drugom diktaturom. Zapazimo da se u osudi spominju svi 'koji su pobijeni na zemlji', što bi uključilo stotine milijuna osoba po čitavom svijetu koji su u toku povijesti pobijeni u ratovima i krvnim osvetama od strane ljudi koju su tvrdili da su vjernici.''. (Matej 23:34-36; 2 Timotej 3:5) (4)

Da li je netko i slučajno pomislio, da su ovaj potres u Zagrebu uzdrmale kosti nevinih žrtava po kojima građani hodaju s ljubimcima, pljuju i psuju svetinje. - ''Trebalo bi, dakle, zaobilaziti ulice (ili, ulicama molite krunicu! o.p): Gračane, Jelenovac, Ljubljansku, Gospočak, Miloševec, Remete, područje Pedagoške akademije u Savskoj, Šestine kod Lagvića, Dubravkin put na Tuškancu, Kučane u Sesvetama, Mirogoj pokraj Krematorija i još 46 poznatih, ali ne otkopanih lokacija u Zagrebu, od ukupno 940 skrivenih grobnica u RH u kojima su pobijeni civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. (5)

Stanje u Zagrebu i u Hrvatskoj općenito, grozno izgleda:
''Jedni seru, drugi cmizdre što je UDB-a ubila tako malo ljudi po inozemstvu, treći su tek sada skužili da su njegovi 'šlampavo' obavili posao 1945.g. 'Poznata književnica' tuguje i jauče što Tito nije pobio 'Više idiota' i td. Ona jadna pati što je 'ljubičica bijela' tek na desetom mjestu. Da je bilo malo više sreće i vremena mogao je on upasti u 'big six' kao u engleskoj Primier League. (6)

U ovo smeće treba uključiti i medije: Telegram, Večernji, Jutarnji, 24sata, Nedjelja, Novi list, Slobodna, Index i drugi antihrvatski portali, kao i televizijske postaje. Voditelji ovih sredstava za priopćavanje su odgovorni za promicanje demonskih težnji, a za obrazovanje hrvatske mladeži odgovorni su amnestirani partizani i četnici, ili njihovi djeca, koji su zauzeli vodeće položaje u srednjim školama i na sveučilištima u RH. Nije ni čudo da ni nakon 25 godina oslobođenja od srpsko-crnogorsko-četnike agresije hrvatski sveučilištarci ne znaju hrvatsku povijest, jer hrvatske povijesne knjige nisu na popisu za predavanja, nego su jugoslavenska i srpsko-hrvatska izdanja po izboru ministrice Obuljen, a predavači su Jakovina, Pusić, Klasić, Puhovski, Goldstein, Pupovac i stotine drugih njima slični. Jedino u hrvatskom športu hrvatska mladež ima hrvatsku dušu i nacionalni ponos, kojima u pobjedama i proslavama mladež daje podršku, jer nije riječ o političkom oprijedjeljenju.

''Do nedavno je tzv. 'izlaženje iz ormara' bilo rezervirano samo za homoseksualce. Danas to više nije slučaj jer su svi iz te skupine koji su u tom izlaženju vidjeli neku korist za sebe ili za svoju skupinu - već izišli.

Leon Lučina nipošto nije usamljen u svom 'jugoslavenstvu', možda je tek ponešto eksplicitniji od nekih drugih u inačici poprilično velikom broju formalno hrvatskih kulturnjaka: Igor Mandić, Miljenko Jergović, Viktor Ivančić, Predrag Deželić, Olivera Frljić, Jelena Veljača (Đikić, Grlić, A. Tomić, Pusić', Klasić, Hribar, Dežulića, Pavičića, Pofuka, Zovko, Krešić, Jakovina, Rudina, Obuljan, Puhovski, Goldstein, Tešelić, Sarnjevka, Lasković, Stazić, Beljak, Latina, Kapović i drugi ljudski ološ u Hrvatskoj. o.p.) (7)

''Kao žaba u loncu, naša nacija izgleda da ne primjećuje da zlo raste dan za danom, i da vrelina raste dok žabe sjede u vodi, ne znajući da će uskoro postati juha. Molite se da se naša nacija - Croatiae pokaje i uzda u Krista, prije nego mi također počnemo ići putem Sodome i Gomore, koje više ne postoje.

- Budući da su stanovnici Sodome i Gomore bili zli, očekivati je da su im takvi bili i poslovi. Vrlo je moguće da su njihove političke vođe bili podmićeni od strane skupina s posebnim interesima. Možda je dosta ličio na današnju situaciju u političkim sferama, sprovodi neki zakona kroz Sabor, i uvode se neka pravila koja osiguravaju da će biti ponovo izabrani.

- U našem društvu ima toliko nasilja, prljavih riječi i golotinje (...) mnoge nacije prave kompromise grijehom, zbog čega moralno opada, a ova korupcija ulazi u poslove i politiku, dok svi ne prihvatimo zlo kao dobro. Ovo su jasni znaci da će država RH imati istu sudbinu kao Sodama i Gomora. Zapamtite, oni su  izbrisani s lica zemlje... zauvijek.'' (8)

Dati će Bog pobožnima bolje!

Gospa nam je došla s porukom u Zagrebu 20. rujna 1996.: ''Ne boj se, malo stado!'' Priopćila je među ostalim slijedeće poruke fra Stefanu Gobbi:
''Koliko sam sretna zbog cenaculuma koju ste održali, sa svećenicima, vjernicima moga Pokreta, kojim predsjeda nadbiskup kardinal, kojeg toliko volim i štitim.
- U ovoj zemlji moj protivnik je divljao, uvodeći u njega bolno suđenje nad nasiljem i ratom. Koliko patnji su moja djeca morala pretrpjeti! Umiješala sam se, obećala im veliki dar oslobođenja i mira.
- Što se dogodilo u ovoj zemlji, postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj uzoritoj Majci, Crkvi i papi, Sotona ponovo ujedinjuje u pokušaju da uništi hrvatski narod. Imajući to na umu, spojili su se i sotonističke i masonske snage. Ali ja sam označila čas njihovog poraza. I tako će to biti za čovječanstvo. I iz ovog razloga, dajem vam povjerenje i veliku nadu.'' (9)
Ima još jedna dobra vijest iz Hrvatske, naime vraćaju se ljudi nazad u svoju domovinu - Hrvatsku, i to u većem broju, već se predviđa oko 50.000 -izgubljenih sinova! ''Hoćemo li se opet morati uhvatiti pluga i motike i je li to najgore što nama se može dogoditi? '' (10)

Zar ima bolje nade za hrvatski narod u ovom Velikom tjednu korizme, u vrijeme muke, smrti i Uskrsnuća Isusa Krista, nego Gospine poruka ''Ne boj se, malo stado... dajem vam povjerenje i veliku nadu.'' (u Zagrebu 20.09.1996.)

Ovaj Uskrs proslavit ćemo u krugu svojih obitelji, vjerojatno gledati misno slavlje na malim ekranima TV, ali budimo jedni s drugima u mislima i molitvi.

Čestitam Deseti Travnja, dan hrvatske državnosti, svim državotvornim Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu u dijaspori, a poginulima i pobijenima koji su dali svoje živote (568.000) pokoj vječni daruj im Gospodine!

Da se ne zaboravi!: Da nismo imali NDH ne bismo danas imali Republiku Hrvatsku.

Uskrsnuo je kako reče, Aleluja!

SRETAN USKRS dragi prijatelji, suradnici, domoljubi, hrvatski branitelji, čitatelji ovog osvrta i kršćani u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovin i dijaspori.

Izvori:
(1) Thomas a Kempis: De Imitation Christi  (knjiga, koja je odmah iza Biblije u katoličkom svijetu, do sada imala 745 izdanja i prevedena je naviše jezika nego ijedan knjiga na svijetu)       
(2) Sv. Alphonsus Linguori: The Way Of The Cross
(3) Mile Prpa: Molitva Svetoj Koroni, Hrvatsko nebo.org.
(4) Noviživot.net: 4 znaka da  država postaje kao Sodoma i Gomora,  str. 1
(5) Andrija Hebrang: U Zagrebu hodamo po kostima..., direktno.hr
(6) Zvonimir Hodak: Ne bih ja  spominjao  ta jeftina lijeva spadala da oni ne sisaju naše novce
(7) Damir Pešorda: Jugoslaveni iz ormara, Hrsvijet.net
(8) Novi život.net, str. 2, 3
(9) Fra Stefano Gobbi: To The Priests Our Lady's Beloved Sons,pog. 580, str.921, 922 (Majka Božja bila je zadivljena s molitvom  fra  Gobbi  u kapelici Ukazivanja  u Fatimi (1972.)  i izrazila želju da on pokrene Marijin Pokret za svećenike - Cenaculum.) Pokret ima oko 400 kardinala i biskupa, oko 100.000  svećenika i nekolko milijuna katalika u svijetu.
(10) Zlatko Pintar: Hoćemo li se uhvatiti pluga i motike, (bezcenzure.hr)

 
 

Pogled preko bare

IMA LI IŠTA LIJEPOGA U – LIJEVOJ NAŠOJ?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. OŽUJKA 2020. U 18.45 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje. (Ulpian)

Već dva desetljeća u Hrvatskjo se javno govori, slobodno piše i na TV negativno prikazuje o hrvatskom narodu i Hrvatskoj; u medijima dokazuju građanima i svijetu da Hrvati ne valjaju kao narod niti valja država - Republika Hrvatska!

Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći - najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska - slučajna država.

Hrvatska je katolička država s 87 posto katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateista, socijal-komunista i arogantni osobenjaka, bivši no goo president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudilo Milanovića u paketu s Titom, S. Mesićem, I. Josipovićem, M. Pupovcem, B. Lončarom, J. Manulićem, V. Pusić i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!? ''Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.'' (Vinko Begić, dragovoljac.com)

Novo izabrani predsjednik RH, odnosno predsjednik svih Hrvata u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika. To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (2.18. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimci su uvjerljiviji od pisane riječi. Nakon sprdnje sa inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sve biste iz ''palače'', odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasalo za samostalnost Republike Hrvatske.

U međuvremenu SDP je mijenjao naziv: 1990. je SDPH pretvoren u SDP. Pod istom kraticom SDP je mijenjao naziv, 1991. nazivali su se Socijaldemokratska partija Hrvatske, te Stranka demokratskih promjena. Pa 1993. mijenjaju ponovo naziv u SDP u kojoj su našli mjesto svi oni koji nisu mogu prežaliti Tita i Jugoslaviju. Nakon 30. godina od veleizdaje hrvatskog naroda SDP je postala vodeća politička stranka u RH s 30.97 posto, a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore - ima tek 21.40 posto! Žalosno i ponižavajuće!

Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio. ''Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas - ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života - pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira da li je bio vjernik ili nevjernik.'' (Mile Prpa, hrsvijet.net)

Dakle, ostao je dosljedan. mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ''Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.''

Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod!

''Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su 'ustaše' i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove 'ustaške' države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremenom u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je 'otkrio' da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred 'ustaške' crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.'' (Josip Pecarć, proslijeđena poruka)

U ''Lijevoj'' našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtijevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima. ''Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. 'Otkad su Hrvati preuzeli predsjedavanje EU-om sve je otišlo u p.... materinu! Koronavirus, migranti, pad burze i cijene nafte, Brexit, upitan je EURO, turistička sezona pa čak i Eurosong!!!' Čestitke dolaze sa svih strana. A tek su na pola puta...! '' (bez cenzure.hr)

Svima koji prate hrvatske domoljubne portala sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu - ''Lijevom našom'', pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ''Lijeva'' nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, neće za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše -Hrvatske.

Brojni hrvatski portali prenijeli su Hodakov gnjusni osvrt (02.02.2020.) u cijelosti, mi ćemo izdvojiti samo nekoliko odlomka:
-Pantovčak su lijevi već osvojili i euforično pomolili glave iz svojih ljevičarskih brloga ne čekajući proljeće. Tako je suradnica hrvatskog Tanjuga, odnosno Hine, Sandra Bartolović prerano zakukurikala uvjerena da su ona i njeni istomišljenici, kartaški rečeno, napokon došli na štih. Sigurna u Vladu 'desnog centra' u svom primitivnom ljevičarenju naša Sandra piše: 'Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje virusa i nestašicu zaštitnih maska.

Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ''satira'' je kad ''dete'' Stazić cmizdri 'jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo'.
Urnebesno je kad Frljićev glumac vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja 'režira' kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisnom 'zaštitnik pedofila' pa prikazuje oralni seks s kipom. (...)

U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje:
Ono što mi moramo uraditi jeste obnoviti sjećanja i spoznaje o stvarnoj prirodi velikosrpske agresije. Nedavno je i prof. dr. sc Andrija Hebrang u emisiji Bujica upozorio kako se radilo o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. Vjerujem da se i vi sjećate kako je Milošević svoju ideologiju gradio upravo na primjerima Hitlera i Mussolinija. I dok je Hitler govorio: Njemačka će biti svjetski faktor ili je neće biti. Ili Hitler: Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi. A Milošević je: Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi.

Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: 'Nikada srpska krajina neće biti hrvatska. Nikada Glina neće biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića, vi ćete živeti u velikoj Srbiji.' (...)'' (Zvonimir Hodak, direktno.hr)

Srbi su slobodniji u Hrvatskoj nego u Srbiji!

Naime, u Hrvatskoj se i danas slavi Tita, jer je on bio ''naš'', mada je odgovoran za masakr jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, a drugu četvrtinu prognao u emigraciju diljem svijeta. Zbog stvaranja Jugoslavije, koja je u stvari idejno velika Srbija, ništa se bitno nije promijenilo. ''Oni se 'Velike Srbije' odeći neće ni po cijenu novih ratova: Srbi su opet 'ugroženi'' i to (kao i uvijek do sada) svi i svugdje: počevši od Republike Hrvatske, preko BiH i Crne Gore do Kosova, pa vjerojatno i u samoj Srbiji. I po tome su unikati u svjetskim razmjerima. 'Ugroženi' su i kad je mir i kad je rat, 'ugroženi' su i tamo gdje su većina i gdje su manjina, i kad napadaju, pale, ruše, kolju, siluju, protjeravaju, kad odvode u logore, masovno ubijaju vrše genocid i etničko čišćenje.

Jedno je to od brojnih ekskluzivnih prava koje pripada jedino i samo 'nebeskom narodu', 'etnogenetskom puku Europe i sveta.' Srbi su demografski fenomen: poslije svakog 'genocida' koji prežive, sve ih je više'' (Zlatko Pinter, Hrsvijet.net)

Ako letimice pogledamo tko su odgojitelji hrvatske mladeži u srednjim školana. na sveučilištima, u vojnoj akademiji i administraciji u Hrvatskoj, možemo se uvjeriti da ima više Srba nastavnika u današnjoj ''suverenoj'' RH nego ih je bilo u srbo-kraljevskoj i srbo-komunističkoj Jugoslaviji.

Nisu uvijek osvajački ratovi jedino sredstvo za okupaciju i prisilnu asimilaciju drugih naroda. Naime, odgoj u školama  je uspješniji, jer obučavaju buduće  janjičare koji su okrutniji od okupatora, ali su ''snošljiviji'' jer su potomci istog naroda.

Srpski novinari sprdaju se s Hrvatima i Hrvatskom u Hrvatskoj u svim oblicima javnih priopćavanja, a hrvatski narod kupuje dnevne jugonovine i plaća ''nacionalnu'' TV! Uzmimo samo primjer HRT na kojoj svake nedjelje ''U2'' četnik Aco daje ''moralnu'' lekciju i hrvatskom narodu predstavlja, kako bi Hodak rekao: ''Žikinu dinastiju u Lijevoj našoj''. HRT će nakon pet godina emitirati kontraverznu seriju o HND autora Hrvoja Klasnića, ''tu su dragocjeni snimci Hrvatskog slikopisa depoa Jugoslavenske kinoteke u Beogradu'', piše Boris Rešeta velikosrbin, koji je izmislio - Ustašku crkvu u Hrvatskoj. Četnik Rašeta se raspisao u (jugo)večernjem (5. ožujka 2020.) na 15 stranica o NDH, poglavniku Paveliću (da je pio 20 piva dnevno, onda je morao izgledati deblji od Miljenka Jegovića!), o ''ustaškom zlatu u Vatikanu'', o jamama i logorima tako vidno kao da je bio na licu mjesta za vrijeme Klasnićevog ''ubijanja'' Srba, Židova i Cigana. Klasnić kaže, da je ovo ''za mlade generacije sve novo. Mladež živi u ulici Mile Budaka, uče da je bio književnik, a onda vide da je potpisao rasne zakone. Ili Julije Makanec. On na stadionu viče 'Za dom spremni', a onda vide da je to ustaški pozdrav. Dakle, sve će im biti novo.'' Klasnić ne zna da ne uspijeva biljka koja se često presađuje!

Na drugoj strane Vjekoslav Stanimirović, protiv kojeg je Zvonimir Hodak podnio kaznenu prijavu zbog ratnih zločina, bio je predsjednik SDSS i srpski zastupnik u Hrvatskom saboru. Nakon što je prijava odbačena (!?) Hodak napisao o Stanimorovićevoj izjavi: ''Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drugim riječima drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatramo da je to bio građanski rat.'' To je stvarno jedinstveni i raritetni slučaj u povijesti. Napadnu nas, pokolju, okupiraju, razruše kulturne i vjerske objekte, miniraju nas, trideset tisuća ljudi drže u srpskim logorima, a nakon što ih pobijedimo i protjeramo, poklonimo im pravo da sami pišu povijest svoje agresije, da nam izdaju svoje udžbenike.!

Bog će dati i tomu kraj

Najveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati nadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima.

Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potreba obitelji i hrvatskog narda.

Koronavirus je veoma zarazna bolest, ali je najopasnija zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole i sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi - kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ''crvenu crtu'' Božju  strpljivost.

Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg imperatora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan duplo više za mjesec dana. Na prvi pogleda nagrada je izgleda mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže.

Ako se budemo držali ovakve matematike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom raščistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje (pečalbu) u tuđe države. Hrvatska je država hrvatskog naroda i njenih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu.
Treba, dakle, apsorbirati i asimilirati nacionalne manjine, koje su privilegirane i imaju veća prava od hrvatskog naroda. To je apsurd. Ako osiguramo integralnu slobodu u Republici Hrvatskoj, onda nema ni teoretske potrebe za stvaranjem posebnih ljudskih prava zbog drugačijeg izgleda, spola i duhovnog shvaćanja. Da bismo sve to ostvarili na demokratski i civilizirani način, treba promijniti sudstvo, donijeti nove zakonske odredbe, koje će biti na putu uspjeha, a u prvom redu treba prohibemus actio Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj. I to iz razloga: SPC je politička ustanova, šovinistička velikosrpska ispostava i fašistička sekta, koja se pokriva pravoslavljem a u stvari vjeruje, propovijeda i promovira veliku Srbiju. Tko to ne vidi u Hrvatskoj, neka ode u Crnu Goru i tamo će se uvjeriti.

Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u - Pravoslavnu Crkvu Hrvata. Takvu crkvu već imamo u RH, ali hrvatske vlasti i Srpska pravoslavna crkva ne daju da se registrira i razvije u veliku vijersku zajednicu u Hrvatskoj?
Treba u RH zabraniti sve političke stranke nacionalnih manjina, jer u Hrvatskoj one nemaju valjan razlog za aktualnost postojanja i rada, jedino zbog ispostave matičnim državama, a to je Peta kolona u svim državama gdje takve stranke postoje. Drugo su kulturna društva, koja su potrebna i poželjna za manifestacije svojih nacionalnih običaja. U ovom slučaju, Hrvatska ne bi bila izuzetak, jer u svim državama u svijetu se manjine ponašaju na takav način, samo su u Hrvatskoj u Vladi i u Saboru, gdje optužuju hrvatski narod, Crkvu u Hrvata i za to dobivaju dobre plaće i publicitet u Hrvatskoj!

Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrešne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80 posto glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača koja je dobila samo 20 posto. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom tragedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo upravljanje Hrvatske s EU u šestomjesečnom trajanju.Treći razlog je vrlo bljedunjavi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ- ovih, glasača. A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip – Ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima. U svakom slučaju Škoro neće dobiti više od 50 posto da bi mogao oformiti Vladu. Time se otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne.

Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj više tisućljetnoj povijesti i održao i oduprao svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama. Doduše uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije sustao niti je izgubio volju i vjeru za opstanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti - pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova u RH. Ne uzmičimo ni pred kim.

Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju. / St. Margaret Mary Alacoque

 
 

Pogled iz Toronta

Gvozdansko (Libreto za istoimenu operu?)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. veljače 2020 u 9 sati

Piše Rudi Tomić

Naselje Gvozdansko imalo je utvrdu koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu najljepših srebrnjaka (novac). Ova utvrda se u 16. stoljeću proslavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka.

U hrvatskoj povijesti nema većeg simbola borbe za slobodu Hrvatske od stranih okupatora, niti ima većeg uzora za mučeništvo i žrtve za obranu hrvatskog kutka do zadnjeg vojnika i zadnjeg daha hrvatske duše. U hrvatskoj povijesti Gvozdensko ima još i veće  značenje nego Masada (72.)u židovskoj i Alamo (1836.) u američkoj povijesti, mada postoje bitne razlike u završnici.
Naime, židovski su branitelji vidjeli da su izgubili bitku, jer su bili opkoljeni od Rimljana, te nakon trećeg - konačnog napada, zapalili zgradu u kojoj je bila hrana i donijeli odluku da je bolje ''svečano umrijeti nego zloglasno živjeti'', te počeli su dogovorno ubijati jedni druge do posljednjeg branitelja.
Dočim, Alamo je nakon teške borbe izgubio bitku, gdje su pobijeni svi branitelji, koji su bili zatečeni u Alamu, jer su  nanijeli velike žrtve Meksikancima. No, meksikanska pobjeda nije dugo trajala, jer je njihova okrutnost ohrabrila Hustonove vojnike koji su ponovo zauzeli Alamo. Konačno je okončan Američko-Meksički rat 1848. Nakon što su istjerani Meksikanci iz Teksasa i ostala je Americi povijesna poruka: ''Zapamtite Alamo!''

Hrvatski povjesničari trudili se su opisati junačku borbu u obrani Gvozdenskog i stravičnu smrt branitelja u utvrdi, gdje su svi bili mrtvi, zamrznuti i s puškom u ruci stajali kao stećci, čije je junaštvo oduševilo Ferhad-pašu Sokolovića, te je pozvao katoličkog svećenika da uz vjerske obrede pokopaju mrtve. I sam je iskazao najveće vojničke počasti hrvatskim vitezovima.
Pored povijesnih knjiga, bilo je i autora nacionalnih opera, koji su u svojim umjetničkim glazbenim stvaralaštvom opjevali mnoge hrvatske tragedije, od kojih su najpoznatiji umjetnici: Ivan pl. Zajc, Jakov Gotovac i Vatroslav Lisinski.

Među najzapaženijim autorima libreta bili su: Franjo Marković, Ivan Dežman, Hugo Gadalić, Dimitrija Demetar, Danko Angjelinović i Zlatko Tomičić.
Nakon dugo godina, Hrvatska je dobila novog autora teksta: „Libreto za operu Gvozdansko“ - Milu Prpu, poznatog hrvatskog višestrukog umjetnika svjetskog glasa, pjesnika koji s poezijom stvara umjetnost (slikarstvo) i umjetnika koji slikama oblikuje poeziju (pisanje slikama, a ne riječima).

Mipe Prpa, posredstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, darovao je Hrvatskom kraljevskom gradu Kninu veliki fundus umjetnina:
1) Hram Minijatura sastojeći se od 2.160 majstorskih minijatura  u ulju, tematske cjeline, ciklus ISKONSKI DAROVI - sažeti u pedeset poliptiha.
2) Oko tri stotine minijatura u ulju - samostalnih ili u kompoziciji.
3) Oko dvije stotine ulja na staklu različitih formata i slično.

HAZU je odgovorila gospodinu Prpi, nakon deset godine (2007.) da nije došlo do realizacije donacije gradu Kninu, koja je bila svečano potpisana u Zagrebu 5. travnja 1997. godine. Ako već nije došlo do realizacije muzeja u Kninu, gdje bi ova predragocijena umjetnost imala trajnu izložbu.
Autor te čudesne i jedinstvene umjetnosti, potom je predložio da se u njegovom rodnom Siveriću uredi zapuštena zgrada bivše Pučke škole jedne od najstarijih u cijeloj Dalmaciji.

To je u nadležnosti Ministarstva kulture, jer je zgrada u vlasništvu RH. Hoće li to Ministarstvo shvatiti, da uređenjem zgrade te škole i postavom u nju oko 250 slika, Prpinih djela, da bi se osiromašeni i zapušteni Siverić (nekad zbog više rudnika bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji), tim potezom i sa skromnim sredstvima pretvorilo bi ga u svjetsku turističku destinaciju. Nažalost u Hrvatskoj ništa nije moguće, ako to politika ne želi. Zašto HAZU u Zagrebu i Ministarstvo kulture RH nisu upriličili izložbu ove - na svijetu jedinstvene umjetnosti Mile Prpe u Rijeci, koja je dobila status ''Prijestolnica europske kulture'', nego su izložili petokraku kao ''umjetničko djelo'' i grad okitili jugoslavenskim zastavama.

Sramota za grad Rijeku, sramota za Ministarstvo kulture, sramota za HAZU, i konačno sramota za Vladu RH i Predsjednicu RH, jer su osramotili hrvatski narod, te ujedno i omalovažili jednog  i jedinstvenog hrvatskog umjetnika, živu legendu, s kojim bi se ponosila svaka država na svijetu i koja bi za unikatne umjetnine Mile Prpe sagradila muzej u centru svoje metropole, i donijela mu Nobelovu nagradu.

Još, ako se tom navedenom doda, da je Mile Prpa autor Codexa Moralis Croaticum, koje je - također jedinstveno djelo Moralnog kodeksa u svijetu. Autor je ogromnog pjesničkog i filozofskog opusa s više od 50 tisuća stihova, kroz stotine i stotine predivnih pjesama, kroz brojne velike spjevove i sl.

(„U tom mnoštvu stihova Prpa je doživio potpuni rascvat duše , i čega se god dotakne, poput mitskog Mide, pretvori u pjesničku sliku, stih, strofu ili pjesmu! Tko jednom uđe u taj labirint misli i stihova, u tu čudesnu čaroliju stiha i rime iz njega više nikad ne izlazi“. Prof. Grga Rupčić) „

Nitko još do sada nije u tolikoj mjeri obogatio hrvatski književni jezik kao Prpa. U njegovim književnim i poetskim djelima hrvatski jezik je naprosto rascvjetao do neslućenih razmjera. Isus bi Mili Prpi rekao: ''ne bacajte bisere svoje pred svinje.'' (poruka u Mateju 7,6)
Ignoriranje od strane političke vlasti i kulturnih ustanova, u Hrvatskoj nisu obeshrabrili genijalnog Milu Prpu, nego dapače dali su mu novu snagu da nastavi sa stvaranjem, pa je tako napisao i Libreto za operu Gvozdansko, za koju traži skladatelja da uglazbi najnoviju hrvatsku operu u ovom stoljeću, ljeta Gospodnjega 2020., a hoće li u tome uspjeti, neka mu Bog pomogne.

Da je živ Ivan pl. Zajc sigurno bi skladbu Libreta za operu Gvozdansko digao na visinu opere Nikola Šubić Zrinski. Vatroslav Lisinsku također bi Libreto za operu Gvozdansko stavio u red svojih opera Ljubav i zloba, ili Porin. Jakov Gotovac bi uglazbio Prpin Libreto kao što je uglazbio Tomčićevo jedino libreto Petar Svačić, Usput rečeno, Libreto Zlatka Tomičića - Petar Svačić, obnovili smo tekst u knjižici u izdanju revije Hrvatskog puta (Toronto 1989. godine).
Autor Mile Prpa u svojim djelima, kao što je rekao Verdije o liku Desdemone, ne vidi Hrvata kao čovjeka, nego kao tip - lik heroja u hrvatskim nacionalnim-povijesnim djelima i u Libretu za operu Gvozdansko.

Isto tako hrvatski bi politički, kulturni i medijski predstavnici u Hrvatskoj trebali vidjeti Milu Prpu, ne kao Hrvata, nego kao tip - lik heroja na pozornici hrvatske povijesti, umjetnosti, kulture i domoljublja.

Potoci krvi i brda leševa
Platilo je za te, Ti slobodo sveta.
Dobili smo nadu novu
Za budućnost bolju
I slobodnu Hrvatsku svoju.
(Ulomak iz pjesme Pregršt suza, Rudi Tomić, Toronto 1994.
____________
Izvori:
- Petar Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne temetike, Diplomatski rad 2017.
- Opsada Gvozdanskog, hr.m.wikipedia.org- 2014.
HNK Povijest, hnk.hr/hr/o-nama/povijest/opera/ 1846. - 2020.

 
 

Srbiziranje i jugoslaveniziranje:

Hrvatske nakon raspada Jugoslavije

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. veljače 2020. u 12.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Vaša su djela možda jedina propovijed koju danas neki ljudi čuju.
Sv. Franjo Asiški

Naslovnice u medijskim glasilima u RH donose izvješće, da je oko 5000 Srba iz Srbije dobilo pravo na hrvatsko državljanstvo od 1. siječnja 2020. Riječ je o osobama koje su rođene u Srbiji, a čija oba roditelja imaju hrvatsko državljanstvo. Njima je izmjenom ovog zakona omogućeno da zadrže srpsko državljanstvo i istodobno ostvare pravo na hrvatsko državljanstvo, koji im pripada po porijeklu.

O kakvom je porijeklu riječ, kada je poznato da Srbi u Hrvatskoj nikad nisu bili hrvatski državljani, niti su za Hrvatsku osjećali (čast brojnim izuzetcima) nego su bili Srbi u Hrvatskoj s jugoslavenskim državljanstvom. Za vrijeme Jugoslavije nije bilo hrvatske putovnice, nego su bile jugoslavenske, a putovnica je dokument o državljanstvu. Da su Srbi u Hrvatskoj bili hrvatski državljani, onda se oni nikada ne bi borili za ''svoju  srpsku državu'' u Hrvatskoj, niti bi stvarali sporazum s fašističkom Italijom za pripajanje Like i Dalmacije Italiji nakon sloma kraljevske Jugoslavije. Niti bi nakon poražene komunističko-srpske Jugoslavije stvarali ''svoju srpsku državu'' u Hrvatskoj, nastojeći se priključiti ''svojoj drugoj srpskoj državi'' u BiH i konačno uokviriti se u Veliku Srbiju.

Hrvatske vlasti jasno su osudile ustašku državu.

Zlo je locirano: tko ga pokuša osporiti odsad će se sukobiti sa službenom politikom. Za današnju Hrvatsku velika je moralna i politička obveza da se jasno odredimo prema ratnoj prošlosti i da osudi ustašku državu i njenu politiku terora, što su hrvatske vlasti učinile nedvosmisleno izložbom o holokaustu u Hrvatskoj i prigodnim političkim  istupom predsjednika Vlade Plenkovića.
''Izložbom u Francuskom paviljonu 'Holokaust u Hrvatskoj' pobija sve revizionističke konstrukcije o zločinačkoj prirodi ustaške države, da se koncentracijski logor u Jasenovcu stavi u ravan s nacističkim logorom u Auschwitzu'', rekao je Plenkovic na otvaranju izložbe, koja nosi geslo: ''Ako tebe zaboravim, prestajem biti čovjek, ako tebe zaboravim prestajemo biti ljudi''.(1)
Opet su hrvatske vlasti osudile ustašku državu; opet su vlasti zatajili Bleiburg i kolone smrti i ponovo su šutnjom zavalili duboke jame i kanale da se ne otkriju izmrcvarena ljudska tijela koje su bacali žive i mrtve u masovne grobnice.
''Partizani su ih vodili u grupama. Bili su goli i vezani žicom! Strijeljanja su trajala tri dana u grobištima na području općine Brdovac, pet kilometara udaljenog od Zaprešića. Strijeljanja su trajala tri dana. Doslovice je kipilo iz tih grobnica. Krv je izlazila iz zemlje, a žene su dolazile i motikama zagrtale zemlju preko te krvi ne bi li je prekrili - ispričao je svjedok.'' (2)

Ako je Plenković mislio da će s jasnom osudom NDH ušutkati četničko vodstvo u Beogradu i Zagrebu s izjavom: ''Nitko Hrvatima ne bi smio, poslije svega, nabijati stigmu ustaštva i nacizma, ako sami nostalgičari ne bi stvarali zabunu gdje je u ratu bio gro nacije, i kakva je bila ratna državica (NDH, op.a.) '', grdno se je prevario.
Naime, srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić optužio je hrvatski državni vrh zbog slike izložene u Saboru koja prikazuje francuskog vojnika s ustaškim pozdravom Za dom spremni, pokazuje da se ta slika našla u hrvatskom parlamentu.
''Dočekali smo da se zloglasni slogan poslije Jasenovca nađe usred hrvatske skupštine, koja je jedna od metafora vlasti svake države. Ako za dužnosnike u Zagrebu to nije problem, onda je jasno da se ta slika u Saboru našla s odobrenjem vladajuće elite koja se uporno trudi da rehabilitira ustaštvo.'' prenosi beogradski tisak.

Dačić je prešutio, a Plenković ''zaboravio'' -  Bleiburg

Ako već govorimo o posljedicama, onda treba govoriti i o uzrocima za takve posljedice, pa makar one bile i neugodne. Naime, Plenković bi trebao znati hrvatsku povijest, ne samo onu partizansku, komunističku i jugoslavensku, koja je ponovo udomaćila u Zagrebu, gdje ''hrvatski cinkeri rade 'punom parom', a žal za 'regionom' dokazujemo koncertima Lepe Brene i pjevanjem Jugoslavenke.'' (3)
Na neboderu u Rijeci, ''Prijestolnici europske kulture'', izložena je petokraka kao ''umjetničko djelo'', a ulice prošarane jugoslavenskim zastavama bez ijedne hrvatske zastave! Valjda iz ''kulturnih razloga'' izbačene su riječi iz opere Nikola Šubić Zrinski: ''U boj, u boj'' i unesene: ''U mir, u mir''! ''Ne vidim zašto bi zastava Jugoslavije bila kontraverza, nije to zastava trećeg rajha'', rekao je predsjednik RH Zoran Milanović (4)

Nismo iznenađeni njegovom izjavom, jer Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedino pravično sudište u Republici Hrvatskoj, osudilo je (31. 10. 2015.) Josipa Broza Tita za genocid i Zorana Milanovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Vladajuća vrhuška u Hrvatskoj, kao i većina naroda, već je zaboravila dolazak ''Vlaka slobode'' iz Zagreba u Knin (26. 08. 1995.) i Tuđmanove poruke i preporuke, ''da to nije tek bilo oslobođenje ovih do tada okupiranih područja, nego ovo je bilo stvorenje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku državu - za sva buduća stoljeća.''

Govor Franje Tuđmana u Kninu

''Ne znate možda vi mladi da je 41. godine kad se čitava Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novaković i pop Momčilo Dujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i zahtijevali, nudili se fašističkoj Italiji da fašistička Italija pripoji kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje u Kninu (...) 11. kolovoza 41. potpisali sporazum sa Talijanima protiv nezavisne države Hrvatske (tek proglašene 10. travnja 41., op.a.), a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva. (i NDH, op.a.)

- Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin (nakon Oluje, op.a,) nego onda poveli sa sobom i sve ono  što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja ovih hrvatskih krajeva ili velikoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. (5)
Žalosno je gledati, što se vremenski sve više udaljavamo od veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske četničke agresije i domaćih komunističko-srpskih fašista, to sve više se zaboravlja značaj Oluje, a sve jače promovira jugoslavenstvo i velesrpstvo u protuhrvatskim medijima, posebice ''istoričari'' kada je riječ o politici, kulturi i obrazovanju u Hrvatskoj.
''Iskreno, nevoljko posežem za riječ ''protuhrvatski''. Izlizala se, zaudara  na loš stil, hrvatsku političku anemiju i svakidašnju hrvatsku jadikovku. Ali što se tu može kad se radi o evidentnom protuhrvatstvu koje se više i ne skriva. čak ni nevješto. kako drugačije nazvati to bjesomučno obrušivanje na svaku, ma i najmanju manifestaciju hrvatstva nego protuhrvatstvom.
- Jedan od najvažnijih segmenta toga protuhrvatskog kontinuiteta jest odstrijel ljudi koji svojim javnim djelovanjem narušavaju medijski stvoreni narativ o idiličnoj Jugoslaviji i kaotičnoj Hrvatskoj. Iako devedeset posto kaosa u suverenoj Hrvatskoj stvaraju upravo oni, tvorci te falsificiranje stvarnosti. Tako da se  suvremena Hrvatska nalazi u paradoksnoj situaciji: polugama države i društvene moći raspolažu oni koji bi najsretniji bili da te iste države nema i da nije nikada ni nastala, te tu moć koriste upravo kako bi onemogućili one koji nastoje  da Hrvatska bude bolja, uspješnija zemlja.'' (6)

Pogledi iz dijaspore

Mnogi su ljudi pitali za mišljenje o  davanju državljanstva Srbima rođenim u Srbiji; o promoviranju jugoslavenstva na pozornicama u Zagrebu i u Rijeci na otvaranju ''Prijestolnice europske kulture'', te o izložbi holokausta u Zagrebu. Nisu pitanja bila ugodna, većina je ljudi reagirala emotivno, što je i opravdano.
Naime, ima nas Hrvata u dijaspori koliko i vas u domovini, i većina naše djece su rođeni od oba roditelja, rođena u Hrvatskoj, koji nemaju hrvatsko državljanstvo? Za vlasti u RH većina nas roditelja u emigraciji - smo ''ustaše'', pa su nam i djeca - ''ustaše''. Dočim, za partizansku i četničku djecu nije problem, oni imaju hrvatsko i srpsko državljanstvo i vladaju u državi hrvatskog naroda - Republici Hrvatskoj. Zar još nismo ispili čašu gorčije! / Exanclare omnes labores!

Ni oni koji su došli iz emigracije nisu dobro došli -  welkome! Naime, rečeno je Davoru Ivanu Stiru da on ''ne razumije Hrvatsku, jer tu nije rođen, a onaj tko je ne razumije, ne može je ni voliti, također sramoti Hrvatsku, poglavito sebe.'' kaže Mladen Pavkovic. Naša djeca imaju hrvatsku dušu, imaju znanje i zvanje i većina njih znaju hrvatski, i jezik zemlje u kojoj živi, čak i nekoliko jezika. Imaju nadu s kojom žive, kao i mi njihovi roditelji, da će u Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj jednog dana doći do integralne slobode i uspostave nacionalne, neovisne i demokratske države hrvatskog naroda, kojom će upravljati hrvatski sinovi i kćeri čiji roditelji nisu veleizdajnici, komunisti, četnici, zločinci, kriminalci i lopovi. Amen!

Žalosno je što moramo reći, da je hrvatski narod svojom krivnjom doveo sebe i državu u kaotično stanje zbog lošeg izbora svojih stranačkih predstavnika, saborskih zastupnika i predsjednika. Istu odgovornost snose pred ljudima i Bogom svi oni koji su bili lijeni izaći na birališta, ili zbog osobnih razloga birali najgore među najgorima. Nemarnost i mržnja imaju osobne i nacionalne trajne posljedice.

Što se tiče izbora Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske - s tim je gotovo - odluka je pala / Alea iacta est. Kasno je za prigovore i panjkanje, jer narod je znao koga bira i sada s Milanovićem treba živjeti slijedećih pet godina u - slučajnoj državi.

Drugo je pak pitanje parlamentarnih izbora, gdje će se kandidirati predstavnici skoro 200 stranaka, koje u većini slučajeva predstavljaju sebe, ili mali skup sljedbenika. U većini domoljubnih strankama i strančica nema većih idajnih razlika, samo su u pitanju ljudski ego - taština, a kod ljevičarskih stranaka i strančica, kao i manjinskih svi su složni u jednome: protiv samostalne države hrvatskog naroda.
Općenito govoreći, 95 % strančica ne bi mogli uopće prijeći izborni prag da se ne prilijepe, kao mokra košulja, nekoj većoj stranci, koja, ako pobijedi na izborima, mora ispunjavati njihove ucjene za dobivanje ministarskih fotelja. U krajnjem slučaju bit će kao što je i sada u Plenkovićevoj vladi, koju ucjenjuju Pupovac, Vrdoljak, Bandić i drugi koalicijski partneri.
''Nacionalizam je najveći napor narodne duše, i njen najvrjedniji život u teškim vremenima. I on ne može biti zločin i nasilje narodnom dušom, a ako to 'nacionalisti' počnu jednom činiti izgubili su smisao i potrebu opstanka.'' (7)
________________

(*) Lekcija iz hrvatske povijesti Predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću:
ratna ''državica'' : Nezavisna Država Hrvatska imala je površinu 115.133 km2 Nezavisna Država Hrvatska imala je 6,966.769 stanovnika. Današnja država: Republika Hrvatska: ima površinu 56,594 km2 Reublika Hrvatska ima 4,284.889 stanovnika.
Izvori:
(2) Pavao Kutačić: Strijeljanja su trajala tri dana -maxortal.hr  03.02.2020
(3) Zvonimir Hodak:Hrvatski cinkeri - direktno.hr 27.01.2020
(4) M. M.: Nije to zastava trećeg rajha - hrsvijet.net 02. 02.2020.
(5) Franjo Tuđman: Govor u Kninu -hr.wikisource.org. 26.08.1995.
(6) Damir Pešorda: Protuhrvatski kontinuitet - hrsvijet 02-02-2020.
(7) Ivan Oršanić: Problemi nacionalizma - Hrvatska misao, svibanj 1938.

 
 

Glas iz dijaspore – poziv na jedinstvo svih Hrvata

Možda ipak ima nade za HDZ!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. siječnja 2020.19 sati

Piše: Rudi Tomić

                               „Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona uvijek  imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.“
(Papa Ivan Pavao II, u Vatikanu , 11. lipnja 2003.)

Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plešivci. Odmah nakon toga uslijedila je, 28. veljače 1989. javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja i imena - Hrvatske demokratske zajednice. Neki su  predlagali čekanje i drugo ime - Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju.
Božjim davanjem hrvatski je narod bio udružen u borbi protiv srpsko-crnogorske agresije, JNA, domaćih neprijatelja (jugoslavenskih partizana, srpskih četnika i srpske crkve); međunarodnih saveznika na Zapadu i na Istoku, koji su pod svaku cijenu bili spremni braniti Titovu krvavu tvorevinu u cjelovitosti, odnosno u komunističkom režimu i srpskoj diktaturi. Međutim, Hrvatska demokratska zajednica bila je istodobno oslobodilački pokret, domoljubnog ponosa i odlučnosti, državotvorna stranka i idejna snaga koja je uspjela okupiti hrvatski narod u domovini i svijetu u nacionalno zajedništvo. HDZ-a je ispisala novu hrvatsku povijest u Domovinskom obrambenom ratu, u Blijesku i Oluji, i rezultanta je bila uspostavljena neovisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska.
Za ovih minulih 30 godina HDZ-a se prilično ''izopačila'' u odgovornosti čelnika i članstva, pa je sada, po mišljenju analitičara i anketnog pokazatelja pala na razinu SDP-a, pa čak i niže. Komunistička je partija (SDP) uspjela u tri desetljeća dovesti tri predsjednika na čelo države hrvatskog naroda: Stjepana Mesića (2X), Ivu Josipovića i sada Zorana Milanovića, koji su vladali 15 godina, i još 5 godina u ''slučajnoj'' državi! Njihovo je upravljanje obilovalo je s mržnjom hrvatskog naroda i hrvatske države, na čijem se koritu hrane oni i petokolonaši, njih 25 % od ukupnog pučanstva u RH.
Da je HDZ-a poštovala uvjete, a prilike su bile, za nas 4 milijuna u dijaspori, s hrvatskim državljanstvom, pošaljemo svoje glasove rezultati izbora u Hrvatskoj bili bi državotvorniji. Zbog bojkotiranja izbora domoljuba i s glasovima Pete kolone dobili smo Zorana Milanovića za novog predsjednika Republike Hrvatske. Ecce iterum Crispinus! (Evo opet Krispina)
Stvaranje frakcija, odnosno političkih sekta, počelo je u HDZ-u od samog početka, ne po ključu boljeg programa, nego osobne taštine, pa stoga imamo ovo što imamo: 23 parlamentarne stranke, 132 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnjih stranaka i 11 političkih udruga građana. I tome još nije kraj.

Evo, do čega smo došli!

Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije, ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama.
Prvih pet godina slobodne i samostalne Hrvatske, provedeno je u formiranju državnih institucija, (tijekom rata je obavljena abolicija - akt milosti i privatizacija!) dodjeljivanja odličja, i u toj ''žurbi'' zanemarena je lustracija, posljedično tome pomilovani i nelustrirani drže vlast i ruše krvlju stečenu državu hrvatskog naroda.
Normalnom čovjeku teško je shvatiti da se u demokratskoj i kršćanskoj Hrvatskoj slavi i veliča Tita, čak više nego za njegova života! U državnim institucijama i veleposlanstvima u svijetu uredi su ''ukrašeni'' s Titovom slikom. Nema nijednoga komunističkog, četničkog i jugoslavenskog ''praznika'' kojeg se ne salvi diljem Hrvatske na dernecima s jugoslavenskim zastavama, petokrakom i kokardom, s ''narodnjacima'' feštama i koncertima, uz nazočnost državnih predstavnika i o - hrvatskom trošku. U Hrvatskom (državnom) saboru, kao u kafiću, čelnici stranaka i saborski zastupnici provociraju jedni druge, pogrdno se izražavaju i iživljavaju se na tragediji hrvatskog naroda.
''Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu  Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne hrvatske političke stranke.(...) To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je 'prestigao' i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo žalio u Saboru zašto su, po njemu, jugopartizani 'šlampavo' ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre (Beljak) otišao je korak dalje i korak šire pa je na društvenim mrežama, twitteru, učinio ono nakon čega za njega više nema mjesta na čelu grada Samobora, marginaliziranog HSS-a i na dužnosti saborskog zastupnika, nego uopće u politici.'' (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, 17.01.2020.)
Za Stazića i Beljaka, u kojoj drugoj državi, izuzev Hrvatske, građani sigurno ne bi šlampavo obavili posao. Oni su također bili koalicijski partneri za predsjedničkog kandidata Milanovića, od njih se novi predsjednik RH nije distancirao!
Nije ništa bolje ni sa koalicijskim partnerima HDZ-a, koje je predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković uokvirio u Vladu i partnere u Saboru, s kojima donose odluke koje odgovaraju srpskoj manjini, srpskoj crkvi, komunistima i (anti)fašistima, a sve na štetu hrvatskog naroda.
Ima domoljuba i pošteni HDZ-ovaca u Saboru, koji dižu svoj glas prosvjeda, ali su nadglasani ili izbačeni iz stranke.. Neki su od njih pokušali osnovati nove stranke, koje su se izgubile u dokazivanju domoljublja i poštene politike. Umjesto da su ostali u stranci (koja ima 1/4 milijuna članova) i zajedno u Saboru, te zajedno nastupali u ''slobodnom satu'' i pri glasanju, što bi uzdrmalo Vladu i Sabor. Ovako su prepušteni sami sebi ili se udružuju sa srodnima u ''političkom braku'', s kojima se ponovo rastavljaju u mržnji, a gdje ima mržnje tu ima i zavisti i osvete.
Ovako se hrvatska drama odvija samo na ''desnici'', koja u politici nosi vrijednosti konzervativne ideje i nacionalnog suvereniteta. Dočim na ''ljevici'' vlada solidarnost, susretljivost, zajedništvo u oporbi i odbojnost svega što nosi nacionalno obilježje, vjersko znakovlje i narodnu posebnost. 

''Desnica'' i ''ljevica'' su - farsa!
Definicije političke orijentacije desnog (konzervativnog) i lijevog (liberalnog), odnosno socijalističkog poimanja, u državama koje su nacionalno osvješćenje i državotvorno opredijeljene, s čvrstim granicama i poštenim pravosuđem (primjera radi, u skandinavskim državama), bilo da je na vlasti ''desnica'' ili ''ljevica'' oni su usmjereni u pronalasku boljih životnih rješenja za opće dobro naroda u domovini i dobrih odnosa sa susjednim državnicama. Dočim, u hrvatskom slučaju ti pojmovi desne i lijeve orijentacije su sasvim drugačiji. Naime, desničarska načela ljevičari karakteriziraju nacističkim, fašističkim i - ustaškim ideologijama. ''Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A uporno baš to činimo. KOME I ZAŠTO?
Četnici su od čiča Draže napravili heroja i podigli mu spomenik. Kod njih nošenje četničkih obilježja uopće nije kažnjivo a u našoj ''zemlji čudesa'' se čak i ploče poginulim herojima (vitezovima) HOS-a  besramotno ruše. Samo zbog starog hrvatskog pozdrava: ''ZA DOM SPREMNI''. Koji izgleda vrijeđa ''osjetljive'' duše bravarovih krvnika i njihovih nasljednika. Poglavnika niti jedan sud nije osudio, pa čak ni u odsutnosti. Ali nije ni bravara? Rezolucija EU je jasno IZJEDNAČILA komunizam i fašizam. Što znači da njih dvojica (pravno gledajući) imaju isti status. Što isto nije u redu, jer ćopavi je među 10 najvećih krvnika u svjetskoj povijesti, a cijenjeno ime dr. Ante Pavelića se uopće nigdje ne spominje. Je li taj čovjek zaslužio barem neko simbolično obilježje za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske? Taj dio naše povijesti je jednostavno izbrisan i tko se god usudi prikazati pravo stanje u NDH, biva nadglasan od raznih: Klasića, Jakovina, Markovina i ostalih jugočetničkih ''istoričara''. Mislim da ovaj narod konačno zaslužuje znati pravu istinu.
Ne pričam o nikakvoj glorifikaciji NDH i njenih dužnosnika, nego samo o OBJEKTIVNOM izvješću. Da konačno svima bude jasno da: POGLAVNIK NIKADA NIJE PRODAO DALMACIJU! Za to postoje neoborivi dokazi, ali dok su god udbaši na vlasti oni neće ugledati svjetlo dana.'' (Urban desničar, dragovoljac.com, 18.01.2010.) Znanost nije ništa drugo nego slika istine! (Francis Bacon)
Na ljevici su se našle ''ptice istog perja''. Nema nikakve razlike među bivšim (umrlim) i sadašnjim komunistima, udbašima, orjunašima, jugoslavenčinama s Aleksandrovom krunom i Titovom petokrakom; srpskim četnicima popa Momčila Đurića i četnicima Milorada Pupovca, hrvatskih jugo-komunistima, Račanovih socijal-komunista i Milanovićevih SDP-ovaca, te brojnih ''antifašističkih'' udruga. Dakle, to je sve ista bagra: antihrvatsko, antikatoličko, antidržavno i stoga imaju zajednički naziv - ljevičari, ili hrvatski rečeno - veleizdajnice. Onima kojima smeta živjeti u slobodnoj i samostalnoj RH, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla onima koji su nezadovoljni s isticanjem nacionalnih ideja i znakovlja u Hrvatskoj ''da se isele ako im se ne sviđa Hrvatska.'' To je bila prava poruka!

Ima li nade za HDZ?

Je li uopće potrebno davati HDZ-u političku i nacionalnu ''transfuziju'' za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistematski uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta, kao promil u odnosu na broj iseljenih.
''Iz Hrvatske se prosječno dnevno iseli 247 osoba, što znači da je svake godine 'napusti' grad veličine Osijeka.'' Prema rezultatima analize, na koju se poziva hrvatski portal 24 sata, Hrvatska je za deset godina ostala bez 204.300 stanovnika. Od travnja 2011. do ožujka 2018. ''prirodnim putem'' Hrvatska je izgubila 91.750 stanovnika. Ako ovim zastrašujućom brojkama još dodamo pobačaje, onda možemo donijeti zaključak da se u Hrvatskoj svaki deset godina ponavlja Bleiburg - 500.000 žrtava - izgubljenog stanovništva. U Hrvatskoj se provodi genocid, programirano i sigurno.
Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Plenković u petak (17.01.2020.) je odbacio tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše ''lijevo'' te ustvrdio da je njegova Vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast.
''Vodimo stranku zaista na transparentan način, po meni na vrlo uspješan način. (...) To je načelo kojeg se držim i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programatskom radu.(...) Floskule i nabacivanja ćemo sada razgraditi i unutar HDZ-a malo čvršće, žešće, argumentiranije nego što smo to činili do sada, jer smo okupirani važnim terminima a to je Vlada - upravljanje zemljom'', preporučio je Plenković. (M.M., hrsvijet.net)

Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!

HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubio parlamentarne izbore EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi. Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ''sloboda umjetnosti''! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ''Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.'' Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a i Vlade dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti proširenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za SAD. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju, još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje - exodus.
Najavljeni su unitaristički izbori u HDZ gdje će biti birano novo stranačko vodstvo i donesene nove političke smjernice stranke. Već se javilo desetak potencijalnih kandidata, koji bi htjeli zamijeniti aktualnog vođu stranke i Vlade. Među onima koji su se oglasili, nema nijednoga s izrazitim državničkim stavom koji bi mogli solidarizirati duhove u stranci i izbaciti ljevičare (veleizdajnike) iz Vlade.
Na obilježavanju 30. obljetnice osnutka splitskog HDZ-a istaknuto je, kako je Vlada kojoj je Plenković na čelu ostvarila sve ciljeve, a više je govornika dalo podršku Plenkoviću i njegovoj politici. On je rekao kako je Hrvatska danas bolja jer je gospodarski razvitak zdrav. ''naša vlada je pokazala dignitet Domovinskog rata. (Petokrake na neboderu u Rijeci i ne procesuiranje ratnih zločinaca, op. r.t.) Jačanje položaja hrvatskih branitelja (preko 3000 njih je izvršilo samoubojstvo, op. r.t.). Hrvatska vojska, hrvatska policija dio su naše politike''.- istaknuo je Plenković. (direktno.hr 18.01.2020)
Na unutarnjim izborima vjerojatno će doći do novog rasula u HDZ-u, jer će oni koji smatraju da su zaslužni, a ne budu prihvaćeni i priznati, otići iz stranke i stvoriti novu stranku, bolju ili goru - svejedno! Ako uzmemo u obzir broj birača u Hrvatskoj i broj stranaka, razvidno je društveno ''parceliranje'', kako se kaže u pjesništvu, da svaki pjesnik ima svoju publiku, tako je pravilo i u politici.
Primjera radi, u Republici Hrvatskoj imamo: 32 parlamentarne stranke, 137 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnje stranke, 11 političkih udruga. Političke stranke mogu osnovati 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske, stoji u Ustavu RH.

Nova politička pojavnost u Hrvatskoj

Na pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutačno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovo izaberu Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićevom doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim političkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj.
Dakle, snaga i sudbina HDZ-a ovisit će o izboru predsjednika stranke. Kako već rekosmo, da među dosadašnjim kandidatima nema dovoljno potencijala za uzeti kormilo u ruke stranke pod čijim je vodstvom oslobođena i stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska. Možda se sprema nekoga u pozadini, koja ili koji imaju političko iskustvo, ali možda nose na leđima opterećenje iz prošlosti zbog neumjesnih izjava ili loših poteza, koji su upitni. Među takvima, na prvom mjestu se nalazi Kolinda Grabar-Kitarović, koja je, kako mnogi nagađaju, namjerno predala predsjedničke izbore kako bi mogla preuzeti HDZ i Vladu. narod kaže: Gdje ima dima tu ima i vatre.
U jednom dnevnom glasilu, koje je poznato po antihrvatskim stavovima, objavljen je poduži članak, u kojem su izneseni svi grijesi predsjednice na odlasku, poput litanije, što bi se moglo više odnositi na njezino ponašanje, ili stavove koji su bili upućeni medijima i neprijateljima Hrvatske. Zanimljivo je, da u tom ''ćitabu'' ni riječ o najtežem, da ne kažem ''smrtnom grijehu'', Kolinde Grabar-Kitarović što je pozvala predsjednika Republike Srbije četnika Aleksandra Vučića i ukazala mu najveće državničke počasti na Pantovčaku, s Počasnom gardom i bogatim programom.
Ako članovi HDZ-a mogu oprostiti Kolindi Grabar-Kitarović taj posrtaj, mada je bolje posrnuti nogama nego jezikom, sve ostale propuste i neostvarena obećanja moglo bi se argumentirati kao: učenje na dužnosti i na poslu.
I pored svega iznesenog u ovom osvrtu, potrebno je naglasiti činjenicu, da je HDZ državotvorna stranka, da imamo državu hrvatskog naroda na čijem je čelu bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, i pod njegovim vodstvom je proglašena nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Tko može zaboraviti prizor s kolikim je ponosom predsjednik Tuđman pobjedonosno podigao i postavio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, jednoj od najvećih i najstarijih europskih tvrđava. To je važno znati i sjećati se - Scire et reminisci!
Ali, ne smijemo zaboraviti ni obećanje, koje nam je dao sveti Otac papa Ivan Pavao II: Ona (Hrvatska) će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.'' Aleluja!- Hvala Bogu!
U trideset godina postojanja Hrvatske države, Hrvati nikad nisu bili u tolikoj međusobnoj i vrlo opasnoj podijeljenosti i nejedinstvu kao sada, pred stranačkim izborima u HDZ-u i pred nastupajućim parlamentarnim izborima. To može rezultirati političkom katastrofom, koja će se dugoročno negativno odraziti na stanje naroda i države.
“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!” (Matej 12,25)
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman uzviknuo je IMAMO HRVATSKU!
Zato jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin
bezuvjetno mora poštivati. (Codex moralis Croaticum)

 
 

Post izborni osvrt preko bare

Hrvatski je narod - opet zakazao!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. siječnja 2020. u 9.15 sati

PIŠE RUDI TOMIĆ

"Završavaju Božićni blagdani, završava i jedno jedva podnošljivo stanje, ali ipak, imali smo Hrvatsku."
(B&Z)

Zoran Milanović je novi predsjednik Republike Hrvatske, za njegov izbor bile su presudne tri hrvatske ''vrline'': mržnja, osveta i zavist. Naime, svjetina je bila pripravna na gore (Vulgus ad deteriora promptum), stoga će hrvatski narod odgovarati pred sudom savjesti!

Napisao sam osvrt uoči drugog kruga: ''Koga birati u drugom krugu'', i objavljen je na brojnim domoljubnim portalima (neki su se suzdržali?!), te pred samu šutnju, u petak, 3. 1. 2020. osvrt je objavio - hrvatski-fokus.hr:
- Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama pojedinaca ili medija, da svi koji su dali svoj glas dr. Miroslavu Škori - ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ''bračnu zajednicu'' sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije. Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića - Ex malis minima eligere!

Ne možemo reći da hrvatski narod nije bio upućen, niti možemo reći da Kolinda Grabar-Kitarović nije bila upozorena od mnogih hrvatskih branitelja, hrvatskih domoljuba i političkih komentatora; upućena i od odgovornih osoba koje su oslobodili Hrvatsku od srpske agresije, domaćih četnika i srpskog pravoslavlja, komunista i Jugoslavena, ali sve je palo na gluho uho, ili su njezini savjetnici bacili elektorničke poruke u kantu za smeće.

Pismo Kolindi Grabar-Kitarović

Među ostalim, napisao sam i ja Predsjednici ''Privatno pismo'' (e-poruka), koje me više ne obvezuje, jer nisam dobio odgovor, niti je Predsjednica uzela dobronamjerne sugestije. Stoga ću iz pismo iznijeti neke misli iz izvornog sadržaju:

''Poštovana Predsjednice RH!
Moram Vam priznati, da sam bio razočaran Vašim odgovorima Zoranu Milanoviću (na prvom sučeljavanju), jer se je ponašao tipično balkanski, što se je većini njegovih sljedbenika - dopalo. Što bi sada trebalo učiniti da ispravite propuste i Milanovića pošaljete tamo gdje mu je mjesto... Oni koji su se nadali da će Škoro razbiti HDZ sada su razočarani i ne će izići na izbore. Škoro neće glasovati, odnosno ubacit će nevažeći listić s br. 3. Time je Škoro poslao poruku svojim biračima da učine isto. Međutim, istina je da će svaki nevažeći listić ''dobronamjernih'' Hrvata biti ustvari glas za Milanovića (čak je i Milanović rekao: ''Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze na birališta''). Dakle, sve glasove koje je Milanović dobio od svojih sljedbenika, odnosno Pete kolone u RH (13 antihrvatskih stranaka) - opet će dobiti, te kad se zbroje njegovi glasovi i nevažeći listići, Vaši su izgledi za uspjeh upitni.
No, nije još kasno, samo treba iznijeti dokumente:
1) Etničku osudu protiv Zorana Milanovića (Hrvatsko nacionalno etičko sudište, Zagreb, 31. listopada 2015.;
2) Zoran Milanović - opasna politička pojava (Zvonimir Šeparović, kamenjar.com 2. 1. 2020.). Tu imate sve što Vam treba za Milanovića, da ga izbacite iz cipela.
Dakle, od Vaše pobjede ovisit će i budućnost hrvatskog naroda, stoga se ne ustručavajte iznijeti sve ove dokaze, koji se nalaze u ovim izvorima. God bless you!''

Onaj tko izgubi taj ima pravo i da se buni.
Zašto je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izgubila na izborima u drugom krugu protiv Zorana Milanovića? Predsjednici nisu trebali žešći protivnici, odnosno neprijatelji nego što su kolebljivci predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković i njegovi lojalni HDZ-ovci koji su ostali u stranci, Vladi i Saboru s Pupovcem, nisu zaboravili međusobni ''rat'' predsjednice Države i predsjednika Vlade, koji je trajao sve do nedavno. Grijesi se mogu oprostiti, ali nikada - zaboraviti!

Predsjednica je bila pod velikim utjecajem Mate Granića, te je pokušala biti blaženija od Stepinca, europejskija od Plenkovića, državotvornija od Tuđmana, liberalnija od Josipovića, bolja od Severine, pa je zaboravila što je obećala hrvatskom narodu nakon dolaska na Pantovčak. Narod nikada ne zaboravlja obećanja koja državnici daju uz prisegu - i ne ostanu dosljedni.

Kako je - tako je! Dobili smo ono što (nismo!) zaslužili! Hrvatski narod živjet će sljedećih pet godina u državi, koja će se zvati - Hrvatska, a koliko će biti hrvatska, vrijeme će pokazati. Optimisti misle, da svako zlo ima i svoje dobro, Bože daj da se ostvare njihove misli.
U svom obraćanju okupljenima na pobjedničkom slavlju, Milanović je rekao: ''Neke stvari se trebaju reći drugačije i ja sam to na svom političkom putu osjetio. Ponekad sam znao napraviti štetu ljudima, a da to nisam niti osjetio. Mislim na moralnu štetu, na njihove osjećaje... Ako je ova moja tijesna, ali poštena pobjeda unijela malo vjere i malo duha u ovo naše društvo i među ove naše ljude, ja sam sretan čovjek i radujmo se zajedno, živjeli! Mjerite me od prvog dana, od velikih obećanja nisam niti sam ikad bio, pa ni u izvršnoj vlasti. Ako sam po nečemu poznat, nerealna obećanja nikada nisam davao, ni kada sam držao veće poluge vlasti'', zaključio je pobjedničkom govoru novi predsjednik RH.

Dr. Andrija Hebrang detaljno navodi velike propuste vodstva HDZ-a, na čelu s Andrejem Plenkovićem, neka onda, umjesto naših, budu Hebrangove riječi u Zaključnoj misli: -Mi, stariji članovi stranke,, marginalizirani nakon što smo je godinama vodili u pobjede, upozoravali smo na vrijeme. Nismo mogli opstati ni na razini počasnih članova volontera, jer drugo nam i ne treba. Otpadali smo redom, osim nekolicine, zbog iznošenja kritike kako je stranka skrenula lijevo u liberalne vode, koalicija s HNS-om, davanje statusa glasnogovornika koalicije SDSS-u, nepotrebno dijeljenje naroda Istanbulskom konvencijom, uvođenjem rodne ideologije i Marakeškim sporazumom, izostanak procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, izbjegavanje naplate ratne štete, totalno usporavanje iskopavanja žrtava iz 1945. godine, loša briga za zdravlje branitelja, kojih umire 12 svakodnevno po podacima resornog Ministarstva, zaustavljanje referenduma, reforma školstva u rukama militarno lijevog HNS-a, izbacivanje desnih partnera s više tisuća preferencijalnih glasova na uštrb onih nekoliko stotina...

A što tek reći na izbjegavanje proglašenja gospodarskog pojasa, suspenziju Kajkića, stavljanje 'na led' domoljubnih novinara, ne pozivanje na obljetnice dugogodišnjih stranačkih i državnih dužnosnika, vraćanje u stranku onih koji su je izdali i iz nje izlazili.'' (direktno.hr, 6. 1. 2020.)
Neka ovih 1000 riječi budu novogodišnja poruka i putokaz za bolju budućnost hrvatskog naroda i opstanak Hrvatske Države, ne samo na zemljovidnoj karti, nego i s hrvatskim pučanstvom i domoljubnim sadržajem.

Sretnu i blagoslovljenu Novu 2020. godinu želimo Hrvaticama i Hrvatima u našim domovinama - Hrvatskoj i BiH, i svima na privremenom radu u bogatim zemljama, kao i našoj drugoj polovici hrvatskog pučanstva koji živi u dijaspori, te koji su spremni dati - sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!

Ustanite, vojnici Kristovi! Bacite djela tame i stavite oklope svjetionika.
Sv. Cecilia

 
 

Drugi hrvatski krug

Koga ćemo birati: nju ili njega?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. prosinca 2019. u 22.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Nije bilo izričitog izbora u prvom krugu, gdje smo imali 11 kandidata, a kako će tek biti u drugom krugu gdje se moramo opredijeliti  za jednoga kandidata: nju ili njega? Teško, tužno, ali nužno!

Moram reći, da je od 11 kandidata, njih devet (9) imalo  ''0'' izgleda za pobjedu (a bilo ih je koji su izišli s neprijateljskim iskazima, za koje bi trebali dobiti zatvorske kazne), a mala izlaznost na birališta, posebice se negativno odrazilo na nas iz dijaspore jer nismo mogli poslati svoje glasove elektronskom poštom, a do malobrojnih birališta bilo je za većinu nas nemoguće doći. Da je dijaspora (iseljeništvo) imala mogućnosti poslati svoje glasove elektronskom ili običnom poštom – ne bismo imali drugi krug izbora. Ključno pitanje je također: tko broji glasove? Činjenica je: onaj tko broji taj - bira!

Kakve su nakane bile devetorice kandidata?

Ne možemo  isključiti ljudska taština, ali veći značaj je imala ljudska mržnja, osveta i zavist - te tri hrvatske ''vrline'', koje nas prate kroz cijelu našu povijest. Bilo je očevidno također da su udba, (anti)fašisti, komunisti, srboslavlje i srbopravoslavlje, manjinci i svekoliki ološ u Petoj koloni uglavnom dali glasove svome kandidatu s ''karakterom'' Zoranu Milanoviću, nekadašnjem predsjedniku Vlade u ''slučajnoj'' državi. Da Milanović ima barem malo karaktera ne bi se nikada kandidirao ni za jednu dužnost u ''slučajno i nenormalnoj'' državi, jer ovako ispada: licemjer ili luđak.

Milanović je dobio maksimalni broj glasova, te u drugom krugu može malo ili nimalo povećati koji postotak glasova. Ali, postoji jedna druga opasnost, bojkotiranje izbora, odnosno neizlaznost na birališta, koja je isto toliko odlučujući faktor u izborima kao i davanje glasa. I Milinaovića ta činjenica zabrinjava: ''Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze...'' Primjeri nas uče: lakoumnost rađa zločin i nedjela.

Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama nekih pojedinaca ili medija, da svi koji su dali glas dr. Miroslavu Škori - ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ''bračnu zajednicu'' sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije. Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića - Ex malis minima eligere. (Od zla birati najmanje.)

Hrvatski je naroda - opet zakazao!

Ne može se reći, da hrvatski narod nije imao priliku prekinuti suradnju s izopačenim HDZ-om (za kojeg M. Brkić kaže: ''da treba narod vratiti HDZ-u!'' Mi bismo rekli: Treba HDZ-e vratiti narodu!) i demolirati jugokomunističku Partiju - SDP-a iz hrvatskog političkog života. Narod je imao alternativu u izboru, mogli smo bez stranačkih okvira - plebisciratno izabrati nove smjernice s političkim sadržajem. Škoro je izgubio bitku, ali nije izgubio rat.
Naime, postoji mogućnost za stvaranje nove stranke - još jedne stranke, jer su Škorini sljedbenici okuraženi velikim bojem dobivenih glasova. Mada, u slučaju formiranja političke stranke, u najboljoj slučaju Škoro može računati na 1/4 lojalnih članova od onih koji su  mu dali svoj glas na predsjedničkim izborima. U svakom slučaju, ako dođe do stvaranja stranke, mora izraditi političku državotvornu platformu, koja ima jasan sadržaj i domoljubne odrednice, od čvrstih granica do osobne garancije integralne slobode hrvatskog žitelja u slobodnoj, demokratskoj i neovisnoj državi hrvatskog naroda. To je velika odgovornost, koju treba dobro osmisliti prije nego što se utemelji. Ovo bi također mogla biti nova pojavnost, da se sve male strančice, odnosno čelnici državotvornih (desničarskih) strančica, koje su stvorene iz osobnih razloga, nađu zajedništvo u jednoj novoj stranci koja bi bila alternativa HDZ-u i SDP-u (ljevičarima), mrziteljima Države Hrvatske, pa bismo već na slijedećim zastupničkim izborima imali novu Vladu i nove zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. WOW!

Zaključna misao

Što bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla učiniti u ovom kratkom vremenu, da donekle može uvjeriti potencijalne glasače u svoju iskrenost, trebala bi explicite izbaci Matu Granića s Pantovčaka, jer on je proturječnost Predsjednice koja tvrdi da je ona idejni nasljednik prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Granić je opstruirao Tuđmana i radio protiv Oluje. Bio je među prvima koji je napustio HDZ-e i s Vesnom Škare Ožbolt osnovao stranku ''Demokratski centar'' 2000. godine, oporbenu stranku Tuđmanu i HDZ-u. Trebala bi također ograditi se od Istambulske konvencije, čime bi se distancirala od Plenkovića, hrvatskog Jude. Iskrenim i pametnim državotvornim Hrvatima uz ove uvjetne činjenice nisu potreban druga obrazloženja ili uvjeravanja. Prilika je da na sučeljavanju s Milanovićem odlučno definirate novu državničku strategiju bez natruha Granića i Plenkovića.

Poštovana Predsjednice Republike Hrtvatske Kolinda Grabar Kitarović ovo je minimalna i potrebna konstatacije koja je potrebna da biste popravili image i dobili povjerenje za drugi predsjednički mandat, a istodobno dali biste smrtonosni udarac - svim mrziteljima Hrvatske (zvanim ''ljevičarima''), posebice veleizdajniku i hohštapleru Zoranu Milanoviću.

Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, a strpljivost nadu. (Rm: 5, 3-4)

Na dan Svete NEVINE DJECE, 28. 12. 2019.

 
 

Pismo preko bare

Obeshrabrivanje naroda je nacionalni tumor

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
18. prosinca 2019. u 10.30 sati

Piše: Rudi Tomić

            Potrebno je biti jak, kako bi postao velik; to je naša dužnost. Život je borba koju ne možemo izbjeći. Moramo trijumfirati! - St. Pio of Pietrelcina.

Priča kaže: Sotona nudi na prodaju sve svoje ovlasti, izuzev - obeshrabrenje (discouragement), što je najmoćnije sredstvo za uništiti čovjeka - duševno i tjelesno. U najradosnije doba godine: ''U se vrijeme godište...'', Hrvatsku je obuzela predizborna predsjednička groznica, u čijim se kampanjama, uz obične osobne optužbe, promiču nove smjernice za bolju budućnost hrvatskog naroda; osvanuli su i provokativni veliki plakati napisani na sa sloganima kandidata napisani na ćirilici; došla je Lepa Brena s pratnjom i obitelji iz Beograda i napunila Arenu u Zagrebu, i kaže: ''Teško je bilo sakriti ovu sreću''; Aleksandar Stanković - Acu ugostio je ''Nedjeljom u 2'' na HRT-u poznatu aktivisticu Natašu Kandić iz Beograda, koja je izrazila ''zabrinutost promjene stava Hrvatske o ratnim zločinima, kao da nakon ulaska u EU više nema potrebe za procesiranjem.'' Mogli bismo donijeti zaključak: Hrvatsi vole Srbe, a Srbi vole Hrvtsku!

Borba za prijestolje (Tron)
Aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja s potporom HDZ-a kani dobiti drugi mandat, ne baš na zaslugama - nego na novim obećanjima. Njezin protivnik s ''karakterom'' Zoran Milanović, oko kojeg su se okupili ini ljevičari, poraženi komunisti, ucviljeni jugofili, srboslavlje i četnička urota, kriminalni i korumpirani ostatci iz poraženog režima. Uglavnom, mrzitelji samostalne i demokratske države hrvatskog naroda.

Od ozbiljnih kandidata treba posebno spomenuti dr. Miroslava Škoru, koji kaže da će se boriti: ''Za uspješnu, poštenu, transparentnu, ponosnu Hrvatsku...'' Naglasio je također ''da bih želio da izbori budu 'za' nešto, ne 'protiv' nekoga'', među ostalim rekao je Škoro u opširnom i provokativnom intervju slobodnedalmacije.hr/ jutarnji.hr (15.12.2019.)

Zanimljivo je,  da se na ''desnici'' nalazi desetak kandidata, po hrvatskom običaju (Ex usu) koji će u krajnjem slučaju oduzeti glasove Kolindi Grabar Kitarović i dr. Miroslavu Škori, što će dovesti Milanovića u drugi krug. Predsjednički izbori u RH ne mogu proći bez Pupovčeve provokacije, koji je na uglednim mjestima postavio velike plakate s imenima kandidata - napisane na ćirilici. Naime, dobio je novac iz proračuna, a koalicijski je partner s Plenkovićem u Vladi, s toga se on osjeća pozvanim da unese srpski element u predizbornu kampanju za predsjedni(cu)ka RH.

Brena može 'Jugoslavenku' - pevati  u Zagrebu!

' Spektakularni koncert nekadašnje najveće jugoslavenske zvijezde (i četnikuše), Lepe Brene, u krcatoj zagrebačkoj Areni, na kojemu je publika gotovo pala u trans od sreće, pjevajući zajedno s njom uglas 'Jugoslavenku'...'', izvijestili su mediji u Hrvatskoj i ''regionu''. Ni za vrijeme Jugoslavije na još većim komunističkim skupovima nije bilo toliko jugoslavenskih zastava na jednom mjestu, kao u Areni na koncertu Brene! Kako bi jugoslavenstvu iskazala najveću počast, Brena se spustila na pozornicu u ljuljački u obliku crvene petokraki i - zapjevala: ''Oči su mi more Jadransko, kose su mi klasje panonsko, sestra mi je duša slovenska, ja sam Jugoslavenka. Kad pogledam naše more, naše reke, naše gore svu lepotu gde sam rođena i sve što bi reći znala u srcu sam zapisala, živila Jugoslavija. Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra ponosita, širom sveta o tebi se zna, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati, živila Jugoslavija. Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtit će se vekovima, živila Jugoslavija'', i to uz vatromet. Mate Bašić, direktno.hr (15.12.2019.)
''Ovo je pjesma za sve nas koji smo bili protiv rata, ona je simbol zajedništva koje su budale uništile: morate vidjeti delirij publike nakon prvih taktova Jugoslavenke u Zagrebu'', piše slobodnadalmacija.hr (15.12. 2019.). Nakon 30 godina poražene Jugoslavije i međunarodno osuđenog zločinca Tita, koji je na listi među 10 najveći krvnika 19. stoljeća. Što reći na ovakve izazove? Hrvatsku su izdali njezini izabrani zastupnici i sudstvo, kojima u traumi jugoslavenstvu ometa normalno upravljajem vlasti u RH.
Oglasio se i Dejan Jović, nakon Pupovca, po rangu drugi četnik u Hrvatskoj, koji s Tvrtkom Jakovinom predaje povijest na Hrvatskom vojnim učilištu - dr. Franjom Tuđman, kao i na Sveučilištu političke znanosti u Zagrebu, kako je bio oduševljen u Areni i na svome Tweet podijelio snimku dijela koncerta u kojem Lepa Brena izvodi pjesmu ''Jugoslavenku'', Dejan Jovič, narod.hr (15.12.2019.)
Treba podsjetiti, da je prije koncerta Lepa Brena bila gošća zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na ručku u restoranu Tač. Ovaj se ''bekijaš'' lijepi za svaki drek koji dođe u Zagreb, pa je svojom gestom okuražio Brenu, koja je sa jugoslavenskim zastavama i pjesmom 'Jugoslavenka' napunila dvoranu usijanih šupljih glava i odnese punu torbu ustaških kuna u Beograd.

Što drugi kažu o koncertu u Areni:
''Davno mi se uvukla u srce jedna izjava Mate Crkvenca, nekadašnjeg ministra  financija u Vladi Ivice Račana: ''narod živi dobro samo što to ne zna''. I Hrvati su 8. svibnja 1945. bili oduševljeni ulaskom 'osloboditelja' u Zagreb, samo što to tada još nisu znali. Ali je zato ovih dana dvadeset tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni  iskreno skočilo na noge od oduševljenja kad je Lepa Brena zapjevala 'Jugosalvenku'. U isti čas je explodirao i velečanstveni vatromet. Zanimljivo, 'našoj Breni' nitko u tom trenutku nije isključio struju i mikrofon kao onomad Thompsonu. A dvadeset hiljada grla je urlalo od veselja..'' Zvonimir Hodak, direktno.hr (16.12.2019.)
''Sve izgleda kao da smo ponovo u Jugoslaviji, protiv koje smo se borili i koju smo, uz velike ljudske gubitke, pobijedili u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. U povodu ovog skandala nitko se ne javlja. Čak ni udruge i pojedinci koje pišu prijave za svaki koncert Marka Perkovića Thompsona, poglavito kad on izvodi domoljubnu pjesmu iz Domovinskog rata - 'Bojna Čavoglave'. Pored toga, na Breninim koncertima nema hrvatskih, već jugoslavenske zastave i obilježja. Ona je Jugoslavenka, a što su oni koji su s njom to pjevali?'', Mlade Pavković, dragovoljac.com (15.12.2019.)
Četvorica generala Hrvatske vojske u miru, Ivan Tolj, Ivan Kapulica, Marinko Kresić i Mile Ćuk, oglasili su se priopćenjem u kome su osudili koncert Lepe Brene u Zagrebu:
''Je li slučajni da se ovo vrijeđanje i sramoćenje odvija u Adventu, zagrebačkome Adventu, kojem se volimo hvaliti pred cijelim svijetom, desetak dana prije Božića, tjedan dana prije izbora za predsjednika RH. Tko je odgovoran za ovu blamažu usred hrvatskog glavnog grada? Tko se to igra s našim nacionalnim dostojanstvom? Tko izlaže ruglu našu teško stečenu državu? Je li moguće da je društveno prihvatljivo i da nije kažnjivo mahati zločinačkim zastavama usred glavnog grada suverene i međunarodno priznate države?'', hrsvijet.net ( 15.12.2019.)
''Što se onda čudimo da nam 'pevaljka' napuni Arenu - onu našu zagrebačku dekoriranu petokrakama i uz zvukove 'Jugoslavenke' dovede u trans dijela onih Tuđmanovih 20% što ovu državu nikad nije volilo niti želilo i to u najradosniji dio godine - Zagrebački Advent. Sram nas bilo!!!'',  Josip Pecarić, iz pisma Žaku (16.12.2019.)

Zaključna misao

Sve ovo što se u Hrvatskoj zbiva ovih dana ne smije obeshrabriti hrvatski narod, niti izgubiti vjeru i volju u bolju budućnost u našoj domovini, najljepšoj zemlji na svijetu. Ne smijemo dozvoliti da nas sotone dovedu u položaj bespomoćnosti, u gubljenje samopovjerenja u sebe i u hrvatski narod, koji je toliko puta ustao u obranu svoje domovine bez izgleda za uspjeh, ali providnost Božja uvijek je došla u pravo vrijeme i s toga ne trebamo gubiti nadu u još jednu - konačnu pobjedu nad domaćim veleizdajnicima i petokolonašima. Treba zamesti krvavi trag Tita i srboslavlja u Hrvatskoj, jer dosta je bilo 100 godina srpskog zuluma.

Nije kriva šesdesetgodišnja baba Fahreta Živojević, zvana Lepa Brena, za čiji se dolazak u Zagreb znalo ima devet mjeseci, nego su za njezin dolazak i dozvolu za koncerte u Areni odgovorni: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, antihrvatski mediji i organizatori koncerta- smeđoglavi supovi.
''Samo je jedna Hrvatska, volite je, gradite je, biti će onakva kakvi ćemo mi biti - mi u Domovin i vi ovdje u iseljeništvu.'' (Dr. Franjo Tuđman, Norval, 1990.)

Ubrzo ćemo vidjeti tko će biti izabran za najodgovorniju dužnost u državi - predsjednika Republike Hrvatske i kakvu ćemo Hrvatsku imati. A nakon toga vidjet ćemo hoće li državna i lokalna vlast preko ovog sramotnog čina preći šutke, ili će netko biti odgovoran za uvoz srpske ''kulturnu'' agresije u Hrvatsku. Izaberimo osobu s državničkom odlučnošću u obrani slobodne, sigurnosti i časti hrvatskog naroda u Hrvatskoj. Ne zaboravite: Nitko nije kukavštinom postao besmrtan! /Nemo ignavia immortalis factus est!!

Sretan Božić i veselu Novu 2020. godinu želimo prijateljima, poznanicima i hrvatskim vjernicima i braniteljima u našim domovinama - Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori!

 
 

PISMO IZ KANADE

UTEMELJENO ODLIČJE VELEREDA FRANJE TUĐMANA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. prosinca 2019. u 18.40 sati

Piše Rudi Tomić

Pod naslovom ''Predsjednice, gdje je lenta, gdje je predloženo odlikovanje'', upitao je Mladen Pavković, jedan od najplodnijih publicista u Hrvatskoj, na Braniteljskom portalu (10. 08. 2019.) predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović: '' Što je s njezinim prijedlogom o ustanovljenju odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s lentom i Velikom Danicom, koji bi bio dodjeljivan hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja za promocije nacionalnog zajedništva?''

- O tome se relativno brzo prestalo govoriti, pa se bojimo da ovaj prijedlog ne padne u zaborav, odnosno vrlo smo znatiželjni tko će prvi dobiti ovo visoko odličje? Inače, Hrvatima je 'puna kapa' odličja. Naime, predsjednici RH Tuđman, Mesić i Josipović podijelili su oko 750.000 odlikovanja, medalja i priznanja, najviše ih je podjelo prvi hrvatski predsjednik, koji je i sam primio najviše odlikovanja, u jednom danu, 1995., dobio ih je devet te sve četiri medalje, naglasio je Pavković.

Predsjednica se prisjetila u izbornoj kampanji za predsjedničke izbore, da bi bilo uputno ustanoviti odličje Velereda Franje Tuđmana, jer HDZ je predložio i podržava njezinu kandidaturu za predsjednicu RH, uz svesrdnu podršku europejca Andreja Plenkovića. U međuvremenu Sabor je potvrdio uvođenje novog odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s većinom glasova - 75 za i 27 protiv i tako je dopunjen Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske kojim se utvrđuje odlikovanje Velereda Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana s lentom i Danicom.

Sada se postavlja pitanje: tko će prvi dobiti novo odličje (?), koje je Peto po važnosti na listi odličja, a dodjeljivat će se svake godine 10. prosinca, uz obljetnicu smrti Franje Tuđmana. Mi bismo iz dijaspore (iseljeništva) predložili dvojicu, među brojnim zaslužnima, koji su najzaslužniji, i o kojima ne treba pisati litanije o njihovim zaslugama, niti životopise s njihovim vrhunskim znanstvenim i domoljubnim uspjesima u domovini i diljem svijeta:

1) Profesor dr. Zvonimir Šeparović - prošlo je 30 godina kako s velikom pozornošću pratimo djelatnosti prof. Šeparovića u domovini, među kojima su: Rektor Sveušilišta u Zagrebu, Ministar pravosuđa, utemeljitelj Hrvatskog žrtvoslovnog društva, utemeljitelj Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Na vanjskom području, prof. Šeparović bio je Ministar vanjskih poslova u najkritičnijim vremenima (1991 - 1992), bio je također privi  stalni hrvatski predstavnik u Ujedinjenim narodima. Autor je većeg broja knjiga i znanstvenih radova. Ove godine odlikovan je Redom Ante Starčevića.(*)

2) Akademik Josip Pečarić - jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti, pa u svjetskim referentnim žurnalima (SAD i Njemačke) za njega kažu da je 'kralj teorije nejednakosti'. Jedan je od deset svjetskih matematičara čiji broj radova danih na MathSciNet- u prelazi  brojku 500. Najplodniji je hrvatski znanstvenik s više od 1100 znanstvenih radova iz područja matematike, te blizu 50 publističkih knjiga, u kojima se bavi temama ključnim za razumijevanje stvaranja hrvatske države. Aktivni je član HAZU, The New York Academy of Science i dopisni član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti. Glavni je urednik časopisa Mathematical Inequalities and Applications. Dobitnik je Državne nagrade za znanost. Godišnja državna nagrada u području prirodnih znanosti, te Red Danice hrvatske s likom Rođera Boškovića. (*)

Sa sigurnošću možemo reći, da za novo utemeljeno odličje u Hrvatskoj teško bi bilo naći trećega, koji bi se mogao nositi s ovo dvojicom, koji već tri desetljeća dominiraju hrvatskom znanosti i javnosti s domoljubnom politikom u Hrvatskoj i u svijetu. Naime, s ovom dvojicom hrvatskih velikana bila bi ponosna svaka država na svijetu, a već bi imali, uz sva druga priznanje, i Nobelovu nagradu, da su državljani velike Kine, Amerike, Rusije, Indije, ili malog Izraela, odnosno u državi s nacionalnim ponosom.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i cijenjena gospođo Kolinda Grabar Kitarović, ako se udostojite na ovu prvu obljetnicu smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana predati prvo odličje uvaženim znanstvenicima i domoljubima, prof. Šeparović i prof. Pečariću koji su cijelim svojim bićem podigli Hrvatsku državu i hrvatski narod na zavidnu ljestvicu državotvornosti i ugleda u Hrvatske i svijetu, bila bi to velika gesta na završnici Vašeg predsjedničkog mandata! Rari quippe boni!

(*) hr.m.wikipedia.org

 
 

Srbizam

Srbizam je krvoločniji od fašizma, nacizma i komunizma

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. studenoga 2019. u 9.50 sati

Piše: Rudi Tomć

U Srbiji je nacistički irendentistički politički pokret osmišljen u 19. stoljeću, u vrijeme kada je Srbija bila mala poljoprivredna zemlja, u kojoj nije još postojao niti jedan fakultet. Srbijanski ministar unutarnjih poslova (kasnije dugogodišnji ministar vanjskih poslova) Ilija Garašanin objavio je 1844. godine  ''Načertanije'', dokument koji sadrži osnovne razloge i načine na koji će tadašnja mala Srbija postati višestruko veća država, iskorištavajući međusobna trvenja  i mogući raspad susjednih velikih imperija - Austrijskog, Turskog i Ruskog, te oslanjajući se na  neprijateljstvo Francuske i Engleske prema tima imperijima.

''Što se tiče našeg razgraničenja s Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti sebi svršen čin: a) zauzeti na karti označeni teritorij, b) očistiti ga prije nego li se itko pribere.

Osvajanje bi se moglo  izvršiti samo tako ako bi se jakim odredima zauzela cijela glavna čvorišta, i to: Osijek, Vukovar, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin, Šibenik, te Mostar, Metković, a onda iznutra pripusti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata.'', Srpski plan za velika Srbija. (1)

Srpska akademija znanosti razradila je ''Načertaniju'' u ''Memorandumu'' I. i Memoradumu II. čije su odluke pokušali ostvariti nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (1941.) i u poraću, te nakon uspostave neovisne Republike Hrvatske (1991.). S obzirom da su uzroci uvijek prije posljedica, a stvaranja ''velike Srbije'' posljedice su masovno ubijanje Hrvata i razaranje Hrvatske. Evo nekoliko primjera:
Vlado Dapčević: ''Mi smo pobili 90 % ustaša, u samo tri dana strijeljali smo 30.000 ustaša 45. godine kod Maribora'';
Simo Dubajić: ''Organizirali smo ubijanje barem 23.000 zarobljenika u polju na Kovčevskom Rogu'';
Ivan Dolinčar: ''U operacijama na kraju rata zarobili smo 341.405 neprijateljskih vojnika, koji su uglavnom bili Hrvati'';
John Ivan Prcela: ''Procijenjen je broj ubijenih Hrvata po svršetku Drugog svjetskog rata oko cca 600.000''. (2)
Zvonimir Šeparović: ''Likvidirano je 210 bolesnika i ranjenika iz vojne bolnice Brestovac na Sljemenu'': (i)
Anđelko Mijatović: ''U svibnju nove vlasti, nakon ulaska u Zagreb, 'čišćenje Zagreba od zlikovaca, brzo i enegrčno trebalo je svršiti u prvim danima', rekao je Ranković. Uz obećano 'pomilovanje' novoj se vlasti prijavilo 2882 domobranskih oficira, od kojih je polovica odmah riješena. Prijavilo se kasnije još 17.000 podoficira i žandara. Većina istih također je riješena, a ostali su kasnije ubijeni. Ovo su brojke onih koji su se dragovoljno predali. Nova komunističku vlas za sobom je samo u Zagrebu ostavila 60 masovnih grobnica.'' (ii)
Napomena: Google mape prikazuju masovna grobišta Titovih komunističkih zločinaca. Vidi zemljovidnu kartu Hrvatske s obilježjem. (narto.hr. 19. lipnja 2017.)

Fašizam je uništen kapitulacijom fašističke Italije 1943. godine; nacizam je uništen porazom Hitlerove Njemačke 1945. godine, a komunizam je uništen rušenjem Berlinskog zida 1989. godine, čija je 30. obljetnicu svečano proslavljena u Berlinu. No, Srbizam je nadživio i nadmašio sve bivše totalitarističke ideologije i pokrete, pobravši iz njih one najokrutnije torture koje su bile primjenjivane u Hrvatskoj i susjednih država s kojima graniči Srbija.

Zanimljiva je činjenica, da je u Hrvatskoj 1669. godine utemeljeno sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica! Dakle, 175 godina prije Garanšaninovih ''Načertarija'', a hrvatski se narod još i danas bori protiv srpske agresije!?

Sinonimija srpskog pravoslavlja i četništva

Poglavar SPC i episkop Niški patrijarh Irinej (Miroslav Gavrilović) u svojim govorima često napada Hrvate i katoličku crkvu u Hrvata. Na beogradskom sajmu knjiga (20.10.2019., gdje je bila i promocije publikacija o stradanju Srba u 20. stoljeću, Irinej je izrigao zapanjujuće neistine:
'' Hrvati su jedini u Europi imali dječje logore;
- 20 stoljeće bilo je tragično za srpski narod, koji je od početka do kraja prošlog stoljeća - stradao takvim stradanjima kakvog povijest nije zapisala;
- Čini se da je srpsko stradanje nadmašilo stradanja židovskog naroda;
- Tragično ponašanje rimokatolika, koji su najviše izazvali srpska stradanja, nisu uputili ni riječi kajanja i isprike;
(PS: Zbog Irinejevih lažnih optužba u Vatikanu još blaženi Alojzije Stepinac nije proglašen svecem!?, o.p.)
- Poručio bi našoj braći u Republici Srpskoj - čuvajte Republiku Srpsku i onog koji danas vodi i predstavlja narod Srpske;
- Srpskom su narodu ubili mnoga tijela, ali ne smijemo izgubiti dušu, što znači da se Srbi moraju ujediniti, zajednički misliti iste istine i ne dijeliti se i svađati;
- Zato volimo svoju zemlju. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori i drugim mjestima... (aludirajući na pokrajine u Hrvatskoj, o.p.). Srbi ovdje i u svijetu treba da se slože i da misle o velikoj slavnoj povijesti našeg naroda'' , kazao je Irinej. (4)

''Patrijarh srpski Irinej i još dvanestorica arhijereja SPC stižu u Hrvatsku 16. studenog 2019. kako bi u slavonskom selu Kućanici pokraj Donjeg Miholjca posvetili (osveštali) tamošnju, obnovljenu pravoslavnu crkvu, ali i rodnu kuću pokojnog patrijarha Pavala koji je umro prije jednog desetljeća''. (5)

Zašto je papa nazvao Irineja valikim ? (večernji.hr, svibnja 10., 2019.; Da je ovo papa Franjo vidio ne bi rekao Irinej je veliki patrijarh' - vidi fotografije! (na maxportal.hr, svibanj 12. 2019.)
Vlada Republike Hrvatske treba izričito zabraniti Srpsku četničko-pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, jer ima sve elemente terorističke organizacije u osmišljanju ideje: Gdje god žive Srbi to je Srbija. Srpsko deklariranje ''teriorija velike'' Srbije je smrtna presuda hrvatskom narodu i kraj Republike Hrvatske. ''Načertanije'' su  enciklika SPC i  srpstvu. Srpske vlasti na čelu s Vučićem, Vulinom i Dočićem u potpunoj su suglasnosti s patrijarhom Irinejem, te Vojislavom Šešeljom, Vukom Draškovićem, Miloradom Pupovcem i inim četnicima u Srbiji i Hrvatskoj. To je de facto.

Naime, Hrvatska je Vlada uputila diplomatsku notu Srbiji zbog podizanja spomen-ploče generalu JNA Mladenu Bratiću, komandantu Novosadskog korpusa, 8. studenog 2019. u Novom Sadu, odnosno podizanje spomen ploče zapovjedniku napada na Vukovar, što je, kako mnogi misle u Hrvatskoj, nova agresija na Vukovar i općenito na Hrvatsku. Srbija je kategorički odbacila hrvatsku prosvjednu notu i poručila: ''Rehabilitirate fašizam''! Ministarstvo vanjskih poslova Srbije ne vidi ništa sporno u postavljanju te ploče jer je Bratić poginuo na izvršavanju borbenih zadataka 1991. godine tadašnje legalne vojne formacije, a nije osuđen za ratne zločine, stoji u priopćenju.

Među ostalim, u srbijanskoj noti naglašeno se kako su ''registrirane učestale aktivnosti Hrvatske usmjerene ka rehabilitiranju fašizma i nacističkog satelita NDH'', navodeći primjere: Podizanju spomenika Miri Barišiću; ploča 'Za dom spremni' u Jasenovcu; prisustvo visokih državnih dužnosnika na komemoracijama u Bleiburgu, gdje su ubijeni zarobljenici pripadnici ustaške NDH i drugi Hitlerovi saveznici; u Hrvatskoj postoje ulice koje nose ime Mile Budaka, ideologa ustaškog pokreta i najaktivniji u propagandi usmjerenoj protiv Srba i Židova; veličanje ratnih zločinaca Mirka Norca, Branimira Glavaša, te unatoč naporima dužnosnika Republike Srbije da se odnosi s Republikom Hrvatskom uzdignu na višu razinu, svjedočimo stalnim umanjivanjima s hrvatske strane dosadašnjih postignutih pozitivnih aktivnosti na unaprjeđenju dobrih odnosa između dvije države'', priopćenje je Vučićeva vlade.

Patrijarh SPC (Irinej), predsjednik Srbiji (Vučić), predsjednik ''Republike Srpske'' (Dodik), kao i predstavnik srpske nacinalne manjina u Hrvatskoj (Pupovc), namjerno nanose uvrede, uoči komemoracije u Vukovaru (18. 11. 2019.) i velebne proslave Oluje u Kninu (05.08.2019.),  jer se ne mogu okaniti mržnje i optužba na hrvatski narod,  koji je u prošlom stoljeću, u dva navrata, obezglavio četničke štakore i uspostavio nezavisnu, ili neovisnu samostalnu Državu Hrvatsku (1941. i 1991.)

Odvajanje Države  Hrvatske iz Jugoslavije

Bilo je mnogo  poteškoća i nerazumijevanja u odvajanju NDH i RH iz Jugoslavije. Osamostaljenje Hrvatske su podjednako osporavali i rušili njeni neprijatelji (Srbi) i saveznici (velike sile), a također i neki Hrvati. S tom mržnjom kao i Srbi, protivili su se utemeljenju nezavisnosti ili neovisnosti Hrvatske! Više su bili zaneseni idejom jugoslavenstva i panslavizma, tj. ''bratstvom i jedinstvom'' sa Srbima i očuvanjem Jugoslavije nego stvaranjem vlastite države!
Mnogi Hrvati, partizani, jugoslaveni i komunisti, koji su u to vrijeme navodno rušili ustaški režim, zbilja su rušili Hrvatsku državu čiju propast s time i danas opravdavaju jer su u tom bratoubilačkom ratu učinili zločin nad svojim narodom. U svezi s uspostavom neovisne Republike Hrvatske tobožnji hrvatski saveznici na Zapadu tražili su izručenje hrvatskih generala, hrvatskih vitezova trusta vojničkih mozgova koji su predvodili hrvatski naroda u borbi protiv srpske okupacije i zločina. Nažalost opet im pomažu neki Hrvati i izvjesni tisak u Hrvatskoj. Stoga neće biti moguće ni u ovom stoljeću povijesno obraditi stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, možda ni u stvaranju ove sadašnje Hrvatske države, jer će hrvatsku povijest opet pisati neprijatelji NDH, odnosno neprijatelji hrvatske državotvorne ideje.

Jedan od dokaza za ove tvrdnje vidimo i u velebnim proslavama ''Dana antifašizma'', kojeg su ove godine  u Hrvatskoj proslavili bolje nego u bivšoj Jugoslaviji, bolje nego vjerske blagdane - Božić i Uskrs! Ako je NDH bila (1941. - 1945.) ''Hrvatska u nacističkoj Njemačkoj'', onda je bila (1945. - 1990.) ''Republika Hrvatska u nacističkoj Srbiji'' zvanoj ''Jugoslavija'' - u čijem je režimu bila dulje i s većim posljedicama: ono što Srbi nisu ubili i srušili u Hrvatskoj tijekom oslobođenja i stvaranja velike Srbije, to su nadoknadili u spašavanju velike Srbije. Gdje je ovdje matematika, ili logika, ili politička pamet - zdrav razum?  (6)

Zaključna misao

Ne možemo puno, odnosno ne možemo ništa očekivati od Srbije da ublaži svoju ratničku retoriku, da se okane pretenzija, isticanja prava na hrvatske županije i gradove, ali Vlada Republike Hrvatske može odlučno odrediti stajalište (stav) u odnosu na Srpstvo u Hrvatskoj - bez odgađanja:
Treba zabraniti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i oduzeti svu imovinu koju su prisvojili (oteli) za vrijeme Karađorđeve i Titove Jugoslavije;
Treba ukinuti izborne privilegije nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i donijeti zakon o jednakopravnosti državljana u Republici Hrvatskoj, kao što imaju druge demokratske države u svijetu;
Treba uvesti vize za deklarirane četnike u Vladi i u SPC iz Srbije, te zabraniti prodaju hrvatskih poduzeća i nekretnina srbijanskim poduzetnicima;
Treba prestati s financiranjem srpskim ''kulturnim'' i hrvatskim ''dobrotvornim'' društvima koji podržavaju srbizam, jugoslavizam i komunizam, koji njega pokrivaju srpskim ''ćebetom'' (anti)fašizma.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenkoviću, na predstavljanju Programa za drugi mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (11.11.2019.) među ostalim, rekao je: ''Pobjeda na ovim izborima ključna je za nastavak ostvarenja programskih i političkih ciljeva. Ovom pobjedom osigurat ćemo kontinuitet politike koja se temelji na našim vrijednostima - državotvorstva, domoljublja, narodnjaštva (?) i demokršćanstva. To je istinska politika desnog centra koja se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana''.

Da li je moguće Plenkoviću ostvariti sve što ste naglasili ako u vašoj Vladi, koju ''krasi državotvornost, domoljublje, narodnjaštvo i demokršćanstvo, koje se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana'' nalaze uljeze i neprijatelji Hrvatske države okupljeni u čoporima HNS, SDSS i drugih partija? Predsjedniče vlade RH, da Vas podsjetim kako je završila Vlada u Hrvatskoj u čijoj je koaliciji bio Pribičević, da se, nedaj Bože, ponoviti nesretna sudbina u aktualnoj vladi u kojoj je vaš koalicijski partner Pupovac. Ne želim vam također da doživite sudbinu Subašića ili Trumbića, koji je umro, poludjevši, u Londonu.

Knjiga mudrosti ukazuje: Tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora; ona poučava umjerenost i razboritost, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije za ljude. (Murd: 7. 7.)

Imam još jedan prijedlog ili zamolbu, odnosno zahtjev: odustanite od odluke da se u Saboru održi zasjedanje vrha Europskih pučkih stranaka od 19. do 21. studenog ove godine,gdje će nazočiti i predsjednik Republike Srbije četnik Aleksandar Vučić. Takvu sablazanu odluku ne bi donijela nijedna vlada na svijetu. Ostavite Sabornicu, hrvatsku nacionalnu baziliku, na miru, pa makar bila i prazna, odaberite drugu dvoranu za zasjedanje EPS i ograničite Vučiću kretanje u Hrvatskoj i huškačku retoriku. Odvažnom će čovjeku sreća donijeti i veliko priznanje!

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u presdavljanju Programa za drugi mandat, govorila je o nekim dijelovima svoga dosadašnjeg mandata spomenula je inicijativu triju mora. Dodala je da je Hrvatsku pozicionirala u srednju Europu i na Mediteran kamo ona oduvijek i pripada. Program za drugi mandat, u sloganu stoji: ''Hrvatska zna i mora bolje'', sastoji se od sedam točaka: hrvatski razvoj, hrvatski identitet, hrvatska odlučnost, hrvatska pravednost, hrvatska demokracija, hrvatska sigurnost i hrvatski oprimizam.

Poštovana predsjednice, sigurno znate za latinsku poslovicu: da su u kraljeva duge ruke! Stihovi se međutim citiraju i u drugom, zlobnom smislu. (An nescis longas regibus esse manus?) Pretpostavljam da je naša aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović bila svjesna i u minulom mandatu da ''Hrvatska zna i more bolje'', pa zašto niste ostvarili bar jednu točku od sedam gore navedenih u novom Programu? Svaka čast za inicijativu - triju mora i euforiju na svjetskim natjecanjima naših slavni športaša, bez dvojbe zaslužili ste 10+! Doduše, niste mogli ni učiniti značajne promjene, jer se niste oslobodili savjetnika koji su opterećeni s idejama i običajima iz propalog (jugo-komunističkog) režima. Imali ste prilike i mogućnosti učiniti velike promjene u Hrvatskoj i utjecaj u svijetu.  Ali, ''If we're afraid to be different, how can we make a difference in the world?'' (St. Ignatius of Loyola)

Vjerujemo u dobre namjere, ali isto tako vjerujemo u ljudske sposobnosti i odlučnosti za dobra djela, stoga je na potencijalnim kandidatima za predsjedničku dužnost RH, da uvjere hrvatski naroda da su njihove riječi ostvarljiva obećanja, a ne obmane. Neka hrvatski narod odluči tko će ga predstavljati slijedećih pet godina u domovini i u svijetu, a to se treba i može ostvariti samo sa izborom prave osobe i masovnom izlaznošću na izbore. Indolentnost je isto što i izdaja, a to je nacionalni grijeh, jer se s nehajom (baš me briga!) može na vlast doći, strašno je i reći - Milanović, koji bi bio gori od Mesića i Josipovića.

Molim vas, braćo, čuvajte se onih koji prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste! Klonite se njih! (Rim: 16, 17.)

Toronto, na dan Svetog Alberta Velikog, 15.11.2019. Hrvatska je 1669. godine imala sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica!
___________________________

(1) Stevan Moljević: karta ''Homogene Srbije'' (hrvatski-fokus, hr, 07.07.2019.)
(2) hr.wikipedia.org.wiki/velika Srbija
(3-i.ii)Z. Šeparović/A. Mijatović:''Padali su u Jazovku.''(večernji.hr, 30. 03.2019.)
(4)  net.hr/danas ''Beogradski sajam knjiga (25.10. 2019.)
(5)  Jutarnji list ''Irinej dolazi u Hrvatsku'' (09.11.2019.)
(6) Vidi moje opširnije izvješće u Kanadskom Glasniku HSS-a, godina 72., broj         5, 15. svibnja 2001., str. 10

 
 

Pismo preko bare: Ja ovako mislim!

Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!

Amerika jenedavno financirala obnovu srpskog partizanskom doma u Srbu, sudjelovala i Vlada RH!
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. studenoga 2019. u 23.15 sati

Piše Rudi Tomić

                        „Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim, a to ustvari nije“. (Goethe)

Hrvatski narod nije ni svjestan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku Zapadnog Balkana (''regiona'') ili, bolje rečeno - ''Veliku Srbiju.''

Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila moderatorica projekta: ''U potrazi za pravdom u svijetu podjela'' i ''Situacija u Europskoj uniji 15 godina nakon velikog proširenja...'' Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ''Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, na primjer u Hrvatskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac''(1)

Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade - Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ''Hrvaticu'' Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost  (''bratstvo'') katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ''ujedinjenja'' je Potio mortifera / Smrtonosni napitak.

''U školama u Srbiji uči se  da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar 'povijesni srpski prostor'. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike razvijaju ideju o 'naciji-žrtvi', što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su 'rasadnici' nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao 'jezgra srpskog građanskog otpora', koji je za razliku od komunista koji su kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)'. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica'', kaže Dubravka Stojanović (2)

Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ''Bi li Split bio dio Srbije''? On im je odgovori: ''Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.'' Naime, srbofašisti su uvjereni - da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratnih invalida: ''Srbi nikad nisu bili agresori i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (...) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.'' (3)

Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ''uvesti'' Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ''agresori''?, te b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protuzračni sistem ''S-400 trijumf'' i ''Mig-29'' ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ''srpskih etničkih granica''?

''Dani srpske kulture'' u  Hrvatskoj
''Dani srpske kulture'' održavaju se u Hrvatskoj od 15. listopada do 2. studenog jednom godišnje od 2006. u organizaciji Srpskog kulturnog društva ''Prosvjeta''. Program uključuje izložbe, predavanja, koncerte, promocije knjiga, kazališne predstave i filmove. Valjda će netko u Hrvatskoj napraviti popis knjiga i filmova koje su bile predstavljene hrvatskoj javnosti. ''Dani srpske kulture'' financiraju se iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a počeli su 2006. godine zaslugama Stjepana Mesića, pakosnog predsjednika RH i Ive Sanadera licemjernog premijera Vlade RH. ''Važno je da Dani srpske kulture izađu iz Zagreba.(...) Od prošle godine manifestacije se održavaju u Zagrebu i Rijeci, a nadamo se da će slijedeće godine tu ući i Osijek, Vukovar i još neke gradove diljem Hrvatske'', kazao je potpredsjednik riječkog pododbora ''Prosvijete'' Damir Radović za ''Slobodnu Europu.''

Na programu je u centru ''Gavalis'' koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ''Rujanfest'', prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju. Radović je odgovorio: ''Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ''Rujanfestu'' je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.'' (4)

Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ''otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje'' u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske - jer znaju što čine!

Portal ''Slobodna Europa'' navodi da je to ''jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ''Prosvjeta''. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati.

U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i natovoj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljima Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go...ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti! Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvatske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda. Skupine ili pojedinci koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ''Srpske Krajine'', kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protiv hrvatskih branitelja. Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.)

Na prostorima bivše Jugoslavije nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvatsku u razdoblju od 1945. do 1990. godine podignuto je 6000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvatskoj spomen obilježja posvećeni: ''Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu'', Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske?

Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ''Narodnooslobodilačke borbe'' u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprotiv, za obnovu ''spomen-doma'' u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH! Kohorst je tom prilikom naglasio: ''Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društvenog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resurs u vašoj zajednici (...) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.''

Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s financiranjem ''važanoga objekat'', koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ''da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.'' (5)

Dani jada hrvatskog naroda

''O, jadna moja Domovino, već decenijima si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju...

Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno - ostat će im samo 'bežanje'! (6)

Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella - dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju! Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da ne pohitaju masovno u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio pod ruku, tome smo očevici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera, (s kojima častan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW!

Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005. do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35,6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com. Nezakoniti financijski odljev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su više od 35,6 milijardi USA dolara, što predstavlja 73 % hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com.

Najodgovornija institucija za najveće problema društvene i gospodarske krize je hrvatsko sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlament filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15 % BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajeno 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37,8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.'' (7)

Hrvatska je kronični bolesnik

Uz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastrofalnom sudstvu, gospodarstvu, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20 %, Vukovarsko-srijemskoj 19.44 % te Ličko-senjskoj 18.18 %, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju - nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu.

Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja rješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova - lažna obećanja.  Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje.

SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom posjetu Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ''to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali'', kaže Milanović.

Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ''slučajne države'', u kojoj je bio ''građanski rat''? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama čiji je kandidat Milanovića - zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan!

Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godine. Ako nekoga zanima čovjek sa ''karakterom'' neka pročita, ili pokuša pročitati, ''Zoranizmi'' koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ''biserima'' ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8)

Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ''Privremeni'' iseljenici iz Hrvatske lani su poslali više od 17,8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da ne ode u stečaj, kao što su bile Grčka i Argentina.

Zaključna misao

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti, odbacio je SDSS Statut Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ''Ovo smatram činom agresije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru'.- rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji.

Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i prosrpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali ''ustašom'', a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste! Godinama su sudovi i mediji progonili Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH.

''Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje ponavljati'.- rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima.

''U suvremenoj Hrvatskoj problemi ćirilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali 'ovo je Srbija'
Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je 'ćirilica u Hrvatskoj', onda pokažite sliku iz Vukovara 1991: mecima uništena ploča s natpisom 'Ulica Stjepana Radića' i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom 'Ulica Puniše Račića'..." (9)

Svi problemi u Hrvatskoj s ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ''dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama'', veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i - Srbijom, mogu se riješiti na izborima s izborom prave osobe za predsjednika Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referendumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima. Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19)

Na Dušni dan, 2019. Toronto
Izvori:
1) https/direktno.he/vesna-pusic-na srpskoij-televiziji...
2) https/fenix-magazin.du/djeca-u-srbiji-uce-da-je-dubrovinik...
3) https:/braniteljski.portal.com/ivica'ducic'-mali'slobo'laye...
4) https:/narod.hr/dani-srpske-kulture-u-hrvatskoj...
5) https:/maxportal.hr/dapic-pisao-veleposlaniku-sad...
6) https:/hrvatskonebo.org/o'jadna'moja'domovino...
7) https:/bezcenzure.hr/nije-tocno-da-nema-novaca...
8) https:/direktno.hr/zoranizmi-biseri-zorana-milanovica..

9) https:/dragovoljac.com/vokovar-da-se-bolje-razumijemo...
 
 

 U susret izborima

Poruka iz dijaspore kandidatima za predsjednika RH

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. rujna 2019. u 17 sati

PORUČUJE: Rudi Tomić

   Hrvatski narod je u Domovinskom obrambenom ratu oslobodio većinu vlastitoga teritorija od srpsko-crnogorskih agresora i JNA, te na ruševinama i razbacanim kostima poginulih hrvatskih branitelja utemeljena je neovisna i demokratska Država (Republika) Hrvatska koja je priznata u svijetu i članica je: UN-a, NATO-a i EU-e.

   Ali, i pored ovih činjenica, Hrvatska je još i danas u ratu, nakon 25 godina od velebne pobjede u Oluji nad stoljetnim neprijateljem: srpskim fašizmom i pravoslavnim šovinizmom. Srbija više ne vodi rat vatrenim oružjem ''do nestanka našeg ili vašeg'' jer su bili smrtno poraženi u dva rata: NDH-a (1941) i Domovinskom obrambenom ratu (1991.), sada nasrću verbalno i vizualno, što je u današnjim društvenim informacijskim komunikacijama opasnije od ubojitoga oružja jer nije usredočeno na ruševine nego na državotvornu ideju i suverenitet hrvatskoga  naroda. To je novi oblik srpske agresije na Hrvatsku.

   Srbokomunisti i hrvatski veleizdajnici imali su dosta vremena i mogućnosti da se organizirano rasporede u sve društvene, kulturne, športske i vladajuće strukture, posebice u promidžbeni aparat u Hrvatskoj, te i nakon raskomadane voljene im Jugoslavije i poraženih četničkih i srpsko-jugoslavenskih  oružanih snaga, uspjelo im je zadržati sredstva komunikacija i ključne položaje u poduzećima, školama i sveučilištima kao i vodeće položaje u politici i u Vladi. Umjesto da hrvatski narod slavi slavnu pobjedu, mora se i danas braniti od srpske agresije, državne vlasti i od pravosuđa u RH zbog isticanja stoljetnih nacionalnih i vjerskih znakovlja i pozdrava u svojoj domovini!

   Hrvatskomu je narodu  nametnut ''osjećaj krivnje'' zbog rušenja četničko-kraljevske i četničko-komunističke Jugoslavije, te stalno iznose neka ''nova istraživanja o počinjenim zločinima nad nevinim  srpskim pučanstvom u Hrvatskoj''. Ako bismo sabrali sve ''ubijene Srbe u Hrvatskoj'', prema statistici koja je ''ispečena'' u Beogradu i Banjoj Luci, a konstantno se potencira u medijima u RH, došli bismo do zaključka da su Hrvati ''ubili više Srba'' nego što su Rusi ubili Ukrajinaca. Po toj logici danas bi bilo manje Srba u Srbiji nego Crnogoraca u Crnoj Gori. U matematici nema nagađanja: 2 + 2 = 4. Srpsko pravoslavlje u Republici Hrvtaskoj i peta kolona ''ukazuju'' hrvatskomu narodu i svjetskoj javnosti da je u Hrvatskoj ''oživjelo ustaštvo'' i da se na javnim skupovima čuje poklik ''Za dom spremni'' što podsjeća na NDH i  ''potiče mržnju i daje povod za nove zločine nevinog srpskog stanovništva u Hrvatskoj''.

Ustaštvo je odgovor velikosrpskomu fašizmu

   Nikola Stojanović poznat je kao autor članka ''Srbi i Hrvati'', odnosno po ultimativnom naslovu ''Do istrage naše ili vaše'', odnosno ''do nestanka našeg ili vašeg'', u članku uz ostalo navodi sljedeće teorije:
''Srbi i Hrvati su po mišljenju nekih, dva plemena istog naroda; po mišljenju drugih, dva posebna naroda (narodnosti), po mišljenju trećih, jedan narod, jedno pleme. Pleme nastaje u vremenu pre ustanovljenja države, a narod nastaje u državi incijativom jednog plemena. Ta se uloga pripisuje u našoj istoriji plemenu kojim je upravljao Sveti Nemanja, ali i iza toga  imamo i suviše primjera koji pokazuju da srpske velmože nisu htele ili nisu mogli shvatiti zajednicu interesa svih krajeva, bez kojih nema govora o trajnom političkom jedinstvu. Politički je Srbe ujedinila zajednička obrana na Kosovu i kasnije zajednička sudbina robovanja jednoj istoj vlasti. Kulturno jedinstvo, kome je udario temelj Sv. Sava, ogledao se najbolje u toj veličanstvenoj odbrani i u kasnijim stapanju srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdvojivu, divnu sastavnu - demokraciju s aristokratskim ponosom. U tome leži važnost kosovskog polja, u tom smislu srpski poraz na Kosovu znači jednu veliku pobjedu...'' (1)  

Hrvati dakle nisu ni pleme ni poseban narod. Oni se nalaze na prijelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost, dakle do (identitetskoga) nestanka jednoga od tih dvaju naroda (stranke). Stojanović nije nimalo sumnjao da će u toj beskompromisnoj borbi Hrvati ''podleći'', a da će Srbi biti pobjednici, jer im to garantira i ''proces opšte evolucije'', ''prirodna životna snaga'', te konačno ''nadmoćnost na bojnom polju''. S druge strane, tvrdio je da Hrvati ''nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života'', kao ni ''svijesti o zajedničkoj pripadnosti'', te da ''u tuđim slugama gleda ideal pa će i sami postati sluge''. Stojanović je kasnije zdušno sudjelovao u stvaranju jugoslavenske države i nacije, pa s dosta sigurnosti možemo predmnijevati kako je cijeli jugoslavenski pothvat razumijevao kao ''istragu'' u ''proširenoj otadžbini''... ''Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše, jedna stranka mora podleći. Da li će to biti Hrvati, garantiraju nam njihova manjina, geografski položaj, okolnosti, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kojoj ideja Srpstva znači napredak..''  

   Posrbljivanje Hrvata dakle po Stojanoviću, i dosadašnjim vladama srpskočetničke i četničkopravoslavne vrhuške u Beogradu, nije dovoljno, i po njima Hrvati u potpunosti moraju nestati jer je to ''evolucijski neizbježno''.  (2)

Svemu je kriva izvršna vlast u Hrvatskoj

   Zašto je trebalo prodati hrvatski tisak, hrvatske telekomunikacije, hrvatske banke i mnoga hrvatska poduzeća strancima nakon što smo prvi put u povijesti imali sva ta sredstva u svojim - hrvatskim rukama? Sada kada nemamo hrvatskoga dnevnoga tiska i hrvatskih TV-kanala u RH ''Jednostavno Beograd, a posebice sadašnja vladajuća garnitura hrvatsku politiku vuče za nos, a Zagreb sve to poslušno prihvaća. Zato je u toj eskalaciji popustljivosti mogao i doći do zahtjeva Aleksandar Vučić da od Hrvatska više  ne etiketira rat sa Srbijom kao 'velikosrpsku agresiju'. Gdje to ima u bogatoj svjetskoj ratnoj povijesti da gubitnik nalaže pobjedniku kako će karakterizirati međusobni ratni sukob? Bez obzira što Srbija ustrajava okrenuti budućnost u odnosima s Hrvatskom, za hrvatske političare postoji donja granice koju ne smiju prijeći. Nema budućih dobrih odnosa dok se ne riješe problemi proistekli iz velikosrpske agresije, a u tom pitanju Srbija koja je u toj agresiji poražena diktira na razne načine hrvatskoj pobjedničkoj strani uvjete i ograničenja. S takvom politikom ni Kolinda Grabar Kitarović ne može računati na drugi mandat, a ako ga ona ne dobije na drugi mandat u HDZ-u ne može računati ni sam Andrej Plenković.'' (3)

  Jutarnji list (politički barometar u RH) objavio je 14. kolovoza članak s naslovom ''Jutarnji u posjedu predsudske odluke koje bi trebali podržavati svi hrvatski prekršajni sudovi ''Za dom spremni'' kažnjivi i u pjesmi ''Bojna Čavoglave'' koju potpisuje Slavica Lukić, nevjenčana supruga SDSS-ova predsjednika Milorada Pupovca i koalicijskoga partnera HDZ-a u Vladi Andreja Plenkovića. ''Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdrav 'Za dom spremni', odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u makarskoj zapjevao 'Čevoglave', postaviši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja je se godinama valja našim medijima.'' (4)

   Rado bismo donijeli barem odlomke od svih autora koji su reagirali na presudu Siniše Senjanovića, koji ne skriva svoje četničkopartizanska zastranjenja u hrvatskom pravosuđu, ali s obzirom na veliki broj članaka, iskaza i prikaza trebalo bi objaviti u knjizi, jer je riječ o plebiscitarnoj odluci - Za dom spremni, s kojim se Hrvati stoljećima diče i pozdravljaju. Kako itko može tražiti ili zabraniti hrvatskomu narodu da bude spreman braniti svoj dom i domovinu? Čaša je prelivena!

Važnost ustaštva u Nezavisnoj Državi Hrvtaskoj?

   Nakon masakra hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini, gdje su 20. lipnja 1918. god. ubijeni Đuro Basariček i Pavao Radić, a smrtno ranjen Stjepan Radić koji je od posljedica atentata umro nekoliko tjedana kasnije. To je bio zločin bez presedana u svjetskoj povijesti. Netom nakon dolaska hrvatskih zastupnika s posmrtnim ostatcima iz Beograda u Zagreb dr. Ante Pavelić je izrekao poznatu uzrečicu: ''Na ljutu ranu ljutu travu'' što je bio odgovor Srbiji za ubojstva i progone hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i konačno ubojstvo hrvatskih zastupnika u Beogradu. Dakle, srpski fašisti osnažili su ustaštvo, njegovu važnost i značaj za vrijeme NDH-a i općenito za budućnost opstanka hrvatskoga naroda i samostalne i slobodne države Hrvatske.

   ''Ustaštvo, kao povijesno oličje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama, gubeći neprestano svoj stranačko-politički značaj kojeg zapravo nikada nije ni bilo. Ovakav razvitak imao je svoje unutrašnje i vanjsko-političke razloge kako se država nalazila u ratu koji se odvijao na vlastitom teritoriju, to je bilo prirodno i nužno davati svemu značaj vojničkog jačanja i osiguravanja. Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koje bi bez smetnja izvršavale sve što njemački ratni stroj zahtijeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane Talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nailazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom i protiv željezne garde.

   Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripadnosti na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (5)

   U čem ovdje netko može naći mržnju hrvatskoga naroda, bilo vjerskoga, nacionalnoga ili rasnoga, kao i druge različitosti? Hrvatske vlasti su odgovorne, što su nakon veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu okuražili srpsku nacionalnu manjinu s privilegijom da tri (3) srpska zastupnika bez izbora sjede u Hrvatskom saboru i odlučuju o budućnosti hrvatskoga naroda. Konkretno, srpska nacionalna manjina u koaliciji drži vladu HDZ-a i premijera Andrija Plenkovića na vlasti. Kako je moguće da srpski zastupnici u Hrvatskom (državnom?) saboru za vrijeme proslave Dana pobjede i Oluje, idu u Bačku Palanku gdje se uspoređuje Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, na što je Plenković reagirao da je Vučić ''malo pretjerao''. A trebalo je protjerati srpsko veleposlanstvo iz Hrvatske i pozvati hrvatsko i Srbije. Točka.

Opet su Srbi ''ucviljeni'' u Hrvatskoj!

   Prije nekoliko dana došlo je do incidenta u srpskom kafiću u okolici Knina gdje su bili okupljeni tamošnji Srbi koji su navijali za ''Crvenu zvezdu'' koja je igrala u Bernu protiv tamošnjega kluba ''Yung Boysa''. Ovaj čin, bez obzira čim je bio izazvan, doveo je do fizičkoga napada i materijalne štete, ali sve je to medijski napumpano kao da su hrvatski gerilci upali u srpski kafić čiji je vlasnik Boris Petko nekada bio pripadnik Martićeve milicije ''SAO Krajine'', te da je sudjelovao u ispitivanju i mučenju zarobljenih hrvatskih redarstvenika. Budući da hajka protiv zabrane pozdrava Za dom spremni nije donijela očekivane rezultate, dapače pozdrav je više učvršćen u izričaju nego ikada ranije. Nije li to eventualno dalo povoda da se među Hrvatima nađe netko tko bi izveo ovakvu očevidnu akciju, da se može na osnovi toga pokrenuti novi postupak protiv mržnje, za što je svemu kriv taj ''zloćudni'' pozdrav Za dom spremni. Ovo je samo pretpostavka, ali ima vjerojatno valjanih razloga jer je Petkov kafić poznat po okupljanju lokalnih četnika i u kojem se mogu čuti četničke pjesme i vidjeti izložene Dražine fotografije. Petka se čak dovodi u blisku suradnju s osuđenim ratnim zločincem ''kapetanom Draganom'', s optužbama protiv Hrvatske i Hrvata zbog lokalnoga incidenta gdje su se oglasili i državni predstavnici Hrvatske i Srbije.

   Predsjednički kandidat Zoran Milanović ocijenio je incident u Uzdolju kako ima obilježje terorizma jer je zastrašivanje, a ne samo fizičko nasilje i pozvao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da poduzme ljudski i politički rizik te nešto kaže u traumatičnoj situaciji. Dočim, Milanović nije našao potrebnim da posjeti Gračane na dan posljednjih ispraćaja 294 hrvatske osobe ubijene na kraju Drugoga svjetskoga rata. Ali našao je za potrebno reći: ''Zar se opet vraćamo u 45.?'' 

   Pupovac je pak zaključio: ''Nije se tu radilo o obračunu navijača'' te je sa srpskim predstavnicima SDSS nabrojio sve napade na Srbe u posljednje vrijeme i zaključio: ''Nama je dosta.'' Dosta je i Hrvatima Pupovca i SDSS-ovaca koji dobivaju upute iz Beogrda kako treba držati nacionalnu napetost zbog navodne  ''diskriminacije srpske nacionalne manjine'' u Republici Hrvatskoj.

   Srpski predsjednik četnik Aleksandar Vučić napad na srpski kafić ocijenio je strašnim i obećao da će svomu narodu koji živi u Hrvatskoj pomoći kako najbolje može: ''Danas ih love po kafićima i gledaju tko navija za Zvezdu, a to su strašne stvari. Mi ćemo gledati što sve možemo učiniti kako bi pomogli svome narodu.'' Vučić je obećao ''pomoć'' Srbima u okupiranoj Glini koja im nije ništa dobroga donijela. Vučić je objavio i novu strategiju te nabavlja oružje u slučaju da netko od susjeda izvrši agresiju na Srbiju!

   Žestoka je, najžešća dosad, reakcija dr. Mate Palića na ponašanje Hrvatske i odgovor na izjavu srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića da ''razumije oružanu pobunu 1991.'' i pokušaj realizacije projekta Velike Srbije. Oglasio se i četnik Aleksandar Vulin, ministar obrane RS, s izjavom: ''grešili su komunisti posle rata, a posebno srpski komunisti, što sve ustaše nisu kažnjene bar istom sudbinom kao ostali zločinci u Bleiburgu. Da su tako komunisti uradili, ne bi bilo pokušaja pravdanja ustaša i ubijanja srpske dece u izbjegličkim kolonama u građanskom ratu u Hrvatskoj'', rekao je Vulin.

''Jedina ispravna reakcija na takve izjave srpskoga predsjednika (i ministra obrane) je povlačenje veleposlanika iz Beograda i blokada njihova ulaska u EU. Međutim, za takav potez trebamo državnika, a ne poltrone'', komentirao je dr. Palić, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Osijeku.  (6)

Zaključna misao

   ''Očito, nekima je stalo do očuvanja Titova mita. Neki imaju za to i dobre razloge, ali ne i Hrvati. Naime, Srbima je Tito stavio  (barem za jedno vrijeme) Beograd na kartu svijeta. Bilo je to mjesto gdje su se vrzmale vođe ''nesvrstanih'' i špijuni iz cijeloga svijeta. Tih godina u ovom dijelu Europe kao da se ništa nije događalo između Beča i Beograda. Danas je Beograd tamo gdje mu je i mjesto. BiH muslimani mogu biti zahvalni jer Tito nije obnovio Banovinu i dao im je naciju. Isto tako i Makedonci. A Hrvati ga mogu pamtiti po trima velikim ''zaslugama'' koje simboliziraju: Bleiburg, Stepinac i Karađorđevo 1971.! Ovo troje je sasvim dostatno da Tito kod Hrvata ostane u pamćenju po zlu, i ne dopuste da ih njegov zloduh i dalje progoni i dijeli.'' (7)

   Neznanje je samoubojstvo jer u današnjim prilikama nitko ne može reći da nema mogućnosti pročitati i naučiti barem ono najosnovije iz povijesti hrvatskoga naroda koja ujedno određuje sudbinu hrvatske države i naroda.

   ''Često slušamo priču da se u školama ne uči dovoljno o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, pa smo stoga pogledali udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije 'Koraci kroz vrijeme', (Školska knjiga, 2018., 4. izdanje), kojeg su sastavili Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, a na čijoj naslovnoj stranici dominira  'svemirac' umjesto recimo 'hrvatskog branitelja'. Odmah sam primijetio da je u tom udžbeniku prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman samo na dvije fotografije, dok su recimo Titovi portreti daleko brojniji. Ima neka slika četnika, ali ni jedna nekog hrvatskog branitelja. (Jedino je posebno izdvojena fotografija i kraći životopis novinara Siniše Glavaševića). Kako predajem na Sveučilištu, primijetio sam da studenti ne znaju esencijalne stvari iz hrvatske povijesti. Očito je da su u srednjim školama premalo izučavali Domovinski rat i procese stvaranja hrvatske države te da treba povećati satnicu. Još je lošija situacija kad ih pitate o lokalnim sukobima u ratu. Manje-više  svima je poznata bitka za Vukovar, ali gotovo ništa ne znaju o borbama za Osijek, Vinkovce, Zadar..', rezultat je provedene ankete koju je proveo  znanstvenik Miljenko Brekalo.'' (8)

   Zaključit ću ovaj osvrt mislima jednoga od najvećih hrvatskih intelektualaca, ideologa i političar dvadesetoga stoljeća - prof. Ivana Oršanića, kojega smo u hrvatskoj političkoj emigraciji doživljavali kao modernoga Starčevića jer je novim elementima hrvatski nacionalizam i državljanstvo osnažio ideološko bogatstvo Oca Domovine dr. Ante Starčevića.

   ''Dok mi za sve naše politike, političare, ideje i stavove intelektualaca nalazimo samo hvalospjeve i isprike, a za sve narode svijeta samo napadaje i optužbe, dotle mi ne možemo govoriti da smo definitivno ušli u fazu hrvatske političke apsolutnosti iz faze hrvatskog idejno-političkog relativizma i indiferentizma. Dok bilo koji slobodni hrvatski intelektualac može biti, na primjer, djelatni Jugoslaven, bez obzira na to da li je političar, stručnjak ili umjetnik, a da pri tome ne biva označen i osuđen, dotle naša politika ne zna što je to odgovornost prema apsolutnoj ideji naroda.'' (9)  

   Ovdje iznesene misli i činjenice su poruka dijaspore kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske, po čem će biti vrednovani kandidati i njihova predizborna obećanja hrvatskomu narodu. Nužno treba u Republici Hrvatskoj mijenjati Ustav i donijeti nove zakonske odredbe u odnosu na neprijateljsku Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, oduzeti joj sve ono što su dobili za vrijeme Jugoslavije, Karađorđeve i Titove, i vratiti Katoličkoj crkvi u Hrvata. Treba također ukinuti status ''nacionalnih manjina'', jer Hrvatska je država hrvatskoga naroda i njenih državljana koji mogu biti po nacionalnosti: Turci ili Grci, Srbi ili Romi, Bošnjaci i drugi, te po vjeri: katolici, pravoslavci, muslimani, protestanti ili ateisti. Dakle, u Hrvatskoj svi koji imaju hrvatsko državljanstvo imaju pravo birati i biti birani u sve državne ustanove i institucije. Ako su jedni građani privilegirani, onda su drugi diskriminirani, a u današnjim okolnostima hrvatski je narod diskriminiran u svojoj domovini, dok vladajuća vrhuška uporno radi na ostvarenju asocijacije Zapadnoga Balkana.

   Ako potencijalni kandidati za predsjedničko prijestolje nemaju nakanu putem referenduma izmijeniti ustavne propuste i zakonske odredbe koje su na štetu hrvatskoga naroda, onda ne trebaju očekivati da će ih narod izabrati za svoje predstavnike.  Treba također naglasiti važnost Katoličke crkve u Hrvata i služiti Bogu po uzoru blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, a ne oponašati bezbožnost europskoga socijalizma.
Hrvatsko je geslo: Bog i Hrvati!

Izvori:
(1) Srbobran, 23.08.1902.
(2) hr.wikipedia.org.
(3) Vjekoslav Krsnik, komentar 22.08.2019.
(4) Josip Jović, hrsvijet.hr, 21.08.2019.
(5) Ivan Oršanić, Vizija slobode 1979., str. 258. - 259.
(6) maxpotral.hr, 25.08.2019.
(7) Ante Čuvalo, nedjelja.ba, 25.08.2019
(8) Mladen pavković, Braniteljski portal, 15.08.2019.
(9) Ivan Oršanić, Vizija slobode, str. 378.

 
 

Pogled na Hrvatsku

Duhovna i domoljubna lijenost Hrvata

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. srpnja 2019.

Piše: Rudi Tomić

Lijenost i malodušnost su uzroci što toliko ljudi, premda ih je priroda već
odavno oslobodila tuđeg vodstva, ipak rado doživotno ostaju nedorasli i što je drugima tako lako da im se nametnu  kao staratelji (Emanuel Kent).

Lijenosti se skrivaju, zbog sramote, u drugim slabostima od kojih je najpoznatija - odgađanje. Lijeni ljudi neće priznati da su lijeni nego traže izgovor u odgađanju i u odugovlačenju.
Lijenost nije samo razvidna u osobnom pogledu: ljenčarenje, nerad, danguba, ili ''nesposobnost'' za inu učinkovitost, nego lijenost i tromost slove kao jedan od Sedam smrtnih grijeha. Lijenost, koja je za neke ljude stil življenja, svima nama predstavlja izazov. No, Biblija jasno kaže da je lijenost grijeh, i to smrtni grijeh, i to zato što je Bog odlučio da ljudi rade. ''Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar'' (izreka 6:6) Sv. Pavao je rekao: ''Ako netko neće raditi, neka i ne jede.''

Duhovan lijenost

Biblija mnogo govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: ''Ljenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke biježe od posla'' (21:25); voli san: ''Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj'' (26:14); daje izgovore: ''Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'' (26:13); krati vrijeme i energiju: ''Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa'' (18:9).
Izreke nam također kažu što će se na kraju dogoditi s lijenima: Lijena osoba postat će slugom (ili dužnikom): ''Marljiva ruka vlada, a nemarna vodi u podložnost'' (12:24); budućnost mu je mračna: ''Lijenčina niti ore niti sije: u doba žetve on traži i ništa nema'' (20:4); može osiromašiti: ''Uzaludna je želja lijenčine, a ispunit će se želja marljivi'' (13:4 KJV).
Spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. ''To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao'' (Ef. 2:8-9). No, vjernik može postati besposlen ako u zabludi vjeruje da Bog ne očekuje ploda od preobraženog života. ''Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Isusu Kristu radi djela ljubavi koja Boga unaprijed priprema da u njemu živimo'' (Ef. 2:10). ''Kršćani nisu spašeni djelima, ali ipak pokazuju svoju vjeru djelima'' (Jak 2:18). Vjera bez djela je mrtva. Lijenost gazi Božje namjere, a to su dobra djela: međutim, ''Gospodin daje snagu kršćanima da pobjede sklonost tijela ka lijenosti dajući nam novu narav.'' (2 Kor 5:17) - www.gotquestions.org
Biblija također kaže da su duhovne osobe sretne. ''Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.'' (Mt 5:3). Riječi iz poslanica pokazuju zašto je važno da budemo duhovni. Ondje stoji: ''Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.'' (Rim 8:6). Ako smo usredotočeni na duhove stvari, već sada možemo biti u miru s Bogom i sami sa sobom, a imamo i nadu u vječni život. Dakle, u duhovnosti nema bludnosti, nema sebičnosti, nema mržnje i nema - duhovne lijenosti. Crkva u Hrvata ima veliku odgovornost za odgoj hrvatskog naroda, ne samu u duhovnom nego i u nacionalnom pogledu. Treba slijediti primjere hrvatskih dušobrižnika, mučenika i svetaca, od svetog Jeronima do blaženog Stepinca. Ne zabravimo, da i naši propusti spadaju u smrtni grijeh. Oče, priznajem grijeh svoje duhovne lijenosti!
Hrvatski narod treba čvrstu duhovnu obnovu i živjeti u skladu Božjih zapovijedi; moliti se riječima, ali i činiti dobra djela; voljeti svoju obitelj, svoj hrvatski narod i svoju domovinu - Hrvatsku. Nitko ne voli domovinu što je velika, već jer je njegova. (Sen. E p. 66,26.)

Domoljubna lijenost

Za razliku od duhovne lijenosti, domoljubna lijenost nije jedna od Sedam smrtnih grijeha, ali ima smrtonosne posljedice. Domoljubna lijenost je presuda hrvatskom narodu za gubljenje slobode, uvođenje diktature, diskriminacije, pljačke, kriminala i osiromašenje, a na kraju i - osobna propast. Hrvatski je narod u svojoj dugoj i burnoj povijesti pokazao i dokazao koliko je presudno domoljublje u obrani hrvatskog pučanstva i prostora na kojem obitava u svojim nacionalnim posebnostima i državnim granicama.
Primjera radi, kojima smo još živi svjedoci, 1941. godine domoljublje je bilo najubojitije oružje protiv neprijatelja - Srbije, i na ruševinama krvave srpsko-četničke Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska u svojim povijesnim i etničkim granicama. ''Nitko drugi osim njih (ustaša) nije na tako jasan način izrazio plan uspostave samostalne hrvatske države, koja bi okupljala sve povijesne hrvatske zemlje. Pored današnjeg hrvatskog teritorija, priželjkivana bi ustaška Hrvatska obuhvaćala još cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu, istočni Srijem i Baranju, a u nekim planovima čak i Sandžak, Prekomurje te Bačku''. (večernji.hr) Naime, Srbo-četnici i partizani su imali ''bolji plan'': okupirati Hrvatsku i utopiti u jugoslavenske odnosno velikosrpske ''povijesne granice.''
(Anti)fašisti u RH govore samo o ustašama, a ne i o domobranima! Domobrani su bili hrvatska vojska (1868. - 1918.), a također bili su regularna vojska u NDH, koji su s dragovoljcima i povratnicima - ustašama, branili hrvatski narod od zakletog neprijatelja Srbije, srboslavlja i četništva, kojem su se pridružili domaći veleizdajnici u partizanskim četama, a udruženi neprijatelji NDH bili su pomagani do nacističke Njemačke, fašističke Italije i komunistička Rusije, a pri kraju rata i od Zapadnih saveznika predvođeni Englezima i Amerikancima. Protiv ovakve i ovolike neprijateljske vojne sile ne bi ni današnja Amerike, Kina ili Rusija mogla održati četiri godine u krvavom obrambenom rata, koliko se je uspješno održala NDH.
Uzrok hrvatskoj tragediji 1945. godine bila je također od velikog značaja - veleizdaja u Hrvatskoj. Da su, kojim slučajem, u NDH hrvatski partizani digli ustanak za rušenje tadašnjeg hrvatskog (''ustaškog'') režima i sa Saveznicima uspostavili hrvatsku komunističku vlast u Hrvatskoj, ne bi došlo do masakra, pokolja, ubijanja i krvoprolića mnoštva hrvatske vojske i civila od Bleiburga do Delčeva, niti bi u Teheranu bila stvorena velikosrpska partizansko-komunistička Jugoslavija.
Također, 1991. godine, na isti načim, hrvatsko domoljublje je imalo atomsku snagu protiv okorjelog i krvavog neprijatelja - Srbije, i na ruševinama Teheranske (Savezničke) komunističke četničko-partizanske Jugoslavije, u Domovinskom obrambenom ratu utemeljena je neovisna i demokratska Republika Hrvatska. Ali, opet sticajem okolnosti i utjecajem međunarodnih zajednica, Hrvatska je zemljovidno prepolovljena, ne samo što je na hrvatskim prostorima stvorena nova ''država'' Bosna i Hercegovina, nego su odvojeni mnogi pogranični dijelovi Hrvatske u korist Srbije, Crne Gore i Slovenije. Da slučajno Grčka graniči sa Hrvatskom vjerojatno bi dobila ''gratus'' komad hrvatske površine.

Svi predsjednici/a RH

Nakon velebne pobjede u Domovinsko obrambenom ratu, nakon gromovite Oluje, koja je zablistala u Hrvatskoj i u svijetu, domoljublje je doživjelo stagnaciju - mirovanje, zastoj, pomanjkanje razvoja i ponosa. Posebice nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana (10.12.1999.) - pošla su hrvatska kola nizbrdo.
Izborom Stjepana Mesića za predsjednika RH, koji je punih 10 godina vladao (od 18. II. 2000. do 18. II.2010.), vratio je Hrvatsku (mentalno) u nove jugoslavenske vode - Zapadni Balkan. Stjepan Mesić, sotona s bradom i kravatom, je jedina osoba koja je bila na svim najvišim dužnostima u Hrvatskoj, naime, postao je prvi predsjednik vlade RH, te predsjednik Hrvatskog sabora i od 2000. do 2010. bio je drugi predsjednik RH, a bio je i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ prije njenog raspada 1991. godine. Sotonskom snagom zaveo je hrvatski narod i postao: Vođa slijepi, koji ocjeđuju komarca, a devu proždiru. (Mt 23, 24.) Dakle, oči su beskorisne kad je um slijep!
Domoljubna lijenost osramotila je hrvatski narod do najniže ljestvice ljudskog ponosa, dopustivši Mesiću, hrvatskom Vitniku Quislingu, da obnaša takve i tolike dugogodišnje državničke dužnosti u RH. Nenadoknadiva je šteta. (Damnum irreparabile.)
Domoljubna lijenost je odgovorna i za izbor Ive Josipovića za predsjednika RH, koji je bio na dužnosti pet godina (od 18. II. 2010. do 18. II. 2015.) i dodatno je osnažio, udbaštvo, komunizam, jugoslavenstvo, (anti)fašizam, srboslavlje i ateizam, i ojačao srpsko-četničko pravoslavlje. Josipović je na Pantovčaku bio je Quisling kao i Masić, koji su u Hrvatskoj zaslužili sličnu ''nagradu'' kakvu je dobio Vitkun Quisling  1945. u Norveškoj.
Konačno, izborom Kolinde Grabar - Kitarović, koja je na dužnosti od 19. II. 2015., prva je hrvatska predsjednica i četvrta osoba na dužnosti predsjednika RH, Bila je izabrana dobrim dijelom volje hrvatskih domoljuba, hrvatskih branitelja i naroda općenito, koji su se trgnuli iz ''zimskog sna''. Očekivanja su bila velika. Mnogi su mislili, među njima i ja osobno, da će Kolinda Grabar-Kitarović biti u Hrvatskoj što je bila Golda Meir u Izraelu, ili Margaret Thatcher u UK - nacionalna državnica i političarka svijetskog glasa.
''Ako se netko hvali da su mu preci bili partizani, kod njega nešto nije u redu. To se vidi i kod aktualne hrvatske predsjednice koja se je svojevremeno hvalila da su joj nono i nona (hrv. djed i baka) bili u partizanima. A zašto sam, netko će reći, toliko oštar'', pojasnio je urednik Hrvatskog Fokusa, te nastavio: 'na osnovi onoga kako se Kolinda Grabar-Kitarović kameleonski ponaša. Ne treba ići daleko, dovoljno je pogledati kakve je neistine i opasne laži izrekla u kratkoj čestitci za tzv. Dan antifašističke borbe. Uoči 21. lipnja ove godine je 'čestitala' lažni i nepostojeći ustanak tamo u nekoj šumi kod Žabna pored Siska:
'Svim hrvatskim državljanima čestitam Dan antifašističke borbe 22. lipnja. Veliki dio hrvatskog naroda i građana drugih nacionalnosti opredijelio se tijekom Drugog svjetskog rata za antifašistički otpor okupaciji sila Osovine. Odlukama ZAVNOH-a uspostavljena je Federalna Država Hrvatska u sklopu bivše federativne državne zajednice bila je izraz kontinuiteta i težnje hrvatskih antifašista za očuvanje hrvatske državnosti, postavši državnopravnom osnovom za proglašenje i međunarodno priznanje samostalne Republike Hrvatske, koju smo obranili i oslobodili u Domovinskom ratu, kao povijesni izraz trajne težnje hrvatskog naroda za  neovisnom državom'. Kao da je čestitku pisao Tomislav Jakić! Niti on ne bi izrekao toliko fraza i laži!'' Marijan Majstorović (hrvatski-fokus.hr)
Zašto se je hrvatski narod borio od 1991.do 1995. godine kada smo već imali od ZAVNOH-a uspostavljenu Republiku Hrvatsku, koja je u Jugoslaviji bila ''izraz kontinuiteta i težnje za očuvanje hrvatske državnosti''? Ova teza nije za disertaciju, jer nju ne bi mogao obraniti ni Mesić, koji kaže da radi osamostaljenja Hrvatske ''nije trebalo rušiti Jugoslaviju'', čak ni Manulić, koji uvjerljivo tvrdi da ''u Jugoslaviji nije bilo nepravde.''!

Zaključna misao

Znamo kakve su posljedice ostavili predsjednici RH od 2000. godine do sada, a zbog neizvjesnih izgleda za budućnost, hrvatski narod bi trebao biti veoma  zabrinut, kako se ne bi, ne daj Bože, ponovo ustoličila osoba u Titovoj jazbini - Pantovčaku, koja bi u ovim najkritičnijim vremenima odvela Hrvatsku u završnu fazu - samouništenja.
Nakon stoljetnih iskustava u zajednicama s drugim narodnim ili međunarodnim udruživanje, bilo to pod silom okupacije ili dragovoljnom suglasnošću, dovelo je Hrvatsku na minimalnu površinu, a hrvatski narod na rub izumiranja. Imamo dokaze da je nestalo mnogo naroda, kao i država (na primjer Tibet, Prusija i sl.) Ovo nisu izmišljotine, nego činjenice kojima ne treba pojašnjavanje.
Naime, svakim danom nas ima manje i manje u domovini, a više i više u iseljeništvu. A dio hrvatskog naroda, koji se još nije iselio, ili odnarodnio, gubi domoljubu hrabrost i nadu, čak i kod koji nije u pitanju domoljubna lijenost. Onaj tko gleda ili sluša ''rasprave'' u Saboru, mora dobiti poremećaj, ako ne u razumu onda u osjećaju.
Tko pak prati televizijske programe, u kojima se i danas glorificira krvnika Tita, komunističku Jugoslaviju i Srbiju, nema snage da isključi tv-kanal, nego se preda indolentnosti, te vremenom i ne osjeća ponižavanje u svojoj u svome domu i u svojoj domovini. Snaga ne dolazi od fizičke sposobnosti, već od nesalomljive volje. (Mahatma Gandi)
Građani u RH, koji kupuju i čitaju antihrvatski dnevni i ini tisak, indirektno pomažu neprijatelju da nastavi s uništavanjem svakog nacionalnog osjećaja za Hrvatsku, te podržava njihove stavove i sam počne govoriti kako ne valja hrvatski narod, kako su u Drugom svjetskom ratu Hrvati bili ''nacisti, fašisti i ustaše'', i da su ''odgovorni'' za zločine u partizanskoj Hrvatskoj.
Koliko je u Hrvatskoj, od uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, snimljeno i prikazano partizansko-četničko-jugoslavenskih filmova, a koliko ih je tek snimljeno u Hrvatskoj uz novčanu pomoć Ministarstva kulture? Spomenut ćemo samo jedan, a to je ''Dnevnik Diane Budisavljević'', film o Austrijanki koja se udala za Julija Budisavljevića, i u Drugom svjetskom ratu iz ''ustaških logora spasila više od 10.000, a po nekim izvorima čak i 20.000 srpske djece''. Takva je recenzija toga filma, koji će biti prikazan na Pulskom festivalu ove godine.(jutarnji.hr)
Ne samo što je ovaj film četnička i komunistička provokacija, nego nema nikakvog povijesnog dokaza za takvu nadnaravnu moć, ''božanstvenog spašavanja'' tolikog broja djece. Ali, ta će smišljena propaganda dobiti četničko-jugoslavensko priznanje i simpatije za srpsku ''nejač'', a u isto vrijeme hrvatskom narodu ponovno nametnuti zločinačku etiketu. Filma je snimao u Hrvatskoj i o hrvatskom trošku! Ova me fabulozna priča Budisavljevićke podsjeti na priču jednog poduzetnika, koji kaže da ima 10.000 radnika. Čovjek pomisli, ovo je neki bogataš, kad ono on drži pčele.
Na ''hrvatskom'' Pulskom filmskom festivalu, najveća priznanja dobili su ''domaći'' filmovi: ''Dnevnik Diane Budisavljević'', ''Koja je ovo država'' i ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Dakle, hrvatsku povijest i danas pišu ''ugroženi'' Srbi u Hrvatskoj! Dočim, film redatelja Ante Vrdoljaka - ''General'', u kojem glavnu ulogu igra hollywoodski glumac svjetskog glasa, dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata Goran Višnjić, nije dobio nijednu značajnu ''Zlatnu arenu'', jer film prikazuje generala Antu Gotovunu, proslavljenog hrvatskog branitelja. Pitamo se , kako je bilo moguće, da je nakon 78 godina od toga vremena, da se tek sada pojavio ''dnevnik frau Budisavljević''? Ovakvu podvalu ne bi mogao riješiti ni Oedipus Rex, koji je riješio Sifinginu zagonetku o čovjeku.
Nije još prekasno, mada je kasno, da se kod Hrvata probudi domoljublje u domovini i dijaspori; da se barem smanji, ako se ne može zaustaviti masovno iseljavanje. Da se počne raditi na povratku iseljenika i hrvatskih potomaka iz dijaspore, koji bi zajednički na predsjedničkim i zastupničkim izborima odabrali prave osobe za najodgovorniju dužnost u Republici Hrvatskoj. ''U novoj, 'osvježujućoj' Vladi trebaju biti domoljubi, a ne ratni dezerteri!.'' (Andrija Hebrang)
Plenković ne razmišlja o vitalnim interesima hrvatskog naroda, nego o sebi i stranačkim lojalistima u HDZ-u, koji su se poistovjetili sa Pupovcem, Vrdoljakom, Biljakom i drugim gad-političarima u Vladi i Saboru. Ako političare, veleizdajnike u Hrvatskoj, ne kazni hrvatski narod na izborima, onda će i njih i nas kazniti pravedni Bog.
Osobe koje su već najavile kandidaturu za predsjedničke izbore, daju sebi nevjerojatne atribute, a jedan je sebe karakterizirao: ''Predsjednik s karakterom''!? Narodu je poznat (ne)karakter bivšeg predsjednika Vlade u ''slučajnoj državi''. Hrvatski narod treba predsjednik s nacionalnim karakterom kakvog imaju SAD u Donald J. Trumpu, da se Hrvatska može održati među narodima (i neprijateljima) u Europi. Neću stoga ljude cijeniti po sreći, već po značaju (i domoljublju, o.p.) (Macrob.I.11.10.)
Gledano s druge strane, Hrvati imaju sposobne i talentirane pojedince, kakvih se teško može naći kod mnogo brojnijih naroda na ovoj planeti, koji su uspjeli u Hrvatskoj i u svijetu ostvariti vrhunska dostignuća u znanstvenom, intelektualnom, športskom, te ju mnoštvu izuma i usavršenosti: od atoma (Ruđera Boškovića 1758.) do električnog auta (Mate Rimca 2009.) Tu je i izmjenična struja (Nikole Tesla), raketni motor (Hermana Potočnika), Torpedo (Ivana Lupusa), brzinomjer (Josipa Belušića), taktioskopija (Ivana Vučetića), kravata (Jože Batalekova), penkala (Slavoljuba Penkala), kreator brojnih novih lijekova (Dragan Hazler) i sl.
Dakle, ima veliki broj Hrvata koji su mijenjali svijet, na svim poljima znanosti, ali, na žalost, malo ih je kojima je uspjelo ujediniti hrvatski narod u obranu svoje domovine - od kralja Tomislava (925.) do predsjednika Tuđmana (1991.). Hrvatskom je narodu danas najpotrebnije domoljubno zajedništvo, kakvo je bilo 1941. i 1991., jer globalizacija guta male i nesložne narode. Ako Hrvatsku ne mognu uvaliti u ''Zapadni Balkan'' onda će Hrvate internacionalizirati uvođenjem eura u financije i engleštinu u hrvatski jezik. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti naslove trgovina na - engleskom, naslove članaka u novinama - engleskom, slušate na radiju pjesme na - engleskom i gledati programe na televiziji engleskog i turskog sadržaja. Po jezicima se raspoznaju narodi.
Treba također pohvaliti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, koja je na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji uspjela savladati sve svjetske sile na travnjaku, izuzev Francuske koja je imala jednog igrača više - suca, i uspjela ujediniti hrvatski narod u domovini i svijetu, kakvog oduševljenja i zajedništva nismo vidjeli nakon velebne Oluje. Može li se hrvatski narod još jednom ujediniti i savladati domaće sotone, petokolonaše i četničku svetosavsku pravoslavnu sektu u Hrvatskoj?
Izaberite stoga iz svojih plemena (stranaka) ljude pametne, iskusne i ugledne, da vam ih postavim za poglavare. Ne boj te se nikoga.Taj sud je Božji. Ako vam kojim slučajem bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim. (Pnz 1:13, 17)

Ilindan, 2019.

 
 

PISMO IZ TORONTA

Vlada u RH ignorira dijasporu, a ažurna je za potrebe srpske manjine i - Srbije!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. LIPNJA 2019. U 9:45 SATI

Piše: Rudi Tomić

                                    Nemojmo se tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom                                              sudbina, nego se tužimo na sami sebe. Dr. Ante Starćević

Čovjek mora biti malouman ili ravnodušan da ne dobije šok, duševni potres, gledajući što se zbiva u Lijepoj našoj, za koju su se stoljećima Hrvati borili i umirali: od Seljačke bune (1573.) do Oluje (1995.). U vremenskom razdoblju od 422. godine, statisitčki govoreći, poginulo i prognano je više hrvatskog naroda u ratovima za opstojnost Domovine nego što danas ima stanovnika u Hrvatskoj.

Na ovo razmišljanje potaklo me je pismo jednog hrvatskog branitelja, koji je od prvog do zadnjeg dana bio u prvim redovima u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske agresije i JNA; od domaćih jugoslavenskih komunista, kojih je bilo oko 220.000 u SRH, te od domaćih četnika, kojih je bilo oko 581.663, ili u ukupnom broju stanovnika sudjelovali su sa 12.2 % u SRH. Hrvatski je branitelj, među ostalim, napisao i slijedeće:
''Nu, ja se borim, kao što vidiš, svaki dan. Ne znam ni sam kako i koliko dugo. Malo je onih koji mi poput tebe daju podršku. Kakav smo to narod? Za što su ginuli hrvatski sinovi?'' Ovo su riječi  čovjeka koji se danas u bolnici bori sa zloćudnom bolesti raka (kancer), dapače, od iste bolesti boluje i njegova supruga, koja se također liječi u istoj bolnici, gdje se zajedno bore za još koji dan života.

Nad njihovom sudbinom ne treba plakati, jer ni oni ne plaču niti se žale bilo kome, nego ponosno se bore protiv teške bolesti, rade i teško podnose ponižavanje i ugroženost hrvatskog naroda nakon uspješne pobjede u Domovinskom obrambenom ratu. Nisam mogao odoljeti ni suzi ni uzdahu i ušutiti, stoga sam odlučio iznijeti neke najbitnije činjenice, jer sam uvjeren da ima još odlučnih domoljuba, poštenih ljudi u Hrvatskoj i dijaspori koji nisu izgubili nadu, vjeru i ponos u sebe i svoju domovinu.

Sustavna mržnja rađa ludost

Narod kaže: ''S kim si onakav si''! Milorad Pupovac se  indetificirao s ratnim zločincem Vojislavom Stanimirevićem i javno priznao kolegicama i kolegama u Hrvatskom saboru (12. 06. 2019.), čak pozvao DORH da čuju što će četnički čelnik reći: ''Ja sam ratni zločinac koji se borim protiv mržnje i protiv rata već 30 godina i borit ću se u Klubu takvih zločinaca'', dodavši da ''živi u zemlji (?) mržnje i nasilja''! Naime, deklarirani zločinac, toliko mrzi Državu Hrvatsku u kojoj privilegirano živi, da ne može izgovoriti njezino nacionalno, državno i zemljovidno ime, nego govori o životu ''u zemlji'', kao da nije osoba nego glista (lumbricus terrestris).

Vojislav Stanimirović imao je krvave ruke za vrijeme masakra i razaranja Vukovara jer je bio na čelu sanitetske službe JNA. Jugoslavensko-četnička vojska postavila ga je za direktora vukovarske bolnice; bio je gradonačelnik u Vukovaru (hrvatskoj Hiroshimi), dok su četnici u gradu razarali i hrvatsko pučanstvo klali u kućama i po ulicama, mučene i prebijene vukli u Ovčaru. Stanimirović je također obnašao mnoge četničke dužnosti u Vukovaru i suodgovoran je za genocid u gradu zbog čega je dobio i Orden za ratne zasluge od Radovana Karadžića 1995. godine u Banja Luci. (1) Na drugoj strani, u oslobođenoj Hrvatskoj, Stanimirović bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, u dva mandata, za srpsku nacionalnu manjinu; bio je član Odbora za financije i državni proračun. U zadnjem mandatu bio je predsjednik kluba zastupnika SDSS-a, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te u Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku - u državi protiv koje se borio i činio zločine!
Nepojmljivo je pojmiti da je četnik, i deklarirani ratni zločinac, Milorad Pupovac zastupnik u Hrvatskom (državnom?) saboru i koalicijski partner s HDZ-om u Vladi Andreja Plenkovića, ne priznaje Republiku Hrvatsku, koju su priznali 177 država u svijetu!? Ad corvos - (idi) gavranima!

Tko odgajaj našu djecu u Hrvatskoj?

Marko Šolić, vukovarski profesor informatike, nakon odlaska s učenicima na terensku nastavu u Vukovar, objavio je tekst na Facebooku: ''I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego zbog toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različitih stvari, neki su govorili kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane.'' Zbog ovakve vulgarne, provokativne i antihrvatske izjave Šolić je od ravnateljice Osnovne škole Matije Gubca dobio opomenu pred otkaz. Uz obrazloženje: ''Ne zbog toga što je objavio u komentaru, već zato jer je pisanjem vrlo dugačkog statusa bavio dok se trebao baviti učenicima''. Drugim riječima, nije Šolić opomenut zbog krivotvorenja hrvatske povijesti, niti što mu se gadi Hrvatska do grla zbog čega mora povraćati (bljuvati), mada objeručke uzima plaću od Hrvatske koju organski mrzi, nego ukoren je samo zato, što je to učinio u autobusu s djecom! Pitamo se, kakav je odgoj hrvatske djece u školama u kojim su učitelji poput Šolića, a takvih ima u većem broju  u svima školama i na svim sveučilištima u Hrvatskoj.

''Blaženka Divjak može biti ponosna na kadar koji će nam u školi na velika vrata uvesti 'taj novi vrli svijet'. Uvesti će nam mržnju prema Domovinskom ratu i njenim herojima te izjednačavanja krivnje. Uvest će nam naša 'ministarka' i njezino kraljevsko visočanstvo 'pedofiliju'. I tako je, htio ne htio, upravo 'istinoljubivi' Marko Šolić postao paradigma obrazovnog sumraka u kurikulumu koji nam je, uz svesrdnu pomoć HDZ-a, plasirala aktualna ministrica.'' (2)

Idemo dalje: Osnovna škola Dugave u Zagrebu na udaru je zbog izvješenog raspela na hodniku, što je zgrozilo udrugu Europske civilne inicijative u Zagrebu, koju vodi Ivan Zidarević, koji za sebe kaže da je ''homić i Srbin koji obožava Hrvatsku''. Homoseksualac iz Srbije Zidarević uputio je prosvjed ravnatelju škole Tomislavu Cvitanoviću napisan na srpskom jeziku (na latinici) s obrazloženjem:

''U OŠ Dugave, obrazovno-vaspitanoj ustanovi čiji je osnivač država, u zajedničkim prostorijama stoji raspelo. Imajući u vidu članak 41. Ustava Republike Hrvatske - koji govori o sekularnosti RH, kao i to da OŠ Dugave nije privatna obrazovno-vaspitna ustanova, držimo da je ovo eklatantni primjer kršenja navedenog članka Ustava Republike Hrvatske i da se indirektno vrši diskriminacija pripadnika drugih veroispovesti ali i onih koji se deklarišu ateisti i agnostici.'' (3)
U jednoj od najkršćanskijih država na svijetu, ne samo vlasti nego i narod, toleriraju i podržavaju sotonu! Đavao stalno pokušava iskušenjem pobijediti ili dovesti u sumnju Božije ljude. Naime, Zindarić je srbijanski državljanin koji živi u Zagrebu, a u Hrvatskoj je prvi Srbijanac koji je s Hrvatom sklopio životno partnerstvo (brak), a to je i prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj. Još jedan srpski Marum caput - čudak živi u Hrvatskoj!

Mladi nauče ono što su stariji pjevali

U srcu Slavonije, nogometaši i uprava nogometnog kluba ''Hajduk Mirko'' iz Mirkovaca, sela pored Vinkovaca, naslov prvaka u županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županje 2018./2019. slavili su uz četničke pjesme:
''Već u svlačionici su zapjevali o tzv. Krajini i 'Karinskom plavom moru'. Riječ je o pjesmi 'Jovan Dalmatinac' koju pjeva Milovan Veselinović, poznatiji kao Mile Delija, srpski pjevač iz Zelengrada kraj Obravca koji u narodnjačkim pjesmama slavi i veliča propalu srbijansku paradržavu na teritorije Hrvatske.
O 'srpskom Jadranu' i 'karinskom moru' slično je govorio i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj: 'Hrvatska ne postoji, Osijek je stari srpski grad, Split je srpska luka. Ja idem na srpsko more, idem u Split''. Mirkovci su za vrijeme Domovinskog rata bili okupirano područje pa tek od 1998. godine klub nastupa u županskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-sremske županije (od 1992. do 1997. godine se natjecao u prvenstvu tzv. RSK).'' (4) Za ovakva zastrašujuća i sramotna zbivanja od strane srbijanskih četnika, koji su se okuražili u Hrvatskoj, kao i za vrijeme Jugoslavije ili tzv. ''RSK'', odgovorne su velizdajničke vlade u RH od 2000. godine, jer nisu uveli nikakve drastične mjere za zaštitu stanovnika u državi, nisu kaznili ratne zločince, nisu zabranili četničku pravoslavnu sektu (SPC) u Hrvatskoj, kao što je to učinila Crna Gora. (!?)

''Priča o prekograničnom eparhijatu je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu 'Velike Srbije' u koju oni vjeruju'', rekao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. (5)
Najmanje što predsjednik Vlade RH Andrej Plenković može, i trebao bi učiniti: izbaciti Pupovca iz vladajuće koalicije i zabraniti njegovu SDSS. Zabraniti također SPC i oduzeti od njih imovinu, koju je kraljevska i komunistička Jugoslavija konfiscirala u Hrvatskoj. To nije previše!

Srbijanci dolaze na odmor i poslove sa četničkim znakovljem

''Hrvatska je idealna za odmor svih koji iskreno mrze sve. Pupovac svoju mržnju može rezati nožem. Ili možda kamom. Vesna Pusić vraća se na medijsku scenu nobelovskim otkrićem: u Hrvatskoj nisu sigurni Srbi, Romi, žene i ljevičari koji, usput rečeno, preko medija i koalicija vladaju zemljom. Miran, pastoralan turist je iz čista mira napadnut na Bačvicama. Istina, da bi riječ rekao. Jedino što je hodao gol do pojasa s tetovažom 'Delije Knina' preko cijeli leđa. 'Sportisti', mirni momci, dobrovoljni donatori krvi, napadnuti su također na splitskoj rivi. Opet lažni alibi. Svi su bili u dresovima Crvene zvezde. Na Braču je napadnuta skupina sezonskih radnika. Navodno samo zato što su u dva navrata vikali 'Ovo je Srbija' i 'Ovo je srpsko more'. Jeftini alibi. Je li itko ikada čuo da su od '90-te pa do danas Srbi šarali, pisali i pjevali 'ovo je Srbija', usput rušili katoličke crkve, 'bombardirali' dubrovačke 'ustaše' i malo klali na Ovčari? Jutarnji, Večernji, Slobodna, Indeks, Nacional i ekipa trebaju svježe vijesti... Lijeva medijska i politička falanga pažljivo prati, HINA, Jutarnji, Obzor, Novi list i čim se nešto takvoga  dogodi, oni odmah započinju bjesomučnu kampanju protiv domaćih ustaša, nacista i fašista. O tim 'strahotama' ustaša i fašista odmah se obavještava 'ceo svet' da svi znaju kakav fašizam vlada u Hrvatskoj.'' (6)
(Anti)fašisti, jugnastalgičari i srpsko pravoslavno četništvo u Hrvatskoj, te Srbija i četničke udruge diljem svijeta  konstantno optužuju hrvatski narod Europskoj zajednici i svjetskim organizacijama o reinkarnaciji ustaštva u Hrvatskoj, čemu  onda još dodaju naljepnice - fašizam i nacizam. A to je sve sa svrhom da sruše suverenu Hrvatsku. Danas su u Hrvatskoj i u svijetu svi Hrvati koji su za samostalnu, demokratsku i suverenu Hrvatsku - ustaše. Isto tako, svi oni koji se danas bore protiv ''ustaša'' su neprijatelji hrvatskog naroda - veleizdajnici i sljedbenici srpskog fašizma. Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa.(Sirah 12: 19) Hrvati, odlučite se: da li ste za Hrvatsku ili protiv Hrvatske? Nema treće opcije.
Srbi su, pored svih zločina koje su počinili hrvatskom narodu - privilegirani u RH! Zbog razbijenog jednog nosa i prolivene tri kapi krvi ''nevinog'' srpskog momka na Braču, Plenković je sazvao sjednicu Vlade i proglasio - ''Opsadno stanje u Hrvatskoj'', jer je ovaj ''nemili'' slučaj doveo u pitanje onih 200.000 ''turista'' iz Srbije koje su Šešelj i Vučić bili pripremili za dolazak na ''srpski'' Jadran i puzajućom revolucijom naseliti ''katolički dio Srbije''
Plenković je poručio da ''u ovakvoj Hrvatskoj, modernoj Hrvatskoj koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće, koja želi biti uključiva, koja želi društvo i koje je tolerantno i poštuje svoje tradicionalne vrijednosti, nema mjesta takvim ispadima''. Vjerujte mi: Plenković još nije sreo niti jednog Srbina, jugokomunistu ili homića kojeg ne voli. Andrej bi se usudio, ako treba za interese EU ''europske'' Srbije i sunce nazvati lažnim!

Ove godine također u Hrvatsku stiže 300.000 homoseksualaca (gay) turista iz Europe. ''Hrvatska je dio europskih naroda te turistička distanca i kao takva sve se više otvara i prima ljude homoseksualne orijentacije'', kazala je Iva Piglić Lazić. U nastavku još je dodala: ''Pokrenula sam  stranicu Gay Travel Croatia, odnosno www.gaytravelcroatia.net, a ideja se rodila pred tri godine kada sam u razgovoru sa svojim gay prijateljima shvatila da ne znaju gdje ići kada posjete neki grad.'' (7) Naime, novaca imamo, a ne znaju gdje ga potrošiti jer ne znaju gdje su dobrodošli. Evo, sada su im širom otvorena vrata u Lijepu našu!

Dosta j toga više (satis est quod plus)
Da je Nezavisna Država Hrvatska imala toliko ustaša u sastavu oružanih snaga koliko dana Kina ima stanovnika, onda bismo moglo barem pretpostaviti, i nakon 78 godina poslije rata, da ima još stanoviti broj živih ustaša u Hrvatskoj. (Josipović je bio u pravu, jer nedavna invazija otrovnih zmija u Zagrebu, sigurno su puzajuće ustaše!) Naime, 1941. godine u NDH-a bilo je u ustrojstvu oko 100.000 naoružanih ustaša, dočim 1944. godine bili je oko 76.000, ostali su poginuli u osloboditeljskom ratu braneći se od partizana, četnika, Talijana i Nijemaca. Ali, 1941. godine na teritorije NDH bilo je oko 123.351 partizana i nešto malo manje četnika, koji su klali i palili po Hrvatskoj, da unište hrvatski domoljubni pokret i ponovo vrate preživjeli ostatak hrvatskog naroda u Jugoslaviju, ovog puta ne u kraljevsku, nego u komunističku, i to sve u nakani stvaranja Velike Srbije.

Treba znati i ovo: da je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković odmah nakon proslave 30. obljetnice osnutka HDZ-a, poslao izaslanika na Tjentište, na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci. Vladu Republike Hrvatske tamo je predstavio bivši HDZ-ov ministar branitelja Tomislav Ivić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima. Na vijencu koji je izaslanik Ivić položio pisalo je: ''Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske''. Hodočastili su i saborski zastupnici SDP-a Ranko Ostojić i Arsen Bauk, kao i brojne (anti)fašističke udruge iz cijele Hrvatske, među kojima i udruga Primorsko-goranske županije, izvijestili su mediji u RH. Saborski zastupnici i izaslanici iz Hrvatske vratili su se razočarani iz Tjentišta na Sutjesci, jer  nisu vidjeli Tita, koji nije nazočio ni za vrijeme ''bitke'', mada se ''Bitka na Sutjesci'' pretvorila u mit, kao i bitka na Kosovu polju. Nakon Hodočašća na Sutjesku, (anti)fašisti su se okupili  u šumi Brezovic, gdje se obilježava 22. lipnja: ''spomen na okupljanje sisačkih komunista, koji su formirali Prvi partizanski odred na području okupirana Jugoslavije.'', naglasio je Habulin. To je laž. Jugoslavije u to doba nije bila ni na zemljovidnoj karti, jer je već 10. travnja 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Na skup u šumi došli su: Milanović, Mesić, Bandić, Josipović, Bošković, Hajdaš Mrsić, Bernadić, Čačić i druga crvena braća na dernek i slavlje uz pjesmu ''Po šumama i gorama...'', kao i za vrijeme komunističko-srpske Jugoslavije. Starost ne štiti ljude od ludosti!

Hrvatska je dijaspora bila i ostala - ''neprijateljska''

Prošlo je 23. godine od kako sam objavio knjižicu ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' (8/9), koju bi se moglo i danas ponovo izdati s manjim izmjenama, jer nije se mnogo toga izmijenilo, u odnosu na emigraciju (dijasporu), svih ovih godina. I nije bilo vidljivog povratka Hrvata u slobodnu Hrvatsku, mada je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, tri puta javno pozvao Hrvate iz dijaspore na povratak u Hrvatsku: u Norvalu (Kanada), u Perthu (Australija) i na stanici ''Vlaka slobode'' u Gospiću (Hrvatska). Mučno je bilo čitati površna obrazloženja o ''pravim'' razlozima (ne)useljavanja (imigranata) hrvatskih iseljenika. Nije bilo sumnje u iskrenost Tuđmanovih poziva, ali nedvojbeno nema ni povrataka većeg broja Hrvata iz dijaspore. Pozivi i  okolnosti nisu bili u skladu.

Doduše, iz političke emigracije vratilo se je izvjestan broj dragovoljaca, većinom mlađih ljudi, a neki su dobili i velika vojna i državna priznanja. Bilo je dosta i onih koji su bili u kulturnim ili društvenim organizacijama, koji su se također vratili, ali činjenica je da se veoma mali broj političkih emigranata iz ''ekstremne ustaške'' političke emigracije vratio u Hrvatsku. I to iz dva razlog:
Prvo, na vlasti su bili Stjepan Mesić, Josip Manulić, Franjo Gregorić, Hrvoje Šarinić, Budimir Lončar, uz njih učlanilo se u HDZ oko 60.000 komunista, što je stvorilo veliku sumnju u iskrenost pomirdbe, ali emigracija se odazvala u slanju materijalne i novčane pomoći - i promidžbi u slobodnom svijetu.
Drugo, već u samom ratu vidjelo se, da je u Hrvatsku ušla korupcija na velika vrata, posebice kad je bilo u pitanju privatizacija, što je odbilo mnoge nas da se upustimo u takve ''avanture''. Posebice trebalo je imati u vidu ''pravilo'' u ratu: pošteni, nevini i naivni bezuvjetno su žrtve. Ima dosta emigranata koji su otišli s nakanom da pomognu sa svojim znanjem i novcem u gospodarstvu i struci, ali zbog birokracije i pljačke, ljudi su se vratili ponovo u - dijasporu. Hrvatska mladež, većinom školovani ljudi, koja se danas iseljavaju iz domovine, u velikom broju (brojka oko 500.000 iseljenih) ostavljaju ognjišta bez ikakve nade da će se ikada vratiti doma. ''Napuštaju brod u oluji samo zato što nisi u mogućnosti kontrolirati vjetar!'' (St. Thomas More)

Dok se tolike tisuće Hrvata iseljavaju zbog krize, jer ne mogu naći posao, a na drugoj stranu poslodavci u Hrvatskoj traže radnike na sve strane i do sada je uvezeno preko 70.000 stranih radnika, a sprema se masa radnika iz Bangladeša za Hrvatsku, jer je velika potražnja za radnike svih zvanja. Ima još jedna zanimljiva statistika. Naime, oko 600.000 Hrvata starijih od 25 i mlađi od 65 godina koji ne radi niti traži posao. Među njima je 190.000 mladih ljudi, koji bi mogli raditi, ali nemaju nikakav interes za posao. Većina njih živi na socijalnom, ili kod roditelja, ili rade na crno, ili ... od čega žive iz dana u dan. Rad nije samo da se zaradi za život, nego rad oplemenjuje čovjeka i daje mu određenu potrebu za opstojnost..

Što je još karakteristično, da ta mladež nema interesa za stare emigrante i njihove društvene ustanove i župe, koji se  nisu samo bavili folklorom nego su čuvali, sačuvali i promicali hrvatsku državnu ideju. Novodošli su se, izgleda, odlučili na asimilaciju. Dočim, mi koji smo bili prisiljeni emigrirati iz Jugoslavije, nismo nikada izgubili nadu za povratak niti ljubav za domovinu, mada će većina nas ostaviti svoje kosti u tuđoj zemlji. Pitamo se, zašto se masovno ljudi iseljavaju iz ovakve Hrvatske, koja je, kako kaže predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH ''moderna Hrvatska, koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće.''? Što znači, RH nema više nikakve potražnje od susjeda: učvršćene su državne granice, vraćeni su posmrtni ostaci ubijenih i imena nestalih hrvatskih žrtava, nadoknađena je ratna odšteta, vraćena je opljačkana imovina, arihiv i umjetnine, et cetra, et cetra. Onda je stvar gotova: Srbija ulazi u EU, a Hrvatska u Zapadni Balkan, tako je osmišljena europska Jugoslavija.

Stoga je Vlada u RH ograničila sudjelovanje dijaspore u izbornom procesu (3 zastupnika, kao i srpskoj nacionalnoj manjini) mada nas u dijaspori ima više nego u domovini. Pored toga, teško je u dijaspori doći na izbore, jer većina ljudi s pravom glas trebaju putovati nekoliko stotina, čak i tisuću kilometara do izbornog mjesta. Problem je također u dobivanju hrvatskog državljanstva, ne toliko zbog skupoće i procedure koliko u iščekivanju domovnice, kao da dolazi običnom poštom sa - Marsa.

''Niz europskih država uopće ne poznaje posebno predstavljanje nacionalnih manjina u svojim parlamentima, a to su Austrija, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija Letonija, Litva, mađarska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Španjolska, Švedska i Velika Britanija. Venecanska komisija kaso organ Europske unije zaključila je da se su rezervirana manjinska predstavništva privremena rješenja koja u postkonfliktnim uvjetima i okolnostima u pojedinim državama treba olakšati političku integraciju manjina, a nakon toga biti ukinuta.
U ovoj prilici potrebno podsjetiti na govor ruskog predsjednika Vladimira Putina 4. veljače 2013. u ruskoj Dumi: ''U Rusiji žive Rusi. Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živjeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone.'' (10)

Republika Hrvtska izdvojit će ''ukupna sredstva za ovu godinu 36 milijuna kuna, od čega će 77 organizacija i ustanova sa 124 članice dobiti 34.606.000 kuna za 54 programa informiranja. 46 programa izdavaštva, 396 programa kulturnog amaterizma i 390 programa manifestacija. javilo se 14 novih udruga koje će dobiti sredstva. Ove godine najviše su Srbi dobili 9.780.000. Talijani 6.915.000, i tako reodm.'' (Hrvatski-fokus.hr). Moguće je, samo u Hrvtskoj, financiranje - Pete kolone!

Zaključna misao

Iz prigovora, koji dolaze od stanovitih ljudi iz RH, dobiva se  dojam, da mi koji ne plaćamo porez u Hrvatskoj ne bi trebali ni imati pravo glasa. Ili ''briga za o iseljenoj Hrvatskoj koja nikada nije bila u Hrvatskoj'' (jutarnji.hr) Činjenica je, da nas u dijaspori ima više nego stanovnika u RH, kojima je uskratiti pravo glasa za sudbinu naše domovine. Samo veleizdajnici u RH mogu imati takvo nastrano stajalište u odnosu na dijasporu. Dapače, Vlada u RH trebala bi donijeti odluku, da se svima u dijaspori uruči hrvatsko državljanstvo, omogući glasovati na predsjedničkim i zastupničkim izborima - dopisnim putem, što bi svakako pomoglo aktivirati iseljeništvo i uskladiti nacionalne potrebe i osigurat veću odgovornosti izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Nedavni izbori zastupnika za Europski parlament bili su sprdnja, što se očitovalo na slabom odazivu birače s obzirom na kvalitetu potencijalnih stranačkih zastupnika. Izbori su, ipak, dali neke izrazite rezultate. Naime, HDZ i SDP dobili su isti broj zastupnika, ali još je značajnije, odnosno tragičnije da je SDP, koja je nasljednica Saveza komunista Socijalističke Republike Hrvatske osvojila većinu glasova u četiri najveća grada u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. HDZ je teško poražen u RH, a dobili su samo jedan glas iz Irske! Po logici Nine Raspudića u kolumni VL: ''Bolje je bilo kada je bilo gore''. Može li biti gore? Može. Evo, što kaže Slavica Vučko - IHS iz RH:
''Stanje u Hrvatskoj je alarmantno. Dio građana je u blokadi financijskoj, blokadi normalnog života i to dovodi do bezuvjetnosti da se ništa ne može promijeniti jer ih tako vode iskustva sa službenim vlastima. Drugi dio građana radi u državnim službama (60 % zaposlenih je u državnim službama, o.p.) i zatvaraju oči pred svime da ne dovedu sebe i svoju obitelj u opasnost. Treći poput Krsnika, mene osobno i nekolicine drugih koji analiziraju stanje u Hrvatskoj i pozivamo građane da im se odupremo dok ne bude kasno, jer  su nam uništili sve djelatnosti, a sad su prodali i 6 izvora vode, je glas u pustinji i ne dopire učinkovito do građana. Naš glas je poput zrna o kojem govori Isus u svojim prispodobama i pada na kamen ili žbunj i umire. Moramo iznaći mogućnost da ih smijenimo, sankcioniramo i poništimo nezakonite ugovore o prodaji narodnog dobra jer ih narod za to nije ovlastio. (...) Pozivamo vas u Incijativu Hrvatska sloga, jer nijedno razjedinjeno kraljevstvo nije opstalo, pa ne može ni naša Hrvatska. Treba nam kao onih ratnih 90-ti ponos i sloga i pomoć dragog Boga. Bog je uvijek uz Hrvatsku, ali Hrvati su razdvojeni, a što je djelo sotonsko. Ne bi sotona imao ovlasti nad nama da mu mi našim načinom života i slabom vjerom ne dajemo.''

Nulla salus-sine virtute, nulla virtus sine labore! Nijedno ropstvo nije sramotinije od dragovoljnog. Amen!
___________
(1) hr. wikiperia.org
(2) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(3) maxportal.hr
(4) maxportal.hr
(5) Hina, kamenjar..com
(6) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(7) novilist.hr
(8) Rudi Tomić, Hrvatski put, Toronto 1996.
(9) Rudi Tomić:  ZIRAL, Mostar 1998, str. 148-179.    
(10) Vjekoslav Krsnik, komentar

 
 

Još jedan pogled preko bare

Pupovac se umislio da je čekić, a Hrvati - čavli (čivije)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. lipnja 2019. u 17:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ima li još netko u Hrvatskoj kome se taj četnik Pupovac već nije popeo na vrh (....) sa svojim izjavama o ''ustaškim zločinima'', povod mu je bila velika pobjeda Ruže Tomašić na izborima za predstavnicu Hrvatske u Europarlamentu. I njegov veliki poraz, jer nije izabran u europarlement da prestavlja - ''sve Srbe iz bivše Jugoslavije u EU.''

Tjednik četničke ''Novosti'', čiji je vlasnik Milorad Pupovac, a koje plaća Ministarstvo (ne)kulture u Hrvatskoj, objavilo je na naslovnici fotografiju djevojke Ruže Budimir u srednjoškolskoj katoličkoj odori u Torontu, s naslovom ''Ruža  ustaška'' uz pjesmu - Hrvatskoj.

''Birači očito ne znaju kakve je strahote počinio taj režim... Dok se ne promijeni odnos prema ustaškom pokretu na izborima će prolaziti ljudi poput Tomašićke'', kazao je Pupovac. Nikad se ne bih dala odreći ustaškog pokreta u dijelu od njegovog nastanka 1928.g. tj. ubojstva Stjepana Radića i još nekoliko hrvatskih parlamentaraca u beogradskoj skupštini pa sve do 1941., i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?'', izjavila je Ruža u telefonskom razgovoru za bivši ''Srbobran'' sadašnje ''Novosti''.

''Fotografija koja se nalazi na naslovnoj stranici je fotografija mene'', potvrdila je Ruža Tomašić za direktno.hr, te nastavila: ''Valjda su se bojali ako objave prije (izbora) da ću dobiti više glasova. Htjeli su mi naštetiti, ali ne mogu oni meni naštetiti. Ja osuđujem sve režime koji su činili zločine pojedinačno, svatko od njih ima ime i prezime. Ovo što oni pišu nije se dogodilo 80-ih, već 70-ih. Ja sam 1981 godine otišla u policiju tako da je taj datum neistinit. (...) Ne sramim se svojih korijena, tko ne želi priznati - njegov je problem'', rekla je Ruža - Hrvatska.

I pobjednici u ratu osuđuju zločine koje su počinili neki pojedinci bilo na svoju ruku ili po zapovijedi. Imamo slučajeve u Americi gdje se sudi vojnicima, koji su u Iraku ubili zarobljenika ili kojeg civila. Nije to bio slučaj u komunističkoj Jugoslaviji, nego su ubijali hrvatske partizane koji nisu zbog savjesti klali nevine ljude. Još i danas koljači hrvatskog naroda, četnici i partizani, koji su bili u JNA dobivaju mirovine u hrvatskim kunama iz Republike Hrvatske. Misera contribuens plebs. (Jadni puk što plaća porez!)

Ustaše su bile – kamilica prema drugim vojskama

Kad se uzme u obzir, da su se ustaše u krvavom ratu u borbi za obranu hrvatskog naroda od zločinačkih okupatora, i branili  hrvatske granice od fašista, nacista, četnika i srpskih jugopartizana (komunista), koji su se borili protiv Hrvatske za uspostavu srpske i komunističke Jugoslavije. I u takvim ratnim i okrutnim prilikama ustaše su bile kamilica u odnosu na četnike i partizane koji su klali i palili u Hrvatskoj za vrijeme rata, a nakon rata izvršili najveći mirnodopski genocid u povijesti Hrvata i Europe. Milovan Đilas reče – To što smo mi učinili Hrvatima, to ne pozna ni cjelokupna povijest europske civilizacije. S dodatkom.- Da su Hrvati morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“
Zašto se nitko ne usudi pisati i govoriti o Paveliću i NDH-a, kako je pisala američka povjesničarka Ester Gitman, koja je ustanovila da je u NDH-a nastradalo manje Židova od svih tadanji država pod Hitlerom. Da su i s samog vrha tadanje vlasti NDH-a išli u akciju da se spasi što više Židova. Treba također, naglasiti da je za vrijeme NDH-a  srušena samo jedna sinagoga i to nevoljko, dok je sve druge (njih oko 30) porušio Titov režim i nikom ništa. Činjenica je, da je za vrijeme rata, posebice nakon rata, mahom pobijena ne samo većina ustaša na zvjerski način, već je pobijena ogromna većina i domobrana, a da o civilima i ne govorimo. A da posebno ne spominjemo nacionalne ,manjine Foksdojčere i brojne druge. To pokazuju otkrića mnogobrojnih masovnih grobnica (stratišta)a malo onih koji su se uspjeli spasiti pa skoro svi već počivaju u miru Božjem u tuđim zemljama, kojima se ne zna ni za grob, kao i onim koji su masakrirani i strpani u masovne grobnice diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, pa sve do Makedonije. Žalosna je i tragična bila sudbina najdomoljubnije hrvatske mladeži, koja je željela dati sebe za slobodu hrvatskog naroda. Žalosna je da domovina nema ni njihove kosti!

Znanstvena istraživanja povijesnih instituta u zapadnoeuropskim zemljama utvrđuju da je u II. svjetskom ratu u bivšoj Jugoslaviji, od strane jugokomunista u suradnji s četnicima (preobučenih u partizane) nastradalo 83 % svih žrtava, a preostalih 17 % odnose se na žrtve svih drugih vojski zajedno koje su tada djelovale na području ex Jugoslavije. Neprijatelji hrvatskog naroda, kada ćete prestati zloupotrebljavati nevine hrvatske žrtve kako biste opravdali svoje zločine nad njima. Avinus R. Ellis bi rekao- dosta je toga: Mihi, qui quondam, semper asellus eris. (Meni ćeš uvijek biti magarac, koji si i nekoć bio.'' Dakle, riječ je o magarc(u)ima koji su navukli lavlju kožu (patizansku odoru) da plaše hrvatski narod kojeg smatraju - životinjama. Ustaše su u ratu osmislile i ostvarile NDH-u, koju ni bogovi ne mogu izbrisati iz povijesti. Ovo što u Hrvatskoj čine petokolonaši, uz pomoć vanjskih neprijatelja u revolucionarnoj - agresiji laži, kako je kazao budući Nobelovac Mile Prpa, jedino je moguće promijeniti na slijedećim zastupničkim izborima: izabrati prave Hrvati i poštene ljude koji će izmijeniti antihrvatske ustavne zakone i zastupati hrvatski narod u Hrvatskom državotvornom saboru. Amen!

Siguran sam, da mnogi urednici portala i publikacija u Hrvatskoj neće objavit ovaj osvrt, ne da ne bi htjeli, nego se boje da će ih netko optužiti za ''govor mržnje''. Oni koji bi ih mogli optužiti, ne samo što rigaju mržnju na hrvatski narod, nego doslovno rečeno – ser.. se (oprostite mi na vulgarnosti!) u Saboru, u tisku, na televiziji, društvenim mrežama i radiopostajama - na državu hrvatskog naroda.

Dokle će Hrvati gutati ovakve neugodnosti, uvrede i poniženja u svojoj domovini od partizanskih i četničkih kanibala??? Svako odgađanje ima veće posljedice.

Blagdan Tjelova, 31. svibnja 2019.
Toronto, Kanada

 
 

Pismo iz Toronta

Što učiniti s posmrtnim ostatcima Pavelića i Luburića?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. svibnja 2019. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Paziti treba i na to da kazna ne bude veća od grijeha,
i da se zbog istoga uzroka jedne kažnjava,
a druge i ne zove na odgovornost.
(Cic., De off.)

Ne će, valjda, hrvatski narod čekati dva i pol stoljeća (248 godina) da prenese posmrtne ostatke poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, kao što se je čekalo na prijenos posmrtnih ostataka velikana Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novoga Mjesta u Austriji gdje su im odrubljene glave zbog ''uvrede kralja i izdaje zemlje.''
U presudi Petru Zrinskomu je navedeno: ''... da je počinio najveće grijehe tako što je nastojao okruniti se za neovisnoga hrvatskoga vladara. Umjesto krune, čeka ga krvavi mač...'' Prije smaknuća su, kao i njihove obitelji, lišeni plemstva, a njihova je imanja zaplijenila država.
U svezi s njihovom smrću mletački poslanik u Beču javio je u Veneciju sljedeće: ''Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer šesnaest potkraljeva ili banova slavnih dala je Hrvatskoj njegova porodica''. Njihovi posmrtni ostatci iz Bečkoga Novoga Mjesta preneseni su i pokopani 1919. god. u zagrebačkoj katedrali. Nadgrobni spomenici još se uvijek nalaze u Bečkom Novom Mjestu. (1)
Trebale su proći još 92 godine pa da se na osnovi dopuna Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj od studenoga 2011. god. dan 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskomu i Frankopanu, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine, obilježava se uz geslo - Navik on živi ki zgine pošteno!
Sudeći po zločinu, koji su Austrijanci počinili u Beču na hrvatskim velikanima 1671. god., možda baš ne toliko njihovom zaslugom, ali hrvatska se tragedija ponovila opet u Austriji, na Bleiburgu 1945. Svih ovih godina, uz velike optužbe i laži srpsko-jugoslavenske vlade, austrijske su vlasti ukazivale gostoprimstvo hrvatskim hodočasnicima koji su dolazili na obljetnicu obilježavanja najvećega mirnodobnoga genocida u povijesti Europe i povijesti Hrvatske.
Ove godine austrijske crkvene i državne vlasti postavile su stroge termine za hodočasnike i hrvatske dušobrižnike jer su u austrijskoj koalicijskoj vladi bila dva čelnika desne Slobodarske stranke, predsjednik Heinz Christian Strache i njegov zamjenik Johan Gudenus  - srpski zet, koji su u dogovoru s četnicima u Beogradu i Banjoj Luci, te hrvatskim veleizdajnicima iz Zagreba, pokušali zabraniti hodočašće, a nevine su žrtve proglasili ''nacistima, fašistima i ustašama.'' Komemoracija je uredno prošla s misnim slavljem, molitvama i zapaljenim svijećama za sve one koji su ni krivi ni dužni ubijeni. Jedini im je grijeh bio: odanost Bogu i Hrvatskoj, kao što su to bili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.
''Upravo sam se vratio iz Austrije. To mi je već osmi put. Bilo je između 10 do 15 tisuća hodočasnika. U prvom redu su opet bili političari sadašnjega režima. Kad su se krstili, mahali su rukama. Još žalosnije je bilo gledati onih 450 policajaca u raskrečenom stavu, poput nacista kad su strijeljali masu ljudi. Bilo bi zanimljivo znati o čem su razmišljali ti policajci dok su čuvali hrvatski puk. Vjerojatno i ne znaju da smo i mi bili dio njihove države od 1527. do 1918.'' (2)

Španjolci bi se htjeli ''riješiti'' Pavelića i Luburića

   List El Diario piše kako se želi izbjeći ''da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostatci mogli biti poslani u državu njihova rođenja'', odnosno u Bosnu i Hercegovinu.
Španjolska vlada je odlučila (24. 8. 2018.) prenijeti posmrtne ostatke generala Francisca Franca iz Ville de los Cadidos, memorijalne grobnice poginulih Španjolaca u ratu protiv komunista iz cijeloga svijeta. Na vlast u Španjolskoj je došla Socijalistička (komunistička) partija, nakon 80 godina od završetka ''građanskoga rata'' u kojem su njihovi prethodnici bili poraženi. U tom krvavom ratu bio je i Tito s 1300 dragovoljaca, od kojih je njih 600 poginulo. Borili su se u sastavu XV. internacionalne brigade u kojoj je bilo više od 30.000 dragovoljaca iz 54 države. U tom građanskom ratu sudjelovale su i dvije čete iz Jugoslavije: ''Matija Gubec'' i ''Đuro Đaković''
Nakon 74 godine okupacije, na obljetnicu pada Zagreba (8. svibnja 1945.) i ulaska jugoslavenske armije u opustošeni Zagreb, predsjednica hrvatske stranke Nezavisni za Hrvatsku Bruna Esih, ispravila je povijesni događaj: ''Događaj je to koji simbolizira pokolje i pljačku, a jugoslavensku okupaciju Hrvatske obilježilo je skidanje hrvatske i podizanje jugoslavenske zastave, zabrana HAZU i obnova jugoslavenske akademije, dokidanje studija hrvatskoga jezika umjesto kojega se na zagrebačkom sveučilištu studira 'narodni jezik'. Društvo književnika Hrvatske stupa na mjesto dosadašnjega Društva hrvatskih književnika, a umjesto 'Lijepe naše' na radiju se izvode 'Uz Tita i Staljina, dva junačka sina..' Ta okupacija dokinuta je krvlju tek u Domovinskom ratu, kad su Hrvati pokazali da se Hrvatsku može osloboditi samo pod hrvatskom zastavom, ni pod kojom drugom..? (3)  Nota bone!
Zašto bi koljač Tito u Hrvatskoj bio svetiji od Stepinca, a Pavelić zločinac? Činjenica je da su poglavnikovi dragovoljci srušili kraljevsku Jugoslaviju (kao kulu od karata!) i utemeljili slobodnu NDH. To što Srbi ne razlikuju hrvatski nacionalizam (narodoljublje, rodoljublje, domoljublje) od nacizma i fašizma, to je njihov mentalni problem o ''velikoj'' Srbiji, ali za razliku od Srba hrvatski bi povjesničari morali znati da nacionalizam nije isto što i nacizam, a nacizam je pak isto što i fašizam i komunizam i globalizam jer svi ukazuju na jednoumlje, a cilj je isti, zavladati globusom i ljudskom sviješću.'' (4)

Kakve su zasluge Pavelića za Hrvatsku?

   Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je rodoljub i domoljub i cijelim svojim bićem bio je odan državotvornoj ideji stvaranja neovisne države hrvatskoga naroda. Istini za volju, bio je stjecajem okolnosti u savezništvu koje je u to vrijeme pokazivalo neke simpatije za osamostaljenje Hrvatske, mada su ''saveznici'' imali prisne odnose sa Srbijom na štetu Hrvatske. Da kojim slučajem Hitler nije udario na Staljinovu Rusiju, Srbija bi bila najvjerniji kolaborator nacističke Njemačke i fašističke Italije, a četnici i partizani bili bi Hitlerovi i Musolinijevi saveznici u borbi protiv NDH. Naime, Srbi su bili prvi u Europi koji su potamanili Židove i porušili sinagoge u Srbiji.
Da nije bilo poglavnika Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, ustaša i domobrana, danas bi Hrvatska bila samo geografski pojam u Europi. Međutim, utemeljenje NDH-a za koju se je plebiscitarno odlučio hrvatski narod, kako je  na komunističkom sudu rekao kardinal Alojzije Stepinac, dovelo je do konačne pobjede hrvatske državotvorne ideje i uspostave samostalne i slobodne hrvatske države, makar i u ratnim okolnostima, za koju su se borili Pavelić i Luburić, ustaše i domobrani, te hrvatski branitelji u svetom Domovinskom obrambenom ratu ostvarili samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. To je factum historicum!
Popularnost dr. Ante Pavelića očitovala se je u prodaji romana Pere Zlatara ''Milijunaš bez milijuna'' koji je bio (25. listopada 2018. god.) ''objavljen u Beogradu u dva toma, a prethodno u Zagrebu u tri. Budući da je naklada svakoga izdanja u Zagrebu bila po 30.000 primjeraka, a u Beogradu svaka od njih po 10.000 primjeraka što će reći ukupno 110.000 kopija. Kad se uoči izlaska pojavio feljton u Jutarnjem listu u sedamnaest nastavaka, tada je taj list prvi put bio tiskan u većoj nakladi od Večernjega lista. Feljton je izlazio i u Crnoj Gori, u dnevniku Vijesti, čak u 36 nastavaka, a u Beogradu u polumjesečniku Tabloidu u 16 brojeva.'' (5) 
U Hrvatskoj je također objavljena knjiga Vlade Vladića o ''Luburićevom životu i djelu'' koja je bila predstavljena u Zagrebu i Splitu gdje je naišla na veliku pozornost, ali i kritiku ubojice s perom Roberta Bajruša u Jutarnjem listu, i uobičajnih (anti)fašista: predstavnika četnika u RH Milorada Pupovca i predstavnika  jugoslavenskih Židova Slavka Goldsteina.
Neprijatelji Hrvatske pozivaju se na demokraciju, kad je riječ o blaćenju hrvatskoga naroda, a kad se radi o iznošenju istine o hrvatskim vitezovima bilo iz NDH ili iz Domovinskoga rata, onda optužuju državu i njezinu vladu, ''čiji se Ustav poziva na antifašizam, a kazneno zakonodavstvo sankcionira širenje mržnje i zločinačkih ideologija.'' Tako se odnose ubojice hrvatskoga naroda kad je riječ o životu i djelu hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića. A ne smeta im kad u Zagreb dođe četnik Vuk Drašković i promovira knjigu ''Nož'' o srboslavlju, svetosavlju i o jugoslavenstvu!
Evo, kakve je zasluge imao general Vjekoslav Maks Luburić za poticaj Domovinskoga rata? Važne, veoma važne zasluge, o čem se danas šuti. Ideja ''poruka izmirenja ustaša i hrvatskih partizana, koje su izišle u istarskoj Drini 1964. godine, urodile su plodom. Došlo je do: Deklaracije hrvatskog književnog jezika iz godine 1967., do Hrvatskog književnog lista, Tin Ujević, do Hrvatskog tjednika, Vlado Gotovac, do sastanka u Karađorđevu u prosincu 1971., do Hrvatskog proljeća i na koncu do Bugojanske akcije ''Fenex 1972.'' Sve su to plodovi ideje generala Luburića koji je bio za pomirenje svih Hrvata. Moto njegove ideje je bio sljedeći: Tko ne će Hrvata za brata, taj će imati Srbina za gospodara. Zbog toga je na zvjerski način ubijen general Drinjanin koji je i osobni (...) osjećaj žrtvovao za opću korist Hrvatske. (6)
I dan danas se u Hrvatskoj piše, govori i prikazuje kakvi su ''zločinci'' bili Pavelić i Luburić, mada ni jedan od njih nije na listi svjetskih zločinaca Drugoga svjetskoga rata. Srbokomunisti i hrvatski jugonostalgičari preko medija drže narod u agoniji prošlosti, s nakanom da se odreknu svoje povijesti i baštine, te prihvati ideju ''ujedinjenja'' bilo s neprijateljima na Istoku (Zapadnom Balkanu), ili s neprijateljima na Zapadu (Europskoj uniji). Fallit virtium specie virtutis. (Često puta opačina zavarava izgledom vrline.)
Prije 27 godina predsjednik dr. Franjo Tuđman u obraćanju naciji je rekao i ovo: ''Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu četrnaestostoljetnu povijest hrvatskoga naroda na ovom prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšim  jugoslavenskim državnim zajednicama, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. (...) Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i ne ćemo nikomu dopuštati da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba biti.'' Cedo nulli!
Kontekst obraćanja hrvatskomu narodu poglavnika NDH dr. Ante Pavelića 21. siječnja 1941. god. i predsjednika RH dr. Fanje Tuđmana 15. siječnja 1992. god. sadržajno je isti: pozdravili su oslobođenje Hrvatske od četničke kraljevske Jugoslavije i srbokomunističke Jugoslavije i uspostavu samostalnosti i suverenosti Države (Republike) Hrvatske.

Kakve su zasluge Tita za  Hrvatsku?

   Josip Broz Tito je najodgovorniji za najveći mirodobni genocid u povijesti Europe koji su po njegovoj zapovijedi počinili srbočetnički partizani i hrvatski jugokomunistički partizani nad razoružanim vojnicima i nevinim civilima koji su se predali u Austriji. Prema dogovoru s Englezima predani su ispaćeni vojnici i civili, među kojima je bilo na tisuće obitelji s nejakom djecom, u ruke Titovim koljačima. Tito je naredio kako treba postupati sa zarobljenim Hrvatima: Pobiti ih što više i što brže!
Upravo smo završili s hodočašćem u Bleiburg, zbog šega se Tito nalazi na listi među 10 najvećih zločinaca (ubojica) na svijetu. Iako je prošlo skoro 40 godina od kako je Tito sahranjen u ''Kući cvijeća'' u Beogradu, njegov duh - avet živi u Hrvatskoj, kao i poslije ratnih godina, a spomenici, imena ulica i trgova u počast Tita ''krase'' Hrvatsku, kao da u državi žive barbari, zločinci i zombiji.
Tito je također odgovoran i za pljačku u Hrvatskoj iz koje su partizani i četnici otuđili mnoštvo umjetnina i vrijednih stvari, a bili su paljeni arhivi, knjige i dokumenti koji su stoljećima čuvani kao biseri hrvatske kulturne, vjerske i nacionalne baštine što se ne može procijeniti, platiti niti nadoknaditi.
Ove se godine u Kumrovcu (25. 5. 2019.) okupilo više nego ikada, navodno oko 10.000 slavitelja kulta Josipa Broza Tita. To je da čovjek ne povjeruje. Međutim, Tito, kojega slave jugoslavenske šuplje glave, nije Joža iz Kumrovca. ''Josip Broz, nije Hrvat, nego galicijski Židov, podrijetlom Hazar, Josef Klein iz grada Ljviva, središta ukrajinske Galicije. Tita je najbolje znao J. V. Staljin izjavivši 1948. god. u doba informbirovske krize, pred dvojicom svojih suradnika: Dimitrijem Georgievičem Žimerinom, sovjetskim ministrom elektrifikacije, i Aleksandrom Nikolaevičem Poskrebyševom, tajnikom Staljinova kabineta, da mu je već dosta onoga Ukrajinca u Jugoslaviji.'' (7) Dakle, ''hrvatski antifašisti'', mentalni  Sentinelci(*), sve ove godine muzli su jarca!
Ovogodišnja masovna posjeta Kumrovcu ima i drugih razloga. Nakon što su Kinezi došli u Hrvatsku da izgrade Pelješki most koji će spojiti Hrvatsku, zbog turske i srpskojugoslavenske otimačine Neuma, još će izgraditi neke objekte u Hrvatskoj, vjerojatno propalo brodogradilište u Rijeci, te hotel i školu u Kumrovcu. Umjesto ruskoga pozdrava tovarishch, hrvatski će se (anti)fašisti pozdravljati na kineskom - de lei zi ! (isto s...e, samo drugo pakiranje!)

Zaključna misao

   Možda ovaj osvrt ne će biti razumno prihvaćen niti u doglednoj budućnosti ostvaren jer hrvatsku mladež odgajaju ljudi koji su odgojeni u Titovu režimu, a koji ne znaju misliti slobodno mada žive u relativnoj slobodi zato što su indoktrinirani u duhu socijalizma i liberalizma koji svoju slobodu vide u ovisnosti o državi.
Najodgovorniji su za odgoj hrvatske mladeži, i puka općenito, hrvatska sveučilišta, u kojima su, nažalost, većinom zaposleni predavači na temelju političkih umjesto akademskih kriterija. Jugoslavensku ''istinu'' o hrvatskoj povijesti i prošlosti, studenti nose u sebi ma kamo god idu i što god rade. Mediji u Hrvatskoj su također ubojice sa slovom i riječi jer ne donose objektivno vijesti, nego daju svoje pristrane komentare koji su u skladu s onima koji su na vlasti. Hipokrizija!
Sudstvo u Hrvatskoj je za svaku osudu jer ne sude po pravdi niti na osnovi činjenica nego prema ''svojim'' saznanjima koja odgovaraju vladajućoj kasti koja ih je postavila na doživotnu dužnost. Ako se i promijeni vlast, nova vlada ne će mijenjati ni ljude ni zakone, što znači da će samo biti promijenjene u poimanju. Suci - iznosite istinu i ne šutite zbog bojazni od straha!
''Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno in continuo još daleko prije 1918. god. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. (...)
Ta agresija laži ne dolazi samo s istoka, od našega susjednoga naroda i zavojevača, već ona ima, i imala je, svoju petu kolonu u samoj Hrvatskoj, u ideološki obojenoj ljevici, ali i jednom dijelu međunarodne zajednice koja je olako prihvatila laž o nama jer je to lakše nego provjeravati, a i strateški se to uklapa u interese pojedinih država. Po sistemu više puta ponovljena laž postaje  istina.'' (8)
Samo je pitanje, kad će narod doći do spoznaje, da oni koje biraju moraju raditi za narodne interese, a ne za svoje osobne. Koliko ima bivših i sadašnjih političara koji su pošteno živjeli od svojih prihoda (0), a koliko ima onih koji su se obogatili krađom i prevarom države, odnosno naroda. (bezbroj)
Hrvatski narod u svojoj dugoj povijesti svladao je brojne neprijatelje i preživio velike tragedije, ali se je ipak održao na istom prostoru više od četrnaest stoljeća, pa je za očekivanje da će se, nakon što se je oslobodio vanjskih neprijatelja, osloboditi i domaće pete kolone, i to u skoro.
Hrvatski narod treba poštivati svoje pokojne koji su mučno umrli ili bili ubijeni u domovini i u svijetu na najzvjerskiji način, treba ih počastiti pristojnom sahranom i podignutim spomenicima kako bi se uspomene na njih otele zaboravu. Neka djela će biti dokazi ljubavi i žrtve za domovinu, a ne predrasude i osobna mržnja.
Ako ćemo suditi po zaslugama, onda treba ukloniti sve spomenike Tita i srpskopartizanskih ''heroja'' koji su odgovorni za pokolj hrvatskoga naroda i okupaciju Hrvatske pod Srbijom. A na njihova mjesta postaviti spomen- obilježja hrvatskim vitezovima, u bilo kojoj vojnoj formaciji, ako su imali hrvatsko znakovlje na odjeći, ideju i ljubav za samostalnu i suverenu Lijepu našu.
Među zaslužne treba uvrstiti, uz ostale, poglavnika NDH-a dr. Antu Pavelića, generala Vjekoslava Maksa Luburića, dr. Andriju Hebranga, koji je 17. travnja 1941. god. došao u Banske dvore, te pred dr. Milom Budakom i dr. Maladenom Lorkovićem u ime hrvatskih komunista - KPH Zagreb, odnosno KP NDH-a, a uz znanje Sovjetskoga saveza i samoga Staljina, priznao Nezavisnu Državu Hrvatsku, zbog toga je i ubijen. Dakle, nije u pitanju režim, koji se može promijeniti, nego je bitno očuvati samostalnost i suverenitet Republike Hrvatske, sve ostalo je veleizdaja.
_______________
(1) www.hr.wikipedia.org
(2) M. N., hodočasnik
(3) Bruna Esih, Okupacija Zagreba 8. svibnja 1945.
(4) Srećko Radović, www.dragovoljac.com
(5) Mladen Pavković, www.tjedno.hr.
(6) www.uzdanica.forums-free.com
(7) M. N., Sporni podatci u Titovoj biografiji
(8) Mile Prpa, Laž je srpski državni interes
(*) Sentinelci - jedan od najprimitivnijih naroda na svijetu koji još uvijek ne znaju zapaliti vatru, koji žive na otoku u Bangalskom zaljevu.

 
 

Pogled iz Toronta

Abnormalno je normalno u - Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. svibnja 2019. u 21:20 sat

Piše: Rudi Tomić

Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili
Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne i
duhovne vrijednosti iznad svake mjere, čak i ako to dovodi do
neugodnih posljedica? (Glen Argan)

Kakva nam je gadna vlada - takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i  općenito u puku.

Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi. Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u - Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sigurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega drugoga, ono zbog - mladosti... Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 - 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu... Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon II. svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.'' (1)

Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nakon Domovinskog obrambenog rata, u kojem je perfectum est demolirana velikosrpska iluzija.? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrg, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović i Oliver Majić izaslanik gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita'' (2)
Tko je ''oslobodio'' Zagreb?
''Tito je u svojoj 'Pohvali' za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrajao sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat. (!?) I dok je u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani 'neprijateljima komunizma', na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu 'Govori vam kao sin Srbije'. Navodno je u Zagreb trebao ući X. ''zagrebački'' korpus sastavljen od partizana iz sjeverne Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. Srpska divizija u čijem je sastavi bila i 20. Srpska brigada koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i 'ustaško leglo', kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamo li takva zvjerstva i počiniti, Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a dobar dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito 'pomilovao' u kolovozu 1944.godine.'' (3)

U Zagrebu hodamo po kostima

Dr. Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvjerski ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavičluk ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju.

''Podaci ukazuju da je 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi komunističke partije.Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Potom Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvatskoj. U policijskim istragama postoji tvrdnja da ima 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe... Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Za podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanovića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.'' (4)

Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u Europi

Samo za dva dana (11. i 12. travnja 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali  na životu da svjedoče o zločinu.

Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljube, hrvatske svećenike i nacionalne institucijee s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novsti, Jutarnji, Večernji, Novi i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT, Nova TV, RTL, N1 i lokalne televizije s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. (corpus delicti) Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: ''izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito''. Drugim riječima, pobjednička vojska nije pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Ne shvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik četnika u Hrvatskom saboru izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u Srpskom parlamentu rekao - ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito...'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta.

Neprijateli crkve progone katolike Hrvate

Koruška katolička crkva, i državne vlasti, odbili su molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lobaškom polju kraj Bleiburga zbog toga jer se ''ova misa politički instrumentalizira'' (komunistička terminlogija!), glasilo je u priopćenju iz Koruške. ''Apsurdno je da tu zabranu traže (hrvatski, austrijski, talijanski i slovenski antifašisti, o.p.) od jedne Austrije koja je bila nacistička od 1937. do 1945. godine. Traže zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca koju su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom u Beč, kao milijunska masa Austrijanca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desnu ruku u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi! Sve u znak dobrodošlice! (5)

''Njegova svetost'' Irinej, dokazani velikosrpski nacista i fašista, koji je kao poglavar svetosavske crkve sa svojim kultom mrtvih i osvjedočenom mitomanijom pozvao Srbe na mržnju prema svemu što nije srpsko i na uništavanje susjednih naroda. ''Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima (nikada nije Hrvatsku, ili Zagorje nazvao pravim imenom!?) tragično ponašanje braće rimokatolika, koji su izazvali najveća stradanja Srba, a nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku'', rekao je Irinej. Ali, ''braća'' su mu rimokatolici u Istri, Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji, Baranji i drugim hrvatskim krajevima. Pedere thus - Prditi tamnjan! Grci kažu za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se zato ipak klanjaju i dive.

Nije samo Irinej čije su oči beskorisne jer mu je slijep razum, nego i Papa Franjo ''boluje'' od iste bolesti. Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije rekao je novinaru HRT mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. ''No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da treba zatražiti pomoć Irineja. On je veliki patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. Irineju i meni jedini je interes istina.'' (6) Ako je u interesu istine, onda je istina da je kardinal Alojzije Stepinac poručivao svima, bili oni Srbi, Židovi, komunisti, da se mogu skloniti kod njega ''Brojni su Židovi, više od 259 koji su bili liječeni u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Kad bi policija dolazila i tražila nekog od Židova u bolnici, liječnik bi napisao da je taj pacijent umro, jer su imali Stepinčevu podršku.'' (7) Židovski Židovi znaju tko je bio kardinal Stepinac, samo je problem sa srpskim Židovima, koji vide Stepinca kao ''ustašu i zločinca''.

Hrvatski lešinari nad žrtvama u Bleiburgu

Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova RH, pozdravila je odluku i smatra da je Crkva u Hrvatskoj  trebala davno zabraniti održavanje mise na Bleiburgu, jer  ''narušava ugled katoličke crkve'', te nazvala komemoraciju - svinjarijom. ''Komemoracija žrtvama Bleiburga iskorištavana je za rehabilitaciju fašizma, ustašluka i zločinaca  iz Drugog svjetskog rata'', kazala je Pusić. Treba ovdje naglasiti, da je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova RH, koja je ''zastupala'' interese države u svijetu, a sudeći po njezinoj suglasnosti s odlukom tajnika biskupije u Klangenfurtu Engelbert Guggenberega, klasičan je dokaz veleizdaje. Zamislite, ''naša'' Vesna natjecala se u ime Hrvatske za Tajnicu UN-a! Uzaludno je prepirati s onima koji poriču osnovne istine.

''Žrtve Jasenovca i Bleiburga ne mogu se izjednačit'', kazao je Ante Nobelo ono što je i Goldstein mislio, da su u Jasenovcu ''svi bili nevini''. Pupovac je u Hrvatskom saboru ponovio istu misao: ''onih koji su za sobom ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom, Kovčevskom Rogu ili Macelju, a mnogi na Teznom, Kovčevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine hiljada onih koji su ubijeni diljem takozvane NDH, samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi ili antifašisti.'' Pupovac je u pravu: ''Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom...'', naime, nisu krivi jer nisu bili živi. Krivi su oni koji su ostali živi, bilo da su pomilovani ili izbjegli; krivi su oni koje je spasio kardinal Stepinac i časne sestre od njemačkih nacista i talijanskih fašista; krivi su oni koje je abolirao predsjednik Tuđman. Krivi su također Cigani (Romi), Židovi, Srbi i ''antifašisti'', jer su bili u neprijateljskim hordama, bili komunisti i četnici, koji su ubijali i harali diljem Hrvatske. Komunistima i četnicima, i hrvatskim zločincima, podignuti su mnogi spomenici i data imena ulica. U RH slave se komunistički i jugoslavenski blagdan, svečano se obilježavaju ustanci, ofenzive kao i za vrijeme Jugoslavije. U mislima nekih građana u Hrvatskoj živi ''veliki sin jugoslavenskih naroda - maršal Tito'', jer prvoborci NOR i oficiri JNA još i danas primaju mirovine (penzije) koja im se isplaćuje u hrvatskim kunama, a hrvatski branitelji se ubijaju zbog bolesti, prezira i neimaštine, kao da su oni izgubili rat! 
'
'Danas je na području RH 11.087 korisnika mirovina boraca NOR-a i 6026 bivših pripadnika JNA. Prema posljednjim podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava u roku od godinu dana od donošenja uredbe o konvalidaciji, zahtjev je podnijelo 37.879 osoba, od čega za utvrđenje mirovinskog staža, njih 24.801. Pozitivno je riješeno, kako se navodi u odgovoru, 12.334 zahtjeva za utvrđenjem staža i 12.334 za konvalidiranje rješenja o mirovini. Ukupno je priznato vrijeme provedeno u RS Krajini u ratu u radni staž mirovinskog sustava RH. Nakon što je novim Pravilnikom ukinut rok od godinu dana za ostvarenje prava na konvalidaciju, javilo se još 32.520 bivših Krajišnika, koji su propustili prvi rok. Od tog broja, navodi se u odgovoru 31.766 zahtjeva je bilo za konvalidaciju mirovinskog staža, od čega je pozitivno riješeno više od 17.248. Konačno je brojka Krajišnika koji su zatražili i dobili mirovinska prava od Hrvatske, za vrijeme u kojem su smatrani državljanima RS Krajine, završila na fantastičnih 46.697.  Tih gotovo 50.000 Krajišnika koji su se 1990. pobunili protiv Hrvatske i najvjerojatnije u velikom broju sudjelovali i u oružanim terorističkim akcijama protiv Hrvatske, danas uživaju ili će uživati hrvatsku mirovinu. '' (8)

Ima li igdje na svijetu takav narod koji je nagradio svoje neprijatelje i ubojice - izuzev Hrvata.??? I za gluposti postoje kriteriji. Svake godine njemačka agencija, koja se bavi svrstavanjem država u kategorije gluposti objavi rezultate. Tako je Hrvatska zauzela prvo mjesto 2017. godine. Za Hrvate kažu: ''Ovi likovi ništa ne žele nego biti Nijemci... i to ih svrstava u posebnu kategoriju glupost... Teško je reći tko je gluplji: pokvareni političari ili ljudi koji ih svaki puta iznova biraju. Mala zemlja za velike gluposti. Zemlja u kojoj je more bistrije od ljudi. Dali je davno rekao da je inteligencija bez ambicije kao priča bez krila. To je Hrvatska.'' (9)

Zaključna misao

Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar -Kitaorvić, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio - Dan okupacije Zagreba.

''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945. godine, ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.'' (10)
Da li kandidati na stranačkim listama stvarno žele biti predstavnici Hrvatske u EU, ili imaju svoje osobne planove, jer biti član EU parlamenta je prestižna i unosa ''dužnost'' izražena u euro valuti. Stvarno, da li su kandidati uvjerenu u svoju intelektualnu sposobnost i moralni kvalitetni zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjet ćemo hoće li hrvatski narod i ovoga puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj. S druge strane ''Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se 'građanskoj opciji' zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moramo ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za 'region', Srbiju, pa i šire, u tom nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića 'progura' u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.'' (11)

Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans.
U zaključku, možemo s ponosom reći: ''Bilo kako bilo mi Hrvati ćemo uvijek stati na stranu kulture života. I nemojte više nikada pokušavati iz hrvatskog naroda protjerati Krista. Mi smo narod ljubavi i Kristovog mira. To je naša vječna svjetlost, stil i zavjet. Širiti kulturu smrti, a još gore pripisivati je drugima, tj. vašim žrtvama - to je sve dublje tonjenje u sve veći duhovni mrak. 'Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tame obavija dušu. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode, Codex moralis croaticum.'' (12)

Nemojte se moliti za dobar život, molite se da budete snažan i ponosan narod! (Bl.S. Casey)
_____________________________________

(1) Mladen Pavković (kamenjar.hr)
(2) direktno.hr
(3) Petar Horvatić (narod.hr)
(4) Andrija Hebrang (direktno.hr)
(5) Mile Prpa (hrvatskonebo.org)
(6) direktno.hr
(7)  večernji.hr
(8) Guido Hornik (dragovoljac.hr)
(9) H1 Hrvatska
(10) narod.hr
(11) Zlatko Pinter (hrvatski-fokus.hr)
(12) Mile Prpa (braniteljski portal)

 
 

Komentar preko bare

Znate li kako je biti (''zadnji'') Srbin u Hrvatskoj?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. svibnja 2019.

Piše: Rudi Tomić iz Toronta

Milorad Pupovac je na predstavljanju kandidata SDSS za europerlamentarne izbore, kao prvi (''euro'') Srbin na listi, odnosno četnički čelnik u Hrvatskoj i ''ambasador''  četničke vlade Vučića i Dončića u Beogradu; član Plenkovićeve koalicijske vlade i zastupnik u Hrvatskom saboru, dao ''povijesnu'' izjavu ''da je pitanje položaja Srba u Hrvatskoj pitanje o kome ovisi europska priroda Hrvatske.'' Dakle, stanje je presudne odluke!

Pupovac je također naglasio da je njegova stranka (SDSS) jedina parlamentarna manjinska stranka na prostoru Hrvatske koja sudjeluje na ovim izborima. Drugim riječima, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj bit će predstavljeni u EU kao prepoznatljiva nacionalna karakteristična jedinica ''na prostoru Hrvatske''. Nije li to isto, samo malo drugačije, predstavljane ''srpskog entiteta SAO Krajine'' u europskom parlamentu, što bi u nacionalnom smislu činilo vlastitu, odijeljenu cjelinu.

Pupovac sa SDSS želi, navodno, ''doprinijeti tome da ni Europa niti Hrvatska ne stradaju od ultranacionalizma i ultraklerikalizma i politike koje ovog trenutka sebe nude kao izlaz za Europu i spas za Hrvatsku.''Pupovc sa SDSS ima alternativno rješenje za hrvatski ''ultranacionalizam i ultraklerikalizam'' koji će ''spasiti'' Europu i Hrvatsku od stravičnog pogiblja: srpska mitologija! Pretvorio se Pupi u vizionara, nije mu ravan ni sv. Sava!
Pupovac se osvrnuo i na pokušaje ugrožavanja (zar već nisu!?) prava Srba u Hrvatskoj rekavši ''da je cilj SDSS-a boriti se protiv takvih nastojanja te stati u obranu prava manjina u Hrvatskoj, ali i u svim zemljama EU-a'' Milorade, kani se velikih stvari. (Fuge magna!)

Evo, kako je biti Hrvat u Hrvtskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori

''Kako je biti, Milorade, Hrvat u Borovu selu? Milorade, u mjestu koje se nalazi u Hrvatskoj? Kako je biti Hrvat u Srbiji?'' Upitao je Pupovca saborski zastupnik Miro Bulj. (dalmacijanews)
''Mogu postaviti i pitanje kako je Hrvatima u Srbiji, koji nemaju ni stoti dio prava koje ima srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Kako je Hrvatima u Bosni i Hercegovini gdje gube svaki oblik konstitutivnosti, ili u Crnoj Gori gdje ih se sve manje i manje, kao i u BiH, ali i Srbiji. (...) Lijepo je Srbima u Hrvatskoj, jer imaju zagarantirana tri mandata, najmanje  desetak osiguranih dužnosničkih pozicija i izdašno financiranje kao što ga ima Srpsko narodno vijeće. Ali, dodaje, lijepo je samo onim Srbima u  Hrvatskoj koji su bliski SDSS-u. Što će reći drugi Srbi u Hrvatskoj, poput Pađe Mišića, koji su u Domovinskom obrambenom ratu žrtvovali svoje zdravlje za svoju domovinu Hrvatsku., kazao je Zekanović (kamenjar.com).

Predsjednik nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović odgovorio je Pupovcu: Kontroverzne plakate postavljaju ljudi koji nemaju plan u budućnosti ostati u Hrvatskoj.
''Pupovac priprema i režira situaciju koja će se tek kasnije pokazati. On i njegova ekipa su svjesno postavili plakate takvog sadržaja jer znaju da će to izazvati negodovanje, sve kako bi plakali svjetskoj zajednici da u Hrvatskoj nema demokratskih sloboda, da postoje snage kao i 1941. godine. On povlači duboku prošlost koju, ako se nastavi njegov način rada, ma nikada nećemo prijeći'', upozorio je Vlahović. (direktno.hr)

Kolike li ironije: ''Naši plakati i naše poruke su protiv straha, a za slobodu. Naši plakati i naše poruke su protiv mržnje i za oslobođenje ovoga društva od mržnje.Ne bojimo vas se. (...) Ako budu tjerali da s traktorima vode kampanju - dopunit će ćirilicu i s traktorom. Ako žele da s traktorima uđemo u Bruxelles, ući ćemo'', poručio je Pupovac. Da kojim slučajem, Pupovac nema Plenkovića u džepu, on bi se drugačije ponašao, bio bi skromniji i pristojniji..

Kako što Pupovac provocira s letcima u Hrvatskoj, u isto je vrijeme  Šešelj provocirao Hrvate u Srbiji. ''Srbi se nisu ništa promijenili i dalje dosljedno provode svoj fašistički velikosrpski program. ''Otadžbinski kongres'' Srpske radikalne stranke u Hrvatkovicima provokacija je i izazov Šešelja da se vrati na mjesto zločina, te potvrde da vlasti Republike Srbije toleriraju nastavak politike širenje nacionalne mržnje. Mogle su se čuti i poruke kako je ''iz Nezavisne države Hrvatske protjerano oko milijun Srba'', da Srbi moraju osloboditi Republiku Srpsku Krajinu te uz pozdrav ''vidimo se dogodine u Kninu''...

Srbi su nakon 2. Svjetskog rata očistili od Hrvata sva mjesta i područja gdje su Hrvati živjeli s njima u manjini, a nakon ovog zadnjeg rata prognali su i pobili 200 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine, a osim toga očistili su Srijem i Bačku, gdje nije bilo rata, od Hrvata. Nakon svih tih zlodjela koje su počinili na Hrvatima, kukaju kako je nad njima počinjen genocid.'' (večernji.hr) Doista, teško je preći preko srpske laži bez poruge.

Hrvatska je u jednom stoljeću pretrpila tri rata od srpskog ultranacionalizma - velesrpskog (četničkog) šovinizma i od ultraklerikalizma - srpskog (četničkog) pravoslavlja, čija je politika unakazila hrvatski narod i opustošila Hrvatsku. Kosti milijuna hrvatskih žrtava svjedoče u masovnim grobnicama od Bleiburga do Bitolja o zvjerstvima srpskog fašizma - ultranacionalizma i ultrapravoslavlja, koji su počinili genocid nad hrvatskim katoličkim narodom zbog ideje o ''velikoj Srbiji''. Ali, neprestalno cmizdriti i tugovati kako su oni ''žrtve genocida'' u Hrvatskoj.!

Pupovcu je u Hrvtskoj - super

Ne može ''bre'' bolje biti.. On je ''Katica'' za svaku zgodu: ima siguran i unosan posao, jer predstavlja 0.001 % Srba u RH i 0.00 % pravoslavnih Hrvata; bio je za vrijeme rata na drugoj strane balvana, a nakon Oluje, kao ''štićenik'' ostataka srbijanskih Srba u Hrvatskoj, dobio je namještenje u svim hrvatskim vladama, a trenutno drži Plenkovića na vlasti; vlasnik je četničkog biltena ''Novosti'', kojeg financira RH, a ''čivija'' je i na sveučilištu političkih znanosti u Zagrebu i, uz malo sreće, predstavljat će u EU parlamentu četniku ''oazu'' u RH.
Pupovac, dakle, želi biti prvi Srbin u europarlamentu, jer računa da može osvojiti jedan mandat, i kaže, ''to bi bilo veliko postignuće za sve Srbe u bivšoj Jugoslaviji.'' Milorade, nema problema, sigurno ćeš dobiti jedan, a možda i dva mandata. Za tebe i drugog četnika po rangu Dejana Jovića, bit će glasova na pretek, jer predstavljate sebe (''persona grata''), Srbe u Hrvatskoj, Srbe u bivšoj Jugoslaviji i svijetu, Republiku Srbiju, Srpsku Republiku u BiH, ortodoksnu srpsku pravoslavnu sektu, hrvatske jugonastalgičare i izbjegle četnike kojima nije oduzeto hrvatsko državljanstvo, te sve one koji mrze hrvatski narod i državu Hrvatsku. Za takve ljude u Hercegovini kažu: ''Krme sito preokrene korito!''

Narod bi još reka - nevalja vlada. Razuman čovjek bi kazao - nevalja narod. Dakle, kakav je narod takva je vlada. Ima mnogo istine u ovim  tvrdnjama, jer nakon velebne pobjede moćnijeg i brojčanijeg neprijatelja u Domovinskom obrambenom ratu, Hrvati su na predsjedničkim izborima birao Mesića 2X i jednom Josipovića, a na zastupničkim izborima (čast izuzetcima) birao udbaše, komuniste, veleizdajnike i dezentere, koji su im krv ''pili'' i protiv koji su se borili i koje su pobijedili. Stoga, malo se u biti promijenilo od bivšeg režima: radnici pretendiraju da rade, poslodavci i država pretendiraju da ih redovito plaćaju; masovno iseljavanje školovane mladeži, oskudica hrane i lijekova, progoni domoljuba i branitelja, napadi na nacionalne i vjerske institucije i slično. I domoljubni pozdrav - Za dom spremni, kažnjivo je jer podsjeća na NDH.

E, slobodno je isticanje hrvatska znakovlja na športskim utakmicama i festivalima, mada je još u upitno koji je grb - ispravan: da li onaj koji počima s bijelom poljem na grbu (hrvatski) ili crvenom poljem (partizanski)? Pupovac sigurno ima i rješenje i za taj problem: izbaciti kvadratiće i staviti slova -SSSS!

Zaključna misao

Bilo bi uputno donijeti cijeli osvrt autora Mile Prpe: ''Tragedija hrvatskog egzodusa'' koji je već objavljen na mnogim hrvatskim državotvornim sredstvima pripoćavanja, portalima a tiskovnim izdanjima. Autor je mikro kronološkim redoslijedom naveo hrvatske egzoduse, njihove uzroke i posljedice, na znanstvenim temeljima, ali s jednostavnim pristupom, da može poslužiti akademicima, kao i običnim ljudima da se upoznaju sa sudbinom svoje povijesti, koja je puna stradanja, ali još uvijek hrvatski narod ima snage za borbu: Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije!

Donosimo samo jedan odlomak iz osvrta, koji se odnosi na sadržaj ove teme, u kojem je glavna riječ o Pupovcu. Ali, istovremeno oglasio se i ratni zločinac Šešelj, koji poziva okupljene Srbe na ''Otadžbinskom kongresu'' da se spremaju za oslobođenje ''Republike srpske Krajine'', uz pozdrav ''vidmo se dogodine u Kninu''. Ovo su sitne poruke koje je obznanio Milošević 1991. godine!

Izazivačke Izjave Pupovca, Šešelja, Dodika, Vučića, Dončića i Vulina poziv je Hrvatima na uzbunu, jer Srbija iako je osuđena za ratne zločine, i za genocid, još se nisu odrekli fašističke ideje stvaranja ''velike Srbije.'' Miloševićevi izazovi su ujedinili hrvatski narod u Domovinskom obrambenom ratu, a najnoviji izazovi i provokacije četničkih vođa u RH, BiH i Srbiji poziv je na - uzbunu.

''Najavljuju, već i početak izgradnje, i premreženja cijele Hrvaske srpskim kulturnim i vjerskim centrima, prošlo je ispod radara i o tome nikada nije bilo javno izgovorena ni jedna riječ. Pa njihov glasnogovornik Pupovac , ponaša se kao političko derište i na sve strane optužuje i vrijeđa Hrvate i sramoti ih svojim izjavama i svojim postupcima. Taj i takav Pupovac, miljenik premijera Plenkovića, u političkom smislu koštat će ga glave. To će pokazati izbori, kao najcrnju i najveću negativnu točku njegove politike preko koje brojni birači neće moći nikako prijeći. Pupovca mu narod neće nikada oprostiti. Pored toliko Srba, krasni ljudi, koji su davali svoje živote za svoju domovinu Hrvatsku, ali se takvi Srbi nigdje ne spominju i jednako su obespravljeni kao čestiti i domoljubni Hrvati - za njih nema mjesta jer se nagrađuju Pupovci i njegovi čatnici. (...)

Ako hrvatska vlast radikalno ne okrene smjer svoje politike Hrvatskoj se, a i cijelom narodu, ne piše dobro. U budućnosti ne vidi se svjetlost, jer su je zamračili sebeljublje, korupcija, lopovština, nebriga, neka nas voda nosi kud nosi, pa gdje god da nas donese i slično.
A posebno da se jednom zauvijek prestane ponašati u ulozi pobijeđenog, već dostojanstvenog pobjednički.'' (MP, u Zagrebu 2. svibnja 2019.)

Postupci Srbije i Srba u Hrvatskoj uče nas oprezu. Stoga treba voditi brigu tko i što piše i govori o ''dobrosusjedstvu'' sa Srbijom, suradnji s ''regijom'' (novi naziv za 3 Jugoslaviju), ugošćavanja ''komšija'', te otvaranje poglavlja za ulazak Srbije u Europsku Zajednicu. Srbija nije ispunila nijednu potražnju Hrvatske o nestalim (ubijenim) zatočenicima, o vraćanje hrvatskog teritorija, o ukradenim umjetninama, povijesnim dokumentima i obiteljske vrijednosti opljačkane iz hrvatski kuća, te podmirivanje ratne štetu, koja iznosi milijarde eura.
Primjera radi, Domovinski obrambeni rat u Hrvatskoj započeo je u Pakracu 1. ožujka 1991. godine oružanim sukobom hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima. Bio je to prvi otvoreni, oružani sukob na području Republike Hrvatske.

Ovaj zapadnoslavonski grad koji danas broji 8 tisuća stanovnika, pretrpio je ukupnu ratnu štetu koja iznosi 263.320.000 eura. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete - izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990. - 1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna. (dnevno.hr)

Sa Srbijom nema pomirbe ni mira bez podmirenih ratnih računa, to trebaju znati Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jadroković i zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru.
Amicitia nisi inter bonos esse non potest. (Prijeteljstvo može biti samo među dobrima.)

 
 

Jasenovačka groznica u Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. travnja 2019. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                        Imam hrabrost ustati za neizmjerne vrijednosti istine, čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica (Glen Argan)

Ima već tri četvrtine stoljeća (od 1945.) da se u Hrvatskoj svake godine prije Uskrsa, i oko 10. travnja, pojavi groznica - epidemjskih razmjera, koja drži narod tjednima u ludilu. Ljudi u politici i medijima padnu u delirij zbog naglog porasta mržnje i postanu uznemireni, nestrpljivi, uzbuđeni i siloviti, te na grozan način ponovo ubijaju ubijene žrtve u logoru u Jasenovcu.

Za sve godine (ukupno 74 ) ''istoričarima'' u bivšem režimu srpsko-komunističke Jugoslavije, drugovima i drugaricama u četničkim, partizanskim i (anti)fašističkim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te srpskim i antihrvatskim profesorima na sveučilištima u RH, koji su poticani i plaćani od četničkih vlada u Srbiji, a počesto i od hrvatskih vlasti - nije uspjelo dokazati nikom, osim sebi, lažni broj žrtava u Jasenovcu, u radnom logoru Nezavisne Države Hrvatske!

Apsurdan broj od ''700.000 ubijenih Srba, Židova i Cigana'', kojeg su srbo-partizani u Beogradu, godinama podgrijavali s nakanom da ''vaspitaju'' hrvatski narod, a preko medija u svijetu da stvore dojam, da su hrvatske oružane snage - ustaše i domobrani bili ''neprijatelji'' hrvatskog naroda, jer su raskomadali ''na parčad zajedničku'' državu (velikosrpsku Jugoslaviju) i uspostavili NDH-a u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, po srpskoj ''logici'' svi narodi koji su se oslobodili od okupatora i zločinačkih režima bili su - neprijatelji svoga naroda!

Hrvatski revolucionarni pokret, koji se borio za oslobođenje protiv velikosrpskog centralizma i hegemonizma imao je za cilj uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku svim raspoloživim sredstvima sile protiv nasilja u Jugoslaviji. Zbog nužnog savezništva s Njemačkom i Italijom, Hrvatskoj vladi bila je nametnuta tuđa ideologija. Iako NDH nije bila ni nacistička ni fašistička, nego državotvorno hrvatska, a ustaške i domobranske bojne, s nadljudskom odlučnošću, branili su Hrvatsku Državu od četnika i partizana gdje su u oštrim borbama nasrtali s krutom silom, koja je u nekim mjerama prelazila granice ratnih normi (I) i kršćanske uljudbe.

Predsjednik Dr. Franjo Tuđman je rekao: ''kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogubnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva dostupna sredstva, da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji.'' (1) U povijesti nije bilo rata u kojem nije bilo - zločina, ali osvajački ratovi bili su okrutniji i krvaviji od osloboditeljskih ratova. Rat ne može biti bez sile i nasilja, ni imperijalistički ni osloboditeljski. Ratovi također nisu nikada završeni, jer strana koja je izgubila rat sprema se vratiti izgubljeno, ili osloboditi se jarma, a neizbježna je i krvava osveta.

Grijeh je manipulirati sa žrtvama

Srpski narod je naučen da uči jednostranu povijest, jer 630 godina slavi poraz - bitka na Kosovu polju, kao pobjedu. Da je srpska vojska, koju je predvodio princ Lazar, pobijedila Otomanske osvajače u lipnju 1389. godine na Kosovu polju, onda ne bi Otomanski imperij vladao stoljećima u Srbiji i na Balkanu, niti bi Bosna bila turska oaza

Srbija se opet vojno okušala na Kosovu pod vodstvo Slobodana Miloševića, i nakon velikih žrtava albanskog i srpskog naroda, nije ''sajedinio južni dio'' sa Srbijom. Srbija je ponovo izgubila rat na Kosovu uz pomoć NATO snaga, i pod upravom UN 17. 02. 2008. postala nezavisna i slobodna Republika Kosovo. Casua finita est!

Srbija je izgubila rat u Bosni i Hercegovini nakon pokolja (massacre) 8000 muslimana, ljudi i dječaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Zločin se dogodio na očigled cijelog svijeta, a predstavnici zločinačke ''Republike Srpske'' niječu massacre i nakon što je Međunarodni sud u Hagu 31.01. 2015. godine potvrdio presudu za genocid u Srebrenici. Sud je također osudio Ratka Mladića i Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici. Srbija je također izgubila dva rata (1941. i 1991.) u Hrvatskoj, nakon mnoštva ubijenih nevinih hrvatskih žitelja, nasilnih progona mještana, pljačkanja i paljenje crkava, obiteljskih kuća i rušenja hrvatskih svetinja i grobova, i sve to je činjeno radi stvaranja Velike Srbije. Pored toga Srbi su s partizanskim znakovljem izvršili pokolj u Bleiburgu i Koloni smrt ubijena je skoro 1/5 najvitalnijeg hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata.

Nakon završetka Domovinskog obrambenog rata, konačno je s Olujom zatvoreno stoljetno ratno poglavlje sa Srbijom. No, ukoliko se ne ukloni ili ukroti sotonska Srpska pravoslavna sekta (četništvo) u Hrvatskoj može opet doći do nereda i uzroka sukobu - Casus belli. Naposljetku, Srbi su došli do spoznaje da se ne može više osvajati ili prisvajati teritorije susjednih država u kojima ima naseljenih Srba, stoga su se koncentrirali na žrtve u Jasenovcu. Uhvatili se za slamku!

Povodom obilježavanja 75 godina od osnivanja logora u Jasenovcu, u New Yorku su državne vlasti iz Srbije organizirali izložbu od 27. do 30. 01. 2017. u sporednim prostorijama UN. Čelništvo UN ogradilo se je od izložbe o Jasenovcu u njihovim prostorijama. Dakle, promašen je pokušaj, jer su samo plaćeni mediji (fake news) i židovski mediji u Americi pisali po uputama Jeremića, Dačića i Vučića. Za ovakvo ludilo srpskih čelnika William Gustav Gartner sigurno bi rekao: Nezgoda luđaka je opomena za pametne.

''Pitanje Jasenovca nije od nekog svjetskog značenja. Ono je od Jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi 'Inter arma caritas' ('Djelotvorna ljubav između oružja') logor Jasenovac se uopće ne spominje. Rieč je o obavijestnom uredu za ratne zarobljenike (1939. do 1947.). Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koji su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi.'' (2)

Što je svrha srpske propagande o Jasenovcu?

Srpskim političarima, ''istoričarima'', profesorima, piscima i novinarima nije stalo do traženja istine, jer toliko su obsjednuti mržnjom naspram hrvatskog naroda, čak od zaslijepljenosti ne mogu ni na vedrom nebu vidjeti svjetlo sunca, odnosno istine. S druge strane, Srbija se dodvara, kako je  ''uvijek bila za dobro susjedstvo'', ali prokleti Hrvati su ''ustašoidni narod, slave Poglavnika i HDH.''
U Srbiji je 07. 03. 2019. provedena anketa: odnosi s drugim narodima? Hrvati imaju status najomraženijeg naroda u Srbiji. Što se najviše očituje na športskim susretima, koji mogu imati i tragične posljedice. To je posljedica negativnih stavova u javnosti, koji najviše potiču predstavnici vlasti. ''Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.'' (Ćosić)

Povijesti radi, prije dolaska Poglavnika u Zagreb ''NDH već je bila okupirana od nacista, jer je kraljevina Jugoslavija prihvatila Hitlera, nacizam i rasističke zakone. Zar Srbija u kolovozu 1942. godine nije postala ''juden frei'? Istovremeno je Pavelić štitio nekomunističke Žide, a u vojski je imao 28 visokih časnika židovske vjere, te dosta pravoslavaca, a katolička Crkva predvođena kardinalom Stepincem je štitila od progona nacista hrvatske židove i pravoslavce koji su se u Kraljevini Jugoslaviji preko mita i korupcije izjasnili kao Srbi. Ako je Pavelić bio toliki zločinac, zašto se njegovo ime nikada nije našlo među najvećim zločincima 20. stoljeća, a Titovo jest?'' (3)

Jasenovac nije - Dachau ili Auschwitz?

Srbi se spremaju za snimanje filma o Jasenovcu, kojeg su već najavili kao megaprojekt hollywoodskog scenarija, vjerojatno kao osvetu za izgubljene ratove i ugled u svijetu. Predstavnici vlasti i pravoslavlja u Beogradu žele sa žrtvama u Jasenovcu popraviti srpski image u svijetu. Ali opet se spašavaju sa lažima: ''Laž je srpski državni interes!'' (Ćosić)
''Razlog je jednostavan i treba ga  neprestano ponavljati: okrećući se ustaškom logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, Srbi jednostavno žele skrenuti pažnju, ili bolje reći ''zamijeniti teze'', jer što se više i glasnije govori o Jasenovcu manje se priča i piše o njihovim zvjerstvima, osobito nakon 1945., ili u Domovinskom ratu. Okrutna zvjerstva Srba, pored Hrvata, pamte i oni u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu.'' (4)

Ako Srbi mogu negirati massacre u Bleiburgu i Koloni smrti, genocid u Srebrenici i Škrabinji i u stotinama drugih stratišta, onda njihovim lažima nema kraja. ''Srbi su dvodimenzionalni narod s težnjom ka prostatluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju.'' - Sir Piter Justinov, glumac i ambasador UNESC-a (The European, 10. lipnja 1993.) Stoga treba biti veoma oprezan u diplomatskim, gospodarskim i kulturnim odnosima sa Srbijom.

''Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (Usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu iteligenciju trebala dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubne i domoljubne, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku javnost da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.(...) Filmski mega projekt o 700.000 'ubijenih' Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznajući svijet takav kakav jest, učinak takve akcije za hrvatsku bit će katastrofalan za njenu budućnost.'' (MP) (5)

Dakle, srpski fašisti su bili uvjereni, da će pokoreni narod u srpskoj - Jugoslaviji, biti lojalni građani kralju Petru, maršalu Titu i predsjedniku Slobodanu. Ideologija četničke Srpske pravoslavne sekte Velike Srbije,  ''gdje svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi'', pokazala se ubitačnom za srpski narod - u tri izgubljena rata. Umjesto da je Beograd tolike ljudske i materijalne žrtve uložio za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske Srbije - u svojim povijesnim granicama, većina iseljenih Srba u Hrvatsku, BiH i svijet vratili bi se u ''otadžbinu''. Hrvatska i Srbija danas bi bili dobrosusjedske države kao što su Španjolska i Portugal. Na žalost, Srbija ima imperijalističke planove ukorijenjene u ideologiju srpskog pravoslavlja, koju je teško pobijediti u ratu, jer je motivirana kao što je i ideologija terorističke organizacije (IS)  ''Islamske države'': Pokoriti ili poginuti!

Zaključna misao

Pupovac i manjinci zbog ''ustaštva'' napali su Crkvu i HRT, Bujanca i Leljaka, jer ''umanjuju broj žrtava NDH''. U priopćenju dvojice saborski zastupnika, četnika Milorada Pupovca i posrbljenog cigana Veljka Kajtazija, te posrbljenog Žida Ognjena Krausa i posrbljenog predsjednika (anti)fašističkih boraca u RH Franje Habulina. Priopćenje glasi: ''Umanjuje se broj žrtava i negira da su ti zločini počinjeni u NDH, zasnovana na rasnim zakonima. Umjesto da predsjednica, Vlada, Sabor , DORH, sudovi i policija osude takve događaje, njihovi predstavnici i sami znaju sudjelovati u njima.'' Dokle će hrvatski narod pobožno slušati gnjusne uvrede od saborskih zastupnika i koalicijski partnera u Vladi? Mogu, jer se čini da mogu!

Milorad Pupovac putuje u Srbiju i ''Republiku Srpsku'' često puta gdje blati Hrvatsku i naplaćuje putne troškove iz hrvatskog proračuna. Pupovac stvarno organski mrzi Hrvatsku. ''U Nišu je opet  slušao o 'zločinačkoj Oluji', kao državljanin Hrvatske - i zastupnik u Saboru - nedopustivo je nazočiti skupu u kojem se Oluja - najvažnija operacija Hrvatske vojske - naziva zločinačkom. Pupovcu to nije prvi put. Slične govore slušao je i prošle godine i to upravo 5. kolovoza na dan kad je Hrvatska slavila pobjedu.'' (6)

Veleizdaja je teško kažnjeno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, koje se smatra tipičnim političkim deliktom. Veleizdajnici su osobe koje čine izdaju u trenutku kada izdajnik ima obvezu biti odan svojoj domovini. Na osnovu ove definicije o veleizdaji, Pupovac je davno treba biti osuđen na robiju- doživotno, jer sustavno izdaje Hrvatsku četničkim vlastima u Beogradu i Banja Luci i šalje feke new diljem svijeta.

Nije Pupovac usamljeni slučaj u Hrvatskoj.  Mediji su puni kolumnista i člankoklepaca u tisku i na malim ekranima, koji u svojim osvrtima nanose štetu i provociraju hrvatski narod. Kolumnisti u dvije dnevne antihrvatske novine, nikad se nisu pomirili sa slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Jedan se od njih ispovidio u Korizmi: ''Mogu vam o ovome osobno posvjedočiti jer sam i sam jedan od jalnih i bijesnih koji mrzi sve što je hrvatsko i vazda traže negativnosti, šire neslogu među narodom. No, kadkad se, kao danas, ipak dozovem pameti i shvatim kakva smo mi, da oprostite na izrazu, đubrad, kakvi smo gadovi i prodane duše, mi Jugoslaveni koji svaki slatki uspjeh naše mlade države moraju zagorčiti nekakvom izmišljenom aferom.''

Možda je u ovim Korizmenim danima čuo ili pročitao o sudbini veleizdajnika Jude, koji je na kraju vratio srebrnjake i stavio sebi uže oko vrata. Skoro za sve nedaće i zlodjela, koja se od 2000. godine događaju u Hrvatskoj, odgovorno je (NE)pravosuđe, ne samo što je zakazalo, i što kasni sa presudama, nego je i veleizdajničko, pa bismo rado vidjeli da takvi suci u Hrvatskoj stave uže sebi oko vrata. Aleluja!

Na karaju, za optužbe i laži, Srbiju (i svijet) treba podsjetiti da su Hrvati mirotvoran narod. ''Prihvaćanjem kršćanske vjere Hrvati su potpisali 680. godine proturatni ugovor sa Svetom stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi Agatonu, da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.(...) I danas možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje, nego su uvijek poštovali zakletvu (prisegu) i ostali - svoji na svome.'' (7) Ostali uvijek - Za dom spremni!  Amen
__________________________
(1) Franjo Tuđman: Bespuće
(2) Stjepan Razum: Razotkrivena jasenovačka laž
(3) Srećko Radović:  Zašto je Pavelić osnovao ustaše...
(4) Mladen Pavković: Srbi će snimati film o Jasenovcu
(5) Mile Prpa: Antihrvatski filmski megaprojekt ''Jasenovac''
(6) Marko Marković: Pupovac stvarno mrzi Hrvatski
(7) dnevno.hr: Obećanje papi Agatonu 

 
 

Pogled iz dijaspore

10. travnja nije samo kalendarski nadnevak

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. travnja 2019.

Piše Rudi Tomić, Toronto

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ''državni blagdan''. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda.

Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti. Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom - od krunisanja Kralja Tomislava 925. godine do 25. lipnja 1991. godine.

Kod mnogih Hrvata još je na ''snazi'' prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ''pravi''– Dan hrvatske državnosti?

Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima. ''Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat?

Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.'' (Z. Markus, HP, srpanj 1989.). Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ''fašistička tvorevina'', kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko.

NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijade i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, ne samo po izgledu nego po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

ndh

Nema čovjeka na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja. Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

''U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.'' (Ibid.) Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu.
Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

 
 

Glas dijaspore

Predsjednica opet - posrnula!

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović napravila je krivi korak oji će ostaviti trajne posljedice.
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
3- ožujka 2019. u 16:50 sati

Piše: Rudi Tomić

           
Na konferenciju za novinare (16. veljače) predsjednica RH dala je opširno  izvješće o obavljanju državničkih poslova u njezinom četverogodišnjem mandatu. Nabrojila je susrete s velikim brojem svjetskih državnika, među kojima je izdvojila sastanak s kineskim predsjednikom Xijem, američkim predsjednikom Trumpom, ruskim predsjednikom Putinom, kancelarkom Markel i drugima, ali ne i srpskog predsjednika Vučića, jer je zbog njega na Pantovčaku posrnula i ''pala na nos.''

Kolinda Grabar-Kitarovć je rekla da su njezini brojni susreti s državnicima imali samo jedan cilj - ''da se glas Hrvatske čuje, prepozna i uvažava''. Kazala je  kako je u ove četiri godine mandata imala 115 +1 službenih državnih putovanja te da je primila 44 strana izaslanika, što je veoma impresivna statistika. Trebala je također istaknuti, da su je u Banskim dvorima pratile tri veleizdajničke Vlade: ona Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Predsjednica, s ponosom je naglasila kako je svoj Ured premještala iz županije u županiju, doduše to je nova pojavnost u praksi državnika, s nakanom da se upozna ''iz prve ruke'' o gospodarskom i demografskom stanju u županijama. Sigurno je u Ličko-senjskoj županiji srela staru čeljad i vidjela porušene kuće, opustošena sela, dvorišta, ulice i livade zarasle trnovitom dračom gdje se množe zmije i igraju zečevi. Novinar HRT-a postavio je predsjednici ''važnijo'' pitanje: ''Treba li Hrvatskoj realnije suočavanje s ustaškom prošlošću i da li je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav?'' Predsjednica je opet posrnula, jer je bez predaha izustila pokajnički odgovor:
''Kad je riječ o pozdravu 'Za dom spremni', počinila sam grešku rekavši da je to povijesni pozdrav jer mi je to u više navrata rekao netko od mojih savjetnika. Međutim, prihvaćam stav stručnjaka da to nije stari hrvatski pozdrav. Taj je pozdrav kompromitiran i neprihvatljiv'', odgovorila je Predsjednica RH.'' (maxportal.hr)

Za dom spremni nije samo simboličan pozdrav nego ima mnogo veće suštinsko značenje u obiteljskom, duhovnom, domoljubnom i općenito u nacionalnom poimanju hrvatskog čovjeka za svoj dom i za svoju domovinu - Hrvatsku. Još Hrvatska ni propala dok mi živimo! (Ljudevit Gaj)

Dakle, svima kojima smeta hrvatski pozdrav Za dom spremni, neka se SPREME seliti iz Hrvatske, jer sramota je, grijeh je i muka je, da žive u državi koju strastveno mrze. U ovom moralnom, domoljubnom i državotvornom pravilu nema izuzetaka (no exception!): Mrzitelji države hrvatskog naroda - iš iz Hrvatske! Tako su s neprijateljima postupali stari Rimljani, tako postupaju sve nacionalne vlade u svijetu - izgone neprijatelje iz svoje države. Isto tako ''državljanstvo se može izgubiti, da može biti oduzeto, u slučaju kada je neki državljanin tako ugrozio i tako žestoko napao Hrvatsku, pa bi mu se moglo i oduzeti, ako se radi o veleizdajniku.'' (Zvonimir Šreparović)

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedini je pravedni sud u Republici Hrvatskoj, koje je do sada, nakon sudskih rasprava, osudio Tita i druge ratne zločince za genocid, kao i veleizdajnike koji i danas sjede u Hrvatskom saboru. Profesor Zvonimir Šeparović i HNES su također jedina državotvorna institucija koja, umjesto Vlade, vrši lustraciju u Hrvatskoj -            po zakonu pravednosti i čestitosti. Ex aequo et bono

Stara narodna poslovica: ''S kim si, takav si''

Koliko je važno znati tko su prijatelji Hrvatske, još je važnije saznati  tko su neprijatelji. U svim antihrvatskim udruženim pothvatima, u minulih 100 godina, harangiraju elementi imperijalističkog velikosrpskog šovinizam u političkom, vjerskom i društvenom porivu / nagonu: srpsko-crnogorskih četnika, srpsko-jugoslavenskih partizana, srpsko-hrvatskih jugoslavenskih fašista, (anti)fašista i šovinista, srpsko-crnogorskih agresora, srpsko-židovskih jugoslavenskih (anti)fašista, muslimansko-srpskih i jugoslavenskih (anti)fašista,  srpsko-engleskih (anti)fašista, srpsko-francuskih (anti)fašista, srpsko-talijanskih (anti)fašisita, srpsko-slovenskih (anti)fašista, srpsko-hrvatskih komunista, srpsko-četničke pravoslavne crkve u Srbiji i Hrvatskoj, srpsko-ruskog bratstva, te srpsko-četničke i komunističke 'pete kolone' u Hrvatskoj.

Nema naroda niti države u svijetu koja ima više vanjskih i domaćih neprijatelja nego naša Hrvatska. Ali, istini za volju , za ovakav kobni teret pod kojim Hrvatska stenje, imaju velike zasluge brojni hrvatski Quislingzi - od Ivana Šubašića do Andreja Plenkovića. Više je od sto (100) godina kako velikosrpski šovinisti drže hrvatski narod u mat-poziciji. Netom se pojavi ideja za samostalnom i slobodnom državom hrvatskog naroda, srpska vlada u Beogradu i Srbi u Hrvatskoj i u svijetu dignu se na zadnje noge i optužuju Hrvate da su ''izvršili zločin nad srpskoj nejači''. Hrvatskoj je nametnuta hipoteka ''ustaštva'', te čim netko kaže ili napiše ZDS srpska diplomacija hitno izvješćuje o buđenju ''genocidnog naroda u regionu''. Ovim činjenicama treba dodati još jedan adut da se među Hrvatima uvijek nađe veleizdajnika, uljeza i profitera, koji su spremni, NE ZA dom, nego biti sluge agresora i okupatora zbog mržnje bližnjeg svoga i - zavisti. Sicilski tirani nisu izumili veće muke od zavisti.

Na žalost, dvije tisućite godine, tj. od povratka komunista na vlast (koje je instalirao Dražen Budiša sa svojim liberalima i u kompi s Ivicom Račanom), od tada je Hrvatska čini se ponovno izgubila slobodu. I do dan danas se, od tog izdajničkog čina, osjećaju brojne tragične posljedice, i od tada Hrvatska nema državotvornu vladu. ''Sabor je, u doslovnom smislu, postao 'politički kokošinjac' koji se narodu ogadio gdje se jedva kad čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje. Svađanje, pljuvanje jednih po drugima, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnoviji saborski 'pravilnik gdje je poništio potpise za referendum o Izbornom zakonu i Istambulskoj konvenciji i sl. To pokazuje da su tzv. političari u Vladi i Saboru spremni na sve, da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu i sve prilagoditi svojim osobnim interesima i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima  svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, pa bilo po kojem pitanju.''(Mile Prpa)

Radi manjka tako bitnog i željenog osnaženja nacionalnog osvješćenja, došla su teška iznenađenja: ustoličeno je šest veleizdajničkih vlada: Račanova, Sanaderova, Kosorkina, Milanovićeva, Oraškovića i Plenkovića i dva veleizdajnička predsjednika RH Mesića i Josipovića. Radi veleizdajničkih vlada i predsjednika nemamo još ni određene, a kamo li učvršćene granice; radi toga Talijani svojataju hrvatsku Istru i Dalmacija, Srbi svojataju hrvatsku Krajinu, Srem, Banat, Bačku i Dubrovnik, Slovenci svojataju hrvatsko more, Bošnjaci također svojataju hrvatsko more za Bošnjačku mornaricu. Ovakav ishod je - učitelj za luđake! Idemo dalje: ''U Mimari agresorska 'Vojska srbije' slavila svoj rođendan! To su dopustili HDZ i njegov čelnik Andrija Plenković. Na četničko-velesrpskom derneku našao se i Milan Bandić, antifašist iz Pogane Vlake. Onaj koji ništa ne čita jer jako punu - dela! Time je Plenković potvrdio svoj blagi odgovor svome prijatelju Antoniju Tavanjiju kada je poručio da su Istra i Dalmacija talijanske. Dozvolom (ili dopuštenjem) velikosrpskim vlastima u Beogradu da slave rođendan agresorske vojske usred Zagreba potvrda je Plenkovićeva izdajništva i želje za vlašću. To je i potvrda da ga u svemu Milorad Pupovac drži u šaci i da se zato sve bezobraznije i primitivnije odnosi prema Hrvatima nazivajući nas sve 'neiživljenim pederima i huljama'.'' (Marijan Majstorović)

Idemo još dalje: „Naglasiti neshvatljivo poniženje koje je Hrvatska ovih dana doživjela proslavom dana agresorske vojske u Mimari u Zagrebu. 'U glavnom gradu Republike Hrvatske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno poharala, dvadeset godina nakon toga rata, tu istu vojsku slavimo i odajemo joj sve počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo! Tako nešto može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti, koju vode luđaci.'' (Mile Prpa)

ZDS je i danas oličje borbe za državu

Titovi partizani, u borbi protiv NDH, imali su domaćeg saveznika u Dražinim četnicima, kao i vanjske saveznike u Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima, kojima je doista podjednako smetalo ustaštvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Poistovjećivanja ustaštva s pozdravom ZDS, onda - ''svi Hravti su ustaše'', objasnio je akademik Josip Pecarić, kada je iz Argentine dobio zastavu Hrvatskih domobrana Južne Amerike iz 1931. na kojoj je pisalo Za dom spremni. Najbolje se može shvatiti smisao pozdrava ZDS iz niza sudskih procesa, posebice onaj protiv hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, koje je dobio odvjetnik Davor Karašić, u čijem zaključku stoji: ''Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državi smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupili onako kao se postupilo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.''Odnosno masakr na Bleiburg i u Kolonama smrti.

Akademik Josipo Pecarić objavio je najviše knjiga i tekstova u Hrvatskoj o povijesti i važnosti pozdrava ZDS. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na značajnim svjetskim jezicima o pozdravu Za dom spremni. Taj pozdrav nije kompromitiran, ali (anti)fašisti ga hoće kompromitirati kako bi kaolicijski partneri (četnici, partizani i europejci) dali podršku Plenkovićevoj vladi i Predsjednici Grabar Kitarović za još jedan mandat. I maloumni mogu shvatiti nakane veleizdajničkih partijskih i stranačkih čelnika u RH. Američki veleposlanik u RH Robert Kohorst na svom Twitteru izrazio je podržku Kolindi Grabar-Kitarović. Dobio je prvu lekciju u otvorenom pismu od akademika Pecarića, a potom od brojnih Hrvata u Americi, koji su Kohorsta zasuli komentarima i činjenicama: ''Poslali su mu fotografiju medalje američkog Kongresa iz 1814. na kojoj na latinskom piše Pro partia paratus aut vincere aut mori. To doslovno znači 'Za domovinu spremni ili pobijediti ili umrijeti'. (Branimir Banović)

Iz povijesti je poznato da ono što se zabranjuje, još dublje ulazi u dušu naroda, jednostavno iz prkosa. Kad se za vrijeme Tita pjevala pjesma Ustani Bane i Vilo Velebita bila je kažnjavanja i zatvorom, a svi su je pjevali bez obzira na zapriječenu kaznu. A danas više kad nije zabranjena nitko je ne pjeva. U narodu je duboko pojavno ušao pozdrav ZDS, i po onom Lenjinovom: -Ako nešto nije u redu, tada se ne može smijeniti narod.

Ustaše su smetale Hitleru i Musoliniju

''Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koji bi bez smetanja izvršavali sve što njemački ratni stroj zahtjeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nalazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom, a protiv Željezne garde. (...)

Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri organski, ali nikad nije bilo u statusu stranačke organizacije. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopol za jednu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (Ivan Oršanić)

Bez obzira koliko su žestoki napadaji na ustaštvo, Nezavisnu Državu Hrvatsku i pozdrav Za dom spremni, neprijateljski udarci ukazuju, da  nisu bili uperene samo na ustaški režima nego na - Hrvatsku i hrvatski narod, kao i danas. Kako su se Hrvati borili s odanošću Za dom spremni u ratu od 1941. do 1945. isto tako su se tako odlučno borili s pozdravom Za dom spremni u Domovinskom obrambenom ratu od 1991. do 1995. godine. Uvijek s istim ciljem i željom za slobodu, nezavisnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Sve druge tvrdnje su veleizdajničke, šovinističke i - luđaćke!

Zašto su Hrvati stalno u obrambenomn ratu?

Hrvatski su branitelji u Domovinskom obrambenom ratu pobijedili oružane snage JNA (četvrtu silu u Europi) i srpsko-crnogorske četničke čete, čemu su se divile velike države i vojni stručnjaci u svijetu. Imamo slobodnu, ali nakon tolikih veleizdajničkih vlada te ulaska u Europsku uniju, gotovo da smo izgubili samostalnu državu. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorio je da je Hrvatska suočena s kontinuiranom velikosrpskom puzajućom agresijom pri čemu je grad Vukovar epicentar te agresije.

''U tom otvorenom suučesništvu u toj agresiji sudjeluju i pripadnici hrvatske političke garniture na čelu s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji se nizom svojih postupaka u posljednje vrijeme priključuje novoj ofenzivi što se koordinirano vodi iz Beograda. U njoj sudjeluje velikosrpska 'peta kolona' na čelu sa zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, ključnim svjedokom u slučaju dr. Ivana Šretera, i uz svesrdnu potporu vodećih medija na čelu s hrvatskom radiotelevizijom.'' (Vjekoslav Krsnik)

Srpsko-četnička pravoslavna crkva nije u puzajućoj agresiji, nego još uvijek u otvorenom ratu protiv hrvatskog naroda i katoličke vjere u Hrvata. Patrijarh Irinej pohvalio se kako su u Vatikanu spriječili Stepinčevu kanonizaciju, te objavio tekst u begradskim ''Večernjim novostima'', kako je Stepinac znao za ustaške zločine i skriveno podupirao logor u Jasenovcu. Evo tekst u originalu:
''Ustaške okrutnosti ne sastoje se samo u ubistvima. Starci, žene i deca redovno su prvo strašno zlostavljani, pa tek onda ubijani. Ovi nevini Srbi prikovani su na panjeve, plamen vatre lizao njihova gola jezika, njihova je koža zguljivana, otvorene rane peskom i solju posipane, oči kopane, uši, nosevi i jezici odseceni. deca su bacana u vatru, kipuću vodu i krečine. I još mnogo užasnih zločina je učinjeno o kojima kulturno čovečanstvo uopšte ne može da ima predstavu.'' Patrijarh Irinej ne skriva zmijski otrov niti vučju ćud te s ovakvim gnjusnim opisivanjem izmišljotina izaziva užas kod srpskog čitateljstva, a mržnju kod hrvatskog naroda.

Evo još 101 dokaza, zašto treba izbaciti Srpsku sotonsko-četničku pravoslavnu crkvu iz Hrvatske.
''Cilj ovakvih tekstova nije povijesna istina nego se radi o propagandi kojoj je cilj proizvodnja mržnje i odgoj novih srpskih naraštaja za neke nove ratove motivirane umobolnim velikosrpskim planovima i programima koji se u svakoj prilici oslanjaju na kult 'ugroženog Srbina'.'' (Davor Dijanovići)

Nije bitno, da li je pozdrav: stari hrvatski, povijesni, ustaški, ili jednostavno - hrvatski. On je bio, i biti će, neuništiv inspirirajući obrambeni poziv i pozdrav hrvatskog naroda - Dok mu živo srce bije!

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje – diktaturu. (Codex)

 
 

Sve je kao lani: u Lijepoj našoj zulumčare četnici i partizani!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. siječnja 2019. 20 sati

Piše: Rudi Tomić

Evo, samo što je počela nova 2019. godina, već su zacrtane smjernice hrvatske budućnosti, bez imalo razlike od prošle ili pretprošle, ili one prije pretprošle godine. Kakav je bio završetak prošle godine na političkom, gospodarskom, kulturnom i drugim zbivanjima u Hrvtaskoj, nije bilo razloga za slavlje, ali narod je s veseljem dočekao Božićne i novogodišnje blagdane u vjeri za bolju budućnost, pa makar i ne bila - bolja!

Tko je mogao vjerovati, da će Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica na Božićnom prijemu reći da je njezin najvažniji ovogodišnji (2018.) uspjeh bio dolazak na Pantovčak deklariranog četnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.!? Kako je mogla tako brzo zaboraviti euforiju s Vatrenima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi, kada su  vodeći svjetski dnevnici i revije na naslovnicama, kao i mali ekrani diljem svijeta bilu ukrašeni njezinim osmjehom, zanosom i izgledom ? Ili, kako zaboraviti povijesni doživljaj u Parizu - velebnu pobjedu hrvatskih tenisača nad Francuskom u finalu Davis Kupa?

Šteta, ne samo u osobnom nego i u nacionalnom smislu, da se Predsjednica RH tako brzo i toliko nisko srozala, a bila je titulirana hrvatskom kraljicom na zemlji i zvijezdom Danicom na nebu. Možda su joj savjetnici sugerirali ''svjet hoće da bude varan'' (Vulgus vult decipi), što ne bi bilo iznenađenje, kad se uzme u obzir karakter, sposobnost i državotvornost savjetnika, ne samo onih 13 koje je cipelirala, već i oni koji su ostali, kao i nove koje je unajmila, skoro svi su već bili istrošeni u sluganstvu neprijatelja kako predsjednice tako i Države Hrvatske. Narodna kaže: ''S kim si onakav si!'' Teško da će joj hrvatski narod vjerovati i kada bi se zaklinjala da istinu govori. Ovo je još jedno veliko razočaranje u političare i politiku u Hrvatskoj. Kome se više može vjerovati?

Ali, još nije sve izgubljeno. Treba početi iz početka. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi, samo im trebaju uvjeti da dođu do izražaja. ''Ideja nema u svakom čovjeku istu vrijednost. Ona se po svojoj višoj vrijednosti smješta na manji broj ljudi, te ima - da se tako izrazim - individualnu tendenciju.'' (Oršanić)

Vuk se kao ''janje'' došuljao u Zagreb

Ne znamo točno tko je pozvao i kako je bilo moguće da u glavnom gradu Hrvatske, u Zagrebu, četnik Vuk Drašković promovira krvoločnog diktatora  ''Aleksandra od Jugoslavije''. Znamo za sigurno da je Pupovac jedan od brojnih četnika kojem je bilo u interesu dovesti Vuka u bijeli Zagreb grad - i to uoči Božića!

Prije svega treba znati, da je Drašković sa svojim kumom Vojislavom Šešeljem osnovao političku stranku ''Srpska narodna obnova'', koja je utemeljena na četničkom programu ''đenerala'' Draže Mihailovića, srpski rečeno: ubijanje, zlostavljanje i izgon Hrvata s njihovih ognjišta. Srpski tisak nije sakrivao čuđenje, kako su Vuk Drašković i kralj Aleksandar u Zagrebu. ''Aleksandrova kraljevina Jugoslavija nije baš omiljena tema u Hrvatskoj danas, naročito u vrijeme Božića.''

''Predstavljanju ovog (ne)djela sudjelovalo je i notorni Tihomir Ponoš, ali i glavni urednik lista 'Nedjeljnik' Veljko Lalić koji je istaknuo da je Drašković napisao knjigu zasnovanu na povijesnim činjenicama koje se podjednako sviđaju i Srbima i Hrvatima i Crnogorcima, kao i ultranacionalistima i liberalima. 'Danas nema Jugoslavije, ali smo svi pomalo Jugoslaveni' - uskliknio je Lalić, kao da ne zna da je u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj'' (Mladen Pavković)

Da hrvatska sramota bude još veća, Vuk Drašković je uvršten u Hrvatsku enciklopediju, urednici Leksikografskog zavoda ''Miroslav Krleža'', uvrstili su ga u kategoriju s Vladom Gotovcom, Zdravkom Tomcom, Markom Veselicom i drugima hrvatskim književnicima. O njemu ne piše u Enciklopediji da je četnik, nego da je zagovornik zapadne demokracije u Srbiji i veliki književnik. Plenković kaže u svom osvrtu o Draškoviću ''ako ovo pročita hrvatska ministrica znanosti i obrazovanje da će i njegova (ne)djela uskoro morati učiti i u hrvatskim školama.''

Štrabac, četnik iz Hrvatske, sisa dvije ''keve''

Na Badnji dan, umjesto Božićne čestitke, Savo Štrbac pohvalio se u Beogradu: ''U Srbiji sam bogataš jer primam hrvatsku penziju. Tri i pol puta je veća od srpske.'' Štrbac je rođen u selu Raštavić kod Benkovca 6. 10. 1949. Bio je pobunjenički četnički političar iz Hrvatske. Djelovao je kao ''ministar  informacije'' u tzv. ''Republici Srpskoj Krajini''. Bio je bliski suradnik ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića, nakon Oluje otišao je na traktoru u Beograd. Štrbac je surađivao s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pri sastavljanju optužnica hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu  Markaču, dajući joj dezinformacije o hrvatskoj Oluji i obrambenom Domovinskom ratu.

Poslije pokolja Hrvata u Škabrnji članovi Ratnog štaba zasjedali su u Benkovcu, među njima bio je i Savo Štrbac. Utemeljio je ''Dokumentarni centar Veritas'' iz kojeg šalje brutalne lažne optužbe proti Hrvata i Hrvatske koje širi diljem svijeta. I za to prima mirovinu iz Hrvatske! (1)

Štrbac je zapravo uš, parazitski insekt (Pediculosis pubis) koji ne može probaviti niti preboljeti poraz četnika i JNA u Hrvatskoj. Nije ni lako jer je izgubio privilegije koje je imao kao KOS-ov cinkar, ali uš se opet snašla - sisa mirovinu (penziju) od dvije ''keve'' -  Hrvatske i Srbije. Štrbac nije usamljen slučaj. Naime, od 1994. godine na teret hrvatskog državnog proračuna nalazi se 107.887 boraca NOR-a, te još k tome 14.698 bivših pripadnika JNA. Pojavilo se još u Hrvatskom mirovinskom fondu ''uskrslih'' 11.971 novih umirovljenika sa statusom boraca HOR-a!

Srbi su tužili Hrvatsku na sudu u Strasburgu zbog nemogućnosti ostvarenja prava za koje tvrde da su ih stekli u Hrvatskoj. Sud je odbio tužbe, a sigurno će odbiti i druge koje budu tražene po istom zahtjevu. Evo prilike da Plenkovićeva vlada postupi po istoj odluci Međunarodnog suda i ukine mirovine onim koji su se borili protiv Hrvatske ili su pobjegli iz Hrvtaske. Kako je moguće da Hrvatska plaća mirovine agresorima i zločincima NOR-a, JNA i četnicima, od kojih većina živi u Hrvatskoj? Drugim riječima, djeca i unučad moraju isplaćivati mirovinu ubojicama svojih djedova i roditelja, ili braće i sestara, a nije mali broj ni hrvatskih majki koje su zvjerski ubijene. Gdje u svijetu ima takav apsurd? Među prvima točkama na dnevnom redu u novom zasjedanja Hrvatskog (državnog) sabora treba donijeti odluku da se ukinu mirovine svima koji su bili u neprijateljskim postrojbama- agresorima.
Koga zanima ovaj nesretni i ponižavajući sustav može pročitati detaljni prikaz s iznesenim činjenicama, koje su se do sada prikrivale, bilo da je riječ o sramoti ili strahu, sada su iznesene na svijetlo dana. (2)

Pupovacu se na Božićnom ''derneku'' ukazao Ustaša

Prijem u SNV-u povodom srpskog (pravslavnog) Božića, ove je godine poruka Milorada Pupovaca bila (nakon povratka iz Beograda gdje je večer prije na svečanosti unošenja badnjaka u zgradu Predsjedništva, sjedišta tamošnjeg šefa države Aleksandra Vučića) Plenkoviću i nazočnim ministrima Vlade je rekao: ''Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema.'' Što Pupovac nije rekao u svojem uvodnom govoru o ''teškom položaju Srba u Hrvatskoj'', to je pojasnio Mitropolit Porfirije, koji, među ostalim, kaže: ''Nije najvažnije tko je prvi počeo, tko je više kriv, nego jesmo li spremni prepoznati istinu u sebi (...), jer zasigurno svi su krivi i svatko je kriv u odnosu na drugoga i svatko je zasigurno nanio nevolju drugome, netko manje , neklo više. (...) da bude spreman tražiti oproštaj i za ono što je optužen, ali i više od toga, jer sigurno smo i više od toga loše učinili i drugima i sebi'', zaključio je Porfinije (Hina) Nije Porfirije ponovio ono što je rekao u Bruxellesu prije nekoliko dana, gdje je optužio Hrvatsku za ''rehabilitaciju poraženog pokreta, domće varijante nacizma i fašizma i negiranje njihovih zločina.'' Nije ni zapjevao četničku ''pesmu'' na ovom ''kršćanskom'' skupu Memoranduma 2 SUNU!

Metropolit ljubljansko-zagrebački pop Porfirije nije spomenuo gradnju hrama Svetog Save u Splitu, koji bi trebao biti kopija beogradskog hrama spomenutog srpskog sveca. Eventualnim završetkom ovog projekta stavila bi se točka na ''i'' stoljetnog plana SPC da izbije na Jadran, a prvi prizor putnicima koji bi morem dolazili u splitsku luku bio bi - srpski (pravoslavni) hram. Porfirije se nije ispričao niti za objavljenu vijest na Google da je Crkva Setog Marka ''Srpska crkva u Zagrebu''?

Vjerski bliznaci: Arapska Al Kaida i Balkanska  SPC

Srpsku pravoslavnu crkvu, prema njenom antihrvatskom ponašanju u Hrvatskoj, trebalo bi staviti na listu terorističke organizacije. Ono što je Al Kaida, svjetski islamski front, za okupljanje Arapa, je mreža koja povezuje islamske fundamentaliste iz mnogih zemalja u jednu organizaciju. Srpska (pravoslavna) crkva je također front za okupljanje ortodoksnih Srba na Balkanu,  koja povezuje Srbe u jednu velikosrpsku fašističku organizaciju s mottom: ''Gdje god žive Srbi to je Srbija.'' (3)

''Činjenica je da povijesno postoje hrvatski pravoslavci koji se nikad nisu deklarirali kao Srbi, a takvi uglednici još iz doba Austrougarskue bili su Petar Preradović, Josip Runjanin, Svetozar Borojević, Nikola Tesla. U Domovinskom ratu borilo se 9000 hrvtskih Srba koji kao pravoslavci sigurno ne spadaju u kategoriju Pupovčevih Srba, pa je i to jedan razlog da se Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom konačno službeno registrira. Tu crkvu priznaju brojne pravoslavne crkve u Europi, ali naravno ne i Srpska pravoslavna crkva koja je u duhu Memoranduma SANU-a bila i jedan od pokretača velikosrpske agresije na Hrvatsku, a danas je u funkciji provedbe Memoranduma 2 SANU. Što više, službena politika srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj, ignorira hrvatsku državu i govori o Baniji, Dalmaciji, Kordunu, istočnoj Slavoniji, što se praktički poklapa s granicama Velike Srbije u Miloševićevom projektu. Treba spomenuti i ocjenu SOA-e kako u posljednjim godinama rastu četnički incidenti pri čemu postoji odgovornost i srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na ovom domjenku u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodno vijeća sam Milorad Pupovac u svojim istupima nikad nije spomenuo Hrvatsku nego se kao i dosad koristi eufemističkim 'naša zemlja''. (4)

Hrvatski premijer Andrej Plenković pohvalio je i zahvalio se SNV-u: ''Podrška koju pripadnici nacionalne manjine daju saborskoj većini i Vladi nije mala stvar s obzirom na bremenitu povijest hrvatsko-srpskih odnosa u 20. stoljeću, rekao je Plenković, naglasivši kako su kroz tu podršku oni istiniti akteri političke i društvene scene te sudjeluju u uređivanju svih pitanja koje se odnose na prava manjina.'' Plenković nije rekao Koliko porezne obveznike košta SNV i Milorad Pupovac?

Koliko Hrvtasku košta Pupovac i SNV?

Pogledajte Video u trajanju od dvije minute na Google ili Facebook stranici ''Sad je vrijeme'' pozvani su građani da pogledaju koliko Hrvatsku košta Milorad Pupovac i SNV, odnosno koliko se za njihovo djelovanje (njih 51 na jaslama) izdvaja financijskih sredstava iz proračuna - 42.511.430.00 milijuna kuna, plus strane donacije: 10.414.691.00 milijuna  kuna, ukupno: 52. 926. 121. 00. milijuna kuna. Napomena: Preporučljivo je uzeti aspirin prije gledana video da ne dobijete infarkt. Ovom iznosu treba dodati sredstava iz proračuna za 134.556 tisuća neprijateljskih umirovljenika, među njima ima veći broj i ratnih zločinaca. Treba ovome iznosu također dodati još milijunske izdatke kuna za sve one ''dobrotvorne'' organizacije koje se brinu za ''ljudska prava'', pedere i zaštitu komunističkih spomenika i partizanskih memorabilija. Ukidanjem uzdržavanja parazita, partizana, četnika i ini neprijateljskih udruga zaustavili bi egzodus hrvatske mladeži u europske i prekomorske zemlje, i bilo bi manje neprijatelja i veleizdajnika u Hrvatskoj.

Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić nazvao  je ''bestidnom'' izjavu Andreja Plenkovića na božićnom domjenku SNV u Zagrebu da je proces mirne reintegracije jedan od najvećih ostavština predsjednika Franje Tuđmana. ''Zamislite kakva je to bestidnost da na proslavi Božića, među ono malo Srba što ih je ostalo u Hrvatskoj, izgovorite da je Tuđmanova najvrednija ostavština reintegracija Srba.'' Mali Slobo provocira i prijeti Hrvatima, jer on još bludno živi s Miloševićevim idejama, koje je pomela Oluja.

Proslava Božića po srpskom običaju

Kada smo već na proslavi Božića, zašto su uručene političke, (anti)fašističke godišnje nagrade SNV-a?: Nagradu Nikola Tesla dobili su Vladimir Fundak i Milorad Novaković za doprinos srpskim institucijama (koje muzu milijune hrvatskih kuna). Nagradu za humanizam Diana Budisavljević (rodbina Jovanke!) uručena je Leposlavi Barać za uređenje groblja u kojem je, kako je rečeno, pokopano ''1700 djece ustaških  žrtava.'' Nagradu Svetozar Pribičević, koja se dodjeljuje za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa dobio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Zahvalio se Beljak i čestitao Božić Srbima u Hrvatskoj, BiH te Srbiji, te izrazio kako vjeruje da ''bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda nije mrtvo.'' Bedak Beljak je zaboravio, da je utemljitelj HSS-a Sjepan Radić upucan u srpskom parlamentu, gdje ga je Pribičević doveo, a stvorio je u Hrvatskoj terorističku organizaciju ORJUNA. Dakle, Beljak ne zna da to nije nagrada nego degradacija. Nagradu za antifašizam dobio je Zoran Rastović za rad na, kako je rečeno, prekidu ''ustašofilskih promocija.'' Ristović je poznat po pokušaju fizičkog prekida promocije knjige Igora Vukića ''Radni logor Jasenovac'' u Gradskoj knjižnici Jure Šižgorić u Šibeniku.(5)

''Posljedni Srbin u Hrvtaskoj''

Iz proračuna se kroz HAVC-u financiraju ''kulturne'' manifestacije, ''umjetničke'' predstave a la Olivera Frljića i ''klasični'' filmovi Rade Šerbedžije, Rajka Grlića, Vinka Brešena i drugi. Kako je snimljen i o čemu govori je najočekivaniji hrvatski film, zombi komedija Predraga Ličine - ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Severina sa suprugom Igorom Kojićem imaju uloge u tom filmu. U filmu je trebao nastupiti i Rade Šerbedžija, hrvatski Srbin s Brijuna, ali bio je obvezan ''drugim ugovorima.'' HAVC-ovi savjetnici Dalibor Matanić i Dean Šoša dali su milujunske kune Lučini za ''Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'', a on je još tome dodao slogan: ''Sprem'te se, sprem'te'', što je očito da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane. Da je naslov filma ''Posljednji četnik u Hrvatskoj'' i da je dokumentarac, a ne komedija, onda bi se isplatilo platiti dnevnice Šerbedžiji. Srbe koje je predsjednik Tuđman abolirao sada mu se ''kenjaju'' oko spomenika i crtaju grafite sa srpom i čekićom. U najnovijim Pupovčevim ''Novostima'' (Srbobranu) srpski fašisti objavili su crtež hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kako u ruci drži odrubljenu glavu nekog partizana s crvenom zvijezdom na kapi uz tekst: ''Glava i užas''. Hoće li Plenković izbaciti Pupovca iz Vlade i Sabora? Examen rigorosum!

''Što je najžalosnije na vlasti je HDZ, a prepustili su kulturu ne SDP-u nego notornim orjunašima, koji papagajski ponavljaju mantru antifašizma, a upravo je Jugoslavija bila polufašističko društvo. Srbi su bili nadnarod, a Hrvati i Albanci su bili za sve krivi. Možeš ti ne znam što postići na gospodarskom planu, ako netko stalno ponavlja da je nekada bilo bolje, da je Hrvatska neuspješan projekt, onda će ljudi imati tu negativnu percepciju današnjice. A nije nikada bilo bolje i što bi bilo da smo ostali u Jugoslaviji. U srbiji, u BiH, na Kosovu, u Makedoniji se ne živi bolje nego u Hrvatskoj. Stanje u kulturi i sadašnja ministrica kulture su jedan od najvećih promašaja Andreja Plenkovića.'' (6)

Što nam je ostalo činiti?

Umjesto zaključne misli donijet ćemo samo jedan odlomak iz osvrta ''Tri ključna momenta'', koji je iskren, temeljit i ne samo da kritizira, nego daje i nove smjernice, što je veoma potrebno u ovim presudnim danima za opstojnost  hrvatskog  naroda u svojoj slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj državi.

''Ušli smo u novu 2019. sa starim problemima. I to je činjenica. Osim nove brojke na kalendaru, ništa se promijenilo nije. Da će nam ova godina biti gora od prošle, je nedvojbeno. Ne postoji apsolutno ni jedan jedini parametar koji nam daje nadu za optimizam. (...) Narod na ulicu izići neće. Referendum nema smisla jer će nam ga opet ukrasti. Pisati o svemu ovome nema efekta, jer napisane su stotine izvrsnih tekstova a ništa se promijenilo nije. Izbore možemo zaboraviti sve dok APIS broji glasove. Što nam je ostalo? Vojni puč po uzoru na banana republike? Ni to ne pali, jer su i u vrhu vojske i policije instalirani njihovi ljudi.(7)
Zvonimir Hodak u svojoj tjednim kolumni nađe koji biser, kako bi ohrabrio hrvatsko čitateljstvo i posramio (anti)fašističke idiote, koji ne priznaju ni ono što je cijeli svijet pohvalio i počastio Hrvatsku velikim priznanjem u športu. ''Nakon što je 'malo govno' pobralo sve nagrade, ali baš sve što se u jednoj godini moglo pobrati: Najbolji igrač svjetskog klupskog prvenstva u prosincu 2017. godine, pa najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Rusiji, zatim najbolji igrač Europe u izboru UEFA, najbolji igrač svijeta po FIFI-i, pa Zlatna lopta Ballon d'or u Parizu i sve to im nije dosta. Koja lakomost, AIPS, najpoznatije Međunarodno udruženje sportskih novinara, ne nogometnih novinara, nego novinara koji prate sve športove, proglasilo je Luku Modrića najboljim športašem svijeta u 2018. godini. Amen. (...) Orjuna trpi li, trpi. Na kraju nije ni kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje.''

Zvonimire, Ne quid nimis!

S ovim mislima i idejama ulazimo u novu 2019. godinu s vjerom u Boga i nadom u hrvatski narod, kako je pobijedio srpsko-crnogorskog agresora, te četništvo i JNA, da će uskoro pobijediti i unutarnjeg neprijatelja, te ukloniti antihrvatski balast iz državi - za sva vremena. Amen.

Želim obilje Božjeg blagoslova u ovoj 2019. godini svim državotvornim Hrvatima, posebice hrvatskim braniteljima, koji su preživjeli obrambeni Domovinski rat, a sada se bore za najosnovnije životne potrebe u državi koju su stvorili.

PS: Možda je ovo moj posljednji osvrt, jer u proceduri je novi Zakon o elektronskim medijima, koji će najviše pogoditi hrvatske domoljubne portale, koji nisu u službo režima.
_______________
(1) Savo Štrbac se pohvalio: ''U Srbiji sam bogataš.. /maxportal.hr
(2) Tko i zašto prikriva činjenice o povlaštenim partizanskim i JNA mirovinama? /dragovoljac.com
(3)Kopija begradskog hrama Svetog Save u Splitu / hrsvijet.net
(4) Premijer Plenković u Pupovčevom igrokazu na proslavi Božića / Vjekoslav Krsnik
(5) Milorad Popovac zlouporabio pravoslavni Božić/ hrsvijet.net
(6) Intervju Mladena Pacvkovića s Draženom Stjepandićem, autorom monodrame/ glasbrotnja.net
(7) Tri ključna momenta / dragovoljac.com
(8) Je li kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje/kamenjar.com



ISELJENIČKA KOLUMNA

Opaki mrzitelji hrvatskog naroda - nemaju mira

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. PROSINCA 2018. U 8:15 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nanešena nepravda jednoj osobi – je od uvrede do zločina, a nanešena nepravda jednom narodu - je u rasponu od zločina do genocida, pa makar ta nepravda bila nametnuta s oružjem ili glasačkim listićima.

U konkretnom slučaju, bosanskohercegovački muslimani (radikalni Bošnjaci) izabrali su janjičara Željka Komšića, po treći put, za predstavnika katoličkim Hrvatima, protiv hrvatskog predstavnika akademika Dragana Čovića za koga je glasalo 80 posto Hrvata. Dakle, sveukupno hrvatsko glasačko tijelo zastupljeno u HNS-u. Bilo je hrvatskih udruga koje su izišle samostalno (izvan HNS-a) i jedva su zabilježene u rezultatima izbornog povjerenstva. A lakyrdy (ološ) iz redova hrvatskog naroda: jugonastalgičara, komunistia poturica i uljezice iz miješanih brakova, podržali su odredom Komšića.

Novoizabrani (''hrvatski'') bošnjački predsjednik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić među Hrvtima je - persona non grata i otpisani su mu dolasci u sve županijei gradove s hrvatskom većinom, a nije poželjan ni u Hrvatskoj, niti među Hrvatima u svijetu. Komšić je sebe akreditirao kao ''predstavnik svih građana u BiH'' - bez Hrvta. Velika ambicija za čovjeka malog karaktera! Da zlo bude još gore, on se odmah okomio na bosanskohercegovačke Hrvate i vladu Republike Hrvatske. Zlobni Željko ne može se okaniti od zlobe, jer zlo narav no teško je obuzdati, a pobijediti nikada.

Komšić je dobio podršku za izbornu pobjedu od bivših predsjednika RH, šaškina Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s kojima je u Zagrebu ugovorio zavjeru, nakon čega je uslijedilo otvoreno pismo trojice bivših predstavnika u BiH: Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su verbalno oštro i bezobrazno  napali Hrvatsku. Schwarz-Schilling je posebno naglasio, kako su on, Bildt i Ashdown odlučili se na pismo s ciljem da ''zaustave diplomatsku ofenzivu Hrvatske''. Još je optužio Vladu u Hrvatskoj da ''laže'' kad opisuju stanje u BiH.

Dr. Josip Stjepandić predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD) poslao je pismo Schwarz-Schilling-u: - Prestanite podupirati janjičare! Ako Schwarz-Schilling, nakon pročitanog pisma, nije dobio moždani udar, onda je on spodoba bez uma i duha (vidi pismo na njemačkom jeziku na portalu - hrvatskonebo.com). Istini za volju, objavljeno je mnogo kritičkih osvrta u Hrvatskoj i dijaspori na pismo trojice pobošnjačenih ''mudraca'' Carl, Paddy i Christian, koji su suodgovorni za nestabilnost, kriminal i međunacionalne sukobe u BiH. Posebice za težak položaj hrvatskog naroda u BiH. Nije im bilo dosta što su zataškavali zločine ''armije'' BiH, što svjedoče masovne grobnice koje hrvatski istraživači nalaze skoro u svim opustošenim mjestima gdje su nekada živjeli Hrvati. Odgovorni su također za optužbe hrvatskih branitelja kojima su u Haagu izrečene stravične kazne, što je natjeralo generala Slobodana Preljka da u sudnici, pred cijelim svijetom, dokaže nevinost svoju i optuženih kolega na najdrastičniji način - samoubojstvom. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske (08.12.2018.) odbacilo je optužbe trojice bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH da se miješa u unutarnja pitanja te države i optužilo ih da su oni djelomično krivi što hrvatski narod nije jedankopravan s bošnjačkim i srpskim.

Saborski Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske (13.12.2018.) usvojio je Deklaraciju o potrebi izmjene Izbornog zakona u BiH, da Hrvati mogu kao konstitutivni narod birati svoje predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda. Reakcija bošnjačkih političkih, vojnih i diplomatskih čelnika, intelektualaca i muslimanskih vjerskih poglavara deklarirali su Deklaraciju - agresijom i udarom na suverenitet BiH.

''Ja ne smatram Bosnu nacijom. Kad bi to bio slučaj, ne bih prihvatio plan, jer bih znao da to nije realno. Tim planom predviđa se da Bosna ostane konfederativna država koju čine tri konstitutivna naroda. Ako se Jugoslavija nije mogla održati kao federacija, što mislite kako bi se Bosna mogla održati na toj istoj osnovi, naročito nakon ovakva rata?''(1993.)'' Mladen Pavković, iz najnovije knjige: Izvadci iz govora prvog čovjeka u Hrvata - dr.Franje Tuđmana.
Komšić je u komi ''Moj izbor je samo povod, a ne uzrok. Uzrok se može tražiti u želji određenih krugova u Zagrebu, da ostvare ključni i dugoročni ekonomsko-politički utjecaj na sva dešavanja u BiH, ili bar na dio BiH teritorija kao jednu vrstu svoje 'kolonije' unaprijed računajući da je drugi dio BiH već pod takvim utjecajem druge države. Ako vas ovo kojim slučajem podsjeća na žal Cvetković-Mačekovim  planom, moguće je da ste i u pravu'', rekao je Komšić za sarajevski radio.

Da je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjoi Tuđman htio ''svoju koloniju'' u BiH, bilo bi manje hrvatskih i muslimanskih žrtava, danas bi druga polovica BiH bilo na zemljovidnoj karti Republike Hrvatske. Verbus utar.

Komšić upitan za razloge žestoke reakcije iz Zagreba na istup trojice predstavnika, te da li je međunarodna zajednica, zapravo, demaskirala namjere Hrvatske?
''I da, svakako, međunarodna zajednica je to prepoznala, ali je ta politika nekih krugova u Hrvatskoj tako agresivna da se ne obazire ni na primjedbe koje dolaze iz te iste međunarodne zajednice. Naprotiv, ta agresivnost i bahatost ide do te mjere  da pojedinci koji ukazuju na svu štetnost takve politike dijela vlasti u Hrvatskoj, počinju najprimitivnije vrijeđati. Za sada, samo BiH ima problem s takvom politikom, ali uskoro će ga imati i međunarodna zajednica, pogotovo Europska unija i Sjedinjene Američke Države, i to iz jednostavnog razloga - remete planove međunarodne zajednice za cijelu regiju'', zaključak je Komšića za Radiosarajevo.ba (09.12.2018.)

Prevedeno na hrvatski: Hrvati su poremetili planove međunarodne zajednice, Europske unije (ne i Amerike) za cijelu regiju, koji su imali plan žrtvovati Hrvate u BiH za stvaranje Balkanske regije, nove i proširene Jugoslavije, te u inkarnaciju titoizma s Komšićem na čelu. Čim se je uselio u ured Željko je izbacio hrvatska znakovlja i postavio balkanskog kasapa Tita na zid iznad glave.

''Naša glavna krivnja je što smetamo njihovim planovima da se ostvare. Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su nakanili uništiti obitelj kao temelj društva... Jedan veleposlanik mi je rekao: Vi Hrvati iz BiH morate se ili asimilirati ili iseliti.'' (Kardinal Vinko Puljić)

Svaka pomisao o održljivosti hrvatske nacionalne i vjerske samobitnosti povod je bošnjačkoj agresiji na Herceg Bosnu, stoga su izabrali mulata Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, a prvi član je Šefik Džaferović, bivši šef mudžahedinske armije BiH, naoružava radikalne muslimane ''za nedaj Bože'' i prijeti se legalnom predstavniku bh Hrvata Draganu Čoviću, koji ''nanosi trajnu moralnu i političku štetu svim građanima BiH, a najviše bh Hrvatima''.

Džaferovic, Ceric, Izetbegović i slični naoružavaju bošnjačke fundamentaliste koji se pripremaju za islamsku BiH, kao novu vilajet turskog carstva. Otkrivene su i velike količine oružja u skloništima muslimanskih terorista u BiH. Ali, i pored ovih činjenica, međunarodne zajednice, kao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, uporno nastoje da se čim prije BiH učlani u Europsku uniju i NATO, što bi imalo velike posljedice ne samo za Hrvatsku, nego za cijelu Europu, jer se sustavno radikalizira islamiste u BiH, a potom širi u Europi.

Mirni prosvjed hrvatske mladeži u Mostaru, nakon izbora, poslao je jasnu poruku čelnicima međunarodne zajednice i čelnicima bošnjačkih stranaka, institucija i vjerskoj zajednici: ''Današnjim prosvjedom želimo dati do znanja svima u BiH kako postoje mladi ljudi koji žele da se poštuju njihovi interesi, njihovi zahtjevi, ako se želi dobro Bosni i Hercegovini'', kazao je u izjavi za medije student pravnog fakulteta, Petar Ćavar. Dakle, hrvatski narod traži jednakopravnost, bez čega nema suživota ni države BiH.

Nema više ni izgona ni progona bosanskohercegovačkih Hrvata iz njihove tisuće godišnje domovine i s njihovih ćaćinih ognjišta, jer Hrvatska je garantor opstojnosti Hrvata u BiH. Nije se slučajno Gospa nastanila u Međugorju, nego je došla da zaštiti svoj narod kojeg su domaće i vanjske sotone stoljećima progonili i ubijali. Amen!

Veleizdajnice, u principu, ne dočekaju mirovinu

Stjepan Mesić je potvrdio, da je izravno dobio kopiju pisma, te da podržavam stanovišta što su ih iznijeli Christian Schwarz-Schilling, Carl Bildt i Paddy Ashdown u pismu predstavnici EU za vanjsku politiku Federici Mogherini.

Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić podržava optužbe Komšića i bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH na Hrvatskoj, na državu u kojoj je on bio predsjednik u dva mandata! Teško je čovjeku zdravog razuma ostati pri svijesti i suzdržati se od izlijeva žući, da je taj (ne)čovjek bio poglavar države hrvatskog naroda!!!? Sramim se hrvatske sramote, da je veleizdajnik Mesić još na slobodi, s obzirom da je aktivan prijatelj sa svim neprijateljima i koordinira antihrvatsu politiku u Hrvatskoj i u svijetu.

Među ostalim sramotama je i ova: ''Veliki dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski 'četnik' Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optužio Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli''. (Milan Ivkošić) U kojoj drugoj državi bi mogao ovakav zločinac slobodno živjeti i nesmetano poticati neprijatelje, domaće i međunarodne čimbenike, na demoliranje krvlju stečene slobodne i neovisne Države Hrvatske? Vjerojatno, nakon ovoga očitovanja, izgori će mu stražnjica na vrućoj korčulanskoj stijeni.
Predsjednica države Kolinda Grabar - Katarović i predsjednik vlade RH Andrej Plenković demantirali su izbor Željka Komšića, bošnjačkog ''Trojanskog konja'', što mnogi u Hrvatskoj ne razumiju ili neće da čuju za tragediju bosanskohercegovačkih Hrvata. Nažalost, ima mnogo Bajruša, Klauški, Beškera, Pavičića i (...) u medijima, a također Pupovaca, Beljaka, Stazića i (...) u  Vladi i Saboru, koji su na koritu u Hrvatskoj, a intenzivno blate i miniraju državu hrvatskog naroda.

''Mudro je ne činiti drugom, što ne želiš da drugi čini tebi, a Deklaracija (Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH) je otprilike isto kao da Srbija donese dokument u kojem se izražava zabrinutost za položaj Srba u  Hrvatskoj...'' Taj ''pobožni'' kolumnist jednog zagrebačkog jugo-dnevnika, nema pojma kakve su razlike između konstitutivnog naroda i nacionalne manjine! Činimo drugom, što želimo da drugi čine nama: da se Bošnjaci muslimani odnose naspram Hrvata katolika u BiH, kao što se Hrvati katolici odnose naspram Bošnjaka muslimana u Hrvatskoj, onda bismo imali dobrosusjedske odnose. Iako nedostaju dobri ljudski odnosi muslimana Bošnjaka s bosanskohercegovačkim katolicima Hrvatima, treba pohvaliti dobru volju Hrvata sa sugrađanima muslimanima bosnaskohercegovačkog korijena.
Republika Hrvatska ima takve mogućnosti da postane Europi Izrael, jer ima takav strateški položaj kakvog nema nijedna druga država u Europi. Snažna Hrvatska je garancija mira i prosperiteta, ne samo u BiH, nego u cijeloj Srednjoj Europi. Da bi ovu povijesnu priliku realizirala današnja ili buduća Vlada u RH, treba osnažiti pravosuđe, koje će osuditi ratne zločince, ratne profitere, kriminalce, jugonastalgičare, srbokomuniste, srbopravoslavlje, strane agente i domaće veleizdajnike. Latinska je poslovica: Korisnije je da nevini bude (pozvani pred sud i) oslobođen, nego da krivac ne bude pozvan na odgovornost.

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2019. GODINU HRVATSKOM NARDU U DOMOVINI I DIJASPORI!


Pogled iz dijaspore

Stari narod u (ne)definiranoj državi

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. studenoga 2018. u 19:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Hrvati su stari europski narod, s dugom i teškom tragičnom povijesti prožetoj, izričitom nacionalnom i kršćanskom uljudbom, s velikom i prebogatom tradicijom ali nastanjeni na kutak kugle zemaljske za kojeg su se otimali kraljevstva i carstva. Stoljećima su u Hrvatskoj vladali europski, balkanski i azijatski okupatori, dakako uz kolaboraciju domaćih veleizdajnika, mijenjali su kulturu, jezik, običaje, narodnu nošnju, čak i način bogoslužja - sukladno sadržaju okupatorskog svjetonazora.

U suštini, svi tirani koji su se zadržali kraće ili duže u državi hrvatskog naroda, imali su istu postupnost upravljanja: nametanje straha okrutnim metodama, u prvom redu brutalna masovna ubijanja, zlostavljanja i izgoni. Stezali su i pritezali okove nasilja s ciljem da čim prije ostane što manje Hrvata na broju, parcelirali bi hrvatski državni i etnički grunt (zemljišni posjed) na pokrajine - bez ikakvih hrvatskih nacionalnih predznaka, s naglaskom na nadimak (''Dalmatinci'', ''Ličani'' i sl.) kao nacionalnu pripadnost u dotičnom ''državnom'' okviru. Uz krvave tragove zločina, okupatori su ostavili dalekosežne posljedice partikularizma, težnju za što većom neovisnošću, odnosno separatizmu, te međusobnu mržnju, a sve to na štetu općenacionalnih i općedržavnih interesa hrvatskog naroda.

Okupatorske vlasti održavale su se silom i uz motto: divide et impera, znajući da su razdvojeni narodi istodobno i nesložni i oslabljeni protivnici. Posljedice (podjeli pa vladaj), za hrvatski narod su sve do danas katastrofalne: sve manje Hrvata živi u domovini, a sve više u iseljeništvu, ukorijenivši u narodu sebičnost, međusobnu netrpeljivost i zavist u kroničnu bolest - Croatian korcion, čemu još nema lijeka.

Neznanje je uzrok svakakvu zlu

Ima mnogo toga što hrvatski čovjek treba pročitati i naučiti iz tisućljetne povijesti: Rane povijesti Kraljevstva Hrvata, unije s Ugarskom, ''suživota'' s Habsburzima, u Kraljevini SHS, u kraljevini Jugoslaviji, u ratu stvorenoj NDH, u komunističkoj Jugoslaviji, o Domovinskom obrambenom ratu i uspostavi samostalne Republike Hrvatske, te pristupanje RH Europskoj uniji.

Tuđinske su vlasti pisale povijest hrvatskog naroda (pri tom prešućujući povijesne velikane, junake u svjetskim razmjerima poput Nikole Šubića Zrinskog, Nikole Jurišića i još barem njih desetak koji imaju međunarodni status antičkog Leonide. Spaljivale su hrvatske povijesne knjige, kulturne ustanove i škole, jer samo tako je bilo moguće upravljati neupućenim narodom. U edukativnom pogledu nije se puno toga promijenilo u Hrvatskoj - ni o danas!

''Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji ne poznaje svoju stvarnu povijest, pa su povijesno politički nepismen narod i bez revizije nacionalne svijesti... I današnji školski udžbenici povijesti napisani su pod vodstvom Milanovićeva ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića mrzitelja svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, svega što je stvoreno u Domovinskom obrambenom ratu.

Sveučilišta u Hrvatskoj dupkom su natrpana idejnim i političkim antihrvatskim profesorima i ''znanstvenicima'' na svim odjelima, posebice katedre povijesti, političke znanosti i filozofije. Indoktrinirajući hrvatsku mladež u razredima sa srpskim i jugoslavenskim natruhama, te iste osobe također redovito se javljaju u medijima i pojavljuju u televizijskim emisijama. Studenti filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, nedavno u jednom istraživanju nemaju ni pojma što se obilježava na dan 18. studenog u RH, a proslavili su Oktobarsku revoluciju i ove godine!? Horresco referens. (Užas me spopada dok pričam.)

U odgoju djece je spas ili propast obitelji i nacije. Na primjer,Turci su od otete hrvatske djece odgojili janjičare, koji su bili najkrvoločniji ubojice hrvatski katolika. Srbo-komunisti su također u školama i omladinskim akcijama odgojili (vaspitali) hrvatsku mladež, kojoj su natovarili zločinački kompleks tako da su se distancirali od hrvatstva i dokazivali svoje jugoslavenstvo. Zbog zabluđivanja hrvatska je privrženost jugoslavenstvu bila najjugoslavenskija u Jugoslaviji, čak je Republika Hrvatska bila jedina u državi, koja je imala - ''Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti'', što je bio izgovor da zbog toga nema potrebe imati još i posebno Hrvatsku.

Velika je zabluda, prije svega, da se današnja država hrvatskog naroda temelji na odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a (29./11./1943. u Jajcu); i ZAVNOHA zabluda je također da su donesene pravedne odluke ratnih saveznika: Roosevelta, Staljina i Churchilla, na zasjedanju (29./11./1943.) u Teheranu, gdje su skrojene novom zemljovidnom kartom Europe; zabluda je i u Šeksovu Ustavu RH naglašen oslonac na odluke donesene, istog dana, u Jajcu i Teheranu, kao i na ZAVNOH-u.

Dakle, cjelovita država hrvatskog naroda nije sveobuhvatno oslobođena u Domovinskom obrambenom ratu, u tom krvavom ratu de facto oslobođen je samo Avnojski (jugoslavenski) dio hrvatskog prostora (današnje Republike Hrvatske). Odlukom  međunarodnih saveznika (12./10./1995.) zaustavljena je ''Operacija Južni potez'', upravo kada je Hrvatska vojska bila na ulazu u Banja Luku. S tom odlukom, uz prijetnju sile, neprijateljska Europa je spriječila uspostavu neovisne demokratske Države Hrvatske na njenim povijesnim i nacionalnim prostorima. Također s tom odlukom su ostavili stogodišnje uzroke sukobu i povodu bosanskohercegovačkom (bošnjačko-srpsko-hrvatskom) ratu, na što upućuju i ovogodišnji (2018.) opći izbori u BiH.

Treba podsjetiti protagoniste AVNOJ-a u Hrvatskoj, BiH i Srbiji da je Banja Luka imala hrvatsko-muslimansku većinu prije ovog rata, a osobito prije Drugog svjetskog rata.Velikosrpska politika je demolirala Jugoslaviju u cilju stvaranja Velike Srbije, pri tome se okrenula i protiv hrvatskih komunista, što je imalo i pozitivan efekt, koji zbog toga nisu imali drugog izbora nego pridružit se Tuđmanu.

Nema više ni kraljevsko-četničke, ni srpsko-komunističke Jugoslavije na zemljovidnim kartama svijeta. Ali, ostala je opaka ideja ''jugoslavenstva'' u preživjelim i privilegiranim jugofilima, koji se pojavljuju na (anti)fašističkim skupovima u borbi protiv imaginarnog ''fašizma'' i udrugama za ''ljudska prava'' u kojima, izuzev izrugivanja, nema ništa zajedničkog niti u ljudskosti ni u pravednost. A sve to čine i pored ostalog i zbog mužnje novca iz državnog proračuna.
Ne mogu se odlučiti čije bih citate naveo kao klasičan primjer veleizdaje stranačkih i državnih čelnika, koje je, na veliku žalost, narod izabrao za  vođe stranaka (partija), a posljedično i članova Vlade i zastupnike u Sabora RH. Počet ću od aktualnog predsjednika vlade RH Andreja Plenkovića, koji kaže za velikosrpsku-crnogorsku četničku agresiju i obrambeni Domovinski rat, da su to bili ''Neki sukobi koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina...''  Contra principia negantem non est dispoutandum! (Ne možeš se prepirati s onim koji poriče osnovne istine!)

Balkanski europejac Plenković, ne može, ili ne umije skrivati svoje osjećaje za Europsku zajednicu, kao ni svoje simpatije za balkanske susjede, posebice Srbiju. Plenković kaže: ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede koji se nadaju ući u Europsku uniju. Spremni smo im pomoći da ispune pristupne kriterije....'' Bivši predsjednici RH Stjepan Mesić i Ivo Josipović su mnogo pomogli Srbiji na putu u EU darivajući im hrvatsku dokumentaciju o kriterijima prevedenu s engleskog jezika, te upute što i kako treba ispuniti. Srbija nije ni tražila prijevod papira, nije platila troškove prevoda, nije se ni zahvalila.
Andrija Plenković, na izgled, mnogo drži do Božje zapovijedi: ''Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'' (Mk 12: 30-31) u tom dobrosusjedskom duhovnom nadahnuću navodi odlučne predgovore EU za Albaniju, Makedoniju, Kosovo, naročito Bosnu i Hercegovinu, ''... Čiji nam je europski put vrlo važan jer su Hrvati jedan od konstitutivnih naroda u toj zemlji.'' Plenkoviću su bližnji susjedi (Srbi) nego sunarodnjaci (Hrvati) - što nije u skladu s Božjom zapovijedi.

Nema konstitutivnosti bez države

O kakvoj konstutivnosti Hrvata u BiH govori ''pobožni'' predsjednik vlade RH? Veća prava u Hrvatskoj ima srpsko-četnička manjina, homoseksualci i lezbijke nego ''konstitutivni'' Hrvati u BiH, koje po treći put predstavlja u Predsjedništvu BiH poturica Željko Komšić. Saladin (sultan) Željko već se prijeti predsjednici države i predsjedniku vlade RH tužbom Međunarodnom sudu protiv gradnje Pelješačkog mosta radi tobožnje smetnje ''bošnjačkoj mornarici'', ''otuđenih graničnih zemljišta BiH'', ''korištenju bosanke vode iz jezera'' i drugih sijaset (neprilika).

Kakve li ironije - ''hrvatski'' predstavnik Predsjedništva BiH, nakon izbora, došao je ''ispod radara'' u Zagreb, gdje je bio ''državnički'' primljen kod kolege Stjepana Mesića. Komšić, naime, nema hrvatsko državljanstvo, niti ulaznu vizu, pa se pitamo, kako je mogao nezapaženo doći u Zagreb? Plenković-Pupovčeva vlada nikad se ne bi odlučila na uvođenje viza građanima BiH, Srbije i drugi Republika bivše jad-države, da Europska komisija nije objavila izmjene i dopune viznog sustava od početka 2021. godine, koji se odnose na BiH, Srbiju i Crnu Goru.

Europska Hrvatska će, sudeći po tursko-bošnjačkoj teoriji, ponovo graničiti s Osmanskom vlašću u hrvatskom gradu Bihaću, gdje je bila prije 426 godina zacrtana  granična međa.

Plenković se nije ugrizao za jezik (!) kad je rekao ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede..'', što je očita laž - ako nije riječ o njegovim osobnim osjećajima. Plenković više drži do deklaracija: Haške, Aruške, Istanbulske, Marakaške, nego do izravnog odlučivanja hrvatskog naroda - referendumom.

Što su Hrvatskoj donijele odluke u institucijama kojima su upravljali: Mesić, Sanader, Josipović, Kosor, Milanović i aktualni Plenković, odreda veleizdajnici nacionalnog suvereniteta i hrvatskih dobara? Pristupnicu ulazaka Hrvatske u EU plaćeno je velikim ustupcima i popustima Sloveniji i EU. Vjerojatno će Plenković zbog ''susjedske solidarnosti'' uglačati put balkanskim državama u EU i protiv suglasnost i volje hrvatskog naroda.

Europska Unija je utopija

Ako EU, po kratkom postupku, podari pristup ovakvoj zločinačkoj Srbiji, Crnoj Gori i BiH, onda je za Hrvatsku jedino rješenje - napustiti EU, kao što je učinila Engleska. Ako su Englezi došli do spoznaje (''something stinks in the EU'') i na referendumom se odlučili napustiti EU, to je putokaz i drugim europskim narodima kako treba braniti nacionalne interese i državne granice. Čim prije hrvatski narod treba izabrati državotvornu Vladu, a Hrvatski državni sabor onda trebala ozbiljno razmišljati o izlasku iz Europske unije. ''EU postaje crna rupa u koju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne'', konstatira hrvatski akademik Mile Prpa, autor Codex moralis Croaticum, u znanstvenom eseju o sudbini Europske unije - Melting pot ili tragedija naroda, ''Pojavljuju se snažni politički segment tzv. 'tigrove kože'. (...) Ti ljudi, sada već narodi, donose i svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno nasljedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja. Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj europskoj i svjetskoj povijesti'', kaže autor Prpa.

Predsjednika Francuske Emmanuel Macron u Parizu, na obilježavanju 100. obljetnice svršetka Prvog svjetskog rata, među ostalim oštro se okomio na popularnost isticanja nacionalizam, jer je predsjednik SAD Donald J. Trump u Bijeloj kući, pred medijima, sebe deklarirao nacionalistom, što su ljevičari i globalisti zlouporabili i poistovjetili s nacizmom, otvoreno aludirajući na predsjednika Trumpa, ali indirektno i predsjednika Mađarske Viktora Orbana, predsjednika Poljske Andrzeja Dudu i predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Macron je hipokrat, jer Francuzi su najekstremniji nacionalisti u Europi, koji glorificiraju svoju nacionalnost: Viva la Nacionale France!

Krvavo stoljeće - ''solidarnosti''  sa Srbije

Da li Plenković-Pupovčeva vlada ima uvida u prijetnje i neprijateljske izazove hrvatskih susjeda: Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine? Ili, to nije njihov prioritet? Napisao sam osvrt - Stoljeće u ratu sa Srbijom, u travnju 2018.) kojega su objavili domoljubni mediji, što je ponukalo brojne čitatelje da se jave s porukom, među kojima je jedna od njih ostavila snažan dojam: ''Članak ima dobar naslov, još na tu temu nisam naišao nigdje takav naslov , a sveobuhvatan je.''

Bio sam ushićen, kad sam čuo da je hrvatski režiser Jakov Sedlar snimio dokumentarni film Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca), koji će ovih dana biti prikazan u Zagrebu, Splitu i Zadru, kao i drugim gradovima u RH, u BiH, te mnogim hrvatskim zajednicama u dijaspori. Isto tako, na temu - Stoljeće rata i terora, u povodu obilježavanja 100. grozne obljetnice u Odesi 1916. - 1917. priredio je dr. Ante Čuvalo knjigu povijesnog značaja, koja je bila predstavljena 24./10./2018. u dvorani ''Vijenac''. O knjizi su govorili Ivo Banac, Hrvoje Hitrec, Stjepan Matković, Tomislav Janjić i autor Ante Čuvalo. Kritički osvrt na knjigu napisao je H. Hiterac Od Odese do Ovčare -  pročitaj na portalu hkv.hr . Ova bolna sjećanja na tragičnu prošlost hrvatskog naroda upravo su došla na Dan sjećanja na masakr u Vukovaru (18./11./1991.), gdje se svake godine na ovu obljetnicu okupi mnoštvo ucviljenih i ožalošćenih roditelja, rodbine i prijatelja hrvatskih branitelja i stanovnika grada Vukovara. Uz hrvatske hodočasnike iz domovine, BiH i cijelog svijeta svrstani u tihom hodu u povorku tuge, u mislima i molitvi za sve mučno ubijene u Vukovaru i na Ovčari, kao i svugdje diljem Hrvatske, za čije se grobove još i ne zna, ali zna se za počinitelje ovog gnjusnog zločina koji slobodno žive u Lijepoj našoj.

''Priča o ratnim zločinima u Vukovaru još je na početku. Zašto'', post faktum je nakon Dana sjećanja, u osvrtu Mladena Pavković (hrsvijet.net). ''Nedopustivo je da se srpski zločinci, a poglavito oni koji su zapovijedali u Vukovaru ne budu kažnjeni, makar - na papiru. Već je Haaški sud prestao radom, a mi još nismo počeli sa sudskim procesom za strašne zločine u Vukovaru, ali i u Škabrnji, Pakracu, Lipiku, Voćinu, Saborskom, Gospiću, Županji, Novoj Gradiški, Osijeku, Kninu i brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske. Nekima je očito u interesu da se nevine žrtve Vukovara zaborave, jer ako nema zločinaca nema ni - zločina!?''

Plenkovićeva poruka u Vukovaru bila je da treba ''otvoriti stranicu pomirdbe''. A dan ranije njegov drug Milorad Pupovac bio je u Vukovaru i bacio vijenac zavezan u srpsku trobojnicu u rijeku Dunav. Saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi omalovažio je žrtve, uvrijedio ožalošćene hodočasnike i nanio veliku sramotu Vladi i Saboru u Hrvatskoj. Da li će i dalje članovi HDZ-a, u Vladi i zastupnici u Saboru, ostati lojalni Plenković-Pupovčevoj Vladi? Mada je riječ o stoljetnom ratu sa Srbijom,''Hrvatska nikada nije vodila nikakve osvajačke ratove ili se za njih pripremala'', rekao je Željko Cvirtilo, istaknuti stručnjak s područja sigurnosti, koji upozorava na sigurnosne probleme s obzirom na njene susjede, okruženje i geopolitičku situaciju, te zaključio kako za razliku neke zemlje u okružju samo čekaju priliku da ostvare neke svoje davne snove. (direktno.hr)

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno se pohvalio, kako je Srbija ''najbolje naoružana'' od svih država u regiji. Bivši predsjednik Predsjedništva BiH Bekir Izetbegović najavio je također da će Bošnjaci u BiH proizvoditi svoje oružje i biti spremni za rat protiv agresora iz Zagreba, jer Turska je pomirila Sarajevo i Beograd. Sinovi četnika, partizana i islamista imaju šibice u ruci i čekaji (ćuće) ...  kod skladišta punog eksplozivne nacionalne i vjerske napetost, mržnje i osvete.

U Srbiji misle da su Hrvati - Srbi

''Pa čak i Srbi u Hrvatskoj, kad bi ih se na najintimniji način pitalo, oni bi rekli da su njihove 'komšije' Srbi. To je jednostavno dio našeg nacionalnog identiteta. U Srbiji postoji opći konsenzus o tome.'' Srbijanski novinar Teša Tešanović često ponavlja - ''kako Hrvati ne znaju svoju povijest te kako su Hrvati zapravo Srbi i potomci Srba.(...) Kod Srba, 99,99 posto Srba smatra Hrvate Srbima. U Srbiji se ta priča uopće ne smatra nikakvim ekstremizmom, povijesnim revizionizmom, to je priča iza koje stoje svi povjesničari, skoro svi, čak i srpski liberali vjeruju u to. Svi Srbi to misle'', Teša tvridi i dodaje kako nije iznio nešto u čemu nema konsenzusa.(Podcast Inkubator) Ovako govori i Vojislav Šešelj, dok Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulim, Milorad Pupovac i drugi misle isto kao Tešanović i Šešelj, iako eksplicitno ne govore.

U jugoslavenskom zagrebačkom ''Globusu'' pojavio se lik i tekst Vuka Draškovića, najortodoksnijeg četnika, kojeg je uredništvo zavilo velom pisca, političara i ideologa, kako bi se dobio dojam, da je Vuk zakopao četničku kamu u ledinu i s križem uz blagoslov sv. Save putuje u Europsku zajednicu? Narodna kaže: Vuk mijenja dlaku ali ne i ćud! Drašković je 1990. kazao kako sve nesreće u Jugoslaviji potječu od Hrvata. A 1991. osnažio kontinuitet Memoranduma velikosrpske šovinističke politike kao svoj program. ''Optimalni program je (...) sjedinjenje svih srpski zemalja u jednu državu. Jedan optimalan program, mora računati i, na primjer, Skadra. (...) Ako je nešto do Ogulina, ako je tako zapisano u 'Načertaniji' naš idel će biti da u pogodnim historiskim okolnostima stignemo do Ogulina. (...) daje pobijedio Draža Mihailović, mogli smo ga dobiti...''

Iz današnje perspektive Vuk smatra, da će suradnja Srba i Albanaca biti lakše ostvarljiva od suradnje i pomirenja Srba i Hrvata ''jednostavno zato što srpsko-hrvatske odnose opterećuje problem malih razlika.'' Ta ideja je uklesan u (ne)razum srpskog naroda, od Karađorđevića, Karadžića do Vuka i Vučića. Vuk je također kazao da je Wilson na Pariškoj mirovnoj konferenciji čestitao Aleksandru na stvaranju Jugoslavije, uz želju da mora stvoriti i Jugoslavene. Nakon smrt Aleksanda ubijene su dvije Jugoslavije, na žalost, ostali su ''stvoreni'' - Jugoslaveni.

Četnici progone pravoslvce u Hrvatskoj

U općini Gvozdu četnici progone pravoslavne obitelji koji nisu pobjegli na traktorima u Bosnu, Srbiju i Njemačku, nego su ostali na svojim ognjištima. Požalio se u otvorenom pismo Rade Dragić, kako na groblju često nađe ljudski izmet, te kako je zatekao Nikolu Malobabića gdje vrši nuždu na grobu njegovih roditelja. Malobabić, četnik iz Njemačke, fizički je naletio na Dragića, koji se je uspio oteti i pozvati policiju. Ništa po tom pitanju nije učinjeno. U Hrvtaskoj pijani četnički kreten rade što hoće, posebice u Gvozdu. Na primjeru Dragića vidi se kakvu SDSS vodi brigu o pravoslavcima i koliko podržava četništvo. Komunjare iz SDP-a podržavaju četnike iz SDSS-a koji ugrožavaju lojalne pravoslavne građane u Hrvatskoj. Dok Pupovac stalno cmizdri ''kako su Srbi jako ugroženi u RH'', u što je uvjerio sljedbenike u RH i beogradsku čaršiju, da su svi pravoslavci Srbi u Hrvatskoj. Nedavno se zbio dramatičan događaj na tržnici u Zagrebu, čovjek je u prolazu bacio zalogaj pizze na Pupovaca, a ta vijest ''zapalila'' Zagreb, da je ''izvršen atentat'' na saborskog zastupnika Pupovca! No, nije to bio atentat, nego kršćanski čin: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!

Hrvtskom španciraju srbijanski turbo folk derači/ce

Jadranska je obala ovog ljeta bila preplavljena plakatima najboljih ''pevača'' iz Srbije: Todorović, Aleksić, Lukas, Karleuš, Čolić, Joksimović, Đorđević, Balešović, Ilić, Baja, Bajaga, Brena i drugi, kojima je Hrvatska postala najsigurniji izvor zarade - rudnik zlata. Ivan Jakovčć je reka Thompsonu kako ''nikad neće pjevati u Areni''. U Arenu ne daju održati koncert hrvatskom branitelju, a daju Bajagi koji je pjevao na skupovima četnika u okupiranom Kninu! Ipak, Bajagi je bio zabranjen koncert u Karlovcu, jer su hrvatski branitelji prosvjedovali, ali gradonačelnik u Varaždinu Čehok, nije udovolji braniteljima - nego Bajagi, koji je ''zapalio'' Varoždin, tako je javili (anti)hrvatski mediji. Navodno je Arkanova supruga Svetlana Ceca Ražanjatović, jedna od tajkunica turbo folk, zabrinuto izjavila: ''Da sam znala da će me hrvatska deca slušati nikad ne bih ni počela pevati.''

Počelo je sa glazbom, koju se ne vidi ali se čuje na koncertima i ostavlja dojam da smo ''jedan narod koji su razdvojile religije.'' U stoljetnom ratu Srbija nije mogla podvrgnuti hrvatski narod vojnom silom, ali već duže vremena uvodi nove metode prisvajanja i osvajanje u noćnim klubovima, koncertnim dvoranama i prigodnim festivalima ''zabavne muzike.'' Pune dvorane ponajbolje ''zvezde srbijanske folk muzike'', koji s pozornice solo ili u grupama ''zapale'' Zagreb pred mnoštvom hrvatske mladeži. Postavlja se pitanje, kako Bajaga i Brena mogu ''zapaliti'' Zagreb, a Milošević i Mladić nisu mogli s topovima i avionskim bombama! ? Beograd je rasadnik ''kulture, muzike i sporta'' u regiji. Već se radi na pripremama organiziranja ''Balkanske nogometne lige'', gdje bi se međusobno natjecali prvaci domaćih liga iz 8 država, ustvari mini liga, po uzoru na Ligu europskih prvaka. Ako i dođe do udaraca na travnjaku, ulicama i kafićima zbog nacionalnih znakovlja, može biti i frcanje glava od budala, koji bi mogli izazvati i oštrije međudržavne sukobe, jer na Balkanu vatra stalno tinja, samo ju treba potpiriti. Hrvatska nogometna reprezentacija je postavila hrvatstvo na oltar domoljublja, čemu se divi cijeli svijet, a vrhunac uspjeha postigli su na Svjetskom prvenstvu u Rusiji (2018.) gdje je s Vatrenima zablistala predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović. Hrvatske su nogometne predstave i diva Kolinda, zbog uspjeha i slave u svijetu, stalno na udaru pete kolone i - susjeda.

Bandić ruši barijere u regiji

Zagrebački gradonačelnik više ne igra zakulisnu igru, već otvoreno nastupa na međunarodnoj pozornici, a u isto vrijeme okuplja u svojoj ''političkoj'' stranci otpadnike iz drugih političkih partija u RH. Mnogi i ne obraćaju veliku pažnju Milanu Bandiću, mada se on nameće ljudima na ulicama, trgovima i skupovima! Nije bilo puno govora o Bandićevu diplomatskom sastanku gradonačelnika Sarajeva, Zagreba i Beograda u Sarajevu (17. 08. 2018.)!? Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, gradonačelnik Beograda Zoran Radojčić i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić sastali su se u Sarajevu, nakon čega su iznijeli impresije sa zajedničkog sastanka napominjući da imaju ambiciju da se uvežu u zajedničku turističku rutu. Sarajlija Abdulah Skaka, uz ugodan doček podržao je ideju suradnje gradskih čelnika na turističkom projektu, te je najavio da će slijedeći sastanak biti u Beogradu. Na sastanku je bilo razgovora o Olimpijskim igrama za mlade (EYOF), koje će se održati 2019. u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, te pozvao gradonačelnike da budu promotori jedne takve ideje. Dragan Malković Palma, predsjednik pročetničke stranke ''Zajedništvo Srbije'', parlamentarni zastupnik i predsjednik skupštine Jagodina, došao je u Zagreb na poziv gradonačelnika Bandića. ''Želimo napraviti odnose kao u staroj Jugoslaviji, da ti mladi vide daje budućnost suradnja, da više nitko ne treba poginuti za svoju državu, treba živjeti za državu. (...) Srbi vole Hrvate i Hrvate vole Srbe.'', bila je poruka Palma, Arkanovog ratnog druga iz Šumadije, na prijemu kod Bandića u Zagrebu. Bandić je obećao kada bude išao u Beograd da će se svratiti u Šumadiju jer i tamo žive dobri ljudi. ''Mi moramo rušiti barijere. Presudan odnos na ovim prostorima je odnos hrvatskog i srpskog naroda, bez obzira na naše tektonske poremećaje. Moramo delati, moramo raditi'', rekao je Bandić

Zaključna misao

''Pitam se na kraju: dali zaista treba doći do jedne istinske revolucije u Hrvatskoj, poput ovih događaja u Rumunjskoj naših dana, koja je svijetli primjer, kad narodu postane nepodnošljiv, okorjeli kriminal, korupcija, licemjerje i bahatost, kako bi pomela iz našeg krugovida ova politička smeća, koja uništavaju ugled i naroda i države, konačno svakog i decentnog hrvatskog građanina.'' (Ante Glibota)

U Republici Hrvtskoj je temeljna kriza ustavnih vrednota i vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske (Marko Ljubić). Treba također istjerati i Srpsku pravoslavnu crkvu iz Hrvtske - dezinficirati srpski virus u Hrvtaskoj. S takvom čvrstom odlukom bit će dotučena i peta kolona (četnici, jugofili, balkanci regionalci, europejci i manjinci), tek onda će se stvoriti preduvjet za političko i nacionalno definiranje države hrvatskog naroda i obrambenog Domovinskog rata s ustanovljenim državnim granicama. Onaj koji nema hrabrosti ustati za svoja prava ne može zaslužiti tuđe poštovanje. (Rene Torres)

Žalosno je što se mladež masovno iseljava, ne toliko zbog nezaposlenosti koliko zbog neizvjesne i besperspektivne budućnosti, jer se hrvatski narod stalno bombardira negativnim vijestima u dnevnim antihrvatskim sredstvima priopćavanja, skoro iz svih područja društvenog života. U Hrvatskoj, kao i u Americi, mediji su u službi neprijatelja naroda. Mladež bi se trebala ugledati na hrvatske vatrene vitezove, kao i sve sportaše, koji i u porazu vide uspjeh, jer su se junački borili i manifestirali hrvatsku naciju, ne samo virtuoze na u športskim disciplinama, nego kulturne i moralne vrline, usput i rasvjetljavaju ljepote Lijepe naše - diljem svijeta. Vatreni su, zaslužno, bili kraljevski dočekani u Zagrebu nakon povratka sa Svjetskog prvenstva iz Rusije, kojima je bio na čelu Luka Modrć, živa legenda nogometa u svijetu, predvođeni s Thompsonom na manifestaciji hrvatskog športa i nacije.

Hrvatska se mladež, isto tako, u velikom broju okuplja i na duhovnim obnovama, nacionalnim i vjerskim blagdanima u Hrvatskoj, BiH i dijaspori, što ulijeva veliku nadu u bolju budućnost hrvatskog naroda. Hrvatska je puna dobrih ljudi, ako ne nađeš jednog  onda to budi ti! - parafrazirana latinska izreka. Nije sve izgubljeno i ne treba se bojati za budućnost, ako se okuražimo i odlučimo na požrtvovnost, radišnost, privrženost svojoj obitelji i odanost domovini hrvatskog naroda. Ako podignemo ljestvicu samopouzdanja u hrvatsko zajedništvo i vjeru u Crkvu u Hrvata, ako predamo sebe i hrvatski naroda u ruke Isusa Krista i Kraljici Hrvata, onda ćemo sigurno pobijediti svoje ljudske mane i neprijatelje Hrvatske. I.H.S / U ovom ćeš znaku pobijediti!

 
 

Pismo iz Toronta

HRVATSKA JE VELIKA U - SVIJETU

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. srpnja 2018. u 7:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                                    ''Ovo je nevjerojatno, ovakva utakmica je stvarno borba. Zaslužili                                              smo ovu pobjedu...Hvala Bogu prošli smo...Nema ništa ljepše.                                         kad smo svi jedno-sve je moguće'', rekao je Rakitić.

Političari u (anti)državotvornim strankama, partijama i organizacijama; saborski zastupnici  u RH, te mnogi župani i gradonačelnici uporno naglašavaju da je Hrvatska ''mala  i siromašna'' zemlja, s malim brojem pučanstva, valjda - u odnosu na Rusiju!

Hrvatski narod u obje domovine - RH i BiH, nema svakodnevnu priliku vidjeti svjetske televizijske kanale s vijestima i komentarima, koji na svojim TV programima govore o Hrvatskoj i prikazuju ljepote, a Bogu havla ima ih na pretek, kojima se svijet divi. Nema također mogućnost vidjeti i čitati ni naslovnice stranih dnevnika, magazina i revija, posebice one turističke i športske, u kojima se Hrvatsku glorificira, a Hrvate obožava.

Državna HTV nije hrvatska TV, nego često neprijateljski JTV u Hrvatskoj, nisu ništa bolji ni drugi TV kanali. Tko je u proturječju srpskog i židovskog poimanja hrvatske povijesti taj je na HTV proglašen ustašom i fašistom.

''U ime svoje obitelji pitam sve te đubretarije i smrdljivce (hrvatske povjesničare, o.p), gdje su svi ti ljudi, ako su priče o žrtvama Jasenovca samo srbočetnička (i židovska, o.p.) propaganda?'' I mi se pitamo: kako je na državnoj  HTV đubretar Aleksandar Stanković (Aco) mogao ugostiti  smrdljivca Ivu Goldsteina u vrijeme kada su Hrvati diljem svijeta slavili pobjedu Vatrenih - svoje nogometne reprezentacije u Rusiji?

Mediji u RH pišu i prikazuju i danas o pojavama ''ustaštva'', jer njima i svaka pjesma u kojoj se slave stare slave djedovina - zaudara na NDH. Nije iznenađujuće kad se znade tko vodi TV i uređuje emisije, radio programe, i koji su ''umovi'' urednici, kolumnisti i dopisnici,  čija su imena upisana u crvenim i žutim tekstovnim izdanjima.

Neprijatelji hrvatskog naroda najprije sotoniziraju Hrvate, a onda ih se može slobodno vrijeđati, napadati i - ubijati, jer nije riječ o ljudima nego o sotonama! Dok hrvatski narod slavi pobjede Vatrenih u Rusiji, srbočetnik Aco ugošćuje jevrej- četnika Goldsteina koji bljuje o ''ustašama'', poglavniku NDH dr. Anti Paveliću zbog logor u Jasenovacu.

Imate li zločinačke namjere?
''Vrijedi to upamtiti, sto ljudi i osamnaest vatrogasnih kola trebalo je da se zaustavi veselje jednog hrvatskog navijača. Pet hektara pod Biokovom je izgorjelo, a pola Makarskog primorja završilo je u mraku kad je Hrvatska samo prošla grupu. Ne usuđujem se ni zamisliti  kakva bi apokalipsa bila da slučajno osvojimo Prvenstvo. Vraćajući se iz Rusije, izbornik Zlatko Dalić i momci vjerojatno bi sletili negdje u Mađarsku jer bi cijela naša zemlja bila u kršu, ognju i bezumlju kao obala Gaze radnim danom...
Imate li zločinačke namjere, ovo je vrijeme upravo idealno. Mislite li nekoga opljačkati, provaliti mu u stan, ured ili garažu, oteti ga, zlostavljati, ponižavati, nanijeti mu teže ili lakše ozljede ili ga čak umoriti, svi će vam profesionalni kriminalci savjetovati da to napravite dok hrvatska nogometna reprezentacija pobjeđuje. Ako u nedjelju navečer naši poraze Dansku, a svi koji išta znaju o ovoj igri kažu da je to gotovo neizbježno, pođite laganim korakom, odlučno, ali bez žurbe na adresu koga ste naumili sastaviti s crnom zemljom. Možete mirno upucati svoju žrtvu i raskomadati je sjekirom, rastaviti njezine ostatke u solnoj kiselini u kupaonici, snažnim dezifekcijskim sredstvima izribati krvne mrljice, obrisati otiske prstiju, skuhati i popiti jednu krepku šalicu čaja od šumskog voća i nakon svega napustiti mjesto zločina, ne primjećujući u gomili koja će pucnjavom, automobilskim sirenama i životinjskim urlicima još slaviti pobjednički zgoditak Marija Mandžukića.''

Namjerno neću napisati ime ovog pisca/zločinca, koji se s ovakvim tekstom želio prikazati ne samo Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitaroivić, koja ih je posjetila u Rusiji i bodrila, tisuće navijača iz Hrvatske, BiH i svijeta koji su o svom trošku došli u Rusiju kako bi mogli dati podršku svojim Vatrenim vitezovima. Kolinda Grabar Kitarović bila je opet u Rusiji, na utakmici s Rusijom, što će joj sada zlobnici reći kad se je ljubila i grlila sa izbornikom i igračima. Predsjednica je u Rusiji stavila točku na ''i'' hrvatstvu, domoljublju, državnosti i ljubavi za Lijepu našu! Čestitamo!

Manijak/ pisac i urednici sigurni su da je navijač Vatrenih zapalio šumu pod Biokovom te zbog toga optužio i osudio hrvatski narod u obje domovine i u dijaspori, proglasio ih profesionalnim kriminalcima i karaterizirao najbrutalnijim krvnicima koji na najgnusniji način mrcvare svoje žrtve. Ovaj tekst mržnje objavljen je u Hrvatskoj, u Zagrebu u ''Jutarnjem listu'' i Splitu u ''Slobodnoj Dalmaciji'' (30.06.2018.). Zar nije zabrinjavajuće da manijak (pisac kolumne) još diše u Hrvatskoj!? Ima li još budala u Hrvatskoj koji će kupovati ove ''hrvatske'' novine ? Kako će tek sada reagirati kad su Vatreni uzeli mjeru Rusima u ''majci'' Rusiji? Ruski nogometaši dobro su igrali i dobro prošli, da je Staljin u životu oni bi završili u Sibiru.
Dnevne novine i tjednici u RH ne zaostaju iza Pupovčevih ''Novosti'' u iznošenju povijesnih neistina o Domovinskom obrambenom ratu, slavnim pobjedama u Bljesku i Oluji. Jedina je razlika u tome što Pupovčeve ''Novosti'' plaća Hrvatasko ministarsto (ne)kulture. Ako su državna sredstva priopćavanja (mediji) duša nacije, onda ova Hrvatska nema dušu. Doduše, ima srce koje kuca u domoljubnim portalima, radio programima, lokalnim TV kanalima i kod - Bujice!

Nije ni u najgore doba srbokomunističke vladavine u Hrvatskoj bilo tolikih slavlja: manifestacije o komunizmu, četništvu, jugoslavenstvu i ''suza'' o Jasenovcu, kao što je sada! Za komunističko-jugoslavenske manifestacije velika je zasluga hercegovačkog gnjidavca Milana Bandića, kojeg uzastopno biraju građani Zagreba za gradonačelnika glavnog grada RH!??? Nedavno je Bandić u obnovu parka i fontanu, poznatu kao ''Titova tratinčica'' uložio 700.000 kuna, a građani na tržnicama kopaju po kontejnerima traže koju gnjilu jabuku ili rajčicu. Ni to nije sve. Band(a)ić je bio na četničkoj svadbi posinka Lepe Brene u Beograd, a odmah dan nakon toga došao  je sa petokrakom na ''svečanost''u Brezovicu. Nihil esse (Nitković).

Povorka ''Besmrtnog partizanskog odreda'' u ''Bandićevu gradu'' hodala je kroz središte Zagreba pjevajući partizanske pjesme o krvniku Titu, s jugoslavenskom zastavom i fotografijama poginulih boraca NOB-e, šetali su u partizansko-četničkim odorama i znakovljem od ''Trga žrtava fašizma'' do Trga Republike Hrvatske, odnosno do ''Trga maršala Tita''. Narod  misli, ako ulicama Zagreba mogu ''ponosno'' marširati razgoljeni homoseksualci, zašto ne i Bandaćevi zločinci partizani, jer su podjednako omrženi. Ali, većina onih koji su s petokrakom marširali ulicama Zagreba, ubiru staračku i ''boračku'' mirovinu, koju se ''zakonski'' prenosi na prvo, drugo i treće rodbinsko koljeno, a Pupovac/Plenkovićeva vlada donosi nove zakonske mjere  za manje mirovine ili njihovo  uskraćenje hrvatskim braniteljima i invalidima iz Domovinskog obrambenog rata!?

Tko je kriv za fašizaciju Hrvatske?
Za ovakvo ružno i ubitačno stanje u državi, u prvom redu, optužujemo i osuđujemo Vladu/e u Hrvatskoj, koje su prevarile hrvatski narod s lažnim obećanjima dok su došli na vlast, a onda su narod prevarili i nastavili vladati onako kao prije dolaska predsjednika dr. Franje Tuđma, i prije Bljeska i Oluje. Za ovih 27 godina, od Domovinskog obrambenog rata, malo što se promijenilo u sadržaju, samo su se promijenila znakovlja (izuzev petokrake, koja je opet postala aktualna, odlukom Pupovca/Plenkovića. Vlast je u RH uglavnom ostala u rukama četničko-komunističkih boraca i jugoslavensko- hrvatskih udbaša, koje sada nasljeđuju njihovi sinovi i kćeri, Titovi skojevci, ili europejski skakavci.

Nakon ''Istambulske deklaracije'' Sabor je donio još jednu veleizdajničku odluku, sa 72 glasa 'za' (većina HDZ-ovaca!) 15 'suzdržanih' i 20 'protiv' donio zakon o arhivskom gradivu i arhivima o promjeni datuma do kojeg je gradivo dostupno. Promjena datuma je problem, rekao je dr. Zlatko Hasanbegović u ime Neovisnih za Hrvatsku istaknuvši da je ključna točka ''ovog podmuklog protulustricijskog kukavičkog jaja od zakona.'' Očevidno je da se ovim zakonom treba zaštiti one najodgovornije za pokolje hrvatskog naroda od Bleiburga do Ljubuškoga. Da je arhivsko gradivo i dostupno, ne bismo imali uvid u cijelu istinu. Evo što mi piše jedan vrhunski istraživač povijesne istine:
''Išao sam prošli tjedan u Hrvatski državni arhiv. Koliko sam do sada vidio, mnogo toga je iz arhiva Udbe izbačeno, a čini mi se u te arhive štošta ubačeno. Nisu to učinili ljudi koji sada rade u arhivima nego neki koji su od 1990. imali pristup arhivima.'' S ovim je sve rečeno!
Ugledni hrvatski novinar i publicist M. Ljubić (nkv.hr) piše:''Republiku Hrvatsku, preuzeli su ljudi i ideje zbog kojih je Thompson spjevao svoju pjesmu Bojna Čavoglave. Točno onoliko, koliko se ta pjesma ne smije godinama emitirati na državnoj HRV, točno onoliko, koliko se njenoga autora progoni, točno onoliko, koliko se svaki dah slobode i pobjedničkog mentaliteta iz povijesnih hrvatskih nacionalnih pobjeda spori proganja, točno onoliko, koliko otvoreni neprijatelji koriste državne pozicije, proračun, sinakure svih vrsta i statusa; da unište nacionalni pobjednički mentalitet i duh pobjedinka u hrvatskom narodu.''

Posljedično tome, ilegalni useljenici  iz Azije i Afrike ulaze u Hrvatsku na svim graničnim  prelazima sa susjednim državama, dok u isto vrijeme hrvatska mladež legalno se iseljava u tuđinu. Za radnike u Hrvatskoj ''nema posla'', a za one koju dolaze ima posla, osigurani su stanovi, zdravstveno , također su i zaštićeni od EU u Hrvatskoj, koja im garantira stalni boravak i prosperitetnu budućnost. Za hrvatsku svesrdnost stižu velike hvale iz Brussellsa! ''Uz petu obljetnicu hrvatskog pristupa Europskoj uniji... od prvog dana ponaša se kao zemlja utemeljiteljica EU-a... postala je kompletnija i želim čestitati na ovoj obljetnici Hrvatskoj, koja je velika nacija'', rekao je Jean-Claude Juncker predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
Međutim, činjenica je, od kako je Hrvatska članica EU, postala je siromašnija i malobrojnija. Očevidno je, da Europskoj uniji, koju danas predstavljaju Donald Tusk, Jean-Claude Juncker i Andrej Plenković, a podupire George Soros, nije stalo do hrvatskog naroda nego do zemlje Hrvatske koju bi htjeli naseliti azijskim i afričkim plemenima i europskim kriminalcima, drogašima, homoseksualcima i ateistima. Konačno, ukidanje hrvatske kune i uvođenje euro je kapitulacija - predaja suvereniteta.

Hrvati bježe iz Hrvatske zbog politike?
Priča kako veliki broj iseljenika bježi iz Hrvatske zbog politike, ne drži vodu. Piše mi jedan bivši politički emigrant, prijatelj i dugogodišnji suradnik iz Zagreba: ''Velika većina je ovdje imala posao, a imaju i kuće i stanove bez hipoteka. Sada ovdje ostavljaju svoje kuće i stanove koje bi netko drugi trebao za njih održavati, uzimaju poslove bilo kakve s jednim ciljem da što brže što više zarade. U tuđini rade poslove koje drugi neće. Radi veće zarade vode i djecu radi većeg dječjeg doplatka. To što su sada u tuđini beskućnici, podstanari podstanara i što će im se djeca otuđiti, ne uzimaju u obzir.'' Imprudens vulgus tantum praesentia curat. Nerazborita svjetina brine se samo za sadašnje - i zadnjicu.

Neprijateljski mediji u Hrvatskoj su s riječju, slovom i slikom ubojice hrvatskog naroda, jer nukaju mladež da iseljavaju, donoseći naručene reportaže od nedavnih iseljenika, koji su se već ''dobro snašli - obogatili''. Kada već idu u tuđinu oni koji imaju i kojima nije potreba, onda se za njima povode i oni koji imaju mnogo manje ili skoro ništa. Iz ''političkih'' razloga iz Hrvatske se iselila Vlatka Pokos, istrošena bivša pjevačica i televizijska faca, i došla u Kanadu, gdje se partizanka želi skrasit u ''ustaškom gnijezdu'' emigraciji. Redovito se javlja s osvrtima iz Kanade, koje objavljuju (fuju) dnevni listovi u Hrvatskoj:''Ponosna sam na partizane, prezirem ustaše i sve one koji ih veličaju.'' Vlatka je poručila predsjednici i premijeru da ''upravo zbog degutantne korupcije na svim razinama ljudi odlaze.'' Vlatka je izgubila kompas. Naime, vatrena partizanka i velika jugoslavenka došla je u demokratsku i kapitalističku Kanadu, u kojoj obitava skoro polumilijunska hrvatska politička emigracija, koja je za vrijeme srbokomunističke Jugoslavije bila na glasu: ''fašistička i ustaška'' emigracijom. Vjerojatno će u Torontu, u ''kuli ustaštva'', naša Kanadsko-hrvatska zajednica, vruću partizanku''srdačno'' ugostiti, a mnogi su je vidili s velikim osmijehom i izbačenim grudima kako pozira na Facebook naslonjena na otvorenih vrata na BMW. ''Good Luck, bonne chance'' Vlatka!

Nakon raspisivanja Referfenduma - Narod odlučuje, vjerojatno će se iz RH iselit: Jadranka Kosor u Irsku, Stjepan Mesić u ''tursku'' BiH, Ivo Josipović u Srbiju, Milorad Pupovac u Šumadiju, jer neće imati koga zastupati Saboru, Andrej Perković u Belgiju, na čelnu dužnost u EU. Priča se u Kanadi da i Jadranka Vlaisavljević Kosor , iz političkih razloga, planira seliti iz Hrvatske u Irsku. Zašto ne u Sloveniju, gdje je zbog ljubavnih veza, oštetila RH prigodom ulaska Slovenije u EU, tako da je Slovenija ostala bez određenih granica, bez čistih bankarskih i energetski računa s Hrvatskom. Dočim, kada je trebala pomoć Hrvatskoj za članstvo u EU, Slovenija je tražili - iglu u stogu sijena! Granice RH još nisu zacrtane!?
Slovenija se i danas ponaša bahato, 27. godina sa svojim brodicama krstari hrvatskim vodama i hrvatske ribare tjera iz ''svojih'' voda. Optužuje Hrvatsku u EU, na Međunarodnom sudu i Ujedinjenim narodima, kako bi proširili svoju granicu na štetu Hrvatske, jer nisu u stanju vratiti od Italiji i Austriji ništa od onoga što im je Tito poklonio.

Nisu ništa bolji ni drugi susjedi Hrvatske. Crna Gora nesmetano plovi ukradenim hrvatskim brodom po Jadranu i Sredozemnom moru, još se prijete, ''ako Hrvatska nastavi s potražnjom brodova i podmornica'', koje su iz hrvatskih luka i brodogradilišta  ''sklonili'', te konačno i prisvojili, ''Crna Gora će Srbiji otvoriti luku i izlaz na Jadran.'', rekao je ministar obrane Predrag Bošković, kojeg kao i Milu Đukanovića crnogorska ''Pobjeda'' opisala riječima: ''nekad četnici, danas NATO jurišnici''. Ako se bude pitalo Boškovića i Đukanovića uskoro će i Rusija uploviti u NATO-ve vode u Crnoj Gori, može i u hrvatske vode, jer granica sa CG nije zacrtana-!?
''Da nije bilo svesrdne podrške Hrvatske,  nikada Crna Gora  ne bi ušla u NATO, niti bi se Bošković junačio po svijetu kao NATO ministar. Svesrdan je i bezuvjetna podrška Hrvatske na putu Crne Gore i u EU članstvo. Kad se vidi crnogorsko muljanje i kršenje dentimenskih dogovora oko povrataka 'Jadrana'', postavlja se pitanje treba li im uopće pružiti podršku? Ili, ta podrška treba biti, što bi bilo posve državnički, uvjetovana.'' (maxportal.hr)

Hrvatska će napraviti istu pogrešku sa BiH-a, koja je Hrvatskoj najbliža i s kojom ima najdužu granicu, pokušati na zadnja vrata uvući u EU, kao što je Crna Gora ušla u NATO. Mesić i Josipović, bivši predsjednici RH, htjeli su Srbiju u paketu s Hrvatskom učlaniti u EU i sada bismo imali u Hrvatskoj ''europske sugrađane'': Šešelja, Vučića, Vulina, Dačić i mnoge šumadijske četnike na plažama Jadrana, koji bi se ''osećali kao u otadžbini''!

O granicama sa Srbijom, više se ne može govoriti bez uzimanja u obzir ''Republiku Srpsku'' s kojom RH graniči. Dakle, granice sa Srbijomu teško će biti učvršćene dok su u Hrvatskoj na vlasti četnici, partizani i komunisti. Bit će još teže u onom drugom dijelu BiH, gdje RH graniči s ''Federacijom'', odnosno ''bošnjačkom (turskom) državom''. Turska kopneno graniči s osam zemalja, s jakim etničkim Turcima, koji predstavljaju tursku manjinu. U novije vrijeme Turska ''graniči'' s BiH-a, koju je Alija ''dao Turcima u amanet'' (poklon!). Na jugu Hrvatska graniči sa Herceg-Bosnom, ali i tu ima problema. Naime, ''Federacija'' se protivi gradnji Pelješkog mosta, jer su jako zabrinuti za neometan prolaz ''bošnjačke mornarice'', odnosno turskih brodova. ''Narod koji nema zacrtane i čvrste granice nije nacija'' (Trump). Narod odlučuje: umjesto Referenduma imamo Plebiscit o suverenitetu RH!

Konačno su pobjede hrvatskih Vatrenih osvijestili hrvatski narod sa svojim ponašanjem, igrom vrhunskog nogometa, također tenisa, rukometa, odbojke, boksa i drugih športskih disciplina s hrvatskim stijegom, zastavama koje blistaju po ulicama, na stadionima, kućama i trgovima, ne samo u Rusiji, Hrvatskoj, BiH, nego u svim državama svijeta gdje ima barem jedan Hrvat. Rimčevi Kinezi navijaju za Hrvatsku: ''Pogledajte kako šalju pozdrave Vatrenima odjeveni u hrvatskim dresovima.'' (narod.hr). Mnogima je teško i zamisliti, da su Hrvati toliko vatren narod, da imaju nuklearni nacionalni ponos, ljudske upornosti i izdržljivost. Hrvatska nogometna reprezentacija i hrvatski navijači koji su došli iz Hrvatske i iz cijelog svijeta u Rusiju, u hrvatskim dresovima držali u rukama jedan do drugoga 100 metara dugu zastavama crven-bijeli-plavi s grbom, najljepši stijeg na svijetu, na središnjoj gradskoj ulici. WOW!

Što nije uspjelo političarima i političkim strankama nakon Referenduma (19. 05. 1991.)i prvih slobodnih izbora u RH, to su ostvarili naši Vatreni u Rusiji: ujedinili su domoljubne Hrvate u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori.Tko može danas nakon ovakvog nacionalnog osvješćenja i oduševljenja nakon pobjede Rusa u Rusiji i posumnjati u odlučnost hrvatskog naroda da se konačno obračuna i s petom kolone u RH. Slijede slobodni udarci s bijele točke!
Nije više primarna lustracija, jer narod znade koji su udbaši, koji su ortodoksni  četnici, koji su odani jugoslavenstvu, koji su ubijali i pljačkali hrvatski narod od 1941. do 1991., koji su vojnici iz JNA, s četnicima iz Srbije i Hrvatske, izvršili agresiju i pokolje, ostavili tisuće jama i bunara zatrpanih iznakaženim ljudskim tijelima; koji su izvršili prevaru u privatizaciji, koji su opljačkali Hrvatsku u Domovinskom obrambenom ratu i nakon rata, koji su ušli u politiku zbog osobnog profita, a ne zbog narodnog prosperiteta, koji su od ljudske ništice u znanju i imanju postali milijunaši - prešli su Rubikonon: Alea iacta est! (kocka je bačea!)

Gotovo je, ne može se više zaustaviti i vratiti hrvatsko domoljublje u stanje mirovanja i čekanja, u opraštanje i kulturno ponašanje, mada smo izazvani i omalovažavani na sve moguće načine, kao da smo meso bez kosti. Pokazali smo cijelom svijetu da je Hrvatska velika, da nismo mali narod, nego narod s velikim ljudskim kvalitetima. Hrvatsko dobročinstvo iskorišteno je do maksimuma- i točka! Građani kojima se ne bude sviđala novo uređena Država Hrvatska, neke se sele u matične zemlje, također Hrvati koji mrze svoju domovinu neka traže novo utočište. Nakon nove Oluje Hrvatskla će biti demokratska, u kojoj će vladati diktatura zakona, a sudstvo  mora biti u službi hrvatskog naroda, ne nikakve političke stranke, partije ili utjecajne osobe /a. Bez obzira kakvi će biti konačni uspjesi Vatrenih na ledinama u Rusiji, oni su već pobjednici jedne od najvećih pobjeda u Hrvatskoj nakon Oluje, jer Vatreni su inicijatori završnog udarca domaćim neprijateljima hrvatskog naroda. Neka nam Bog pomogne!

Uzalud Vam trud svirači! Dolazi vrijeme dominacije duhovne Hrvatske.

„ Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca“ (Gospina poruka).



Pismo preko bare

STOLJEĆE U RATU SA SRBIJOM

Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. travnja 2018. u 21:40

Piše: Rudi Tomić

 

U hrvatskom političkom poimanju mnogo je apsurdnosti, što je protivno razumu, i nije čudo da je narod toliko skeptičan, jer je stoljećima bio varan od većine vlada: okupatorskih režima, zajedničkih vlada sa susjedima i domaćih vlada i vladara - sve do predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.

O vladama poglavnika NDH dr. Ante Pavelića i predsjednika RH dr. Franje Tuđmana ne može se govoriti isključivo o vladama i vladarima, jer su ratovali (1941. i 1991.) protiv istog neprijatelja: srpskog imperijalizma, srpskog  fašizma, srpskog domaćeg četništva, srpskog komunizma i  srboslavlja, s kojima smo jedno stoljeće u ratu.

''Prije 116 godina, u Zagrebu je glasilo 'Srbobran' prenio članak 'Srbi i Hrvati' iz Srpskog književnog glasnika u kojem se Hrvatima najavljuje rat „do istrage naše ili vaše'' (hrv. do istrebljenja). Iste te godine u Beogradu su osnovani četnici.... U vremenu 1916. i 1917.g izvršen je prvi veliki pokolj hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika (njih nekoliko tisuća) u Odesi od strane srpske vojske i Kozaka, 5. prosinca 1918. izvršen je pokolj hrvatskih domobrana i građana, 13 ubijenih i 17 ranjenih u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, na mirnom prosvjedu protiv prijvarenog pripojenja Države SHS Kraljevini Srbiji, sa sjedištem moći u Beogradu.(Damir Borovček, viktomologija.com.hr)

Dakle, već 100 godina četnici vrše pokolj hrvatskog naroda - u Hrvatskoj. Latini su rekli: Canis a corio nunquam absterrebitur unicat. (Pas se neće nikad dati otjerati od krvlju natopljene kože.) Od toga vremena u Srbiji se mijenjaju vođe (kočijaši), a tendencije su ostale - iste.

Nakon fijaska s dolaskom predsjednika Srbije četnika Aleksandra Vučića u posjet Hrvatskoj (12. 02.2018.) ostale su posljedice velikih razmjera na štetu hrvatskog naroda. Njegov dolazak je bio uvjetovan iz središnjice EU, odnosno odlukom Jean Claudea Junckera, a ne voljom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u što smo bili uvjereni.

''Dva mjeseca kasnije, ti isti, koji 'nad nama vladaju', poslali su saborsku delegaciju koju su sačinjavali oni koje ja ne bi poslao ni na Sjeverni pol da predstavljaju Republiku Hrvatsku. I tu i takvu ekipu, sklopljenu i sačinjenu od svega i svačega, a ponajviše od ničega, omalovažavali su tamošnji četnici, ratni zločinci i mrzitelji svega hrvatskoga u ulozi - domaćina. Da, u ulozi domaćina, jer su četnici, ne samo Šešelj, nego i Maja Goković i Aleksandar Vučić, što znači kako nije trebalo ni ići u Srbiju dok je ovakva i dok ju vode četnici, ratni zločinci i nacional-fašisti. (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr).

Predsjednik vlade Andrej Plenković poslao je saborsku delegaciju u Srbiju, da što bolje udovolji i da se dodvori Brusslesu, jer Hrvatska preuzima presjedanje Vijeća Europe u svibnju ove godine. Europska je zajednica dala zadatak europejcu Plenkoviću, poznatom po poslušnosti, da pod svaku cijenu namami Srbiju u EU, odnosno da je otme od Rusije, jer Vučić je u Brusslesu ostavio dojam ''demokrate i europejaca'' na Balkanu. Međutim, Šešelj je brutalno napao delegaciju i obesčastio hrvatsku zastavu (iz mržnje i osvete često pali hrvatsku zastavu na javnim skupovima, što je diglo cijenu trobojnici: crven-bijeli-plavi u Srbiji!) s čime je pokvario planove Junckera i Plenkovića. Delegaciju koju je predvodio predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Milorad Pupovac, koji obavlja dužnost predsjednika Vlade, pobjegli su iz Beograda od straha bojeći se aveti Puniše Račića.

Vučić se konačno oglasio o skandalu, ne zbog Šešeljevog napada na saborsku delegaciju i gaženje zastave suverene Hrvatske Države (Vučić, Šešelj i Vulin su potvrdili činjenicu, da se zvijeri  međusobno ne ugrožavaju), nego iz dva druga razloga: ''Prvo, u Hrvatskoj i danas živi 186.000 Srba, oni će se večeras loše osjećati i o njima nema tko brinuti poslije ovoga. (Dakle, Srbi u RH, njih 4.6%, nisu nacionalna manjina, a nisu ni državljani u svojoj domovini, nego Srbi o kojima čak ''ne brine'' ni četnik Pupovac!, o.p). S druge strane , oni najavljuju da će za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni dignuti spomenik Alojziju Stepincu. I taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćno osuđenom za zločine  osuđene protiv Srba dižu u mjestu gdje su bili najstrašniji ustaški zločini. Dakle, to će zbog naših gluposti sada proći nezapaženo'', kaže Vučić.

Blaženi Alozije Stepinac nije ubijao Srbe, nego su četnici poklali sve Hrvate u Zrinu. Ako je blaženi Alojzije Stepinac ''zločinac'' onda su puna nebesa hrvatskih ''zločinaca''. U hrvatskoj tradiciji i katoličkoj vjeri samo mučenici mogu biti sveci, dočim u srpskoj mitologiji i srboslavlju zločinci postaju „sveci“ i njima se podižu spomenici. Vjerojatno će Šešelja, Miloševića, Mladića, Karadžića, Vučića, Vulina i druge zločince vremenom će patrijarh SPC Irinej proglasiti svecima i njima će se podignuti spomenici u aleji ''velikana'' Save, Draže i družine.

Tko vide ustaše u RH?

Zaključci i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemkratskih režima, prihvatila je Vlada RH, deklarirajući se za petokraku a osudivši pozdrav ZDS. (vidi: Vlada RH je (spremna) za petokraku, Hazu.hr) Udruženim neprijateljima hrvatske države i naroda smeta pozdrav - Za dom spremni, jer u tom pozdravu vide otrovnu ''ustašku guju''. Idiotima, veleizdajnicima i (anti)fašistima u Hrvatskoj smeta i domoljubna pjesma Marka Perkovića Thompsona ''Lijepa li si...'' !!! Nekadašnji veleposlanik RH u Francuskoj Ivo Goldstein, koji je držao sliku krvnika Tita u uredu, optužio je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović zbog ''nesposobnosti državnika'', pogotovo loših odnosa sa Srbijom:
''Na vojnom hodočašću u francuskom Lourdesu pjevala je 'Lijepa li si' koja otvoreno podilazi secesionističkim težnjama Hrvata stihom 'Herceg-Bosno, srce ponosno'... Hrvatskoj ne treba predsjednica koja hopa na sredini terena nakon pobjede rukometne reprezentacije i koja pjevajući dovodi u pitanje integritet susjedne države'', oglasio se zabrinuti Goldstein. (direktno.hr) Glodsteinu i Krausu, posrbljenim Židovima u Zagrebu, bolje bi odgovara pjesma ''Jugoslavijo, Jugoslavio...'' Židovska nacionalna manjina, u školskim, vjerskim i političkim institucijama u Hrvatskoj odgajaju svoju djecu da mrze svoju domovinu - Hrvatsku, isto kao što čini srpska nacionalna manjina koja otvoreno vodi veleizdajničku politiku. Međutim, židovska vlada u Izraelu ima dobre, prijateljske i poslovne odnose s Hrvatskom. Dakle, Židovi u Hrvatskoj ne moraju biti patuljci, ako nisu gorostasi! Srpski šovinisti indoktrinirali su Židovsku 'opštinu' s antihrvatstvom, antikatoličanstvom i idiotizmom.

Nakon bezbrojnih napisanih osvrta o zločinačkoj Istanbulskoj Konvenciji, kao osmrtnici za Hrvatsku; nakon velebnih prosvjeda u Zagrebu i u Splitu, Plenković se oglušio na žestoke osvrte i stotinama tisuća revoltiranih prosvjednika, kao uz prkos - ratificirao je IK u Saboru ''... nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018., kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.'' (Mile Prpa, hrvatskonebo.com).
Milijun Hrvata žrtvovali su svoje živote na oltaru Domovine u borbi za integralnu slobodu hrvatskog naroda. Zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru nisu bili u stanju dignuti ruku i vratiti IK u Instambul ili Brussles!; nisu se udostojili odati dužno poštovanje hrvatskim braniteljima koji su golim rukama branili svoja i njihova ognjišta! Zastupnici, koji ste dali svoj glas Plenkovića i Pupovca za ratifikaciju IK - sram vas bilo! Ako to nije veleizdaja, onda ni Juda nije bio izdajica. Sokrat je bio u pravu: A kada moćni propalice i zločinci konačno demokratski preuzmu vlast, nastat će bezakonje, a zločinci će postati zakon.

Pupovčeva dinastija u Hrvatskoj

Milorad Pupovac oponaša Stefana Nemanju, mudrog vladara koji je brinuo o narodu. Pupovčeva dinastija poklopci su srpskim političkim loncima na hrvatskim sveučilištima u Zagrebu i Rijeci; u hrvatskoj Vladi i saboru; u medijima u Hrvatskoj; u srpskim strankama i organizacijama u Republici Hrvatskoj. Nije potrebno nabrajati sve dužnosti koje Milorad Pupovac (br. 1) obnaša u Hrvatskoj, jer njega se može vidjeti i čuti svaki dan na malim ekranima, u tiskovnim medijima, na portalima, na pozornicama, na presicima za domaće i strane medije, uvijek se nađe na pravom (prvom) mjestu kada treba dati lažne izjave o Hrvatima i Hrvatskoj. Nakon bijega s delegacijom iz Beograda, Pupovac je rekao: ''Treba ostati hladne glave i učiniti sve da ne budemo taoci ljudi koji gaze simbole države.'' Drugim riječima, pustimo Šešelja neka ''kenja'', ja, Milorad ukrotit ću vojvodu. Radoznalosti radi, navest ćemo samo neke od naslovnice iz Pupovčevih ''Novosti'':
Pupovac: Položaj Srba u Hrvatskoj pogoršao se s oslobađajućom presudom dvojici generala - Gotovini i Markaču; Lijepa naša lijepo gori; Vlada treba da ukine znamenja koja vrijeđaju žrtve; Hrvatska se nedovoljno suprotstavlja temama, negiranje građanskih prava i slobode te klerikalno i nacionalističko razumijevanje društva; U Hrvatskoj je pokršteno 11.000 srpske nejači; Hrvatski konzervativci i katolički aktivisti su rod luđaka; Ne idem na državnu komemoraciju (a član je Vlade i Sabora!) zbog politike zaborava u Hrvatskoj; U Jasenovcu komemoraciju organizirali antifašisti i SNV - Borba se nastavlje (juriš, bre!, o.p.) ''Preplavljeni smo lažima, falsifikatima, poluistinama, predrasudama i nacionalno obojenim stereotipima'' Habulin/Pupovc nisu pročitali  0 ''Deobama'' Dobrice Ćosića: '' Lažemo stvaralački, maštovno i inventivno...''    

Ozren Pupovac (br. 2), sin saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, zaposlen je u Rijeci na Filozofskom fakultetu. Došao je (bez natječaja) kao znanstvenik na Odsjek za kulturu gdje će se baviti dijasporom. U njegovim znanstvenim istraživanjima vjerojatno težina studija biti srpska dijaspora u Hrvatskoj, čije će vrijeme i radove plaćati ministarstva kulture i obrazovanja u RH. Sveučilišta u Hrvatskoj postala su srpska učilišta (ne)hrvatske povijesti pa hrvatske studenti odgoju Pupovci, Jovići (Dejan Jović, i sin generala JNA koji je razarao Vukovar, predaju na Hrvatskoj vojnoj akademiji!!!?), Jokić i mnoštvo profesora srpsko-četničkog mentaliteta,odgajaju hrvatske mladež. U prenosnom značenju, srpski su vukovi čobani hrvatskog stada. Nismo valjda zaboravili kako su Turci otetu hrvatsku djecu obučavali u janjičarima i odgajani za krvnike vlastitog naroda.

Tihana Pupovac (br.. 3) odazvala se na poziv Srpskog narodnog vijeća (ćaće Milorada) da istraži tko je rušio, skrnavio ili zanemario spomenike NOB-a. - Monografiju o šteti koja je učinjena na spomeničkom nasljeđu NOB-a, u kojoj je evidentirano TRI tisuće od ukupno SEDAM tisuća spomenika WOW) ... kako bi se aktualiziralo taj problem  te se pokušao adekvatno kontekstualizirati, je progovaranje o tome što se nalazi u pozadini politike koja je dovela do rušenja.'' Pupovčeva kći iznosi broj oštećenih spomenika, vrijeme uništavanja te nagađa o razlozima i mogućim počiniteljima. Usput, govoreći neistinu, vrijeđa hrvatske vlasti nakon 90-ih godina.

''Primijetila sam razlike u odnosu Jugoslavije i Hrvatske prema vlastitoj povijesti'', kaže Pupovčeva kći. ''U Jugoslaviji koja je u smislu modernističkog projekta bila okrenuta pitanju budućnosti i socijalističke izgradnje, trauma velikih ljudskih žrtva Drugog svjetskog rata razriješena je narativom o herojskoj borbi za tvorbu nove socijalističke budućnosti. Danas se, pak, nalazimo u momentu koji je opsjednut vlastitom prošlošću i njezinom revizijom i u tom smislu ideološki kontekst koji živimo je onaj idologije žrtve, a to je vidljivo u načinu na koji se obilježavaju logor'', govori Tihana Pupovac. (maxportal.hr). Narodna poslovica kaže:Ne će kruška pasti dalje od stabla!

Slavica Lukić (br. 4), druga Pupovčeva supruga, poznata po napadima na hrvatske branitelje i proglašava ih ustašama. Slavica Lukić bila je prva osoba koja je osuđena zbog javnog sramoćenja u Republici Hrvatskoj. Srpskojugoslavenski novinari u Hrvatskoj izabrali su profesora beogradskog fakulteta četnika Siniša Leković (neki tvrde da ima samo srednju školu) za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i Pupovčevu suprugu Slavicu za potpredsjednicu HND-a, koja brani Pupovca u četničkm ''Novostima'' i srpskojugoslavenskim listovima u Hrvatskoj: Jutarnjem, Slobodnoj i Globusu, a čvrsto stoji uz  srpske (anti)fašiste.
Pupovčeva dinastija odgojila je srpsku ''nejač'', kao što je Damir Kristinić, SDP-ov vijećnik u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji se je nakon Šešeljevog ''podviga'' oglasio na Facebook: ''Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu pa onda organizirajte bicikle, rukometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vremena, slikovanje i mahanje bandirima. Mater vam jebem svima po redu,'' poručio je hrvatskom narodu profesor Krstinić. Kad su ovako inteligentni srpski profesori, što reći za raju? Gdje je sada ''domoljubna'' Torcida, kad treba braniti Hrvatsku u Splitu od četnika Damira, a ne razbijati glave navijačima hrvatskih klubova koji dolaze u Split na utakmice s Hajdukom?

Zaključna misao o Srbima

Poznato je da je Srbin Svetozar Pribičević bio tvorac Hrvatsko-srpske koalicije, koja je izvela prisajedinjenje Države SHS Kraljevini Srbiji. Za tu zaslugu bio je ministar u kraljevskim beogradskim vladama i progonio hrvatsku opoziciju. U tu svrhu stvorio je i terorističku organizaciju ORJUNU, čiji su potomci Krstinić i slični njemu. Kad ga je beogradski dvor odbacio, jer ga više nisu trebali, a kao prečanina nisu mu nikad posve ni vjerovali, prešao je u opoziciju  te s Radićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju.

Dvije godine prije smrti (1934.) Prebičević je uvidio i shvatio: ''...da  Srbi trebaju uviditi i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštivati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost...'' Pupovc bi trebao mnogo toga naučiti od Pribičevića, u protivnom i njega će stići Svetozareva sudbina - smrt u tuđini.

Prije 84. godine Pribičević je, kao obraćenik od velikosrbina i mrzitelja Hrvata, postao čovjek slobodnog duha i demokrat, te uvažio priznati drugima sve ono što je on želio sebi i Srbiji. Vjerojatno srpski političari nisu pročitali Pribičevićevu knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'', ili ako su i pročitali nisu razumili (kao ni Dobričine ''Deobe'') Šteta! Srbija se mora urazumiti, da su s Hrvatskom samo istočni susjedi, a od Srbije će ovisiti, nakon 100 godina agresije, da li će biti dobri li zlobni susjedi. 

Hrvatski je narod došao do spoznaje, da sa susjedima treba imati čiste račune, čvrste granice i eventualno poslovne ugovore, i druge suradnju. Srbi se ne mogu niti smiju bahato ponašati (kao da su u svojoj 'otadžbini'') kada dolaze kao gosti na odmor ili poslovno u Hrvatsku, jer nekima će, u protivnom, biti uskraćen ponovni ulazak, a drugima možda i zatvorska kazna, pa neki bi mnogi dobiti i po nosu zbog lošeg ponašanja.
Srbi bi, kada dolaze u Hrvatsku, trebali imati na umu slijedeće: ''Srbija je počinila najveći zločin nad Hrvatima u povijesti. I to u kratkom - povijesno gledanom - razdoblju. Na štetu Hrvatske bili su: Londonski tajni ugovori 26. travnja 1915.; Krfska deklaracija 20. srpnja 1917.; Rapalski ugovor 12. studenog 1920.; Sanmargeritska konvencija 23. listopada 1922.; Rimski ugovori 27. listopada 1924.; Nettunska konvencija 20. siječnja 1925.;

Nakon 2. Svjetskog rata Nezavisna Država Hrvatska proglašena je genocidnom, a od hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine stvorena je zasebna država; Cijeli istočni Srijem sa Zemunom, Adom Ciganlijom i Petrovaradinom, bez ikakvog pravnog akta pripojen je Srbiji; Boka Kotorska i primorje istočno od ''zaljeva svetaca'' pripalo je Crnoj Gori; Hrvatski Neum sa zaleđem nije vraćen Hrvatskoj; Hrvatski zaljev Sutorina pripojen je Boki Kotorskoj, odnosno kasnije Crnoj Gori bez ikakva pravnog akta. (Pavao Blažević, dragovoljac.com) Ovo su pogubne posljedice ''bratstva i jedinstva'' u koje još i danas, nakon sto godina krvarenja i mrcvarenja, zagovaraju jugofili, (anti)fašisti i petokolonaši.

Poruka Hrvatskom narodu

Slobodni svijet se divio hrvatskom narodu u Domovinskom obrambenom ratu, jer su hrvatski branitelji imali malu šansu pobijediti JNA, treću vojnu silu u Europi, koja je imala svoje vojarne u centrima hrvatskih gradova. Srbija je bila spremna, samo je čekala smrti krvnika Tita, da Jugoslaviju preimenuje u Veliku Srbiju. U isto vrijeme Ivica Račan pokupio je oružje od hrvatske teritorijalne obrane i predao ga JNA, a Budimir Lončar osmislio embargo na uvoz oružja u Hrvatsku, u samom početku Domovinskog obrambenom rata.

Okanimo se pomisli o stvaranju međunarodne komisije za istraživanje logora Jasenovca, jer Hrvatska je Vlada na osnovu „istraživanja“ustanovila de je u Jasenovcu oko 80.000 osoba izgubilo svoje živote. Dokumenti pokazuju da je i taj broj prema stvarnosti daleko niži. Ali, Dodik, Vučić, Vulin, Dačić, Goldstein, te jugočetnici i (anti)fašisti u Srbiji i Hrvatskoj tvrde da je bilo 700.000 ubijenih u kaznenom logoru. Da je toliko ubijeno zečeva u logoru Jasenovc bi morao biti nekoliko puta veći u površini, dubini i u oblacima.

Zašto dati nadležnost Srbiji nad Jasenovcem ?, pita se hrvatski povjesničar Ivo Lučić. Nisu im Hrvati dali, nago su Srbi uzeli. ''Gledajući situaciju u Srbiji, i političku i u znanstvenoj zajednici, uzimajući u obzir i komisiju o Alojziju Stepincu, od povjerenstva koje predlaže predsjednica ne bi bilo ništa. Ono možda dobro zvuči, ali ne bi ostvarilo baš ništa....Pitanje Jasenovca u Srbiji nije pitanje znanosti, nego političkih pozicija koje prikupljaju poene na toj temi i zaoštravaju odnose s Hrvatskom - smatra Lučić. On smatra da Srbiju uopće ne zanima ulazak u Europsku uniju, nego političke elite u Srbiji na antagonizaciji odnosa s hrvatskom grade svoju popularnost u srpskoj javnosti. (Večernji.hr)

Mogli bismo reći da i referendum u Hrvatskoj ne bi polučio željeni cilj, jer to je opcija koju ne smijemo često koristiti. Naime, kada je 1991. godine održan referendum o neovisnosti na kojem su se građani s 94.17 posto glasova izjasnili za odvajanje od Jugoslavije. Odluku o referendumu o samostalnosti Hrvatske je donio tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman. Referendum o izmjenama Ustava i zakona u RH, koji je ,kako kaže prof. Ivo Biondić ''konstitucioniski kaos, proizlazi iz naroda i pripada narodu (Ustav RH, članak 1).'' U nastavku Ivo se pita: 1. Kojem narodu?, 2 Koji to narod odlučuje? Izmjena Šeksovog Ustava množe se brže i efikasnije ispraviti rušenjem Plenkovićevu vlade i prijevremenim izborima.

Na izbore treba masovno izići, kao na referendum 1991. godine, jer suverenitet Hrvatske Države je ugrožen. Iseljavanja su masovan, čak i predsjednica RH upozorava na veliki odlazak hrvatske školovane mladeži u tuđi svijet, a već nas ima više u dijaspori nego u domovini! Na slijedećim izborima, treba izabrati prave ljude (domoljube)i pravu stranku (hrvatsku državotvornu). Ovih zadnjih 18 godina izmijenilo se nekoliko stranaka sa koalicijskim partnerima i nekoliko predsjednika države i Vlade, koji su narušili hrvatski suverenitet i osiromašili hrvatski narod. Hrvatski Mile Prpa u osvrtu ''Ukradena Hrvatska'' navodi detalje kako su prodaja Plive, Ine, Telekoma, Croatia osiguranje i bezbroj drugih vrijednosti koje su prodane u bescijenje. Sve su prodane po principu: ''Ubij vola zbog jednog šnicla kojeg će hrvatski politički barbari za tu transakciju dobiti.''

Od koga Hrvatska posudi novac postaje zaduženik i sluga. Od sadašnjih zastupnika malo njih će imati kuražu izići pred narod i tražiti novo povjerenje, nakon već izgubljenog povjerenja koje je dobio i - veleizdaje. Ako hrvatski narod hoće i želi spasiti Hrvatsku Državu od domaćih i stranih neprijatelja i zadržati hrvatski narod u Lijepoj našoj Domovini, trebamo se aktivizirati, a ne samo kritizirati. Tko sebi ne pomaže i Bog mu odnemaže!


Vrući osvrt iz Toronta

Istanbulska konvencija je osmrtnica Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. ožujka 2018.

Piše: Rudi Tomić

Nisam imao nakanu pisati o zloćudnosti  ''Istanbulske konvencije'' (u nastavku IK), jer su već napisane brojne analize (pročitao sam 56 osvrta o IK od polovice studenog  2017. do danas 19. 03 2018.) - nema što nije rečeno. Ali himbene izjave vladajuće vrhuške ponukale su me na ovaj osvrt:
(a) predsjednika Vlade Andreja Plenkovića: ''u IK ne piše da se uvodi rodna ideologija i oni koji to tvrde nisu pročitali IK ili da je nisu razumjeli'', bila je ponižavajuća poruka hrvatskom intelektualcima, znanstvenicima svjetskog glasa, akademicima u domovini i dijaspori, piscima i političarima;
(b) predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića: ''Moramo voditi računa da nijednom svojom izjavom ne dovedemo u pitanje vladajuću koaliciju'', bila je uvrijeđujuća poruka članovima HDZ-a na skupu u Velikoj Gorici, jer ako se uvrijedi Pupovca - pada Vlada;
(c) predsjednika SDSS i saborskog zastupnika Milorada Pupovaca: ''Svi oni koji govore da je to priča o rodnoj ideologiji zapravo šire mantru kojom bi htjeli dokinuti građanski rast i širenje građanskih prava i slobode, koji bi ograničili ustavnu državu i nametnuli vrijednosti koje nemaju veze s modernom državnom. Umjesto da odlučno branimo vrijednosti antifašizma kao što to čini većina zemalja Europe, mi popuštamo i povlačimo se prema onima koji bi revitalizirali poražene snage u 2. svjetskom ratu koji otvoreno zagovaraju vrstu umivene, oprane poražene politike Ante Pavelića i NDH.'' Umjesto ratificiranja IK, postavimo četnika Milorada Pupovca za predsjednika Vlade u RH, koji bi poželio Hrvatima kao car Kaligula Rimljanima, da imaju jednu šiju, da jednim mahom svima odrubi glavu.

Mogli bismo citirati sve do jednog domoljubnog pisaca koji su objavili svoja kritička gledišta u svezi s IK, ali to nije ni potrebno, jer su - pismeni i polupismeni Hrvati u domovini i svijetu pročitali njihove osvrte, sažetak IK i razumjeli sadržaj. Stoga i tražimo referendum s kojim bi se zaustavilo predsjednika Vlade RH Andreju Plenkovića, da s ''Istanbulskom konvencijm'' ne ponovi tragičnu sudbinu hrvatsku naroda kao sto je bio slučaj s ''Niškom deklaracijom'' (07. 12. 1914.). Na domaćem terenu Plenković se ponaša kao Putin: ucijenio je članove HDZ-a i privilegirao koalicijske partnere (četnike, komuniste, jugofile) i medije.

Plenković je poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok ih je uvjeravao u potrebu ratifikacije IK: ''Ne znam jeste li vi svjesni da ovime možete čak srušiti Vladu. Ako će netko Vladu rušiti, onda ću to biti ja. I nakon toga će se ići na nove parlamentarne izbore. A za njih ću ja slagati liste i može se dogoditi da pola ovdje prisutnih ne bude na njima''. Parafrazirat ću prvu Božju zapovijed: Ja sam gospodar, predsjednik HDZ-a i Vlade u RH, ne možete imati drugih poglavara osim mene!

Još se nije ni ''digla magla'' od zaključaka i preporuka Vijeća za suočavanjem s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, gdje su zdušno podržali petokraku kao simbol ''oslobođenja'', a donijeli zaključak da je pozdrav ''Za dom spremni'' - antihrvatski, odnosno ''fašistički''. Nakon ovakve sramote hrvatskog domoljublja, Domovinskog obrambenog rata, hrvatske nacionalne i državotvorne ideje, Plenković nam nameće sotonsku IK, kojoj je cilj uništiti sve ljudske, vjerske i moralne vrednote u hrvatskom narodu, da bi u konačnici Država Hrvatska bila Europska prćija (proix).

Zbog ozbiljnosti za sudbinu hrvatskog naroda i države treba ponovo naglasiti neke najočevidnije činjenice koje ukazuju na slugansku vlast u Hrvatskoj. Kada bi bilo moguće, trebalo bi ponovo objaviti sve osvrte o zločinačkoj Istanbulskoj konvenciji, možda bi otrijeznilo zavedene i otvorilo oči ljudima slijepog uma i zlih nakana.

Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i hrvatsku državu.
Reći da oni koji su protiv ratifikacije  Istanbulske konvencije 'Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli' je politički i moralno teška uvreda kad dolazi od predsjednika vlade, jer je to laž koje je Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskog naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik te vlade, toga naroda.

Istambulska konvencija je izdaja:
- hrvatskog Ustava, koji ne poznaje pojam rod (pa će ga mijenjati);
- hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiv s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne 'parove');
- hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao Blaženu Djevicu Mariju, majke Kraljice i zaštitnice hrvatskog naroda;
- hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;
- hrvatske djece, jer će ih učiti da nema spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu 'izabrati' (pa i u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati 'on' i 'ona', nego 'ono');
- hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više neće tako zvati, nego će biti ''roditelj 1', a 'majke' će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;
- hrvatskog jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);
- svega drugog hrvatskog, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.'' (prof. emeritus Marko Marušić, kamenjar.com)
Ovdje imamo potrebu ukazati predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću na njegovu prepotentnost (oholost, silovitost, bahatost), jer ne može reći (dare to say that...) da prof. Marko Marušić nije pročitao IK ili da nije razumio - riječ je o čovjeku koji je vrhunski načitan i razumijevanja znanstvenosti.

''Dokazujući sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u sklopu najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa , te da sam osnovao i dvadeset godina vodio svjetski znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest  knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena - godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije'', zaključio je prof. Marušić.

Možda se umišljeni Plenković neće posramiti kada pročita ovaj kratki curiculum vitae čovjeka koji zna čitati i razumje ono što pročita. Pitanje je također što će učiniti zastupnici HDZ-a u Hrvatskom saboru: hoće li prihvatiti ultimatum predsjednika stranke i vlade, da ratificiraju odredbama IK, koje su iznad hrvatskih zakona, čiju će provedbu nadgledati u Hrvatskoj aktivistkinje Rada i Mileva iz Srbije i Crne Gore?; Ili će prihvatiti prijedlog zamjenika predsjednika HDZ-a i dopredsjednika Hrvtaskog sabora, Milijana Brkića: Istambulaska deklaracija DA u djelu što se tiče ''zaštite od nasilja'' ali NE u djelu koji se tiče ''rodne ideologije''. (ovo sliči na ''polutrudnu'' ženu!); Ili će prihvatiti sugestiju Ive Stiera, da zastupnici HDZ-a dižu ruke po svojoj savjesti. Na žalost, većina zastupnika nemaju savjesti, nego spoznaju vlastitog bića motiviranu načelima: meni je dobro - dobro je svima!.

Oporba i ''dobrotvorne, kulturne'' i (anti)fašističke udruge udružene su s predsjednikom Plenkovićem, Pupovcem i drugim antihrvatskim sotonama. kojima smeta sve što ima obilježje hrvatskog naroda i države. Najavljen je prosvjed protiv ratifikacije IK u Zagrebu (24. 03. 2018.) na Trgu žrtava fašizma, na koju će doći oni koji su protiv IK i oni koji su ZA. Oni koji su ZA imaju na svojoj strani antihrvatski medije u RH, Vladu u RH, oporbene stranke i udruge koje su financirane iz hrvatskog proračuna i donacija neprijateljskih vlada, skupina i pojedinaca sa svrhom da što više naštete hrvatskom narodu, jer ako se ratificira IK - to će za hrvatski narod biti veća tragedija nego 1945. godine. Izgleda da je već napisana osmnrtnica za Hrvatsku.

Već je nekoliko puta u Zagrebu bila prolivena krv hrvatskih domoljuba, pa ne bi bilo iznenađenje da se dogodi i ovog puta, jer  najavljen je dolazak: ''Ja dolazim, ali kao sotona da vas sve pocmekam dobrim rafalom. Treba vas sve u duboku jamu'', napisala je Sandra Uranjek Varga profesorica Graditeljsko-geodetske škole iz Osijeka. Da li će Sandra biti kažnjena po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Istambulskoj konvenciji o nasilju i zaključcima Vijeća za suočavanje, ili će  ostati bez kazne kao toliki ratni zločinci u Hrvatskoj?

Zaključna misao

Dok se u Hrvatskoj vodi vruća polemika oko IK, u isto vrijeme izbio je verbalni rat protiv predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je otišla u službeni posjet državama latinske amerike. Naime, predsjednica RH srdačno je bila dočekana u Hrvatskim zajednicama u Argentini i Čileu, gdje su joj domaćini priredili doček, da se osjeća doma - kao u svojoj domovini. Predsjednica ih je lijepo pozdravila i pohvalila njihov uspjeh i ljubav koju su zadržali u svojim obiteljima i hrvatskom crkvama i domovima za Lijepu našu. Gđa Kolinda Grabar Kitarović, među ostalim, je rekla nazočnim Hrvatima, kako su mnogi od njih ili njihovi roditelji došli u Argentinu gdje su našli slobodu i bolje uvjete za život. Njezino priznanje Hrvatima njihovo hrvatstvo i razumijevanje razloga koji su uzrokovali njihovom progonu u domovini i dolasku u tuđinu, uzdrmali su (anti)fašističke, četničke, židovske, komunističke i jugofillske duhove te su optužili Predsjednicu RH, za ''skandal'' - navodno se družila ''s ustašama i ratnim zločincima'' na njihovim skupovima.

Za one kojima smeta pozdrav Za dom spremni, koji u svakom državotvornom Hrvatu vide ''ustašu'', a posebice nas koji smo politički emigranti i svijetu dokazivali da se borimo protiv neprijatelja hrvatskog naroda: srbokomunizma, srboslavlja i velikosrpske Jugoslavije, koji su hrvatskom narodu nametnuli ustaštvo u borbi za obranu naroda i države.

''Ustaštvo, kao povijesno oličenje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama.Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više  moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u životu svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim (državotvornim, op) organizacijama. (prof. Ivan Oršanić, Vizija slobode, Buenos Aires, 1979. str. 258 - 259.)

Ovaj osvrt kojeg sam počeo pisati na Dan svetog Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske i Kanade, završit ću mislima Sisačkog biskupa Vlade Košića:
''Molite da sluganska vlast ne ratificira Istanbulsku konvenciju. Stoga vas potičem: da se molite, osobno i po obiteljima, da se organizira i zajednička molitva u župnim crkvama i u kapelama jedan dan koji je najprikladniji u tjednu. To može biti klanjanje pred presvetim ili molitva krunice na tu nakanu: da se ne ozakoni rodna ideologija u Hrvatskoj. Da uporabimo sva demokratska sredstava da se ta pošast ne usvoji i da izvršimo pritisak na naše predstavnike odnosno zastupnike u Hrvatskom saboru u tom pogledu. Neka nam se Bog smiluje!'', poručio je biskup Košić.


Pogled iz Toronta

Vlada RH je (spremna) za petokraku

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. ožujka 2018. u 8:40 sati

Piše: Rudi Tomić

Zaključke i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić predao je (28.02.2018.) dokument na 33 stranice predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tom prigodom Kusić je naglasio da je Vijeće sastavljeno pluralistički, od ljudi različitih svjetonazora čiji je rad krasio dijalog i razumijevanje u pogledu tema koje su inače prijeporne u društvu.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zahvalio je akademiku Kusiću na vođenju rada Vijeća... Zahvalio se i svim drugim članicama i članovima vijeća, uglednim znanstvenicima, povjesničarima, politolozima i pravnicima, koji su u proteklih godinu dana kroz visoku razinu kulture međusobnog dijaloga radili na ovom pitanju. Međutim, s domoljubnog stajališta: ''Ovo je bila vatrogasna mjera koja je trebala zadovoljiti interese Plenkovićevih ključnih partnera, prvenstveno Milorada Pupovca.'' (dr. Zlatko Hasanbegović) Zaključci i preporuke Vijeća izazvat će u Hrvatskoj još veće emocije u budućnost od onih iz prošlosti, jer i nakon Domovinskog obrambenog rata opet se u Hrvatskoj moramo boriti protiv domaćih i vanjskih neprijatelja i uklanjati njihove srbo-komunističke simbole.

Poslovica kaže: ''nije svako zlo za zlo'' Sada je razvidno koje su osobe alergične na pozdrav ZDS, ne samo u Vijeću - nego i u Hrvatskoj: Andrej Plenković, Jadranka Kosor, Krešo Beljak, Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Furio Radin, Davor Bernadić i drugi jugojuniori i udbaši.

Ako se usvoje zaključci Vijeća, onda treba ustanoviti drugo Vijeće, koje će nakon dangubljenja godinu dana, donijeti zaključke i preporuke, kako Hrvatska nije trebala proliti toliko krvi i izgubiti tolike ljudske živote zbog izlaska iz Jugoslavije, nego samo promijeniti naziv ''FNRJ'' u ''ZB'' (Zapadni Balkan). Onda bi vuk bio sit i sve ovce na broju! Mogli bismo reći, na osnovu zaključaka i preporuka vijeća, da su hrvatske žrtve od Bleiburga do Vukovara - bile uzaludne jer nismo u Domovinskom obrambenom ratu uspjeli osloboditi hrvatski narod od unutarnjih antihrvatskih neprijatelja. Neprijatelje koje smo savladali u ratu ne možemo se njih opet bojati; možda ih trebamo voliti, jer nam ukazuju na naše pogreške.

U 60-godišnjem publicističkom radu nikad nisam citirao Tita, ovoga puta moram, jer je bio u pravu. Naime, Tito je rekao: ''Ja se ne bojim vanjskih protivnika, nego unutarnjih neprijatelja.'' Većina članova Vijeća nije pristala na zabranu krvave petokraka iz Brezovice i Kumrovca, što znači da će ''zv(p)izda još neko vrijeme svjetlucati'' u Banskim  dvorima. Još samo što nisu ponovili poruku iz Kumrovca: ''Dok je Tito bio živ, svima nam je bilo bolje.'' (v. l.) Predsjednik vlade Plenković titulirao je članove Vijeća: ''ugledni znanstvenici, povjesničari, politolozi i pravnici, uz visoku razinu kulture radili na ovom pitanju.'' Sporne su njihove titule i kultura, jer su mnogi diplomirali i doktorirali kod velesrbina Dejana Jovića, Milorada Pupovca i brojnih ''burazera''; očevidno je koliko ''uglednici'' Vijeća mrze svoju domovinu deklarirajući se za petokraku, a osudiše pozdrav ZDS - prisegu hrvatskog naroda za svoju posebnost.

U zaključcima Vijeće je usporedilo hrvatski pozdrav sa simbolima totalitarnih režima, ustanovili su da je hrvatski pozdrav Za dom spremni - fašistički pozdrav! Samo zato što su se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vojnici međusobno hrabrili u pozdravljanju s ZDS, jer su takvu spremnost osjećali i u toj odanosti za Hrvatsku bili spremni dati svoj život, što su mnogi i dali. Zaključke Vijeća komentirala je i Predsjednica RH, rekavši: ''Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, ali je kompromitiran za vrijeme ustaškog režima.'' Alternativa tadašnjem režimu NDH bili su partizani i srbočetnici u Hrvatskoj, koji su s petokrakom i kokardom rušili, ne samo ''ustaški režim'', nego državu hrvatskog naroda; ubijali odreda i palili redom sve što je gorit moglo, s ciljem uspostave komunističke Jugoslavije, odnosno crvene Velikosrbije. Stoga i malo razuman čovjek ne može usporediti borbu hrvatskog naroda za svoju državu s borbom neprijatelja hrvatskog naroda za interese jugoslavenskog komunizma i lokalnog četništva; hrvatsku povijest poistovjetiti s fašističkom i nacističkom okupacijom, a osnažilo režim koji je bio krvoločniji od fašističkog režima.

Zločinci 20. stoljeća

Hitlerov režim, odnosno ''Sile osovine'' odgovorne su za umorstvo 30 milijuna života, a komunistički režimi odgovorni su za umorstvo 114 milijuna života, odnosno tri (3) puta više od nacističko-fašističkog režima. Tito je na osnovu svoga uvjerenja o bojazni od unutarnjih (domaćih) neprijatelja naredio masakriranje (pokolj) hrvatskog naroda (potencijalnih neprijatelja) i uvršten je u kategoriju s najvećim zločincima u 20. stoljeću. Naime, komunistički režimi koje simbolizira petokraka, odgovorni su za 114 milijuna ljudskih života: Mao Zedong (60 milijuna), Staljin (40 milijuna), Pol Pot (1.7 milijuna), Kim II-Sung (1.6 milijuna), Mengistu Haile Mariam (1.5 milijuna), Tito (570.000), Ho Chi Minh (200.000), Castro (30.000) Dakle, komunistički zločini su veći (brojčaniji) za 75 milijuna od žrtva fašizma. Ovo su povijesne činjenice.

Kako je uopće moguće svrstavati Nezavisnu Državu Hrvatsku u - fašističku tvorevinu, kad u NDH nije bilo niti jedne hrvatske političke stranke niti vojne jedinice s fašističkim obilježjem. Na listi zločinaca 20. stoljeća, nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, izuzev u komunističkoj Jugoslaviji, u Srbiji i među partizanima, koji su se borili protiv države hrvatskog naroda za uspostavu komunističke kolonije u velikosrpskoj komunističkoj Jugoslaviji. Nitko ne može negirati da nije bilo zločinaca i počinjenog zločina u NDH, jer hrvatski je narod branio svoja ognjišta od višebrojnih neprijatelja, te u takvim okolnostima tko je u stanju biti priseban? No, žrtve su žrtve, i svaka je žrtva zločin. Što je veoma karakteristično, da su komunisti i srbočetnici ubijali Hrvate bez predomišljanja. Nitko od Hrvata, koji su se borili za svoju domovini nije bio pošteđen: ''Hrvat je bio ustaša, a ustaša je bio zločinac i smrtna kazna je ultimativno određena.''

Nisu, doduše, ništa bolje prošli ni hrvatski branitelji iz Domovinskog obrambenog rata, jer i njima se prišiva etiketa ustaštva i zločinačkog pothvata, samo zato što su se borili za svoju samostalnu i demokratsku državu hrvatskog naroda.  Zbog borbe za svoju domovinu, mnogi su branitelji, koji su ostali živi, završili na međunarodnim sudovima  ili bili kažnjeni u oslobođenoj Hrvatskoj, ili po jugoslavenskom zakonu u Srbiji.

Zaključna misao

Ako hrvatski narod usvoji (prihvati) prijedlog Vijeća i odluku Vlade da će po ''zakonu'' biti kažnjeni svi koji se budu služili s pozdravom  ''Za dom spremni''; ako, recimo, hrvatski narod pristane na odluku takvog zakona, onda je to kapitulacija, odnosno nismo spremni boriti se za svoj dom i svoju domovinu. Tko može nešto takvo očekivati od hrvatskog naroda, koji je bio spreman kroz stoljeća zubima kidati okove ropstva za svoj dom, u kojem živi njegova hrvatska obitelj, i za svoju domovinu u kojoj živi njegov hrvatski naord.

Nadam se, uz pomoć Božju, da hrvatski zastupnici neće biti ucijenjeni zbog srpsko-četničke manjine (koja je ''ugrožena'') i koju predstavlja isprdak beogradskog sistema Milorad Pupovac u Hrvatskom (ne)državnom saboru. Također se nadamo, da domoljubni zastupnici (valjda ih ima u Saboru) neće pristati na nikakve kompromise zbog pozdrava ZDS, pa ako treba napustiti i saborsku fotelju - neka i to bude! Hrvatski će narod takve zastupnike nagraditi ponovnim izborom za svoje predstavnike u  Hrvatskom državnom saboru.

Napisao sam osvrt: ''Posljedice Vučićeve posjete Hrvatskoj'' (objavljen je u brojnim hrvatskim portalima) gdje sam se kritički osvrnuo na taj posjet, jer i slijepci su vidjeli da je Vučić velika srpskočetnička uljezica, koji mijenja dlaku - iz vučije u ovčiju, ali ne i ćud. Neki su mi zamjerili jer sam bio kritičan na vanjskopolitičke razloge i uzroke nekih postupaka naših vrhunskih političara jer sam dopušteno rekao, da smatram da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pogriješila što je pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučica da posjeti Hrvatsku. Naravno da time ni ne pomišljamo da joj osporimo njezine u više navrata dopadljive samostalnosti.

Srbijanski predsjednik Vučić čim se vratio u Beograd skinuo je masku i očitovao se javno: ''Prvi sam koji je imao hrabrost reći im u lice, jasno i nedvojbeno, da drukčije vidim 'Oluju', koju u Hrvatskoj slave, a koja je dan tuge u Srbiji... Pitali su me za neke izjave iz 90-ih u Glini... Pa nisam ja tada govorio samo u Glini, bio sam i u Vojniću, Vrginmostu... I tada sam rekao kako se nadam da će Republika Srpska Krajina opstati.'' Gubernare e terra. Što to nisi rekao u dvorani Lisinskog?

Žao mi što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović povjerovala u dobre nakane Vučića i Pupovca i očito je nasjela i svojim savjetnicima (od koji je jedan već dobio nogu u tur!), kao i licemjernim saveznicima koji su pohvalili njezinu gestu. Si honest sunt, quae facis, omnes sciant, si turpia, quid refert neminem  scire, cum tu  scias? (Ako je časno što radiš, neka svi znaju, ako li je sramotno, što mari da netko ne zna kada ti znaš?   


Pismo preko bare

Posljedice Vučićeva posjeta

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. veljače 2018. u 18:30 sati

Piše: Rudi Tomić

 

Držim se latinske izreke:
                                                        ''Zlo je pogreška, gora je obrana pogreške, najgora je laž.''
                                                (Malus est error, peior defensio erroris, pessimum mendacium).

          ''Na današnji dan prije tri godine započela sam mandat predsjednice Republike Hrvatske. Tu časnu dužnost obnašam u interesu svih hrvatskih državljana, kako u Domovini, tako i u iseljeništvu. Do kraja mandata, u suradnji s Vadom RH, učinit ću sve kako bismo zaustavili iseljavanje mladih i preokrenuli negativne demografske trendove, kako bismo građanima s blokiranim računima omogućili novi početak, a podjele iz prošlosti pretvoriti u zajedništvo za bolju budućnost'', napisala je Kolinda Grabar Kitarović na Facebook.

Predsjednica RH mogla bi se pohvaliti s mnogim uspjesima, koje je ostvarila u ovom kratkom i turbulentnom vremenu: u domovini, u Bosni i Hercegovini i među nama u dijaspori; polučila je također brojne uspjehe na međunarodnoj pozornici, te na mnogim susretima sa svjetskim državnicima u promicanju hrvatske samobitnosti, povijesne istine o Domovinsko osloboditeljskom ratu, gospodarske suradnje s EU i drugim državama u svijetu, te suradnja u NATO-u.

Jedna od većih pogrešaka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila je poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na Pantovčak (12. 02. 2018.) I to iznenadno i ubrzano, kao da se je radilo o nekom izuzetno važnom događaju kojeg se ne može niti smije odgoditi. Mnogi u domovini i mi iz dijaspore ukazivali smo našoj predsjednici da nije ni vrijeme ni prilika ugostiti predsjednika Srbije upravo kada njegov ministar vanjskih poslova, očitovan četnik Ivica Dačić, razjaruje ruševine Jasenovačkog logora u prostorijama UN u centru New Yorka, te s puno bijesa prosipa laži o broju mrtvih i metodama ubijanja ''nejači'' kako bi što učinkovitije prikazao svijetu - da su Hrvati ''kanibalsko pleme''! Ovo su činjenice.

Doduše, i prije dolaska Vučića u Zagreb, Hrvatska je bila raskomadana; ideološki nedefinirana, politički posvađena, državotvorno neosviješćana, gospodarski opustošena i mentalno disorijentirana između Zapada i Istoka, odnosno Europske zajednice i balkanske asocijacije. Nakon Vučićeve posjete još su više došle do izražaja navedene negativnosti, jer nam je ''ugledni gost'' bacio kost bez mesa.

Doček predsjednika Srbije na Pantovčaku bio je veličanstven, kao da je došao papa Franjo, ili predsjednik Trump. U hrvatskom narodu ima jedna, moglo bi se reći ''božanstvena vrlina'': častimo i neprijatelje za koje znamo da nas mrze; častimo svakoga tko ''navrati'', bilo u državu ili u dom. Kao da dosljedno živimo po sv. Evanđelju (Mt 25. 31-46)

Hrvatsko-srpski odnosi

Što se pak tiče odnosa hrvatskog i srpskog naroda: ne možemo jedni s drugima niti možemo jedni bez drugih! Današnje stanje u Lijepoj našoj je zabrinjavajuće, jer se stječe dojam (govoreći općenito), da hrvatski narod i nacionalne manjine ne vole svoju domovinu; Hrvati se s malim razlogom mahom iseljavaju u Europu ili prekomorske zemlje, a srpski žitelji, koji strastveno mrze Hrvatsku (govoreći općenito), ne odlaze u Srbiju! Dapače, oni koji su po Hrvatskoj ubijali, rušili, palili, te na traktorima otišli u Srbiju, traže da se vrate makar i na ruševine u Hrvatsku - mada ju nikada nisu osjećali svojom domovinom!

Nakon Pantovčaka i Sabora Vučić je posjetio srpsko pravoslavnu Mitropoliju, te otišao obići svoju subraću, lokalne Srbe u Gvozdu, u pratnji Miodraga Linta, predsjednika ''Saveza Srba iz regiona'' koji je rodom iz tog kraja. Mada je Linta poznat hrvatskoj javnosti kao četnik, koji je nazočio otvaranju srpskočetničke izložbe o Jasenovcu u UN-a, gdje je izjavio da u Hrvatskoj još prevladava ''vukovarski mit, koji se temelji na laži i preveri kojoj je za cilj konstantno raspirivanje mržnje prema Srbima nazivajući ih agresorima i zločincima.'' (direktno.hr) Podsjetimo, Lenta je zamjenik predsjednika srpske dijaspore i srbijanskog odbora u parlamentu Srbije, koji je uz mnoge četnike u pratnji Vučića došao (slobodno!) iz Beograda i s domaćim velesrbima i četnicima nazočio je  ''Trećoj VELIKOJ skupštini Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvorani Lisinski u Zagrebu.

Nakon velebnog dočeka na Pantovčaku, Vučić, Pupovac i co. obišli su četničko uporište u Kordunu, gdje su mještanima obećali kako će se njihov život znatno poboljšati, jer nisu više sami i osamljeni - s njima je on i Srbija. Dolazili su i prije Vučića srpski čelnici iz Beograda i obećavali bratsku pomoć Srbima u Hrvatskoj. Ovog puta nešto je drugačije. Vučić je obećao Srbima da će odluke o njihovom životu biti razmotrene i donesene u Beogradu. Što znači: Srbija hoće imati vilajet (srpsku administrativno-teritorijalnu jedinicu) u Hrvatskoj.

Vučić i Pupovac prodaju srpska m.da pod ovčje bubrege

''Srpsko narodno vijeće'' (SNV) izabralo je koordinacijsko tijelo, koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj, kojemu je na čelu izabrani stari/novi predsjednik Milorad Pupovac. Ukupno je predočeno na ''Velikoj skupštini Srba'' trinaest (13) zahtjeva Vladi RH, koji su ultimativnog karaktera. Među ostalim zahtjevima ističe se potreba osnivanja vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jednicu - ''Republiku Srpsku'' u Republici Hrvatskoj. (Potrebno je pročitati svih 13 zahtjeva, gdje se vidi kako su se srbočetnici okuražili s dolaskom Vučića.) Dolazak srbijanskog predsjednika u Zagreb nije bio samo službena posjeta Hrvatskoj, nego i ugovoreni službeni dolazak Srbijanske državne vrhuške na ''Veliku 3. skupštinu Srba u RH''.

Na skupu u Lisinskom, gdje su se okupili velesrpski istomišljenici uz veliku nazočnost društvenih, kulturnih i pravoslavnih srbočetnika, koji su na svom slavlju ugostili veliki broj hrvatskih državnih i političkih čelnika među kojima je bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Od najpoznatijih, koji nije nazočio ovom skupu, bio je predsjednik Vlade Andrej Plenković zbog odlaska u Brusseles.

Ako je već Predsjednica RH pozvala predsjednika Srbije u služben posjet, onda se to trebalo obaviti na Pantovčaku uz doček i večeru i - uzdravlju! Međutim, Kolinda Grabar Kitarović se odlučila otići (13. 02. 2018.) na ''Veliku treću skupštinu Srpskog nacionalnog vijeća'' u dvoranu Lisinskog, gdje je vidjela kako deve plešu.

''Nije slučajno, što je opet diplomatski skandalozno, Aleksandar Vučić na tlu Hrvatske zamjerio svom hrvatskom potrčku Miloradu Pupovcu što je glasovao za novi zakon o braniteljima s kvalifikacijom o velikosrpskoj agresiji. Jedan sitni ali vrlo znakovit detalj iz posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu govori da službeni Beograd i sve ono što stoji iza njega, dakle Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva i Udruženje pisaca, provode politiku posebnog statusa za etničke Srbe u Hrvatskoj. Kad se govori o pravima manjina Aleksandar Vučić uvijek pri spominjanju hrvatske manjine u Srbiji nije govorio o srpskoj manjini u Hrvatskoj, nego o 'zajednici Srba' u Hrvatskoj, ili čak jednostavno o Srbima u Hrvatskoj.'' (V. Krsnik)

Ne samo da je Vučić javno ukorio Pupovca što nije glasovao protiv hrvatskog Zakona o braniteljima, nego je tim iskazom diskreditirao predsjednicu RH, koja je na krilima hrvatskih branitelja došla na oslobođeni Pantovčak, u oslobođenoj Hrvatskoj - zahvaljujući mrtvim i živim žrtvama hrvatskih branitelja. Hrvatska Predsjednica je na ''Velikoj skupštini Srba...'' rekla i pokazala: ''Na mojim rukavima je danas pisalo 'hrabrost', nadam se da će slijedeći put pisati 'mudrost' (valjda na slijedećem susretu u Beogradu, op)''. U nastavku govora ona se ispričala Vučiću i delegaciji ako su doživjeli neku neugodnost, te dodala da se radi o manjini, a da većina Hrvata želi razgovore i dogovore. Naprotiv, poštovana predsjednice, mi sa sigurnošću možemo reći, da je mizerna manjina građana bila zadovoljna dolaskom Vučića u Zagreb.

Samo što je predsjednik Srbije otišao iz Hrvatske šutke se uvukao Milorad Dodik u Hrvatsku kako bi dao podršku gornjokarlovačkoj eparhiji, gdje ga je pozvao episkop Gerasim. Episkop tretira Dodika kao službenu osobu pa mu je poklonio ikonu Isusa Krista naglasivši da je ona namijenjena državnicima. Miloradu Dodiku nije bio javno dopušten ulazak u RH, niti je imao u Hrvatskoj pratnju hrvatske policije. Podsjetimo, prije nego što se je ušuljao u Hrvatsku, Dodik je izjavio, da '' Dubrovnik nije hrvatski, niti je ikada bio.'' Izjavio je također kako ''treba uključiti probleme iz prošlosti, poput genocidne politike koju je NDH provodila nad Srbima ili ustaških zločina u Jasenovcu i drugim zloglasnim logorima, kao i holokost na Srbima... Srbi ovu temu moraju da vrate na međunarodnu razinu kako bi se i Jasenovac i Jadovno i Prebilovići i mnoga stratišta okarakterizirala kao mjesta genocida nad srpskim narodom od NDH'', kazao je Dodik (novilist.hr)

Zaključna misao

Teško mi je što moram reći našoj predsjednici da je - posrnula pred Vučićem i Pupovcem na kućnom pragu. Bilo je što je bilo. Ali, ne daj Bože da se ovo ponovi, jer sa Srbijom još dugo neće biti dobrosusjedskih odnosa, jer su oni samo promijenili tehniku u ostvarenju Velike Srbije: odložili su puške, nabavili borbene zrakoplove i uzeli pera i papire.

Vučić je već iz Zagreba poslao tekst američkom portalu - europsko izdanje www.politico.eu (13. 02. 2018.), u kojem iznosi sve ono što se sviđa Brusselesu, kao ga je napisao Jean Claudea Juncker. Zanimljivo je da u tekstu Vučić ne spominje Hrvatsku, ali govori kako bi slobodna trgovina proizvoda, ljudi i kapitala ovu regiju učinila atraktivnijom investitorima. ''Indivudualno smo mali, ali zajedno činimo tržište od 20 milijuna ljudi'', kaže Vučić. (maxportal.hr) Kod Srba riječ  ''zajedno'' značenje - ujedinjenje u Veliku Srbiju. Da li uopće Hrvatskoj treba ''Zapadni Balkan'', slobodno tržište, odnosno Srbiju koja bi u ''regiji imala 20 milijuna ljudi'', kada Hrvatska ima slobodnu trgovinu na području Europske zajednice s 508 milijuna stanovnika u 28 država.

Dokle god  Srbija pokazuje šovinističke porive, treba je držati na odstojanju. Sa Srbijom treba najprije učvrstiti granice, dobiti informaciju o ubijenim i nestalim, potom karte postavljenih minskih polja i pod hitno vratiti opljačkano bogatstvo, tada Hrvatska Vlada može i razgovarati o boljim susjedskim odnosima. Ali do tog vremena, treba kontrolirati tko prelazi granicu. Samo država koja ima čvrste granice može sačuvati svoj suverenitet. Hrvatska će uskoro uvesti euro kao valutu, a sahranit će kunu i to će biti kraj hrvatske monetarne fiskalne povijesti, koja je bila uz grb i zastavu dragocjeno blago hrvatskog naroda.

Povedi narod moj u zemlju Hrvatsku, u Bosnu i Hercegovinu i podari mu mudrost i radost da živi i voli na svojoj grudi tamo gdje su naši ljudi... (Adolf Polegubić)


Pogled iz dijaspore

Poštovana predsjednice RH, ne iskazujte čast nedostojnima!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. veljače 2018. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Djelujte danas na način da se sutra ne morate sramiti.
(Sv. John Bosco)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović pozvala je predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, kako je priopćeno iz Pantovčaka: ''zbog dobre vjere u obostranu želju za nadilaženjem prijepora i događaja koji nas drže taocima prošlosti.''

Prošle godine (04.10.2017.) predsjednica je odgodila dolazak predsjednika Srbije ''jer najnoviji razvoji  događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja'' rečeno je tada u priopćenju.

Za dobre odnose sa Srbijom do dan danas nije bilo pogodno vrijeme, niti povoljne prilike, ipak Vučić je ponovo pozvan da dođe u  Zagreb (12.02.2018.) iako je ovo najgore vrijeme za ''izgradnju međusobnog povjerenja'', a Vučić je nedosljedna osoba u svako doba. Vučić se  odazvao i izjavio kako je to za Srbiju ''veoma važan poziv iz Zagreba'' i da će razgovarati sa svim hrvatskim dužnosnicima, predstavnicima srpske zajednice (Pupovcem) i da će ''posjetiti ljude, Srbe koji žive u Hrvatskoj danas.'' Vjerojatno će posjetiti i četnike u Glini, kojima je održao govor 20.03.1995. godine.

Dok se Vučić sprema na put u Zagreb, njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić telali (izvikuje ''novosti'') na izložbi ''Jasenovac - pravo na sećanje'' u  prostorijama UN u New Yorku, gdje na najprovokativniji mogući način blati hrvatski narod s lažima o ''pokolju srpske i židovske nejači'' u Jasenovcu.

Uzalud su svi povijesni dokazi o logoru u Jasenovcu, kao i brojne knjige hrvatskih i stranih znanstvenika, čak izvješća preživjelih zatočenika u logoru Jasenovcu, koji su dali svoje vjerodostojne iskaze. Srbijanski šovinisti ne uzima činjenice u obzir, nego i dalje sustavno šire laži s izmišljenim brojem ubijenih ''nevinih srpskih žrtava'' u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj:

Nema države na svijetu u kojoj Srbija nije prikazala Hrvatsku ''zločinačkom državom''; nema niti jednog međunarodnog foruma na kojem srpsko predstavništvo ili ''znanstvenici'' nisu, isto tako, prikazali Hrvatsku ''žarištem zločina'' u Europi. Na taj način Srbija želi ostvariti svoje šovinističke interese u Hrvatskoj niječući slobodu hrvatskog naroda. Primjera radi - Stevo Đurašković (Srbin) docent na zagrebačkom (Hrvatskom sveučilištu) Odjelu političkih znanosti, u razgovoru sa zagrebačkim (četničkim) ''Novostima''(Srbobranu) konstatira:
''Hrvatska država je neuspješan politički projekt.''

Kako je uopće predsjednica Kolinda Grabar Kitarović došla na ideju da pozive na Pantovčak četnika Vučića odmah nakon njegovog sastanka sa turskim ''Sultanom'' Erdoganom i bosanskim ''Turčinom'' Izetbegovićem u Instanbulu? Možda je to pravi razlog Vučićevog dolaska u Zagreb? Vjerojatno su ova trojica istomišljenika smislili (ujdurisali) podvalu, ali svjesni da sjede na ''staklenom tronošcu'', jer za utemeljeno bilo kakve Unije na Zapadnom Balkanu - ne može se ostvariti bez Hrvatske. Ne može također ni šest balkanski država u Europsku zajednicu bez suglasnosti Hrvatske. Dakle, europski ključ za ulazak država Zapadnog Balkana u EU u hrvatskim je rukama.

Nije tome davno (08.11.2017.) kada je Predsjednica kritizirajući Vladu i iz Pantovčaka poslala poruku: ''Treba nam politička vizija i odlučnost, hrabrost, otpor populističkim politikama i nepopuštanje pred ucjenama.'' Ako je Predsjednica vođena izrečenim principima, ovo nije najsretnija odluka pozvati Vučića u posjet Hrvatskoj i vjerojatno (ne)znajući dovodi u pitanje državničku vjerodostojnost (credibility), jer će njezinu dobrosusjedsku gestu mnogi uzeti kao saginjanje pred Srbijom koju su Hrvati pobijedili u svim ratovima.

U ovim specifičnim okolnostima razgovarati sa Srbijom, hrvatskim stoljetnim neprijateljem, jedino može Hrvatska državotvorna vlada (ne vlada u kojoj Pupovac vlada), koja ima vojnu snagu za obranu hrvatskih državnih i etičkih granica; koja ima snagu pohapsiti ratne zločince, četnike, veleizdajnike (petokolonaše) i kriminalce u Hrvatskoj i iseliti ih na Goli otok. S takvom državotvornom vladom u Hrvatskoj ne bi Srbija svake godine imala inflaciju srpske i židovske ''nejači'' u stotinama tisuća u Jasenovcu; ne bi Srbija držala Vukovarsku adu; ne bi Crnogorci svojatali Boku i ucjenjivali za Prevlaku; ne bi Slovenci gonjali hrvatske ribare u hrvatskom Piranskom zaljevu; ne bi bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) uvjetovali gradnju Pelješačkog mosta - ni bi onda ni Bog  digao ruke od Hrvatske!

Sramim se srama  Vlade u Hrvatskoj
Nisam jedini Hrvat koji se sramim predstavnika Vlade u RH, hrvatskih predstavništava u svijetu, političkih stranaka, (ne)kulturnih društava ''kulturnih'' predstava. Iznenadila nas je lošim odlukama i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na koju smo se zaklinjali u dijaspori da će ona biti hrvatska Margaret Thatcher. Poštovana Predsjednice, nije još kasno ...  ako i dođe do sastanka sa Vučićem i Pupovcem, neka Vaše riječi budu načelne i odlučne.

Hrvatsko političko vodstvo imalo je ovih dana jedinstvenu priliku da se ugledaju na predsjednika SAD Donald J. Trumpa, koji je na svjetskom gospodarskom forumu u Davosu (Švicarska) održao govor stoljeća, u kojem je predstavio Ameriku cijelom svijetu, a sukladno tome ukazao je nazočnim državnicima kako trebaju voditi brigu o svom narodu, o svojoj državi i svojim državnim granicama. Isto kao što on to čini riječju i djelom doma i u svijetu.

Predsjednik vlade Andrej Plenković, upitan za mišljenje o govoru predsjednika SAD Donalda Trumpa, ocijenio je - očekivanim: ''On što se kod njega osjeća jest da je došao iz poslovnog svijeta i da razumije što tom svijetu prije nije odgovaralo i što treba popraviti..., i prilagođavanje američkog predsjednika na globalne okolnosti'', rekao je Plenković. Plenković u Davos i Plenković iz Davosa bez da je bitno naučio! Dok predsjednik Trump šalje poruke svijetu - ''America first'' (Amerika na prvom mjestu), a amerikancima govori: ''..., we must embrace our values and love our country.'' Plenković govori o američkom ''prilagođavanju globalizaciji.''

Plenkovićev prioritet bio je razgovar s Boykom Borisovim premijerom Bugarske, koja trenutno predstavlja EU: ''kako zajedničkim naporima pomoći ovih šest država u našem susjedstvu da ispune ciljeve i približe se ulasku u EU'', a to se odnosi na Srbiju, Albaniji, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju. Plenković je također naglasio, da će Hrvatska predstavljati Uniju polovicom 2020. i ''želim da pitanje proširenja bude jedno od prioriteta.''

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković održao je veoma značajan govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu (06.02.2018.) na pet jezika s čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Na žalost ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj. Plenkovićeva djela govore na sav glas i na svim jezicima, kako je kaotično gospodarsko, političko, kulturno i državotvorno stanje u Hrvatskoj.

Hrvatski narode probudi se i - pobuni se!
Nakon uspostave samostalne, slobodne i demokratske Hrvatske države, koju je hrvatski  narod s mukom oslobodio od više brojnih neprijatelja, euforija domoljublja u Domovini i hrvatskoj dijaspori mogla se osjetiti i vidjeti ne samo na ljudskim obrazima nego i u oblacima. Ali, kada su na vlast došle ljudske spodobe iz poraženog režima i države, onda su ''kola krenula nizbrdo'' i što dalje to sve gore.

Stari partizani su otišli, oni koji nisu već umrli, muče se sa životom, jer ih progone zločini koje su počinili, neizlječive bolesti i starost. Mnogi će umrijeti nekažnjeni za zlodjela, ali u pravednoj državi (koju ćemo uskoro imati) i mrtvima se sudi. Dolaze partizanski, komunistički, jugoslavenski i četnički potomci na vlast - plodovi otrovnog stabla, koji nisu ništa manje antihrvatski od svojih roditelja, stoga je teško predvidjeti bolju budućnost u RH. Ostala su također diljem Hrvatske obilježja zločinačkog režima, spomenici komunističkim i četničkim krvnicima, koje hrvatska djeca gledaju svakodnevno i u tom se ozračju odgajaju. Narod (građani) čitaju antihrvatski tisak, gledaju antihrvatske programe na (ne)hrvatskim TV kanalima, slušaju se srpske, muslimanske i američke pjesme.  ''Ljudi se čude kako je notorni, bezvezni i prijetvorni prilivoda Đorđe Balašević mogao napuniti Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koji je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ''on je zabavan'' (Ike Mandurić).

Srpska manjina, bolje reći četnik Milorad Pupovac, drži Vladu u RH u svojim rukama. Ako, ''nedaj Bože'', Plenković stane Pupovacu na kurije oko - pade Vlada, pade Sabor i narod će imati priliku na novim izborima izabrati hrvatske zastupnike koji nemaju natruhe jugoslavenskog, komunističkog, četničkog, veleizdajničkog i kriminalnog - smrtnog grijeha. Ali neće Pupovac rušiti vladu u kojoj on vlada, ne pogotovo kada dolazi vojvoda Aleksandar Vučić u Hrvatsku, gdje će kao i njegovi predčasnici, politički čelnici i vjerske poglavice koji dolaze iz Beograda, tražiti da se Hrvatska ispriča za ''zločine'' iz II. Svjetskog rata, te da se poboljša položaj ''ugroženih Srba'' u Hrvatskoj.

Nacionalne manjine u Hrvatskoj, kako je nedavno izjavio ustavotvorac Ustava Vladimir Šeks, ''imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna manjina u bilo kojoj državi u Europi'', zahvaljujući Šeksu. Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke - samu u Hrvatskoj! Gdje u svijetu jedna slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi? Samo u Hrvatskoj!

Hrvatska ima dug: 291.629.290.053.07 kuna; rođenih: 33.796: umrlih: 50.191. iseljenih: 36.435. (direktno.hr). S druge strane iz Srbije dolaze u Hrvatsku - i ostaju, kupci i radnici, koji kupuju sa Sorosovim novcima hrvatske hotele i nekretnine u Dalmaciji i Istri, a hrvatsku mladež voze hrvatski autobusi u Njemačku i druge europske zemlje na pečalbu. Curavinus Babylonem, et non est sanata. (Liječili smo Babilon, ali nije izliječen.)

Za ovakvu rasipničku i antihrvatsku Vlast u Hrvatskoj nije nitko izuzetan, a najodgovorniji su oni koji su izabrani da upravljaju državom (Plenković i HDZ), kao i oni koji su takve birali ili su bojkotirali izbore.

Narod u kojem ne vladaju ljudski i Božji zakoni vladat će tiranin.

 


 

Osvrt iz Toronta

Iza smrti spoznat će se svačija vrlina

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. prosinca 2017. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ucviljenoj obitelji pokojnog general Slobodana Praljka šaljemo iskrenu sućut i pridružujemo se u tuzi i molitvama, a Pokojniku želimo vječni počinak u Kraljevstvu nebeskom!

Već nekoliko dana (od 29. 11. 2017.) s napetošću čitam u domaćim i stranim  medijima o tragičnoj smrti generala Hrvatskog vijeća Slobodana Praljka, koja je potresla hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH, kao i sve nas u dijaspori. Nisu samo Hrvati bili zatečeni iznenadnom i tragičnom smrti hrvatskog viteza, nego i diljem svijeta smrt pravednog hrvatskog uznika bila vijest nekoliko dana na naslovnim stranicama u tiskovnim izdanjima i uvodne vijesti na TV kanalima, a posebice na društvenim mrežama. O tragičnoj presudi u Haagu bilo je raznih komentara, nažalost većinom uz negativne prosudbe (izuzev hrvatskih domoljubnih glasila i portala) gdje osuđuju osuđenog pravednika i njegovu odluku o samoumorstvu. Dakle, pokojnog generala Praljka i u grobu optužuju i osuđuju veleizdajnici u Hrvatskoj, nezahvalni Muslimani (Bošnjaci) u BiH i nemoralna međunarodna zajednica.

Nitko više nije mogao reći o ratu u BiH i Hrvatskoj na doličan način kao general Praljak, koji je s velikom vojnom sposobnošću obranio djelomično opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Ali s istom takvom odlučnošću i osjećaju odgovornosti opisao je ratna zbivanja u 18 objavljenih knjiga, u kojima je naveo okolnosti i mjesta gdje su počinjeni ratni zločini, jer neprijateljska balkanska najezda na hrvatski narod bila je euforički zločinačka.

Naime, u isto vrijeme s dvije strane - srpske i muslimanske izvršeni su masovni pokolji i masakr hrvatskog naroda u BiH: s jedne strane bile su udružene srbočetničke ubojice/mesari (Milošević /Mladić/ Martić-evci) s oružjem JNA; s druge strane bili su okrutni domaći bosanskohercegovački zločinci/kasapi (Izetbegović/Ganić/Delić/Divjak/Duraković/Halilović-evci): jugo - komunisti; bošnjačkosandžački-islamsti i arapski-turski teroristi-džihadisti (Al Qaeda).

Od Vukovara do Haaga
Zbog srbijanske šovinističke ideje o Velikoj Srbiji  krvlju je natopljena Hrvatska, Bosna i Hercegovina gdje su mase ubijane, ne baš podjednako, Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) i Srbi - Srbi izvan Srbije. Upravo zbog činjenice: počinjenih zločina i velikih žrtava na svim stranama, osmišljena je lažna ideja o ''građanskom ratu'' u Jugoslaviji koju su izmislili u Srbiji, a prihvatile kao činjenicu veleizdajice u Hrvatskoj, također i međunarodna zajednica i mediji u svijetu. Uz srpsku ideju o ''građanskom ratu'' izmišljena je i laž o ''hrvatskom zločinačkom pothvatu.'' Na taj način Srbija je sebe ogradila od bilo kakve odgovornosti za ratne zločine u RH, BIH. No, stoga su srbočetnici i jugokomunisti iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, BiH, s oružjem JNA, počinili gnjusne i nebrojne zločine diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Predsjednik imaginarne islamske države BiH Alija Izetbegović govorio je u početku srpske agresije: ''ovo nije naš (muslimanski) rat''. Misleći, da treba pustiti Srbe i Hrvate neka se bore do - istrebljenja. Ali, kad su četnici izvršili prve pokolje u Foči, Goraždu, potom i drugim mjestima u BiH gdje je srpsko pučanstvo bili u većini - Muslimani su uzeli mačeve u ruke.
Formirana je ''Armija BiH'' s nakanom da se brani od srpskog agresora. Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska vojska dali su podršku i oružje Armiji BiH i dogovorili zajedničku obranu od zajedničkog neprijatelja na svim bojišnicama. No, čim se Armija BiH malo ojačala - vojno, vjerski i politički njeno vodstvo ustanovilo je kako neće moći obraniti BiH od srpske agresije, te su prihvatili Alijin moto: ''Od jačeg (Srba) se brani, od slabijeg  (Hrvata) otimaj.'' Armija BiH nastavila je borbu protiv srbočetnika, ali istodobno su muslimanske oružane snage udarile na hrvatsko pučanstvo u gradovima i selima gdje su muslimani bili u većini, kao što su ranije činili Srbi, i tako je počeo muslimansko-hrvatski rat, odnosno krvavi rat -  sviju protiv svakoga.

Žalosna je činjenica da su hrvatski ''saveznici'', koje je Hrvatska naoružala i s kojima su se dogovorili o zajedničkoj borbi protiv srpsko-crnogorskih četnika, okrenuli puščane cijevi protiv hrvatskog naroda. Nevjericu muslimanskih čelnika, kao i pokolje po hrvatskim gradovima i selima uočio je i vojnički odgovorio general Praljak.

U obrani od višestranih i brojno većih agresora, koji su sijali zločine diljem Hrvatske i BiH, hrvatski su branitelji branili svoje obitelji, svoja ognjišta u svojim domovinama. Ali u tom Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu nije bila dovoljna samo vojnička pobjeda nad krvoločnim neprijateljima - četnicima i džihaista, te su neki pojedinci iz HVO, na svoju ruku, a ne po zapovijedi generala Praljka, prešli na osvetu, odnosno uzvraćali zločin za zločin: oko za oko, zub za zub.

Presude ''časnog suda'' i smrt generala Praljka
Od samog početka, Međunarodni tribunal u Haagu za ratne zločine u Jugoslaviji, pokazao se da je nesposoban i spor (13 godina u sudnici s turom), ali i nepravedan u odnosu na počinjene zločine u Hrvatskoj i nad Hrvatima u BiH, što je bilo očigledno da se Hrvatima ne sude po međunarodnom zakonu  ni Božjoj pravdi, nego po političkom ključu. Trinaest dugi godina suđenja predstavlja jednu trećinu ljudskog radnog vijeka. Kakav je to sud koji tolike godine ne može presuditi šačici ljudi. To, u nedogled rastezanje suđenja, osiguravalo je svima u Tribunalu, basnoslovne zarade i ključni je razlog tako dugotrajnog suđenja.

Nakon što je predsjedavajući sudac Carmel Agius potvrdio kazne prvoj hrvatskoj trojki i Praljku, – general Praljak se ustao i gromoglasno uzviknuo:

''Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac i vašu presudu odbacujem s prezirom.“!
Potom je iz bočice smireno popio kalijev cijanid i srušio se na pod i jedva izustio: Popio sam otrov!

I u roku od nekoliko minuta u sudnici je umro. Taj njegov čin je pravi sokratovski, jer je umro za pravdu i istinu. Mogao je, da je htio, ostati živ i unatoč presudi od dvadeset godina kroz nekoliko mjeseci već bi bio pušten na slobodu, jer bi već tada odslužio 2/3 kazne. To je jedan od najčvršćih dokaza da mu je pravda i istina ispred vlastitog života. „Onaj tko se izgubi tražeći pravdu i istinu, pronaći će se u raju.“ (Codex moralis Croaticum). Tim činom je sebi podigao vječni spomenik. EXEGI MONUMENTUM!

Dakle, sud ga je nepravedno osudio na robiju, a on si je kao pravednik sebe osudio na smrt. Konačno je general Praljak, s oduzimanjem vlastitog života, uvjerio tužiteljstvo o lažnim optužbama i sudstvo o političkoj presudi (koji nikada neće priznati) i cijeli svijet o ''pravnoj'' farsi u Haagu. Čime je general Praljak dokazao svoju odlučnost, odnosno moralnu, ljudsku, hrvatsku i vojničku vrlinu. A sud s nastavkom objavljivanja daljnjih presuda pokazao najveću bešćutnost i amoralnost. Bez  i trunka pieteta.

On je sokratovski odlučio da je bolje umrijeti nego se okaljati i živjeti pod stigmom, odnosno prihvatiti nepravedne optužbe i kaznu za ''ratne zločine.'' Post funera virtus - Iza smrti (spoznat će se njegova) vrlina.

Dakle, mrtav general Praljak bit će još veći neprijatelj nepravdi, koju na najgrublji mogući način nameću hrvatskom narodu međunarodni (i domaći) sudovi, koji u ime agresorskih žrtava donose političke presude optuženim hrvatskom braniteljima. U takvim procesima, i uz najbolje odvjetnike, nemoguće je doći do istine pred zaštićenim svjedocima, među kojima je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić, ili ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić, koja je u Hrvatskom (državnom) Saboru optužila Hrvatsku za ''agresiju na BiH.'' Hrvatskim braniteljima presude su donesene prije nogu su optužnice podnesene.

Još jedan tužni Dan sjećanja na žrtve
Tek što je prošlo 11 dana od obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje - drugog Bleiburga, imamo novu žrtvu hrvatskog generala Slobodan Praljka u Haagu. Dakle, krv hrvatskih branitelja ne prestaje teći, nakon prolića u Vukovaru, Škabrnji, i tisuće drugih mjesta, osvježena je smrću hrvatskog branitelja u ''Palači pravde'' u Haagu.

Ništa nije slučajno. Samo u vremenskom rasponu od 7 dana izrečena su dvije presude u Haagu: Srbinu koljaču generalu Ratku Maldiću (22.11.017.) doživotna robija za genocid u Srebrenici; hrvatskoj šestorki 111. godina zatvora, koji su optuženi za ''ratne zločine''. Ovo su ujedno bile i zadnje presude ovog Tribunala u Haagu.

Presuda je izazvala oštre reakcije u Srbiji i BiH, gdje su čelnici srpskog naroda i vjerske poglavice srpske crkve osudili Sudsko vijeće tribunala u Haagu, jer su udarili ''šamar srpskom narodu i njegovim žrtvama, jer general Mladić je lažno optužen.'' Ali, osudili su Bošnjake i Hrvate zbog ''teške presude'' Mladiću i palili hrvatske zastave. Nakon presude generalu Praljku Srbi i Bošnjaci pozdravili su presudu i hvalili Tribunal u Hagu, jedni i drugi palili su zajedno hrvatske zastave u Srbiji i BiH.

Potrebno je sada, nakon što su hrvatski neprijatelji u domovini i u svijetu prolili potoke nevine hrvatske krvi, gdje još mržnja i osveta ne jenjava, jer smo oslobodili i utemeljili samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda u čije su temelje hrvatski branitelji ugradili svoje živote. Rat, izgleda, nije još završen na Balkanu. Što se trenutačno zbiva u Republici Hrvatskoj?

Kako je uređena Dražava Hrvatska?
(a) Kakva je to Hrvatska država u kojoj su do sada više od 3000 hrvatskih branitelja oduzeli sebi živote i brojni članovi njihovih obitelji?
(b) Kakva je to država gdje u hrvatskom nacionalnom hramu - Hrvatskom (državnom) saboru zastupnici SDP i GLAS nisu htjeli odati počast minutom šutnje nepravedno umorenom generalu Hrvatske vojske Slobodanu Praljku, koji uživaju njegove plodove?
(c) Kakva je to država koja tuži hrvatskog specijalca Mihajla Mišu Hrastova za ''ratni zločin'' i traži odštetu od 6,5 milijuna kuna (!) jer je braneći Karlovac ubio 13 srpskih četnika (vojnika)?

(e) Kakva je to država gdje priznati hrvatski publicist i novinar Tihomir Dujmović piše Otvoreno pismo Aleksandru Stankoviću, srbočetniku koji uređuje i vodi na HRT emisiju ''Nedjeljom u 2'', u kojem se obraća Aci ovako: ''Zapravo sam Vas to htio zamoliti, ljudski, ako smijem reći kolegijalno, ali primarno ljudski: ako možete nekako, suspregnuti se barem na te dane od svjetonazorskog delirija i budite tako dobri, pa bar na Dušni dan nemojte pljuvati sirotinji u tanjur nedjeljnog objeda.'' Na što smo spali!? Ja sam bez riječi!
Na kraju, kakva je to država čija se Vlada udvara Europskoj zajednici, ''ne znajući'' da Brussels od Srbije želi napraviti balkansku Njemačku, a islamske zemlje od BiH europsku Tursku.

Hrvtski narod mora braniti svoj suverenost
Nužno je potrebno uvesti vojnu obvezu (minimum godinu dana), da se hrvatska mladež osposobi, uz profesionalnu hrvatsku vojsku, te budu jamac državne sigurnosti i samostalnosti, jer samo se snagom može braniti suverenitet i državni nacionalni identitet. Mnogi mladi ljudi koji se mahom sele iz Hrvatske ostali bi u domovini, kao što su vojnom obvezom u Izraelu zadržali cvijet svoju mladeži u domovini.

Pokojnom generalu Slobodanu Praljku ne trebaju posmrtne počasti, samo su mu potrebne molitve da mu Svevišnji bude milosrdan. Ali njegova bi najveća nagrada za život, domoljubnu žrtvu i - smrt bila: oslobođenje hrvatskog naroda od ponižavanja u domovini i svijetu; da Hrvati žive slobodno, ponosno i prkosno kako je i on živio u ratu i na robiji. Kada bi pok. general Praljak vidio kako se ponašala oporba i antihrvatski mediji u RH, u Zagrebu, u kojem je on ''2. srpnja 1991. godine kada je kao nenaoružani civil, uz brojne druge zagrebačke civile, pokušao spriječiti da tenkovi JNA iz novozagrebačke vojarne krenu okupirati Sloveniju. Bio je hrabar, tenkove je doslovno gađao grudama zemlje i kolcima za paradajz iz skromnih vrtova...'' (Denis Derk) Što bi rekao da je pročitao članak: ''Za koje su zločine osuđeni čelnici Herceg-Bosne? Pitali su ga (muslimana, o.p.) koje mu je uho draže. A onda mu ga odsjekli...'' (''Jutarnji list'', 02.12.2017.)

Kako se uopće netko u Hrvatskoj usudi napisati i objaviti ovakav vulgarni iskaz o zločinu, ako je to uopće i istina?, jer iskaz je dala zaštićena ''Amila''? Da je general Praljak u životu Snježana Pavić sigurno ne bi napisala takav skandalozni tekst, a ''Jutarnji'' nikad više ne bi dočekao - jutro.

Generel Hrvatske vojske Slobodan Praljak nije osobno bio ni za što ni optužen niti osuđen, nego samo po zapovjednoj dužnosti, kao što je bio optužen i general Ante Gotovina i drugi visoki časnici iz Osloboditeljskog (Domovinskog) rata. Mesić, Josipović, Pusićka i stotinu drugi optužili su i dr. Franju Tuđmana, prvog predsjednika slobodne i samostalne Države Hrvatske za ''agresiju u BiH“ i ''zločinački pothvat'', da je živ bio bi - i osuđen u Haagu. ''Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda.'' (A.G.Matoš)

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu 2018 želim svim živim hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu u domovini i svijetu, prijateljima i čitateljima ove kolumne, s hrvatskom odanošću ZDS, Rudi.