Ličke novine dijaspora

POVRATAK


 

Jasenovac je značajniji od Auswitscha? (*)

licke-novine@licke-novine.hr
26. TRAVNJA 2023. U 9,30 SATI

Piše: Rudi Tomić

 'Ne ginu ljudi samo zbog istine - puno ih je stradalo i zbog laž.' (Oscar Wilder)

TORONTO - Ilija Barbarić je bio osoba povjerenja generala Maksa Luburića, zapovjednika Prvog obrambenog Zdruga i sabirnog logora Jasenovac, prema tome njegovi su iskazi svjedočanstvo očevidaca i učesnika, što bi povjesničari morali uzeti u obzir u svojim znanstvenim istraživanjima o Jasenovcu. Doduše, ustaški Jasenovac već su ''znanstveno istražili i povijesno dokumentirali ''partizanski ''stručnjaci'' mahom dokazani zločinci; hrvatski ''znanstvenici'', također dokazani partizanski zločinci i velikosrpski podanici; srpska crkva u Hrvatskoj, četnici u Hrvatskoj i BiH, posebice antihrvatski, prosrpski, partizanski, projugoslavenski Židovi u Hrvatskoj i svijetu.

U čemu je Jasenovac značajniji po zločinima od Auswitscha? Do sada su u svijetu napravljena mnoga znanstvena istraživanja o genocidu (Research of genocide). Naime, o Jasenovcu je napisano - 700 studija, dočim o Auswitschu samo - 490 studija. Po logici matematike obrađeno je preko 210 znanstvenih studija više o Jasneovcu nego o Auswitschu, onda bi po toj logici (procentualno) trebalo biti i veći broj žrtava u Jasenovcu!

Srbi i Židovi u bivšoj Jugoslaviji i današnjim  republikama u ''regije'' ne prestaju s istraživanjem neistina o Jasenovcu: broju ubijenih njihovih sunarodnjaka - cca. ''700.000 do 900.000'' bez obzira što brojke žrtava u drugim znanstvenim (nepristranim) istraživanjima govore sasvim drugačije: Dr. Franjo Tuđman, jugoslavenski general, rekao je  na Okružnom sudu u Zagrebu, od 17. do 20. veljače, 1981. godine. ''Druga moja tužba lažna tvrdnja u tom inkriminiranom tekstu da je po statističkim podacima u svim logorima  i zatvorima  NDH za vrijeme  Drugo svjetskog rata poginulo oko 60.000 ljudi; i to Srba, Hrvata, Židova, Roma i drugih, što je, rekao sam ogroman broj i užasan zločin.'' (str. 98.) Da bi ukazao na  apsurdnost tvrdnje da je samo u jasenovačkom logoru ubijeno 700 do 800 tisuća ljudi. Tuđman je odgovornima poručio ''da bi to značilo da je svakog dana ubijeno i poklano oko 500 ljudi, dočim 600 ako se računaju blagdani, ili 20 do 25 ljudi svakog sata.'' (str. 99.)

Adil Zulfikapašić, također partizanski oficir, u knjizi ''Jasenovac'', u kojoj je objavio tajne papire, Titove dokumente o tom logoru, rekao je:''U Jasenovcu nikad nije bilo više od približno 40.000.?? On je još dodao da su u jasenovačke žrtve ubrojeni i muslimani, koje su četnici i partizani ubili diljem Bosne i Hercegovine. (HUP priprema knjigu o Jasenovcu.)
Bošnjaci u Americi osnovali su židovsko-bošnjački institut, u čijim se tekstovima iznose astronomske brojke, poput Srba, o ubijenim ''Bošnjacima'' i Židovima u Jasenovcu! U ono doba nigdje na svijetu nije bilo ''Bošnjaka'' - ni za lijeka, nego su u BiH živjeli hrvatski muslimani, neopredijeljeni Muslimani, jugoslavenski muslimani i muslimani Srbi. Ne moraju Muslimani kopirati sve od Srba, kad je riječ o Hrvatima. Srebrenica bi trebala biti opomena  novoimenovanim Bošnjacima.
Na Institutu Reseach of Canada, 27. srpnja 2010. istražitelji su rekli, kako Srbi pretjeravaju s brojkama od 700.000 žrtava. ''Ustanovili su da se radi o broju oko 45 - 59.000 ubijenih Srba u Jasneovcu.'' Dakako, broj od ''700.000 ubijenih u Jasenovcu'', je 70 posto veći od broja kojeg je Jugoslavija dala Njemačkoj 1963. na ogled.

''U izvornom smislu pojma 'discrepanio' spada uglavnom sve ono što je o Hrvatskoj šireno u svijetu otkako je  relativizirana hrvatska državna nezavisnost. Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije širili o nama moguće je točno procijeniti stupanj  porobljenosti. No, oni koji se boje istine podmuklo ušućuju svjedoke istine i poznavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje nečovještvo. A represija nad svjedocima istine, u evenđelskom smislu, je jeda oblik sotonizma. Sotona je, prema Isusovi riječima - lažov i ubojica.'' (M. Vidović, H. Fokus)

Ilija Barbarić je bio poslijedni čovjek-svjedok o Jasenovcu. ''Sticajem okolnosti u mojim su rukama bile registarske knjige logora Jasenovca, u Zagrebu 1. svibnja  1945. godine. U tim je knjigama bilo upisano sve osoblje koje je prošlo kroz logor od njegovog osnutka do 21. travnja 1945. god. kad je raspušteno.
(Poznata je ona  razvikana Mesićeva antifašistička krilatica kako su  partizani, zatočenici ''udarili prodor u Jasernovcu'' 22. travnja 1945.'', dakle dan poslije potpunog raspusta i kada tu nije uopće bilo hrvatske vojske koja bi im mogla dati otpor, protu napad. (Dakle, opet jedan u nizu tisuću titinih LAŽI. Mo. Otporaš.) Te knjige nitko više neće pročitati (na žalost!, podcrtao rt) jer smo ih spalili prije nego smo napustili Zagreb, 7. svibnja 1945. godine. Prema knjigama registracije kroz Jasenovac je prošlo ukupno 18.600 zatvorenika.'' (str.100.). Autor je također istaknuo , da je u tim knjigama bilo imena zarobljenih partizana i četnika, koje su Nijemci trpali u vagone i gonili u Njemačku na prisilni rad. U tim knjigama bila su imena i osoblja koji su  obavljali poslovne dužnosti u logoru. naime, mnogi od antihrvatskih istraživača nisu uzeli u obzir ni dokaze od ljudi iz njihovih znanstvenih i proboračkih krugova, nego su brojili i prebrojavali žrtve prema svojim potrebama i prema svrsi kojoj  su trebali poslužiti; kad je i u kojoj mjeri trebalo Hrvatsku oblatiti ili Hrvate prikazati genocidnim narodom. Većinom je ta ''znanstvena'' prostitucija obrađivana u Hrvatskoj, o hrvatskom trošku, na štetu hrvatskog naroda, i s odobravnjem visokih državnih dužnosnika, predsjednika i premijera komunističko-socijalističke i, na žalost, i današnje (ne)demokratske Republike Hrvatske''
(*) Možda će vas zanimati moj osvrt u cijelosti: ''Bilo je pravo ime: Nezavisna Država Hrvatska'' (19. 07. 2011.)

 
 

Glas Hrvata priko bare

RAZGOLIĆENJE "ČETNIČKE GOLGOTE"

U Zagrebu su srdačno primili četničke istoričare iz srbendije.

licke-novine@licke-novine.hr
11. ožujka 2023. u 14.45 sati

Piše stalni kolumnist Ličkih novina: Rudi Tomić

Toronto - ''U logici kod dokazivanja pretpostavljanje tvrdnji koje tek same moraju biti dokazane. Znači dakle pogrešku u dokazivanju, jer se ono što treba dokazati uzima kao osnova za dokazivanje.'' - Petitio Principii.

Srbijanski povjesničari, odnosno istoričari izvjesni Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević došli su iz Beograda s Instituta za “savremenu istoriju” i predstavili svoja istraživanja o ''četničkoj golgoti 1945. godine'' (28. 2. 2023.) na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Međutim, najzanimljivija je činjenica, da je četnik Bojan Dimitrijević dobio donaciju za svoje tri knjige od bivšeg ministra kulture u vladi Republike Hrvatske 2016., a sada obnaša zastupničku dužnost Domovinskog pokreta u Saboru - dr. Zlatka Hasanbegovića što hrvatski novinari bidni i ne znaju.

Budući da su obojica srpskih povjesničara, a pogotovo Bojan Dimitrijević, angažirani u istraživanju i procesu rehabilitacije četničkih lidera odnosno voždova u Srbiji poput Draže Mihailovića, Milana Nedića, Nikole Kalabića i Ratka Mladića, i ostalih četničkih kolovođa, stoga je Hasanbegović izvrgnut kritici i ruglu među Hrvatima.

Novinari u Hrvatskoj pokrenuli su lavinu reakcija na gostovanje dvojice srpskih autora, također optužili su i hrvatske nacionaliste u Zagrebu koji su organizirali predavanje o tragediji četnika. Domovinski pokret ogradio se od predavanja Hasanbegovića, jer je on njihov zastupnik Saboru Republike Hrvatske, a bio je glavni organizator za dovođenje autora ''četničke golgote'' u Zagreb.

- Bez obzira na određene povijesne činjenice koje ukazuju na to da su u Bleiburgu uz većinom Hrvate stradali i pripadnici nekih drugih naroda, to nikako ne može biti izgovor srbijanskim povjesničarima da u središtu Zagreba pokušavaju rehabilitirati četničke zločine koji su nad hrvatskim narodom počinili prije toga, a ponovljeni su i devedesetih. Domovinski pokret zbog toga od Zlatka Hasanbegovića očekuje javnu ispriku svima onima koje je njegov privatni nastup povrijedio.- stoji  među ostalim u priopćenju Domovinskog pokreta od 2. 0žujka ove godine.

Hasanbegović je odmah uzvratio svojoj stranci zbog predavanja o 'četničkoj golgoti' usred Zagrebu: ''Naravno da se neću ispričati!''. Naravno nije ni potrebna njegova isprika, jer je Hasanbegović, kako se sada ustanovilo, već godinama surađivao s četnicima u Beogradu zbog - ''povijesnih istina''?

Govor istine nije kićen, već jednostavan.- Seybold p. 371.

Teško mi je i pomisliti, da sam svojevremeno pisao o nacionalnim, moralnim i intelektualnim vrlinama dr. Zlatka Hasanbegovića za potencijalnog predsjednik Vlade ili predsjednika države RH. Oprosti mi Bože, jer nisam znao da se takvi veliki ljudi mogu srozati na dno dna u nacionalnom osjećaju zbog - ''časti ili škuda''?

Ovaj skandalozni događaj: ''četnički dernek u Zagrebu'', nije ostao samo na dijalogu DP i Hasanbegovića, nego se odmah u diskusiju uključio ''dežurni povjesničar'' - Hrvoje Klasić.
Naime, on kaže da ga nije iznenadilo da su za istim stolom sjedili svi ti ljudi te da se i ovaj put pokazalo da im je svima zajednički nazivak antikomunizam. Kazao je i da revizionisti u Srbiji i Hrvatskoj dobro surađuju, ali i da mu je bilo šokantno da su za istim stolom sjedili oni koji veličaju ustaške zločine nad Srbima kao i oni koji veličaju četničke zločine nad Hrvatima i te zločine revitaliziraju. Intrigant ima malo i strah sljedećeg predavanja u Institutu i teme koja bi mogla biti. Možda dovedu nekog generala JNA da govori o djelovanju JNA, uništavanju Vukovara, srpskih paravojnih formacija i slično.

Sličnog je mišljenja i Ivo Goldstein: ''U Drugom svjetskom ratu partizani su bili na pravoj strani, a svi ostali - uključujući naravno i ustaše i četnike - bili su na krivoj strani. Na žalost, kolege koje su došle iz Beograda to ne priznaju i otvoreno govore da su četnici zapravo bili jedna od antifašističkih opcija.'' (Radio Slobodna Europa), 3.3.2023.)

Četnici su ostavili krvave tragove diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer su bili dobro naoružani mržnjom i oružjem iz Srbije i od talijanske vojske. Mi smo u Hercegovini strahovali kad je  talijanska vojska provodila četnike iz Dalmacije preko Vrgorca kroz  Ljubuški do Čapljine i prebacivali ih preko mosta na istočnoj strani rijeke Neretve. Muslimani koji su gledali evakuiranje četnika preko “ćuprije” u Čapljini, skladali su citat:  ''Ćetiri tisuće i ćetiristo ćetrdeset ćetiri ćetnika ćuće na Čapljinskoj ćupriji ćitaju čitab.'' Mi smo, kao školska djeca u Ljubuškom, hodali po gradu i glasno se sprdali s - ćuprijom i ćetnicima!

Kako su Rusi uništili ukrajinski grad Mariupolj 2023., tako su četnici uništili hrvatsku grad Fojnicu 1945.

Mogli bismo navesti mnoga mjesta gdje su četnici izvršili strahovite zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom u BiH. Primjera radi, četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magazine - skladišta, što navode u svojim dnevnicima. Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivan Domazda naveo je da su četnici ''do temelja spalili Fojnicu''. Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parole: ''Bog - Kralj - Draža''.

Božidar Savić četnik Vlasinske brigade, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. Nakon što su četnici  izvršili pljačku domaćinstava i magazina, zapalili su 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada, štale i jednu džamiju; ubili sedmero muškaraca i silovali 23 žene. Dimitrijević i Dević navodno su imali petnaest tisuća četnika koji su u tri kolone 7. svibnja jurišali prema partizanskim položajima u Fojnici kao i brojku od 9235 ubijenih četnika, piše Antifašistički Vjesnik.

Dobro je da se još nitko nije sjetio predložiti naziv nekog trga ili ulice u Zagrebu s imenom: ''Četničke golgote'', ili da im se podigne spomenik na Trgu žrtava fašizma! Ako ćemo istinu govoriti, nema razlike između krvnika Draže i krvnika Tita. ''Novom beogradskom skupštinskom savezu bit će predloženo da se u isto vrijeme podigne spomenik Draži Mihailoviću u Beogradi i Vašingtonu'', piše Đuro Svila, nova.rs. Gradsko vijeće i gradonačelnik Zagreba također žele vratiti Tita na trgove i ulice glavnog grada Hrvatske. Latinska je izreka: Ne šušti lišće bez vjetra!

Teško je živjetu u Zagrebu gdje su sve  ulice zatrpane sa smećem!

Gradsko vijeće u Zagrebu ima veliki broj problema, ali najočitiji je - ulice pune gradskog smeća: kuhinjskih otpadaka, krepanih životinja i zimskog blata, ali to nisu prepreke za odluke gradskih glavara da dovedu Lepu Brenu, srpsko smeće u zagrebačku Arenu za tri večeri u ožujku za - dan žena, da ''raznježi žene, zaludi građane i zapali Zagreb''! Kako je bilo naglašeno u najavi, riječ o ''velikom hitu koji ruši rekordne posjećenosti u cijeloj regiji'', odnosno u bivšoj Jugoslaviji. U pjevačko glumačkom komadu Lepa Brena projicira tragični raspad bivše zemlje (Jugoslavije) te nesretne sudbine njezinih građana.

Piše Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvom - Kažimo ne ovoj blamaži! ''Najavljenom predstavom se narušava suverenitet i ugled naše države i vrijeđa osjećaje svih hrvatskih branitelja, te ostalih građana koji bi, ustreba li, ponovno stali u obranu svoje domovine... Zašto o najavljenoj predstavi šute kulturni uglednici, ministrica kulture, generalski zbor i zašto šute braniteljske udruge?'' (direktno.hr, 3.3.2023.)

Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvom

Dva odlučna i dična gradonačelnika u Hrvatskoj! Dobar primjer bio je odluka gradonačelnika Pule dr. Filipa Zorčića koji  je zabranio korištenje prostora u vlasništvu grada Pule za koncert turbo-folka.

- 'To nije primjer za ovaj grad, iza toga stojim i neću od toga odustati.- rekao je Zorčić. Odmah je odgovorila ''pevačica'' Ana Bekuta rekavši, da ''smeće nema naciju ni granice''. Ana ne shvaća da je njena glazba srpsko smeće koje smrdi. Ljudi u Hrvatskoj kažu: ''Naše govno smrdi''. Dakle, to je jedan od razlog zbog čega gradonačelnik Zorčić neće da to smeće zagađuje javni prostor grada Pule.

Filip Zoričić zabranio održavanje koncerta koji je već rasprodan u pulskom Domu sportova, jer mu se ne sviđa ta vrsta glazbe! Vlasnik ''Hiljedarke'' je Hrvat (sic!) Mario Cindrić, koji u naslovu svoje tvrtke ima jasan naglasak jugoslavenstva i srboljublja, za njega bismo rekli da je hrvatsko smeće jer želi iznajmljivati dvorane u hrvatskom gradovima za dovođenje turbo-folka, odnosno srpskog smeća u Hrvatsku.

''Hiljedarka'' je, nakon dobivene ''korpe'' u Pule premjestila koncert u Osijeku gdje je gradonačelnik Ivan Radić potvrdio odluku svoga kolege iz Pule i otjerao Cindrićevu Hiljedarku i srpsko turbo-folk smeće i iz Osijeka.

Zaključna misao

 Turbo-folk glazba je jedan vid specijalnog rata koji Srbija i BIA-M16 vode protiv Hrvatske. Stoga u originalu donosimo e-pismo don Anđelka (*)od (3.3.2023.) umjesto našeg zaključka:

''Dobro jutro  (domoljubi) džezeri!

Spavali ste braćo i sestre, u dubokom ste domoljubnom snu ili pospanosti bili punih (najmanje) 30 godina, tijekom kojim sam tisuće puta pisao ono što je vama tek sada veliki tr(u)n u oku ili očima, koje vide samo politiku.

Daklem, gotovo kompletna zabavna kultura - pop/rock, turbofolk, cajkače... itd,  odnosno barem 75 posto estradne produkcije - razara identitet hrvatskog naroda, umno zaglupljuje i moralno kvareći sve od male djece i srednjoškolaca do najstarije publike, ter doslovce rušeći svih Deset Božjih zapovijedi ...punih najmanje 30 (trideset) godina, a da vrli domoljubi uopće ne reagiraju jer ne shvaćaju značenje masovne kulture i važnost kulture općenito!!!

A upravo ta zabavna kultura - u svim svojim aspektima, rodovima, kategorijama, žanrovima, vrstama ... - ima razornu moć: i u video igricama i u crtićima, i u glazbi, i u filmu, i u kazalištu, i u modi, i u literaturu... ne samo na koncertima (gdje je mali % raje) nego još više na radiju, i na TV-u, i na nosačima zvuka, i na internetu... itd. I vi ste se , dragi moji  'čuvari domoljubne plaže u zimskim danima', tek sada dignuli na ustanak, doslovce kao mala skupina Gubec begova... Ma znate ča-kaj-što...?!

Bolje da više ništa ne kažem, jer ste me baš gotovo razljutili, doveli ste me do srdžbe kakva je bila Isusova u Hramu, samo što nemam uže da spletemo prikladan bič kojim bi istjerao sve trgovce iz (hrvatskog) Hrama, a i vas bih malo dohvatio... Svima pozdrav i blagoslov, A. don

Vaša djela mogu biti jedina propovijed  koju neki ljudi danas drže.
- Sv. Franjo Asiški
_____________
(*) don Anđelko Kaćunko završio je studij klasične filologije na Filozovskom  fakultetu u Zagrebu i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu; bio je angažiran u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske na dužnosti kancelara. Istaknuo se pisanjem svojih novinarskih priloga, vijesti, reportaže, komentara i intervjua koje je objavljivao u glasilu MI, Hrvatsko slovo, Fokus; a stalni je suradnik IKA-e, Glasa Koncila, HKR-a i Radio Marije. Urednik je knjige ''MI 25 godina za Boga i Hrvatsku dragu'' (2001.), a njegova prva knjiga ''Pogled sa Sljemena'' (2005.), te knjiga ''Hrvatnje sa svijetom''. Danas je kapelan u otočačkoj župi.

 
 

Novo pismo iz Toronta

Ima li europska Hrvatska egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije?

licke-novine@licke-novine.hr
21. veljače 2023. u 16.45 sati

plenković i srbi
Premijer Plenković sa pravoslavnima iz Hrvatske u društvu Srbijanaca u Zagrebu

Piše: Rudi Tomić

''Učinili smo pogrešku kad smo se uživljavali u činjenicu da nemamo egzistencijalnog smisla izvan Austro-Ugarske, pa smo se prestali smatrati međunarodnim subjektom s odgovarajućim pogledima i inicijativama i učinili se unutrašnjim objektom austrijsko-mađarskih shvaćanja i kombinacija.

S tom istom pogreškom kretali smo se u punom jedinstvu i odgovornosti Hrvatske seljačke stranke u Jugoslaviji, kao unutrašnji objekt srpskih potreba i bez inicijative međunarodnog značenja. Opet s argumentom, da nam nema egzistencijalnog smisla izvan Jugoslavije.'' (Ivan Oršanić, ''Nacionalna odgovornost'', Hrvatski put br. 111., Toronto)

Republika Hrvatska se de facto "otkačila" od Balkana (1. siječnja 2023.) i ušla u klub kao 27 članica bezgranične Europske zajednice - Schengen. Istog dana uvedena je euro valutu, koja je zamijenila hrvatsku kunu - najprepoznatiji simbol hrvatskog  suvereniteta. Dakle, ne samo što je Hrvatska konačno učvrstila (''betonirala'') granice sa Zapadnim Balkanom, nego je istodobno postala i istočnom granicom Europske zajednice na dužini oko 1300 km. kopnenog razgraničenja - od Jadrana do Dunava. Šengensko europska oduševljenje u Hrvatskoj trajalo je samo šest dana - do domjenka za Badnjak Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Zagrebu!

Uz ministra vanjskih poslova Srbije Ivicu Dačića (poznatog kao ''Malog Slobu'') u Zagreb je stigla i ministrica za  urointegracije Tanja Miščević, ministar za manjinska i ljudska prava Tomislava Žigmanov, prvi ministar iz redova Hrvata u Srbiji, kojeg je predsjednik Aleksandar Vučić ustoličio nekoliko tjedana prije ugovorenog odlaska delegacije - srpske političke i vjerske svite u Hrvatsku. Došao je  također i patrijarh Porfirije, čelnik Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Srbiji i Hrvatskoj da ''ohlade'' odnose Beograda sa Zagrebom.

Prije svečanog domjenka Milorad Pupovac i Tomislav Žigmanov potpisali su Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata, odnosno Srbije i Hrvatske. Glavnu riječ na ''velebnom'' susretu imao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, zahvalio se nazočnim gostima na dolasku i na činjenici ''da smo, nakon 30 godina od ovakvog okupljanja u posebnoj prilici zahvaljujući i na činjenici da predstavnici vlade RH i Srbije u ovako značajnom sastavu prisustvuju našem božićnom prijemu.
- Treba prevladati stare i izbjeći nove podjele. U takvom kontekstu je važno da se utiša govor mržnje i svako 'Za dom spremni' i svako vrijeđanje stradanja jednih i drugih, svako slavljenje ratnih zločinaca kao heroja i svako skandiranje ubij Srbina i Hrvata'', naglasio je Pupovac.

Pupovac je govorio i o važnosti otvorenosti granica, posebice onih između Srbije i Hrvatske. Drugim riječima, Pupovac želi vratiti europsku Hrvatsku u Jugoslaviju - odnosno ''veliku'' Srbiju! Ne zaboravio: Zao je savjet najgori za onog koji ga daje. Rimljani su skidali glave onima koji su davali loš savjet - doslovno!
Na domjenku Dačić se prisjetio ''da je 2014. bio u Zagrebu na ustoličenju Porfirija za metropolita SPC u Hrvatskoj. Prisjetio se također kad je Milanović bio u posjetu kao premijer u Srbiji da ih je tada netko gledao, tko ih ne zna, Ivicu Dačića i Zorana Milanovića zar bi mogao tako lako reći tko je Hrvat tko je Srbin.'' Naime, nije vanjština jedino mjerilo ljudi i narodnosti. Nije pitanje u izgledu nego u nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti - posebnosti. Teško je naći prikladnu riječ za Dačića koji poriče očitu istinu: srpski šovinizam, fašizam i antikroatizam SPC u Hrvatskoj.

''Nisam siguran bi li danas uopće postojao narod Srba da Sava nije osnovao Crkvu sa srpskim imenom'', zaključije  crnogorski stručnjak za povijest srpskog i crnogorskog pravoslavlja, publicist Miroslav Ćosović. On je nedavno na portalu Analitika objavio članak ''Kako je kult svetog Save importiran u Crnu Goro godine 1856. '' Donosimo početak i završetak tog  zanimljiva teksta, u hrvatskoj jezičnoj  redakciji, a čitatelje upućujemo da pročitaju izvorni tekst na crnogorskom portalu''.

Kako je kult Svetog Save importovan u Crnu Goru 1856. godine

Pravoslavna crkva Svetog Nikole u Puli sagrađena je u drugoj polovici VI. stoljeća, a posvećena je Velikoj Gospi. Nakon temeljne rekonstrukcije oko 1200. godine dodijeljena je Grčkoj pravoslavnoj vjerskoj zajednici u Puli 1583. godine, koju su činili doseljenici s Cipra. Danas ona pripada SPC!

Po šovinističkoj teoriji vodstva SPC -a svi pravoslavni vjernici u Hrvatskoj su Srbi? Vlada u RH, umjesto da zabrani ili bojkotira provokativni ovogodišnji domjenak SPC za Badnjak u Zagrebu, premijer Andrej Plenković doveo je dužnosnike hrvatsko-srpske vlade te zajedno s delegacijom Srbije ''lomio pogaču'': Dačić, Porfirije, Pupovac i Plenković, što su prenosile državne i privatne televizije u Hrvatskoj i Srbiji.

''Onaj koji unatoč svoj toj neizmjernoj hipoteci Beograda i srpstva kao cjeline daje prednost 'dijalogu' s bivšim i sadašnjim nositeljima takvih 'recentnih' politika, koji nikada nijedno zlo nisu priznali, nego se desetljećima rugaju Hrvatskoj, podmeću joj i dalje krivnju i za Domovinski rat i za Oluju i za sve ostalo, svu istinu izokreću naglavačke, onaj koji se samo reda radi i prigodice sjeti neriješenih problema 'nestalih' (nisu oni nestali, nego su nasilno odvedeni i mnogi nedvojbeno pogubljeni, zna se dobro od koga!), taj čovjek u istinu je ili neubrojiv ili neubrojivo opasan za hrvatsku državu. Nipošto ne samo on, no njegova se odgovornost najviše vidi i ima najveće posljedice.''
https://bezcenzure.hr/vlad/jos-o-velikosrpskom-skupu-u-zagrebu

Milorad Pupovac je "incarnation" Svetozara Pribičevića - bezrezervno vjeruje u jedinstvo Srba i Hrvata! Pupovac i Žigmanov potpisali su bezvrijednu (imaginarnu) Deklaraciju o suradnji Srba i Hrvata Srbije i Hrvatske! Naime, ''Deklaracija o suradnji sadrži sve ključne, vitalne točke od interesa za Hrvate u Srbiji, kao i za Srbe u Hrvatskoj, a koje se tiču i svih prava i okolnosti u kojima se ta prava ostvaruju'', rekao je Pupovac. Ovo su otrcane fraze Pupovčeve i Plenkovićeve Vlade u RH.

Naime, proslavom pravoslavnog Božića u režiji SNV-a oduševljeni su svi Hrvati i svi Srbi u cijelom svijetu, ali posebice 57.000 Hrvata u Srbiji'' (!?), pohvalio se Žigmanov. Sveti Augustin bi rekao: ''Vjerujem jer je protivno razumu.''
Dočim, nas četiri milijuna Hrvata u dijaspori (iseljeništvu) nikakva proslava srpskog Božića u režiji Pupovca i SPC nikog nije oduševila; dapače, sramimo se sramote hrvatskog puka, Vlade u RH i katoličke crkve u Hrvata.

U ovih  60 godina moje političke i publicističke djelatnosti često puta dobio sam prigovor iz Domovine, kako tobože ''nemam pravo kritizirati stanje u RH, jer ne plaćam porez''! Dakle, mnogima nije poznato da iseljeni građani (hrvatska dijaspora) pošalju svake godine oko 4,25 milijardi eura u Hrvatsku, što ustvari iznosi sedam posto BDP-a. Nijedna iseljenička skupina u svijetu, usporedno s brojnošću, ne šalje toliko novaca u Domovinu koliko Hrvati šalju svojima u Hrvatsku i BiH.

PESNIČKA OKUPACIJA

Srbija je promijenila taktiku, ali ne i cilj, što nisu uspjeli s puškom pokušavaju s ''pesmom'' - okupaciju Hrvatske pod svaku cijenu! Srpski ''pevači'' koji su nastupali, ili kane nastupiti u Hrvatskoj, od Momčila Bajagića-Bajage do Miroslava Ilića, koji su pevali četničke pjesme i veličali Dražu Mihailovića, nisu mogli nastupiti u Sarajevu, ali su poželjni na ''Rujanfestu u Zagrebu'', kao i Bora Drljača, Momčilo Stanić-Momo, Zdravko Čolić, Saša Matić, Željko Joksimović, čak je u Zagrebu popularna pevačica Arkanova supruga!? Kad dođu u svoju drugu ''otadžbinu'' čeka ih cveće, novinari, fotoreporteri, političari, gradonačelnici i ostali opančari. Takvu halabuku nemaju doma, na povratku s - lovom do krova!

Navodno je jedan zagrebački portal proveo anketu, gdje je među ostalim bilo pitanje: ''Zbog čega toliko oduševljenje za srpske pjesme?'' Odgovor je bio: ''Pjesme su zabavnije i veselije na srpskom jeziku, zato njihovi pjevači zaluđuju Zagrepčane i ''zapale'' Arenu.'' Ovakve obmane šire se u hrvatsko-srpskim medijima.

https://narod.hr/hrvatska/vecernji-list-srbijanski-kapital-u-sluzbi-regiona

Mediji u Hrvatskoj, nisu u vlasništvu Hrvata, stoga puno toga nije poznato o velikosrpskim djelatnostima. ''Nismo ni svjesni koliko Srba, miješanih brakova i stranaca (koji ne govore hrvatski, niti se trude da ga nauče) žive u Istri. Ili posjeduju nekretnine diljem Hrvatske... Zašto ne postoji udruga koja bi pratila otuđivanja Istre? Ili pokrenula zahtjev za Zakon sličan onome u Quebecu (Kanada) - da stranci ne mogu posjedovati zemlju?''

Srbija je duboko uvjerena da nikad više neće i - ne smije poći u pohod s oružanim snagama na Hrvatsku, jer su bili poraženi u svim ratovima s Hrvatskom - u Hrvatskoj. Nakon obrambenog Domovinskog rata i Oluje nikad se više neće vratiti ni oni Srbi koji su otišli na traktorima u Srbiju, jer su bili Miloševićeviće sljedbenici, odnosno četnička horda u Hrvatskoj. Dočim je više od 10 tisuća pravoslavaca u RH bilo dragovoljcima – hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, koji su bili i ostali građani Hrvatske i žive slobodno, imaju ista prava i dužnosti kao što imaju svi građani Lijepe Naše! P. S: Nemaju povlastice koje ima Pupovčeva Srpska nacionalna manjina u RH!?

Stara srpska frazeologija ponovo je aktualizirana -''da su Hrvati pokršteni Srbi''. Na održanoj akademiji u Banja Luci u povodu 9. siječnja koji u RS-u obilježavaju kao dan entiteta i - protivno odluke Ustavnog suda BiH koji je ocijenio kako je to neustavno jer podsjeća na taj datum iz 1992. godine kad su diskriminirani Hrvati i Bošnjaci jer je tada počeo njihov masovni progon s teritorija koje je Daytonskim sporazumom pripao RS u BiH. Ali, Srbima to nije dosta ni dovoljno!
''Ovo vrijeme moramo iskoristiti, mi koje je narod birao, da objedinimo srpski narod'', kazao je Milorad Dodik na skupu u Banja Luci, dodajući kako je došlo vrijeme u kojem se može razmišljati o tome da svi Srbi žive u jednoj državi, jer su se odnosi snaga u svijetu promijenili pa više ne postoje ograničenja koja su to do sada priječila.''

Dodik: Okolnosti su se promijenile, vrijeme je da svi Srbi žive u jednoj državi. Sama akademija bila je ispunjena nacionalističkim porukama u kojima se isticalo kako su pravoslavni Srbi tijekom cijele povijesti bili izloženi napadima neprijateljskih vanjskih sila kojima su pomagali ''pokatoličeni'' i ''islamizirani'' Srbi. Srpski mediji opet luduju: ''Hajduk su osnovali Srbi.'' 'Ponos Splita osnovali su Srbi! Hrvati 112 godina kriju bolnu istinu, 'Srpska zora'' ih je financirala, a Torcida kliče 'Srbe na vrbe'.

- Desetljećima traje sramotno ponašanje splitskog kluba koji vrijeđaju Srbe i tako brišu svoju povijest i korijenje. Samo ime kluba 'Hajduk' dosta govori o porijeklu. Naime, hajduci po Dalmaciji i Istri su bili poznati Srbi koji su se  spominjali i u narodnim srpskim knjigama'', piše Kurir. Susjedski mediji: 'Hajduk je falsificirao povijest. Poznati Srbi osnovali su splitski klub'. Hrvati u južnoj Hrvatskoj i Hercegovini slave 13. veljače 112. rođendan ponosa Splita i Dalmacije, Hajduk. ''Malo koji klub na svijetu toliko ponosno slavi svoj dan osnutka kao što to radi splitski klub Hajduk kojeg su u Pragu osnovali hrvatski studenti, ali ako pitate naše istočne susjede klub su osnovali Srbi iz Dalmacije. Srpski mediju luduju i pišu o tome kako Hrvati skrivaju istinu o Hajduku.'' https://youtu.be/FkIiBoXSTEE

Što će biti od naše Hrvatske?

Ovih dana primio sam e-mail/pismo od uglednije Hrvatice (H .K.) koja je s razlogom zabrinuta za našu Hrvatsku, u kojoj se ''Hrvatska povijest prešućuje ili lažira. Najgore od svega je što vlast financira ubojice Hrvata  i odlazi na komemoracije. Primjer Srba, a ima puno sličnih mjesta. Srbi su u svim važnim funkcijama, državne funkcije okupirane i država ne funkcionira, nestali se ne traže, ne traži se ni ratna odšteta koja je dosuđena u Hagu. I još gore, rade na izjednačavanju krivnje. Djeca u školi ne uče o Domovinskom ratu. Sve me to blokira u svim aktivnostima kojima sam nekada sa puno entuzijazma pristupala.''

Nisu za sve nedaće u Hrvatskoj krivi samo Srbi, jer Hrvatska je puna lopova, koji kradu sve do čega mogu doći. U medijima se piše o najnovijim aferama bivše ministrice za EU fondove, Gabrijele Žalac, kao i bivšoj ''kninskoj kraljici'' Josipi Rimac, kojima je Ivo Sanader bio mentor. Sanaderova obitelj imala je 78 računa, vilu u Zagrebu, zemljište na Braču, stanove u Splitu, voćnjake i umjetninu. Riječ je o kolekciji oko 450 umjetničkih slika i ostalih predmeta. Od cijele obitelji Sanader oduzeto je više od 15 milijuna i 873 tisuće kuna jer za taj iznos nije dokazano podrijetlo. Kada će doći red na Kutle i drugi kriminalci koji su kroz  privatizaciju opljačkali Hrvatsku.

''Hrvatska je ubijena; ubili su je njezini 'najbolji sinovi', stvorivši od njezini ljudi robove koji ne mogu ni živjeti, ni umrijeti, već samo polako preživljavati, sanjajući o nekom  sretnijem životu, a on neće doći. Hrvatsku nisu uspjeli ubiti ni srbijanski tenkovi, ni noževi, ni jezivi zločin. Ne. Hrvatsku su ubili oni koji su pobjegli iz nje kada je krvarila, a poslije se, shvativši da nije pala, kukavički vratili i preuzeli zasluge. Nitko nam ne može vratiti sve te izgubljene godine i nadu da smo konačno svoji na svome. Zaboravili smo na 'naše'. One koji će svoju domovinu i ljude prodati u bescjenje. E, takvi su ubili Hrvatsku.''

Hrvatsku su opljačkale naše tzv. elite i izručile je stranom kapitalu

Negativna demografija je moderna tragedija. Hrvatska je od popisa 2011. do popisa 2021. godine izgubila 413.056 stanovnika s prosječnim gubitkom godišnje više od 41 tisuću stanovnika. Imamo li mi stvarno 3.871.833 stanovnika pitaju se demografi? To je druga bleiburška tragedija hrvatskog naroda u jednom stoljeću. Kako bi se izumiranje hrvatskog naroda moglo zaustaviti ili ublažiti? Ako bi Vlada u RH htjela razrađen uvjerljiv plan za povratak iseljeništva, jer nas ima više u dijaspori nego stanovnika u Hrvatskoj, takva bi strategija brojčano umnožila stanovništvo i gospodarski obogatila Hrvatsku. Međutim, za ovih skoro 30 godina od osamostaljenja i uspostave slobodne demokratske države hrvatskog naroda, ništa se u biti nije promijenilo u pogledu povratka, o čemu sam napisao esej 1996. godine: ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' Nije ni čudo  što 'Nema povratka u mirnu Hrvatsku' , jer su u ovom skoro tridesetogodišnjem razdoblju razmišljanja o liku i djelima krvnika Josipa Broza Tita postala glasnija i štovanija u Hrvatskoj.

Mnogi Hrvati ne znaju da u Hrvatskoj još ima 28 mjesta s trgovima i ulicama koji ponosno nose ime maršala Tita. Evo cijelog popisa: Banovci: Ulica maršala Tita,  Buzet: Titov trg, Celine Goričke (Marija Gorica): Ulica maršala Tita, Fazana: Titova riva, Kumrovec: Ulica Josipa Broza, Labin: Titov trg (glavni trg), Lovran: Šetalište maršala Tita, Matulji: Trg maršala Tita, Nedelišće: Ulica maršala Tita, Novigrad: Ulica Josipa Broza Tita, Novo Selo Rok (Čakovec): Ulica maršala Tita, Opatija: Ulica maršala Tita, Poreč: Obala maršala Tita, Pula: Titov park, Rabac: Obala maršala Tita,  Rijeka: Titov trg, Selce (Crikvenica): Ulica maršala Tita, Šenkovec: Ulica maršala Tita, Starogradački Marof (Stari Gradac):  Ulica maršala Tita, Turopolje: Ulica  maršala Tita, Umag: Obala maršala Tita, Veli Lošinj: Obala maršala Tita, Vinkovački Banovci: Ulica maršala Tita. (8)  Znate li da u Hrvatskoj ima 28 mjesta koja i dalje ponosno imaju trgove i ulice maršala Tita.

Zaključna  misao

Mi koji živimo u dijaspori (iseljeništvu) nama je domovina ljepša i draža nego stanovništvu u Hrvatskoj, jer oni imaju sve ono što mi želimo i o čemu sanjamo. Stoga, nije lako pisati kritičke osvrte o negativnim pojavama u domovini, ako nije u pitanju opstojnost hrvatskog naroda i - države. U iznesenim činjenicama, u ovom osvrtu, je očevidno da je hrvatski narod ugrožen, mada o mnogim pojavama nije informiran, jer to nije u interesu vladajuće klike na Pantovčaku i Banskim Dvorima.

Uz vanjske neprijatelje s kojima se borimo stoljećima, u Hrvatskoj je jaka peta kolona, domaći izdajnici, lopovluk i profiteri. U oslobođenoj Hrvatskoj Hrvati se nisu oslobodili komunizma ni nakon 30 godina od poraza kod nas i u svijetu; nismo se oslobodili jugoslavenštine, mada Jugoslavija ne postoji kao država niti kao pojam; mrtvi krvnik Tito popularniji je sada nego dok je živio.

Ulaskom u bezgraničnu Europsku zajednicu i uvođenjem euro valute, mnogi su mislili da će se poboljšati gospodarstvo i da će ljudi imati bolje poslove u domovini i neće imati potrebu selit se u druge europske države s boljim životnim standardom. Naprotiv, u Hrvatskoj život je težak zbog skupoće, korupcije i kriminala, što bitno utječe na sklapanje brakova i rađanje djece, dakle - izumiranje. Ključni problemi su loši predstavnici vlasti na svim razinama, od seoskog poljara do državnog glavara. Hrvatski narod ima jednu karakterističnu slabost - ne zna izabrati prave zastupnike. Ako bi nam netko za to ''znanost'' davao ocjenu morao bi izmisliti novi broj, jer po školskom standardu i najnegativnija ocjena ne bi bila adekvatna za izbore: Račana, Sanadera, Mesića (2X), Josipovića, Milanovića (2X), Kosor, Kitarović, Plenković, te Pupovac na svim izborima od Sanadera do Plenkovića.

Jedina mogućnost za bolji i sretniji život u Hrvatskoj su novi izbori - novi državni predstavnici i saborski zastupnici domoljubnog karaktera i stručne sposobnosti, a takvih ljudi i žena ima u velikom broju u Hrvatskoj i iseljeništvu. Ne smijemo se bojati budućnosti, jer ''Strah je tako moćna emocija za ljude da kada mu dopustimo da nas preuzme, izbacuje suosjećanje iz naših srca.''
St. Thomas Aquinas

Hrvatsko nebo

 
 

In memoriam
DRAGAN HAZLER (1930. – 2022.)

Dragan Hazler
Dragan Hzler, Gospić, 2017. Snimio Marko Čuljat
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. siječnja 2023. u 8.15 satii

PIŠE: Rudi Tomić, Toronto

Prije godinu dana, na današnji dan, 17. siječnja, u Baselu, Švicarska, preminuo je Dragan Hazler. Rođen je u Slunju, 10. veljače 1930. u obitelji postolara Josipa i i Franciske rođ. Pribanić. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a Gimnaziju Nikole Tesle maturirao je u Gospiću (1951). Farmaciju je diplomirao u Zagrebu (1957)

Iza njega ostala je velika praznina u Hrvatskoj i u svijetu, koju će teško ispuniti bilo tko u ovom stoljeću, a možda i nikad. Potrebno je, u svakoj prigodi, kad je riječ o sui generis, istaknuti njegov opus koji  obuhvaća 200 stotine patenata timskog rada i šest vlastitih stručni radova koji se nalaze u 37 Protokola na više od 11.000 stranica pohranjenih u arhivu Norvatis Basel; autor je  brojnih lijekova poput Brinerdina, Caleitonina, Calcium-Sandoz Brausetabletena, Ca-preparata, Leponexa, Lindanila, Ottymecina, Ospena, Parodela, Ponalida, Purantixa, Sandomigrana, Sandonorma, Sandoparina, Ponalida, Syntocinona, Viskena, Analogma i mnogih drugih.

Svakako najdjelotvorniji i  najvrjedniji je preparat SANDIMUN koji je do sada produljio život tisućama ljudi i koji će produžiti život mnogima dok bude svijeta i vijeka. Kao izumitelj, a posebice preparata Sadimum (Sandimmune) bez kojeg nema uspješne transplantacije ljudskih organa i dijalize bubrega, produžio je život tisućama ljudi i što je među brojnim lijekovima upravo on sudjelovao kao timski djelatnik ili da je bio to njegov vlastiti proizvod ili patent.

Jedan veliki svjetski izumitelj i svojevrsni domoljub ostao je zaboravljen i tretira se kao zločinac i državni neprijatelj broj jedan, iako je cijeli život bio predan svojoj struci, svekolikom društvenom životu u cijelom svijetu,  a posebice na pomoći narodu s kim se integirao. ''Švicarska je lijepa, a Hrvatska je prelijep i po prelijepoj Hrvatskoj i o svojoj majci Franciski Modrušan, ja sam Hrvat'', rekao je njegov djed Lukas.

Premijera Hrvatske vlade Plenković, predsjednika Hrvatskog Sabora Gordan Jandroković, i većina sabornika iz redova Hrvatske demokratske zajednice, osudili su Dragana Hazlera samo zato što je obilježio dom, postavio Spomen-ploču ispred kuće najhrabrijem hrvatskom ratniku  za svoju domovinu u njegovoj povijesti - Juri Francetiću!?

Nakana je prijatelja i suradnika Dragana Hazlera snimiti dokumentarni film o njegovim velikim izumima, javnom radu i domoljublju, kojem nema premca u našem vremenu. Ante Baraba Miš objavio je na portalu HAZUD (07.07.2017.) osvrt o svome Didi, što je u biti potpuni sadržaj  (scenarij) za dokumentarni film

O Draganu Hazleru - hrvatskom genijalcu - velikom stvaralačkom umu najviših i svjetskih znanstvenih dostignuća: ''Dragan Hasler (Hazler) svjetionik je hrvatskog mlaka''.Vjerojatno će povjesničari i producenti filma uzeti u obzir osvrte u hrvatskim medijima nakon što je nas je napustio dragulj hrvatske povijesti - Dragan Hazler: hrvatskonebo.org (01. 19. 2022.), archive.ph ( 15. 05. 2015.), matica.hr (travanj 2015.),  croatiafidelist.hr ( 16.05. 2015.), hrcak. srce. hr ( 2017.), kontekst.io (izvadci), arhiv Ilije Šiklića (18.07. 2016.), ličke-novine.hr (08. 01. 2016.), sarić-afarić.si- ekskluzivni feljton, hkv.ch (12.02.2014.), shp.bizhat.com (05. 11. 2015.), fip.ffzg.hr, trkedljanje.com (24.11.2016.), sctibd.com, blog.dnevnik.hr (01. 31. 2016.), cromreza.com (24. 03.2022.), pleternica.blogspot.com, 12. 07. 2016.)- i mnogo drugih pisanih tekstova.

Ministrica kulture i medija u Republici Hrvatskoj izdašno finacijski održava i pomaže antihrvatske - neprijateljske institucije, publikacije i filmove, dočim ignorira hrvatske znanstvene velikane, čak ih svrstava u neprijatelje države!?

Najavljeno je snimanje filma o homoseksualcima i lezbijkana u partizanima, što će vjerojatno državu skupo kaštati, jer će navodno snimati na lokacijama svih - ''Sedam ofenziva'', samo još nije poznato tko će glumiti Tita i Jovanku!

Da je, recimo, Dragan Hazler rođen u bilo kojoj državu u svijetu, davno bi dobio Nobelovu nagradu za brojne izume i državna odličja koja se dodjeljuju najzaslužnijim građanima za izvanredne doprinose i uspjehe u znanosti, kao i dokumentarni film. Dočim. mr. farmacije i uzoritost u domoljublju najbolje se može iščitati u njegovom biografskom djelu, u vlastitoj nakladi: ''Ovako se voli Hrvatska''. Nema nijedne ljudske i hrvatske djelatnosti u dijaspori u kojoj nije naš Dragan Hazler bio učesnik, posebice u vrijeme Domovinskog rata; bio je inicijator i predvodnik u humanim, domoljubnim, kulturnim i znanstvenim djelatnostima. Urbe et orbi!

Utemeljio je Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) i bio njen prvi predsjednik, čije se članstvo prošireno i u Domovinu, te je postala vodeća Hrvatska akademska zajednica u svijetu, s obzirom da u Hrvatskoj nije u biti promijenjen status HAZU iz prošlog režima!?

''Udruga  hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ostala je ogorčena i zaprepaštena viješću da je na popisu počasnih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) od 42 počasna člana na trećem mjestu ime komunističkog zločinca Josipa Broza Tita.'' (Mladen Pavković)

Oživotvorio je također Hrvatsko kraljevstvo i odabrao Slavicu Vučko za Hrvatsku kraljicu, koja je već ranije bila u dogovoru s Draganom o snimanju filma. ''Trebao bi biti o Hrvatima u dijaspori, koji su stvorili prvu državu hrvatsku NDH i drugu državu od koje su  Šeks i Tuđman napravili tvorevinu RH, u ojoj vlada 22 nacionalne manjine i komunisti, a u tom sklopu se niti ne spominju Hrvati, nego zločinci iz ZAVNOHA. ako preostane malo volje i mogućnosti možete mene ufilmit jer uz kruhoborački posao čitav radni život sam posvetio Hrvatskoj i Hrvatima poput Pavelića, Luburića, Gotovine, Markača, Sunića, Rudi Tomića, Glasnovića, Haulika, Bauera, Francetića, Bobana, Biondića, Katića, Paune, Kruslina, Sefera Krvodarovatelja, Ilijje Šakića i brojnih hrvatica za spomen bi trebala knjiga pa evo samo par imena: Katica Hrvatica, Jelena Cindrić, Franciska, Višnja Paveli, Zorica, nada, Teja Kornelija, Rmilija... Radićima, Gospićkim mučenicima, Vukovarcima, djeci u Slavonskom Brodu i drugima.'', napisao je stari mladić Dragan Hazler '95.' Hrvat-vjerni-ustaša (6. siječnja 2022. - na dan Sv. Tri kralja. Dakle, naša Slavica Hrvatska kraljica, dobila je neke upute i dokumentaciju. Neka i ovaj kratki osvrt bude eventualno doprinos za projekt filma kao simbol našega dugogodišnjeg prijateljstva i svestrane suradnje. Posebice  sam ponosan  i počašćen što sam bio privilegiran biti osobni prijatelj s čovjekom koji je svojim izumima i razumio uveo Hrvatsku u dvadeset prvo stoljeće.
Dragan Hazler je imao oštro i kritično pero, gdje su činjenice bile temelji i kojima nije trebalo dodatna objašnjenja. Za života često je kritički pisao o manjinama u Hrvatskoj gdje su 23 Ustavno priznate nacionalne manjine. Ali, ni s nijednom nacionalnom manjinom Hrvati nemaju sporna vrijednih problema, nego samo sa srpskom, manje s talijanskom i na svojevrstan način s romskom nacionalnom manjinom.

''Problem srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj i istovremenom državi Hrvatskoj stvara velikosrpska politika i Srpska pravoslavna crkva.(op.R. T.) Ta velikosrpska nacionalistička i vjerska politika napravila je od srpske nacionalne manjine svoju petu kolonu u Hrvatskoj.'' Mr. sc. Draga Hazler, Basel, 13. 08.2011.

Rudi Tomić: ''Dragan Hazler nije umro, samo je promijenio adresu boravka gdje će s anđelima slaviti i hvaliti Svevišnjega i nastaviti duhovnu misiju domoljubne djelatnosti u Kraljevstvu nebeskom!''

Marija Dubravac: ''Još hrvatstva, starog, sjeme, iz svake joj brazde niče. Pred tom Njivom Hrvat kliče: - Hvala Tebi mučeniče! Vjerni sine rodne grude, nek Ti u njoj grobak bude!''

Maius ab exequiis nomen in ora venit /Starina čini sve  poslije smrt većim, i tek poslije pogreba čovjek postaje slavnijim. (Prop. IV. 1.23-4

 
 

Pismo preko bare

POHOD "DUŠOBRIŽNIŠTVA'' SPC U VUKOVAR

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. listopada 2022. u 17 sati

Piše: Rudi Tomić

Nema smisla hodati bilo gdje da propovijedaš osim

ako naše hodanje nije naše propovijedanje.

Sv. Franjo Asiški

Nije slučajno što je poglavar SPC Porfirije, prije dolaska u Vukovar, govorio o eparhijama u Hrvatskoj, ne spominjući Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda. Da još više dokaže svoju velikosrpsku (četničku pristranost), dali su veliko crkveno odličje ratnom zločincu Vojislavu Šešelju i nakon toga spomenuo je mijenjanje granica na bivšim prostorima Jugoslavije, s posebnim naglaskom na Hrvatsku. Nakon svih provokacija Porfirije je iz Beograda došao u Vukovar, upravo na dan obljetnice pogibije Blage Zadra. Porfirije je u Vukovaru uspio okupiti brojne vjerske i nacionalne promotore velikosrpstva (četništva) u Hrvatskoj, među kojima su bili najistaknutiji nositelji vlasti u okupiranom Vukovaru. Nakon blagoslova obnovljene crkve Svetog Nikolaja i ''srpski'' dom. Crkva je oštećena 1991. granatiranjem i aktiviranjem eksploziva, što je dovelo u sumnju da su JNA granatiranjem srušili gornji dio crkve, a četnici aktivirali eksploziv u unutarnjem dijelu crkve, znajući da će rušenje crkve revoltirati četničke paravojne snage u Vukovaru i Hrvatskoj. Naravno, ta činjenica nije javno potvrđena!?

''Pravoslavna crkva u Vukovaru izgrađena je 1727., kad nije postojala niti država Srbija pa tako ni crkva Srbije. Zamislite da Vam sad ja kažem da imam u svom vlasništvu 300-godišnju kuću na Gornjem gradu, koju sam osobno izgradio. S razlogom biste rekli da pričam gluposti jer nije moguće da 300 godina prije svog rođenja izgradim kuću ili bilo što, ali evo kad crkva Srbije kaže da ona ima u svom vlasništvu crkvu u Vukovaru, koju je izgradila 300 godina prije svog nastanka to je  u redu, logično je pa čak i hrvatski sudovi to prihvaćaju kao činjenicu i dozvoljavaju crkvi Srbije da se sada upiše na imovinu, koju je izgradila u Hrvatskoj 300 godina prije svog nastanka.''

Veliki razgovor Mladena Pavkovića sa poglavarom HP Arhiepiskom Aleksandrom Porfirije je tom prilikom uručio velika odličja Miloradu Pupovca, Vojislavu Stanimiroviću (gradonačelnik u okupiranom Vuklovaru), Anji Šimpraga (potpredsjednica Vlade RH) i drugim četnicima koji obnašaju visoke dužnosti u hrvatsko-srpskoj koalicijskoj vladi u RH. SPC-a u Hrvatskoj nastavlja invaziju s križom umjesto puške, a prema potrebi spremni su uzeti i pušku za velikosrpske političke interese. Pravu sliku o velikosrpskoj agenturi u Hrvatskoj - dala je američka CIA. U tom izvješću piše: ''Srpska pravoslavna crkva djeluje kao promotor velikosrpskog plana, a ne kao vjerska institucija koja brine o vjernicima. Svećenike SPC-e izravno plaća hrvatska Vlada, ali većina njih su srbijanski državljani s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska vlada pokriva sve njihove troškove na godišnjoj bazi koji nisu utvrđeni, nego tu svotu određuje SPC. Takav ugovor je potpisala SDP-ova vlada početkom 2000. godine. Milijuni eura godišnje koje SPC dobiva od rente (iznajmljivanja) u nekretninama u Zagrebu šalju se u Srbiju i služe za financiranje srpske pravoslavne crkve u Srbiji. Hrvatska sigurnosna obavještajna služba nažalost nema važnu ulogu u Hrvatskoj još od 2000. različiti klanovi koriste nju za političke sukobe između političkih stranaka ili unutar HDZ-a.'' 
https://www.tjedno.hr/krsnik-u-izvjestaju-cia-je-spc-oznacena-promotorom-velikosrpskog-plana-a-soa-sluzi-za-obracune-s-politickim-protivnicima-hdz-a
Srbije se još nije pomirila s činjenicom, da je u invaziji na Državu Hrvatsku izgubila rat gdje su Hrvatske oružane snaga i Hrvatsko vijeće obrane oslobodile Hrvatsku (u avnojskim granicama) od srpsko-crnogorskog i JNA agresora i uspostavili suverenu, demokratsku Republiku Hrvatsku, koju su priznale skoro sve države svijeta; primljena je u organizaciju Ujedinjenih naroda, u Europsku zajednicu i u NATO.
''Nepostojeća SPC u Hrvatskoj, koja nije registrirana vjerska zajednica, ima velike privilegije, a istodobno država Hrvatska pod takvom vlašću sprječava Hrvatima pravoslavne vjere ne samo da imaju svoju vlastitu Hrvatsku pravoslavnu crkvu nego čak Državni zavod za statistiku sprječava takvim Hrvatima da se izjasne kao pravoslavci pa je tako oko 17.000 hrvatskih pravoslavaca iz popisa iz 2021. godine u najnovijem popisu jednostavno izbrisano.''
https://bezcenzure.hr/toptema/zasto-su-hrvati-pravoslavne-vjere-izbrisani-iz-popisa-stanovnistva

Mladenu Pavkoviću, jednom od najplodnijih hrvatskih spisatelja, treba mu se priznati, da u svojim zapisima ne zaboravlja i doprinos 10.000 hrvatskih pravoslavaca koji su bili dragovoljci u Domovinskom ratu, koje se sustavno prešućuje u glavnim medijima u RH, da se ne zamjere ortodoksnim Srbima, vjerojatno su i oni šutke izbrisani iz najnovijeg popisa stanovništva u RH.

Hrvatski generali su ''otpisali'' najveće heroje Domovinskog rata

Žalosno je i sramotno konstatirati da na obljetnici generala Blage Zadre i bojnika Alfreda Hilla nije bilo niti jednog ministra iz hrvatsko-srpske vlade, niti jednog generala iz HGZ, jedino od nositelja vlasti u RH bio je samo predsjednik RH Zoran Milanović, koji je odbio susret s Porfirijem u Vukovaru.
''Mnogi su nas prodali, izdali sebe i svoje i naše ideale, pod raznim isprikama i sa raznoraznim trivijalnim razlozima kojima tu izdaju pravdaju. No, za mene oni koji nemaju snage iz srca i grla kriknuti ZA DOM SPREMNI kod nas i naše bližnje, posebice one koji nisu među nama, pljuju i zaniječu. E ti nisu naši, i nije im mjesto među nama... Moj je osobni stav.'' (4)
Generali se nisu došli pokloniti jednom od najvećih heroja Domovinskog rata.  ''U informativnoj emisiji RTL-a reporter Andrija Jarak izvještavao je o obljetnici smrti junaka Domovinskog rata generala Blage Zadra, koji je poginuo u obrani Vukovara 16. listopada 1991. Među ostalim je rekao da je sramota što se na komemoraciji najveće hrvatske ratne legende u Vukovaru nije pojavio baš nitko (!?) iz Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), koji broji više od stotinjak članova - generala! Treba li ovom sramotnom činu više ikakav komentar?''

Sramota. Generali se nisu došli pokloniti jednom od najvećih heroja Domovinskog rata!
Ni nakon 27 godina od oslobođenja Republike Hrvatske iz zloglasne Jugoslavije, Srbija još nije prihvatila činjenično stanje da je izgubila rat i da duguje Hrvatskoj ratnu odštetu koja iznosi više milijardsku vrijednost u eurima (''Srbija i agresorska JNA dužni su Hrvatskoj 43 milijarde eura ratne štete.'' (VL, 22.10.2022.); trebala vratiti dokumentaciju NDH i umjetnine što su odnijeli, odnosno ukrali iz Hrvatske, konačno treba utvrditi i državne granice između Hrvatske i Srbije. Sramim se pisati o ovom ruglu! /Pudet me scribere de hoc ludibrio!/
Srbija ima sporne granice sa svim susjedima, izuzev Mađarske s kojom je u ''prijateljskim odnosima'' (!?) zbog Putinovog plina i nafte, jer je Hrvatska, odlukom EU-e, morala zatvoriti pipu ruskim proizvodima kroz cijevi hrvatskog naftovoda.

. Rumunjski pisac Konrad Bercovici u djelu ''The Incredible Balkans'' piše, da su ''Srbi vjerojatno najšovinističkiji narod u Europi, ako ne na svijetu.''
Bugarski sveučilišni profesor Bojan Penov u svome djelu ''La Chauvinisme erbe'', među ostalim piše: ''U povijesti naroda Srbi daju najočitiji dokaz kako beskonačna megalomanija i šovinizam mogu zaslijepiti cijeli jedan narod, zaluditi ga i baciti u katastrofu. Vjekovima je srpski narod živio držeći, da je od sviju slavenskih naroda imao najveću povijesnu prošlost, najljepše pjesme i najčuvenije vladare. Ostali narodi bi se samo morali diviti i poštivati Srbiju i povoditi se za njezinim primjerom, idealnim prototipom, kojemu nitko nije ravan, jer su Srbi elitna rasa na cijelom svijetu.''
. Martinović-Bajica bio je kapetan u srpskoj vojsci, koji je mnogo toga vidio, čuo i doživio, pa je napisao knjigu o Milanu Nediću, gdje se sam pita: ''Hoće li ikada Srbi biti zadovoljni svojim granicama, svojim životnim prostorom, te da se silom ne naseljavaju u tuđe zemlje i to najplodnije. Opljačkali su Hrvate na razne načine u iznosu od tri milijarde dolara od 1918. do 1963. To je ekonomska smrt za male narode. Kad se Srbi povuku u svoje granice i kad puste Hrvate na miru, onda će imati u Hrvatima najbolje susjede i prijatelje. To se isplati i te kako!''
Ne ćemo komentirati sporne granice Srbije i BiH, Sjeverne Makedonije, Albanije, Kosova i Crne Gore, jer je bezumlje srpskih političara i vjerskih poglavara otišlo tako daleko da uče svoju djecu od vrtića do sveučilišta, da su Srbi i Hrvati ''jedan narod'' samo što su ''Hrvati - Srbi katoličke vere.''!?

Granice između Hrvatske i Srbije

''Riječ je o granicama u Baranji rijekom Dunav i o granici u Srijemu, koje su nastale tek 1945. godine. Danas su ta područja velika žarišta krvavog rata koji je, između ostalog, nametnut hrvatskoj i zbog nezajažljivih težnji da se te granice pomaknu na njenu štetu. Time je velikosrpska agresija u svome povijesnom pohodu još jednom ušla u etapu postizanja temeljnih ciljeva nasilnim, rušiteljskim putem. Povijesni mitovi, koji se stvaraju među glavne stupove te agresije, oslobađaju s neviđenom  brzinom svoju iracionalnu energiju.
Među njima je mit o granicama, možda najaktualniji srpski mit, ili bar ravan stravičnom mitu o broju žrtava Srba u drugom svjetskom ratu. Prisjetimo se samo najnovije čudovišne krivotvorevine o milijun pogubljeni Srba u Jasenovcu. (..) Poprimajući moć takve rušiteljske energije koja zauvijek otklanja svaku mogućnost neke nove zajednice i suživota u njoj.''

O nastanku granice između Hrvatske i Srbije

Istini za volju, nije samo krivnja na Srbiji, čak bismo rekli, istu toliku odgovornost snose hrvatske vlasti, koje nisu pokrenule nikakve legalne međunarodne procese da se mirnim putem isprave sve nepravde koje je Srbija učinila hrvatskom narodu u 19. i 20. stoljeća!?
Dobiva se dojam, da su predsjednici Republike Hrvatske na Pantovčaku kao i predsjednici vlada na Markovom trgu više zabrinuti kako će, po kratkom postupku, ugurati Srbiju u Europsku zajednicu i NATO, bez ikakve odgovornosti za zločine i štetu koju su nanijeli hrvatskom narodu u ratovima 1918.-1995. godine. !!?
Vlasti u RH ne poduzimaju nikakve odgovorne postupke na učestale provokacije koje dolaze iz Beograda!? Mada je u Haagu potvrđeno: ''Milošević i ratni lideri Srba provodili su agresiju na Hrvatsku i BiH.''
Je li Republika Hrvatska nasljednica NDH?
Ako je današnja Republika Hrvatska replika Nezavisne Države Hrvatske, kako to impetuozno spočitavaju četnici - čelnici srbijanske vlade i vjerski poglavari iz Beograda, kao i domaća ''peta kolona'', onda je beskorisno objašnjavati tisućljetnu povijest hrvatskog naroda na ovim prostorima. Činjenica je da je srbadiji, jugokomunistima i hrvatskim veleizdajnicima ZDS - trn u oku. Jer su agresori na Hrvatsku gubili ratove baš zbog toga što je hrvatski narod bio uvijek Za dom spreman!

Najodgovorniji su zastupnici HDZ-a koji su, zbog svojih osobnih interesa i eventualnih privilegija izgubili moralna i nacionalna načela - odnosno državotvorna Načela. Dr. Ante Starčević je rekao: ''Među načelima ne može biti nagodbe ni kompromisa.'' 

Zaključna misao

Početkom nove godine - 2023. Hrvatska ulazi u euro valutu i u bezgraničnu Europsku zajednicu, odlukom hrvatsko-srpske koalicijske vlade, odnosno Andrije Plenkovića i Milorada Pupovca, hrvatski narod gubi svoju samostalnost i suverenitet, koje su skupo platili u stotinama tisuća ljudskih života čije se kosti nalaze u jamama, masovnim grobnicama i pod asfaltom ulica u gradovima diljem Hrvatske. Nijedno ropstvo nije sramotnije od - dobrovoljnog!
Što sada možemo učiniti da bismo spasili ono što se spasiti može? Prije svega, pod svaku cijenu, treba srušiti sadašnju hrvatsko-srpsku koalicijsku vladu još prije Božića, kako bismo mogli staviti u ''ormar'' međunarodne ugovore Plenković-Pupovčeve vlade, potom odmah utvrditi datum novih parlamentarnih izbora u RH nakon Nove godine 2023. U tom međuvremenu hrvatski narod će imati vremena misliti i razumno birati nove zastupnike u Hrvatski državotvorni sabor, odnosno birati ljude koji nisu bili u korupcijskim, kriminalnim i veleizdajničkim vladama od 2000. godine.
Slijedeći izbori u RH trebaju imati i referendumski sadržaj, s čvrstom odlukom o uklanjanju mrtvog Tita i ilegalnu SPC iz Hrvatske te zakonom zabraniti njihovo spominjanje i djelovanje u bilo kojoj političkoj i vjerskoj manifestaciji u RH.
Treba također u referendum uvesti i izmjenu u sudstvu i osuditi najodgovornije suce koji su za korupciju, krađu i kriminal donosili presude u dogovoru s političkim čelnicima i državnim vlastima. Isto tako treba u referendumu glasati za obvezno oduzimanje bogatstva onima koji su ''jamili'', bilo kroz privatizaciju, kriminal i korupciju, te iste strogo kazniti.
Ovih dana (25. 10. 2022.) Hrvatska je domaćin Krimskog samita, gdje dolazi više od 40 delegacija, među kojima stiže i Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma SAD. Ovo je jedna od jedinstvenih prilika da se Hrvatska predstavi u svijetu suverenom, slobodnom i demokratskom državom, jer će samit prate sve velike svjetske tiskovne agencije i TV postaje. Da se ne dobije dojam, da je Hrvatska, netom što je izašla iz Balkanske zajednice (Jugoslavije) ušla u Europsku zajednicu - Briselsku tvorevinu.

''Ujedinjavanje među razvijenim narodima na osnovu rasnih, klasnih, vjerskih, ekonomskih, vojničkih, tehničkih, susjedskih, kontinentalnih i inih razloga supstancionalna su negacija duha slobode, te bez izuzetka predstavljaju varijante diktature. Duhu slobode, koji predstavlja najdublju egzistencijalnu smislenost, odgovara samo solidarnost među slobodnim narodima.

Tko teži u svojim političkim i drugim pogledima  okvirnim ujedinjavanjima, izraženim u formulama kao što su federacije ili konfederacije, nužno teže ostvarenju diktatorskog sustava bilo da se radi o Jadranskim, bilo Podunavskim, Europskom ili Svjetskim federacijama.'' (7)

Potrebno je biti jak da bi postao velik; to je naša dužnost. Život je borba koju ne možemo izbjeći. Moramo trijumfirati! - Sv. Pio iz Pietrelcine.

 
 

Ego…

ANDREJ PLENKOVIĆ IMA TOTALITARNI INSTIKT

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. LISTOPADA 2022. U 11.15 SATI

Piše: Rudi Tomić

Toronto - Plenković: ''Ovdje sam ja gazda: Ja i moja Vlada. Ja i moji ministri. Ja i moj ego. Ja i moja (''ozbiljna'') partija. Ja i moja (anacionalna i protuhrvatska) većina u Saboru. Ja i moja ''demokracija''. Ja i moja ''pravna'' država. Ja i moj Bog. Ja i moj Uljanik. Ja i moj štipoguz Juncker. Ja i moja stara baka Angela. '' (narod.hr, 2018.god.)

Čak je i francuski kralj Louis XIV ignorirao razliku vlade i države kada je rekao: ''Ja sam država'' - u stvarnosti to je bila vlada. Politički znanstvenici javno razlikuju državu i vladu. Zapravo, neki od teških problema političke znanosti rješavaju se na temelju razlike države i vlade. Vlada je samo jedan aspekt države. Naime, država ima četiri elementa: stanovništvo, teritorij, vladu i suverenitet. Vlada je uski pojam i element države. Drugim riječima, izraz ''vlada'' koristi se i za označavanje organizacije državnog stroja putem kojeg se određuje organizacija državne mehanizacije. Vlada je zastupnik države. Zato se u demokraciji vlada smatra učenikom i državom kao učitelj. (differencebetween.com)
Dakle, sve gore spomenuto ''vlasništvo'' Andreja Plenkovića predsjednik Vlade Republike Hrvatske je - imaginarno, jer on je obična sluga /ordinarius servus est/: Francuske masonerije, Europske zajednice, četnike ekipe: Milorada Pupovca, Anje Šimprage, Porfirije i SPC u RH, te jugokomunističke ideologije. Kratko rečeno: Plenković je vrsni intelektualac bez nacionalnog  karaktera  - Čudnjaković!

Plenković je upropastio HDZ-a otuđivši ga od Tuđmanove državotvorne ideje. Već u samom početku preuzimanja stranke i vlade, bio je uvjerljiv kad je rekao: ''Mogu što hoću: najprije promijenit ću HDZ, a potom i Hrvatsku''. Promijenio je HDZ uvodeći u koaliciji profesionalnog Srbina Milorada Pupovca i postavljajući  četnikušu Anju Šimpragu za potpredsjednicu Vlade RH. Uskoro će promijeniti i Hrvatsku iz samostalne i suverene države u briselsku guberniju s uvođenjem eura i ulaskom u Schengen - Europu bez granica. Krajnji mu je cilj europeiziranje Zapadnog Balkana - Novi naziv za treću (3) Jugoslaviju.

''Predsjednik Vlade Andrej Plenković gromoglasno je izviždan u Splitu na otvaranju Europskog prvenstva u vaterpolu, što je u postojećim okolnostima više od simboličnih prosvjeda. Na određen način ovim činom hrvatska se politika preselila na ulicu, budući da su regularne institucije države odavno zakazale. Najbolji dokaz za to je cenzura u vodećim medijima o zvižduku što ga je predsjednik Vlade dobio u Splitu, pa da o tome nisu  izvijestili neki portali - događaj se nije dogodio''. (vjekoslav.krsnik2@inet.hr, 30.08.2022.)

Oporbene stranke, društva i udruge organizirale su u subotu 10. 09. 2022. prosvjed u Zagrebu s plakatima: ''Slobodni zajedno'', ''Dajemo vam otkaz'', te javno na prosvjeda optužili su ''HDZ da je najopasniji neprijatelj Hrvatske''. Prosvjed je bio namješten da bude promašaj, jer narod se nije masovno odazvao pozivima čelnika mnogobrojnih strančica oporbe , kojima ne vjeruju kao ni vladajućoj hrvatsko-srpskoj koaliciji.
Prosvjednici su, ipak, poslali značajnu poruku Plenković-Pupovčevoj vladi: ''Pokrali ste sve što se je pokrasti moglo - nije vam bilo dosta. Uništili ste ekonomiju, poljoprivredu i prodali kunu - nije vam bilo dosta. Raselili ste nam djecu diljem svijeta - nije vam bilo dosta. Ukrali ste nam život, sadašnjost, budućnost i domovinu - i još vam nije dosta. Opljačkali ste imovinu hrvatskog naroda, a govorite kako mi moramo stegnuti remen. Sada Mi kažemo DOSTA JE! Izdali ste Hrvatsku!'' To stoji u pozivu na prosvjed inicijative ''Slobodni zajedno''. Hrvatski branitelji su bili protiv najavljenog prosvjeda: ''Vlada ima našu potpunu potporu''. (!?) Nitko se ne može predugo pretvarati.

Državu pljačkaju vladini dužnosnici i novopečeni bogataši

Premijer Plenković je u središtu brojnih afera, naime riječ je o ošteti (krađi) države u iznosu nekoliko milijardi eura. INA je oštećena za milijarde kuna, a također oštećena je plino energetika u istom iznosu, ako ne i više. U maloj Lijepoj našoj nema kraja krađi. Pojedinci su se obogatili kao da žive u Kataru i kupuju vile s novcem iz novčanika (u gotovini)! Oni koji su se obogatili za vrijeme privatizacije, kada su ''kupovali'' za sitniš najveće državne tvrtke, na primjer Miroslav Kutle, koji je imao 60-tak poduzeća diljem Hrvatske - od medija do mlinova. Neke tvrtke je prodao, druge poklonio bližnjima i preselio se u BiH i sagradio vilu u Međugorju i živi kao ''bubreg u loju''. Kutlu sam uzeo za uzor, a ne smijemo zaboraviti: Sanadera, Žalca, Žinića, Kušćevića, Rimca, Dalića, Škugora i druge koji su se ''snašli'' kad je bilo pogodno za - jamiti! General Ivan Čermak je jedan od najbogatijih naftnih poslodavaca u Hrvatskoj. Uspio je prodati svoj Tifon, a zatim je za 100 milijuna eura kupio lanac od 63 benzinske postaje. Ima skladište plina kojim trguje, posluje i s nekretninama, a kupio je i vilu u Istri za pomašnu gotovinu. Među još nekoliko najbogatijh obitelja su: Ivice Todorića, Davor Lukšića, Emila Tedeschija, Jako Andabak, i da ih sve ne nabrajamo.

Nedavno je Mladen Pavković, britko pero u Hrvata, podsjetio na riječi Brune Bušića, hrvatskog domoljuba, kojeg je UDBA ubila u Parizu 1978. godine, kad je rekao:
''Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i neriješeno pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!'' Istinito, kao da je izvađeno iz Biblije.

Plenković je na udaru Srbije i srbočetnika u Hrvatskoj

Plenkovića nisu provocirale ni izjave Pupovca i Šimprage o optuženici iz Srbije za ''ratne zločine četvorice hrvatskih pilota počinjene u vojno redarstvenoj akciji Oluja 1995.'' Naime, Pupovcu je ''nerazumno da Hrvatska odbija surađivati u istrazi zločina u Oluji'', a činjenica je ''da su ljudi stradali, bili raketirani i da su bili žrtve jednog napada za koji nije bilo nikakvog razloga''. Dočim, Šimpraga otvoreno i potpuno podržava te postupke iz Srbije, ne poštujući odluke hrvatske Vlade, kroz iznošenje navoda da je ''procesiranje ratnih zločina ispit zrelosti za nas i državu''.
Radi zaštite ustavnog poretka, digniteta Domovinskog rata i hrvatskih branitelja ''ovim putem tražimo od predsjednika Vlade očitovanje o suprotnim stavovima u ovom slučaju koji su izneseni od strane njegove potpredsjednice i člana vladajuće koalicije, koji evidentno predstavljaju kršenje odluke Vlade i dovode do upitnosti koalicije  sa srpskom nacionalnom manjinom'', ističe HVIDR-a. (hina, 31.08.2022.)
Na udaru su i nedavno objavljeni rezultati prošlogodišnjeg popisa stanovništva  u Hrvatskoj, jer pokazuje znatan pad - smanjenjem broja nacionalne strukture: Prema popisu 2021. Hrvata je 91.63 posto, Srba 3.20 posto, Bošnjaka/muslimana/ 0.62 posto, Roma/cigana/ 0.46 posto, talijana 0.36 posto i Albanaca 0.36 posto, dok je udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0.30 posto. regionalno se izjasnilo njih 0.33 posto, dok se 0.58 posto nije željelo izjasniti.
Prema materinskom jeziku, 95.25 posto osoba izjasnilo se da im je materinski jezik hrvatski, dok je njih 1.16 posto kazalo da im je materinski jezik srpski. Smanjen je i broj katolika, kojih je 639.408 manje nego 2011. godine.
Saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, nakon sastanka svih srpskih (četničkih) organizacija koji su dio koordinative SNV, kaže: ''Ja sam povlašten da prenesem zaključke one u vezi pitanja koje zanimaju javnost i pripadnike srpske nacionalne manjine.'' Dodajući kako su važne norme ''koje reguliraju povezanost nacionalne manjine sa zemljo maticom, uključujući one koji se tiču povezanosti sa značajnim datumima i simbolima važnosti za manjinu, to je nešto što pripada Srbima u Republici Hrvatskoj, kao što pripada Hrvatima u Republici Srbiji. Neki ljudi to ne razumiju i vide kao problem.''
Ono što imaju Srbi u Hrvatskoj, to nema nijedna nacionalna manjina, odnosno etnička skupina - nigdje ni u jednoj državi u svijetu! Naime, Pupovac kaže ''važnosti za manjinu, to je nešto što pripada Srbima u Republici Hrvatskoj, kao što pripada Hrvatima u Republici Srbiji.'' To je očita laž - izmišljeno izrečena neistina radi obmane. Plenković ne mijenja ono što treba promijeniti u vladi i državi!?

Štrbac: ''Hrvati se raduju  što nas je sve manje.''

Uoči popisa stanovništva u Srbiji, kao da nije dovoljno što velikosrpski agresori šalju optužnice u RH, sada veleposlanica proziva hrvatsku nacionalnu manjinu zbog izjašnjavanja - Hrvatima. Hrvatsko nacionalno vijeće u suradnji s drugim ključnim hrvatskim institucijama, ustanovama i udrugama, početkom kolovoza započelo je programatski slojevnu kampanju pod nazivom 'Znamo tko smo', a koja ima za cilj informirati širu javnost o popisu stanovništva, koji će biti u listopadu ove godine u Srbiji. ''Na poziv HNV-a da se Hrvati bez straha na popisu izjasne kao Hrvati reagirala je srbijanska veleposlanica u Republici Hrvatskoj, Jelena Milić koja je hrvatskoj javnosti poznata i od ranije kada na svom Twitteru citira predsjednika srpskog ''Vartesa''- notornog Savu Štrbca.(...) Tako je veleposlanica spočitnula Žigmanovu da joj kao liberalki smeta ta eksplicitnost religijskog, etničkog i jezičnog, da je ona očekivala kako će se raditi kampanja za sve manjine.'' (direktni.hr, 23.08.2022.) Vladi u RH, i javnosti općenito, poznato je da se u Srbiji radi na decroatizaciji Šokaca, na isti način kako se gradi tzv. bunjevačka nacija.

Hrvati u Srbiji su građani drugog reda i njih nastoji se potpuno istrijebiti, dok Pupovac i Šimpraga vladu u RH! Komentirajući pad od pet posto Srba u Vukovaru Ivan Penova odbacuje mogućnost iseljavanja, već proziva popisivače iz 2011. za lažne podatke i manipulaciju. ''Naša tragedija u Hrvatskoj je da nas je 400.000 (tisuća) manje u državi, da ljudi bježe glavom bez obzira. To se reflektira u svim gradovima. Na to još nadolijevati tematiku koja u realnim brojkama nema mjesta - govori samo o malicioznosti razmišljanja nekoga tko je htio nametnuti prava koja nikad nije imao'', rekao je Penova na N1.
Čudi me da gradonačelnik Vukovara Ivan Penava nije rekao kako iz Srbije u Vukovar dolaze trudne žene, porode se i uzmu dječji dohodak pa se vrate u Srbiju. Nije iznio još jednu činjenicu, da je u Vukovaru više Srba glasalo za HDZ nego Hrvata!
Međutim, Savo Štrbac iznosi poražavajuće podatke: ''Srbi u Hrvatskoj masovno menjaju ime i veru iz straha. Hrvati se raduju što nas je sve manje.'' Srbijanski mediji zaluđeni su zbog popisa stanovništva: ''Ustaše nastavljaju etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj. Oluja je bila samo početak.'' Ako su Srbi u Hrvatskoj ''masovno menjali ime i veru'', kako je onda moguće da je znatan pad broja katolika, kojih je 639.408 manji nego 2011. godine? Hrvatska ima
3, 871.833 stanovnika, što je manje za 9,64 posto u odnosu na popis 2011. Onda se pitamo: gdje su nestali Srbi, koji su ''masovno menjali ime i veru iz straha'', ako je skoro 500.000 manje stanovnika u Hrvatskoj?! Dakle, činjenice pobijaju srpske laži - kao i uvijek! Kvint Enije je srdžbu nazvao početkom ludosti.
Plenkoviću je teško davati prijedloge ili savjete jer on je ''zakon i država'' u državi stoga ćemo staviti ga pred sud savjesti, jer pogubnost nam je pred vratima.

Morem plove i kopnom urlaju četnici u RH:
(*) Vučićev propagandist i kolumnist Večernjih novosti te urednik tjednika Pečet, Filip Rodić, objavio je na Facebooku kako je ovih dana odmarao u Hrvatskoj. Pohvalio se fotografijom da se vidi kako plovi na jedrilici: ''Morem plove četnici'' s pjesmom Baje Malog Knindže koji desetljećima opjevava ''Republiku Srpsku Krajinu''. Na kraju ''letovanja'' otišao je na grob Olivera Dragojevića i ostavio knjigu ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Drugi put, ako Rodić dođe na ''ljetovanje'' - ploviti će na moru bez jedrilice!
(*) Na utakmici Borca iz Banjaluke navijačka skupina ''Lešinari'' poslali su poruku s tribine o Bljesku i Oluji: ''Rastu neki novi Srbi kao ljuta guja, skupo će vas koštati Bljesak i Oluja.'' Naziv skupine nije slučajnost. Lešinari su krivokljune, ptice grabljivice koji žderu meso trulih životinja.
(*) U prijetećoj poruci ''Lešinari'' su iznijeli i ''podatke'', da je tijekom Oluje protjerano 250.000 Srba, ubijeno 2.670 Srba, uništeno 25.000 srpskih kuća, 920 spomenika i 78 srpskih crkava. Sve je to popraćeno uzvicima ratnom zločincu Ratku Mladiću. 
(*) Nakon četničkog derneka u Mirkovcima isplovio je i novi skandal - na parastosu u Glini množili broj žrtava u Oluji. Dok je većina građana Hrvatske obilježavala svetkovinu Velike Gospe u Mirkovcima kod Vinkovaca održao se četnički dernek gdje su pjevali o ''srpskom Kosovu, ali i o srpskom Dubrovniku, Kninu i Cetinu''. Skandalima nikad kraja - dne 13. kolovoza u Gornjem Selištu kod Gline održan je parastos za žrtve Oluje, koji je po nekima  bilo pedesetak i to uglavnom tzv. ''boraca Krajine''.
Na parastosu su svećenik i prisutni gosti predvođeni dogradonačelnikom Gline Brankom Bakšić Mitić množili broj nastradalih sve dok jedan od prisutni nije prekinuo parastos vičući da lažu i da je dosta laži. Riječ je o Marku Služinoviću sa zagrebačkog Fakulteta elektronike, piše Hrvatski glasnik
(*) U srcu Slavonije: Klub iz Vinkovaca slavio je pobjedu uz četničke pjesme. Riječ je o pjesmi ''Jovan Dalmatinac'' koju pjeva Milovan Veselinović, poznatiji kao Mile Delija, srpski pjevač iz Zelengrada kraj Obrovca koji u narodnjačkim pjesmama podržavaju propalu srbijansku paradržavu u Hrvatskoj.
Vojislava Šešelja obradovala je nova talijanska premijerka, nacistička političarka, Giorgia Meloni koja će ''vratiti Zadar, jer uvijek je bio talijanski, nikad nije bio hrvatski''. Posebno ga, kaže, veseli što Meloni obnavlja zahtjeve ''za povratak onog što je talijansko na jadranskoj obali.
- Hrvatska ne postoji (isto kažu Rusi za Ukrajinu). Osijek je stari srpski grad, Split je srpska luka. Ja idem na srpsko more, idem u Split'', zabavljao je zločinac četnik Šešelj publiku u studiju devedesetih godina. Često se pojavljuje u srpskim medijima i govori ono što Vučić, njegov idejni ''burazer''- misli.

(*) Srpska pravoslavna crkva odlikovala je ratnog zločinca Šešelja s ordenom Svetog vladike Mardarija. Ovo nije prvo odlikovanje SPC Šešelju. On je 2015. godine primio orden Belog anđela prvog stepena od tadašnjeg vladike Filareta Moskovskog. Također 2015. od pokojnog mitropolita crnogorskog primorskog Amfilohija dobio je i Orden zlatnog lika Svetog Petra Drugoga Lovćenskog Tajnovidca. Porfirije za i prikrajanje državni granica susjednih naroda zbog utjecaja fašističke Srbije na Balkanu.
Inače SPC odlikovala je brojne kontroverzne ličnosti. Patrijarh Porfirije je nedavno odlikovao za zasluge premijera Mađarske Viktora Orbana uručivši mu najviše priznanje SPC Orden Svetog Save prvog stepena. S toga nije ni čudo da je Viktor Orban, osobni prijatelja Putina, Vučića i Dodika, uoči izbora u BiH poslao video poruku: ''Bog blagoslovio sve Srbe na Balkanu. Republika Srpska je počasni susjed Mađarske''. Orban je izgleda nam skrenuo na ekstremne desničarske političke tračnice, ili Verba dare in ventos!

Patrijarh Kiril, poglavar pravoslavne  crkve u Rusiji i Patrijarh Porfirije poglavar pravoslavne crkve Srbije, Bosne i Hercegovine, Republike Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i inozemstva sa središtem u Beogradu, očitovali su se kao ekstremni politički čimbenici, vjeroizdajnici i zločinci, koji daju odličje kontraverznim desničarima (fašistima) i ratnim zločincima. Ruski  patrijarh Kiril je bliski saveznik ruskog zločinca predsjednika Vladimira Putina, prije par dana je rekao: ''Ja želim mir, ali Ukrajina mora biti uništena''. Srpski Porfirije bio je blizak ratnom zločincu Slobodanu Miloševića, a sada je blizak četnicima: Aleksandru Vučiću, Miloradu Pupovcu i Miloradu Dodiku. Toliko o ''duhovnim vrlinama'' poglavarima pravoslavlja u Rusiji i na Balkanu.
Dakle, Srpska pravoslavna crkva (SPC) u Republici Hrvatskoj je četnička politička stranka zločinačkih nakana i najveći unutarnji i vanjski neprijatelj hrvatskog naroda. Sve dosadašnje vlade u osamostaljenoj Hrvatskoj nisu zabranile djelovanje SPC na teritoriji RH, nisu zabranili ni zločinačku komunističku partiju, partizanska oklupljanja, penzije partizanima i proslave ''NOB'' !? Mi iz dijaspore (ili iseljeništva - pomodno rečeno) sramimo se sramote političkih čelnika i njihovih sljedbenika u Hrvatskoj. Fuj!

Nikako se riješiti ljudskog smeća u - Hrvatskoj!

Tomislav Karamarko, bivši šef HDZ-a, oglasio se neobičnom objavom na Facebooku prije par dana i objavio sliku spomen ploče podignutoj 1949. godine, za vrijeme Jugoslavije - s potpisom Aleksandra Rankovića koja ''krasi'' ulicu u Zagrebu: ''E, moj Zagrebe...Nikako se riješiti smeća''.
Karamarko se tijekom političkog djelovanja zalagao za radikalni prekid s komunističkom prošlosti. I fašizam i nacizam i komunizam i boljševizam su smeće 20. stoljeća. Fašizam i nacizam izmislili su industriju smrti. Komunizam, boljševizam i socijalizam imali su manufakture smrti. Staljin je samo 1937. godine ubio tri milijuna ljudi. Ako mi netko kaže da sam antifašist, vrijeđa me, jer ja sam antikomunista. Bolji je termin antitotalitarista - napisao  je svojedobno Karamarko na svom Facebooku.

Poražena Jugoslavija i mrtvi Tito su ''brend'' u - Hrvatskoj!

Svake godine, za vrijeme Titovog života, slavio se njegov rođendan uz državni blagdan - ''Dan mladosti'', a nakon  smrti, u tisućama obožavatelja dolaze u Kumrovec, tako je bilo i ove godine. Ovogodišnje okupljanje pod nazivom ''Dan mladosti - radosti'' koji se poklapa sa 130. godišnjicom Titovog  rođendana.
Opet su, kako mediji javljaju, mnogi građani došli iz cijele Hrvatske, ali i bivših jugoslavenskih republika, najviše iz susjedne Slovenije, nosili su crvene marame i kape ''titovke'', uniforme i majice s likom JBT, ali i zastave s obilježjem bivših republika FNRJ. Na skupu je bio i bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, koji je: '' Bio sam sve osim biskupa i to vjerojatno neću  ni biti''. Trebao je barem navesti neke osobne atributa: veleizdajnik, lupež, lažov, srbofil, islamofob, jugoslaven, komunista, ateista i - ružna pojava.
Robert Šplajt, gradonačelnik Kumrovca rekao je novinarima, da je ''Josip Broz jedan od najvećih historijskih ličnosti u svijetu. On je naš brend i to nikad nećemo zaboravit''. Šplajt je pobrkao pojmove kad je riječ o Titu, koji je na listi  među deset najveći krvnika 20. stoljeća.
Predsjednik Saveza društva ''Josip Broz Tito'' Jovan Vejnović rekao je također novinarima da se u Kumrovcu okupilo puno ljudi iz cijele bivše države ''zbog sjećanja, ne samo na prošlost nego i na vrijeme u kojem se živjelo bogatije i sigurnije''. Hodak je rekao: ''Postali smo  mala zemlja velikih budala''.
Nakon skinutog imena ''Trga maršala Tita'' i uklanjanja biste s Pantovčaka Zagrebu je trebala nova ''atrakcija'', koja bi pokazala kako je ''Tito bio politički div 20. stoljeća''. Tako se rodila nova turistička atrakcija ''Walk with Tito'' kojoj je voditeljica (''Šetnja s Titom'')  Danijela Matijević, koja je dala izjavu  AFP da su joj oba djeda bili u partizanima.
Sama tura, kao što je u Hrvatskoj poznato kroz ranije novinarske napise, turiste vodi na osam zagrebačkih lokacija.. Svaka od njih povezana je s Titom i njegovim antifašističkim pokretom. Bivši trg s njegovim imenom, željeznički kolodvor (''odakle je pronacistički NDH slao ljude u koncentracijske logore'') i prolaz nazvan po dvjema sestrama, junakinjama partizanskog pokreta i otpora, neke su od lokacija koje su istaknuli francuski novinari- AFP.
Nedavno je (21. kolovoza 2022.) u Zagrebu otkrivena grupa kojoj je cilj ukidanje jedine nam Hrvatske i povratak u prokletu Jugoslaviju. Sve gore navedeno događa se u Republici Hrvatskoj gdje vlast drže hrvatsko-srpski koalicijski partneri Plenković-Pupovac. Znači: s kime si onakav si! To se odnosi na članove HDZ-a kao i na zastupnike u Hrvatskom (državnom) saboru.

Plenković je zaboravio ime agresora na Hrvatsku!

Hrvatska je u svijetu značajna u nekim međunarodnim skupovima, gdje premijer Andrej Plenković više vodi računa o istočnim susjedima nego o hrvatskom narodu. Na ovogodišnjem zasjedanju Opće skupštine UN govorio je i premijer Andrej Plenković, koji je poput većine osudio rusku agresiju na Ukrajinu. Iako je govorio samo dva dana nakon srbijanskog predsjednika Vučića, koji se rasipao lažima, da ''Srbija nije nogom kročila na tuđi teritorij niti ugrozila teritorijalni integritet ma koje suverene države''. Zašto je Andrej Plenković zatajio istinu na skupštini UN u New York-u pred predstavnicima cijelog svijeta? Zašto je samo iznio posljedice (ratna stradanja) ne imenujući zločince? Plenković: ''Prije tri desetljeća Hrvatska je bila u ratu. Trećina našeg teritorija je bila okupirana. Borili smo se za međunarodno priznanje i bili smo pod embargom. Znamo što znači biti napadnut i što znači braniti se''. Tko je bio okupator jedne trećina našeg teritorija? Od koga smo bili napadnuti i protiv koga smo se borili? Zar je bilo teško reći da je Srbija bila agresor i počinila velike zločine i nanijela ogromne materijalne štete.
Premijer Andrej Plenković poziva predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na međunarodne skupove u Hrvatskoj, kao što je bio Forum u Dubrovniku, a vjerojatno će biti pozvan i u Zagreb gdje stižu šefovi parlamenata 50-ak zemalja, čak i Nancy Pelosi, gdje će se preko video-veze javiti i predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky.
Neprijateljima hrvatskog naroda: Aleksandru Vučiću, Aleksandru Vulinu, Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću treba zabraniti ulazak u Hrvatsku te o tome obavijestiti Europsku zajednicu, NATO i USA. Ako mogu Amerikanci zabraniti ulazak u USA neprijateljima države, zašto vlada Republike Hrvatske - don't do the same?

Zaključna misao

Čekali smo s ovim osvrtom na izbore u Bosni i Hercegovini da vidimo kakve će rezultate donijeti izbori i kakve će simbolične promjene uvesti visoki predstavnik Christian Schmidt na novu vlast.
Novi članovi Predsjedništva BiH su Denis Bećirović iz SDP, a iz reda Bošnjaka Željka Cvijanović iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Milorad Dodik iz reda Srba, dok je Željko Komšić uspio izboriti još jednom, četvrti mandat u državnom vrhu kandidirajući se kao Hrvat. Komšić je u Goraždu dobio više od 4.100 glasova, a u gradu živi samo 23 Hrvata. Bošnjačko smeće izabralo je hrvatski drek (Komšić), najvećeg neprijatelja Hrvata, da predstavlja hrvatski narod u BiH - a ne smije doći među Hrvate u BiH niti smije doći u Hrvatsku.
Uvjerljiva pobjeda Bećirovića, koji je nad čelnikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bekirom Izetbegovićem ostvario prednost veću od 15 posto, prilično iznenađujuće jer se očekivala tijesna utrka, a Bećirović je dobio 100 tisuća glasova više, objavilo je Izborno povjerenstvo. Dakle, prekinuta je turska dinastija babe Alije i ugursuza Bakira Izetbegovića u BiH. Ačkosum!
Simboličnu odluku visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta u hrvatskim krugovima ocijenjena je prvorazrednim političkim događajem za Hrvate u obje države, i u BiH, i u Hrvatskoj. Naše je mišljenje da su odluke kasno došle i da su površne. Schmidtova odluka spriječava plan bošnjačkih stranaka da nakon ovih izbora jednostavno formiraju vladu Federacije bez Hrvata, kao da Hrvati uopće ni ne postoje kao konstitutivni narod u BiH. Sve ovo se može pročitati u istoj formi u skoro svim hrvatskim sredstvima javnog priopćavanja. Jedino su izuzeci mediji pod kontrolom Plenkovićevog HDZ-a koji pišu o velikim zaslugama premijera Andreja Plenkovića i o negativnom utjecaju predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, kojem će biti zabranjen dolazak u Sarajevo.
Premijeru Andreji Plenkoviću stavili smo dosta materijala na stol o čemu bi trebao povesti računa, jer njegovo egoizam doveo je hrvatski narod na rub propasti. Koliko god prigovarali predsjedniku RH Zoranu Milanović, koji vodi verbalni rat s predsjednikom Vlade Andreja Plenkovićem, treba priznati da je u nekim izjavama korektan i domoljuban.
Milanović je nedavno ustvrdio kako se Hrvatskoj događaju grozne stvari otkad je ušla u EU. ''Ostajemo bez ljudi, naši kvalitetni klinci odlaze u inozemstvo i ne možemo ih zadržati. U tom srezu gubimo jer imamo lošu stranu poziciju, nismo sirotinja, ali nismo dovoljno bogati. Ovo je sustav u kojem korist imaju samo najbogatiji, a malima idu pljesnive mrvice. Svaki put se slavi kad je dvorana obnovljena EU fondovima, a učiteljima je plaća narasla za pet lipa, gladuje je barem 500.000 ljudi koji su naši državljani. Koja im je perspektiva? Pedala'', rekao je Milanović. (Hina)
Nije baš sve tako crno u Hrvatskoj, kako bi se moglo zaključiti iz ovog osvrta. Hrvatska je imala veoma dobru turističku sezonu, što je pomoglo ne samo domaćem ugostiteljstvu nego i gospodarstvu općenito. Među najznačajnijim zbivanjima su izvrsni uspjesi hrvatskih športaša u svim mogućim športskim disciplinama, posebice hrvatske nogometne reprezentacije odrasle i mlade generacije kojima se divi cijeli svijet. Kada bi hrvatski narod prihvatio domoljublje s istim zanosom kao što se izražava na športskim igralištima, onda bismo bili ne samo među najboljima u svijetu, nego i među najbogatijima u svijetu. Malo tko bi selio iz Hrvatske, a veći broj iseljenih Hrvata diljem svijeta vratio bi se na svoje ognjište ili ognjište svojih predaka.
Samo državotvorna Vlada u Republici Hrvatskoj može zaustaviti masovno iseljavanje i veće doseljavanje iz hrvatske dijaspore u domovinu, ako stvori gospodarske uvjete za udoban život i stane u kraj kriminalu, pljački i lopovluku. Bog je dao Hrvatskoj da ima sva prirodna bogatstva, ako se hrvatski narod obrati, uživat ćemo u Lijepoj našoj - kao u raju!
Neophodno je ojačati se kako bismo postali veliki. Život je muka koju ne možemo izbjeći. Ali moramo trijumfirati! -  Sv. Pio iz Pietrelcina

 
 

Pismo preko bare

BOŠNJACI SU UZURPATORI U BOSNI I HERCEGOVINI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. srpnja 2022. u 12.45 sati

Iz Toronta nam piše Rudi Tomić

''Jedan dio Bošnjaka (hvala Bogu mali trenutno) 'spas' je pronašao u radikalnom Islamu. Oni su prijetnja svima nama. Drugi nešto veći su nacionalisti, a treći i najbrojniji pod krinkom građanstva pokušavaju riješiti naša nacionalna pitanja. Razjedinjenost u svakom pogledu.'' (bošnjački forum, 30.03.2010.)

Sadašnja Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jest, predstavlja najugroženije podneblje u Europi, gdje će prije ili kasnije doživjeti sudbinu današnje Ukrajine. Možda, čak, imati tragičnije posljedice, jer njeni (BiH) neprijatelji uglavnom su domaća čeljad, koji se ''hrani'' s nacionalnom i vjerskom mržnjom do - ludila; jedni to čine (Bošnjaci) s ciljem potpune dominacije, drugi (Hrvati) se bore za opstanak na stoljetnim ognjištima, odaklen ih nisu mogli istrijebiti (potamaniti) niti polustoljetna tiranija (zulum) Osmanlija.

Daytonskim sporazumom zaustavljen je (privremeno) rat, ali nije uspostavljen mir, jer su srpskim agresorima za zločinačke zasluge odredili ''republičke'' granice koje se više nikada ne će moći povratiti na obalu rijeke Drine, koja je postavljena još u doba Rimskog carstva: na zapadni i istočni dio  u vrijeme Dioklecijana (284-305) koji je također pokrenuo upravno-teritorijalnu reorganizaciju nužnu obzirom na ogromne razmjere Carstva. U prvoj polovici 4. vijeka nastavlja se administrativno-teritorijalno organiziranje Carstva te su osnovane tri velike prefekture: prefektura istok; prefektura Ilirska, Italije te prefektura Galija.
Dakle, godine 396. Drina je postala granicom između dvaju dijelova Rimskog Carstva, ali samo na kratko vrijeme (41 godinu). Zapadnorimska carica Gala Placidija sklapa brak između svoga sina i kćeri istočnorimskog carstva, tom je prilikom carica ustupila čitav Ilirik Istočnom Rimskom Carstvu.

Tek nakon crkvenog raskola (1054.) Drina je postala apsolutna granica između katoličkog i pravoslavnog svijeta. Ponovo, nakon okupacije od Turaka, na Drini je sagrađena ''ćuprija'' zaslugom Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565.-1578. godine) - Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III. Dakle, početkom 16. stoljeća - Drina gubi svoje granično značenje Istoka i Zapada. Za vrijeme NDH ponovo je rijeka Drina bila granica Hrvatske i Srbije od 1941. do 1945. godine.

Za vrijeme obje Jugoslavije (Karađorđeve i Titove) također granica na Drini nije imalo očito važno značenje, izuzev - povijesno. Konačno, nakon Daytonskog sporazum, zapadno od Drine (49 % teritorija BiH) zacrtane su nove granice ''Republike Srpske'' (Srbija s obje strane Drine) s potpisom 14. 12. 1995. Daytonskog mirovnog sporazuma u Parizu, kojim je prema dogovoru 21. 11. 1995. u Daytonu (SAD) i prekinut rat u BiH. Ali, Bošnjaci se stalno pozivaju na Osmanlije iz 1463. godine, koje  su navodno oni pozvali u BiH!!!

Bosnu nisu okupirali Turci !?

Naime, ''većinski narod je odlučio da pristupi Osmanskom Carstvu''!? Bošnjaci hoće reći da su ''imali prave razloge'' za dolazak Turaka (osmanlija) u Bosnu 1463. godine, bio im je povod pape Pio II. koji je u lipnju 1459. sazvao skup svih katoličkih kraljeva, kardinala i biskupa u Mantovi u Italiji, na tom skupu njemu je bio glavni cilj animirati i pripremiti vojsku i stati na čelo kršćanske-katoličke vojske koja je, njemu i njegovim kardinalima, trebala istrijebiti tu 'herezu', one koji su opoganili narod u Hrvatskoj i Bosni. Ako se uzme vrijeme njegovog animiranja 1459. u Bosni su bili većinski narod Bošnjaci (sic!) i sami sa sobom.'' (bošnjački forum, 13.01.2012.)

Nakon gore objavljenog članka bilo je dosta komentara, u kojima su iznesene povijesne činjenice, među ostalim izdvajamo: ''Povijest tzv. Bošnjaka počinje 14. prosinca 1995. kad se prvi put spominju u nekoj međunarodnoj deklaraciji (Daytonskom sporazumu). Još na zadnjem popisu stanovnika BiH nitko se nije izjasnio kao Bošnjak. (!?) Apsurd je to što neki govore o Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, koji je završen prije 50 godina nego što je izmišljen tzv. bošnjački narod - 1995. godine.'' (bp)

Muslimani koji se danas izjašnjavaju - Bošnjancima, kao da im nije uopće stalo do Istočne polovice Bosne i Hercegovine, koja je samo formalno u federaciji BiH, i koju će Milorad Dodik ''sjediniti'' sa majčicom  Srbijom - kad za to bude prilika. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već imaju razrađen plan Velike Srbije. Dočim, Bošnjaci su sve svoje političko-fašističke i šovinističke snage, i veze u svijetu, usredotočili za istrebljenje hrvatskog naroda i katoličke vjere iz tzv. Federacije BiH, odnosno druge polovice BiH.

Mediji bošnjačkih i hrvatskih informacijskih služba na veliko su pisali u jesen 2019. godine o deklaraciji vladajuće SDA-a gdje je jasno proklamiran cilj unitarne BiH. U deklaraciji se zagovara načelo - jedan čovjek - jedan glas, jedan bosanski identitet, jedan bosanski jezik, jedan vrhovni sud, jedna policija. Cilj je, dakle nedvojbeno unitarna BiH u koji bi afirmacija tzv. bosanskoga identiteta u ''bošnjački narod'' bila  privilegirana. Naravno, s unitarizacijom se podrazumijeva ukidanje entiteta i županija, jer u drugačijoj perspektivi višebošnjački koncept aspirira na cijelu BiH. Ovo nije samo plan SDA-a nego o tome postoji konsenzus cjelokupne bošnjačke političke klike.

Za ostvarenje svojih ciljeva bošnjačko Sarajevo spremno je i  dalje primijeniti čak i nasilje. Izetbegović je svojedobno iznio definitivni plan: ''Hrvati imaju previše prava i ako ovako nastave, za dvije će se godine probosanske snage organizirati, ne će imati ni ovo danas što imaju, razbit ćemo ovakve partitete... Ne mogu Hrvati imati isto kao i mi kojih ima četiri puta više... Ako bude potrebno, imamo i prijatelje iz Europe i islamskih zemalja, ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba...'' (?)

I mi imamo konje za trku!

Često se s ovim podnaslovom izričito želi reći neprijatelju, da i potencijalne žrtve imaju određenu snagu braniti se - i obraniti od najezde dušmana.
Primjera radi, u nedavnom Domovinskom ratu hrvatski je narod, ne samo pobijedio neprijatelje - krajišničke četnike, četnike iz Srbije i Crne Gore i JNA-a, treću vojnu silu u Europi, koji su (''kao zečevi pobjegli'' - Slobo) te oslobodili okupirani teritorij tzv. Republike Srpske Krajine. Potrebno je naglasiti, da je prije agresije Hrvatskoj oduzeta civilna zaštita, odnosno Hrvatska je bila razoružana, također u vrijeme agresije UN uvodi embargo na oružje, a Hrvatska nije imala ni vanjskih saveznika, jer njima je odgovarala Jugoslavija.

I mi želimo reći Izetbegoviću i Bošnjacima: ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba! Muslimanskom pučanstvu u BiH nije više potreban novi pokolj, nova Srebrenica, jer ima i previše grobnica (mezarluci), također i veliki broj onih za čije se kosti još i ne zna u kojim su jamama na vječnom počivalištu.
S druge strane, ne može se zaboraviti da je tzv. Armija Bosne i Hercegovine počinila velike zločina - masakr  hrvatskog naroda u BiH; opljačkali što su mogli a potom kuće i ostalo zapalili. Čak je više zla i štete učinila ''Armija BiH'' od masovnih zločina koje su počinili četnici i JNA nad hrvatskim pučanstvom u BiH, još nisu ni pronađene sve jame i masovne grobnice u kojima su kosti hrvatskih svećenika, zarobljenika i mještana gdje su cijela sela opustošena.

Nažalost, Sarajevo ima istu ideologiju koju su imali Srbi u Jugoslaviji: ''Po uzoru na velikosrpsku doktrinu, po kojoj je svakom Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva, tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implicirati osjećaj krivnje zbog kojeg bi se trebali ispričavati na svakom koraku...
- Riječ je o metodama specijalnog rata koji je poznat u svijetu, a u BiH ga manje-više neuvijeno uglavnom promovira političko Sarajevo... predstavljajući se kao strana koja u posljednjem ratu nije činila masovne zločine, nego tek 'izolirane' incidente. Nisu izolirani zločini - Grbavica, Uzdol, Doljani, 100-tinjak kilometara od Sarajeva do Mostara doslovno je etnički očišćeno od Hrvata cijelim tokom rijeke Neretve. Bez za UZP ili sustavne zločine i progone...'' (Davor Dijanović, večernji.ba, 07.07.2022.)

Ako Izetbegovićevi radikalni Bošnjaci temelje nacionalnu ideologiju na bošnjakom terorizmu u BiH; ako Vučićevi četnici u Srbiji i BiH crtaju novu kartu  ''Velike Srbije'', a sve s ciljem - istrebljivanja hrvatskog naroda iz Herceg-Bosne, onda Hrvati iz RH, BiH i iseljeništva trebaju spremiti Ustaše da obrane svoja ognjišta. Alea iacta est!

Naime, Bošnjaci su toliko obmanjeni idejom ''Velike Srbije'' pa sanjaju o velikoj - Islamskoj državi na Balkanu, u kojoj bi se našla Albanija, Kosovo, Sandžak i BiH. Prije svega, takav koncept države s islamskom konotacijom nje ostvarljiv u kršćanskoj Europi, s tim više što se u praksi pokazalo da je terorizam ukorijenjen u islamizmu.

Muslimanima u BiH se nameće - Bošnjaštvo

Zapravo, u BiH živi oko 40 % muslimana/Muslimana koji imaju hrvatsko državljanstvo; u Hrvatskoj živi veliki broj muslimana (62.977, od čega se 9.647 izjašnjava Hrvatima (popis stanovništva 2011.), koji su starosjedioci ili su izbjeglice za vrijeme rata, kojima je Sarajevska čaršija nametnula naziv: ''Bošnjačka nacionalna manjina u Hrvatskoj''. Poznata je činjenica da su hoteli u Makarskoj i diljem Jadranskog mora bili za vrijeme rata nastanjeni izbjeglicama iz BiH. Nakon rata neke izbjeglice su se vratili doma, a drugi su ostali u Hrvatskoj.

Bošnjaci su, vjerski ili nacionalno, najveći neprijatelj kršćanstva, a pošto je hrvatski narod poznat kao Antemurale Christianitis što predstavlja veliku prepreku za islamizaciju Europe.
''Glasnogovornici tog okupatora i agresora tutnjaju o toj krvavoj prošlosti, radeći sve da ona bude i sadašnjost i postane trajna budućnost. A Bosna i Hercegovina nestaje u izdaji i veleizdaji Bošnjaka muslimana kao amanet Turskoj i Turčinu. Nastaje u zahuktanom procesu poturčenje, ne samo vlastitog bošnjačkog naroda, već i u ponovnom prisilnom poturčenju nemuslimana, a u nastavku istog onog konfesiocida kakav je provodila i provela, još uvijek za taj zločin genocida nekažnjena, Turska.

- Proces poturčenja bošnjačka strana pokušava nametnuti muslimanima kao pravilo domoljublja. Sve izvan tih okvira ocjenjuje se kao antibošnjačko, antimuslimansko i protiv Bosne i Hercegovine. Čudno bošnjačko domoljublje, čudna Bosna i Hercegovina, čudna sadašnjost, u kojoj se ne vide nikakvi putovi u budućnost. No izdana zemlja, ostavljena u amanet okupatoru koji joj je izbriso svaki njen europski i kršćanski trag u polutisućnom danku u krvi, i ne može imati budućnost.''
https://www.hrvatski-fokus.hr/2018/10/18214

''Bosanski jezik'' je novi  oblik - terorizma

Najprovokativniji ''dokument'' je Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku 29. travnja 2016. Naime, ''Riječ je o političkom udaru u same temelje Ustava Bosne i Hercegovine. Pod tobožnjem skrbi za očuvanje imena bosanskog jezika otvoreno je iskazna teritorijalna pretenzija prema prostoru neretvanske doline, koji bi u budućem preustroju BiH postala teritorijalnom okosnicom trećeg, hrvatskog entiteta, a na kojem većinom žive Hrvati kao ustavni konstitutivni narod s pravom na slobodnu uporabu hrvatskog jezika, iznio je Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske HAZU i HKD-a Napredak u Mostaru. Bosanska lingvistička akademija u Stocu, matični odbor Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod'' u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta ''Džemal Bijedić'' u Mostaru 29. travnja 2016. donijeli su javni proglas: Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku. Na osnovu sadržanog teksta sastavljena od niza povijesnih neistina i lingvističkih netočnosti, fra Andrija je iznio povijesne činjenice u sedam točaka. Potom je iznio lingvističke činjenice o 'bosanskom jeziku' u osam točaka.

- Prisjećajući se upozorenje popa Martinca iz vremena Krbavske bitke 1493. kako Turci 'nalegoše na jezik hrvatski' ovim odgovorom na Deklaraciju posvješćujem da je u Hercegovini teško bilo Hrvat biti, te upravljam navedene primjedbe cjelokupnoj javnosti da se osvijesti pred novim napadom. Zašto je jedini način, piše Domagoj Tolić, 'da se Hrvati izbore za svoju federalnu jedinicu. Sve drugo je srljanje u maglu iz koje izlazi jedino vode izvan zemlje u kojoj su rođeni.''
https://hkm.hr/feljton/turci-nalegose-na-jazik-hrvacki-zapis-popa-martinca

Koga uopće zanima istina o ''nacionalnoj'' pojavi bošnjaštva muslimanskog pučanstva u BiH, taj treba pročitati odgovor fra Andrije na neistinu '' bosanskog jezika'' gdje se u Bečkom književno dogovoru 1850. ne spominje ni Bosanski, ni Bošnjački jezik. Spominje se  jedan narod, jedan jezik i jedna književnost.'' (www.hkd-napredak-mostar.ba i www. hazu.ba Mostar. (07-06-2022.) Ne sus Minervam!/ Neka svinja ne podučava Minervu (u starorimskoj mitologiji - boginju mudrosti),

U većinskom bošnjačkom dijelu BiH nastavlja se kampanja uništavanja hrvatskih identitetskih obilježja.Ovog puta ponovno su na meti hrvatske zastave istaknute na katoličkim grobljima u župi Jelah kod Tešnja. tako su nedavno u prije nekoliko mjeseci u Sarajevu uništeni vijenci postavljeni u spomen na pale branitelje HVO-a. Prije nekoliko mjeseci u Varešu je također strgnuta zastava hrvatskog naroda u BiH koja je bila postavljena pred mjesnom crkvom. Prije nešto više od godinu dana u Općinskom vijeću Bugojna hrvatskim je pak vijećnicima osporeno pravo govoriti hrvatskim jezikom te poručeno da ''idu u Hrvatsku''. o čemu je pisano u priopćenju večernjeg.ba i dnevno.ba.
''Navedeni incidenti dio su ili posljedice šire protuhrvatske kampanje koja se godinama provodi u bošnjačkoj političkoj javnosti a koja za cilj ima osporiti Hrvatima konzumiranje političkih prava koje im pripadaju kao konstitutivnom (ustavnopravnom i državotvornom) narodu Bosne i Hercegovine.''
https://www.dnevnik.ba/vijesti/ponovno-unistena-hrvatska-zastava-u-jelahu-kod-tesnja-2637361
Čestiti Hrvati muslimanske vjeroispovijesti su se borili za svoju domovinu koju su oni smatrali Hrvatskom, ginuli za nju i svoje živote dali za nju. Današnji muslimani Bosne i Hercegovine su zavedeni protiv svoje braće Hrvata katolika isto kao što su to bili za vrijeme titovine, Hrvata koji su se iz političkih razloga borili protiv svoje domovine Hrvatske. To se danas provodi u hrvatskoj BiH zahvaljujući ponajviše onoj izreki: Kakav otac, takav kotac, tj. kakav je bio YU Alija Izetbegović, takav je sada njegov sin Bekir. S ovom pribilješkom poslao mi je Mile Boban, uz dvije fotografije, - listu vojnih časnika, članova Vlade NDH, diplomatskih predstavnika, povjerenih visokih upravnih službenika, koju je sastavio Petar Vulić - donosimo u cijelosti:

Hrvati muslimani u vladi i vojsci NDH
Potpredsjednik vlade HDH dr. Osman Kulenović, kasnije dr. Džafer Kulenović; prvi doglavnik Ademaga Mešić sa dva pomoćnika prof. Hakija Hadžić i prof. Alija Šuljak; četiri ministra u vladi: dr. Mehmed Alajbegović, Hilmija Bešlagić i zagrebački muftija Ismet efendija Muftić;
Potpredsjednik Sabora Ismet beg Gavrankapetanović; potpredsjednik hrvatske državne banke ing. Junuz Mehmedagić.
Diplomatski predstavnici NDH bili su: prof. Salih Baljić i prof. Hakija Hadžić. Visoki upravni službenici, povjerenici, stožernici i drugi dužnosnici bili su: Rasim Kršlak, Ragib Čapljić, Derviš Omerović, Hasan Čustović, Muhamed Hadžibaščaušević, Agim Ugljen, dr. Avdo Ferizbegović, Šefkija Balić, dr. Bahrija Kadić, Hilmija Ljutić i niz drugi.
Hrvatski domobranski general Junuz Ajanović (obješen u Beogradu s 38 generala i časnika); general Muharem Hromić (mučeni obješen 45.); pukovnik Osman Čengić, zapovjednik konjičkog sklopa u Sarajevu (obješen); Pukovnik Hasan Torić, zapovjednik B. Luke (nestao u koloni smrti); pukovnik Ismet ef. Muftić, vojni muftija HOS- (obješen na ulaznim vratima džamije u Zagrebu) Pukovnik Salik Alikadić, zapovjednik pješačke pukovnije (poginuo na Ozrenu); pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik 12. ustaškog zdruga i zamjenik zapovjednika 12. divizije (samoubojstvo u Austriji uz posljednje riječi ''Nema više NDH, nema ni tebe Avdaga), pukovnik Ibrahim vitez Pirić-Pjanić, zamjenik zapovjednika  12. ustaškog zdruga; pukovnik Husein beg Bišćević, zapovjednik 4. puka i zamjenik 13. dobrovoljačke divizije (nestao u kolonama smrti); pukovnik Šemso Hasandedić, zapovjednik grada Sarajeva (obješen 45.); pukovnik Muharem Aganović, zapovjednik oružničkog krila za Istočnu Bosnu (zarobljen, osuđen na 18 godina, umoren u zatvoru); pukovnik Šemso Hajrović, sudac vojnog suda (obješen u Mostaru); pukovnik Mehmed Riđanović, liječnik (nestao u kolonama smrti). Dopukovnici: Akif Hadžić, Muhamed Hadžiefendić, Mahir Topčić, Sirija Hodžić, Ferid Cerić, Adnan Demić, Hasan Saršđević. Bojovnici: Nadžib Tafro, Ahmed Cerić, Tahir Alagić, Idriz Delić, Hasan Ćatović, Hasan Saračić, Osmanagić. Prvi zapovjednik Crne Legije bio je Bećir Lokmić.

Hrvati opet uzmiču u Mostaru

Nakon uništene i opljačkane Hercegovačke banke bošnjački ekstremisti vršili su pritisak na gradonačelnika u Mostaru da ukloni imena  ulicama koje imaju ustaška nazive. Gradsko vijeće Mostara izmijenilo je (7.14.2022.) nazive ulica koje su nosile imena ustaških časnika i ministara, a ostao je Tito i njegova ćuprija!? Ovim će Ulica Mile Budaka biti Alekse Šantića, a Ulica Vokića i Lorkovića bit će Ulica Tina Ujevića. Ulica Rafaela Bobana mijenja fra Ljudevit Lasta, zatim će Ulica Đure Spuževića zamijeniti Ico Voljevica, umjesto Ulice Jure Fancetića bit će Humska ulica. dok će Ulica Ive Zelenike mijenjati naziv Ciglana.
Da li su u Istočnom dijelu grada Mostara izmijenjena nazive ulica koje imaju imena zločinaca Alije Izetbegovića, Safera Halilovića, Rasima Delića, Jovana Divjaka, Stjepan Šibela, Mustafe Hajrudinovića, Atifa Durakovića, Mustafe Drekovića, Mustafe Polutaka, Mehmeda Alagića; Imena čelnika Mudžahedina i Al'ka'da?

Uz velike poteškoće političkog usuglašavanja bošnjački i hrvatski politički čimbenika, zaboravljaju se vitalna životna pitanja zbog kojih mladi ljudi odlaze u europske i prekomorske zemlje tražeći bolju budućnost. Za šesto godina BiH napustilo je više od pola milijuna ljudi; BiH u 2021. godini napustilo je grad veličine Banjaluke. (Radio Slobodna Europa)

Hrvatski iseljenički kongres je jedan od odgovora na težak položaj hrvatskog naroda u BiH koji je održan na Sveučilištu u Mostaru od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. gdje je predstavljeno 150 izlagača i više od 200 sudionika. Kongres je bio u fokusu domaće i svjetske javnosti, te je bilo za očekivati da će probuditi duhove u BiH, da sva tri konstitutivna naroda izaberu svoje predstavnike na sljedećim izborima. Zabrinjavajući je stupanj depopulacije, sela i gradovi se prazne. U 500 sela BiH ne živi nitko, a u 1500 manje od 10 ljudi, 804 mjesta bez djece - pitanje je hoće li se  određene regije uopće moći popraviti od depopulacije.
https://www.vecernji.ba/vijesti/u-500-sela-u-bih-nitko-ne-zivi-a-u-1500-manje-od-10-osoba-804-mjesta-su-bez-djece-1592055

Otvaranje Pelješkog mosta još je jedan novi udarac bošnjacima u BiH (posebice poturici Komšiću), koji je spremao tužbu za ''blokadu gradnje Pelješkog mosta na ''bošnjačkom Jadrana''!). Velika je zabrinutost građana u Neumu, koji su najviše imali koristi od turista koji su putovali u Dubrovnik, jer sada neće trebati prelaziti iz granice u granicu, nego mogu direktno preko mosta u Dubrovnik.

Bosna i Hercegovina nije - država

Bosna i Hercegovina nije država, nego Protektorat, u kojem je svaki Visoki predstavnik ostavio prljave tragove s velikim posljedicama, a najviše žrtve su bosanskohercegovački Hrvati: Carl Bildt (1995.-1997.), Carlos Westendorp (1997.-1999.), Wolfgang Petritsch (1999. - 2002.) Christian Schwarz-Schilling (2004. - 2007.), Miroslav Lajčak (2007. - 2021.) Christian Schmidt 2021. ?)  Nijedan od predšasnika Christiana Schmidta nije mogao riješiti, nije bilo izgleda da će i on uspjeti, jer već mu se prijete smrću ako uspostavi promjenu Izbornog zakona.

Izetbegović upozorio je Schmidta: Prisilit će nas da radimo neke stvari koje nikada nismo radili. (sic!) ''Prvo nisam mogao vjerovati da će zaista biti spreman napraviti takve stvari. Uputio sam tada poruku da je moja preporuka da se u to ne upušta jer je to političko minsko polje koje može naštetiti Federaciji ako to napravi. Kazao je Izetbegović kako mu je drago što se brojne političke stranke u ponedjeljak u 19 sati okupljaju ispred zgrade OHR-a što vidi kao zajedničko djelovanje koje je veoma potrebno.''

Bakir Izetbegović je održao u (25.07.2022.) press konferenciju gdje je govorio o analizi  koju je pravni tim SDA napravio na osnovu 'non paper' izmjena izbornog zakona koje će navodno nametnuti visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
''Ja sam Željku Komšiću predložio u petak ovakvu stvar, ali možemo i ovako. Ići ćemo zajednički da se ova stvar zaustavi. Mislim da će nas prisiliti da radimo neke stvari koje nikad nismo radili...kad napravite mehanizme koji nisu fer koji rade  još jednu luđačku košulju, nadam se da nećemo biti dovedeni u tu poziciju'', objasnio je Izetbegović. Ovo je čista hipokrizija! Željko Komšić predstavlja hrvatski narod toliko koliko Bakir Izetbegović predstavlja Crkvu Hrvata u BiH.
Veleposlanik SAD-a u BiH  izrazio je zgražanje izjavom predsjednika  SDA Bakira Izetbegovića koji je zaprijetio nasiljem i ratom, rekavši kako postoje planovi za ''ne daj Bože scenarij'' U priopćenju američki veleposlanik je među ostalim rekao: ''Prije 30 godina građani ove zemlje preživjeli su brutalni rat. U 2022. godini zaslužuju bolje od čelnika koji ih pozivaju na  nacionalne podjele i potiču nacionalne napetosti.

Zar stvarno Izetbegović i njegove bošnjačke poturice misle da je hrvatski narod malouman, kao i međunarodni predstavnici, kojima se može ponuditi-Bosanski grb! Visoki predstavnik Christian Schmidt nije se uplašio prosvjeda, nacistički prozivka i prijetnja bošnjački huligana, kolji su se na poziv Izetbegovića okupili pred njegovim uredom u Sarajevu (27. srpnja 2022.) i izvikivali kojekakve uvrede nacističkih sadržaja. Unatoč svemu tome, Schmidt je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona u BiH.
''Nema prvostepeni i drugostepenih građana u BiH, ovdje žive tri konstitutivna naroda. Danas nalažem i donosim paket transparentnosti koji garantira slobodnu i fer kampanju i izbore. Ne dopuštam ratnohuškačku retoriku. Ova zemlja se sastoji od tri naroda koja odlučuju o sebi, ponekad imam utisak da neki drugi odgovorni ljudi misle da oni mogu tek tako govoriti u ime naroda.'' naglasio je Schmidt. Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je neke izmjene Izbornog zakona u BiH. Aleluja!

Zaključna misao

Za ovaj osvrti izabrali smo gosta - Miljenka Karačića (Gornji Crnač 11. kolovoza 1958.) hrvatski je novinar iz Bosne i Hercegovine. Gimnaziju je završio u Širokom Brijegu, a Ekonomski fakultet u Mostaru. Novinarstvom se počeo baviti još kao student 1979. godine kao suradnik zagrebačkih Sportskih novosti. Osim Sportskih novosti surađivao je i sa zagrebačkim Večernjim listom, SN revijom, Obzorom i Hrvatskom košarkom, sarajevskim Oslobođenjem i Večernjim novinama, mostarskom Slobodom, Hercegovačkim tjednikom, banjalučkim Nezavisnim novinama, te beogradskim Tempom, što samo govori o širini, koju obuhvaća u svom novinarskom radu. Da ne spominjemo odličja i priznanja koje je dobio, te brojne knjige i filmovi kojim je autor. Donosimo tek nekoliko odgovora na pitanja Nikole Šimića Tonina.

Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna!

Pitanje: S ove strane granice oči su uprte u BiH. Bosanski lonac opet kuha. BiH je bure baruta. Zona mira niti ne sluti. Koliko sam pretjerao u svojim zaključcima?

Odgovor: Moj dojam je da ljudi još uvijek ne znaju dovoljno o Bosni i Hercegovini, poglavito u njezinu Dejtonskom uređenju, bez obzira na to što u Bosni i Hercegovini žive Hrvati koji su konstitutivni narod formalno - pravno, no u suštini daleko od ravnopravnosti s druga dva naroda i bez obzira na to što značajan postotak današnji stanovnika Republike Hrvatske vuče korijenje iz BiH ili su rodbinski vezani s ljudima s ovu stranu granice. Složne političke odnose koji su plod Dejtonskog sporazuma pogotovo ne razumiju stranci, a njihov utjecaj na aktualne odnose u BiH još uvijek je velik. Naravno, sve je to teško razumjeti i običnim ljudima u BiH, koji pokušavaju živjeti od svoga rada i voditi se u životu logikom zdravog razuma. Međutim, ne kaže se bez razloga gdje prestaje logika, tu počinje Bosna. Eto i taj naziv države jedan je od prijepora. Bosna je samo jedna pokrajina u državnoj zajednici Bosne i Hercegovine. Za službeni naziv države koji je Bosnu i Hercegovinu stranci obično kažu Bosna., sve češće i Bošnjaci, što svakako smeta Hrvatima. Na tim običnim na prvi pogled bezazlenim sitnicama pokušava se zatrti identitet ne samo Hrvata, nego i Srba, pa ih se naziva bosanskim Hrvatima ili bosanskim Srbima, ili čak Bosancima, ponegdje i Bosancima i Hercegovcima. To je isto tako da Hrvate u Osijeku nazivate slavonskim Hrvatima, a u Splitu dalmatinskim Hrvatima, a da ne kažemo da je regionalnu odrednicu Slavonac koristite kao nacionalnu odrednicu.

Pitanje: Kako bošnjačka politika generira podjele?
Odgovor: Bošnjačka politika svojim postupcima i težnjom za dominaciju nad druga dva naroda iritira Hrvate i Srbe ili da budem precizniji Hrvate i Srbe koji su svjesni da neće tako lako doći do nove promjene granica u Europi i koji imaju istinsku volju i želju da grade Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku, održivu državu koja bi jednog dana postala članica Europske unije. Bošnjačka politika busa se ekskluzivnim pravom na Bosnu i Hercegovinu i pri tome se pokušava prebrisati blisku povijest. Upornim prešućivanjem povijesnih činjenica pokušavaju se novi naraštaji uvjeriti da je samo Armija BiH branila Bosnu i Hercegovinu. a da je Hrvatsko vijeće obrane koja je organizirano u općinama gdje su Hrvati bili u većini prvo stalo u obranu svojih mjesta kad su bivša JNA i Srpske paravojne snage izvršili agresiju na BiH, tadašnji lider SDA Alija Izetbegović javno je govorio da to ''nije njihov rat'' bilo agresor. Ratni zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH minoriziraju se i pripisuju pojedincima, dok se ratni zločini HVO-a poistovjećuju s ''udruženim zločinačkim pothvatom''. U takvim odnosima teško prolazi istinski dijalog. Uostalom, vidimo na primjeru Hrvatske da još nije završen ni Drugi svjetski rat, a kamo li Domovinski. Još uvijek riječ povjesničara se ne sluša, a u BiH sve slično, samo pomnoženo s tri istine.

Pitanje: Do kad će se trpiti da nam Bošnjaci biraju članove Predsjedništva. Lijeve političke opcije u BiH do kraja su raskrinkale Komšića kao i Izetbegovića Sejdu Bajramovića i odrekli ga se, tako je i san o Građanskoj BiH ogoljen do kraja.
Odgovor: Dok god Izborni zakon dopušta takvu praksu ona se neće promijeniti. Drugim riječima, dok se ne bude poštivale odluke ili presude Ustavnog suda o Bosni i Hercegovini se ne može govoriti o pravnoj državi, niti o državi u kojoj se poštuju ljudska prava. Ustavni sud BiH jasno je ukinuo neke odredbe Izbornog zakona. Ta presuda nije provedena u djelo i zato je Željko Komšić mogao treći put biti biran za člana Predsjedništva BiH, premda velika većina Hrvata nije glasovala za njega. Nije tu jedini problem Željko Komšić. Vi danas imate u Domu naroda Skupštinu Federacije BiH dojučerašnje Bošnjake koju su se pred izbore izjasnili kao Hrvati i u Domu naroda federalnog parlamenta su u Klubu Hrvata, kao predstavnici županija ili kantona na u kojima ne živi ni stotinu Hrvata. Došli su tamo s liste bošnjačkih nacionalnih stranaka. Zapravo je svejedno jesu li iz nacionalnih ili građanskih jer i jedni i drugi sebe nazivaju probosanskim strankama, premda su u suštini probošnjačke. Nije problem čak ni u nelogičnosti u zakonu. Već je problem pomanjkanje gradnje iskrenih odnosa. Veliki broj uglednih bošnjačkih intelektualca, primjerice Šaćir Filandra osuđuje takvo ponašanje bošnjačkog političkog vrha. Jednostavno, oni su svjesni da nije moralno birati predstavnike svojim susjedima protivno njihovoj volji. Što to u praksi znači osjetilo je političko vodstvo u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kad im je SNSD izabrao potpredsjednika NSRS iz redova bošnjačkog naroda kojeg nisu birali Bošnjaci. Nisu međutim, bili glasni iz Sarajeva jer ih je Komšić - spustio do zemlje.'' Jadan narod koji plaća porez, gdje jedni varaju jer im je u naravi, drugi varaju jer su bili prevareni.

Ovaj hvale vrijedan razgovor objavljen prvo na portali hercegovina.in, 7. svibnja 2020. iz kojeg sam, zbog ograničenog prostora na hrvatskim portalima, uzeo samo tri pitanja s odgovorima na njih, od ukupnih četrnaest (14) pitanja i odgovora. Preporučujem Hrvatima u BiH, također i čitateljstvu u Hrvatskoj i iseljeništvu, ako ih barem malo zanima zabrinjavajuće stanje hrvatskog naroda u BiH - da pročitaju cijeli sadržaj.
http://hrsvijet.net/index.php/magazin/13-tv/57408-miljenko-karacic-gdje-prestaje-logika-tu-pocinje-bosna
Nikad nisam uspio kad sam govorio s najmanjom sumnjom u zapregu. Čovjek mora uvijek biti na oprezu, ako želi pokrenuti um. - Sv. Vicent de Paul.

 
 

Gas iz dijaspore

ČIJA JE DRŽAVA – LIJEPA NAŠA?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
29. lipnja 2022. u 18.15 sati

PIŠE: Rudi Tomić

TORONTO - ''Izgleda da to mnoge ne zanima, ne shvaćaju da je država najviši oblik, uređenje, življenja jednog naroda, bez toga mi nismo nitko i ništa.''- S. Asić
Mnogi su mišljenja da je odstranjivanje od hrvatskog suvereniteta počelo kad je Dražen Budiša doveo Ivicu Račana na vlast (2000-2003), što je zapravo imalo jugoslavensko-komunističku rekonkvistu, vjerojatno je najpogubniji događaj u hrvatskoj politici od raspada komunizma do danas.

Arapska je poslovica: ''Kakvi ste vi, takvi će vam biti i vladari.'' Letimičan pregled hrvatskih vladara, koji su bili birani na slobodnim izborima, očito karakterizira - hrvatski narod:
U kategoriji pogubnih događaja za Hrvatsku među najgorima, možda i najgori, je pojava Stipe Mesića, bivši član Predsjedništva Jugoslavije, glasnogovornika u Saboru (1992-1994.), predsjednik Vlade (1990.) te predsjednik RH i to u dva termina (2000-2010). Među ostalim, Mesić je bio cinker, tajni svjedok na Haškom sudu protiv hrvatskih generala, te one koje sud nije dugoročno utamničio, on ih je umirovio. ''Mesić je jedan od najgorih štetočina u modernoj hrvatskoj povijesti.''(Bulj, večernji.hr)
Mesić se također udružio sa islamistima u BiH protiv bosanskohercegovačkih Hrvata samo zato što traže konstitutivnost i ravnopravnost naroda u BiH koja im je ozakonjena Daytonskim sporazumom. Za veleizdajničke djelatnosti dobio je velika priznanja od Bošnjačkih (islamskih) čelnika i počasni je građanin nekoliko gradova u Bosni.
Ne samo što je veleizdajnik nego Mesić je i lopov, kojem su 90-ih australski Hrvati dali 150.000 dolara za obranu, za oružje, za pomoć braniteljima i izbjeglicama. Nu, Mesić je svotu umanjio na 50.000, ali da se je taj ček u metežu prije njegova dolaska negdje zametnuo.
Nažalost Mesić je i danas aktivan u antihrvatskoj politici, posebice ako je u pitanju hrvatska državotvornost, hrvatski branitelji, Hrvati u BiH i hrvatska dijaspora, a trn mu je u oko - ZDS. Male si tibi! (Zlo će ga snaći!)
Na ''svečanoj akademiji'' 6. lipnja 2022. koja je održana  u Bedekovčini povodom 80. obljetnice osnivanja prve zagorske partizanske čete i prvog zagorskog partizanskog odreda, gdje je bivši predsjednik RH Mesić ukazao na probleme i propuste, kao i krivce da je zapostavljena - ''istina o partizanima'':
- Danas živimo u vremenu kad se pokušava prekrojiti povijest, kad se laže uz podršku vlasti. Štampaju se knjige koje nemaju nikakvog osnova- spomenuvši pri tome slučaj Jasenovca, o kojemu se, kaže, rade lažna istraživanja i objavljuju radovi koje financira Vlada, a kojima je za cilj umanjiti zločine i pronaći dokaze da je Jasenovac radio i nakon oslobođenja, hrvatska vlast uporno plaća te falsifikate'', rekao je Mesić.
Među ostalim, bivši i bivši predsjednik istaknuo je važnost školstva u promoviranju povijesnih istina, optuživši Crkvu da se umiješala u obrazovni sustav i zato mladi ne znaju istinu o partizanima? I nakon 80 godina od ''oslobođenja'' Mesić živi u zabludi. Mladi znaju istinu o zločinima partizana i komunista, jer nema hrvatske obitelji u kojoj nije ubijen barem jedan član, a u mnogim obiteljima i nekoliko članova.
Na ''svečanoj" akademiji u Bedekovčini, došao je i župan Željko Kolar, koji je pozdravio okupljane s pozdravom ''drugovi i drugarice, zdravo''. Potom je nastavio: ''Neki vele, da smo mi Zagorci kasnili u antifašističkoj borbi, ali ne samo da nismo kasnili, nego smo je vodili. Vodili smo je u obliku vođe antifašističkog pokreta, voljenog i neponovljenog Josipa Broza Tita.'' Budale su gluplje nego što izgledaju!

Naravno u kategoriji veleizdaja veliki konkurent je Ivo Sanader koji je 2003. doveo Milorada Pupovca (vođu četnika u RH) u vlast, koji već dva desetljeća drži državno kormilo u ruci i svakom je premijeru uzor.

Među veleizdajnicima nalazi se i Jadranka Kosor (Vlaisavljević), koja je otvorila put Sloveniji u EU, ostavivši neriješena pitanja hrvatsko-slovenske granice, za kasniji dogovor!? Sporna pitanja granice nisu ni danas, nakon 20 godina - riješena!

Ivo Josipović spada u posebnu kategoriju veleizdajnika: davao je tajne dokumente Srbima; izjavio je u Židovskom Knessetu: I ja sam dijete Titovih partizana. Dodavši, da se u Hrvatskoj kriju ustaške zmije. Eto, dogodilo se čudo (12. 06.2015.): zmija, fašistička, nacistička, ustaška progmizala je na Poljudu. U sred prenosa utakmice naših Vatrenih s Talijanima cijelom se svijetu na travnjaku, zbog rasističkog Poljuda, ukazala zmija. Prava, neobično savijena u kukasti križ. I svu su je vidjeli, i domoljubi i veleizdajice, i Hrvati i Talijani. Vidjeli su je i oni koji su mislili da je tek izmišljotina jednog veleizdajnika, priopćeno je u javnosti.

Kolinda Grabar Kitarović predsjednica RH (2015-2020.) imala je dobar početak: Izbacila je Tita s Pantovčaka, uključila se u euforiju s Vatrenima na svjetskom prvenstvu u Rusiji. U to vrijeme napisao sam - da je KGK hrvatska Margaret Thatcher! Nažalost, nije dugo trajalo. Najprije Predsjednica je rekla da je njezin djed bio partizan, kao da je to ''credential'' za dolazak na Pantovčak, jer su njezinih predšasnici bili u partizanima ili su djeca partizana. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je katastrofalno posrnula kad je pozvala četnika Aleksandra Vučića predsjednika Srbije u službeni posjet Hrvatskoj, koja je na desnom rukavu svog kaputa imala ušivenu riječ ''hrabrost'' (!?) na glagoljici. Nakon takvog velikog promašaja izgubila je povjerenje naroda, te njezin izbor za drugi mandat bio je veoma upitan.

U to vrijeme pojavila se ''nova nada'', poznati pjevač Miroslav Škoro, koji je utemeljio novu stranku - Domovinski pokret. Na predsjedničkim izborima došao je u prvi krug, makar i na zadnjem mjestu. Izašao je bez da uputi svoje članove i simpatizere, kojih je bio veliki broj, kome bi trebali dati svoj glas, on je, jednostavno, raspustio glasače bez ikakvih smjernica. Većina njih bili su razočarani i nisu htjeli izaći na birališta u drugom krugu, tako da je Zoran Milanović, nositelj liste SDP-a, i svih onih koji su bili protiv HDZ-a, pobijedio Kolindu Grabar Kitarović nositeljicu liste HDZ-a.

Zoran Milanović u konkurentnosti veleizdajnika ne zaostaje mnogo iza njegovih predšasnika. Politički analitičari misle da je Milanovićeva vlada bila jedna od najgorih vlada u RH. Dosta je samo naglasiti, da je formirao ''Kukuriku koaliciju'' sa svima koji su napustili Sabornicu kada je proglašena slobodna, samostalna i demokratska Republika Hrvatska; protivio se izručenju i suđenje (17. 10.2014.) Perkovića i Mustača u Njemačku. Zoran Milanović je iz inata zbog uklanjanja Tita, čim je došao na Pantovčak uklonio sve kipove i fotografije nacionalnih konotacija.
Međutim, mnogo toga što je Milanović zagovarao dok je bio predsjednik Vlade, sada izričito poriče i ukazuje Plenkoviću što su prioriteti strategije hrvatske samobitnosti i suvereniteta! Predsjednik RH vodi verbalni rat s predsjednikom vlade, kakvog se nije vidjelo u svijetu, iako su partizanska djeca i komunistički indoktrinirana.

Andrej Plenković, aktualni predsjednik HDZ-a i predsjednik hrvatsko-srpske/odnosno srpsko-hrvatske koalicije, ustoličio je četnikušu Anju Šimpragu za novu potpredsjednicu Vlade.
''Anja Šimpraga bit će dobar suradnik Plenkovića u Vladi'', ocijenio je u izjavi za Radio Slobodna Europa politički analitičar Jaroslav Pecnik. ''Ona će obavljati stvari kako Milorad Pupovac zamisli. Nema spora da je i Boris Milošević bio isti takav, ali je imao neko iskustvo i rezultate, tako da se to baš nije toliko vidjelo, dok će se to kod Šimprage više primijetiti. Ali to je njihov izbor, a ja joj samo mogu poželjeti da napravi upola kao Milošević, pa će biti dobro'', kazao je Pecnik.

Nova kulturna politika HDZ-a

U proračunu je 13milijuna i 603 tisuće kuna za Pupovčeve ''kulturne'' aktivnosti: ''Preko 50 milijuna kuna (deset puta više nego lani!). Od toga naravno najviše ide na račun Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća, tako će među ostalim Hrvati ponovo obilno financirati i tzv. samostalni (sic!) srpski tjednik Novosti s 4 milijuna kuna. U sklopu ovog tjednika objavljuje se i ''dodatak'' (kao što je primjerice drugi listovi objavljuju križaljke) s nazivom Privrednik, za što će hrvatska država izdvojiti još dodatnih 300.000 kuna, a za još jedan podlistak Nada – 200.000.'' O čemu je detaljno pisao Mladen Pavković (tjedno.hr).

Na drugoj strani, imamo predsjednika  Hrvatskog uljudbenog pokreta dr. Tomislava Draguna, urednika mjesečnika - Glasnika HUP, nakladnika oko 200 knjiga, koji nije dobio ni jedne lipe od ministrice Nine Obuljen Koržinek!? Međutim, NOK je na Saboru HDZ-a rekla ''da se zalaže za kulturu koja je uključiva i otvorena, koja je područje u kojem se susreću različitosti.'' Vjerojatno je to bila njezina motivacije davanja koncesije Srpskoj radio postaji u Hrvatskoj, kojoj će Pupovac biti glavni i odgovorni urednik, kao što je i u četničkim Novostima.

''Deklarirani vođa velikosrpske 'pete kolone' u Hrvatskoj zastupnik 'Samostalne demokratske srpske stranke' (SDSS) u Hrvatskom saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac u tekućoj pravosudnoj agresiji Beograda na četiri hrvatska pilota još je jednom dokazao da kao provjereni agent agresivne srbijanske politike iza koje naravno stoji predsjednik susjedne države Aleksandar Vučić ne bi smio biti u Hrvatskom saboru.
- Kao zastupnik Milorad Pupovac je prisegao 'svojom čašću da će dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da će se u svom radu držati Ustava i zakona poštivati pravni poredak te da će se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.
- U svojem višestrukom zastupničkom mandatu Milorad Pupovac je prije svega dokazao da uopće nema časti da se drži Ustava i da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Čak je ne naziva punim imenom govoreći o njoj kao 'ova zemlja', a svojim postupcima sustavno djeluje kao subverzivni agent četničke garniture u Beogradu s ciljem podrivanja ustavo-pravnog poretka Republike Hrvatske.
- Prije svega treba utvrditi da se Milorad Pupovac lažno predstavlja kao zastupnik cjelokupne srpske narodne manjine u Hrvatskoj, jer je za njega glasovalo svega 12 posto od ukupnog broja birača s te manjinske liste. Uz to treba napomenuti da se oko 10.000 hrvatskih Srba koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom borili protiv velikosrpske fašističke agresije uz podršku tzv. JNA. Pravu definiciju Milorada Pupovca dao je bivši predsjednik Ivo Josipović ocijenivši ga kao 'etnobiznismen'', a dopunio Zoran Milanović izjavom da je Milorad Pupovac 'beznačajan profiter, on nije Srbin, on je obični sitni lopov'. Miloradu Pupovcu tako lažni privilegirani položaj omogućili su prije svega Ivo Sanader Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, a sad brusselski sluga Andrej Plenković za kojeg je Pupovac rekao da je - suho zlato.'' (vjekoslav.krsnik2@inet.hr) 

Na sjednici Vijeća za elektroničke medije, 26. svibnja 2022. godine, jednoglasno je odlučeno - da se  srpskom Privredniku dodjeli koncesija za istoimenu radijsku postaju! Riječ je o istom Privredniku koji je organizirao skandaloznu tribinu na kojoj su Nobilo, Kosanović i Pupovčeve ekipe iz SNV-a opravdavali srbijansku optužnicu protiv četvorice hrvatskih pilota. Isti taj Privrednik bio je spreman platiti putne troškove od Banja Luke do Zagreba, bivšem Martićevom ''milicajcu'' Janku Velimiroviću, koji je u međuvremenu odustao!
U središtu informativnog programa Srpske radio postaje u RH ''Slušat ćemo muziku  neprolazne vrijednosti i zanemarene izvođače koje na drugim radio stanicama ne možemo čuti'', stoji u priopćenju.
''Mnogi su u Hrvatskoj zaljubljeni u srpske vulgarnosti. Kad se počela u Lijepoj Našoj širiti ta 'estetika provincijskog kupleraja ili zadimljene seoske birtije', jedan je znanac napisao: 'Ljudi koji su to slušali bili su prosti, vulgarni, i percipirani su jednostavno kao primitivci, a družiti se s njima i zalaziti u te rupčage, taj milje je uvijek bio kriminalni ili polukriminalni.'' (Milan Ivkošić, večernji.hr)

Dva četnika nastupaju u Trogiru

Voditelj kluba Havane (!) potvrdio je 6. lipnja 2022. godine kako će dvojica četnika slijedeći vikenda nastupiti u klubu, te objasnio kako su oni njegovi prijatelji. Na novinarski upit je li svjestan ideologije koje Đukić i Santana promiču, odgovorio je: ''Pa nije to ništa novo. Što to ima veze? Mene politika ne zanima.'' piše u 24sata. Teško je vjerovati da u Trogiru nije bilo nijednog ''ustaše'' koji bi četnike i klub Havanu proslavio u plamenu!
Četnici nisu mirovali ni za vrijeme ''srpskog vaskrsnuća'', nego su plakatima s četničkim znakovljem oblijepili ulice Knina. Dakle, da nema četnika u Vladi i Saboru u RH, ne bi oni u Kninu tako bili bahati!

Aleksandar Stanković (Aco) od 2000, godine urednik je i voditelj emisije ''Nedjeljom u 2'', koji po svom izboru dovodi provokativne goste iz Hrvatske i ''regiona'', koje u svojim pitanjima navlači na odgovore koji će izazvati reakciju u javnosti. Kad bismo objavili listu provokatora i neprijatelja s imenima, koje je ugostio Aco, to bi debela knjiga.
''Aco i Aleksandra obraćaju se naciji na Dan državnosti. I vrijeđaju zdrav mozak. O Bože, kamo ideš Hrvatska? Nakon Aleksandra, na red dolazi, Saša. I to Broz. Urbi et orbi javlja Hrvatima kako bi njezin djed, da je živ (a Bog zna možda i je), sam skinuo svoju ploču s najljepšeg zagrebačkog trga.
- E, Saša, koliko bi djedova bilo živo da se tvoj djed na vrijeme skinuo. Ali provjeri je li tvoj djed baš tvoj djed, jer znaš mučenice, ovaj puta Sava teče nizvodno baš svojim tokom, ili je tamo na Dedinju, neka druga lešina.
- Dvadeset peti je bio datum, a dvadeset i šesti rođendan, mili Bože sve je bilo dostojanstveno, grobove su okitili cvijećem, na javne zgrade i institucije izvjesili barjake hrvatske, bila je misa za Domovinu, došao je cijeli državni vrh, svi sklopili ruke i molili, baš je sve  bilo korektno, protokolarno, u službi tišine.
- Nije ni tu kraj, usred dana ukaže se Aleksandar I, sin oficira dobroćudne JNA, u našoj dnevnoj sobi, usred nedjeljnog objeda, obraća se naciji, jedva čitajući jedan tako umni tekst, s vjetrom u kosi i mržnjom u grudima...
- Govori danas nakon 26 godina, kao antifašistički proročki uhljeb, on koji nepodnošljivo lako živi i zarađuje za jednu emisiju tjedno, dva puta više nego netko za cijeli mjesec krvavog rada, u kojoj mu 7-8 uhljeba pomažu pljuvati po svemu što je hrvatsko i domoljubno. E moj narode, puče moj, što učini sebi.'' - Članice udruge ''Žene u Domovinskom ratu - Zadar. (maxportal.hr, 29. lipnja 2017.)

Kao da sve to izneseno nije dosta, na televizij N1 Hrvoje Klasić, gdje je stalni gost, povodom Dana oslobođenja Zagreba, koji se obilježava 8. svibnja, i Dana pobjede nad fašizmom, odnosno Dan Europe koji se obilježava dan kasnije, dolazi s novom spoznajom: ''Hrvatsku i HDZ osnovali su bivši partizani, komunisti i antifašisti''!?
Naime, Klasić iznosi ''povijesne nove činjenice'': ''Oslobođenje Zagreba je događaj, koji se obilježava u sjećanje na dan kad su partizanske jedinice ušle u Zagreb, i kojima se slavi slom Nezavisne Države Hrvatske (NDH).'' Nije to bilo ''oslobođenje'', nego masakr nevinog pučanstva, odnosno svih oni koji su zatečeni na ulicama u Zagrebu, o čem je detaljno pisao dr. Andrija Hebrang.
Povjesničar, odnosno - istoričar Klasić uvjerljivo tvrdi, da se stjecajem okolnosti, od 1990. stanje promijenilo za 180 stupnjeva: ''Sve vrijednosti koje su od 1945. prikazivane kao pozitivne, počinju se prikazivati kao negativne, unatoč činjenici da Hrvatsku i vodeću hrvatsku stranku (HDZ) osnivaju brojni bivši partizani, komunisti i antifašisti, koje je predvodio Franjo Tuđman.''

Nakon ovakvih događanja u Hrvatskoj nije nikakvo čudo, da se Srpski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin usuđuje reći: ''Ako postoji narod koji je nepogrješivo birao pogrešnu stranu povijesti, onda je to hrvatski, i ako postoji narod koji je Hrvate prevodio na pravu stranu povijesti onda je to srpski.'' Dakle, u Srbiji samo životinje nisu naučile lagati!

Dan antifašističke borbe: Konačno dosljedno obilježen

Povodom Dana  antifašističke borbe Grad Zagreb je građane u srijedu navečer (22. 06. 2022.) počastio besplatnim koncertom TBF-a na Trgu žrtava fašizma, s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem koji je, među ostalim naglasio: ''kako se nova gradska vlast ponosi antifašističkom borbom, a to bi trebao i cijeli hrvatski narod'', stoji u priopćenju.
No, to nije dovoljno. ''Suvremeni antifašizam iz naše perspektive nema cilj samo čuvati uspomene i istinu o antifašističkoj borbi nego se mora boriti za solidarnost, društvenu jednakost, za pravo LGBT zajednice, nacionalnih manjina, žena i izbjeglica. To je zadatak pred nama kao onima koji vjerujemo u antifašizam i antifašističku borbu'', rekao je Tomašević.
Tomašević se zahvalio Antifašističkoj ligi koja je ove skupove održavala godinama i koja se je i borila da se ovaj trg ponovo nazove Trg žrtava fašizma, ''jer je u zgradama oko njega bilo sjedište represivnog aparata tzv. NDH koja je ubijala svoje sugrađane samo zato što su drugačije mislili i što su bili druge vjere i nacionalnosti.''
Još k tome, Udružene (anti)fašiste zabavljali su orkestar iz Splita i Zagreba izvodeći  ''tradicionalne skladbe kojima su se podsjetili na tekovine narodnooslobodilačke borbe (NOB) i otpora fašizmu i ustaštvu.'' Čovjek ne može vjerovati svojim očima ovo što čita kako se zlobnici časte i hvale na svojim okupljanjima.

Nije NDH ''ubijala svoje građane samo zato što su drugačije mislili i što su bili druge vjere i nacionalnosti'', nego je ubijala četnike i partizane, koji su bili neprijatelji Države Hrvatske i hrvatskog naroda. Nema nijedne države na svijetu gdje su njezini građani rušili svoju državu da bi konačno živjeli u državi koja je bila njihov okupator! Da je kojim slučajem, Nezavisna Država Hrvatska sačuvala svoj suverenitet u povijesnim granicama nakon Drugog svjetskog rata, ne bismo danas gledali ove kretene kako se ''diče'' s NOB, Titom i Jugoslavijom; koji se zalažu za povratak trga maršala Tita u Zagreb, te imena ulica u Splitu vezane za NOB, vrednovanje zvijezde te zabrana ustaškog pozdrava - Za dom spremni.
Nisu fašisti, partizani i komunisti samo ljudsko smeće u Zagrebu, već su ulice postale gradsko smetlište ljudskog i životinjskog đubra nagomilano ispred zgrada, da se ljudima gadi izaći na trgove i ulice. Uz to, priroda ima svoje nepobitne zakone: tamo gdje ima smeća ima i životinja. Mediji javljaju da u Zagrebu nikad nije bilo više divljih svinja. Naime, nitko ih ne hrani jer oni imaju dovoljno hrane na ulicama i u parkovima. Divlje svinje idu u čoporu ulicama Zagreba, isto kao što idu antifašisti i pederi! Zagreb ima sve kvalifikacije biblijskih gradova Sodome i Gomore, koje je Bog uništio sumpornim ognjem (Post. 19,16-18), jer narod živi u bezbožju, prostituciji, nemoralu, kriminalu, pederluku, ubijanju nerođene djece (pobačaj), međusobnom mržnjom, zavisti, veleizdaje (peta kolona) i masovnog iseljavanje. Hic consilium haeret. (Tu je teško savjetovati.)

Žestoka kritika haškog tužitelja na Hrvatsku u UN-a!

Glavni haški tužitelj Serge Brammertz pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda otvoreno je kritizirao Hrvatsku zbog izostanka suradnje s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom u - processing ratnih zločina.
Tužiteljstva BiH i Srbije surađuju u razmjeni dokaza i sudskih predmeta, rekao je Bremmertz podnoseći izvješće o radu svog ureda pred Vijećem sigurnosti UN-a 14. lipnja 2022. godine u New Yorku, te potom istaknu Hrvatsku kao problem:
''Nažalost, obje te zemlje imaju velike poteškoće u ostvarivanju suradnje s Hrvatskom. Na primjer, tužiteljstvo iz BiH u više od 80 predmeta čekaju na suradnju, u nekim slučajevima dulje od sedam godina.'' To su riječi Alije i Bakira Izetbegovića, za koje u Bosni postoje samo Bošnjaci.
Glavnog haški tužitelj Serge Brammertz došao je s krvavim rukama pred Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a da u svom izvješću nije ni spomenuo uzrok smrti hrvatskog generala Slobodana Praljka, kojem je potvrdio kaznu od 20 godina robije. Nije valjda zaboravio najpotresniji događaj u sudnici 29. studenog 2017. godine, kad je osuđenik Slobodan Praljak, nakon presude viknuo: ''Ja nisam ratni zločinac, odbacujem presudu'', zatim popio otrov. Nevina krv hrvatskog optuženika generala Praljka prolivena je u pravednoj borbi hrvatskih branitelja za oslobođene od srpsko-četničke agresije na Hrvatsku.

Ako BiH i Srbija ''surađuju u raznim dokazima i sudskim predmetima...'', kako kaže Brammertz, ''Gdje su krivci za 938 bijelih križeva, od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ekshumiranu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru?, pita se Mladen Pavković, te dodaje: ''Ovi križevi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ovdje su pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske.''

XIX. Sabor HDZ-a pretvorio je Plenkovićevu Pedersku Partiju (PPP)
''Devetnaesti Sabor HDZ-a sazvan je iz dva razloga: da se Plenković riješi onih članova koji su ostali iz vremena Tomislava Karamarka i da se stranka i službeno pretvori u - pedersku stranku!
Naime, jedna od temeljnih odrednica Plenkovićeva HDZ-a na ovome Saboru je istaknuta oko pitanja obitelji. Ne obitelji između muškarca i žene, nego je u pitanju obitelj koju zagovaraju homoseksualci (gender ideologija). Tu su HDZ-ovi 'eksperti' Branko Bačić, Lovro Kuščević i Gordan Jandroković, ustvari prodani nazovi intelektualci, nazvali 'ostalim oblicima širih obiteljskih zajednica'. zamagljeno, lažno i opasno. Trebaju imati pravo posvojiti djevojčice i dječake po rođenju. I zato nikako ne vjerujte Plenkoviću i njegovim izdajnicima koji bezobrazno poručuju sa sabora stranke da HDZ smatra obitelj 'temeljnom jedinicom društva'. To što oni zagovaraju nije obitelj. To je uništavanje obitelji. I zato također nikako ne vjerujte smijenjenom i otjeranom iz velike politike Lovri Kuščeviću kad prodaje fore o obitelji i izjavljuje. 'Mislim da u HDZ-u nije sporno da je brak zajednica muškarca i žene, a naravno da poštujemo sve druge zajednice koje su tolerantne', Posebice ne vjerujte Marinu Pilepiću kad se poput dvorske lude dodvorava caru Andreju Plenkoviću i pjeva bećarac...
- I tako današnji post-tuđmanovski HDZ i službeno postaje filopederska stranka. Uživajte! Katolici koji se pričešćuju javno, ne znam tko je veći grješnik, tko je veći bogohulnik, onaj tko ih pričešćuje ili onaj koji prilazi primiti Sveto Tijelo i krv Kristovu.'' (Uvodnik, hrvatski-fokus.hr, 17. 06.2022.)

I na kraju: ''Mada smo na tragu rasprodaje hrvatskih banaka, strateških tvrtki, nekretnina, zemljišta, vode, iseljavanje u zemlje eurozone kojima se hrvatska vlast klanja Bruxellesu, gdje, kako netko duhovito reče premijer euro može zalijepiti na stražnjicu da Juncker i drugi mu gazde znaju gdje ga uštipnuti.'' - piše Milan Ivkošić. Trebalo bih još dodati: Bože, ne oprosti neprijateljima hrvatskog naroda!

Zaključna misao

Mladen Pavković, hrvatski branitelj, novinar i publicist, je jedan od najaktivnijih hrvatskih branitelja koji svakodnevno brižljivo reagira na sve antihrvatske nepravde koje se pojavljuju u javnosti, te među ostalim iznosi i sljedeće:
''Krivi smo, jer smo dozvolili da nas blate, sude i osuđuju. Pojedini hrvatski političari su redovni gosti na obilježavanju svake puške koja je pukla u nekoj šumi 1945., a hrvatski branitelji su sami ili uz svećenike ili biskupe na obilježavanjima obljetnica pokolja (Jazovke, Macelj i sl.) koje su izvršili tzv. antifašisti nakon II. svjetskog rata. Znamo, mnogi će reći - za većinu stvari krivi su i sami branitelji! Ti koji kažu imaju pravo. Krivi smo. Prvo, što smo goloruki krenuli protiv naoružanog agresora, a potom što smo stvorili državu. Zatim smo krivi što smo nakon pobjede 'bez ispaljenog metka', kao igračku, predali državu političarima, poglavito raznim načelnicima, gradonačelnicima i županima (svaka čast iznimkama). Krivi smo jer smo dozvolili da nas bacaju u blato, ponižavaju i ne daju nam dostojan život. Istina, borimo se protiv nepravde perom i tu i tamo nekim mirnim prosvjedom, a oni kojima se obraćamo ti nam se smiju, jer znaju da od toga nema ništa. I tako, dani i godine idu, nas je sve manje, a njih sve više.'' Bog je toliko puta bio milosrdan Židovima, molimo da se smiluje i nama Hrvatima!

Pogrešno bi bilo, i pored svih gore iznesenih činjenica, upasti u beznađe: Da Lijepa Naša - nije više naša! Dapače, Hrvatska je toliko lijepa, da mnogi turisti iz svijeta, koji dolaze s obiteljima na odmor ili kruzerima obilaze obalu Jadrana ne mogu riječima izraziti ljepotu - Lijepe Naše. Mnogi su ugodno iznenađeni gostoprimstvom u ugostiteljstvu i susretljivosti naroda na ulicama, što je neobično vidjeti u drugim državama, gdje su nacionalne i rasne razlike unijele uznemirenosti, čak i ubojstva. Posebice u Sjedinjenim Američkim Državama stanje je kao na ratištu, samo s razlikom u tome, nije riječ o vanjskim neprijateljima nego međusobnom netrpeljivošću.
Hrvatska je također u svijetu privukla pozornost zbog velikih uspjeha hrvatske  nogometne reprezentacije, naših Vatrenih, koji su u gostima pobijedili Dansku i Francusku, što je donijelo Hrvatskoj svjetsko priznanje, a hrvatskom narodu osjećaj nacionalnog ponosa.

Ovakvi uspjesi, te i drugi u vrhunskim disciplinama, individualnim i timskim, donilo je hrvatskom narodu najjači izražaj nacionalne svijesti, kao transfuziju za isticanje nacionalnih simbola i pjesama, kao što su: ''Moja domovina.., Lijepa li si ..) čije se intonacije čuju na velikim svjetskim stadionima i diljem Hrvatske, BiH i dijaspore..
Hrvatska je također u svjetskoj javnosti s očekivanjem otvaranja Pelješkog mosta, koji će se pustiti u promet ovih dana. Dakle, RH će s ovim mostom biti cjelovita, bez da s vizom (Permesso) Hrvati moraju ići preko susjedne države, koja nije baš prijateljska!?

Žalosno je, da ne kažem i tragično, što će most biti poznat po otoku Pelješcu, a da je kojim slučajem, most otvoren za vrijeme Jugoslavije nosio bi ime - Titov most, kakvi je bilo u svim gradovima kroz koje su tekle rijeke. Vjerojatno da i danas u RH ima neka ćuprija s Titovim imenom uklesano na pročelju mosta.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91) prosvjedovala je o odluci Vlade RH, koja je, vjerojatno dobila sugestiju od Pupovca, da se most imenuje po istoimenom otoku. Umjesto da bude posvećen hrvatskim braniteljima, bez kojih ne bismo imali ni državu ni mosti. Usput rečeno, rijeka Temza koja razdvaja grad London, ima 14 mostova i svaki od njih ima značajno povijesno obilježje.
Siguran sam, da Vlada neće promijeniti ime mostu, ali zato kad na vlast dođe nova Vlada, onda ćemo, ne samo promijeniti ime na mostu, nego baciti u smeće sva obilježja koja su ostala u Hrvatskoj iz poraženog Titovog režima i države.

Možda jedan od najzapaženijih događaja u Hrvatskoj, za razliku od ''Povorke ponosa'', koja je okupila šaku jada gologuzi pedera i lezbijki na ulicama Zagreba, koje su morali čuvati nekoliko stotina policajaca; dočim, u isto vrijeme skupa ''Progledaj srcem'' na maksimirskom stadionu, gdje je bilo više od 55.000 ljudi u publici, vidjelo se samo jedno policijsko vozilo!
Najveći duhovno-glazbeni spektakl u ovom dijelu Europe ''Progledaj srcem'' održan je (4. lipnja 2022.) na Duhove na stadionu Maksimir. Ovaj megakoncert na kojem su pjevali i svirali najveća imena domaće duhovne glazbe: 17 izvođača u pratnji orkestra s 24 vrhunska istrumentalista, uz Duh Sveti, Duše Svete, pjevane su i domoljubne pjesme - budnice! Izvor: narod.hr/Laudato
https://youtu.be/jL-Zp3w81WM

Bilo bi potrebno da ministar sudjeluje u korigiranju te percepcije javnosti o katoličkoj populaciji, i izvijesti javnost kako, statistički, katolici, i njihova okupljanja, tradicionalno, prave najmanje ekscesa, što je izravan dokaz da nisu fašisti, niti netolerantni, nego sve upravo suprotno tome. Treba biti ponosan na hrvatsku tihu većinu; ponosan na hrvatsku mladost koja živeći svoje kršćanske vrijednosti pokazuje hrvatskom narodu i svijetu svoju ljubav Bogu i domovini - Lijepoj Našoj! Hrvatska je mladost na Maksimiru dokazala: Još Hrvatska ni propala...! (izvori: narod.hr/Laudato)
Ne gledajte budućnost u strahu na promjene života, gledajte ih s punom nadom da će vas Bog, čiji ste jedan, sigurno voditi kroz sve u životu, a kad ne možete podnijeti, Bog će vas nositi njegovim rukama. - Sv. Stjepan Mađarski

https://youtu.be/ciGGiThe9Ko

 
 

Pismo iz Toronta

Rudi Tomić: Laž je jedina istina u - Hrvatskoj!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. svibnja 2022. u 22 sata

''Sve istine su lako shvatljive nakon što budu otkrivene;
ključ je u tome da ih treba otkriti.''  Galileo  

Istina može biti toliko uvrjedljiva da raskine i velika prijateljstva. Mnogima je teško reći prijatelju u lice da laže ili polu laže (pretjeruje). Dakle, ljudi imaju ''svoju (ne)istinu'', dočim u javnom priopćavanju u RH - laž je jedina istina. Istini za volju, istina nema šansu u Hrvatskoj. Pokušat ćemo otkriti neke istine.

Prije svega, u Hrvatskoj nismo nikad imali, a niti imamo danas, nepristrano - pravosuđe. Sudstvo u Hrvatskoj uvijek je bilo u službi režima, jer su nosioci vlasti postavljali suce na svim razinama u državi. Većina sudaca iz propalog zločinačkog jugo-komunističkom režima ostali su na istim dužnostima u novoj državi!?

''Pravo stanje u hrvatskom pravosuđu dijagnosticirala je prije nekoliko godina SOA ukazavši da 20 sudaca, a to nisu suci na nižoj razini, predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Dovoljno je spomenuti da je od nedavno 35 sudaca Vrhovnog suda čak 29 bilo iz komunističkog perioda, da je dva mandata predsjednik toga suda bio posljednji sekretar partijske organizacije Općinskog suda u Zagrebu Branko Hrvatin.
(Napomena: Takvo sudstvo osudilo je vitezove Domovinskog rata: Norca, Glavaša, Brodarca, Merčepa, Hrastova i djelatnike iz ''Lore'', ali nisu podigli nijednu optužnicu protiv generala zločinačke JNA koji su odgovorni za masakr na Ovčari. Zlokobni državni tužitelj Mladen Bajić dozvolio je da mimo verifikacije Hrvatskog sabora srbijansko pravosuđe progoni hrvatske branitelje!?)

Na to se nadovezuje izjava bivšeg Mostovog ministra unutrašnjih poslova Vlahe Orepića da bi cijeli Ustavni sud na čelu s bivšim suradnikom Udbe kodnog imena 'gavun' Miroslav Šeparović trebao podnijeti ostavku. Umjesto toga ostavku su morali podnijeti tri mostova ministra protuzakonito Plenkovićevom odlukom, a ne u Saboru koji ih je izabrao.'' (1)

DUBOKA DRŽAVA
Istina je također da je i većina vlastodržaca, od uspostave samostalne, slobodne i demokratske RH, bili vodeći ljudi u jugo-komunističkom režimu, za razliku što su prije bili postavljeni, dočim u demokratskom sustavu su birani (!), makar i s neznatnim brojem glasova! (Primjera radi, na izborima 2020. god. Pupovac je dobio 10.733 glasova, Milošević 7.715 glasova, a Jeckov 8.376 glasova. Dakle, srpski ''trio'' s dobivenih 26.824 glasova suvladari su u RH!? To je nenadmašivo!

Kad stara jugogarda omatori ili ''slučajno'' umru, na vlast dolaze njihova djeca i nastavljaju tamo gdje su očevi stali. Sve je isto, samo malo drugačije, jer su mlađi  jugo-komunisti i četnici školovaniji pa su više prefriganiji, lažljiviji i grablježljiviji od njihovih roditelja. S neprijateljima na vlasti i pri vlasti u RH, moglo bismo se lako obračunati: javno ili putem tužba, kad ne bi imali pod kontrolom medije u državi. Naime u Hrvatskoj imamo tri (3) određene vrste (sorte) medija:
a) režimska koja je dominirajuća;
b) neprijateljska, koja je najaktivnija;
c) domoljubna, koja je svedena na nekolicinu tv programa, par tjednika i veći broj portala. Dakle, većina građana u RH koji čitaju režimski i neprijateljski tisak ili gledaju režimske i srpske TV programe, slušaju radio postaje misle da je sve što su pročitali, vidjeli i čuli - istina!! Ne volim citirati veleizdajnike, makar bili i Nobelovci, ali najbolju definiciju o maloumnom hrvatskom narodu dao je Ivo Andrić: ''Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita - istina''.

Samo se na osnovu Andrićeve postavke može objasniti uzastopno biranje istih ljudi za čelnike u političkim strankama, kao i zastupnike u Hrvatskom (državnom) saboru; te iz istih sredina dobivamo državne predsjednike (Mesića, Josipovića i Milanovića) na Pantovčaku, predsjednike vlade na Markovu Trgu (Račana, Sanadera, Kosoricu, Milanovića, Plenkovića) i veleposlanike u svijetu. Associat similes natura/ Priroda udružuje jednake.

Zločinački režimski i neprijateljski mediji  u Republici Hrvatskoj
Neprijateljski mediji u RH uzdržavaju se iz državnog proračuna, odnosno od poreznika i umirovljenika, od kojih većina jedva može sastaviti kraj s krajem od plaće do plaće. Iz državnog proračuna za nacionalne manjine ove godine osigurano je 50,2 milijuna kuna. Od 20 nacionalnih manjinskih zajednica za svoje programe najviše su dobili  Srbi - 13,6 milijuna kuna. (Srpsko narodno vijeće dobilo je 5,1  milijun a kuna, ''Novosti'' 4 milijuna kuna itd.). Taj neprijateljski medij pete kolone u RH, sustavno provocira hrvatski narod s blaćenjem nacionalnih i vjerskih vrijednosti. Vlada šuti, jer u Saboru od klimanja glavom klevetnika, ovisi njihov opstanak u vladi i u Saboru.

Veleizdajničko Hrvatsko(?) novinarsko društvo proglasilo je Borisa Dežulovića novinarom godine 2022. Nagradu je dobio uglavnom zbog pljuvanja po svemu što je hrvatsko, a posebice zbog verbalnog prostatluka: ''J--o vas Vukovar''. Država nije poduzela ništa protiv ovakvog bezobrazluka i uvrede hrvatskih žrtava koju su dali svoje živote u borbi protiv domaćih četnika, JNA i srpskih horda, koje je blagoslovio patrijarh SPC kad su krenuli s tenkovima i migovima na Vukovar.

Međutim, predsjednik RH ne šuti, posebice kad je riječ o predsjedniku Vlade i nekim ministrima. Milanović i Plenković vode ''bratoubilačkii rat'' i najpogrdnije govore jedan o drugome. Najteže su osude pale na tvrđavi Klis povodom obilježavanja 31. godišnjice osnutka 4. gardijske brigade. Na pitanje  kakvu poruku šalje građanima svojim ponašanjem, Milanović je odgovorio da on nije poručnik, nego predsjednik:
''Šaljem poruku da Vlada vodi izdajničku politiku, a Plenković je udbašenković. Ostajemo bez ljudi, naši kvalitetni klinci odlaze u inozemstvo i ne možemo ih zadržati. (...) Koja im je perspektiva? Pedala''.
Na pitanje o Miloradu Pupovcu: ''On je beznačajan, profiter koji krade iz hrvatskog proračuna i koji tako odgaja svoje mlade suradnike koji onda nas drpaju umjesto njega.'', rekao je Milanović

S druge strane, Plenković je također optužio Milanović da ''zloupotrebljava Hrvate u BiH za svoje proruske stavove'', te da će ''povući hrvatske vojnike iz Ukrajine.'' (...)  ''Ja sam mislio da je to neki brifing i da je neki ruski dužnosnik. U Ukrajini naših vojnika nema pa ne znam na koje vojnike misli'', rekao je Plenković.

Nisu ovo riječi u privatnim razgovorima predsjednika Države i predsjednika Vlade RH, već na službenim skupovima i susretima s novinarima gdje sramote hrvatski narod u domovini i dijaspori, sramote i Republiku Hrvatsku u međunarodnim zajednicama u svijetu.

''Upoznao sam sve dosadašnje vladare od 1990. i s nekima od njih družio se više ili manje. Nitko od njih nije bio ovako neiskren. Nitko nije lagao kao što svakog dana laže Plenković. Ovdje je sada nebitno je li on sin 'rezervnog majora KOS-a' ili 'vojne lekarke', kako ga je razotkrio pred cjelokupnom javnošću Milanović, činjenica je da je najveći lažac u hrvatskoj politici od 1990. To je najgore. To je gore i od toga što je favorizira četnike i umjesto Borisa postavlja Anju.'' (3)
http://www.hrvatski-fokus.hr/2022/04/39757/

Zbog kriminala uklonjeni su neki ministri iz  vlade, među njima i četnik Boris Milošević koji je predao svoju dužnost u Vladi nasljednici Anji Šimpragi, zvanoj Raškovićka, koju je za tu dužnost izabrao Milorad Pupovac - ''Mr. Bean''.
Vukovarski branitelj Predrag Mišić Peđa, heroj obrane Vukovara koji je nakon pada grada odveden u srpski logor u Mitrovicu gdje je čamio 9 mjeseci, na svom Facebook profilu se obratio svojoj kćeri Nives na najavu postavljnja SDSS-ove kandidatkinje Anje Šimpraga za ministricu Vlade RH umjesto Borisa Miloševića:
''Ona (Anja Šimpraga) je danas potpredsjednica vlade države protiv koje se njen tata borio. Dok je ona bježala iz Knina, iz Hrvatske koju je njen ćaća toliko mrzio da je i svoje dijete - 'djevojčicu s traktora'  odveo  u smrt.'' (4)

DRAGA NIVES
Status hrvatskih branitelja u državi koju su oslobodili?
Ako ćemo uspoređivati hrvatske branitelje iz obrambenog Domovinskog rata sa zločincima iz JNA, činjenice su zapanjujuće. Naime, partizani (JNA i njihove ''familije''/ obitelji) imaju sve beneficije, uz dobru mirovinu i stambenu imovinu. Partizani se ne progone za svoje zločine iz Drugog svjetskog rata i poraća, niti sebi oduzimaju živote zbog životnih okolnosti, kao što je to slučaj s hrvatskim braniteljima!?
U zadnjih 15 godina umrlo je najmanje 61.000 hrvatskih branitelja.Od završetka Hrvatskog domovinskog rata do danas umrlo je najmanje 78.000 hrvatskih branitelja (od kojih je 3.120 počinilo samoubojstvo. Većina njih su bili u srednjim godinama života, ali posljedica rata, loša zdravstvena i gospodarska skrb, depresivno stanja i velikog razočaranja oduzeli su njihove živote.
''Na žalost, ima sve više hrvatskih branitelja koji se ubijaju iz očaja. Zamislite, pobjednici, a sami se ubijaju! Gdje još toga ima? Razlog tome nije njihov novi 'hobi' već život u očaju, kako po pitanju materijalne egzistencije, tako i po pitanju svojih uvjerenja i pitanju njihove časti. Branitelji vide i dobro znaju kako su baš oni pobijedili u ratu, a izgubili u miru. To ih ponižava i uništava. S druge strane, vidimo da se svakodnevno proganja ili osuđuje neki hrvatski branitelj. Zapravo hrvatski zatvori puni su ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu. Oni koji su poraženi u ratu sada u miru vladaju u Republici Hrvatskoj''!? 
Stalno, skoro svakodnevno, u domoljubnim medijima reagira požrtvovani hrvatski branitelj Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata (UHBDR 91.), bez njegovih reagiranja, ukazivanja i pozivanja hrvatska javnost ne bi bila upućena u svakodnevna izazivanja, vrijeđanja i veleizdaju, čak među kojima su se oglasili generali, na poticaj udbaša Nodila, za puštanje na slobodu udbaških zločinaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su u Njemačkoj osuđeni na doživotnu robiju. Da slučajno nemamo Mladena  Pavkovića, trebalo bi ga stvoriti u Hrvatskoj, jer bez njega mnogo bi se zločina i zločinaca zloglasne Udbe, četnika i JNA provuklo ispod radara i otišlo u zaborav. Ali, zahvaljujući  hrvatskom branitelju, publicisti i prijatelju Mladenu, barem su registrirani i objavljeni na mnogim domoljubnim portalima. Govor istine nije kićen, već jednostavan.  (Seybold p. 371.)

Ujedinjeni narodi priznaju 193 države članicama i nijedna od njih nema takve veleizdajničke vlade kao što ih je imala Republika Hrvatska od 2000. godine!? Mada u mnogim demokratskim državama političke stranke vode izborne bitke, koje nekada mogu prijeći i u građanski rat, ali nijedna država nema slobodno izabranu vladu koja radi protiv vitalni interesa svoga naroda i svoje države - samo Hrvatska!?

Komemoracije u Borovu Selu
''Inače, kad se održava komemoracija za 12 poginulih hrvatskih redarstvenika, u Borovu Selu svi tamošnji Srbi spuste rolete, zatvore vrata i dvorišta i ne izlaze van, jer kao i obično, ne mogu gledati - Hrvate, sa hrvatskim zastavama kako mirno i dostojanstveno koračaju njihovim mjestom. Čudno je da 'svi' zatvaraju oči kad je u pitanju Borovo selo. To je mjesto gdje doslovce vladaju srpski zakoni, gdje njezini stanovnici ni danas (svaka čast iznimkama) ne priznaju hrvatsku državu.
Na tamošnjem groblju sahranjen je i srbijanski ratni zločinac Vukašin Vule Šoškočanin, zapovjednik obrane Borova Sela. (...) njegovi suborci postavili su spomenik te na njemu napisali: 'Ovdje počiva Vukašin Vule Šoškočanin, tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. 5. 1991., komandant obrane Borova Sela. Za narodnog junaka  proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. 9. 1991. I sad gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje. (5)

ZLOČINCI IZ BOROVA SELA I DALJE MIRNO ŠEĆU…DOKLE?
Nisu samo četnici u Borovu Selu koji ne priznaju hrvatsku državu. Na proslavi ovogodišnjeg pravoslavnog (srpskog) Uskrsa Knin je bio oblijepljen četničkim plakatima. Naljepnice na kojima se veličaju četnički vojvoda iz II. svjetskog rata, zločinac Momčilo Đujić i ''krajinski kršni momci, Đujićevi potomci'' te njihova izmišljena  ''SAO Krajina''.
Zašto se to sve događa u državi hrvatskog naroda!? Nije ni čudo, kad je na vlasti hrvatsko-srpska-odnosno srpsko-hrvatska koalicija kojom upravlja Pupovac i Plenković, što je okuražilo ono malo četnika koji nisu uspjeli pobjeći na traktorima, te nekolicinu onih koji su se slobodno vratili iz Beograda i Banja Luke u ''SAO Krajinu'' ! Hrvatska država, protiv koje su se borili, i iz koje su pobjegli u Srbiju, ta im ''neprijateljska država'' obnavlja kuće i priznaje im ''radni staž'' za vrijeme ''izgnanstva'' u Srbiji i BiH.
''Kad se analiziraju okolnosti za političko stvaranje države uvijek treba podcrtavati da je vodeća snaga u tom procesu bila Hrvatska demokratske zajednica pretežno sastavljena od bivših članova saveza komunista Jugoslavije.
Prije prvih slobodnih izbora u HDZ se učlanilo 25.000 dotadašnjih članova SKJ, a poslije njih dodatnih 70.000 članova SKJ. Takozvana Tuđmanova pomirba bila je dobrodošla nakon raspada Jugoslavije i komunizma, ali je zbog pretežnog utjecaja bivših komunista ispala obična flosluka.'' (6)

Žestoki udar “duboke države” molbom za pomilovanje dva udbaška agenta
Komemorcije u Jasenovcu - u tri kolone
Milorad Pupovac ''Mr. Bean'' uoči komemoracije u Jasenovcu  otkrio je kako je razgovarao s premijerom Andrejom Plenkovićem i nadležnim ministrima napravljen akcijski plan koji će uskoro usvojiti Vlada. Osim znatnih sredstava za obnovu Jasenovca, napravljen je i dokument ''Deset točaka o Jasenovcu'', u kojem se, kaže Pupovac, govori o odnosu ''prema žrtvama ustaškog režima'' i njihovu statusu., kao i odnosu prema ustaškom pokretu.''
Pupovac s Vladom dogovorio širenje i obnovu Jasenovca, a u isto vrijeme komemoracija Bleiburga je zabranjena

Drugu skupinu predvodio je Mesić u Jasenovcu, gdje je rekao  da ''Vlada može tražiti da se ukine registracija HOS-a te da se registriraju ponovo bez pozdrava 'Za dom spremni'. Jednostavno je da se pojednostavi i ukine ta registracija. To je najjednostavnije. A drugo da se zaustavi ovo divljanje, ustašizacija, fašizacija, da se ukine i donese zakonska norma po kojoj će to biti kažnjivo. Po Ustavu je 'Za dom spremni' ionako nezakonito'', rekao je Mesić. Podsjetit ću čupavog Mesića, čudo od čovjeka, na latisnsku poslovicu: Vatra se hrani vjertrom, vjetrom se i gasi.(8)

Mesić iz Jasenovca: HOS je nelegalno registriran, treba mu ukinuti registraciju
Treća kolona: Nikad manje Srba u Donjoj Gradina, naslovnice u dnevnom tisku. Vučić je nazvao Hrvate ''Đolatima'' (krvnicima), a Jasenovac ''Najvećim srpskim gradom pod zemljom''. (Nije valjda veći od Coober Pedy?) Od ''uglednih' gostiju došao im  ruski ambasador, a talijanskog su napali, zbog cvijeća za hrvatske žrtve.
Dakle, tragedija u logora Jasenovcu postala je tragikomedija zbog srpskog, židovskog i ciganskog (romskog) lažnog iznošenje brojeva poginulih u radnom logoru u Jasenovcu. Od 1945. godine broj žrtava u Jasenovcu umnožava se poput gljiva nakon kiše, tako da više nitko ozbiljan ne vjeruje brojkama, odnosno - srpskoj mitomaniji (izmišljanja, preuveličavanja, kao i patološkog laganja). I ove godine Židovi su odbili doći u Jasenovac s državnim predstavnicima Milanovićem i Plenkovićem, navodno zbog HVO, odnosno usklika ZDS! Kažu bez: jednog cigana može biti vašar!

Laž ima i biblijsko obilježje
Jedini ''dokaz'' protiv uskrsnuća Isusa Krista čitamo u Evanđelju: ''Kad su vojnici došli u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše pa, nakon vijećanja, dadoše vojnicima veliku svotu novaca i rekoše im: ''Kažite: Njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali. (...) Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To je pričanje rašireno među Židovima do dana današnjeg.'' (Matej 28: 11-13). Upravo zbog očite laži vjerskih predstavnika mnogo židovskog naroda ne vjeruje u Uskrsnuće Isusa Krista. Oprosti im Isuse! /Dimitte illis Jesus!

Zaključna misao
Kad bismo samo nabrojili antihrvatske čelnike, (anti)fašističke udruge, veleizdajničke stranke i organizacije koji su aktivni u Hrvatskoj, morao bi napisati nekoliko knjiga, što mi nije moguće, a čak nije ni potrebno. Naime, u Hrvatskoj su svi veleizdajnici skinuli maske i isplivali na površinu (kao drek), jer obmana i laž su postali običaj  kojeg je narod prihvatio kao normalnu pojavu.

''Kad se oslobodimo srpskog ropstva, komunističkog mraka i zlosilja i stvorimo konačnu državu, vidjet će se kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, oslobađao nas slobode i nade, a najteže će biti kad nas naši budalaši budu varali, lagali, krali i prodavali raznim maherima i makro lopovima. Navalit će tada na nas malene i velike svjetske ptice grabljivice. Do neba i Boga dižem svoj glas kako da nas spasi od nas?'' Tako je govorio Bruno Bušić u Frankfurtu 1975. Taj govor Brune Bušića objavio je njegov prijatelj i suradnik, novinar i publicista Zlatko Markus, u tekstu i u stihovima, koje su nakon ubojstva Brune 16. listopada  1978. postali: Poslanica Hrvatima!

''Hvala Ti na ovom sjajnom prosvjedu protiv Fahrete u Areni . U Zagrebu sa jugo-zastavama, zločincem Titom, dva dana napunjena zagrebačka Arena s publikom koja je bila ushićena crvenom zvijezdom i jugoslavenstvom. Rudi, jesmo li mi imali rat, da li smo dobili rat, je li zaista istina da IMAMO Hrvatsku???

Onomad predsjednik EU Parlamenta Talijan kliče u Trstu - viva Dalmazia Italiana. Iz Brisela se javlja notorna gospođa Šuica s porukom da se ne osvrćemo na pojedine izjave, da je bolje baviti se otvaranjem vrtića.
Ovih dana Mađar Orban zasjeda u Pešti pod mapom, geografskom kartom na kojoj je osim Mađarske cijela Hrvatska iz vremena Pacta Conventa, a mlađahni novi ministar vanjskih poslova Grgić-Radman, jedan izdanak Mate Granića izjavljuje da to nije provokacija, već folklor.
Janezi ogorčeni što Europa nije priznala arbitražu, hoće li dalje malu lokvu mora oko Portoroža, proširiti na naše plavo jadransko more sa Savudrijom? Moj bivši student Andrej Plenković izjavljuje da treba sjesti za stol.
Dragi moj Rudi, sve nevolje do nevolje. Nešto je trulo u Državi hrvatskoj. Imamo izbore ali nemamo (dobrog) izbora. Tvoj odani Zvonimir Šeparović.'' (2)
(Napomena: Pokojni prof. Zvonimir Šeparović bio je jedan od najodgovornijih za priznavanje uspostave slobodne, nezavisne i demokratske Republike Hrvatske od strane mnogih država u svijetu. Blago u Gospodinu preminuo 30. siječnja 2022., u 94. godini života, prije nego je stigao dovršiti svoje memoare o stvaranju Republike Hrvatske. Zvonimirova supruga Branaka sigurno će dovršiti zadnje poglavlje u memoarima).

Nas Hrvate u dijaspori, posebice političke emigrante, koji smo stjecajem okolnosti ostali u tuđini, sa žalošću gledamo kako naši mladi, pa i cijele obitelji, idu u tuđinu gdje će se zadovoljiti s mnogo gorim uvjetima života nego što su ostavili doma. Izgubit će se u traženju ostvarenja boljeg života do kojeg, ako stignu, izgubit će zdravlje i život.
Boli nas srce i duša kad vidimo kako se navijači hrvatskih športskog kluba krvavo bore jedni protiv drugih, kao da su u ratu s neprijateljima, a ne sa športskim protivnicima s kojima bi se trebali družiti i veseliti nakon pobjede ili poraza, jer na kraju od pobjede ili poraza jednog kluba ne ovisi opstanak hrvatskog naroda. Dakle, uzaludno je biti budala i ostati razbijene glave, a ne daj Bože i bez glave.

Na žalost nije ni Crkva u Hrvata kako to Bog zapovijeda, što dodatno ubija ono najbolje u čovjeku - njegovu nadu. Da nije bilo hrvatskih crkava u domovini i dijasporu, danas bi nas bilo za polovicu još manje, jer crkve su bila vjerska, nacionalna i društvena sastajališta. Katolička crkava u Hrvatskoj sve više slijedi državnu politiku, koja je nekarakterna i kratkotrajna. Glas koncila u svom jednom tekstu spominje Crkvu koja bi bila mjerodavna za pravoslavne Ukrajince u RH i time navodi da je to ''Pravoslavna crkva u Hrvata''. Nije jasno koja je to PC u Hrvatskoj.

''Mi priznajemo Ukrajinsku pravoslavnu crkvu kao kanonsku pravoslavnu crkvu Ukrajine. Ako su mislili na SPC, nisu dobro učinili kad su pravoslavne Ukrajince uputili na njih jer oni ne smiju u Crkvu koja ih ne prizna. SPC ne priznaje UPC također ne priznaje niti njene vjernika, koji su po definiciji sastavni dio Crkve. U Evidenciji RH nema HPC ali također nema niti SPC. Katolička crkva ne priznaje HPC, koja je zapravo pravoslavna crkva Hrvatske ali priznaje kao nadležnu u Hrvatskoj SPC, koja je pravoslavna crkva Srbije.'' (Hrvatski arhiepiskop + Aleksandar, dragovoljac.com, 10.04.2022.)(9)

Priznate Pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj
Potrebno je napomena da je Račan održavotvorio SPC u Republici Hrvatskoj, a Milanović je SPC i Pupovcu poklonio pola Preradovićeve. Dakle, predsjednici KPH, odnosno SDP ustoličili su SPC, srpsku terorističku organizaciju u Hrvatskoj. Netko bi rekao: ''To je nama naša borba dala...''
Ispod navedenog članka ima jedan komentar, gdje među ostalim stoji: ''Mnogi pastiri u Katoličkoj Crkvi su izdali svoje stado. U pravoslavnoj Crkvi postoji autokefalnost (autonomija)... Prema tome Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) nema što raditi van Srbije. Ona van Srbije, konkretno u Hrvatskoj, može djelovati samo kao teroristička organizacija, što ona i jest. Neki biskupi i sam kardinal Bozanić više vjeruje Porfiriju i drugim srpskim teroristima nego blaženom kardinalu Stepincu. Hrvatska Biskupska Konferencija (HBK) u pismu srpskom teroristi Porfiriju piše da su ustaše ubijale ljude iz konfesionalnih razloga. Sram bilo HBK zbog ove laži.'' (ZmisiS)

Ne možemo u zaključnoj misli ostati s ovakvim tragičnim i pesimističnim činjenicama, koje smo naveli u ovom osvrtu a da ne ukažemo na neke pozitivne aspekte glede na Hrvate i Hrvatsku.

Nema nijedne osobe u svijetu, koja je posjetila Hrvatsku, da nije bila oduševljena prirodnim ljepotama, narodnim običajima, glazbom i festivalima koje su ostavile vječni trag u njihovim uspomenama. Kako je uopće moguće da hrvatski narod koji Bogom dano posjeduje te ljepote i dobrote ne zna cijeniti i voljeti kao najveće svoje blago!?

Jer ja ne nastojim razumjeti da bih mogao vjerovati, ali vjerujem kako bih razumio. Za ovo također vjerujem - da osim ako ne vjerujem, neću razumjeti. Sv. Anselmo

Izvori:
1) Vjekoslav Krsnik, 23. 04.2022.
2) Ibidem, V.K.
3) Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, Uvodnik, 29.04.2022.
4) Predrag Mišić Peđa, Pismo svojoj kćeri, Facebook profil, 28.04.2022.
5) Mladen Pavković, Zločini iz Borova sela, bezcenzure.hr, 29.04.2022.
6) Ibidem, V.K.
7) Vlatka Polšak Palatinuš, Pupovac s Vladom, dogovorio proširenje i obnovu Jasenovca, narod.hr, 21.04.2022.
8) Mesić u Jasenovcu, Tražiti ukidanje HOS i ZDS, direktno.hr, 22.04.2022.
9) Arhiepiskop + Aleksandar, Prizante paravoslavne crkve u RH, dragovoljac.com, 20.04.2022.

 
 

RUDI TOMIĆ:

Iseljavanje je bezuvjetno izumiranje naroda

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. ožujka 2022.

TORONTO - Ako u promatranju domovinskog pozivanja i  iseljeničkog neodazivanja izostavimo osnovna obilježja pojma koji su često u proturječnosti, onda nije čudo da su zaključci kategorički i negativni: razočarana dijaspora.

''Hrvatske političke emigracije više nema, a nadajmo se da je nikada više neće ni trebati biti! (...) S činom uspostave Republike Hrvatske i novog Hrvatskog (državnog ?) sabora, okončan je i emigrantski status, a svi oni Hrvati koji i dalje iz bilo kojih razloga kane i žele živjeti izvan Hrvatske, dobivaju sada status iseljenika/dijaspore. Oni Hrvati, pak, koji odluče i nadalje ostati u stranom svijetu, neće više moći tražiti opravdanje svom izlasku iz domovine, iseljenju ili nekom 'progonstvu' zbog političkih motiva, nego se moraju poistovjetiti s onima koji su napustili Hrvatsku zbog ekonomskih razloga, tj. s onima koji su otišli 'trbuhom za kruhom', ili se pak trebaju odlučiti na povratak rodnoj grudi.'' (1)

Nakon objavljene Riječi uredništva u HP (1990.) mnogo toga se nije promijenilo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori u prvih šest (6) godina, te sam došao do novih spoznaja, da sam bio u zabludi, s obzirom da su ostali 'isti kočijaši' koji su bili nositelji vlasti u jugoslavenskoj 'Socijalističkoj Republici Hrvatskoj', samo su promijenili taktiku. Pozivi predsjednika Tuđmana na povratak Hrvata iz dijaspore sve su bili učestaliji, ali nije bilo odziva, mada je u iseljeništvu za povratak vladala velika želja i zanimanje. Ta zbilja me je potaknula da napišem politički osvrt i otiskam u posebnom izdanju/knjižici: Nema povratka u mirnu Hrvatsku, koju sam u većem broju primjeraka osobno donio u Hrvatsku i BiH i poklonio državnim i stranačkim čelnicima, institucijama i medijima, koji su se odlučno oglušili (čast izuzecima) i nastavili ''Prdjeti tamjan'' - kako kaže latinska poslovica za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se za to ipak klanjaju i dive. Istina je svima vidljiva!, 900 hrvatskih djevojaka i mladića iz Kanade 'izgubili su svoju lijepu...'

Savez hrvatskih folklornih društava iz Kanade organizirao je ljeta (1997) Folklorni festival u Hrvatskoj. Mnoštvo hrvatske mladeži, odjeveni u crveno-bijelo-plave majice ukrašene izvezenim hrvatskim grbom i nacionalnim sloganima, bilo je 'zaposjelo' torontsko uzletište prigodom odlaska u Zagreb.

''Oko 900 djevojaka i mladića iz kanadskih škola i sa sveučilišta, u 14 folklornih skupina, sletjelo je zrakoplovima u glavni grad Hrvatske. Odmah sutradan (12. VII. 1997.) održali su zajednički veoma uspješni koncert u dvorani  'Vatroslav Lisinski'. A dan kasnije mladež se razigrala na Trgu bana Jelačića i na Zrinjevcu, odjeveni u krasne narodnje nošnje. Uz sitne poskočice i tamburice Trg su pretvorili u Hrvatsko narodno kazalište.

U nedjelju (13. srpnja) došli su u svečanoj paradi od Kazališta do Katedrale gdje su imali zajedničku sv. misu koju je predvodio biskup Juraj Jezerinac. Vrhovni pokrovitelj Festivala bio je dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, koji nije u Zagrebu pozdravio hrvatsku mladež iz Kanade, potencijalne građane Hrvatske. Predsjednik se, naime, odmarao na Brijunima. Nitko od viših dužnosnika nije našao za shodno da dočeka tu mladež na uzletištu ili u Saboru! Međutim, kad su došli na Brijune nije se predsjednik čak ni tamo pojavio!? Tu su ih doveli u muzej 'Maršala Tita', gdje je mnogima bilo zlo kad su čitali o njegovim 'zaslugama' zbog kojih su njihovi roditelji morali pobjeći iz svoje domovine...

Budući da se radi o roditeljima i djeci koji su došli iz Kanade, odakle je u Hrvatsku otišlo nekoliko ministara i 'uglednih' osoba, bilo je za očekivati da će svi oni jedva dočekati da se ponovno sretnu sa svojim 'zemljacima'. Nažalost, nije se nigdje pojavio ni g. Marijan Petrović, ministar za useljavanje, čiju je kćerku jedno vrijeme podučavao g. Nikola Vrdoljak u ansamblu 'Zrinski Frankopan'!

Ima još nešto što je nama neshvatljivo. Naime, kad su naši dečki i djevojke došli u prekrasnim narodnim nošnjama s poklonima kardinalu Kuhariću, Katedrali i Kaptolu, kardinal Kuharić se nije udostojio ni da ih 'očinski' pozdravi u svojem domu! Zatajili su i drugi duhovni pastiri, posebice voditelj Inozemne pastve msgr. Stanković, koji je bio samo na koncertu, a bili su uvijek srdačno dočekani i ugošćeni u hrvatskim zajednicama i domovima u Kanadi..'' (2)

Hrvatska politička emigracija

Nije moguće bilo nama, političkim emigrantima, ustanoviti približan broj u dijaspori izbjeglih i prognanih sunarodnjaka, koji su, kao rakova djeca, raseljeni diljem slobodnog svijeta. Nisu ni u Hrvatskoj mogli kroz Ministarstva za iseljeništvo, Hrvatsku maticu iseljenika, Hrvatskom nacionalnom vijeću, Hrvatski iseljenički kongres, Hrvatske katoličke župe, u većim hrvatskim zajednicama na četiri kontinenta (Europa, Australija, Južna Amerika i Sjeverna Amerika). Dakle, pretpostavlja se da nas u dijaspori ima preko četiri milijuna, odnosno više nego što Hrvatska ima stanovnika.

Prema objavljenom popisu stanovništva iz prošle godine (2021.), brojke su porazne i cijeli se proces popisa dovodi u sumnju, jer privilegiranoj srpsko-četničkoj manjini dozvoljeno je da ''oni popisuju svoje u njihovoj Lepoj našoj'', što graniči s ludilom, odnosno veleizdaja i poziv na uzbunu - smjenu vlasti, odnosno unutarnju izbornu revoluciju. U demokratskoj državi, gdje je konstitutivan jedan narod, tamo je pravilo: svi građani su (politički) državljani i imaju ista prava i odgovornosti. Nema privilegiranih, koji imaju zajamčene zastupničke mandate, bez obzira koja je politička stranka na vlasti! To je diskriminacija hrvatskog naroda pred neprijateljskim nacionalnim manjinama - odnosno petom kolonom.

Značaj političke emigracije - iseljeničke zajednice nekada i sada. Veliki broj investicija dolazi u Hrvatsku iz iseljeništva. ''Količina novaca koja u Hrvatsku dolazi godišnje iz iseljeništva vrlo je velika. Značajan je broj tvrtki koje u Hrvatskoj zapošljavaju puno zaposlenika, a njihovi su vlasnici upravo povratnici. Prema podacima Svjetske Banke godišnje doznake iseljenika iznose oko 1,5 milijardi američkih dolara. I niz godina oni donose između 2,5 i 3 posto hrvatskog BDP-u.

Uz transfere koji su registrirale središnje nacionalne banke, treba uračunati gotovinu koju iseljenici sami donose za vrijeme posjeta domovini. Procjenjuje se da je iseljeništvo od 1991. do 2011. poslalo u Hrvatsku oko 100 milijardi eura. Godine 2017. hrvatsko iseljeništvo u Hrvatsku je poslalo 1,004 milijarde eura, a 2018. 1,74 milijarde eura novčanih doznaka. Samo iz Njemačke te su doznake za 2017. godinu, prema podacima Središnje banke Njemačke, iznosile 187 milijuna eura, što je porast u odnosu na prethodne godine (2013. 121 milijun, 2016. 149 milijuna eura. (4)

Tragična strana hrvatske političke emigracije

Hrvatska politička emigracija platila je svoje domoljublje brojnim životima na najgnjusniji načina, kako to mogu samo činiti krvoločni četnici, UDB-a. KOS-a i hrvatski izrodi - veleizdajnici. Ne ćemo donositi podatke žrtava od Bleiburga do Đevđelije, koji iznose oko tri četvrtine milijuna hrvatskog stanovništva, gdje su ubijani i strpani u provalije, jame i bunkere, kojima se ni danas ne zna broj niti mjesto zločina! Ali zna se tko su bili koljači i naredbodavci, od kojih još ima stanoviti broj spodoba, koji s krvavim rukama do lakta slobodno šeću ulicama i parkovima Zagreba i drugih gradova u Hrvatskoj, ubiru velike mirovine i u posjedu su okupiranih vila i stanova ubijenih ili prognanih hrvatskih obitelji!

No, nije samo Bleiburg i Križni put, odnosno Kolona smrti, nego su od 1946. masakrirani Hrvati u svim državama Europe, Amerika i Australije. Evo njihovi imena:

  1. Dr. Ivan Protulipac - 1946. u Italiji
  2. Ilija Vučić - 1975. u Njemačkoj
  3. Ilija Abramović 1948. u Austriji
  4. Ivica Milošević 1975. u Njemačkoj
  5. Dinko  Domančinović 1960. u Argentini
  6. Nikola Martinović 1975. u Austriji
  7. Mate Miličević 1966 u Kanadi
  8. Matko Bradarić  1975. u Belgiji
  9. Marijan  Šimundić 1967. u Njemačkoj
  10. Vinko Eljuga 1975. u Belgiji
  11.  Jozo Jelić 1967. u Njemačkoj
  12. Stipe Mikulić  1975. u Švedskoj
  13. MIle Jelić 1967.  u Njemačkoj
  14. Nikola Penava 1975. u Njemačkoj
  15.  Petar Tominac 1967. u Njemačkoj
  16. Ivan Tuksor 1976. u Francuskoj
  17. Vlado Murat 1967. u Njemačkoj
  18. Ivan Vučić 1977. u Njemačkoj
  19.  Anđelko Pernar 1967. u Njemačkoj    
  20. Jozo Oreč 1977. u Južnoj Africi
  21. Hrvoje Ursa 1968. u Njemačkoj    
  22. Bruno Bušić 1978. u Francuskoj
  23. Đuro Kokić 1968. u Njemačkoj
  24. Križan Brkić 1979. u SAD-u
  25. Mile Rukavina 1968. u Njemačkoj
  26. Marijan Rudela 1979. SAD-u
  27. Krešimir Tolj 1968. u Njemačkoj
  28. Zvonko Štimac 1979. u SAD-u
  29. Vid Marinčić 1988. u Njemačkoj
  30. Goran Sefer 1979. u Kanadi
  31. Ante Znaor  1968. u Italiji
  32. Cvitko Cicvarić 1979. u Kanadi
  33. Josip Krtalić  1968. u Italiji
  34. Nikola Miličević 1980. u Njemačkoj
  35. Nedeljko Mrkonjić 1968. u Francuskoj
  36. Mirko Desker 1980. u Njemačkoj
  37. Pero Čović 1968 u Austriji
  38. Ante Kostić 1981. u Njemačkoj
  39. Mirko Ćurić 169. u Njemačkoj
  40. Mate Kolić 1981. u Francuskoj
  41. Nahid Kulenović 1969. u Njemačkoj    
  42. Petar Bilandžić 1981. u Njemačkoj
  43. Vjekoslav Luburić 1968. u Španjolskoj
  44. Ivan Jurišić 1981. u Njemačkoj
  45. Mijo Lijić 1970. u Švedskoj    
  46. Stanko Nižić  1981. u Švedskoj
  47. Mirko Šimić 1971 u Argentini
  48. Ivo Furić 1981. u Njemačkoj
  49. Ivo Bogdan 1971. u Argentini
  50. Đuro Zagajski 1983. u Njemačkoj
  51. Maksim Krstulović 1971. u Engleskoj
  52. Franjo Mikulić 1983. u Njemačkoj
  53. Drago Mihalić 1972. u Njemačkoj
  54. Milan Župan 1983. u Njemačkoj
  55. Josip Senić 1972. u Njemačkoj
  56. Stjepan Đureković 1983. u Njemačkoj
  57. Dr. Branko Jelić 1972. u Njemačkoj
  58. Slavko Logarić 1984. u Njemačkoj
  59. Stjepan Ševo 1972. u Italiji
  60. Franjo Mašić 1986. u SAD-u
  61. Tatjana Ševo 1972. u Italiji
  62. Damir Đureković 1987. u Kanadi
  63. Rosemarie Bahrić 1972. u Italiji
  64. Ante Đapić 1989. u Njemačkoj
  65.  Josip Buljan- Mikulić 1973. u Njemačkoj
  66. Mate Jozak 1974. u Njemačkoj    

Gore navedenim hrvatskim žrtvama, koje je Udba-a ubila na najzvjerskiji način treba u glavnom gradu Hrvatske podignuti spomenik s uklesanim imenima, a jedan Trg u Zagrebu proglasiti: Mučenicima iz hrvatske dijaspore!

Uz navedene ubijene žrtve (kojih ima više nego na ovom popisu) veliki je broj hrvatskih emigranata osuđen na dugogodišnje zatvorske kazne čiji ukupni broj godina iznos nekoliko stoljeća robije:
''Prva grupa /1976./: Zvonko i Julienne Bušić, Slobodan Vlašić, Franjo Pešut i Petar Matanić;
Druga grupa/1977./: Marijan Buconjić, Jozo Brekalo i Vladimir Dizdar;
Treća grupa/1979./: Miro Barišić i Ivan Vujičević;
Četvrta grupa: Ivan Čale, Franjo Ivić, Stjepan Ivkuš, Ante Ćaran, Nedo Suvoj, Andrija i Petar Štambuk;
Peta grupa/1982./: Ante Ljubas, Mile Markić, Milan Bagarić, Ranko Primorac, Vinko Logarušić, Drago Sudar, Mile Boban, Miro Biošić, Anđelko Jakić i Ivan Mišetić.
Nakon izricanja kazne, 30. lipnja 1982. Ante Ljubas, koji je dobio 40 godina robije, je izrekao završnu riječ.''
Ljubas je izrekao povijesni govor državotvornog revolucionara, kakav Amerikanci i slobodni svijet nisu čuli. Govor u New Yorku treba uvrstiti u hrvatske školske udžbenike u višim razredima, a na hrvatskim sveučilištima u obveznu literaturu.

Ante Ljubas preminuo je u Splitu 16. prosinca 2021. u 77. godini života. Pokojnom vječni daruj mu Gospodine, počivao u miru Božjem!

Zločin prema hrvatskoj dijaspori.

''Tijekom komunističke Jugoslavije emigraciju i iseljeništvo prozivalo se i klevetalo kao 'ustaško-terorističku emigraciju'. Vladimir Bakarić kazao je kako 'Hrvatsku karakterizira to što ima najveću i najgoru emigraciju, najveću po broju i najgoru po tome što je neprijateljski raspoložena prema Jugoslaviji.
- Emigraciji je bila namijenjena uloga 'bankomata' (sjetimo se samo Mesića i legendarnoga muvinga s čekovima) ali joj politika nije dopuštala da proporcionalno financijskim sudjelovanjem participira i u političkom životu zemlje. Tuđman je imao najbolje namjere da izvandomovinsko aktivno uključi u politički život države, no snaga kadrova naslijeđenih iz Jugoslavije, kadrova odgojenih na narativu o 'najgoroj emigraciji', bila je oko Tuđmana jednostavno prejaka. Dio povratnika uključio se u politiku i diplomaciju, no danas nakon 27 godina nakon hrvatskog osamostaljenja, i politika i diplomacija vjerno su zrcalo hrvatske države: premrežene ex-komunističkim i ex-udbaškim kadrovima, s utjecajem povratnika svedenim na minimum.

- Nakon trećesiječanjskog thermidora, odnosno prema  izvandomovinskoj Hrvatskoj ponovno se vraćamo gotovo na predratne pozicije. Ukida se Ministarstvo povratnika i useljenika, a o Hrvatima izvan Hrvatske u političkim i medijskim krugovima od tada se ponovno govori (ako se uopće išta govori) na diletantski, stereotipni i nekulturan, upravo bakarićevski način.''

D. Dijanović: Zločin prema hrvatskoj dijaspori
Demografska strategija: Uvozit ćemo studente i znanstvenike

''Nakon što je Državni zavod za statistiku objavio rezultate popisa stanovništva koji su pokazali da nas u samo deset godina ima 400 tisuća manje. S obzirom da su rezultati objavljeni uoči 30. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske oni su egzaktno pokazali da je Hrvatska povijesni uspjeh stvaranja države uspjela pretvoriti u neuspjeh jer ljudi iz nje odlaze. Od 1991. godine Hrvatska je izgubila gotovo milijun stanovnika, a Slavonija 30 posto svog stanovništva. Toliki gubitak stanovništva je poraz svih poraza.''

Uvozit će se strani studenti, istraživači i radnici, hrvatski iseljenici i potomci naših iseljenika poželjne su skupine useljenika na koje će se ciljati novom migracijskom politikom koja je u  izradi i u nadležnosti MUP-a, piše u Večernjem listu, nakon upita Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade što se radi po pitanju izrade migrantske politike koju imaju uređene zemlje u EU. Dok su kod nas problem nestašica radnika rješava uvozom otkud stignu, iz Državnog ureda za demografiju Večernjem listu je odgovoreno da je prijedlog migrantske politike RH i izrada cjelovitog dokumenta u integraciji MUP-a. A Središnji državni ured za demografiju u tome će sudjelovati dostavom medijima i stručnim doprinosom. Priopćeno je, s obzirom na aktualne demografske trendove u Hrvatskoj useljavanje je nužno kako bi se ukupni broj stanovnika i radno aktivnih osoba održao na odgovarajućoj razini za održavanje gospodarstva i bitnih funkcija države.

Hrvatska je u vrhu Europske unije po uvozu radnika izvan EU-a s obzirom na broj stanovnika, no jesmo li sposobni uvoziti strane studente, istraživače i privući potomke naših iseljenika na koje će se ciljati migrantska politika  koja je u izradi?

Još prije pandemije Hrvatska je bila iznad prosjeka EU po uvozu stranih radnika izvan EU-a jer na svakih 1000 stanovnika uvezli njih 12 dok je EU u prosjeku uvezla 7 stranaca izvan Unije na 1000 stanovnika, a lani smo imali 81 tisuću državljana trećih zemalja s odobrenim boravkom. No, drugo je pitanje može li privući strane studente i potomke iseljenika, a ne samo nižeobrazovane radnike, jer razvijene zemlje selektivnom imigrantskom politikom itekako vode računa da privlače mlade obrazovane ljude. U tom prednjače Irska, Britanija, Francuska i Njemačka.

Marina Perić Keselj, ravnateljica Instituta za migracije, ističe da sudeći prema novim istraživanjima na kojima je radila postoji veliki interes doseljavanja u Hrvatsku, treće i četvrte generacije potomaka iseljenika, osobito visokoobrazovane populacije iz Južne Amerike i Australije.

''Naša administracije ne olakšava im dolazak, ne postoje programi za njihovu integraciju i snalaženje ili pri njihovu zapošljavanju, a nama nedostaje radnika. Kad govorimo o stranim istraživačima, Hrvatska u budućnosti ima tu šansu jer je pandemija promijenila način života i posla i ljudi mogu lijepo živjeti u Hrvatskoj i na otocima, a raditi za australske ili američke tvrtke, govori Perić Kaselj.'' (8)

U Hrvatsku se žele doseliti deseci tisuća mladih iz Južne Amerike

Potomci iseljenih Hrvata, njih 120 mahom iz Južne Amerike, dobili su priliku učiti hrvatski jezik u Hrvatskoj u zimskom semestru akademske 2020/21. Toliko je, naime, stipendija za učenje hrvatskog jezika dodijelio Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske. Učinio je to temeljem javnih poziva koji je izazvao veliko zanimanje, što potvrđuje i podatak od 440 prispjele prijave. Učiti jezik predaka žele i potomci Hrvata iz Bolivije, Kolumbije, Brazila, Urugvaja, Paragvaja, SAD-a, Kanade, Novog Zelanda, Australije, Njemačke, Poljske, Španjolske. (9)

https://www.crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/press/ucm/10679-potomci-iseljenih-hrvata-na-jesen-ce-uciti-hrvatski-u-rh-domoljubni-portal-cm-press

''Iseljenici znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako. Tisućama tih mladih ljudi u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i zapadnoj Europi, treba poslati jasnu poruku. Od njih se ne očekuje humanitarna ili socijalna pomoć. Na sreću, nije više potrebno ni fizički braniti domovinu. Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potrebna je dvosmjerna komunikacija s iseljeništvom. I to ona u kojoj će se povezati potrebe, mogućnosti i potencijali domovine te znanje, kapital i moć iseljenika. Sazrele su za to političke i društvene prilike, ali i razvoj tehnologije i komunikacijske veze su danas takve da je lakše nego ikad povezivati se. Naravno, ako postoje volja i interes s obiju strana.''

Iseljenici znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako. Imamo  primjere u svijetu, gdje je emigracija bila bitni čimbenik u oslobođenju domovine, o gospodarskom napretku i nacionalnom ponosu, kako su primjerice Irska i Izrael, čije su emigracije digle svoju domovinu na najveću stupanj državne sigurnosti i gospodarskog prosperiteta.

Za vrijeme Jugoslavije, mnogi smo bježali pod cijenu života izvan granice hrvatske tamnice - a danas imamo 'slobodnu, samostalnu i demokratsku Hrvatsku' iz koje dnevno odlazi cvijet hrvatske mladosti - nacionalne budućnosti, u Irsku i Njemačku, a Hrvatska uvozi radnu snagu iz Srbije i Afrički država. Srbija je, prema dostupnim podacima, najveći vlasnik turističkih resorta, hotela, medija i unosnih poduzeće u Hrvatskoj!? Teško je tome se ne narugati!

Jednostavan je oblik istine

Razumne ljude nije potrebno uvjeravati u istinu, a beskorisno je uvjeravati nerazumne. Vjerujem da su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori mahom razumni ljudi, mada neki od njih nisu ni svjesni svoje odgovornosti prema sebi, narodu i državi. Najveća zabrinutost hrvatskog naroda je za subraću u Bosni i Hercegovini, čiji je položaj najugroženijeg naroda u Europi. Dijaspora iz Sjeverne i Južne Amerike, Europe i Australije podržala je Hrvate u BiH s inicijativom ''Jedna Hrvatska'', koju su potpisale 21 hrvatska organizacija u dijaspori. Poruka je kratka, ali ima značajan sadržaj. Što će svakako biti moralna potpora, a također prema potrebi i materijalna, a ako treba i aktivna participacija. Dijaspora iz Sjeverne i Južne Amerike, Europe i Australije podržala Hrvate u BiH otvorenim pismom.

Neka vjera bude baklja koja obasjava, oživljava i održava!- sv. Margareta Mary Alacoque. Da bi se što bolje naglasila povezanost hrvatskog naroda u domovinama i dijaspori, ove će se godine održati Peti hrvatski iseljenički kongres u BiH, u organizaciji Sveučilišta u Mostaru, što će samo po sebi imati pozitivan utjecaj na ono malo još hrvatskog žitelja koji se bori za opstanak nakon tisućgodišnjeg obitovanja u Bosni i Hercegovini.

Pisao sam o zbivanjima u BiH u nedavnom osvrtu: ''Nakon Neuma bezumlje u BiH'', pa se ne želim ponavljati, ali treba naglasiti da su poruke - Jednostavan oblik istine. Već je upućen poziv Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva, da će se HIK održati od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. godine u Mostaru. Najavljeni su također ugledni predavači i gosti, koji će ovoj manifestaciji dati i određene smjernice. Glavni organizator skupa je predsjednik programskog odbora dr. sc. Marin Sopta, a domaćin je rektor Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Zoran Tomić.

Zaključna misao

Dana  10. veljače 2022. Matica hrvatska proslavila je 180 godina, od dana kada ju je kao Maticu ilirsku osnovao grof Janko Drašković. Danas Matica broji 4000 članova koji djeluju u 123 ogranka diljem svijeta. Novoizabrani predsjednik književnik Miro Gavran najavio je ambiciozno kretanje u modernizaciju Matice hrvatske, koja je u velikom zakašnjenju u mnogim odrednicama (jer je uvijek bila režimska ustanova, kao i HAZU): ''veća aktivnost i vidljivost, te jače povezivanje s gospodarstvenicima, osnovne su smjernice rada Matice hrvatske koja je u novu godinu ušla vrlo ambiciozno na čelu s novim vodstvom i predsjednikom Mirom Gavranom.''

Novo vodstvo ambiciozno kreće u modernizaciju Matice hrvatske. Dobio sam pismo jednog od najpoznatijih hrvatskih pera u dijaspori, političkog disidenta i domoljuba, Zlatka Božidara Markusa, kolege Brune Bušića čiji će sadržaj dati smisao današnjeg stanja u domovini i našeg statusa u dijaspori. Pismo prenosim u originalu:

''Dragi prijatelju Tomiću, tvoj tekst o BiH je tragični rekord naše nemoći i nestajanja u Bosni i Hercegovini. Još su tragičniji primjeri i ponašanje naših političara. Kad smo još bili okupirani i živjeli u takozvanoj Yu ja sam uvijek znao što se mora napraviti i kako postupiti. Pogotovo sam to znao uz pobunjeni elan jednog Brune Bušića.
Sad ne znam ništa što bi mislio i još manje što bi se moglo uraditi i kako postupiti. Piše mi kolega vrsni pisac Slobodan Šnajder da je Hrvatska danas na najnižim granama ikada, a on u državnom smislu nije bio neki prvoborac, ali je znao dobro gledati i vidjeti. Sada mi piše da mu je jedino preostalo umrijeti.

Na jedan siguran način nama je svima, vjerujem po godinama, sada jedino još preostalo umrijeti gledajući jad i nevolju koja je snašla Hrvatsku. Što će biti od svega i nije teško reći. Da li kao pred Danteovim paklom treba ''napustiti svaku nadu''. Hrvatska nestaje fizički i duhovno to je činjenica i male su nade da bi se moglo oporaviti, spasiti se i da bi ponovno počela živjeti. Vidiš da već pišu da se ne treba brinuti za broj budućih stanovnika Hrvatske jer će u nju, s obzirom da je na putu do Europe, stići ogromne bliskoistočne mase ljudi. Ali, koliko god to zvuče beznadno, islam polako ali sigurno osvaja Europu. Europa je kršćanstvo, rekao je kratko i istinito veliki general Charles de Gaulle. Nije li? Što će biti sada? Kalifat? Europa nema svoje djece. (Ne znam da li si u ''Hrvatskom slovu'' vidio sliku moje obitelj: ja, moja Nada (rođena Mihetec) i naši sedmero djece. To ti je recept za opstanak Hrvatske, ali taj recept i program je ostvaren, ne u Hrvatskoj, nego Švedskoj.
Stoj mi sada dobro Rudi i neka te Bog poživi. Iskreno i prijateljski Zlatko B. Markus'' (16. veljače 2022.)

PS: ovim činjenicama nisu potrebna daljnja tumačenja. Što ne stoji u spisima, toga nema u svijesti. Princip je krute administracije!

Tragični događaji u Ukrajini, koji podsjećaju na nedavna zbivanja u Hrvatskoj za vrijeme srpsko-crnogorsko-četničke i JNA agresije, gdje na malim ekranima vidimo Vukovar u svakom razorenom gradu u Ukrajini. Svijet je zabrinut za konačni ishod Putinove luđačke i krvničke doktrine, sa zebnjom gleda exodus milijuna žena i djece u Poljsku, dok njihovi očevi, sinovi i muževi ostaju na prvim crtama bojišnice. Cijela Ukrajina izgleda kao Vukovar! Gdje su oni koji su ''garantirali'' Ukrajini državne granice, kad su ih prevarili da predaju atomsko oružje Rusima? Samo budni i oprezni stječu prava!

Vrijeme je da se Hrvatska ojača vojno i brojčano. Hrvatsku vojsku treba opskrbiti s najmodernijim oružjem, bez obzira na cijenu. Uvesti obvezni vojni rok, makar jednu godinu kako bi se mladež vojno osposobila i domoljubno osvijestila. Treba također ukinuti petu kolonu u Hrvatskoj, koja je već jednom pokušala učiniti u Hrvatskoj što danas Putin čini u Ukrajini. Znamo tko su ''domaći'' neprijatelji hrvatskog naroda i države, koje su podržavale sve vlade u RH: Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, srpska-četnička nacionalna manjina, kao i talijansko-ciganski predstavnici u Vladi i Saboru; ''nedržavne'' organizacije za ''ljudska prava''. A vanjski  neprijatelj je - Srbija, koja se naoružava s ubojitim oružjem, jer je ''ugrožena'' od susjeda. (Sic!)

Ako hrvatske vlasti ne žele, ili nisu u stanju promijeniti današnje (ne)prilike u Hrvatskoj, onda treba rušiti nosioce vlasti - ne s oružjem nego prosvjedima, odavanjem neposlušnosti i provociranje uhljebljenih ulizica u Vladi i Saboru, gdje je u svakoj prilici 77 podignutih ruku: osam neprijateljskih i 69 oportunističkih. Prosvjedi su uvijek dobro rješenje, jer vlada treba služiti narodu, a ne narod služiti vladi.

Andrej Plenković je upropastio državotvornu stranku - HDZ i pokušava promijeniti hrvatsku državotvornost u ovisnost o EU i Zapadnom Balkanu. Plenković nas podsjeća na predsjednike/diktatore u Južnoj Americi: Sve za vlast - a vlas nizašto!

Hrvati: ''Učinite nešto, krećite se, riskirajte nove stvari, držite se toga, kleknite, a zatim budite spremni za veliko iznenađenje.'' - sv. Angela Merici

Izvori:
(1) Riječ uredništva, Hrvatski put, br. 12. Toronto, prosinac 1990.
(2) Rudi Tomić: Asimilacija je, izgleda solucija!?, Zajedničar, Pittsburgh, SAD, 26. studenog 1997., Hrvatski vjesnik, Melbourne, Australija, 28. studenog 1997., Nacional, Zagreb, 4. veljače 1998., Pogled s Torontskog Tornja, ZIRAL, Mostar 1998. str.280-283

 
 

Nakon Neuma

BEZUMLJE U BiH

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. veljače 2022. u 23 sata

Piše: Rudi Tomić

TORONTO - Propali razgovori u Neumu slave se po cijeloj BiH. Čelnici muslimansko-bošnjačkih stranaka dali su zajedničku izjavu: ''Danas nakon toliko godina njegove vladavine uspjeli smo ga  ukloniti. Nestanak Čovića s političke scene san je svakog dobrog Bošnjaka.Vijećnica svijetli u bojama žuto plave zastave, razdragani građani mašu DF-ovim zastavicama, SAD kapice se bacaju u zrak.''- poskok.info/ ''Ubili smo Čovića''

Međutim, predsjednik HDZ-a i HNS-a u BiH Dragan Čović - nije ubijen niti je ranjen, nego je nakon promašaja u Neumu, otišao u Banja Luku, gdje je u obraćanju na Skupštini Republike Srpske rekao: ''Bošnjaci žele pretvoriti BiH u vlastitu državu..., u BiH danas ne funkcionira ni izvršna, ni zakonodavna ni pravosudna vlast. BiH odavno nije pravna država. I ono malo što funkcionira u BiH predstavlja se kao rad pojedinaca ili stranaka, a nikako sukladno ustavu'', rekao je Čović

- Institucije su donijele oko 950 odluka, naglasio je Čović, kako bi BiH funkcionirala, posebice između 2000. i 2005. godine. Čak 338 zakona su stranci donijeli. Smijenjeno je točno 187 osoba kroz odluke visokih predstavnika. Danas je razvidno da o tom ne bismo pričali da nije bilo one Inzkove odluke... Sve je išlo dobro do Neuma, gdje je sve propalo. Bošnjaci žele izbrisati nacionalne odrednice iz Ustava BiH. Vrlo snažno su u igru uveli i četvrti narod u BiH - ostale. (Dakle: Talibani, Al Qaeda, Hammas, Hezbollah,  Al Shabaab, Hakani, Muslimanska braća i Palestinski džihad, op.). To onda podrazumijeva brisanje konstitutivnih naroda i iz doma naroda i Predsjedništva BiH. Mi smo jasno kazali kako je hrvatski narod prepoznao namjere da FBiH postane građanska država bošnjačkog naroda.''- vrisak.info / Bošnjaci žele BiH vlastitu (islamsku) državu.

Dragan  Čović je u Banja Luci, u obraćanju pred Skupštinom Republike Srpske, u pozdravnom govoru rekao: ''Vi čuvajte Republiku Srpsku, na tome vam svi mogu zavidjeti.'', što je izazvalo velike reakcije među Hrvatima u BiH, Hrvatskoj i dijaspori. Čović je, naime, ''zaboravio'', da je Republika Srpska genocidna tvorevina, iz koje je - što ubijeno, što protjerano nestalo oko četvrt milijuna hrvatskog stanovništva. Čak neki koju su se pokušali vratiti na svoja ognjišta, bili su terorizirani i izloženi raznim provokacijama te su morali sve doneseno ostaviti i ponovo iseliti. Čovića je (vjerojatno) inspirirala arapska izreka: ''Neprijatelji mojih neprijatelja su moji prijatelji.'' To je dvosjekli mač!

Dodik ima viziju budućnosti RS: država pod svaku cijenu!

Član predsjedništva BiH i Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nije nazočio skupu u Neumu, ali zatražio je da se ostane pri zaključcima usvojenim na prošloj sjednici kojima podvlače suglasnost s odlukom o vojsci, indirektnim porezima i VSTV-u. Dodik je predložio i da se usvoje zakoni koji će štiti od klevete RS, druge kolektivitete i narode u BiH od nazivanja genocidnim, a koji bi i predvidio i kažnjavanje takvih poteza. ''Taj zakon treba predložiti  Parlamentarnoj skupštini BiH i da to bude razlog da odemo tamo i da vidimo kako će se oni odnositi prema tome.'', rekao je Dodik.
Dodik također svoju  suradnju s Čovićem uvjetuje odlukom ''da Hrvatska prestane klevetati RS da je stvorena na genocidu''. Drugim riječima, hrvatski narod i vlada u RH, trebaju ne samo oprostiti nego i zaboraviti da su domaći četnici, srpsko-cnogorski agresori i JNA izvršili genocid nad hrvatskim  stanovništvom u BiH i Hrvatskoj. To bi imalo toliko smisla  kao da bismo tvrdili: Vrbas teče uzvodno!?

Ipak ćemo, radi usporedbe, mada takve usporedbe nemaju povijesne temelje, poručiti Dodiku, Vučiću, Vulinu, Šešelju, Draškovići, Pupovcu, popovima SPC i drugim srbijanskim čelnicima i veleizdajnicima u Hrvatskoj, da se okane multipliciranja ''žrtava u Jasenovcu'', da prihvate odgovornost za žrtve Bleiburga i Kolone smrti, uključujući žrtve u Domovinskom ratu i svakako, da objave mjesta masovnih grobnica i imena nestalih i zatočenika u logorima diljem Srbije. Dakle, povijest koja nije utemeljena na činjenicama nije povijest nego propaganda, obmanjivanje i zaluđivanje naroda. ''Tako je  gdje se sve kotura, pa  bio i četverokut.'', latinska je izreka.

Izetbegovići su izdajice muslimana i Bošnjaka?

Odgovor na to pitanje je: ''Izetbegovići koriste strane voditelje samo zato da zbune Bošnjake, žrtve njihovih pregovora, da sakriju vlastite izdaje, da bi Bosanci krivili strance iz svijeta umjesto njih, izdajnika, jedinih pravi krivaca... Znači sve je ovo inicijativa tj. maslo Bakira Izetbegovića. Vara nas na isti način kao i Alija. Spremio se dokrajčiti Alijino djelo, potpuno pokopati državu, a pokušava i kraj Bosne uvaliti strancima, Amerikancima, Europljanima, kako bi sakrio svoju prljavu ulogu izdajnika.''- Bosanski_Kongres@nkrbih.com
Veleizdaja BiH

Zanimljiv je gornji naslov kolumne, koji upozorava na činjenice gdje ''...svoje političke protivnike označavate kao 'fašiste' onda se ponovo vraćate u politički i državni poredak koji je nakon pola stoljeća upravo propao pred zahtjevima i vrijednostima liberalne demokracije... Svako rješenje koje izmiče ideji 'građanskoga' tj. jednonacionalne države, za stranke sa sjedištem u Sarajevu je antieuropsko rješenje - zato što oni ne podupiru političku volju Bošnjaka. Za sve stranke ne može ni postojati diskriminacija nekog od 'konstitutivnih naroda', jer ne postoje narodi (to su samo etničke grupe), 'plemena', nego samo jedan politički narod, 'zajednica bh građana' kojima nacionalna pripadnost ama baš ništa ne znači. Budući da se svi Bošnjaci osjećaju Bosancima, ostaje još samo da se nađe Hrvata i Srba kojima nacionalnost ništa ne znači. A takvih ima u Sarajevu, pogotovo među onima kojima politička karijera nešto znači, kao Komšićima - vendidit animarum/prodane duše!

Ucjene HDZ-a koje otvaraju vrata novim etničkim podjelama.  ''Pokušajmo samo zamisliti o kojim 'novim etničkim podjelama bi moglo biti riječi promjenom Izbornog zakona. Odgovor se nalazi već u sljedećoj Bećirovićevoj tezi. 'kapitulacija pred HDZ-ovim konceptom' bi bila 'izdaja interesa države Bosne i Hercegovine i mogućnost još većih zloupotreba u budućnosti'. 'Kapitulirati' (dakle, rat još nije završen) znači prihvatiti zahtjeve Hrvata za legitimnim predstavljanjem, a 'ideja interesa države' je izdaja interesa isključivo bošnjačke politike prema kojoj Hrvate treba svesti na manjinu (što se u Sarajevskoj javnosti sve glasnije čuje: 'najmanje ih je, a traže trećinu' koja će u konačnici ili iseliti iz BiH ili se posve asmilirati.'' - dnevnik.ba

Bošnjaci su u potpunosti naslijedili ideje velikosrpskih fašista: Progon hrvatskog stanovništva, ubijanja bez razlike na spol i godine starosti, rušenje crkava i groblja, te provociranjem i prijetnjama nisu mogli dočepati se većine hrvatskih teritorija. Dakle, ono što nisu dobili u ratu - nastoje dobiti u miru. - Identično Memorandumu SANU iz 1986.
Nikada nije bila tolika suradnja predsjednika RH i predsjednika Vlade u RH sa HDZ BiH, kao što je došla do izražaja prije i poslije susreta predstavnika muslimansko-bošnjačke koalicije stranaka i predsjedništva HDZ-a i HNS-a BiH. Dapače, od 2000. godine predsjednici RH i predsjednici Vlada u RH imali su saveznike u Sarajevu, a neprijatelje u Mostaru. Doprinosi problemu bili su podrška postupka sarajevske čaršije i negativan publicitet u Hrvatskoj o Hrvatima u Hercegovini, da bi trebali tražiti svoja politička prava u Sarajevu, a ne oslanjati se na Zagreb. Predugo bi bilo sve nabrajati.

Posljednja zbivanja oko rješenja političke krize u Bosni i Hercegovini potencirane prijetnjama Milorada Dodika da će odcijepiti tzv. Republiku Srpsku dokazali su još jednom, ''da čelnik hrvatskog naroda u susjednoj državi Dragan Čović vodi izdajničku politiku protiv interesa hrvatskog naroda i drugo, što je svojevrsno politički skandal, da ta izdajnička politika u samoj Republici Hrvatskoj ima potvrđenu potporu predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. ''Na obljetnicu proglašenja Republike Srpske, Plenković šalje svog bliskog koalicijskog partnera Milorada Pupovca i uvažava politiku Dragana Čovića prema Miloradu Dodiku.'' Gledajući širu sliku temelja hrvatske politike prema Republici Srpskoj trebao bi biti sprječavanje bilo kakve mogućnosti spajanja Republike Srbije s Republikom srpskom jer bi se time ratnohuškačko velikosrpstvo približilo na samo 20 kilometara zračne linije. Malo je poznato, a ta se važna činjenica jednostavno zaboravlja, da Bosna i Hercegovina nije podijeljena na dva nego na tri dijela. Treći dio je Distrikt Brčko koji je pod nadzorom Amerikanaca. U početku taj distrikt je imao uzak koridor koji je uz rijeku Savu teritorijalno povezivao Republiku Srbiju s tzv. republikom srpskom. Kasnije je međutim taj koridor ukinut jer se distrikt proširio do Save i graniči s Hrvatskom tako da više ne postoji zemaljska veza između Beograda i Banje Luke. Usput rečeno zlu ne trebalo u blizini je i bivša američka vojna baza 'Eagle' kod Tuzle.

- U tom smislu reagirala je udruga prognanih Hrvata Banja Luke i banjalučkog područja 'Nazaret', koja u priopćenju potpisanom od Vinka  Laštra ističe da Dragana Čovića ne zanimaju ubijeni i masakrirani Hrvati u entitetu RS, minirane i srušene crkve, kuće, silovane žene i maltretirani Hrvati, logori za ubijanje i mučenje. 'Samo u Banjalučkoj biskupiji ubijeno su 1054 osobe od toga 614 žena. U najvećem dijelu nije bilo ratnih sukoba i većina je ubijena na kućnom pragu samo zato što su bili Hrvati' ističe udruga 'Nazaret' i poručuje: 'Vi ste Dragane Čoviću stali na stranu agresora na BiH i time ste izgubili svaki kredibilitet bilo koga u BiH. Politika koja surađuje s agresorom i razbijačem BiH bit će katastrofalna i za Bosnu i Hercegovinu ali i za Republiku Hrvatsku.'' Tjedno.hr / Izdajnička Čovićeva politika podržana iz Hrvatske.

Apel za spas BiH

Mesić priprema Apel za spas BiH, ideja je suprotna stavovima Hrvata i Srba. Bivši član propalog predsjedništva SFRJ: Stjepan Mesić iz Hrvatske, Bogić Bogićević iz Bosne i Hercegovine i Vasil Tupurkovski iz Sjeverne Makedonije, ovih dana dovršavaju dokument nazvan ''Apel za spas Bosne i Hercegovine'', koji planiraju uputiti ključnim institucijama unutar i izvan BiH na kojima se odlučuje o toj zemlji, ali će ga namijeniti i 'svima kojih se to tiče', kao i cijeloj javnosti, objavljeno je u medijima. Stara je poslovica: Tko se svojih odriče, ostaje sam.

''Propali su i ovi posljednji pregovori u Neumu i shvatili smo da se nešto mora učiniti. Sadašnja 'daytonska BiH' je nefunkcionalna i zato radimo na prijedlogu kako izaći iz sadašnje situacije'', objasnio je Mesić u razgovoru za Jutarnji list. Zanimljivo je da su grobari Jugoslavije, koji su odgovorni za milijun osoba ubijenih, izgnanih - silovanih i mučeni, koji su unakaženi ili su umrli od njihove ruke, rade na prijedlogu kako spasiti ''Jugoslaviju u malom''. Mesić s crvenim fesom na glavi, i počasni građanin BiH, opredijelio se za bošnjačku ideju - za spas BiH jedino je rješenje ''građanska država.'' Koristi istu terminologiju koju je pokušao Milošević nametnuti u Jugoslaviji. Nisu uspjeli spasiti Jugoslaviju, a željeli bi, na istim načelima spasiti BiH!

Mesić također podržava Komšića koji je nedavno bio pred Vijećem Europe, gdje je rekao za termin ''konstitutivnosti'' da ''nije rečeno ili utvrđeno što to zapravo znači''!? Poturica Komšić i njegov DF bojkotirali su Skup u Neumu, kao i komunisti SDP-a, jer su znali da će Izetbegović ustrajati na konceptu ''građanske države', koju također zagovaraju i veleizdajnici u RH, jugonostalgičari i mrzitelji hrvatskog naroda i države, mrzitelji Ustavne konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Evo, što drugi narodi rade sa svojim veleizdajnicima: ''Francuzi svojim izdajnicima poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju u podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo.'' A.G. Matoš.

Zaključan misao

Henry Kissinger je više puta tvrdio da BiH nema budućnosti, da je ona administrativna jedinica umjetno stvorena u bivšoj SFRJ u kojoj su primorana živjeti tri naroda, a koju su glupo priznale državnost zapadne sile. Zauzimao se da svaki konstitutivni narod dobije svoj teritorij i neovisnu državu. Da se stvori muslimanska država i dopusti bosanskohercegovačkim Hrvatima i Srbima da osnuju svoje nezavisne države ili da se priključe Hrvatskoj odnosno Srbiji. Dakle zauzimao se, i to javno, za podjelu BiH. Nije trebalo ništa crtati na (nepostojećoj) salveti. https://hrvatskonebo.org/2022/02/01/herceg-bosna-s-amerikom-ili-bez-nje

Ako hrvatski narod ne može na demokratskim izborima izabrati svoje političke predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda u BiH, što je minimum za narod kojem je garantirana konstitutivnost kao Srbima i Bošnjacima, onda se moramo početi ispočetka. Ako smo mogli Herceg-Bosnu obraniti u ratnim godinama, onda moramo slijediti poruku:
''Ako jedan san padne i razbije se na tisuće komada, nemojte se bojati pokupiti jedan od tih komada i početi ispočetka. Uvijek možemo početi ispočetka.'' - Sv. Bernadette Soubirous.

 
 

Iseljenički pogled iz Toronta

Zaluđivanje:
''Deset vekova srpske književnosti'' (!?)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. siječnja 2021. u 20 sati

Piše: Rudi Tomić

''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'', bila je tema moga osvrta o objavljenim djelima najznačajnijih hrvatskih pisaca iz 16. i 17. stoljeća u Dubrovniku, koje  su srpske (ne)kulturne elite objavile pod zajedničkim nazivkom ''Deset vekova srpske književnosti''. Osvrt je objavljen 12. - 15.  svibnja 2020. i može se u cijelosti pročitati na hrvatskim državotvornim medijima.

Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih političkih čelnika i poglavara Srpske pravoslavne crkve, odnosno svetosrboslavlja, napisao sam studij ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Evo što kaže Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka grješna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstvo. - 1. Iv: 2,9. Ovaj osvrt također je objavljen  (22. - 29. svibnja 2020.) u državotvornim medijima.

Još jedan značajan detalj iz objavljenog osvrta, kojeg bi se trebalo ponavljati u svakom osvrtu/članku u hrvatskim medijima kad je riječ o srpskoj otimačini hrvatske književne baštine i hrvatskih teritorija, ne zbog toga što bismo mogli utjecati na srpske laži i ludosti, na (ne)zdravi razum i povijesne činjenice, nego radi nehaj hrvatskog naroda i radi političkih diletanata koji su u Zagrebu osmislili mali jugoslavensku i velikosrpsku satrapiju.

''Nema u Hrvatskoj toliki broj povjesničara i znanstvenika koji bi mogli odgovoriti na srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj - terorističkom organizacijom, jer su je vodili i vode himbeni popovi: Momčilo Đujić, poznat kao 'pop vatra' bio je organizator i vođa srpski četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, 'vaspitač' u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; porfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj; episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko- slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej - četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koji su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili njihovi predčasnici patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varanva i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za srpske (duhovne) lidere u Srbiji i susjednim državama.'' Beograd najprije pošalje popove u susjedne države a onda topove.” (Hodak)

Političko srpsko-četničko vodstvo u Beogradu otišlo je još jedan korak dalje - donijeli su ''Zakon o kulturnom nasleđu'' kojim svojataju dubrovačku književnost, što je konačno ponukalo ministricu kulture i medija Ninu Obuljen-Koržinek da je skandaloznim nazvala nedavno donošenje srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu koji svojata dubrovačku književnost, a Srbiju je pozvala da odustane od posezanja za hrvatskim teritorijem i kulturnom baštinom.

Oglasili su se mnogi hrvatski pisci i akademici koji su također osudili srpsku otimačinu dubrovačke i općenito hrvatske kulturne baštine: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Hrvatska matica iseljenika, kao i Hrvatski P.E.N. Ali, glasno šute: predsjednik RH i predsjednik Vlade i - koalicijski partneri!?

''Kulturnom nasljeđu, po kojoj kulturne baštine književnosti pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godine, ne znači da Srbija spori da je stara dubrovačka književnost i dio kulturnog nasljeđa Hrvata
- Upravo se na primjeru dvojnog nasljeđa, zajedničke jezične prošlosti prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dobrosusjedskih odnosa'', stajalište je srbijanskog ministarstva kulture.

Srpska hegemonistička politika ''srpskog sveta'' izazvala je  žestoke kritike  hrvatskih dužnosnika i kulturnih ustanova, javlja Hina. ''Otimanje  hrvatske kulturne baštine nije niti u skladu s europskim vrijednostima i perspektivom za koju se Srbija opredijelila i zasigurno će imati određene konsekvence kada se budu otvorila određena poglavlja koja su s time u vezi ključna, poput obrazovanja'', izjavio je Grlić Radman novinarima u Puli.

Strpljivost ne donosi odlučne odluke

Vlada u Hrvatskoj je trebala, odmah nakon što je Srbija objavila ''Zakona o kulturnom nasljeđu'' dubrovačke književnosti i dubrovačke kulture, prekinuti diplomatske odnose; ukinuti hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu i zatvoriti srpsku ambasadu u Zagrebu. To bi bio adekvatan odgovor suvremene Republike Hrvatske na neprijateljsko posezanje Srbije za hrvatskim teritorijem i kulturnim baštinama. Ovo je novi oblik srpske invazije na Hrvatsku. Tko ne vjeruje neka pita slijepce! Non bene pro toto libertas venditur auro/ Ni za sve zlato (svijeta) ne prodaje se sloboda. Taj natpis uklesan je nad vratima tvrđave Lovrijenac u Dubrovniku. (Na google Lovrijenac je napisan na ćirilici!?)

Na taj skandalozni srbijanski zakon velike su reakcije hrvatskih intelektualaca, jezikoslovaca i akademika, ali bez odlučnog stava Vlade u RH, sve je svedeno na kritiku bez mogućnosti izricanja osude i donošenje odgovarajuće kazne. Srbijanska imperijalistički zaražena intelektualna ''elita'' uvrstila je u srbijanskim udžbenicima revidiranu razdiobu  slavenskih jezika, pri kojoj hrvatski jezik nije jedan od južnoslavenskih jezika, a naziv ''hrvatski jezik'' samo je jedan od naziva za srpski, što je izazvalo zgražanje čak i nekih srbijanskih jezikoslovaca.

Srbija pokušava nadoknaditi nedostatak vlastite kulture pod izričajem ''sve je to naše zajedničko''. Institut (IHjj) ocjenjuje: ''kako je Srbija vezana za hrvatsku kulturu i njezino prisvajanje jamči nekakvu europsku kulturu u nasljeđe koje inače ne bi imali te podsjeća kako je upravo Vuk Karadžić u predgovoru svojem 'Srpskom rječniku' iz 1818. napisao doslovce: 'Već ima blizu iljada godina kako Srbija ima svoja slova i pismo, a do danas još ni u kojoj knjizi nemaju pravoga svog jezika!'' Srbi kada ne uspiju granatama, onda prisvajaju zakonom o miru!'' (Lili Benčik)

Napomena: ''Sve svete srpske zemlje Aleksandra Martinovića, u svijetlu stvaranja srpskih mitova, iz kojih proizlazi srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine.'' -  Lili Benčik/hrvatskepravice (21.01.2022.). Ovim povijesnim studijem je obrađena tema za doktorsku disertaciju o SPC u Hrvatskoj, što bi  Hrvatsko ministarstvo kulture i Hrvatska matica iseljenika trebali objaviti na hrvatskom i engleskom jeziku - čim prije.

Ovih dana došli smo i do novih saznanja, da nisu Hrvati, nego su ''Kinezi počinitelji najvećeg genocida nad srpskim narodom'', kazala je Jovanka Jolić znanstvenica za konspirologiju koja je bila gošća 12. 01. 2022. godine u emisiji Balkan Info i otkrila ''ko je kroz istoriju najviše ugnjetavao Srbe...
- Ratovali smo sa Kinezima kad su nas Kinezi u Tatariji istrebili. Kinezi su počinili najveći genocid nad srpskim narodom i taj Kineski zid, ispod Kineskog zida su milioni srpskih kostiju. I sad nas ubeđuje ova vlada da su Kinezi naši prijatelji i treba da primamo njihove vakcine, a zna se da je Xiova baba (baba predsjednika Xi Jinping - o.p. ) Jevrejka''.

Današnja Vlada u RH je - ''kuhano jaje''

Poznata je latinska poslovica, koja kaže: Iz kuhanog jajeta nikad ne izađe pile. Dakle, ne možemo se ničem dobrom nadati od aktualne Vlade u RH, jer nema nikakvu viziju za dobrobit hrvatskog naroda, a narod gubi strpljenje - a država gubi suverenitet. Od nacionalnih simbola hrvatske državotvornosti, nakon što zlatnu kunu pretope u zeleni euro, ostaje nam samo himna i zastava s grbom!

Predsjednik Vlade u RH Andrej Plenković, hrvatski ''Louis le Grand'', koji je izrekao svoju poznatu rečenicu: ''Država to sam ja'', ponaša se i vlada državom kao francuski kralj Louis XIV. Predsjednik HDZ-a formirao je koalicijsku vladu sa manjincima, koje predstavlja četnik Milorad Pupovac. Nakon svih prekršaja Pupovca, koji su protiv hrvatskog naroda i države, Plenković odlučno ignorira ili uporno opravdava veleizdajničke istupe kolege Pupovca zbog vlasti i osobnih interesa. Nema oporbe u Hrvatskoj, jer se godinama razmnožavaju ''stranke'' kao gliste, samo da čelnici mogu doći u javnost kao da su izabrani voljom Božjom predstavljati hrvatski naroda. Naime, u RH ima 19 parlamentarnih stranaka i 143 izvanparlamentarne stranke. Dakle, ukupno 162 ''političke stranke'' u državi koja nema ni 4 milijuna stanovnika to je apsurdno!

Nakon 30. godina od konačne odluke o izlasku iz totalističkog srpsko-jugoslavenskog okvira i 25 godina od velebne pobjede nad srbo-crnogorsko-JNA agresorom, još se u Hrvatskoj slavi i hvali Tita, komunizam, AVNOJ; u gradovima i naseljima još mnoge ulice i trgovi nose ime krvnika Tita, partizanski zločinaca, hrvatski veleizdajnika i četnika!??? ''Znam zločinca koji je od Hrvatske dobio tri milijuna kuna odštete'', kazao je zapovjednik Škrabrnje Marko Milajnić/dnevno.hr (20.01.2022.) !? Plenković ne usuđuje se ni pisnuti!

Lik kardinala u paklenoj vatri koji iznimno podsjeća na nadbiskupa i blaženog Alojzija Stepinca na velikoj fresci u banatskom hramu svetog Jovana Bogoslova u Beloj Crkvi izazvao je u katoličkoj i hrvatskoj javnosti, a valja istaknuti kako sličan primjer - usprkos gomili neslaganja - nije zabilježen u tisućgodišnjem raskolu Katoličke i Pravoslavne crkve, donosi direktno.hr/ 22.01.2022. Freskoslikar Zoran Selaković, rođak je ministra vanjskih poslova u Srbiji, koji zna svoj posao. Hrvatska je ''uzvratila udarac'' tako što je nedavno iz državnog proračuna uplatila SPC u RH - 10.980.504,48 kuna. Nota bene!

''Srbija toliko voli tuđe da to zakonom krade. Zna naša vlast da je Porfirije štediša. kad 'sveštena lica' slave na pravoslavni Božić Stepinca u paklu onda se svi pričešćuju istom žlicom, na taj način valjda iskazuju solidarnost s našim Stožerom i njegovom 'herojskom' borbom protiv podmuklog virusa koji sve više divlja. I sve to za bijednih 10 milja kunića. Gromoglasnom šutnjom istakla se hrvatska biskupska konferencija. HBK samo 'u načelu” podržava kanonizaciju Alojzija Stepinca. Inače se ne bi šteli mešati...

- Kad su napokon zakonom 'osvojili' Dubrovnik, odmah su fresku  sa Stepincem prefarbali 'belom farbom'. K'o bi rekao da Srbija  toliko voli tuđe da to i zakonom krade!?, Zvonimir Hodak/ direktno.hr, 24.01.2022.

Dobrica Ćosić: ''Laž je  srpski državni interes''

Srbi ne odustaju od svojatanja. ''Dubrovačke književnost zasnovane na srpskim korijenima...
- Naš zakonodavac je rekao da to pripada i Srbima i Hrvatima, ja se sa tim ne bih složio. Siguran sam da se većina pisaca Srba rimokatolika prevrće u grobu kad čuju da ih svrstavaju u hrvatsku književnost. Većina knjiga je pisana na ćirilici i kako to onda da budu hrvatska književnost. Dubrovačka se književnost zasniva na srpskim korijenima. Mnogi filozovi i pjesnici su tvrdili da je dubrovačka književnost srpska'', rekao je ''advokat'' Predrag Savić, prenose srpski mediji.

Televizija Srbije tražila je dopuštenje za snimanje filma kulture Srba u Dubrovniku. ''Rekli su da žele snimati o povijesnim znamenitim ličnostima, a naveli su o kojima se to radi: Ruđer Bošković, Vlaho Bukovac, Baltazar Bogišić i mnogi drugi'', kazao je Mato Franković (HDZ), gradonačelnik Dubrovnika.
''Dozvolu nisu dobili, pa je reagiralo i srpsko veleposlanstvo u Hrvatskoj, koje se diči dubrovačkim Srbima. Hrvatskog Gundulića još neko vrijeme mogu gledati na novčanicama, a Držića na Stradunu uhvati za nos, ne bi li im se želje o neiscrpnoj povijesti ostvarile'', navodi teleskop (22.01.2022.)

Zaključna misao

 ''Zakon o kulturnom nasljeđu'' je osmišljenje ''Povelje o srpskom kulturnom prostoru'' (14.05.2019.) koju su potpisali ministar prosvjete i kulture Srbije Natalija Trivić i ministar kulture i informacija Srbije Vladan Vukosavljević u Sremskim Karlovcima. ''Povelja povezuje sve Srbe u njihovim kulturološkim dijelovima, gdje god se nalazi, jer granice kulturnog prostora nije moguće svesti u granice jednog političkog, odnosno državnog prostora'', rekla je Tricićeva.

Znamo posljedice topova (u ratu) i pera (u miru) tisućgodišnje agresije srpskog fašističko-četničkog nadiranja na hrvatski teritorij i kulturnu baštinu, ali nisam siguran da su naši politički i intelektualni čelnici svjesni o posljedicama, koji su nas doveli u situaciju da se moramo konstantno braniti, mada smo pobijedili Srbiju u tri krvava rata, ali, Srbi još misle, da su ''samo izgubili bitke, te će u konačnici dobiti rat.'' (!?)

Neki krive političare u Hrvatskoj, jer među njima uvijek je bilo veleizdajnika i na najvišem vrhu u Vladi i u Saboru. Drugi pak krive narod, koji ne izlazi na izbore, ili bira izdajnike za državnike. U pravu su - jedni i drugi.

No, uzmimo samo u obzir zadnjih 100 godina gdje smo preživjeli dvije Jugoslavije, jednu NDH, Bleiburg, obrambeni Domovinski rat i konačno - kineski virus. Činjenica je da su hrvatsku djecu u većini slučajeva odgajali neprijatelji hrvatskog naroda i države. Bilo da su profesori i nastavnici bili srbočetnici, hrvatski partizani, komunisti ili (anti)fašisti, djeca su odgajana (''vaspitana'') u duhu mržnje svoga naroda i svoje domovine. Hrvatska mladež odgojena u tom obrazovnom sustavu ne može biti ništa drugo nego - antihrvatska (čast izuzecima).

Izuzetak su također četiri godine Nezavisne Države Hrvatske, gdje su u hrvatskim školama i na sveučilištima odgajana hrvatska mladež u duhu vjere i domoljublja, u povijesnim istinama na najvišem stupnju akademske razvijenosti. Da Hrvatska ima nacionalno odgojenu mladež, imala bi veliki gospodarski prosperitet, veći natalitet i čvrst demokratski sustav u suverenoj državi hrvatskog naroda. Dakle, potrebno je preispitati nastavničku stručnost i ideološku sklonost u hrvatskim školama i sveučilištima, odnosno treba odvojiti kukolj iz nastavnog kadra, pa ćemo imati mnogo manje mržnje, zavisti i sebičnosti u društvu, politici i poduzećima, pa ćemo također tada moći stati u kraj kriminalu, krađi, prevari i veleizdaji. Točka.

Ali, zbog općeg utjecaja na ne/razumijevanje najopasniji neprijatelji u Hrvatskoj su mediji, koje nećemo pojedinačno karakterizirati, treba zakonom ograničiti ili zabraniti: tiskovne dnevnike, tjednike i revije; televizijske i radio postaje, internet i portale preko koji se zaluđuje hrvatski narod da je obrambeni Domovinski rat bio ''građanski rat'', odnosno izjednačuje agresora sa žrtvama rata. Nije dovoljno samo poželjeti dobro; moramo također dobro raditi. - sv. Ambrozije.

 
 

Prvi novogodišnji pogled preko bare u domovinu

Doklen će jugonostalgičari i komunisti zloupotrebljavati hrvatsku strpljivost?

Hrvatske treba biti Izrael na Balkanu, sama se obranila, sama se mora moći braniti!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. siječnja 2021. u 23 sata

Piše: Rudi Tomić

Hrvatska je ušla u 2022. godinu s 30 godišnjom laži o ubojstvu Aleksandre Zec i njenih roditelja, da su pogubljeni zato što su Srbi. Branko Lazarević je Srbin. ''On je drugačiji od Pupovca i Jovića. Jedan je od onih deset (10) tisuća Srba koji su znali izabrati stranu u Domovinskom ratu, kad je počeo 'građanski rat' 1991. Branko je bio šef MUP-ove ekipe koja je vršila očevid u slučaju ubojstva obitelji Zec. Branko je direktan kad kaže: 'Lažu svi  koji kažu da su Aleksandra Zec i njeni roditelji ubijeni zato što su Srbi i da je Hrvatska kriva za taj zločin... Laž je da je postojala zapovijed o ubojstvu Srba u Zagrebu jer bi mene kao Srbina prvog ubili.. To je ubojstvo iz koristoljublja, ne politički zločin...'' Zvonimir Hodak/direktno.hr

Ubojstvo obitelji Zec bilo je klasično-mafijaški čin. Zbog medijskog napuhavanja slučaja u sjeni ostala su stradanja više od 400 djece u Domovinskom ratu. ''Istina je malo drugačija. Kriminalna, mafijaška, sicilijanska. Naime, otac Aleksandre Zec je bio hrvatski Srbin i mesar u središtu Zagreba. Povezao se s kriminalcima koji su mu dovozili ukradene ili otete domaće životinje iz istočne Hercegovine i drugdje. Njegov je bio zadatak da to meso preradi, proda i od novaca da ljudima, 'psima rata', koji su ga opskrbljivali. Kako Mihajlo nije izvršavao svoju 'zadaću', bio je likvidiran po mafijaškom obrascu. S njim ubili su mu ženu Mariju Mesić Hrvaticu, čija su dva brata bili hrvatski branitelji, što odmah isključuje da je Mihajlo ubijen zato što je Srbin. To isključuje i ubojstvo malene Aleksandre jer je i ona pola Hrvatica, a pola Srpkinja. I zato sve ove podmukle, smišljene i lažne žalopojke za stradalom 12-godišnjom djevojčicom u jeku najjače srpsko-srbijanske agresija na Hrvatsku imaju jedini cilj - destabilizaciju hrvatske države.'' Marijan Majstorović / hrvatski-fokus.hr

Mihajlo je de facto ubojica svoje obitelji, jer je zbog sebičnosti upao u kriminal i varao državu, te je mislio prevariti i mafiju, a to ga je koštalo života i života njegove obitelji. Dakle, riječ je o osobnoj tragediji koju jugokomunisti žele pretvoriti u ''zločin'' iz Domovinskog rata. Circulus vitiosus!

Zaključnu riječ o sudbini obitelji Zec rekao je predsjednik RH Zoran Milanović komentirajući komemoraciju 30 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca. ''Obitelj Zec dobila je odštetu 1,5 milijuna kuna, što još treba?'' Uskrsnuće! Odgovorio je također na pitanje novinara bili se trebao vratiti Trg maršala Tita u Zagrebu, kao i dati ulicu Aleksandri Zec. ''Tim glupostima se više ne bavim. Ne bagateliziram ničiju smrt, a posebno tragediju...'' Zbog izrečenog Milanović je dobio ''pljusku'' od 18 antidržavnih udruga i srpsko-jugoslavenskih medija u Hrvatskoj.

Splićanin nestao u Beogradu

Već više od tjedan dana ''stanje je opsadno'' u Srbiji i Hrvatskoj zbog Splićanina Mateja Periše kojem se ''izgubio'' trag nakon novogodišnje ''fešte'' u poznatom klubu Gotik u Beogradu, gdje su se sastali Splićani i Zadrani, koji su se navodno posvađali kad su vidjeli kako su im konobari uvalili račun trostruko viši nego su bili troškovi njihovih pića. U srpskim medijima gradi se narativ o nekakvim divljim Splićanima koji su se došli drogirati i raditi incident. Beogradska policija (milicija) nema nikakvih vidljivih dokaza o sudbini Splićanina! Vlada u Srbiji, kao i Vlada u Hrvatskoj uključili su se u polemiku, pa su u ''igru'' uveli i Interpol. Mi se držimo latinske izreke: ''Kome zločin koristi, taj ga je počinio.''

Suosjećamo s roditeljima za ''izgubljenim sinom''. Hrvatska je mladež opsjednuta divljačkim zabavama u Beogradu (koje promoviraju prosrpski mediji u Hrvatskoj), ali bez ikakve upućenosti u mentalitet beogradske čaršije. Možda će slučaj Mateja biti opomena drugima u Hrvatskoj, koji žele ići na zabave u Beograd da ih ne zateče sudbina hrvatskih zastupnika u Beogradu
.

Zbog Đokovića ''Srbija na nogama''   

Australske vlasti zabranili su Novaku Đokoviću ulazak u državu i nastup na teniskom natjecanju - Australia Open. Uzrok svemu je što Đoković nije cijepljen protiv corona virusa, a Australija je uvela zakon da nitko ne može doći u državu ako nije cijepljen, izuzev onih s liječničkom potvrdama. Đokoviću su rekli, da nitko nije iznad zakona, pa ni svjetski prvak u tenisu. Midiji javljaju: ''Srbija je na nogama.'' zbog negativnih komentara o Đokoviću. Kosovska političarka Vlora Citaku Đokovića je  usporedila sa svinjama iz ''Životinjske farme''. Poznati srbijanski političar Nenad Čanak, nazvao je Đokovića magarcem. ''Užasan tretman prema Srbinu! Prema Srbinu! Pa, je**te, nije užasan tretman zato što je Srbin nego zato što se magarac nije vakciniran'', napisao je  Čanak. ''Hrvatski novinar'' Aco Stanković nazvao je Đokovića: ''Vrhunski sportaš i kreten. '' U Srbiji se čak govori o zavjeri: ''Je l' krenula teorija zavjere kako su se llumianti, CIA, Vatikan, Nasa, Turci i Hugo Boss, zavjetovali da Srbin više ne osvoji nijedan Grand Slam'', napisao je  Sergej Trifunović.

Treba pogledati dnevna izdanja Večernjeg lista, Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije - neprijateljskih glasila i portala u Hrvatskoj; TV postaje u vlasništvu srpskih bogataša, ili ljudi u uredničkih redakcija propalog jugosrpsko-komunističkog režima, pa se zgroziti s kolikom brojem fotografija i komentara su ''ukrašene'' stranice i mali ekrani sa spomenutim osoba. Najnovije vijesti su: Kako je Đoković pobijedio Australiju. (!) Navodno već trenira i nastupit će na turniru, a mnogi vjeruju da će osvojiti i prvenstvo. ovaj scenarij je predstava za kazalište.

''Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj''

Srpsko-hrvatska vlada, kojoj su prioriteti  proširenje EU na ''Zapadni Balkan'', pod svaku cijenu i to - čim prije. Zbog čega Andrej Plenković ide često u Brussels na konzultaciju o proširenju Europske zajednice, a Milorad Pupovac ide u Beograd po upute kako ucjenjivati hrvatski narod o ''strahotama stradanja Srba u Hrvatskoj.'' Obnaša li  Milorad Pupovac savjesno i odgovorno svoju zastupničku dužnost:
- ako je na početku velikosrpske agresije lansirao laž o navodnom pokrštavanju 11.000 srpske djece,
- ako je umješan u grozni zločin za koji još nitko nije  odgovarao nad hrvatskim humanitarcem dr. Ivanom Šreterom,
- ako uporno pod okriljem stranke koju je osnovao zločinac Gordan Hadžić zastupa velikosrpsku, dakle četničku, politiku manjeg dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj,
- ako uporno prikazuje vojno-redarstvenu operaciju Oluja kao etničko čišćenje, iako su njegovi Srbi otišli iz tzv. Krajine po naredbi njihovih vlasti ne prilikom napada hrvatske vojske,
- ako tvrdi da je za njegove Srbe  u Hrvatskoj glavni grad Beograd,
- ako čestim odlascima u Beograd na konzultacije s četničkim predsjednikom Srbije radi na podrivanju  integriteta i stabilnosti Republike Hrvatske,
- ako sudjeluje na četničkim dernecima u Republici Srbiji gdje se demokratsku Hrvatsku uspoređuje s Nezavisnom Državom Hrvatskom i Hitlerovom Njemačkom,
- ako njegovo glasilo 'Novosti' iz broja u broj riga govor mržnje na sve  što je hrvatsko, odnosno i na državu i na narod,
- ako u svojim istupima nastoji  obrambeni Domovinski rat proglasiti 'građanskim ratom',
- ako svojim djelovanjem na čelu velikosrpske pete kolone ozbiljno podriva ustavni poredak Republike Hrvatske u kojoj je upitni predstavnik Srpske nacionalne manjine, jer pretežni dio hrvatskih Srba prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu.

Zbog svega toga bez ustezanja saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac s punim pravom zaslužuje epitet 'srbočetnik'' jer je to njegova politička platforma. U svemu tome im, uz druge prijave protiv njega, elemenata krivičnog djela, ali je Milorad Pupovac zaštićen u DORH-u, pa nastavlja svoje protuustavno i protuzakonito djelovanje protiv države Hrvatske. Za takvu politiku Milorada Pupovca odgovoran je premijer Andrej Plenković koji je s njim stvorio ne srpsko-hrvatsku nego velikosrpsko-hrvatsku  vladajuću koaliciju...'' vjekoslav.krsnik@inet.hr)

Potpredsjednik Vlade, Boris Milošević, komentirao je Milanovićeve izjave o Miloradu Pupovcu. ''Ako pljune na mandat Milorada Pupovca, pljunuo je i na mene i na sve druge zastupnike manjina. On ako pljune na jednog srpskog zastupnika da nema legitimitet, pljunuo je i na mene i onda ga nemam ni ja'', rekao je Milošević. Prava koje uživa Pupovac u RH je najveća zloća za Srbe u Hrvatskoj i provokacija hrvatskom narodu. Plaudite cives! / Plješćite građani!/

Nakon iznesenih činjenica o ulozi Milorada Pupovaca u hrvatskoj vladi, koje je objavio novinar i publicista Krsnik, možda ne bismo trebali donositi još neke dokaze o četniku Pupovcu. Naime, riječi bivše premijerke Jadranke Kosor, koja je napisala na svom Twitteru da je ''glavni oslonac premijeru (Plenkoviću) Pupovac i SDSS.'' Komentirala je koaliciju Plenkovića, za koju tvrdi da je čvrsta. ''Premijeru je ipak nešto lakše u političkoj areni, jer oporba gotovo da i ne postoji.'', kaže Kosorka. Nisam siguran koliko je danas čvrsta Plenković-Pupovčeva koalicija nakon odlaska Pupovca na dernek u Banja Luku povodom proslave ''Dana Republike Srpske'', odnosno na Dodikovom slavlju - genocida. Pupovac sigurno nije spomenuo četvrt milijuna Hrvata koji su ubijeni  ili protjerani iz ''Republike Srpske'', niti je tražio posmrtne ostatke ubijenih Hrvata čije se kosti nalaze u masovnim grobnicama. Ako ovaj slučaj ne razbije koaliciju, onda je sigurno da je Pupovcu put platila Vlada u RH, što je i međunarodni skandal, jer Amerika i Europa su uvele sankciju Dodiku i njegovoj genocidnoj tvorevini.

Potrebno je još spomenuti četničke ''pesme'' u Srbiji, gdje je policija (milicija) na svadbenom veselju urlala: ''Srebrenice, tako si mi mila, dabogda se triput ponovila, Oj, Pazaru novi Vukovaru....'' Te u okolici Vukovara marširanje mladića s četničkim kokardama na glavi ulicama za vrijeme božićnih blagdana. Only in Croatia!

Novi način okupacije hrvatskog teritorija

Stranci su u zadnjih  deset godina kupili 60 tisuća stanova, Slavoniju čeka stampedo. Posljednjih deset godina u Hrvatskoj je  prodano 314 tisuća stambenih nekretnina, a godišnje se broj prodanih stanova i apartmana kretao oko 23 tisuće u prošloj godini, što je bio najniži broj gotovo od 40 tisuća u 2010. godini.
Najbogatiji srpski poduzetnik Milorad Kostić kupio je podružnicu ruskog Sberbanka u cijeloj regiji, od Slovenije, BiH, Mađarske, pa sve do Srbije i Hrvatske. Grupa srpskih poduzetnika predvođeni Kostićem planiraju potpuno preuzimanje Fortenove, koja je ujedno najveći hrvatski poslovni sustav. Kostić je u jeku prvog ''lockdowna'' preuzeo vlasnički udio od 49 posto u šibenskom trgovačkom centru Dalmare. Kostićev beogradski imperij uz ostalo obuhvaća prehrambenu industriju, u sklopu koje se počeo baviti šećerom, s čega se proširio i na turističko-ugostiteljski sektor preuzimajući brojne luksuzne objekte širom jadranske obale, od Slovenije do Crne Gore.

Pažnju u Hrvatskoj nedavno je privukao  drugi srpski poduzetnik Nebojša Šaranović, koji se zainteresirao za preuzimanjem Kraša. Začetnik srpskih ulaganja u Hrvatsku zasigurno je Petar Matijević, srpski kralj mesar, koji u Hrvatskoj posjeduje dvije poljoprivredne zadruge zahvaljujući kojima je postao vlasnik 2000 ha zemlje u Slavoniji. Posao s poznatim domaćim tajkunom Enverom Moralićem Matijevića je pretvorio u najvećeg privatnog vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, čime mu je pripala stočna farma, skladište i mehanizacija. Za dvije zadruge u Hrvatskoj Matijević je izdvojio više od 12 milijuna eura, ali poslovanjem u Hrvatskoj osiguralo mu je i ulazak na europsko tržište, te mogućnost apliciranja za novac iz europskih fondova.

Interes za biznis u Hrvatskoj iskazao je i Miroslav Mišković, koji je zainteresiran za gradnju novog hotela u Zagrebu ili pak za akviziciju Esplanade. Preko svog Delta Real Estate Mišković je također bacio oko i na dio tvrtki koje tvore Fotenova grupa te se nagađa da bi on mogao biti u krugu poduzetnika okupljeni oko Kostića. Kad se govori o srpskom ulaganju u Hrvatsku, nemoguće je ne spomenuti United Group iza koje stoji Dragan Šolak, koji je  nedavno preuzeo hrvatsku televiziju Nova TV i slavonski POP TV, te  kupio hrvatskog teleoperatera Tele2. Šolak također pripada kolegiju najbogatijih Srba, a uz to nosi titulu kralja kabelske televizije. Opširnije o novoj okupaciji Hrvatske na portalu -  dnevno.hr, 20. studenog 2021.

Koje su još porazne vijesti za hrvatski narod ulaskom u novu godinu - 2022.? Hrvatska je postala nacija koja stari. Rađanje djece je samo 0.8 % ( u Francuskoj je 1.9%),  broj umrlih porastao za 10.1%, negativni priraštaj 5.2 %. Još bismo trebali dodati broj iseljavanja, koji je zapanjujući, za kojeg nitko nema točan broj, dovodi u zabrinjavajući položaj i opstojnost Lijepe naše. Plenković-Pupovac vlada odlučili su ukinuti hrvatsku kunu i uvesti euro, što je ''zadnji simbol ustaštva'', kaže Puhovski. Kuna je već davno izgubila svoju monetarnu vrijednost, jer dugovi se računaju u eurima. Hrvatska je danas dužna 40,9 milijardi eura, odnosno 81 % BDP-a. Ako se dugo povisi još nekoliko procenata, Hrvatska će otići u stečaj!

Važno je također naglasiti stratešku sigurnost Hrvatske, s obzirom da se Srbija užurbano naoružava kupujući moderno oružje iz Rusije i Francuske. Vlada RH odlučila je kupiti rabljene francuske borbene zrakoplove Rafaele i kani kupiti ratna rabljena američka ratna vozila, jer država nema novčanih sredstava za bolje i novije naoružanje. Ako Plenkovićeva vlada ukine odvajanje novaca iz državnog proračuna neprijateljskim udrugama, i mirovine partizanima, mogao bi se otplaćivati dug za najmodernije oružje i postati vojna sila na istočnoj granici Europe, odnosno Izrael na Balkanu.

Zaključna misao

Hrvatsko iseljeništvo, odnosno hrvatska dijaspora nema nikakvog stanovitog utjecaja u Hrvatskoj, jer sve vlade od 2000. godine bile su neprijateljske naspram četirimilijunskoj ''ustaškoj emigraciji''! Mada je poznata činjenica, da u proračun RH više doprinesu hrvatski iseljenici, nego što država dobije iz EU fondova.

Prijatelj iz Zagreba piše mi da je sada najlakše strankama oporbe jer ne moraju brinuti odakle smoći novac za mirovinu, zdravstvo, vojsku, policiju, školstvo... najglasniji su oni koji nikome ni zelenu jabuku nisu dali, a imaju sigurna radna mjesta i izvore prihoda. Milanović dijeli odličja k'o nekad kolonizatori šarena stakalca urođenicima. Zaboravili i iseljenici da je njegova vlada ucjenom iznudila smanjenje broja zastupnika u Hrvatskom državnom saboru na samo tri zastupnika. Bauk, ministar uprave u Milanovićevoj vladi, pohvalio se da je izbrisao s popisa 350.000 glasača koji nisu imali ''mjesto boravka u današnjoj Hrvatskoj.''?

Arsen Bauk je hipokrit i zločinac. Živi u Zagrebu, a prijavljen je na Braču, mjesečno krade državu za 1.050 kuna. Bauk je jednim potezom pera smaknuo 350.000 osoba s pravom glasa, odnosno izbrisao nas iz dijaspore iz popisa hrvatskih državljana. Bauk je, blago rečeno, počinio statistički masakr hrvatskog pučanstva. I još se kesi u Saboru!?

Hrvatska je katolička zemlja. Imamo 86%  katoličkog pučanstva u državi, koje je glasno u kritiziranju politike i vjere, a neučinkovito u djelovanju: izlasku na izbore i odlasku u crkve. Zapamtite da je kršćanski život, život djelovanja; ne govori i maštanja. Neka bude manje riječi i mnogo djela, i neka bude dobro učinjeno. - Sv. Vincent Pallotti

Nažalost, zakazalo je i domoljublje, izuzev u športu. Hrvatski branitelji, koji su uz velike žrtve donijeli slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu danas su najugroženiji dio pučanstva. Vitezovi koji su dali svoje živote za domovinu, malo tko se sjeća izuzev obljetnice Vukovara. Oni koji su invalidi, nisu dosljedno životno zbrinuti, a najveći broj samoubojstava čine hrvatski branitelji, za čiju su gorka sudbina najodgovorniji zastupnici HDZ-a, jer imaju većinu u Vladi i Saboru.
Nije dobar početak nove godine i nije ružičasta slika hrvatske zbilje, pa bismo mogli zaključiti, da su pred hrvatskim narodom veliki izazovi za boljitak života i opstanak na rodnoj grudi. Od stoljeća sedmog uspjeli smo održati se i sačuvali identitet, vjeru i državni okvir, makar i u suženom prostoru. A sada se postavlja pitanje ostanka! Hrvatskom strpljenju je došao kraj!

Jedini je spas za hrvatski narod i državu je  milost Božja za obraćanje duhovno i nacionalno; ujedinjenje domoljubnih snaga u domovini i svijetu, da se konačno oslobodimo unutar države državnih neprijatelja, koji drže vlast i vode narod u propast. To nije teško. Hrvatska ima dosta sposobnih ljudi, koji bi mogli i trebali utemeljiti hrvatsko državotvorno zajedništvo. Neka se ne zaboravi:

Nitko ne ljubi domovinu jer je velika, već jer je njegova!

 
 

Rudi Tomić iz Toronta poručuje:

VRIJEME JE RADIKALNIH PROMJENA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. studenoga 2021. u 23.45 sati

Nitko na svijetu ne može poništiti istinu! Sv. Maksimilijan Kolbe

Hrvatskoj je potrebna, čim prije - radikalna politika u zastupanju hrvatskih nacionalnih i državotvornih interesa. Od 2000. u državi se sustavno uvodi ''nježna'' tiranija koja je usmjerena protiv hrvatskog naroda i države.

Vlasti i mediji u državi preuzeli su oni koji su bili protiv rušenja srpsko-komunističke Jugoslavije i uspostavu neovisne Države Hrvatske. Da nije žalosno bilo bi ironično: krovna organizacija (HDZ) stvorila je vladajuću koaliciju s onima protiv kojih su se četiri godine borili u krvavom osloboditeljskom ratu i - konačno pobijedili u Bljesku i Oluji  srpsko-crnogorsku JNA i četničko-fašističke zločince u Hrvatskoj. Posljedično tome srušena je srbokomunistička tvorevina - Jugoslavija, kao ''kuća od karata'', i ideja o ''srpskom svetu i velikoj Srbiji''. Uspješni obrambeni Domovinski rat protiv agresora na Hrvatsku uvršten je u mnoge priručnike vojnih akademija u svijetu.

Inzistiranjem na drastičnim promjenama, u smislu državotvorne suverenosti, u režimskim medijima, Saboru i društvenim mrežama bit će okarakterizirano kao ekstremizam ili ustaštvo, čak i kao poziv na oružani ustanak, zbog čega bi nas (eventualno) mogli optužiti da organiziramo revoluciju u Hrvatskoj. Hrvatski se narod nije još opravio od osloboditeljskih revolucija iz prošlog stoljeća, u kojem smo imali dva uspješna oružana ustanka - 1941. i 1991. godine.

U ovom osvrtu nije nam nakana pisati povijest NDH, niti povijest današnje RH, nego ćemo spomenuti najbitnije činjenice, koje su bile presudne u navedenim oružanim ustancima u Hrvatskoj zbog oslobođenja hrvatskog naroda iz četničko-kraljevske Jugoslavije i uspostavu NDH; oslobođenja hrvatskog naroda iz četničko-komunističke Jugoslavije i uspostavu RH. Dakle, stvarni uvid u tragičnu hrvatsku povijest od 1941. do 1991. godine nije moguće utvrditi  bez hrvatske arhive koja se nalazi u Beogradu, kao i arhive u Zagrebu, na koju je Plenković-Pupovčeva vlada stavila zabranu - još sljedećih 20 godina moratorija, kad više među nama neće biti nijednog živog svjedoka.

Ni nakon 26 godina od uspostave samostalne, slobodne i demokratske RH ne možemo doći do potrebne dokumentacije, jer najveći dio iz arhive NDH odnesen je u Beograd. Sve dosadašnje vlade u RH, niti su uporno tražile niti ih zanima, a Srbija nikad neće vratit oduzetu odnosno ukradenu arhivsku imovinu NDH jer bismo tek onda mogli ustanoviti istinu o potrebi stvaranja NDH u mogućim prilikama i sa sklonim saveznicima. Isto tako, bez te dokumentacije, ne možemo imati utvrđene činjenice o zločinima udruženih neprijatelja protiv stvaranja hrvatske države - NDH i njihovim saveznicima izvan hrvatskih granica, posebice Engleza. Konačno, bez tih izvora, nije moguće definitivno utvrditi ni slom NDH, krvavu tragediju u Bleiburgu i masakr na Križnom putu do Đevđelije.
Ali, nije manjkalo dokumentacije (!) za prikazivanje ''TV- serije na HRT o nastanku i karakteru ustaške NDH (Nezavisne Države Hrvatske). Autorovog ''povijesnog'' projekta notornog Hrvoja Klasića.

''Njegov je zadatak da i putem ove razvučene serije prikaže hrvatskom narodu i 'svijetu' kako su Hrvati genocidni narod, koljači, nacionalisti i tome slično, pa je iz tog razloga angažirao tzv. povjesničare od kojih većina ne bi mogla predavati ni u školama, odnosno tečajevima. Inače ova serija nije rađena za HRT već za neku srpsku televiziju, a kako je zbog 'šlamperaja' zasad nisu htjeli otkupiti, to je učinila Hrvatska radiotelevizija, koja u svom 'repertoaru' svako malo prikazuje nešto slično. (...) Pa, što se događalo na kulturnom planu u NDH, a što gledatelji HRT-a putem ove i ovakvih emisija neće znati?''
Tv-serija o NDH klasičan primjer srpske propagande prema Hrvatima!

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Napomena:
Nezavisna Država Hrvatska bila je u povijesnim i etničkim granicama: površina - 115.133 km2, sa stanovništvom - 6.966.729 ;
Republika Hrvatska ostala je u AVNOJ-im granicama: površina - 87.661 km2, sa stanovništvom - 4.284.889.
Dakle, današnja RH ima manju površinu od 27.472 km2 nego što je imala NDH; RH ima manje stanovnika 2.712.840 nego što je imala NDH.
Činjenicama nisu potrebna objašnjenja.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Stoga preporučujem čitateljstvu u Hrvatskoj i svijetu, da pročitaju sažetak o kulturnoj djelatnosti u NDH, koju do sada nisu imali mogućnosti vidjeti, koju u odgovoru donosi Mladen Pavković, najplemenitiji i najproduktivniji novinar, publicist i hrvatski branitelj.  Iznesene statistike o kulturnoj djelatnosti u NDH treba uvrstiti u školske udžbenike i obvezne studije na hrvatskim sveučilištima, gdje veći broj profesora predaje ''istoriju'' .

 Hrvatsku su oslobodili patrioti, a s njom upravljaju - idioti!

 ''S veseljem su mnogi u Hrvatskoj dočekali izvještaj Vanjskopolitičkog  odbora Europskog parlamenta o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu. Poručuju nam da što prije otvorimo dosje jugoslavenskih tajnih službi, kako bi se iskorijenili političke i administrativne veze s organiziranim kriminalom.
- Sažetak poruke je da je organizirani kriminal u tim državama porijeklom iz Jugoslavije, a nositelji kriminala su jugoslavenske tajne službe UDBA i KOS, te traže da se spisi iz arhiva daju vladama zemalja - ako one to zatraže.
''Naivni bi rekli - napokon! No, zašto ni taj događaj neće prekinuti lanac zaštite udbokomunističkih zločinaca i KOS-ovih aktivista koji već trideset godina nakon raspada Jugoslavije drže konce svih protujugoslavenskih država?
- Konačno je pitanje,  zašto je Republika Hrvatska bila vrlo uspješna u prvih deset godina svojeg postojanja kad je pobijedila nadmoćnu osvajačku srpsku vojsku, izgradila porušeno u ratu. brinula o gotovo milijun izbjeglica i prognanika i to bez zaduživanja u inozemstvu, oslonjena  samo na vlastite snage i pomoć hrvatskih iseljenika, a danas je posljednja na ljestvici EU po kupovnoj moći i prva po iseljeništvu?

- Odgovor je jasan, u početku su Hrvatsku vodili domoljubi i suverenisti iskrenih namjera, a nakon Tuđmana preuzimaju preživjele tajne službe koje Tuđman nije htio radikalno rasformirati vjerujući u njihovu iskrenu transformaciju kakvu je i sam doživio. Prof. Hebrang: Naše prošle i sadašnja Vlada udbomafijaše skrivaju, umjesto da ih razotkrivaju Plenković-Pupovčeva koalicijska vlada je najgora vlada, izuzev Račanove vlade, u odnosu zaštite nacionalnih interesa i državne suverenosti. Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković ne donosi nikakvu državničku odluku u Vladi i Saboru koja unaprijed nije bila dogovorena s četnikom Miloradom Pupovcem i manjinskim zastupnicima koji predstavljaju petu kolonu u Hrvatskoj. U društvenim medijima kruži letak o Plenkovićevom urlanju po Ukrajini: - ''Krim je Ukrajina''!! O hrvatskim gradovima i područjima u Srbiji i susjednim državama šuti kao (riječ - nije za napisati). I ne samo šuti. Izručio je Zagreb Pupovčevim četnicima. Dao im je ono što ni Šešelj nije tražio!

Dakle, treba pod hitno popisati Srbe u Hrvatskoj koji su na vodećim položajima u Hrvatskom saboru, u Vladi, u medijima, u ministarstvima i upravama, na svim odjelima u sveučilištima, u srednjim i osnovnim školama, u savjetodavnim ulogama i na društvenim mrežama, da svijet vidi kako su Srbi ''stalno ugroženi'' u Hrvatskoj i kako je ''Teško biti Srbin u Hrvatskoj''. Poručili bismo Pupovcu: Nemo enim potest personam diu ferre. (Nitko se ne može predugo pretvarati).

Naime, srpska zastupnica drugarica Dragana Jeckov u Hrvatskom saboru optužila je vjernike Hrvatske pravoslavne crkve da žele obnoviti ''HPC kakva je bila u NDH'' jer neće da ih u popisu stanovništva predstavlja četnička SPC u Hrvatskoj, nego će se izjasniti Hrvatima pravoslavne vjere. Vidjet ćemo inkriminaciju u popisu pučanstva. Također srpska sabornica u Hrvatskom saboru traži da se na HTV uvede program na srpskom jeziku!? Gdje ta srpska zastupnica živi, pa ne vidi da je HTV - jugotel u Hrvatskoj, čiji su voditelji Aco i ''pohrvaćeni''  Šprajc; jedan dnevni list u Zagrebu sličan je listu Večernje vesti u Beogradu, te tri dnevnika su jugoslavenski dnevnici u Hrvatskoj, da se u centru Zagreba igra Žikino kolo, da je četnik gradonačelnik u Borovu odbio primiti predsjednika RH i da za Oluju kaže ''Oluja je zločin koji se nastavlja''? O čemu šuti Plenković-Pupovčeva vlada, kao i o svim drugim Pupovčevim i četničkim provokacijama.

''Korona divlja i ruši rekorde. Izgleda da bi trebalo pozvati natrag turiste pa da korona opet smiri. Valjda je to jedini način da se riješimo korone. Međutim, ima jedan drugi hrvatski problem koji nije toliko jednostavno riješit. Kako se riješiti ultraljevičara? Za početak, možda, da im pošaljemo poruku ''džaba ste krečili''! Nizozemci su navodno 1672. ubili i pojeli svog premijera i njegova brata jer su krali i loše vladali državom! Mi se, srećom, zadovoljavamo samo time da već dugo jedemo - govna.''

Kako je mural posvećen Vukovaru i Praljku razotkrio Možemo! i njihovu nemoć u Zagrebu Srpskim, odnosno četničkim predstavnicima u Hrvatskom saboru i Vladi treba naglasiti, da SPC u Hrvatskoj nije registrirana ni kao vjerska zajednica, ni kao kulturna ustanova, ni kao politička organizacija, ali svojim djelovanjem nametnula se je hrvatskim pravoslavnim vjernicima kao vodeća srpska, odnosno četnička vjerska sekta, politička stranka, društvena zajednica, (ne)kulturna ustanova i ispostava velikosrpske ideje - ''svesti o srpskom svetu'', odnosno ''katoličkom svetu u srpskoj Hrvatskoj''!? Parafrazirat ćemo riječi cara Tiberija: ''Ako ova (svetosavska) vještina postane poznata, neće ni zlato ni srebro više ništa vrijediti.''

 ''Ovih je dana  nakon godina i godina mudre šutnje HAZU izašla s odlučnim  prijedlogom da Republika Hrvatska Srbiji 'ulazak u EU uvjetuje nedvosmislenim priznavanjem hrvatskog jezika.'Ništa ade na Dunavu, ništa ratna odšteta, ništa odustajanje od regionalne jurisdikcije, ništa nestali, samo nam je srpski blagoslov da svoj jezik nazivamo hrvatskim važno!? Bravo veleumne, sijede glave!
- Pišem ovo 24. 10. 2021., dan nakon 174. godišnjice uvođenja hrvatskog jezika u službenu uporabu u Hrvatskom saboru i ne mogu vjerovati da naše časne starine iz Akademije nije nitko obavijestio o tomu. Doduše, te 1847. nije bilo Akademije promjenjivog imena, pa nije imao tko iskati odobravajući hatišerif od Srbije, a ni Srbija kao vazalna kneževina nije bila u stanju priznati ni samu sebe, a kamoli Hrvatima jezik. No, valja priznati da su već tada udareni temelji budućoj srpskoj državi, i to ne ratom, kako to Srbi vole lagati sami sebi i drugima, nego mudrom politikom kneza Miloša, koji se može svesti na jednu poznatu anegdotu. Kad bi knez slao poklisare u Istanbul da iskamče malo više samostalnosti od Porte, on bi im govorio: Turčin voli pare i dupe; mi para nemamo.''
Damir Pešorda: Akademija, Dobronić,Toše

Pisane riječi treba oživotvoriti

Treba priznati, da je hrvatski narod u ovih 25 godina nakon oslobođenja domovine postavio pisanu riječ na vrhunac ljudskog dostignuća. Nema teme niti područja koje nije temeljito obrađeno i znanstveno utvrđeno, da bismo mogli, bez ikakvog predomišljanja, upriličiti masovnu promociju za tisuće Hrvata i Hrvatica u doktore i doktorice znanosti bez dodatne - dissertationis doctoralis. Ne treba zaboraviti ni svježe doktore koji su disertacije posljednjih desetljeća "obranili" u Beogradi i sada su čak i dekani nekakvi veleškolica. Jedan je doktorirao na sporadičnu temu: Demokratski izbori u Hrvatskoj.

Došli smo u situaciju ponavljanja u člancima i osvrtima, u brojnim knjigama s malim nakladama, u malobrojnim revijama, na brojnim portalima i društvenim mrežama, te u održavanju ''tradicionalnih'' skupova: iseljeničkih kongresa i znanstvenih simpozija, čiji se radovi objavljuju u zbornicima i poklanjaju suradnicima.

Osjeća se također prezasićenost kod čitateljstva, koje je ograničeno, jer mali je broj mlađe generacija koja je sklona knjizi, ako nije riječ o obveznom predmetu u školi, jer oni komuniciraju preko računala, pametnih mobitela, instagrama, facebooka, twittera, youtubea, whatsappa i drugih digitalnih instrumenata koji umno zatupljuju korisnike. Glazba je također nova kultura obrazovanja hrvatske mladeži, koja ima malo veze s narodnom tradicijom, jer melos je uvezena ''umjetnost'' iz crnačke Amerike i fašističke Srbije.

Uvodi se ''građanski odgoj'' djece u osnovnim školama po uzoru u Rijeci, gdje su izrađeni priručnici ''Učenik građanin''. Dakle, u Hrvatskoj je već na snazi ''građanski odgoj'' koji je sinonim za - marksizam, kojeg također predsjednik Joe Biden uz pomoć Demokrata i medija uvodi u USA. Uz marksizam, što još imaju zajedničkog Plenković i Biden?: surađuju s krvnim neprijateljima - Plenković s četnicima, a Biden sa talibanima; veliki su protivnici katoličke vjere (a predstavljaju se katolicima!) i osobne slobode; u školama i na sveučilištima odgajaju studente u liberalnom marksizmu; infiltrirali su i kontroliraju sve znanstvene i društvene institucije koje su podređene državnoj vlasti - diktaturi zakona.

Zaključna misao

Današnjem režimu, sudstvu i četništvu u RH najaktualnije je zadatak zakonski zabraniti ZDS! Mada, po svemu sudeći ZDS nije više poziv za hrvatske branitelje koji su bili spremni i život dati u obranu hrvatskog naroda i države, već je postao pozdrav ili usklik koji se čuje na skupovima HVO. Inače, da ZDS ima značenje kakvo je imao u obrambenom Domovinskom ratu, ne bi se Pupovac prčio po tržnici u Zagrebi i na obali Dunava u Vukovaru; ne bi Dežulovića na stranicama N1 TV izbljuvao najogavnije uvrede napisane u medijima na grad heroj - Vukovar, na Dan sjećanja, navijače Dinama i sl. Dežulović i drugovi kao što je on nikad više ne bi ugledali sunce na hrvatskom nebu. Ne bi bilo ni srpskih televizija i radio postaja u RH. Ne bi bilo nijedne ulice, trga, parka ni obale s imenom krvnika Tita, niti spomenika partizansko-četničkim krvnicima, ne bi Šerbedžija piškao u more na Brijunima. Dakle, Vučiću i Vulinu poslali bi sve njihove četnike, ali i doktiorande, iz Hrvatske, tako da više nikada ne bi bilo Bljeska i Oluje u RH, ili još gore - munje groma iz vedra neba! Hrvatskim Srbima, lojalnim građanima bilo bi blagostanje u Lijepoj njihovoj i našoj kako i pripada pučanstvu u Hrvatskoj.

 ''Stekavši vlastitu državu na krvavi način, političke desne/lijeve elite, ispale iz iste ideološke kace socijalizma, jako su dobro odradile sve kako bismo propali. U vrijeme globalnog kapitalizma, gdje su kompanije jače od države, te elite predale su i ono malo naznaka  suverenosti strancima. U vidu banaka i najvećih kompanija. Smjenjujući se na vlasti, te elite imaju zajednički plemenski obrazac vladanja: umreženost i rad za vlastito dobro. A taj obrazac rada za vlastito dobro ima za posljedicu nepostojanje bilo kakve strategije razvoja. Shodno tome obrascu i nepostojanju bilo kakve organizirane skupine ljudi koji će se baviti ekonomijom, geopolitikom... imamo to što imamo: divlji kapitalizam u kojem nitko na vlasti nikada nije, niti hoće odrediti što su to hrvatski interesi. U bilo čemu. Rezultat: tavorenje bez kormila, pameti, strategije.. ičega. Glavinjanje i uzdanje u nekakve tuđe pare/fondove i sunce/turizam. Što nas izgleda trenutno jedino drži iznad vode. ''Ovo je  komentar iz dnevnog tiska zabrinutog domoljuba iz kojeg se može zaključiti, da je Plenković promijenio HDZ i sada radi na promjeni Hrvatske - što je i obećao!
Ne smijemo se prepustiti stihiji i očaju, jer to žele oni koji vladaju u Hrvatskoj. Naime Plenković-Pupovac znaju da je masa neodlučna, neorganizirana i uplašena, jer još su aktivne tajne jugoslavenske službe u Hrvatskoj. Mada je njihova vlast na suhoj grani. Samo treba dobar udarac.

Zar nije moguće pronaći deset čestitih HDZ-ovih zastupnika u Hrvatskom saboru, ili desetak onih koji se ne daju kupiti, da ne dižu ruke na Plenković-Pupovčeve odredbe i na taj način sruše veleizdajničku vladu?

Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to nije.

 (Goethe)

 
 

Glas iz hrvatske dijaspore

Odabrani motivi za euro su - promašaj!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
31. srpnja 2021. u 11.30 sati

Piše: Rudi Tomić, Toronto

Iz ''baze'' motiva, njih 41, koji su sezali od kulturne i povijesne baštine od ranijih motiva s kovanica, članovi Komisije za odabir su predložili devet najboljih ocijenjenih rješenja, a Komisija za novac od tih devet je odabrala pet, koje je ocijenila najprikladnijim: šahovnica, geografska karta Hrvatske, kuna, glagoljica i Tesla!!!

Predložena rješenja trebala bi predstavljati hrvatsku povijesnu, nacionalnu i vjersku osobnost koja je stara četiri tisuće godina i potječe iz mjesta Raj, na sjeveru današnjeg Irana koja je prepoznatljiva među drugima, koja se ističe jakim značenjem ili djelovanjem u javnosti. Odabrani motivi za euro nisu adekvatni u predstavljanju hrvatske baštine iz više tisućljetne opstojnosti.

1. Šahovnica

Nema nikakvo hrvatsko nacionalno obilježje, nego služi kao podloga (ploča) sa šahovskim figurama za igranje šaha (chess). Kod Hrvata ustaljen je naziv - ''Hrvatska šahovnica'', a to se podrazumijeva samo po sebi - hrvatski grb, što je pogrešno jer šahovnica (checkerboard) ima geometrijski izgled i nije od 3D geometrijskog objekta, kakvim je predstavljen hrvatski grb. Hrvatski grb je jedini grb koji simbolizira borbu koja započinje i završava bijelim poljem, poljem boga dobra. Na grbu treba biti po 12 bijelih i 12 crvenih polja, 25. polje je polje pobjednika. Kad grb počinje i završava bijelim poljem, to je grb boga dobra, dakle božanski grb koji ima značenje da je dobro nadvladalo zlo. Ako grb počinje i završava crvenim poljem, to je grb boga zla, dakle sotonski grb koji ima značenje da je zlo nadvladalo dobro.

Današnji hrvatski grb počinje i završava crvenim poljem, pa nije teško zaključiti kakva je simbolika takva redoslijeda koloriranih polja. Na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu grb počinje i završava bijelim poljem. Neki u Hrvatskoj sadašnji hrvatski grb smatraju grbom koji simbolizira revoluciju, a neki pak ovaj grb s početnom bijelim poljem smatraju ustaškim. I jedna i druga tvrdnja su rezultat domišljanja, ponekad i zlonamjernog. Hrvati već stoljećima ne znaju simbole tih polja, koliko ih treba biti i kojim poljem počinje i završava grb. To je zato što već odavno ne znaju ili ne mare za simboliku nastalu u njihovoj iranskoj prapostojbini pa relativiziraju broj polja i njihovu boju.

Neki u Hrvatskoj broj polja povezuju s brojem srednjovjekovnih župa, broj pak ti župa nije bio isti npr. u 9. i 11. stoljeću, jedne su nestajale, druge su nastajale. U Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske (Narodne novine, 26/93) u 7. članku piše da umjesto bijele boje može biti i srebrna boja. Srebrna boja se može vezati značenjski samo uz bogataše za koje je Isus jednom zgodom rekao da će prije kroz iglene uši provući devin povodac nego što će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Nadalje, u heraldičkom smislu hrvatski grb je loše strukturiran: grb mora imati simboliku, posebno značenje znakovlja koje ga  razlikuje od drugih grbova. Grb mora biti cjelina ili sastavljen od dijelova iste hijerarhijske razine. Hrvatski grb je originalna cjelina samo kad ima u vidu broj i raspored koloriranih polja. Dakle, u obliku krune sastavljen od pet regionalnih grbova predstavlja heraldički amaterizam zato što ti grbovi nisu iste razine s glavnim grbom. Kruna je inače obilježje kraljevine, a današnja Hrvatska nije kraljevna nego republika. (...)

I hrvatska državna zastava trebala bi imati značajnu simboliku. Danas sve države imaju svoje zastave koje se razlikuju od zastava drugih država. Mnoge zastave su kombinacija boja i znakova. U svakoj državi bi njihovi stanovnici trebali znati što njihova zastava predstavlja i kakva joj je simbolika. Hrvatska zastava je trobojnica s grbom na sredini koji je vrlo problematična, kako smo vidjeli u prethodnom odjeljku. Za Hrvate kao narod i danas su važne bijela i crvena polja. Boje hrvatske zastave jesu oznake strana zemalja gdje su Hrvati živjeli u prošlosti. Hrvatska zastava je trebala biti riješena donekle poput poljske zastave tako da prva polovica odozgo prema dolje do sredine bude bijela boja, a da druga polovica odozgo prema dolje od sredine bude crvena, naravno bez grba.

Bit će čitatelja koji će sve ovo smatrati nepotrebnim, čak i zločestim razglabanjem jer tko je vidio dirati u grb i zastavu, simbole suverene hrvatske države. Nažalost, iz teksta se može zaključiti da ni grb ni zastava nisu napravljeni dobro jer oni koji su to radili nisu imali dovoljno povijesnog i heraldičkog znanja. Ipak, istina kad-tad treba izaći na vidjelo.'' (*Prof. dr. sc. Milan Nosić , hkv.hr , 27.06.2021.)

Rješenje: Treba izbaciti riječ ''šahovnica'' iz odabranih motiva i staviti hrvatsku riječ - grb koji započinje i završava bijelim poljem i ima 12+12+1 polja.

2. Geografska karta Republike Hrvatske: 

Današnja geografska karta Hrvatske uokvirena je u Avnojske granice. Međutim, hrvatske državne granice, osim područja postojeće Hrvatske, obuhvaća i susjedna područja na kojima su živjeli Hrvati, ili koji su u prošlosti bili dio hrvatske države. Dakle, ovdje nije riječ o ustaškoj ''Velikoj Hrvatskoj'' kao protuteža pandana konceptu četničke ''Velike Srbije''. Hrvatska ima svoje povijesne, nacionalne i etničke granice koje još nisu uključene u sastav današnje Avnojske Republike Hrvatske, ali kad se u Europi budu ponovo preuređivale državne granice, hrvatski mrginji će biti postavljeni na povijesne granične međe i bit će  budno čuvani braniteljima Hrvatskih oružanih snaga. Aleluja!
Rješenje: Umjesto današnje geografske karte Republike Hrvatske, trebalo bi staviti panoramu Dubrovnika koji je prepoznatljiv svugdje u svijetu, a bit će još poznatiji sada kad je dovršen Pelješki most. Na otvaranje Pelješkog mosta nije bio pozvan Zoran Milanović predsjednik RH!?? Plenkoviću, izbriši mrlju! (Maculam delere!)

3. Kuna:

Kuna je hrvatska novčanica koja ja bila u financijskom sustavu za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.). Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, a 2023. biti će zamijenjena europskom monetarnom novčanicom - eurom. Gledajući s nacionalne točke gledišta, kuna je bila ne samo novčanica nego i simbol nacionalnog suvereniteta: Hrvatska kuna (novčanica) u hrvatskom džepu! Današnja Plenković-Pupovčeva vlada konačno je presudila hrvatskoj kuni - zlatici (animalis mustelids) čiju kožu (mješinu) žele staviti na eurokovanicu kao simbol prošlosti!!! Krleža je napisao prije 88 godina: ''Europa uvijek za nas ima pripremljen štrik...'' Usput rečeno, Hrvatska se predala Europi: ulazi u Schengen 2020.; uvodi euro 2023. Da je  Krleža živ, sigurno bi rekao: Kazna ide kao pratilica za grijehom!
Rješenje: Kuna kao mrtva životinja na euro kovanici ne će predstavljati nikakve hrvatske nacionalne simbole, samo može poticati dame na kupovanje mink kaputa.
Dakle, trebalo bi staviti, umjesto kune, portret jednog hrvatskog poglavara, među prvima trebao bi biti kralj Tomislav, koji je okrunjen 925. godine na Duvanjskom polju, a taj čin mu je priznao i tadašnji papa Ivan X. Kralj Tomislav bi predstavljao sveobuhvatnu povezanost hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Hrvata.

4. Glagoljica

Alfabetsko pismo koje je osmišljeno u 9. stoljeću za širenje kršćanstva među slavenskim narodima. To je pismo kreirano za glasovni sustav govora u okolici Slunja, na temelju kojeg je razvijen prvi slavenski književni jezik. Hrvati su u svojim liturgijskim i upravno poslovnim tekstovima održali do 19. stoljeća, te glagoljicu (uz latinski i hrvatsku ćirilicu) smatrali svojim nacionalnim pismom. Hrvatska Republika proglasila je 2014. godine ''umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice'' hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite (NN64/2914).
Rješenje: Budući da je riječ o prvom hrvatskom pismu iz 9. stoljeća, kad su mnogi današnji narodi međusobno komunicirali s crtanjem životinja i artikuliranjem. Glagoljica bi trebalo istaknuti, jer riječ je o hrvatskoj baštini i kulturi s kakvom se ne mogu pohvaliti mnogi veliki narodi i moćne države.

5. Tesla

Odabir lika Nikole Tesle na hrvatsku eurokovanicu izazvao je bijes u Srbiji. Oštro se oglasila srpska narodna banka s optužbom, da taj čin ''Predstavlja prisvajanje kulturnog i znanstvenog nasljeđa srpskog naroda.''!? Grlić Radman, hrvatski ministar vanjskih poslova komentirao je bijes iz Srbije zbog eura: ''Ne znam kakve veze Tesla ima s njima? Tesla je  hrvatski i američki znanstvenik, rođen u Smiljanu, školovao se u Hrvatskoj''. Mi biramo hrvatske motive za naličje  eurokovanica. Kome pravo, kome krivo! Quo jure, cui iniuriam!
Nakon prijetnji iz Srbije, oglasio se potpredsjednik Vlade - Pupovčev jastreb Boris Milošervić o porijeklu Nikole Tesle: ''Tesla je simbol koji spaja (Srbe i Hrvate) sa cijelim svijetom.''
Zoran Milanović predsjednik RH, rekao je za medije: ''Milošević je išao čelom gdje se Pupovac ne usudi čizmom.'' Naime riječ je o Borisu Miloševiću, potpredsjedniku Plenković-Pupovčeve vlade, koji je u nastavku napisao: ''Građani su izabrali da Srbin  iz Hrvatske, koji se ponosi svojim rodom i domovinom te ostao vjeran tipičnoj krajiškoj i prečanskoj baštini, bude na hrvatskoj euro kovanici kao jedan od simbola prepoznatljivosti Hrvatske.''

Ako je Tesla ostao vjeran ''tipičnoj krajiškoj i prečanskoj baštini'', kako kaže Milošević, prevedeno na hrvatski bi značilo da je Tesla ostao vjeran - četnik u Hrvatskoj. Tesla nije bio ni četnik ni Srbin, nego pravoslavni Vlah, a takvih ima i danas veliki broj u Hrvatskoj. Ali, vlasti u RH ne daju da se registrira Hrvatska pravoslavna crkva, kakvu su imali u NDH, jer to nije u interesu četničke Srpske pravoslavne sekte (SPC), Pupovčevih četnika u RH i srpske vlade u Beogradu.
a)' 'Račan je izdajnički dao četničkoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi pravni status u Hrvatskoj.'' (Vjekoslav Krsnik, hrsvijet.net, 21. srpnja 2021.)
b) ''Prava pitanja patrijarhu SPC Porfirjeu''  (Hrvatski Arhiepiskop Aleksandar, dragovoljac.com,  27. srpnja 2021.)

''Hrvatska je prepoznatljiva u svijetu i po pronalasku kravate'', rekao je Elon Musk, koji je vlasnik Tesla auto u SAD, što je razbjesnilo Srbe: ''Osim očitane lekcije o Austrougarskoj, Mask je u komentaru mogao pročitati da su Hrvati pobili potomke njegove šire obitelji, zapalili njegovu rodnu kuću u Smiljanu i digli u zrak Teslin spomenik u Gospiću. Jedan je napisao da bi Hrvati ubili i samog Teslu da su imali priliku.''
Hrvati su imali priliku ubiti Milorada Pupovca XY puta ali nisu, nego su samo pokušali ''atentat'' s korama od naranče na tržnici u Zagrebu!), što zamalo nije izazvalo novi Balkanski rat. Pupovac stalno huška ostatak krajišničkih četnika da provociraju hrvatski narod, kako bi mogao zatražiti pomoć od Beograda da ''zaštiti srpski svet''; zašto Hrvati nisu ubili predsjednika Srbije četnika Aleksandra Vučića (za kojeg se zna da je 20. ožujka 1995. u okupiranoj Glini rekao: ''Glina je bila i ostat će srpska!''), kad je bio pozvan i primljen na Pantovčaku (12. 02. 2018.)? Zašto Hrvati nisu Aleksandra Vulania, postavili pred zid kad je ilegalno došao u Karlovac? Kada jednom srpske majke budu više voljele svoju djecu nego što mrze Hrvate, tek onda će prestati uzaludno prolijevanje srpske krvi u Hrvatskoj. Dakle, kad prestane uzrok, prestat će i posljedice!

Srpske ''povijesne činjenice'' su pouzdane kao i Neronova tvrdnja da su kršćani zapalili Rim (19. srpnja 64. godine). Neron je bio vođen tolikom mržnjom i ludilom pa je vojsci naredio da zapali Rim, kako bi okrivio i ubio kršćane u Rimu. Tako su četnici 27. srpnja 1941. poklali sve hrvatske hodočasnike u ličkom selu Srb, na kraju ubili te nabili na ražanj don Jurja Gospodnetića i - ispekli. Potom su digli ustanak protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske, kojeg se slavi kao ''Dan ustanka naroda u Hrvatskoj''. Ove godine Pupovac je na skupu, kojeg su ometali prosvjednici HSP-a, zaprijetio nazočnim ''ustašama'', da će naći načina kako se s njima obračunati i da se zabrani ZDS. Ako ovo nije izazov za rušenje Plenković- Pupovčeve koalicijske vlade, onda su Hrvati  nevjerojatno strpljiv narod. Hrvatski branitelji su minirali četnički spomenik u Srbu, ali vlasti RH su obnovile taj četnički spomenik s hrvatskim novcem iz proračuna, što je okuražilo Pupovca i njegove četnike.

''Dan ustanka naroda Hrvatske'' bio je republički praznik SRH. Na isti dan slavi se ustanak naroda Bosne i Hercegovine, kad su etnički Srbi - četnici u obližnjem Drvaru u BiH također podigli ustanak protiv vlasti NDH i pobili mnoštvo - 400 Hrvata koje su uspjeli zarobiti. Ima mnogo primjera gdje su četnici u ustaškim odorama i znakovljem ubili pravoslavne obitelji i palili ''srpska'' sela u Hrvatskoj, onda bi za zločine okrivili ustaše i potaknuli četničko-partizansku odmazdu na hrvatski narod i NDH. Teslina obitelj, kuća i spomenik bili su također žrtve četnika u ustaškim odorama, kako bi posrbili Teslu i uvjerili svijet u fašističko-nacističke zločine hrvatskog naroda nad srpskim ''nevinim'' narodom. Nikola Tesla nije ničim osramotio svoju domovinu Hrvatsku i pravoslavnu vjeru, da bi hrvatske vlasti takav zločin učinile naspram njegovoj obitelji, domu i rodbini.

a) ''Otvoreno pismo profesoru znanosti, dr. Miloradu Pupovcu'' napisala je Lili Benečik, u kojem ga posjetila na sve zločine od Odesse do Vukovara, koje su počinili Srbi zbog ideje stvaranja Velike Srbije, odnosno ''Ujedinjenja srpskog sveta? (Lili Benček, hrvatske pravice, 4. srpnja 2021.)
b) ''Srpska manjina dobila je veće prava od većinskog hrvatskog naroda.'' (Lili Benček, dragovoljac.com,  29. srpnja 2021.)
Milanović opet nastavlja: ''Tesla je proveo manje vremena u Srbiji  nego ja u Oklaju danas. (24. srpnja 2021.) Bruce Lee ima veze sa Srbijom koliko i Tesla. To što je Srbija nazvala svoj aerodrom po Nikoli Tesli što da kažem''? Mi bismo mogli reći: Tko laže taj krade i sklon je ubojstvu!

Beogradski tisak prenosi tekst predsjednika RH Zorana Milanovića upućen zastupniku Hrvatskog sabora Miloradu Pupovcu, koalicijskom partneru Andreja Plenkoviću, kojeg donosimo u prijevodu na srpskom jeziku:
''Srami se bedniče. Uživaj u nemoralno stečenim nekretninama u Preradovićevoj. Moja greška. Trebao je to prodati i podeliti siromašnim Banijacima. Na kojima parazitiraš. Srpski narod procvetat će u Hrvatskoj kad se otarasi  tebe i tvojih lopova. Dnevnice koje si naroljao kao moj posmatrač u Europskom parlamentu, da si čovek podelio bi siromašnim ljudima u Majskoj Poljani, ne u kupovanju kuće i stanova. A njih je obasipao poklonima onog čaršijskog ološa iz Beograda'', stoji u korespondenciji koju prenosi - blic.rs.

U ovim krutim vremenima, u kojima se nalazi Hrvatska i hrvatski narod u BiH i dijaspori, da nemamo Zorana Milanovića nitko se drugi ne bi usudio reći ono što je Milanović, kao predsjednik RH rekao četničkoj vladi u Beogradu (''šaka jada''); bošnjačkim islamistima u sarajevskoj čaršiji (''BiH nije država već 'big shit' i pretposljednja rupa na svirali u EU''); zaustavio zajedničku izjavu NATO-a o BiH zbog Daytona; odbrusio petokolonašima u Hrvatskoj, ne ćemo iznositi ''komplimente'' kako je nazvao: Milorada Pupovca, Žarka Puhovskog, Dejana Jovića, Slavka i Ivu Godlsteina,Tvrtka Jakovinu, Miljenka Jergovića, Branimira Pofuk, Gorana Gerovac, Antu Tomića, Juricu Pavičića .., te bilten srpske ''Novosti'', sorosov portal Index, i još mnoge će sigurno prozivati zbog lopovluka i zločina u Hrvatskoj prije nego se objavi ovaj osvrt.
Znam da će nekima iz Plenković-Pupovčeve koalicije ovaj osvrt biti neugodno iznenađenje, jer sam u mnogim svojim osvrtima oštro kritizirao Milanovićeve izjave i ponašanje u ''slučajnoj državi'', ali se je hrvatski predsjednik okrenuo, ili bolje rečeno obratio, pa je ljudski, hrvatski i politički korektno reći istinu - onda i sada.
Nebo je ispunjeno obraćanim grješnicima svih  vrsta, i tamo ima mjesta za još...! - Sv. Joseph Cafasso 

Zaključna misao

Kako je moguće objasniti hrvatskom narodu, kojeg se guralo u zajednicu sa svim susjedima i pod tuđe vladare: Beč, Peštu, Rim, Istanbul, Beograd i konačno Brussels. Svi okupatori Hrvatske imali su snažnu podršku od unutrašnjih neprijatelja, koji su bili skloni prodati se za privilegij, novac, čast ili iz osvete nekom u susjedstvu ili u državi. Jednom zgodom napisali smo da je više Hrvata poginulo u obrani hrvatskog naroda i države nego koliko nas danas ima živi na ovoj kugli zemaljskoj. Samo su domoroci na američkom kontinentu imali više žrtava nego Hrvati u obrani svojih ognjišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Raskrstili smo s Bečom, Budimpeštom, Rimom i Istanbulom, tri puta smo porazili Srbiju, ali se ni danas nismo raskrstili s Beogradom, unatoč što smo ušli u Europsku zajednicu!? Nismo Srbiji oprostili ništa od zločina koji su učinili hrvatskom narodu u hrvatskoj državi; nismo skoro nijednog zločinca osudili za počinjene zločine; nismo od Srbije naplatili nikakvu ratnu štetu za porušene obiteljske domove, sela i gradove; nismo se ogradili od njihove (ne)kulture, Žikinog kola, riječi i izraza koji su vulgarni; nismo zabranili SPC u Hrvatskoj!? I još mnogo toga nismo, a trebali smo: izbaciti, otjerati i zabraniti u Hrvatskoj.
Hrvatski odnos sa Srbijom mogli bismo usporediti za lošim brakom, gdje suprug zlostavlja suprugu, progoni i udara, a ona se umiva u suzama i vapi da je više ne tuče. On se malo sažali i zagrli je, a ona sva sretna kao da ništa nije lošeg bilo, te opet nakon izvjesnog vremena padaju psovke, pljuske i batine. Scenarije se ponavlja već 100 godina!?

Hrvatska vlada u Zagrebu zna što treba učiniti: provesti lustraciju, ukinuti privilegije manjinama, zabraniti naslove ulica, trgova i svega što podsjeća na zločinca Tita, umjesto zabrane ZDS zabraniti SPC u Hrvatskoj. Tada bismo poslali odlučnu poruku Srpskoj vladi u Beogradu, da među Hrvatima i Srbima mogu biti dobri odnosi tek kad Srbija plati ratnu odštetu, vrati pokradene umjetnine i arhivu, kad se ispriča hrvatskim majkama koji su izgubili svoju djecu ili očeve u agresiji srboslavlja na Hrvatsku.
Onima koji vjeruju nisu potrebna nikakva objašnjenja. Za one bez vjere nijedno objašnjen nije moguće. - st. Thomas Aquinas.

 
 

Brezovica

U ŠUMI SE, PO PRAVILU, KOTE ŽIVOTINJE

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. LIPNJA 2021. U 21.15 SATI

Piše: Rudi Tomić

Šuma Brezovica je izuzetak prirodnog pravila istaknutog u naslovu, s obzirom da su se, prije 80 godina, tamo nakotile ljudske ''zveri'' s mržnjom i osvetom naspram tek uspostavljene Nezavisne Države Hrvatske - u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, riječ je o godišnjem derneku i državnom blagdanu tzv. Dan antifašističke borbe, što je ustvari sinonim za ''Savez komunističke partije Jugoslavije'', odnosno - to je isto ''sr..nje'' samo drugo pakovanje.

''Riječ je o danu do kojeg komunisti i nacisti imaju sporazum o nenapadanju. Nakon 22. lipnja 1941. i napada Njemačke na SSSR, komunisti u Hrvatskoj ne znaju što dalje, jer nemaju jasne upute od svojih komunističkih nalogodavalaca, od Komiterne iz Moskve - pa bježe iz Siska u vrbike u okolici Siska. Nema govora o tome da su išli prema šumi Brezovica. Oni su se, zapravo povukli prema Žabunu, a to je jedno selo prema Zagrebu, gdje je domaće stanovništvo bilo bogatije, pa su znali da će kod njih lakše doći do hrane. Tek nakon mjesec dana kad im je domaće stanovništvo poručilo da ih više neće tolerirati oni se prebacuju prema Brezovici'' - nastavlja dr. Vukelić uz napomenu, ''kako znanost pomoću obične kokoši može uzdrmati jednu ideologiju temeljnu na neistini.'' (dr. Jure Burić - citati iz teksta Pečarića i Vukelića: ''Tko to tamo koke krade.''

Milanović i Plenković zajedno u BREzovici

Predsjednik Zoran Milanović bio je dočekan sa skandiranjem i uz sviranje Bella Ciao - himne talijanskih komunista. Prije nego što je pozdravila Plenkovića, ministre i nazočnu ''uglednu '' svitu, začuđeno je upitao: ''Di su partizani?'' Vjerojatno je bio šokiran kad je vidio skup bogalja s partizanskim kapama s petokrakama i istrošene fotografije Tita i heroja iz NOB! Milanović je u svom pozdravnom govoru pobio dvije bitne laži: a) ''Ovo nije prvi odred u Europi, bili su pokreti otpora i u Francuskoj, i u Češkoj...''; b) ''Stalno ističemo da su svi oni (77 sisačkih komunista) bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba jer su oni prije svega bili komunisti u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku, a ne demokraciju.'' Ali nije spomenuo sedam (7) poraženih ofenziva!?

Plenković je u svom govoru ''odvojio antifašizam'' od nedjela počinjenih u njegovo ime i komunizma, kao da je riječ o kukolju u žitu. Ustvari, to je ista sintagma koju je izrekao prošle godine u Kninu na obilježavanju Dana pobjede. Ne može se komunističke odnosno (anti)fašističke zločine iz Drugog svjetskog rata odvojiti od genocida nad Hrvatima. Naime, kako je moguće odvojiti pokolj hrvatskog pučanstva od Bleiburga do Đevđelije, kojeg su počinili partizani i četnici pod vodstvom Tita i SKJ? Ili, zločine od 1945. do 1991. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj? O genocidu hrvatskog naroda bolje je šutiti nego krivo tumačiti. Ako treba vršiti odabir (triage) onda  bi trebalo odvojiti one malobrojne komuniste i antifašiste koji nisu klali, ubijali i palili u ime ''naroda i države'', odnosno one hrvatske komuniste koje su se borili za komunističku Hrvatsku i misteriozno pogubljeni od ''drugova'' u NOB!

Zagreb je u novom izdanju - Titovgrad!

Prije obilježavanja ''Dana antifašističke borbe'' u Zagrebu je održan mimohod sjećanja na ''Besmrtni partizanski odred'', gdje su uz transparente: ''Vratite Trg maršala Tita'' nosili fotografiju krvnika Tita i poginulih ''heroja'' u NOB-u. Povorka (anti)fašista i pedera otišla je na tzv. Partizansko groblje gdje su donijeli cvijeće i zapalili svijeće koljačima hrvatskog naroda u glavnom gradu  RH. Dočim, u Hrvatskoj poravnana su groblja poginulih hrvatskih ustaša i domobrana, dok partizanska groblja još i danas ''krase'' Mirogoj!? I od neprijatelja se može štošta naučiti !/ Et ab hoste doceri!
''Mimohod je završio uspješno, isticanjem portreta svojih narodnih heroja i boraca uz odate počasti te time podsjetili na svoj ustanak 1941. godine'', kazao je za Hinu predsjednik ''ZUABA'' Petar Raić.
Tko je mogao zamisliti, da će se u Zagrebu, i Hrvatskoj općenito, nakon 80. godine zločina i nakon četiri godine krvavog rata i veličanstvene pobjede nad snagama agresora - Srbije, Crne Gore, JNA i Pete kolne, uzeti vlast u RH sinovi i kćeri koji su bili ''začeti'' u šumi Brezovici, te slobodno slaviti srbokomunistički krvavi režim ulicama Zagreba u slobodnoj, nezavisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, u članici EU i NATO-a.  Hic consilium haeret! Tu zapinje dobar savjet jer ljudi ne znaju da nitko ne štedi propalu čast!

Danas je www.vecernji.hr (22. lipnja 2021.) u članku pod naslovom ''Kraus, Pupovac, Čačić i Donačić složni: Podržavaju zabranu ustaškog znakovlja'' objavljeno slijedeće:
''Predsjednik Židovske općine Zagreba Ognjen Kraus ocijenio je da u današnjoj parlamentarnoj većini nema nikoga tko bi mogao biti protiv izmjene Kaznenog zakona kojim bi se zabranila upotreba  ustaškog znakovlja te da je to pitanje dobre volje. (Dakle, u saborskoj većini nema nijednog zastupnika koji bi se suprotstavio ili suzdržao o izmjenama zakona za zabranu hrvatskog znakovlja!?, op. p.)

- U svezi s tim dajem slijedeću Hrvatsku državnu anti-terorističku izjavu: Ognjen Kraus, za kojeg pouzdano znam da nije Hebrej, zajedno sa Zoranom Pusićem, općepoznatim džabalebarošom, opet muti vodu, odnosno hrvatsko-židovsko prijateljstvo, nastojeći kroz tobožnje anti-ustaštvo prikriti svoju ljudsku i profesionalnu nesposobnost, odnosno inferiornost.
- Poznati rasisti: Milorad Pupovac, Radimir Čačić i priženjeni Siniša Hajdaš Dončić nisu pripadnici Ustaškog pokreta, i ako se takvima lažno prikazuju, niti su to ikad bili, pa nisu niti nadležni određivati što je ustaški pozdrav.
- Osim toga ZA DOM SPREMNI je moj poslovni brand, pa svatko tko ga koristi u pogrdnom smislu, čini mi štetu, naknadu koju ću  zatražiti u odgovarajućem sudskom postupku.
- Protiv svih koji budu podupirali Inicijativu Ognjena Krausa, rekoh lažnog Hebreja, pokrenut ću postupak za oduzimanjem državljanstva Republike Hrvatske. (Prilažem poveznicu imena i prezimena 28 generala Prve hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH koji su hrvatski Židovi a koje gosp. Ognjen Kraus iz dna srca (ako ga ima) i duše (ako ju ima) mrzi.'', izvadci iz priopćenja predsjednika HUP dr.sc.Tomislava Draguna (tomislav.dragun@gmail.con, 22.06.2021.)

Da ne spominjemo (anti)fašističke osvrte u antihrvatskim medijima, gdje su se natjecali jugonostalgičari, komunjare i patološki poremećeni ''građani'' RH, koji  blate hrvatski narod i slave krvnika Tita i njegove partizansko-četničke odrede, kao da u Hrvatskoj vlada komunistički režim Kim Jong-un.

Srdžba rađa luđake

Nije teško uočiti srditost u čovjeku, jer njegovo ponašanje ima luđački izgled. Uzmimo primjera radi: Žarka Puhovskog, Miljenka Jergovića, Antu Tomića, Juricu Pavičića, Aleksandra Stankovića, Vedranu Rudan, Inoslav Bešker, i da ih sve ne nabrajamo, jer se razmnožavaju kao zečevi.
Izdvojit ću Antu Nobila najgoreg gada među (anti)fašistu u RH. Ne zbog toga što je bio glavni tužitelj i zastupao optužnicu protiv dr. Andrije Artukovića, gdje se ''proslavio'' na suđenju starom i bolesnom ministru NDH, kojem je, nakon izrečen smrtne kazne,  pošprdno rekao: ''Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju Nezavisnu Hrvatsku.'' Artuković mu je proročanski odgovorio: ''Ja neću, ali ti sigurno hoćeš.'' Nobila  sam uzeo iz  razloga što on ne propušta priliku da se uključi u antihrvatsku kampanju kada je riječ o hrvatskom znakovlju, posebice o pozdravu Za dom spremni.
Nedavno je u programu na N1 komentirao najavljenu izmjenu Kaznenog zakona, kojim bi se zabranila upotreba ustaškog znakovlja i pokliča ZDS, te predložio da je ''Kazna od 10.000 eura dovoljan da se ustaše iskorijene.'' Hrvatski Juda misli da se domoljublje može kupiti ili ucijeniti za masonske euro. Hrvati su umirali kao hrvatske ustaše i hrvatski branitelji uz poklik -  Za dom spremni!
Blaženi Alojzije Stepinac je ovjekovječio smisao i potrebu NDH na namještenom komunističkom sudu (11.10.1946.): ''Ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda .'' Dakle, građani u Hrvatskoj, koji nisu Za dom spremni i ne osjećaju bilo hrvatskog naroda - stvarno su ništarija, odnosno neprijatelji. Takvima treba oduzeti Hrvatsko državljanstvo, jer mrze svoje sugrađane, te istjerati iz Hrvatske preko istočne granice u njima voljenu državu, gdje će biti među svojima. Po ljudskim i Božjim zakonima  Dopušteno je silu odbiti silom!/ Vim vi repellere licet! (Neander p. 96.) , Hrvatski rečeno: Na ljutu ranu ljutu travu!

Zaključna misao

''Hrvatska se nalazi u velikim problemima. I iz vana , i iz iznutra, kako je nekada govorio zločinac Josip Broz  izmišljajući neprijatelje kako bi se što duže održao na vlasti. Mi ih danas ne moramo izmišljati kao što je do smrti 1980. činio opskurni Tito. Mi neprijatelje hrvatskog naroda i hrvatske države imamo i u vlasti i uz vlast. Imamo ih po svuda. Iz dana u dan sve su brojniji. I tu dolazimo do paradoksa, što se više Hrvata iseljava to je sve više neprijatelja Hrvatske koji su zauzeli osnovne poluge vlasti u državi, od politike preko medija, pa do tzv. civilnih i nevladinih udruga. Svi su oni toliko dobro uvježbani, istrenirani i kodirani da svaku pametnu zamisao prijašnje prohrvatske vlasti do godine 2000. uspješno i jako brzo unište ili pretvore u svoju korist. I materijalnu i ideološku. Takav je slučaj i sa obilježavanjem dana antifašističke borbe 22. lipnja 1991. godine.

Naime, ondašnja domoljubna hrvatska vlast na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom lukavo je odredila 22. lipnja za Dan antifašističke borbe, iako je znala da sisački partizani nisu digli nikakav ustanak na dan napada Njemačke na Sovjetski savez, nego da je to bila kasnija  najobičnija partizansko-komunistička laž s ciljem da zaboravimo da su Adolf Hitler i Josif Visarionovič Džugašivi Staljin do toga datuma bili saveznici koji su istodobno okupirali Poljsku i baltičke države.
Znaju to jako dobro i Milorad Pupovac, i Franjo Habulin, i Radimir Čačić, i Ognjen Kraus, i Zoran Milanović, i Andrej Plenković... Znaju, ali svake godine odlaze u Brezovicu i iz te posavske šume odašalju otrovne strjelice protiv Hrvatske i Hrvata. Svaki od njih ima svoj interes. Radimir Čačić dolazi zato jer je njegov otac Milan iz Siska cijelo vrijeme postojanja druge Jugoslavije vjerno služio jugoslavenskoj komunističkoj totalitarnoj vlasti kao pravosudni aparatčik. Milorad Pupovac dolazi u Brezavicu iz čistih velikosrpsko-četničkih ponuda i dolazit će u tu šumu i vrijeđati sve Hrvate sve dotle dok ne budemo imali suverenističku vlast jer mu tamo nije mjesto. Ognjen Kraus dolazi iz prozaičnog razloga. Njegov otac Božidar bio je jugokomunistički tužitelji sudac i 1946. presudio je zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Zoran Milanović, iako je, psihološki promatrano, klasičan panegirik i kolerik - što znači da je nepredvidljiv - uvijek će biti na strani onih kojima je jugonostaligičarenja i posao i život. Kod Andreja Plenkovića je situacija nešto drugačija. Njegov svaki potez izlazi iz okvira hrvatske stvarnosti i hrvatskih granica. On ponajviše osluškuje kako će reagirati globalističko-masonska klika u Bruxellesu i sav svoj politički rad podređuje tome. Plenković nema ideologiju. On ima cilj i sve će izdati, prodati i uništiti samo da budu zadovoljni naredbodavci u Bruxellsu, Berlinu ili Parizu. Jednom riječju, Plenković je globalistički aparatčik. To potvrđuje i činjenica da je stigao u Brezavicu iako je znao da će ga Milanović ponovno ismijati i činiti ga nervoznim.

Sad dolazimo do jako opasnih poruka koje su toga dana dolazile u javnost ne samo i brezovačke šume. Najprije je Plenković izrekao laži, ali i nekoliko opasnih poruka. Jako mu je bilo važno da na početku utvrdi da je ''nakon njemačke okupacije kvislinški režim uspostavio Ante Pavelić''. To nije istina. Uspostavljena i obnovljena je hrvatska država kao ostvarenje stoljetnih hrvatskih težnja. Onda je Plenković rekao da je nakon toga ''Hrvatska bila podijeljena, a dijelovi Dalmacije su bili pod Italijom''. I to je netočno. Nije Dalmacija bila pod Italijom, nego su kasnije južne hrvatske zemlje postale zona talijanskog utjecaja. I nakon toga, Plenković ničim izazvan kaže: ''Doneseni su rasni zakoni protiv Židova i Roma (a izostavio je Srbe!, op. p.). U takvim okolnostima je skupina od 70-ak osoba osnovala Prvi sisački odred''. I to mu nije trebalo. Ustvari, govori laži i iznosi lažne konstitucije koje su na tragu lažne jugoslavenske odnosno velikosrpske historiografije, triju memoranduma SANU-a i politike koju provodi njegov koalicijski partner Milorad Pupovac putem svije velikosrpsko-četničke partije SDS(S)-a. I nakon ovih nebuloza Plenković je bubno glupost i velikosrpsku laž: ''Partizani su postupno oslobodili dijelove Hrvatske što je dovelo do ZAVNOH-a koji je kasnije omogućio raskidanje ugovora s Italijom i povratak Istre i Dalmacije u Hrvatsku''. ZAVNOH je ništa, a laž je da je on nekakva prethodnica obnovljene hrvatske državnosti u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Jer odluke na ZAVNOH-u donosili su partizani sa zločinačkom zvijezdom petokrakom na čelu, istom onom koju su imali agresorski srpski i crnogorski vojnici, kao i vojnici JNA od 1991. do 1995. godine. To je Plenkovićeva najobičnija revizija povijesti koja neće proći.'' (Marijan Majstorivić, Uvodnik tjednika hrvatski-foku.hr, 25.06.2021.)

Ovo definicija kojom je Urednik hrvatskom-fokusu.hr gosp. Marijan Majstorović odredio sadržaj najbližeg pojma tako da se može prepoznati i razlikovati laži i istine iz brezvičke šume o ''Besmrtnom partizanskom odredu'' odnosno partizansko-četničkom sustavu kojem pripada. Uz mnoge apsurdnosti u RH, možda je najizrazitija da u Hrvatskoj nema radikalne mladeži, izuzev partizanske djece i homoseksualaca i navijača nogometnih klubova. Gdje su hrvatski sinovi i kćeri koji bi se trebali spremati za preuzimanje vlasti, pa ako treba i - otimanje vlasti, jer je očito da je vlast u čvrstim rukama hrvatskih neprijatelja: komunista, jugonostalgičara, četnika i dvadeset dvije (22) nacionalne manjine.

https:/www.hkv.hr/d. dijanovic -presuceni-novi-velikosrpski- nacrt-za -komadanje republike-hrvatske. Kako je mogao proći u javnosti velikosrpski plan: Dalmacija kao samostalna država ''budnim čuvarima'' (iz Brezovice) suvereniteta demokratske Republike Hrvatske, da nisu zatvorili granicu sa Srbijom i otjeraju srpskog veleposlanika, konzule i sve druge predstavnike iz Srbije u Hrvatskoj? Plenković je opružio Poglavnika NDH-a da je predao Dalmaciju Talijanima, a sada kad mu iz Beograda aršinima mjere kolika i kakva bi trebala bila Dalmacija kao samostalna država u Federalnoj Srbiji. Ako Plenković-Pupovčeva vlada ne prekine državne odnose sa Srbijom, onda treba pozvati hrvatski narod da otjeraju Plenković-Pupovčevu vladu u Beograd.

Slično se razmišlja i u SAD. Nedavno je (01.06.2021.) američki general Michael Flynn bio govornik na konferenciji u Dallasu, koja se zvala ''For God & Country Patriot Roundup'', gdje ga je netko upitao: ''Ja bih želio znati ono što se dogodilo u Myanmaru (bivša Burma) može li se dogoditi ovdje?'' Flenn je odgovorio: ''Ne bez razloga. Mislim, to bi se trebalo dogoditi ovdje.''

Možda se za ovu moju zabrinutost nalazim odgovor u pismu čiji sadržaj donosim u cijelosti: ''Štovani gospodine Tomiću, s užitkom sam pročitao Vaš komentar (Možemo: Zagreb je naš Titovgrad'') koji je dobro napisan i vrlo ozbiljan jer ulazi u bit notornih problema za koje, u većini, za demokraciju nezreo i lako izmanpulran hrvatski narod za sada ne pronalazi rješenje. Ono što bi Vam onako usput i kolegijalno preporučio je da u svojim budućim komentarima u kojima izražavate svoje razočaranje, strah i skrb za spas hrvatske slobode i demokracije pokušate biti malo više optimist. Povijesno iskustvo nas uči da mi nekako uvijek biramo mukotrpni put ali na kraju, uz Božju pomoć, ipak dođemo svome cilju.'' (Željko D.)

 
 

Titovgrad

Možemo: ''Zagreb je naš Titovgrad!''

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. lipnja 2021. u 19.30 sati

PIŠE: RUDI TOMIĆ

             ''Bože,  zašto si me stvorio Hrvatom, kad taj narod, kojemu pripadam i radim za njega čitav život ne zna biti i neće da bude suvereni narod Hrvati.''(Dragan Hazler)

Mjesec svibanj bio je posvećen Majci Božjoj, štovatelji su molili svetu krunicu u crkvama i obiteljskim domovima na čast Blažene Djevice, Kraljice Hrvata, za duhovne i tjelesne potrebe i za obraćanje hrvatskog naroda. Cijeli svibanj mjesec (2021.) bio je ispunjen komemoracijama za žrtve genocida od Bleiburga do Borovog sela; provokacijama od Jasenovca do Vukovara; kupovanjem rabljenih zrakoplova; proslava dana HV (29.05. 2021.), Dan hrvatske državnosti Republike Hrvatske (30.05.2021.); svetkovinu Presvetog Trojstva i drugi krug lokalnih izbora za gradonačelni(ce)ke i čelnike županja u Hrvatskoj, te na kraju mjeseca (31.05.2021.) proslavljen je Dan zaštitnice grada Zagreba Majke Božje u svetištu Kamenitih vrata.

Dakle, mogli bismo napisati knjigu o uspjesima, propustima i popustima u Zagrebu i u Hrvatskoj o prošlomjesečnim zbivanjima. S druge strane, imali smo toliko izvrsnih i poučnih poruka, od kojih je teško izdvojiti neke od njih, ali mi ćemo samo citirati nekoliko misli iz objavljenih osvrta na  hrvatskim domoljubnim portalima:
''Možemo tako i u buduće, sve dok su mediji u 98 posto slučajeva 'naši'. Bolje  naši nego vaši! Zagrebačkom špicom orit će se pjesma kad se na binu popnu Urša Raukar, Vili Matula, drugarica Rada, Rade i familija, wannabe predsjednica Vlade Sandra Benčić, Nebojša Zelić, Teodor Celakoski, Mima Simić... A Zagreb, naš  novi Titovgrad, će zasjati. Neće mu biti ravan ni Banja Luka. Sretni građani tada će se sami javljati da pomognu...''(Zvonimir Hodak, direktno.hr/30.05.2021.)
Autor gornjeg  teksta nije se trebao mnogo truditi da u svojim predviđanjima dođe do zaključka kako će se događaji razvijati u Metropoli hrvatskog narodu, gdje živi 1/4 stanovništva Republike Hrvatske, jer za pobjeda kandidata TT znalo se je  još prije prvog kruga izbora.

Dobro je poznata činjenica kada su četnici i partizani ušli u Zagreb (1945.) bez ikakvog otpora ''oslobodili grad'', gdje su po ulicama ubijali koga su god vidjeli; upadali su u kuće i stanove i silovali staro i nejako, ljude mrcvarili i ubijali, a nakon što su opljačkali sve što su našli i, u većini slučaja, zapalili i zgrade. Ulice kojima danas građani hodaju većina njih su grobnice njihovih roditelja, rodbine i susjeda. U Zagrebu je nakon Drugog svjetskog rata četnička osveta nadmašila zločine Crvene armije, što je ostavilo dugotrajnu trauma. Građani Grada Zagreba i danas žive u strahu, ne od istih četnika i partizana, nego od Vlade u koji su na vlasti kriminalci i ''umirovljeni'' Udbaši i Kosovaci, stoga nije čudo da ni nakon velebne pobjede u ''Oluji'' Franjo Tuđman nije mogao pobijediti u Zagrebu!?

''U nedjelju 30. svibnja, u pojedinim medijima mogli smo pročitati naslove poput - Hrvatska slavi Dan državnosti! Međutim, toga dana gotovo se 'ništa' nije događalo. Istina, bili su lokalni izbori, a predsjednik Vlade i Sabora, sa suradnicima, posjetili su već zaboravljeni Oltar Domovine na Medvedgradu i tamo zapalili svijeće za sve poginule tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. U mnogim gradovima i mjestima tek tu i tamo, na taj dan, mogla se vidjeti neka hrvatska zastava kako vijori... Na skupu na stadionu NK Zagreb održano je tradicionalno postrojavanje ZNG u povodu Dana hrvatske vojske... na tom skupu  predsjednik države Zoran Milanović, uz ostalo, istaknuo je da 'zablude, greške i zločine svojih djedova trebamo polako zaboravljati' i da 'mi za njih nismo odgovorni.' A zašto se onda neprestano 'zablude, greške i zločini' iz II. svjetskog rata, a osobito i nakon njega, neprestano 'prepisuju' uglavnom onima koji tada nisu ni rođeni, a predstavnici njihovih državnih vlasti redovito obilaze ta mjesta koja navodno 'treba zaboraviti'?'' (Mladen Pavković, dragovoljac.com/ 01.06.2021.)

E, na ova pitanja ne ćemo dobiti odgovor, niti će se u biti bilo što promijeniti, jer dok državne vlasti u Hrvatskoj budu sastavljene od bivših udbaša, četnika, komunista i jugonostalgičara, nacionalnih manjina, kriminalaca i ratnih profitera, u RH samo će se mijenjati osoblje, a režim će ostati na ''stečenim tekovinama''.
Stoga nije čudo da je ovako ''svečano'' proslavljen Dan hrvatske državnosti RH, gdje su neki pokušali naći izgovor zbog COVID -19! Pogledajte kako su proslavljeni Dani državnosti u drugim državama u svijetu, gdje ima mnogo više slučajeva COVID-19 nego u Hrvatskoj. reba također naglasiti, da su od proglašenja samostalne, slobodne i demokratske Republike Hrvatske odgojene dvije generacije studenata, koje su obrazovali slični ovima koji su danas na vlasti. Tko ne vjeruje neka pogleda nastavničke kadrove na sveučilištima u Hrvatskoj, vjerujem da bi mali broj ljudi pozvali učitelje svoje djece na obiteljsku večeru. Sama činjenica da Dejan Jović, notorni četnik predavač studentima Hrvatskih oružanih snaga na Učilištu Franjo Tuđman. Uz ovu štetu imamo još i veliku sramotu!

'' U Zagrebu vjetar čupa drveće, a Zagrepčani će si čupati za kosu slijedećih nekoliko godina jer su izišli na birališta u krivi dan, pogriješili datum pa birali na dan izborne šutnje. I tako je šutljiva većina odlučila tko će upravljati Zagrebom. Ne dugo, ali ipak dovoljno da se revolucionarno hoda kroz institucije, koji smo već imali prilike vidjeti kad su se račanovci vratili na vlast početkom stoljeća pa posmicali (s položaja) sve što se moglo, od tajnih služba do javnih vrtića. Pomoć im je bila s Pantovčaka, u obliku dlakavog vrhovnika koji je smijenio sve glasovite generale, zapovjednike Hrvatske vojske.'' (Hrvoje Hitrec, hkv.hr/01.06.2021.)

Hrvatska je lakovjernost gora od Galske

Gali su bili, u staro doba, poznati kao veoma lakovjeran narod, a Hrvati su, u moderno doba, najlakovjerniji narod na ovoj planeti! Naime, Hrvati  ''... ne znaju biti i neće da budu suvereni narod...'', što možemo dokazati s brojnim činjenicama iz nedavne prošlosti. Uzmimo samo, primjera radi, kako se je uopće moglo dogoditi da nakon krvavog rata u osloboditeljskom ratu (Domovinskom ratu) i velebne ''Oluje'' hrvatski narod od 2000. bira Stjepana Mesića (dlakavog vrhovnika) za predsjednika RH, a u isto vrijeme bira Ivicu Račana za predsjednika  Vlade! Bira one koji su razoružali Hrvatsku zaštitu, oružje dali JNA koja je naoružala četnike i sama uzela učešće kako bi spriječili svaku mogućnost osamostaljenja države hrvatskog naroda.
Nakon neprocjenjivog zločina kojeg je Stjepan  Mesić učinio na štetu hrvatskog naroda u prvom mandatu, ponovo je biran kako bi još više mogao nanijeti zla narodu kojime nikada nije idejno pripadao! Od 2000. godine, hrvatska kola pošla su nizbrdo i još se nisu zaustavila, dapače jure ''atomskom brzinom'' - u provaliju. Pustimo na stranu lokalne izbore, koji su prošli, na kojima se je mnogo toga moglo izmijeniti i poboljšati, ali lijenost i lakovjernosti uvijek su imale kobne posljedice za hrvatski narod.
''U kojem je tolikim nezadovoljnim Hrvaticama i Hrvatima stajalo gotovo nadohvat ruke stvaranje nove, ne ljevičarske, nego hrvatske odlučne i vjerodostojne političke alternative statusu quo odnosno neojugoslavenstvu, neokomunizmu, neočetništvu i rastrojstvenom liberalizmu. I u kojem su šanse za nešto novo i bolje i hrvatskije i pravednije i humanije naposljetku ('uspješno') prokockane. S jednim (nepriznatim) izazivačkim fijaskom kao epilogom, za što krivnju snose i mnogi (zavedeni? nemarni? nevini? neprosvijećeni? zaboravni?) birači, koji su sve to omogućili.'' (Šiljo, hrvatskonebo.org/02.06.2021.) 
Ljudi su izabrali one kojima su vjerovali, a naša svetica s. Klaudija moli za one koji su izabrani: ''Da nam ovi izbori donesu Božje ljude koji su se kandidirali iz sebičnih razloga. Trebamo Duhom Svetim nadahnuti vođe naroda i da ih Gospodin obrati  da nam se spasi ostanak.''

''Preci naši bijahu ljudi pobožni, i ime im živi za sva pokoljenja.'' (Sir 44.1.9-14)
Uz iznesene poruke, evo i jedne čestitke koju je patrijarh SPC Porfirije (Prvoslav Perić) poslao Tomislavu Tomaševiću povodom izbora na dužnost za gradonačelnika Grada Zagreba u kojoj citira stihove Jugoslavena Štulića: ''Zagreb izranja iz sna s novim jutrom koji će promijeniti sve. S iskrenom molitvenom željom da vaš narod bude ispunjen prosperitetom i blagostanjem za sve Zagrepčane, bez izuzetka. Gospodin Isus Krist podari mudrost, snagu i strpljenje da pravedno i istinitoljubivo predvodi Zagreb i služi Zagrepčanima na zadovoljstvo svih njegovih građana.''

Očito je da je Porfirije, koji je tolike godine živio u Zagrebu, kao i svi srpski politički i vjerski poglavari, alergičan na riječi - Hrvatska država i hrvatski narod. On u svim svojim obraćanima govori o ''građanima'' u pokrajinama, ne o državi i narodu koji mu je omogućio da živi kao bubreg u loju i, još k tome,  zaštićen je kao Velebitski medvjed u RH! Prase sito prevrne korito!

Hrvatska srlja u EU!

Hrvatsko-srpska Vlada najprije se osigurala francuskim (europskim) rabljenim zrakoplovima proizvodnje našeg stoljetnog neprijatelja i najvećeg europskog saveznika našeg balkanskog neprijatelja - Srbije. Kupnjom Rafal F3-R za kojeg se je na natječaju odlučila Plenković-Pupovčeva Vlada, Francuzi su prije toga, kao da su znali, osigurali svoje prijatelje u Srbiji najmodernije oružje za zračnu obranu, čiju smo sličnu obrambenu efikasnost vidjeli u obrani Izraela od iranskih raketa iz Gaze. Hrvatsko-srpska Vlada je učinila još nekoliko ubrzanih koraka kako bismo izgubili svako znakovlje hrvatske posebnosti i nezavisnosti. Vlada RH donijela je odluku zamijeniti hrvatsku novčanicu - kunu za europsku valutu - euro. Što je do sada bilo jedino znakovito znakovlje hrvatske posebnosti. Mediji u RH svi su u rukama stranih vlasnika, većinom hrvatskih neprijatelja, što je ograničilo svaki uvid hrvatskog naroda u neprijateljsku djelatnost - duboke države.

Europska komisija predstavila je strategiju za šengenski prostor, u kojoj je pozvala na proširenje Schengena Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku koje ispunjavaju sve tehničke kriterije za članstvo u tom području u kojem nema graničnih kontrola između država članica.
''Na kraju niti jedna država koja je ulazila u Schengen nije napravila prije nas, tako da je ispunila 281 zahtjev u osam različitih područja. Bitno u tom dokumentu jest da na razini Europe sazrijeva shvaćanje, ne samo za Hrvatsku, nego i za Balkan. Hrvatska u ovom trenutku ima ograničen pristup informatičkim sustavima koji su na raspolaganju državama članicama Europske unije. Hrvatska je sve prilagodbe za ulazak napravila na način 'na koji niti jedna država koja je ulazila u Schengen nije napravila prije nas', tako da je ispunila 281 zahtjev u osam različitih područja. (Kada bi se, uz ovakve uvjete, sklapali brakovi u Hrvatskoj ne bismo imali niti jedan bračni par. op.a.)

Od toga smo imali čak 9 tisuća 'pogodaka', što znači da smo detektirali ili osobe ili stvari koje se nalaze u potražnim bazama EU-a, ali i više od 250 podataka koji su na neki način povezani sa sumnjom na terorizam.'' (Davor Božinović, prigorski.hr/02.06.2021.)

Usput rečeno, da li je Vlada, među 250 ''detektiranih osoba i stvari'' uključila i SPC među terorističke organizacije, s obzirom da je najopasnija za stabilnost države hrvatskog naroda, koja krvnike proglašava svecima! Sprdnja s vjerom! (A mockery of faith!)

Što je najžalosnije, o donošenju sudbonosnih odluka, Vlada ne pita hrvatski narod, nema ni referenduma, nego hrvatsko-srpska koalicijska donosi ključne odluke za sudbinu države i naroda!

Zaključna misao

Koliko bismo još mogli navesti primjera gdje su nas naši izabrani predstavnici doveli na rub propasti, u svakom području društvene djelatnosti. Dovedeni smo u situaciju da nam je i opstanak nacionalnog suvereniteta u opasnosti. Tisuće godina smo čekali da imamo svoju samostalnu i neovisnu državu hrvatskog naroda. ''Uistinu, bez samostalnosti i nezavisnosti, narod ne može biti narodom, osobom; nego je samo puk, množina čeljadi.'' (Ante Starčević)
Predsjednik RH Zoran Milanović, nakon proslave Dana državnosti, pita se:      ''O kakvoj nezavisnosti i državnosti govorimo? Kakva je sad to državnost koja je nastala jedne nedjelje 1991. godine jer je stranka jednim izbornim zakonom dobila u parlamentu jedne socijalističke republike u sustavu jedne multinacionalne federacije većinu?'' Gdje je te nedjelje bila vrhuška SKH?

Da, ta većina je bila državotvorna, čija je ideja okupila hrvatski narod u domovini i dijaspori u borbi za oslobođenje od srpsko-četničke, crnogorske i JNA agresije. Vi koji ste s Račanom zbrisali iz Sabornice, jer ste bili za Jugoslaviju, sada kada ste došli na vlast gurate Hrvatsku u EU, opet u nekakvu zajednicu, gdje će nam se, uz svestranu pomoć Plenković-Pupovčeve vlade, pridružiti ''naša braća'' iz bivše Jugoslavije.

''U Zagrebu je osnovan Forum za vanjsku politiku. Osnivači Foruma su: Zoran Barković, Dino Galinović, Tvrtko Jakovina, Dejan Jović, Božo Kovačević, Budimir Lončar, Dragan Nikolić, Vesna Pusić, Sanada Šelo Šabić i Dean Šarčević. Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Dejan Jović, a za predsjednicu Skupštine izabrana je Vesna Pusić. Forum će okupljati zainteresirana stručnjake, znanstvenike, novinare te mlade istraživače iz Hrvatske i svijeta s interesom za međunarodne odnose.'' braniteljski-portal.com/ 05.06.2021.

Da li će Plenković-Pupovčevo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova biti podložno ''Forumu vanjskih poslova '', kojemu je na čelu notorni četnik Dejan Jović sa svitom iz poražene Jugoslavije i s okorjelim veleizdajnicima u Hrvatskoj?

Većina koja je danas na vlasti u RH, u ''slučajnoj državi'', bili je po strani ili na strani velesrpske agresije, sada se bahato ponašate - državnički! Istini za volju, oni koji su se borili i pobijedili u Hrvatskom osloboditeljskom ratu, odnosno borbenom Domovinskom ratu, predali su vlast, što silom, što milom, onima protiv koji su se borili!?

Koliko je hrvatskih branitelja predsjednik Stjepan Mesić poslao u mirovinu ili na sud u Hag, od koji su mnogi osuđeni i čekaju smrt u ćelijama. Hrvatski vitez general Slobodan Praljak oduzeo si je život 29.11.2017. kako bi dokazao sucima i cijelim svijetom svoju hrvatsku i časničku nevinost i svojom smrću dao odgovor himbenim svjedocima i sucima. Koliko je hrvatskih branitelja izvršilo samoubojstvo, a koliko ih je koji dnevno razmišljaju o toj tragičnoj sudbini?

HDZ-a koliko god je bila krovna stranka u borbi za oslobođenje Hrvatske, toliko je danas postala opterećenje za osiguranje slobode, suvereniteta i životnog prosperiteta. Nije istina da su za sve veleizdaje krivi samo pojedinci, odnosno čelnici HDZ-a (Sanader, Kosorka i Plenković), nego su krivi i zastupnici HDZ-a u Hrvatskom (državnom) saboru, ministri u Vladi RH, te na kraju i članovi HDZ-a (čast izuzecima) jer se nisu htjeli ili znali suprotstavili hrvatsko-srpskom koaliciji - udružili svoje snage te glavačke izbacili sotone iz Sabora, Vlade i HDZ-a i strpali ih u Remetinac. Nisu samo branitelji zakazali, zakazala je i Crkva u Hrvata, koja ne samo da nije uputila puk, nego je i sama stala na stranu Plenković-Pupovčeve politike i podržava Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj!

''Prkos vladajući je najgori oblik vladanja. Tamo gdje vlast donosi odluke da bi prkosila svom narodu, ta vlast ruši same temelje države. Vlast koja nema altruizma i ljubavi za svakog pripadnika svog naroda, postaje bešćutna i izopačena.'' Mile Prpa, Lokalni izbori u okulusu heterogene politike /18.05.2021.)

 
 

POLITIČKA MRŽNJA KULTURE VLASTITOG NARODA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. svibnja 2021. u 20 sati

mILE pRPA
Mile Prpa: Zrinski i Frankopan pogubljeni su na današnji dan 1671.

PIŠE: Rudi TOMIĆ, Toronto (u suradnji s autorom)

Duh ljubavi prema svom narodu je najveći duh pokretač njegove budućnosti i njegove sreće. Na žalost, u praksi to često nije tako. U povijesti ljudske civilizacije postajali su, i vječno će postojati,  „božji“ nadareni ljudi, njegovi izabranici. I s takvim ljudima se nije igrati.

Problemi nastaju onda kada ljudi iz njihove okoline, posebno političari, ne mogu ih prepoznati, (ili bolje rečeno prepoznali bi ih) da nisu zaslijepljeni sa samim sobom i svojom društvenom pozicijom. Veličajući samog sebe poput rimskog Cara Nerona, i zaboravljaju da ih svaki čas može stići njegova sudbina.

Ti nadahnuti ljudi su na različitim poljima znanosti, umjetnosti, raznog stvaralaštva, koji radom i duhovnim pregnućem žrtvuju se, da bi iza sebe ostavili čovječanstvu napredak i osigurali mu bolju budućnost. Ali nažalost takvi nadareni ljudi doživljavaju tragedije i poniženja, jer njihovim neprijateljima prešućivanje je najjači alat zatiranja rezultata njihova rada i njihovog stvaralaštva, ponajviše iz samog jala što oni to ne mogu postići.

Takva jedna osoba koja je višestruko nadarena je Mile Prpa

HAZU je još 1994. otvoreno stala na stranu Mile Prpe, čvrsto su rekli zbog njegove nadarenosti i stvorenih djela, da će mu sva moguća vrata biti otvorena, ali nažalost dogodilo se obrnuto, da su mu decenijama sva vrata zatvarana.

Stvorio je prava čuda u poeziji s više od 50 tisuća stihova čudesne ljepote, brojnih filozofskih djela (Počelo Počela, Filozofija čovjeka, Prirodna filozofija Provisio posteri temporis i sl.) dvije vrhunske knjige dječje literature, Codex moralis Croaticum i brojna druga djela. Pokrenuo je izradu tri velike opere po njegovim libretima, već su u glazbenoj obradi. Objavio je više od tisuću  kolumni, na brojnim portalima, mnogi kažu da ih čitaju i po nekoliko puta.

Zbog svega toga, ime Prpa postalo je jedno od najvećih živućih imena u području kulture među Hrvatima svijeta. On ne želi politiku, već stvaralaštvo. Stvara pod motom; Život mi ne daje pravo da budem viši i jači od drugih, ali mi daje pravo davati od sebe i više i jače od drugih.

Posebno se iskazao na slikarskom planu: Hram minijatura ulje na pergamentu s ukupno 2160 majstorskih minijatura sažetih na 50 poliptiha. K tome je naslikao oko 500 slika ulja na staklu, čudesne ljepote. Dotad nepoznato slikarstvo.

Ni u jednom književnom listu u Zagrebu nije uspio objaviti niti jednu pjesmu, pa čak ni duhovnu pjesmu u crkvenim glasilima, jednostavno mu nisu dopustili unatoč činjenice da ga je hrvatska dijaspora kandidirala za Nobelovu nagradu u književnosti. Već više od trideset godina bezuspješno moli galerije, jednostavno mu ne daju izlaganje, svaki njegov zahtjev naprosto  ignoriraju rijetko ili nikad mu pošalju odgovor.

Kad je 1997.g u organizaciji HAZU, nakon godinu dana recenzije njegovih radova, svečano potpisao donaciju golemog fundusa umjetnina gradu Kninu, oglasilo se Hrvatsko slovo i drvljem i kamenjem napalo i njega i HAZU. Kad su se javili slovački galeristi, rekli su da ne mogu pojmiti zašto Hrvatska s tom novom umjetnosti ne izlazi pred svjetsku kulturnu javnost, i predložili da bi mu u nekoliko srednjeeuropskih gradova zaredom u najelitnijim galerijama organizirali velike izložbe, ali u Hrvatskoj nisu našli sugovornika.

Kad je gospodin Ante Sorić, nakon što mu je prestao mandat ravnatelja Klovićevih dvora, vidio nešto od tog slikarstva u jednoj knjizi, rekao je - To je svjetska stvar, tu se nema što reći. Sad, kad je to sve došlo do skore faze propasti, Prpa je molio par muzeja da to pospreme u svoja skladišta, samo da sve ne propadne, ali su se na to oglušili. Zamoljen je i  Muzej suvremene umjetnosti (koji upravo i postoji zato da čuva suvremene umjetnine) da primi barem Hram minijatura (oko 3 metra kubna prostora) dobio je odbijenicu. Da se to dogodilo u nekoj uređenoj državi koja cijeni umjetnost i čuva svoju kulturnu baštinu, onaj tko bi tako postupio momentalno bi odletio sa svoje funkcije. Svaka pametna država čuva svoje nacionalno bogatstvo, a Hrvatska ga rasipa i prepušta propasti.

Ne zaboravimo da je tu umjetnost još 1994.g. prepoznala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i spremala se uspostaviti u Kninu veliki muzej jedinstvene Prpine umjetnosti. Ako ništa drugo samo po sebi to bi trebao biti veliki respekt prema toj umjetnosti. Ali do realizacije tog muzeja nikad nije došlo, najviše zbog brojnih otpora koje  su bile protiv toga. Preostaje samo da još jednom zamolimo nadležne političke vlasti u Hrvatskoj (Vlada RH, Ministarstvo kulture, Ministarstvo imovine), da poduzmu sljedeće:

1. Da dadu sugestiju Umjetničkom paviljonu ili Klovićevim dvorima da još ove godine organiziraju izložbu Prpinih radova (oko 150 ulja na staklu) i da za tu namjenu  osiguraju potrebna sredstva.
2. Da u rodnom mjestu autora, u Siveriću, obnove zapuštanu zgradu Pučke škole, i da je pretvore u galeriju gdje bi Prpini radovi trajno ostali, (djelom i uskladišteni), a time bi mjesto Siverić postalo svjetska turistička destinacija. (Siverić je nekad bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji). Time bi došlo do velike preobrazbe potpuno zapuštanog i zamrlog Siverića.

NAPOMENA: Slike se mogu pogledati na Internetu, upisom riječi na Google: Mile Prpa prešućena umjetnost.

 
 

Jugoslavije već dugo nema, ali još zapravo nije umrla u - Hrvatskoj!

6. ožujka 2021. u 11 sati

 
Piše: Rudi Tomić

Hrvatska već vidje dosta raznih čuda,
ali ne nađe štrika za toliko Juda -
A.G. Matoš

U  naslovu parafrazirao sam frazu zagrebačkog jugoslavenskog ''Jutarnjeg lista'', osvrćući se na masovno hodočašće od Đorđa Balaševića po hrvatskim gradovima pokazuje izgubljenost jednog djela Hrvata. ''Takve scene nemoguće je vidjeti kada umre zaslužni Hrvat, kada umre hrvatski branitelj, kad si mnogi hrvatski branitelji upravo zbog ovakvih manifestacija nepoštivanja svojega, a veličanje tuđeg, oduzima život, jer  se  zapitaju: “Za koju sam se ja državu borio i doista u kakvoj mi to državi živimo''? 


Lili Benčik: Što se to dogodilo sa sustavom vrijednosti u Hrvatskoj?
https://lh6.googleusercontent.com/KteaWp6mHx22eZVr3dESJIZqhBtfMCKZW-3Pt0WONdHS5tQNYJr2nPYRec6pPtxW0hPwaKcTHkHPEM03YtuKCM5bEEVzLRqgr7RX7DQpD2EKlREjmwjogo43u0-dxTauHJsc-MX3

''Tuguje za njim (Balaševićem) danas Hrvatska i cijela regija''(!?), piše Aleksandar Dragaš (19.02.2021. jutarnji.hr). Od velike ''tuge'' mnogi su dobili mučninu u želudcu, čak se i Bog zgrozio na Đoletinu pjesmu ''O, j..o  ga Bog'', čime je povrijedio svakog vjernika i kulturnog čovjeka. Što reći o ožalošćenim lunaticima  koji su sa suzama donijeli cvijeće i upalili svijeće te ispunili njegovu zadnju želju i postavili plakat na ćirilici (...) u centru Zagreba? Našli smo odgovarajući tekst latinskoj poslanici: Asini est clitellam ferre libenter. Svojstvo je magarca da rado nosi samar.


Doista, kakava je to država RH?
Najprije bismo trebali ustanoviti razliku između gluposti i genijalnosti. Naime, Einstein je rekao, da ''genijalnost ima svoje granice'', a  Krleža tvrdi da je ''ljudska glupost neizmjerna.''  Iako su im definicije različite, jer jedan govori o granicama genijalnosti, a drugi o neizmjernoj gluposti, mi ćemo se zadržati na Krležinoj definiciji, jer njegova je spoznaja o hrvatskoj gluposti iz prve ruke.
Objasnit ćemo Krležinu rečenicu: ''Snaga ljudske gluposti je ogromna, složena, umrežena.” Na toj snazi i besmislu mnogi temelje svoj osobni rast i razvoj, naročito u politici gdje je sve dozvoljeno.
- Puno gluposti, jednostavnih, složenih, umreženih utilitarnih, licemjernih, ulizivačkih, pojedinačnih, stranačkih, profesionalnih, laičkih, civilnih, građanskih, crkvenih, političkih, nacionalnih, vjerskih, duhovnih, zdravstvenih, endemskih, pandemijskih, filozofskih, povijesnih, feminističkih, ortodoksnih, moderni, domaćih i uvoznih, imamo priliku svaki dan slušati i vidjeti u medijima. Malo tko reagira na te gluposti, koje su često planirane laži.
- Dakle, glupost je manjak inteligencije, razumijevanja, razuma, humora ili zdravog razuma. Glupost može biti urođena, stečena ili reaktivirana, tj. djelovati kao obrambeni mehanizam, od mnogo toga ili čega, unutarnjeg i vanjskog. Nije rijedak slučaj da se glupost pojavljuje u sva tri oblika djelovanja ili u pojedinim kombinacijama.
- Zaključno, glupost nema veze s obrazovanjem, formalnim ili neformalnim, kao ni sa  društvenim statusom, funkcijama, nacijom vjerom, spolom i rodom.''


Ankica Benček: Glupost naša svakidašnja
https://lh3.googleusercontent.com/ufvF_BDnlj8BH4zTp8oI5Gdc9_cMbjPIdv5m6gVO5TtFo67go4wC-XEZkZrzPPC8nueUBWQpBOySfauIypEWtabvU9S5Fst8ufXi_Iw1ZT_atYeDqFrI1VbnoseZ5_SzWHavWx9z

Politička panorama RH
Srce me boli kad vidim i čujem da je Lijepa naša rasadnik europske gluposti. Nema dana koji nije ispunjen glupostima u sredstvima priopćavanje u Hrvatskoj, samo je pitanje, tko stoji iza tih gluposti, koje su ujedno fake news i laži s kojima se želi naškoditi hrvatskom narodu, ili u krajnjem slučaju nanijeti sramotu.
Ako uzmemo u obzir s kolikim se problemima suočava Plenkovićeva hrvatsko-srpska vlada u RH: coronavirus, cjepivo, gospodarska kriza, posljedice potresa na Banovini, uskraćeno školstvo, nesigurnost nacionalne sigurnosti, masovna migracija i ponovna emigracija, pravosuđe koje osuđuje hrvatske branitelje i ne osuđuje  ratne zločince, u  Saboru  se ''hrvatski zastupnici'' sprdaju s hrvatskim svecima i svetinjama, braniteljima Hrvatskog obrambenog rata; RH je  država u kojoj se veliča krvnika Tita, jugoslavenstvo, četništvo, fašističko srboslavlje - SPC.
Prikazuje se antihrvatske filmove: ''Dnevnik Diane Budisavljević'' i ''Dara iz Jasenovca'', koji će također biti prikazani u  hrvatskim školama, gdje će hrvatsku djecu u obrazovnom ''vaspitanju'' odgojiti u janjičare, kao što su to činili Turci s hrvatskom otetom djecom, koji su kasnije, ne znajući,  bili najveće ubojice svojih roditelja. 
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio: ''Ja sam inicirao da se snimi Dara iz Jasenovca. Gledao sam film, svidio mi se. Težak je, ali mislim da je važan za naš narod. Važno je što je napokon napravljen film o najvećem stratištu srpskog naroda.''


Vučić: Ja sam inicirao da se snimi Dara iz Jasenovca
https://lh6.googleusercontent.com/l5-ukL8dmWh9ZOb7u_B9vMOraENl4M-vyMibUbZWEbovd9XLYRHSBgveXlmeg3Je9_TdWbuGsethxqd_vv2RZE-Sy6xjLFsxTKMy_raDq0cDLTPLuTRzJYM3GwGgwghrtHjplB_Q

Ne samo što je Vučić  pohvalio film ''Daru iz Jasenovca'' već je nagradio odlikovanjem ravnatelja i scenaristicu tog filma Predraga Gagu Antonijevića i Natašu Drakulić. Dočim u Hrvatskoj najpohvalnije ocjene o filmu dao je ''istoričar'' Hrvoje Klasić i portal index.hr.
Što reći o hrvatskim ubojicama za pisaćim strojem: ''povjesničarima'' (istoričarima): I. Goldsteinu, T. Jakovini,  Hrvoju Klasiću, D. Markovini;  novinarima:  B. Pofuku, G. Gerovcu, A. Tomiću, M. Jergoviću, D. Pilselu; tiskanim medijima: srpskom ''Večernjem listu'', jugoslavenskom ''Jutarnjem listu'', ''Slobodnoj Dalmaciji'', ''Novom listu'', četničkom tjedniku ''Novosti'', te mnoštvo anti hrvatskih portala među kojima se ističe index.hr.
Što se tiče malih ekrana, nažalost, izuzev nekoliko lokalnih hrvatskih  kanala, nema niti jedan nacionalni hrvatski TV kanal, ali ima izobilje srpskih programa, čak i srpskih TV kanala u RH! U ovakvoj hrvatskoj državi živi hrvatski narod nakon 26 godina od obnove samostalne, slobodne i demokratske Republike Hrvatske!? Parafrazirat ću izraelsku poslovicu: Perditio tua ex te (Israel) Croatia - Propast tvoja od tebe je, (Izraele) Hrvatska.


Uzrok i povod nastanka ratnog radnog logora Jasenovac
Dr. Dragan Hazler, utemeljitelj i prvi predsjednik HAZUD-a, jedan je među najpoznatijim i najaktivnijim hrvatskim i svjetskim znanstvenicima i političkim djelatnicima na hrvatskim portalima i društvenim mrežama, oglasio se poduljim osvrtom o ratnom radnom logoru Jasenovac, gdje među ostalim kaže: ''Poglavnik dr. Ante Pavelić nije trebao mrtve Srbe, nego žive zarobljene hrvatske neprijatelje, koji će radom 'plaćati' svoje grijehe protiv Hrvatske. Ako je neki zarobljeni Srbin bio tako veliki zločinac bio je ubijen. U logoru Jasenovcu je streljano 14 ustaša, jer su svojim negativnim djelovanjem zaslužili smrtnu kaznu. U Jasenovcu nije strijeljan nijedan Židov, nego ih je oko 100 Poglavnik smjestio u Jasenovac, da ih Hitlerovi nacisti ne odvedu u Auschwitz. U jedinicama ustaške i domobranske vojske bilo je što vojnika, što časnika oko 1500 Židova. Sinagogu u Zagrebu, u Praškoj ulici,  nije srušio dr. Ante Pavelić, nego Tito. (Dakle, činjenica je da u Jasenovcu nitko nije ubijen zato što je bio Srbin, Židov, Cigan ili Hrvat, već ako je bio neprijatelj NDH, RT). 
- Ako pišemo o Jasenovcu onda bi trebalo početi barem s ''ujedinjenjem'' 1. prosinca 1918. kad je Kostajnički Srbin ili vlaho-Srbin Svetozar Pribičević odveo 'guske u maglu' kako je taj odlazak u Beograd na poklon Srbima zasljepljenih hrvatskih političara nazvao dr. Stjepan Radić. Već 5. prosinca Beogradska trojka: Svetozar Pribičević zajedno s princom Aleksandrom Karađorđevićem i ministrom “spoljnih dela” Nikolom Pašićem šalju nalog Grgi Anđelinoviću zapovjedniku zagrebačke policije, koja se već zove zagrebačka žandarmerija, da ubija razvojačene hrvatske domobrane na Trgu Bana Jelačića. To je bio uvod u suvremena srbijanska i hrvatska ubijanja Hrvata.''
https://otporas.com/ustase-su-najstarija-hrvatska-vijska-svih-vremena-do-1945-pise-velikim-slovima-ustasa-dragan-hazler/
Nakon objave ovog osvrta razvila se živa diskusija o Jasenovcu, kao u Slobodnoj tribini, gdje su mnogi iznijeli svoja mišljenja, među kojima su bili: Josip Pečarić, Boris Barać, Mladen Panjak, Ivan Valek, Boris Vidović, Zdravko Gavran i drugi.


Panika u Hrvatskoj i Srbiji zbog Jasenovca
Akademik Josip Pečarić, za koga možemo reći, da je živa enciklopedija u Hrvatskoj, ne samo po broju objavljenih knjiga, napisanih znanstvenih osvrta i članaka, nego je i čovjek s izuzetnim ljudskim vrlinama u iznošenju istine o tragediji hrvatskog naroda od Bleiburga (1945.) do Petrinje (2021.). Upravo je (01.03.2021.) objavio osvrt : ''Panika u Hrvatskoj i Srbiji zbog znanstvenog dokaza o Jasenovačkoj laži.'', gdje među ostalim piše:
''Koliku je paniku kod vlasti  u Hrvatskoj i Srbiji izazvao znanstveni rad dr. sc. Nikole Banića i prof. dr. sc. Nevena Elezovića u kojem je matematički dokazano da su popisi žrtava u Jasenovcu lažirani pokazuje šutnja kojoj je taj rad, objavljen u Q1 časopisu, dakle jednom od najpoznatijih časopisa, dočekan u Hrvatskoj. U glavnim medijima ni riječi, a ni po portalima nije objavljeno ni riječi o tome. Nisu objavili da je srušen  glavni 'dokaz' o genocidnosti hrvatskog naroda. Doista je strašno taj dokaz pogodio sve one kojima je to bila garancija da će i dalje držati hrvatski narod u pokornosti. Da, u Hrvatskoj je jedino ostalo da se taj izuzetni znanstveni rad sakrije od javnosti.
 -  S druge strane dolazi im pomoć iz Srbije pa novi patrijarh srpski Porfirije dolazi u Jasenovac. Kao ni on ne zna za znanstveni dokaz o lažiranom popisu koji daje mnogo manji broj od onog koji spominju u Srbiji, ali koji i dalje osigurava navodnu genocidnost hrvatskog naroda, pa Patrijarh u Jasenovcu ponavlja već poznatu priču. Tako je Patrijarh naglasio da su se oni koji su u Jasenovcu učinili 'najmonstruoznija zla ispisali iz svakog naroda' i 'upisali u neljude'...'' 
PANIKA U HRVATSKOJ I SRBIJI ZBOG ZNANSTVENOG DOKAZA O JASENOVAČKOJ LAŽI….
https://lh3.googleusercontent.com/nEbJDfWABHBAToq6Uk9MzoW0pEoeB-Rmw4MXwPlD0AQ0WsJ6E3o2e0Gj_v2tVABK9rgep89flKG2Y_yF5RoyavFaqKHHC276ZovvOKJRF2hBTCPWO0WTdAOakV71hV3AszFCs8BK

Dakle, ''u Hrvatskoj im je jedino ostalo da se taj izuzetni znanstveni rad sakrije od javnosti'', piše akademik Pečarić. Ali, nije istaknuo, da je pojačana hajka na hrvatski pozdrav ZDS, od manjinaca: srpskih četnika, posrbljenih Židova, posrbljenih Cgana i talijanskih fašista u ''Hrvatskom'' Saboru i u medijima, jer to je ''ventil'',  kad ih se uhvati u laži, onda krive ZDS zbog ''ugroženosti  Srba, Židova, Cigana i Talijana'' u RH!
Zahtjev za prekid diplomatskih odnosa Hrvatske sa Srbijom
Institut hrvatskog državnog prava u Zagrebu poslao predskjedniku RH Zoranu Milanoviću i predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću zahtjev za prekidom diplomatskih odnosa  Republike Hrvatske s Republikom Srbijom. Među ostalim u Optužnici stoji: ''Današnji srpski kripto-vođa Aleksandar Vučić iskoristio je položaj Predsjednika Repubike Srbije da bi snimio imperijalistički antihrvatski film 'Dara iz Jasenovca'. Čuju se glasine, međutim, da ste ga Vi - zbog poznate mržnje prema pripadnicima HOS-a - u tome, zajedno sa zagrebačkom bankom , servirali. Zato ću podnijeti odgovarajuću tužbu za utvrđenje na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu:
Tužitelj: dr. sc. Tomislav Dragun, Zagreb Pete Poljanice 7
Tuženici: (1) Gordan Jandroković, Zagreb Trg sv. Marka 2 (za Republiku Hrvatsku), (2) Mile Boban, Texas USA (za Ustaški pokret), (3) Robert Richard Klinke, veleposlanik, Zagreb, Ulica grada Vukovara 64 (za SR Njemačku)
Dokazi: (1) Forenzičko izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, (2) Arhiv Spomen područja Jasenovac, (3) Arhiv Lordana Zafranovića, (4) Arhiv Dane Budisavljević, (5) Arhiv Pretraga Gage Antonijevića, (6) Hrvatski državni arhiv, (7) Arhiv Ustaškog pokreta
Svjedoci tužbe: (1) Aleksandar Vučić, (2) Zoran Milanović, (3) Ivo Goldstein, (4) Franjo Habulin, (5) Veljko Kajtazi, (6) Josip Jurčević, (7) Slavenka Drakulić
Svjedoci obrane:  (1) Mladen Ivezić,  (2) Igor Vukić,  (3) Nikica Barić,  (4) Rudi Tomić, (5) Martin Planinić, (6) Josip Pečarić, (7) Hamza Mujagić.''

Zaključna  misao
Sažetak: Turga za Đoletom u Hrvatskoj i cijeloj regiji; doista, kakva je to država RH?; filmovi - ''Dnevnik Diane Budisavljević'' i Vučićeva ''Dara iz Jasenovca''; panika u Hrvataskoj i Srbiji zbog Jasenovca; prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom; podnijeta tužba protiv Republike Hrvatske.
Sve gore navedeno je potresno i uznemirujuće, što ne može normalnog čovjeka ostaviti ravnodušnim. Još kada bismo, uz ovaj osvrt, dodali razgovor Mladena Pavkovića s Ivanom Krmpotićem, koji je osnovao prve hrvatske redarstvene snage 1990., te bio svjedokom Tužiteljstva na suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, autor je knjige: ''Kako je UDBA stvorila Hrvatsku''. Evo samo jedno pitanje i jedan odgovor:
Pavković: Smatrate li da se još nismo oslobodili UDBE, da ona i dalje prikriveno radi?
Krmpotić: Ne da se nismo oslobodili tog sustava i ljudi, nego oni i dalje vladaju i nalaze se u svim porama društva. Oni drže ključne resore, jer je njihov ego nastao u sustavu u kojem su rođeni i stvarali i oni smatraju kako im to sve pripada. Recite mi, koliko je djece tih državnih funkcionara iz bivšeg sustav danas otišlo u Irsku ili pere guzice u Austriju starijima i nemoćnima? Dalje Vas pitam, tko je rukovodeći sastav hrvatskih branitelja? Tko vlada javnim tvrtkama,? Pa to su sve više-manje ljudi bez dana radnog staža. No, svaka čast iznimkama. Odite samo pogledajte u financijski sektor, industrijski, gospodarski, diplomatski, školstvo, sudstvo, državne tvrtke. Sve su uzeli oni ili njihova djeca. 
Pavkovićev razgovor s Ivanom Krmpotićem, koji je stvarao hrvatsku policiju: „Kako je UDBA stvorila Hrvatsku“?
https://lh4.googleusercontent.com/3wZVDtRLSCHjhCd9ztaO9pceV4KJY-KvBYd1XB7llwhv4pz_I8fXKKS9Oa2zQwuMrF30TUM0LtAweX64SSKxnSa6rGkF0buliRMRZ6mw7ioCR8God-nHu4IXPgEctuFeO2WNhjPJ
Pitam se, zašto sam žrtvovao tri četvrtine svoga života radeći u izgnanstvu za oslobođenje Hrvatske, za slobodu hrvatskog naroda od svih domaćih i vanjskih neprijatelja? Čašu mi je prelila vijest, ''da su u Zagrebu izdali čovjeku rodni list na kojem piše da je rođen u Vukovar, u Srbiji.'' 
Džanna Wegenhoffer: ''Bazarnost u Zagrebu''
https://lh4.googleusercontent.com/RW1Hbo7QRqjQfhxgk3Vvh6Gds77TKgde57qElU1iuTbMoaL92MvdC4A_PkglKIcxdRqc6TrJn8hQ-htCRUfA_ee9Kpzpgyf-BUK5DnzMdxQlhS9v819D8iZQWmVtZVibZcuri9RZ
Znao sam, da je dug put do slobode i pravde. Vjerovao sam također da je hrvatski narod pobožan, radišan i domoljuban. Međutim, kada sam pisao samo ovaj minimum u osvrtu, dolazim do zaključka da nismo iskreni vjernici, jer tko vjeruje u Isusa Krista ne podržava sotone na vlasti i u Crkvi; tko je radišan, taj ne ostavlja neobrađenu svoju zemlju i ide obrađivati tuđu, ili kako Krmpotić reče ''prati guzice u Austriji starijima i nemoćnima'';  nismo ni domoljubljiv narod, jer  smo dozvolili onim koje smo pobijedili da vladaju s nama u oslobođenoj Hrvatskoj kako su vladali i u Jugoslaviji!? Nitko tko je ikad sudjelovao u pobuni protiv države ne može sudjelovati u vladi. (Amandman 14 Ustava SAD-a)
Bivši  čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko potvrdio je u srijedu da je Upravni sud ukinuo odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa nakon koje je on prije pet godina otišao iz politike, a otklonio je i nagađanja da će se kandidirati na predstojećim lokalnim izborima.
Karamarko je za RTL Direkt rekao kako je stranka kojoj je bio na čelu u cijeloj se priči ponijela kukavički, da ga nitko  iz aktualnog  vrha nije  ni nazvao te da nakon pet godina u samoizolaciji više na namjerava šutiti.
''Mislim da je čitava jedna mašinerija bila pokrenuta u smjeru  mog uništenja, dakle rušenja izvjesnog broja politika koje sam ja provodio kroz stranku s kojom sam pobjeđivao četiri godine. Prema tome, trebalo je to očito zaustaviti, trebalo je zaustaviti politiku, ne znam, smanjivanja uvoza, a  povećavanje proizvodnje, dakle udar na  uvoznički lobi. Imali smo čitav niz probema, i ideoloških u končnici. Rekao bih da je  Hrvatska danas produžena Jugoslavija, u manjem obliku.'' 
https://hrvatskonebo.org/2021/03/04/karamarkohrvatska-je-danas-jugoslavija-u-malom-vise-necu-sutjeti/
Što nam je činiti, kako bismo se oslobodili jugosrpskog virusa, koji je opasniji od corona virusa? Latinska poslovica kaže: Neglecta  solent incendia sumere vires -  zanemareni se požar obično ojača. Ili, svako zlo treba zarana spriječiti.
Što radi narod kada se nađe u bezizlaznoj situaciji? Stvara pobunu i ide u borbu za opstanak i ostvarenje osnovnih ljudskih prava u svojoj domovini. ''Dok budemo imali domaćih izdajica... dotle ćemo imati tuđih gospodara.. tuđinca ćemo imati dok se narod ne osvijesti.'' Dr. Ante Starčević
Dakle, bilo bi sudbonosno osnovati Hrvatski pokret solidarnosti (HPS), u kojem bi trebale biti zastupljene sve hrvatske domoljubne i državotvorne stranke, organizacije, društva i Crkva u Hrvata. Predstavnici postojeći hrvatskih nacionalnih stranaka, udruga i zajednica trebali bi, zbog potrebe opstanka hrvatskog naroda, ući u koaliciju (savez) i međusobno izabrati vodstvo, koje će imati legitimitet, sposobnost i osobnu spremnost za osvještenje hrvatskog naroda i konačno pobijediti domaće izdajnike, odnosno petu kolonu, i učvrstiti granice sa susjedima na kopnu, moru i nebu. U nevolji ne treba plakati, nego tražiti lijek, a lijek je u hrvatskom zajedništvu za sveopće dobro hrvatskog naroda. Samo složni su jaki - samo jaki su slobodni!
Nalazimo se u Korizmi, u doba u kojem se zahtijeva od nas da učinimo nešto značajno za one kojima je najpotrebnije, a danas je najpotrebnije osloboditi se ropstva i poslušnosti sotonama koji vode hrvatski narod u bezbožnost, beznađe i izumiranje. Neka nam Uskrs, uz uskrsnuće Isusa Krista, donese i uskrsnuće slobodne i demokratske države hrvatskog naroda. Aleluja!

 

 
 

Komentar našeg čitatelja

AMERIKA VIŠE NIJE UZOR I SNAGA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. VELJAČE  2021. U 20 SATI

Piše: Rudi Tomić

            Ništa izvana nikada neće uništiti Ameriku. Ako ne uspijemo i          izgubimo svoje slobode, to će biti samo zato što smo se sami                            uništili!- Abraham Lincoln

ProšlogodišnJi američki predsjednički izbori bili su uzbudljivi, prljavi i krvavi, jer su demoni Demokratske stranke i njezini koalicijski partneri bili spremni za obračun s predsjednikom Donald J. Trumpom odmah nakon inauguracije (20. I. 2017.). Naime, ljevičarski dnevnik The Washington Post, objavio je 19 minuta nakon inauguracije, povjerljivu informaciju: ''Demokrati imaju spremljen opoziv (impeachment) za predsjednika Donald J. Trumpa''. Što se je obistinilo tek 18. XII.2019., kada su zastupnici kongresa odnijeli opoziv u Senatu. Trump je bio oslobođen u Senatu, ali optužbe nisu prestale sve do izbora 3. XI. 2020., pa bismo za taj nadnevak mogli reći da je bio - D-Day (Presudni dan) za Trumpa.

Istina, predsjednik Donald J. Trump (u nastavku - Trump) bio je nova pojavnost u političkom životu i dinamici u SAD-a (u nastvku - Amerika); postavio je nove smjernice upravljanja državom i uvjete za međunarodnu suradnju. Njegove su odluke bile izričite i potresne, što je obavijestilo korumpiranu birokraciju i diplomaciju u Washingtonu. Pune četiri godine sustavno su organizirani napadi, optužbe, klevete i laži na Trumpa, u čijoj su koaliciji bili: demokratski zastupnici u Kongresu i Senatu, ljevičarski proleteri i paraziti, socijalistički maksimalisti, marksistički ideolozi, politički analitičari, te sve vrste medija - tiskovne, elektronske i društvene mreže (s malim izuzecima), kriminalistička mafija, vlasnici krupnog kapitala (Geoge Soros, Mike Bloomberg, Howard Schultz i drugi), hollywoodske i estradne zvijezde (izuzev pojedinaca), manji broj osobnih prijatelja, nekoliko republikanskih zastupnika (vendidit animarum) i najbliži suradnici, čak i iz uže obitelji (nećakinja). Dakle, svekoliko što je mogla udružiti mržnja, osveta i zavist, okupila je luciferka predsjednica Zastupničkog doma (Speaker) Nancy Pelosi, uz podršku demokratskih demonima: Chuck Schumer, Adam Schiff, Jerrold Nadler i drugi. Sve hinbene nedaće u Americi sručile su se na Trumpa, samo što ga još nije mlin mlio i grom udario!

Zbog izmišljene i namještene ''tajne suradnje'' Trumpa s Ruskim predsjednikom Putinom i predsjednikom Ukrajine Zelenskym - Demokrati u Kongres izglasali su optužnicu (18. XII, 2019.) kojom Trumpa optužuju za veleizdaju i traže njegov opoziv. Bio je promašaj jer nisu imali čvrste dokaze za bilo kakvu presudu. Međutim, tek se sada doznalo da su obavještajne službe (FBI i CIA), u suradnji s Hillary Clinton, namjestili cijelu aferu kako bi zataškali svoje zavjereničke poslove. Još uvijek se čeka na rezultate istraživanja - afere zavjere, kao i glavnih aktera kriminalnog pothvata u obavještajnim službama. Rezultati istrage suca John Durhuma, su gotovi ali su bili odgođeni zbog izbora, pa se očekuje konačno izviješće u ožujku ove godine.

Cijeli svijet znade kako su prošli prošlogodišnji (2020.) izboru u Americi, kakve su bile krađe i prevare, čak se još u nekim državama broje glasovi! Uzaludan je bio prosvjed Trumpa i zastupnika Republikanske stranke, kao i medijskih dokazi (Fox News) gdje su kradljivci listića uhvaćeni na video i očitovanje svjedoka koji su dali izjave uz prisegu. Sudstvo u spornim državama nije poduzelo nikakve provjere, nego su potvrdili rezultate i optužili Trumpa zbog ''sumlje u izborne rezultate''. Jedino su u državi Gorgia ponovili izbore za dva senatora, na kojima su republikanci - opet izgubili!?

Konačno, kada je trebalo ovjeriti electoral glasove (6. siječnja 2021.) u Kongresu, na prosvjed u Washington došlo je oko stotinu tisuća osoba, koji su tražili provjeru glasova u pet država. Trump je pozdravio okupljenu masu i zahvalio se na njihovoj suradnji i potpori, te ih zamolio da se mirno vrate doma. Međutim, nakon njegovog odlaska s pozornice, odvojila se manja skupina ubačenih provokatora, kriminalaca i Antifa, koji su porazbijali prozore i provalili u Kongresnu zgradu; obišli prostorije i kratko se zadržali u uredu pythonissam Pelosi, te ''usput'' uzeli njezino računal (computer), razbacali stvari i razbili namještaje u Kongresnoj dvorani. Naime, FBI je bila obaviještena tjedan dana prije incidenta, što će se dogoditi na prosvjedu u Washingtonu 6. I.2021., ali nisu o tome obavijestili Trumpa niti sigurnosnu službu u Bijeloj kući!?

Američka i svjetska ljevičarska, kriminalistička i marksistička ''elita'' optužili su Trumpa da je osobno odgovoran za ''ustanak'' (insurection) i ''domaći terorizam'', gdje su na žalost, ubijena dva federalna policajca i tri civilne osobe, također bilo je nekoliko ranjenih osoba, a vandalizam je ostavio veliku materijalnu štetu i trajne neugledne posljedice.

Opet, po drugi put, demokratski demoni u Kongresu izglasali su optužnicu za opoziv i odnijeli u Senat, u kojoj se tereti Trampa ''za poticanje terorizma''? Demokrati ovog puta vjeruju u uspjeh, jer imaju u rukama sve tri vrste vlasti: demokratskog Predsjednika, većinu u Kongresu i većinu u Senatu. Dakle, danas (9. II..2021.) počinje suđenje bivšem predsjedniku Amerike, odnosno privatnom čovjeku. Ali, budući da nije riječ o kriminalnoj optužbi, u slučaju eventualne osude Trumpu bi bilo zabranjeno svaka djelatnost u politici i javnim ustanovama - do kraja života. WOW!

Kako su sve dosadašnje optužbe bile lažne, tako će i ova proći, ali ostati će u povijesti da je Trump bio prvi predsjednik Amerike kojeg je dva puta, u jednom predsjedničkom mandatu, stavio Kongres na optuženičku klupu- impeachment trial (za opoziv). Tužilačkoj kasti je primarno da se Trumpa politički i moralno uništi, jer njegova pojava, odlučnost i politička ideologija: očistiti smrdljivu washingtosnku baruštinu (clean the swamp), odnosno usidrenu korupciju i pokvarenu aristokraciju, koja je zagadila Ameriku, a dobrim dijelom i cijeli svijet. Konačno su imenom i prezimenom očitovane najodgovornije osobe i posljedice američke političke prljavštine, odnosno isplivali su na površinu kao i svaki drek (shit). Trump će također ostati zapisan u povijesti kao najuspješniji - i jedini predsjednik Amerike koji je ispunio sva dana obećanja u predizbornoj kampanji; dapače, on je učinio mnogo više nego je obećao!

Najvažnija postignuća u mandatu predsjednika Trumpa

Među najznačajnija postignuća i poteze, koje je Trump ostvario u četiri turbulentne godine, evo kratkog osvrta:
- Njegovane svetosti svakog života: Trump je obustavio vladino financiranje pobačaja (Planned Parenthood); bio je prvi presjednik Amerike koji je uzeo učešće na manifestaciji Pro-Life - Hod za život. (...)
- Obnova vjerske slobode u Americi i diljem svijeta; Trump je pokrenuo Međunarodni savez za vjersku slobodu - prvi savez ikada posvećen suočavanju s vjerskim progonima širom svijeta; ukinuo je sud protiv časnih sestara (Little sisters of the poor Catholic nuns); osigurao je državnim službenicima plaćeni dan na obilježavanje važnih blagdana. (...)
- Nezaposlenost 3,5 %, smanjenje poreza, intenzivna deregulacija; Trump je, prije dolaska kineskog virusa (COVID-19), izgradio najprosperitetnije svjetsko gospodarstvo; zaposlio sedam milijuna ljudi koji su bili na socijalnoj skrbi; svim građanima smanjio je porez; duplo povećao dječji dodatak; postavio Ameriku za najvećeg svjetskog proizvođača nafte i prirodnog plina; uspostavio novo najveće slobodno tržište na svijetu - USMCA (America, Mexsiko i Canada); po ratnoj zapovijedi naredio farmacijama da žurno pronađu cjepivo za COVID-19, koje se danas proizvodi u milijunskim količinama u svijetu. (...)

Sukob s globalizmom i UN-om; vanjska politika i migranti; Trump je povukao Ameriku iz Pariškog klimatskog sporazuma; obranio suverenitet Amerike izlaskom iz Markeleškog sporazuma iz kojeg je izišla i Mađarske; izgradio je 643 kilometra graničnog zida s Mexicom i smanjio broj ulaska ilegalnih migranata za 85 % ; smanjio financiranje UN -a za 1,5 milijardi dolara; obustavio financiranje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je kineska marioneta; priznao Jeruzalem za glavni grad Izraela gdje je premjestio i veleposlanstvo Amerike; uspostavio mirovni sporazum Izraela s Bahreinom i Emiraton, a sprema se još pet Arapskih država živjeti u miru s Izraelom; uništio je terorističke organizacije ISIL i ''Kalifat'' i njihove vođe Abu Bakir al Bagdadi i generala Qasem Solomani; vratio veliki broj američke vojske s bojišnica iz svijeta u Ameriku; nije ušao u rat s Kinom, Sjevernom Korejom i Iranom, kako su očekivali ratoborni savjetnici. (...)

Pravosuđe, vojska, tehnologija i obrazovanje; Trump je osnovao Svemirsku snagu (force), prvu novu granu oružanih snaga Amerike od 1947.; iz temelja je obnovio oružane snage i učvrstio Ameriku za najveću silu na svijetu; osigurao ratnim invalidima najbolju medicinsku njegu; postavio 230 saveznih sudaca; 54 žalbena sudca; tri suca u Vrhovnog suda; zabranio je ''trening'' kritičnoj rasnoj teoriji; pokrenuo novi plan za proamerički nastavni program. Trump Administration List Accomplishment from 2017 - 2021. - thehighlandcontrypress.com . Onome tko ima vjeru, nije potrebno objašnjavanje. Onome bez vjere nije moguće objašnjenje. St. Thomas Aquinas

Kako je predsjednik Trump  ''izgubio'' izbore!?

Postavlja se pitanje: kako je moguće da je predsjednik Trump, nakon nikada ne zapamćenim uspjesima Amerike i Republikanske stranke, koji je na izborima dobio 74 + milijuna glasova i - izgubio izbore!? S druge strane: kako je moguće da je Joe Biden (iz podruma) pobijedio najuspješnijeg predsjednika Amerike i inauguriran za 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država!?? Miraculum Dei!

Mnogo lakše bismo uvjerili američki narod - i cijeli svijet, da se sunce okreće oko zemlje, nego dokazali da je Joe Biden legalno dobio izbore za predsjednika Amerike. Ali, nemogće je bilo zaustaviti promidžbeni tsunami krađe i laži u državama u kojima su na vlasti i u sudstvu demoni demokratske stranke. S dolaskom Trumpa iz Bijele kuće, bez obzira što je konstantno bio izložen najbrutalnijim podvalama i lažima, zaslužan je da su mediji u Americi i svijetu podigle svoje naklade i gledanost, jer je dnevno na susretima novinare i fotoreportere zapljuskivao svojim uspjesima, kao i na konferencijama za medije, a posebice na Tweetu bio je aktivan. Većina izvjestitelja nisu prenosili njegova izvješća nego su davali svoja mišljenja, što je dokaz da u Americi, i svijetu, nema više nepristranosti u novinarstvu, nego su svi koji se bave tom vrstom posla, postali pristrani i plaćeni - ''politički analitičari''. Ankete pokazuju da je veoma mali broj ljudi koji vjeruju medijima, isto tako je mali broj koji vjeruju mnogim političarima, na žalosti, i nekim poglavarima vjerskih zajednica.
Same činjenice govore, koliko je predsjednik Trump bio zanimljiv medijima, političarima i akademicima, koji su pisali u tiskovnim izdanjima i iznosili izvješća na malim ekranima, također je objavljeno oko 70 knjiga o Trumpu, među kojima ima ozbiljnih, objektivnih i intelektualnih djela, ali ima i onih koji su pisali svoje izmišljene bljuvotine bez ikakvih dokazanih činjenica, što spada u - ''literaturu'' smeća.

Povod za revolt i terorizam u Americi

Već sam o tome pisao, da je ubojstvo crnca George Floyda (25. V. 2020.) bila  iskra koja je zapalila Ameriku, jer je zločin sniman na vidio, očito nije bio slučajan, nego unaprijed planiran i ostvaren kako je i zamišljen. Sama činjenica, da je policajac klečao na vratu Floyda više od osam minuta, snimljen s osmjehom i rukom u džepu, nije to bilo ubojstvo iz mržnje naspram crnaca, ili zbog kriminala krivotvorenih novčanica, nego po hollywoodskom scenariju, kako bi se u prosvjedima udružena koalicija protiv Trumpa mogla konačno s njime obračunati. Od prvog dana smrti Floyda, i sve do danas, organizirano je oko 5.000 provokativnih i razbojničkih prosvjeda, odnosno organiziranog vandalizma, krađe i ubojstva diljem Amerike, a bilo je i sličnih  ''prosvjeda''  i u svijetu.

Nemoguće je ustanoviti kolika je učinjena materijalna šteta, ali već se znade da je u tim ''mirnim'' prosvjedima ubijeno i ranjeno više od 2.000 policajaca, a ne zna se koliko je bilo nevinih osoba, koji su bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme?

Za inauguracije 46. predsjednika Amerike Joe Bidena (20. I.2021,), Bijela kuća i kongresna zgrada bile su pod najstrožijim mjerama sigurnosti u povijesti državnika u slobodnom svijetu; dva metra visoku ogradu s bodljikavom žicom, čuvalo je 26.000 vojnika, te desetak tisuća policajaca i mnoštvo obavještajaca (govori se o jednoj trećini od 35.000 koliko ih ima u Americi), bili su u ratnoj spremi na straži za vrijeme ustoličenja izabranog predsjednika Amerike!? Washington je i danas kao u opsadom stanju!?

Nakon ''velebne'' proslave, predsjednik Biden otišao je s pratnjom u Bijelu kuću, u Predsjednički ured (Oval office) i za prvih 20-tak minuta potpisao 17 predsjedničkih odluka, s kojima je poništio ono što je Trump ostvario s idejom o državotvornosti i sloganom - America First: u gospodarskim, vojnim i vanjskom političkim uspjehu, zbog čega je bio omražen od domaće oporbe i na čemu su mu bili zavidni državnici svijeta.

Ali, Trumpovi uspjesi bili su opterećenje predsjednika Bidenu, pa je Ameriku vratio na Obama-Biden političke tračnice. Biden je obustavio tok nafte iz Kanade putem - Keystone cijevi, te s jednim potezom pera otpustio 11.000 radnika s visokim plaćama, te nakon otkaza pridružili se desetcima milijunima onih besposlenih - bez ikakvih izgleda za druge poslove. Amerika, kojoj je Trump osigurao velike rezerve  nafte i prirodnog plina i uvrstio među najveće proizvođač u svijetu, s odlukom Bidena prestala je proizvodnja nafte i plina; zabranjeno je daljnje istraživanje naftnih i plinskih rezervi na državnim zemljištima; najavljeno je uvođenje Solarnog sustava, vjerojatno u međuvremenu će Amerika uvoziti gorivo iz Saudi Arabije, možda i iz Irana.

Predsjednik Biden zabranio je daljnju gradnju zida s Meksikom i širom otvorio granice migrantima za prvih 100 dana njegove vladavine; već dnevno u Ameriku dolazi oko 3.000 ilegalnih migranata; obećao je dati američko državljanstvo ilegalnim migrantima, kojih ima oko 22 milijuna; zabranio je izgon ilegalnih migranata, čak dokazanim i osumnjičenim ubojicama, kriminalcima i seksualnim  nasilnicima. Sve je to s jednom nakanom, da se što više poveća broj glasača za Demokratsku stranku na državnim i saveznim izborima. Dapače, u planu je povećati broj sudaca u Vrhovnom sudu i dati državni status pokrajini Puerto Rico i Washington DC.

Među prvih 17 potpisanih odredba, nalazi se oni s kojima se Amerika vraća u Pariški sporazum o klimi; vraća se u Svjetsku zdravstvenu organizacija (WHO) koja je u službi Kine i Markel sporazum, Zabranjen je izgovor riječi: ''kineski virus'' za COVID-19 i uvršteno u krivično djelo. Biden je potpisao više od 40 predsjedničkih odredbi, mada je prije inauguracije u jednom TV interviewu rekao: ''da se takvim odredbama služe diktatori''! Istini za volju, Biden nije ni svjestan što potpisuje, jer one ruke koje su ga dovele u Bijelu kuću, pišu odredbe i spremaju planove. Uglavnom, predsjednik Joe Biden i potpredsjednica Kamala Haris su samo''Trojanski konj'' za duboku državu, globalista i marksista. Amerika ne može mentalno osposobiti Bidena (to become wiser), ali Biden može onesposobiti Ameriku!

Društvene mreže: Google, Tweet, Facebook (i još njih 13) ukinuli su doživotno Trumpu njihovo korištenje usluga; ukinuli su i onima koji su podržali Trumpa ''da je izborna pobjeda Bidena - ''državni udar'' ; ukinuli su svima onima koji glasno misle ili pišu da su optužbe protiv bivšeg predsjednika Amerike - neistinite i neustavne. Dakle, u Americi je već uvedena cenzura, tako je počelo i u Sovjetskom Savezu, pa znamo kako je završilo. Amerika više nije svjetionik slobode, uzor i snaga, jer demoni - partneri u kriminalu, ruše Trumpovu doktrinu - America First. Budući da mržnja nema razuma, pa su ljevičari preko svojih medija ubacili vijest u javnost (kost bez mesa): ''Bivši predsjednik Donald J. Trump sprema se osnovati novu političku stranku koja će se zvati: ''Patriotic Party'' (Domoljubna stranka)!? Samo maloumne osobe mogu razmišljati o stvaranju nove republikanske stranke, nakon što je Trump na izborima dobio više od 74 milijuna potvrđenih glasova, odnosno više nego ijedan predsjednik u drugom mandatu; Trump je dobio više republikanskih glasova nego ijedan republikanski predsjednik Amerike. Gallup's annual poll 2020: voted the nation's most admired man. (čovjek kojemu se najviše dive). S druge strane, današnja popularnost Trumpa među Republikancima je vrhunska 89 %.

Zaključna misao

Za vrijeme predsjednika Trumpa naslušali smo se svega i svačega. Oni koji su pratili fack news u medijima, bili su žrtve lažnog optuživanja Trumpa, njegove obitelji i administracije. Doduše, medijima su pomogli u njihovim zlim nakanama odstranjeni ministri iz administracije, te direktori obavještajnih služba, savjetnici, licemjeri koji su uhvaćeni u zavjeru, te nekoliko Republikanca Judinog karaktera u Kongresu i Senatu. Dakle, očigledno je, da Amerika ušla u Korizmenu muku prije Korizme.

''Kršćani'' Biden i Pelosi, okrvavili su ruke odlukom o financiranju pobačaja u Americi, čak i ženama koje će ići u susjedne države da izvrše pobačaj. Ubijanje nerođene djece je zločin po Božjim i ljudskim zakonima. Statistike su grozne: od 1972. do 2020. godine u Americi je ubijeno 80 tisuća djece, kojima nije bilo suđeno da se rode i vide svoje roditelje. Žene crne puti (back women) najčešće su žrtva pobačaja, godišnje u prosjeku 400.000 crnačke djece ubijeno je majčinim utrobama. Ima tu i drugih tragedija: crnačka djeca, rođena i odrasla, oko 70 % njih ne znaju tko im je otac. Oko 85 tisuća umre godišnje od droga, većinom crnačke mladeži; ako još dodamo oko 460.000 umrlih Amerikanaca od COVID-19 , među kojima je (opet) naviše crnaca i starijih osoba.

Slogan ''Black Lives Matter'' (Crni životi vrijede) nametnuo je bijelom stanovništvu u Americi osjećaj krivnje (''guilt complex'') stoga među prosvjednicima i teroristima ima veliki broj bijelaca koji oponašaju zaluđene crnačke provokatore, razbojnike i teroriste, čak optužuju bijelce (svoju rasu) za ''white suprimacy'' (bijelu nadmoć). Dobiva se dojam, da je Bidenova Amerika postala Afrička kolonija, jer svugdje su crnci u reklamama, na ključnim položajima u administraciji, diplomaciji i vojsci velika je infllacija - ''African Americans'' iako je samo 13,4 %  crnog stanovništva u Americi.

Što Hrvatska može očekivati od Bidenove administracije? Ništa, baš ništa! Amerika će biti okupirana domaćim problemima i neredima, jer je stvoreno nepovjerenje među ljudima. Demokrati i Republikanci su u međusobnom verbalnom ratu, koji može preliti čašu. Ništa bolje nije ni u međunarodnim odnosima, jer komunističkoj Kini samo je Trumpova Amerika bila prepreka. Kina će preuzeti gospodarsko i vojno vodstvo, odnosno nametnuti će dominirajuću snagu koja će davati smjernice globalizaciji u svijetu.

Mnogi Hrvati koji danas žive u Americi, već razmišljat o povratak u Hrvatsku, posebice oni koji su otišli ili pobjegli iz komunističkog režima, koji danas dolazi u Ameriku na velika vrata. Ako se promijeni vlada u RH, ili ako se državotvorni Sabor i odstrani natruhe komunizma, Titoizma i srbizma i korupcije, moglo bi se očekivati stotinjak tisuća povratnike iz hrvatske dijaspore u svoju domovinu ili domovinu svojih roditelja ili predaka - Hrvatsku.

S druge strane, ako Biden uništi Ameriku kao gospodarskog  i vojnog čimbenika u svijetu, raspast će se i Europska zajednica, jer nije postavljena na čvrste temelje nacionalnih suvereniteta. Dakle, Hrvatska ima povoljne izglede za bolju budućnost, ako državna vrhuška postavi nacionalne interese hrvatskog naroda, kao što je Trump postavio interese Amerike: iznad i ispred svakoga u susjedstvu i u svijetu.

''Organizacija u kojoj ne vlada ideja cjeline nije politička organizacija u supstancijalnom ravnoteži i autonomnom smislu, makar se zvala vlada, vojska ili stranka. Većina današnjih stranaka samo su organi klasnih i skupinskih socijalno-ekonomskih interesa na političkom području, a nisu to supstancijalne organizacije u idejnoj cjelini. Predsjednik države, vojska, sudstvo, uprava, vlada i zakoni, koji izlaze iz ovakvih stranaka predstavljaju organe tih interesa, te prema tome većinske ili manjinske diktature.'' (Ivan Oršanić,Vizija slobode, str. 375)

 
 

Neprijatelji Hrvatske

Treba odstraniti Tita i SPC iz Hrvatske

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr

4. prosinca 2020. u 23.15 sati

Piše: Rudi Tomić 

    -Nešto, što nije ništa, bilo bi uništeno, te ne bi moglo nositi  najvišu idejnu snagu defenzivne kategorije, hrvatsku državnu   ideju, vlastitu nacionalnu ideju. - Ivan Oršanić.

U defenzivnoj kategoriji, nastavlja Oršanić, ''sačuvana je hrvatska nacionalna ideja u imperijama Austrije, Mađarske i Turske; sačuvana je nakon I. svjetskog rata u srpskom i talijanskm imperiju, pod kontrolom engleskog i francuskog imperijalizma; sačuvana je za vrijeme II. svjetskog rata u njemačkom i ruskom imperijalizmu, te konačno od 1945. do 1991. u zločinačkom srpsko-komunističkom terorizmu.'' (Ivan Oršanič , Vizija slobode, Buenos Aires, 1979.)

Dakle, hrvatski politički i vjerski čelnici bili su stoljećima u ulozi tuđih interesa, u postrojbama za ratne potrebe - obrane i napada, ali izvan mogućnosti za stvaranje samostalne države hrvatskog naroda u povijesnim i etničkim granicama,  sve do uspostavom Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine.

Međutim, današnji politički i vjerski kadrovi imaju slobodnu i samostalnu, donekle i demokratsku (geografski - minimalnu!) državu hrvatsku, općenito govoreći, današnje generacije imaju intelektualne i stručne sposobnosti, ali nemaju domoljubni i duhovni odgoj (ima izuzetaka), niti imaju uređeno institucionalno nacionalno obrazovanje, manjka im usredotočenost na hrvatsku državnu ideju, to jest vlastitu nacionalnu ideju.

Pobjednički Hrvatski obrambeni rat (1991.-1995.), nažalost nije točno definiran prema zajedničkim oslobodilačkim vrijednostima, već po naslov - ''Domovinski rat'' što upućuje na bratoubilački rat. Dakle, Sabor bi trebao ispraviti naziv pobjedničkom ratu, a netom će biti ispravljene i druge negativnosti koje nose teške posljedice, jer svijet misli da je u Hrvatskoj bio ''Građanski rat'', a srpska vanjska politika, i petokolonaši u RH, upravo tako i tumači u diplomatskim krugovima i medijima u svijetu.

Stoga treba pobjednički Hrvatski obrambeni rat postaviti na čvrste temelje, onda će biti drugi i drugačiji odnosi između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatske i EU, Hrvatske i svijeta i - unutar Hrvatske, gdje će agresori biti nazvani pravim imenom, a ratni zločinci biti identificirani i odgovorni za počinjene zločine - i također zaslužno biti kažnjeni. Čak, mišljenja sam, da bi u Hrvatskoj trebalo uvesti smrtnu kaznu, zbog količine stravičnih zločina, za sve one koji su ubijali nevine ljude, žene i djecu samo zato što su po rođenju bili - Hrvati.

Hrvatski neprijatelj - zločinac Tito

Vjerujemo da nema nijedne Hrvatice ni Hrvata u Hrvatskoj, i u svijetu, kojima nisu poznati zločini ''druga'' Tita čije je ime na popisu među deset najveći zločinaca dvadesetog stoljeća. Tito je najodgovorniji za pokolj oko 500.000 hrvatskog naroda, u ratu i poraću, među kojima je bio veliki broj  pripadnika Hrvatskih oružanih snaga - domobrana i ustaša. Najpoznatiji pokolj nosi zajednički naziv - Bleiburška tragedija, u što je uključena i Kolona smrti ili Križni put, čije masovne grobnice još sve nisu ni istražene, jer državne vlasti u RH su ukinule Komisiju koja se je bavila pronalaženjem jama, rudnika i provalija  u koje su bacana ubijena tijela, a mnoge su žrtve bili spaljeni živi i mrtvi čiji posmrtni ostaci nikad neće biti pronađeni, ali njihov nestanak znaju ucviljene obitelji i župni uredi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Zločinac Tito već je mrtav 40 godina, ali u Hrvatskoj neki misle da je samo privremeno ''promijenio adresu boravka'' i da će na bijelom konju doći u Zagreb na ''Trg žrtava fašizma'' - jučer. Zanimljivo zlo je raskoš, koju je nešto lakše optužiti nego je ukloniti. (Max.IX) 
Dok se zločinac Tito ''grije'' u Paklu, mi ćemo naglasiti samo neke činjenice, u jednom kratkom razdoblju, o njegovom raskošnom životu  i blagostanju u komunističkoj Jugoslaviji: ''Od 1958. do 1963. godine 40 % direktora privrednih poduzeća imalo je samo osnovu ili nepotpunu srednju školu. Ni četvrtina komercijalnih i financijskih direktora nije imalo srednju školu, 55 % zaposlenih su priučeni i nekvalificirani radnici, službenici s nižom spremom i pomoćno osoblje. Od svih diplomiranih ekonomista ni polovica nije radila u privredi, a 69 % službenika nije imalo srednju školu. Nekvalificirani i polukvalificirani radnici činili su 41,9 % u ukupnom broju zaposlenih u jugoslavenskoj privredi. Od 20.000 nositelja partizanske spomenice 1941, koji su uživali najviše društveno uvažavanje u vladajućoj strukturi Jugoslavije od njih 14.544 nije imalo nikakvu izobrazbu njih 1.819, osnovnu školu je imalo njih 6.245, a nepotpunu srednju školu 6.480.

- Nepotizam je bio očit na svakom koraku. U državnom sekretarijatu inozemnih poslova radilo je 35 bračnih parova, 22. braće i sestara, 62 bliža i dalja rođaka. Što se tiče faraonskog Titovog života, evo samo nekoliko pojedinosti:
- Pod kraj svibnja 1946. Tito je krenuo na petnaestodnevni posjet Staljinu. Za vrijeme posjeta na adresu protokola ministarstva inozemnih poslova SSSR-a Moločkova  iz Beograda je stiglo slijedeće pismo. 'Prema naredbi maršala Jugoslavije obraćamo Vam se s molbom da predate priložene skromne darove u znak zahvalnosti poštovanog maršala slijedećim osobama: kći Staljina platinasti sat s briljantima, supruzi g. Molotova zlatni sat s briljantima, kćeri Molotova zlatnu narukvicu, supruzi Mikojana zlatni sat marka 'Patek', supruzi g. Ždanova zlatni sat marke 'Jugo', supruzi g. Berije zlatni sat marke 'Eterna', supruzi g. Bulganjina zlatni sat marke 'Revju', supruzi jednog tužitelja platinesti prsten, supruzi g. Dokozova zlatni sat 'Eterna', a supruzi Tolbuhina platinesti prsten.'

- 1953. Tito odlazi dva mjeseca na turneju po Indiji i Burmi sa 45 sanduka različitih darova. 1956. Tito odlazi ponovo u Moskvu sa 12 sanduka darova. Prema podacima njegovog protokola to je njegov budžet stajalo 5.277.500 dinara, 1958. je ponovo na turneji u Indoneziji, Burmi, Indiji, Cejlonu i Etopiji u trajanju od 95 dana.'' (Nina Krznarić, 29.11. 2016.)

Dosta je. Ne ćemo dalje nastaviti s iznošenjem turneja jugoslavenskog diktatora po Aziji i Africi i davanje darova, dok je u isto vrijeme lojalistima i ''kvalificiranim'' radnicima u socijalističkom društvu osigurao privilegije, čime je zadužio sljedbenike koji ga i danas obožavaju i ljubomorno čuvaju uspomene na jednonoga raskošnjaka i rasipkuću na uštrb ''voljenog radnog naroda.''

Nije nikakvo čudo da je zločinac Tito tako dobro živio i uživao u krvavom komunističkom režimu, ali kako je moguće, nakon tolikih spoznaja o zločinu kojeg je počinio nad hrvatskim narodom u tijeku i nakon II. svjetskog rata i poraća, da se i sada, nakon 25 godina od pobjedničkog Hrvatskog obrambenog rata veličaju ''zasluge'' Titu, koji je rekao: ' Da će prije Sava poteći uzvodno nego Hrvatska postane samostalna država.'' Mentalni bolesnici i danas mu odaju počasti, mada je očito da - Sava ne teče uzvodno!?

Hrvatski narod još plaća mirovine NOR-a i JNA, a mnogi gradovi imaju ulice i trgove koji nose ime zločinca Tita!?

Naime, u RH ima na popisu oko 137.00 bivših boraca NOR-a i preko 67.000 bivših pripadnika JNA; 16.125 udbaša čija su primanja 3.925 kn; 43.557 partizana, čija su primanja 2.683 kn; 11.540 JNA kadrova čija su primanja 3.026; 382 komunistička funkcionara čija su primanja 2.913.

Dakle, hrvatski narod u svojoj slobodnoj i nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nakon skoro pola stoljeća robije, progona i ubojstva u srpsko-komunističkoj Jugoslaviji, plaća mirovine svojim ubojicama!? Da li u RH ima na popisu ijedan hrvatski vojnik, domobran ili ustaša, koji prima mirovinu? Nema, oni su ''umirovljeni'' u masovnim grobnicama, jer su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Prominentan partizan Vicko Krstulović, bio je jedan od najpoznatijih krvnika u rušenju Nezavisne Države Hrvatske. Kao ministar u komunističkoj Hrvatskoj naredio je i potpisao jedan od najgnjusnijih zločina koje čovjek može učiniti: prekopati i uništiti groblja i počivališta mrtvih. Ovdje donosimo glavni dio naredbe (broj 2.811/45 od 6. srpnja 1945.): ''Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se raznavalo mjesta, gdje su se dizala takva groblja.'' Dakle, izbrisan je netragom svaki znak nad grobovima, a groblje preorano. Što je Ivo Soljačić vidio u Mirogoju 1945.?:''Umjesto groblja, svježe izorana zemlja. Nigdje nikakvog grobnog znaka. Usred te oranice vidjesmo očajne žene, većinom seljanke, crno odjevene s crnim rubcima na glavama kako kleče i traže grobove svojih nedavno poginulih sinova.'' (Izvor:narod.hr) I Bog plače s ucviljenim majkama. Neka zemlja ne bude teška njihovom pepelu! (Ov. Amor.)

U Republici Hrvatskoj (da ih ne imenujem pojedinačno) ima nekoliko desetaka ulica i trgova koji nose ime zločinca Tita; ima mnogo gradova čiji je ''počasni građanin'' - Tito, među ostalima: Zagreb, Split, Osijek, Karlovac, Nova Gradiška i još nekoliko gradova diljem Hrvatske. Da se ne dobije dojam, da je metalni radnik Tito - ''dika'' hrvatskog naroda i 'bratstva i jedinstva'' dobio samo počasne ulice, trgove i počasno građanstvo, on je također dobio i akademska priznanja, gdje je među ostalima, postao počasni član JAZU u Zagrebu. Podsjetimo da je JAZU mijenjala u naslovu slovo ''J'' u slovo ''H'' dva puta u 159 godina povijesti: 1941. u NDH i 1991. nezavisnoj RH, ali idejno je ostala dosljedna utemeljitelju biskupu Josipu Juraju Strossmayeru, što znači da je Tito, nakon 40 godina smrti i nakon 25 godina pobjedničkog Hrvatskog borbenog rata - još  aktualni i ''aktivni'' počasni član H (J)AZU-a !!! 

Fašistička Srpska ''pravoslavna'' crkva u Hrvatskoj

Pisao sam u nekoliko navrata o sotonskoj Srpskoj ''pravoslavnoj'' crkvu u Hrvatskoj, koja je najodgovornija za poticanje mržnje među hrvatskim pučanstvom katoličke i pravoslavne vjere; koja je najodgovornija za tri rata i milijunske žrtava, kako hrvatskih katolika tako i hrvatskih pravoslavaca, a materijalne štete su neprocjenjive. Međutim, nameće se drugi dojam o ''mirotvornoj'' ulozi srpskih partijarha prema riječima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na sahrani patrijarha Irineja u Beogradu (22.11.2020.): ''Irinej je srpstvo stavljao iznad svega... Njegov život imao je cilj Boga, ljubav i Srbiju i, ne manje od toga, celokupan srpski narod ma gde da živi... Nejegova Srbija bila ona koju je sam stvorio - Srbija mira, koja razume, koja okuplja... koja ne ume i nema potrebe da mrzi'', poručio je Vučić. (citati su originalni). Među ostalim, još je naglasio zaslugu Irineja, koji je ''uvero papu Franju da ne proglasi Stepinca svecem.'' Nakon ovoga, ničem se više ne treba čuditi (Nil admirari)! Saamo bi mogli podsjetiti Vučića: ''Kada je tijelo mrtvo, ništa ne koriste suze, jecaji i - laži.'' (Paling. IX)

Plenković će od Srbije tražiti ratnu oštetu u iznosu od 43 milijarde eura.(!?) I vrijeme je! Tražiti ratnu oštetu od Vičića, koju nikada neće dobiti sve dok je u Hrvatskoj riječ o ''Domovinskom rat''. Međutim, ima i drugi mogućnosti da se naplati ratnu štetu: konfiskaciju imovine SPC u RH, kao što učinile sve države odmah nakon oslobođenja od okupatora, također i druge nekretnine koje su u ilegalnom vlasništvu Srba u Hrvatskoj; obustaviti plaćanje mirovina srpskim i partizanskim ubojicama; obustaviti uzdržavanje srpskih ''kulturnih'' institucija; zabraniti  Pupovčevu četničku stranku i bilten ''Novosti''. Ako treba Plenkovićv/Pupovčevoj vlade mi ćemo poslati popis nekretnina, ustanova i društvene imovine od kojih se Hrvatska može, treba i mora naplatiti za ratnu oštetu. Ne smije se zaboraviti, da je kulminirala zvjerska mržnja fašističke SPC kad je hrvatski narod odlučio izaći (EXIT) iz Jugoslavije: nakon 1941. godine uspostavom Nezavisne Države Hrvatske i 1991. godine uspostavom nezavisne Republike Hrvatske, jer srpska politička i vjerska zahtjevnost prisvaja pravo, odnosno smatraju da su ''Hrvati katolički Srbi'', drugim riječima, da je Hrvatska ''provincija Srbije''.

Izdvojit ćemo samo dva primjera velikosrpske ideologije koja su bila uzroci stoljetnim zločinima nad hrvatskim narodom, sve u želji za aneksijom Hrvatske u Srbiji:
1) ''Srbija je postala kao država bez prekida. Anonimus reventanis nam predstavlja tri srpske države istog imena - Srbija, koja postoji istovremeno u Evropi, i to: prvo od Jadranskog mora do Dunava, koju nazivamo Ilirskom Srbijom, druga od Dunava  do Karpata, koju nazivamo Dockom Srbijom i treća od Karpata do Baltičkog Mora, koju nazivamo Sarmatonskom Srbijom.
- Od uspostavljanja Ninskog carstva, oko 2015. stare ere (stvaranja svijeta broji se od 3761. (stare ere) prije Krista, o.p.) pa sve do danas, to je za četiri hiljade godina, srpske državne tradicije nije prekinulo. Sve druge države su bile i propale, samo je Srbija vjećna.'' (Đorđe Popović, glas Srbije.info)
2) ''Hrvati moraju sami, ako žele živjeti u zajednici sa Srbima, poklati sve ustaše, a zatim pobiti sve katoličke svećenike i srušiti sve katoličke crkve.'' (hrvatski-fokus.hr). Ovu je bila poslana poruka Radmila Grđića, hercegovački četnički politički vođa, jugoslavenskoj vladi u Londonu.

U prošlom stoljeću u Srbiji su se mijenjale vlade i vladari, od Aleksandra Karađorđevića do Aleksandra Vučića, kao i vjerski poglavari od Dimitri Pavlovića, Vernar Rosić, Gavrilo Dožić, Vukentije Prodonov,German Đorić, Pavle Stojević do Iranij Gavrilović bili su patrijarsi državotvorne Srpske pravoslavne crkve koja ja veličala sve srpske postojeće poretke i podržavala državni smjer, zastupala klerikalni legitimizam i bila na poziciji jugoslavenskog nacionalizma i Aleksandrove Šestosiječanjske diktature. Surađivala je s Anglikanskom i starogrčkom crkvom, protiveći se Rimokatoličkoj crkvi.

Pravoslavna crkva, bila ona srpska ili ruska, odlučno se protivi ujedinjenju sa Rimom, te svaki pokušaj suradnje pape Franje sa patrijarhom Irenijem, bio je veliki promašaj na štetu katoličke crkve i šamar hrvatskom narodu. Papa Franjo nije valjda zaboravio, da je ukrajinski nadbiskup Jozafat Kuncewicz pokušao Ukrajinsku crkvu približiti Rimokatoličkoj crkvi, zbog čega je 1623. godine ubijen u Vitebaku, koga je rulja fanatika sasjekla sabljama i sjekirama i golo tijelo bacili u rijeku Dvinu. Papa Pio IX. proglasio je 1867. Josafata prvim svetim grkokatolikom. Parafrazirat ćemo Njegoša: Da ih se (pravoslavce i katolike) kuha u istom loncu ne bi se pomješali.

Dočim, ujedinjenje pokrajinskih pravoslavnih crkva u jednu srpsku crkvu proglasio je kralj Aleksandar I. Karađorđević svojim aktom 17. lipnja 1920. godine, a za patrijarha bio je izabran patrijarh Dimitri Pavlović. Podsjetimo, ''pokrajinske  pravoslavne crkve'', koje je kralj Aleksandar aktom proglasio, su: Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. (izvor: hr.wikipedija. org)

Povijesnu istinu nedavno je potvrdio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, među ostalim, da je: ''I dalje je riječ o agresivnom i nacionalističkom političkom djelovanju SPS''. Ovakvu istinu nije izgovorio ni jedan državnik u RH, mada se Hrvatska nalazi u gorem položaju agresivne SPS, nego što je slučaj u Crnoj Gori!?

Zaključna misao

U ovom osvrtu iznešene su povijesne činjenice koje su već nebrojeno puta  bile objavljene u člancima novina, časopisa i knjiga u hrvatskoj političkoj emigraciji, i nakon Hrvatskog borbenog rata u domovini tako i u dijaspori, ali vlasti u RH nisu poduzele!? Dakle, kada je riječ o Titu i SPC u Hrvatskoj - povijest je ne pomiče od 1945. godine! Dakle, mi koji želimo hrvatskom narodu osigurati trajni slobodu, trajni mir i prosperitet, moramo uvijek početi ispočetka uvjeravati naše državne predstavnike i čelnike političkih stranaka o potrebi nacionalnog osvješćenja. Istina pati, ali nikada ne umire. - Sv. Teresa iz Avile

Koliko još treba dokaza da se uvjeri predsjednika RH, predsjednika Vlade, predsjednika Sabora i zastupnike u Hrvatskom (državotvornom) saboru, da je nakon 25 godina postojanja neovisne Republike Hrvatske došlo vrijeme kad treba otkloniti uzroke smrtonosne zarazne bolesti -Tita i SPC; da već jednom hrvatski narod može slobodno živjeti u svojoj domovini. Zašto su danas tolika iseljavanja mladog svijeta i cijele obitelji iz Hrvatske, koja je za svakog turista ili novog useljenika ono što je nekada bila Amerika- raj na zemlji?

Prije svega, potrebno  je reći,  da su mediji u RH najveći neprijatelji hrvatske državne ideje - vlastite nacionalne ideje, koji sustavno nazivaju hrvatski narod - zločinačkim, ali su dobro uhljebljeni u ''fašističkoj i nacističkoj'' Hrvatskoj! Naime, hrvatski narod dnevno gleda HRT-u vijesti, čita dnevne novine i tjedne magazine, neki gledaju uživo i sjednice u Saboru, onda nije čudo da se srame hrvatske sramote.

Zvonimir Hodak, u svojoj kolumni objavio je mišljenje malog Ivice o Hrvtaskom saboru.''Održavala se, naime, u razredu anketa tko su očevi Ivičinih kolega u školskim klupama. Jednom je otac policajac, drugome poštar, trećem mesar nakom šankera... Jedino Ivica šuti k'o zaliven. 'Reci Ivica što je tvoj otac?'  'Moj tata je... Moja tata je... muška striptizeta u klubu pedera. Pleše gol na štangi pred drugim muškarcima... Ponekad, kad mu dobro plate, uzme sobu u jeftinom motelu i prespava s njima...' Učiteljica se u šoku izdera: 'Doooosta!!!' Odmah izvede Ivicu iz razreda...' Ivica, nije moguće da je to istina?! 'Ma nije', smiri je Ivica: 'Moj tata je zastupnik u Hrvatskom saboru, ali me je bilo sram priznati to pred čitavim razredom.'' Koliko god priča o Ivici izgledalo podrugljiva, u njegovom razmišljanju ima puno istine. Pitamo se, stvarno: koga zastupaju Plenković/Pupovčevi koalicijski zastupnici u Saboru?
Primjera radi, evo što je upravo objavljeno u dva srpsko-jugoslavenska dnevnika u Zagrebu, odnosno u režimskom tisku:
''Čak je i 'naslijeđeno neprijateljstvo' između glavnih antagonista, Srbije i Hrvatske, više je bila ratna propaganda nego povijesno breme. Deset godina nakon najstrašnijeg genocida u regiji - ubojstva tri do četiri stotine tisuća Srba od strane nacističkog ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu - raspoloženje je bilo pomirljivije nego danas.''(jutarnji.hr)
Željko Jovanović: ''Nećete me ušutkati, 'ZDS' treba zabraniti, stalno nas sramoti šaka jada. Jasno i nedvosmisleno: Pozdrav 'ZDS' nedvojbeno je ustaški pozdrav i kao takav objektivno predstavlja simboličku glorifikaciju hrvatske varijante fašističko-nacističke ideologije i zločinačkog režima NDH.'' (većernji.hr)

Ne može se zakonima ili odredbama nametnuti domoljublje hrvatskom narodu, ono se može samo i jedino usaditi i  njegovati u obiteljima i školama, kao vjera u crkvama. Međutim, kad se vidi tko odgaja hrvatsku djecu, kakvu oni povijest uče i koliko toga vide negativnog u najosjetljivijim godinama odgoja i školovanja, dolazimo do spoznaje, da će hrvatski narod morat čekati najmanje pet novih naraštaja, da se domoljublje udomaći u Hrvatskoj i da pozdrav ZDS bude prihvaćen u narodu kao što je među vjernicima: Hvaljen Isus i Marija? Još kad mladež vide ili čuju, kako se progone oni koji su stvarali hrvatsku državu, kojim se skidaju činovi i oduzimaju odličja, sahranjuju ih bez vojnih i državnih počasti; već je 4.000 hrvatskih branitelja izvršilo samuobojstvo !?

''Zašto to dozvoljavamo mi hrvatski branitelji? Zašto se jalovo ubijaju hrvatski branitelji u državi, za koju se borili?? Zašto ne uzmu u zagrljaj jednoga zbog kojega se ubijaju. Za nas vrijedi u punini svoga značenja u svemu: 'Nosce te ipsum' (Upoznaj sebe!) ZDS! (Dragan Hazler)

Ovo su velika vremena - Došašće, vrijeme prije Božića gdje se vjernici pripremanju za doček novorođenog Isusa Krista. Ovo je vrijeme u kojem trebamo ispitati svoje ljudsko, kršćansko i hrvatsko dostojanstvo, vjernost Bogu, obitelji i hrvatskom narodu. Žalosno je, da mi moramo pisati i govoriti o strašnim zločinima, progonima, osvetama i mržnji u ovim velikim danima, ali Bog od nas traži da govorimo istinu, pa i pod cijenu života.

Naš voljeni sv. Ivan Pavao II. je rekao: - Došašće nam govori kako Gospodin dolazi radi nas i našeg spasenje, a to znači kako bi nas oslobodio od grijeha, povratio nam svoje prijateljstvo, prosvijetlio nam um svojom svjetlošću i zapalio nam srce svojom ljubavlju.

 
 

Pismo iz Amerike

Requiem demokraciji u Americi!

Staljin: -Važno je tko broji glasove.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. studenoga 2020. 14 sati

Piše: Rudi Tomić

                                               Bez pravedne, nema integralne slobode

                                                bez slobode - nema ni demokracije.


Sjedinjene  Američke Države su bile Beacon of  Democracy (Svjetionik demokracije), uzor najboljeg (ne - savršenog) društvenog sustava za odgovornu  djelatnost  narodnih zastupnika u državnim institucijama.

Međutim, ''Izborom'' Joe Bidena za predsjednika SAD-a, demokracija je kapitulirala na moralnoj, duhovnoj i državotvornoj razini; doživjela je katastrofalnu sudbinu, jer mržnja prema predsjedniku Donald J. Trumpu dosegla je kulminaciju u Demokratskoj stranci (u nastavku DS), Hollywoodu i medijima, pa ako je u pitanju i propast države s izgonom Trumpa iz Bijele Kuće i to je - OK!

U američkim izborima (3. studenog 2020.) pobijedilo je bezakonje, vandalizam, kriminal, bezboštvo, antipatriotizam, marksizam, pederluk i korumpirani mediji. Sotona je, nakon četiri godine sustavnog javnog i sudskog progona predsjednika Trumpa, konačno uspio uništiti ideju, pojam, nadu, vjeru, pravednost i zdrav razum u osmišljenu demokratskih izbora narodnih zastupnika i predsjednik za pravedno upravljanje državnih institucija. Tko je mogao predvidjeti da će Staljin, jedan od najvećih zločinaca koji je odgovoran za 40. milijuna ubijenih  ljudi, proročanski predvidjeti kobnu sudbinu demokracije u slobodnim izborima u svijetu: ''Nije važno tko za koga glasuje, važno je tko broji glasove.''

Naime, pokazalo se da slobodni izbori u SAD-u nisu bili ni slobodni ni pravedni, čak nisu ni uvjerljivi, jer su podčinjeni kapitalu interesnih skupina (milijonera), uz pomoć pristranih medija i svih sorta ljevičara, smisleni su odlučujići rezultati u američkim 2020 (još ne završenim) izborima.

Sindrum: ''Black lives matter''(George Floyd) & pedemija COVID-19

Ubojstvo crnca George Floyd-a (25.05.2020.) bilo je okidač za ''građansku revoluciju'' u SAD-u i osmišljen je slogan: ''Black lives matter'' (Crni životi su bitni), a scenarij je bio spremljen za radikalnu antifu, baš u tijeku pademije kineske gripa - COVID-19, što je također unaprijed predviđeno i organizirano, samo se čekalo na jedan ili više odlučujućih povoda. A upravo je bila u tijeku užarena predizborna kampanja za predsjednika SAD.

Sudeći po onome što je svijet vidio i čuo, odlučujući čimbenici na izborima u 2020. nisu bili ni Trump ni Biden, nego Jewish Conection 411 židovski utjecaj (lobbying): Chuck Schumer, Adam Schiff, Jerry Nadler, Dick Durbin, Geoge Soros, Mike Bloomberg, Jeff Bezos; New York Times, Washington Post, Bloomberg  News, CNN, ABC, CBS, NBC, PBS; društvene mreže: google, facebook, twitter, instogram i website. Dakle, to su kreatori političke zavjere protiv Donald J. Trumpa, koji su angažirali (i platili) kriminalce, multinacionalnu mafiju, drogeraše i ubojice da devastiraju gradove i teroriziraju građane u državama gdje demokrati drže vlasti, a to su, demokratski rečeno - ''mirni prosvjedi''.

Začuđujuće je, s obzirom na činjenicu, da je Trump više učinio za Israel nego ijedan državnik u svijetu, a američko-židovski forum bogataša, političara i intelektualca organski ne podnose Trumpa od kako je pobijedio Hillary Clinton i (u sjeni CIA i FBI) gore spomenute mega medije.

Donad J. Trump na inauguraciji (gdje nije bilo nikoga od demokratske stranke !?), obećao je očistiti močvaru (swamp) u Washingtonu. Izrekao je presudu establišmentu: političkim, gospodarskim i vojnim čimbenicima, te stranim predstavnicima u Washingtonu i svjetskim državnicima; domaćim i stranim ''dobrotvornim'' organizacije koji su na bogatom američkom ''koritu'', te ilegalnom useljeništvu - ugrozio je njihovu komotnost i sigurnost (non solito negotium), pa su ugroženi vidjeli ''bijele miševe'' i Domaklov mač.

Činjenica je, da Demokratska stranačka vrhuška, čak i bivši predsjednici: Carter, Clinton i Obama, ni do dandanas nisu priznali predsjednika SAD-a Donalda J. Trumpa svojim predsjednikom!? U međuvremenu, namjestili su mu tajnu suradnju s Rusijom, Kinom, Sjeverno Korejom i na kraju, ucjenu predsjednika Ukrajine. Demokratski  Kongres, Senat, FBI i CIA organizirali su više istraživačkih komisija, koje su trajale nekoliko godina (još neke nisu privedene kraju!), u čijim izvješćima nisu mogli ustanoviti ništa konkretno, osim insinuacije koja je i danas aktualna.

Što je predsjednik SAD-a Donald J. Trump učinio za američki narod i dobrim dijelom - za cijeli svijet, to nije nitko u povijesti učinio, još ako se uzme u obzir, pod kakvim je okolnostima morao raditi i stvarati, to je čudo Božje (a miracle of God). Samo ćemo spomenuti neke ostvarene uspjehe pod palicom predsjednika Trumpa:
Postavio je tri Republikanska suca u Vrhovni sud i nekoliko stotina federalnih sudaca u državnim sudovima; Velika zaposlenost povijesnih razmjera, posebice crnačke i latinske populacije; izlazak iz Pariškog akorda, iz Sjevernoameričkog trgovačkog ugovora, iz nuklearnog ugovora s Iranom, iz ugovora sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom; Uspostavu novog trgovačkog ugovora s Kanadom, Meksikom, Kinom i Engleskom, uspostava novih uvjeta za obvezno plaćanje određenog postotka  (%) država Europske unije za održavanje NATO-a; osposobio vojnu silu kakvu svijet nije vidio; premjestio veleposlanstvo SAD-a u Jeruzalem, priključio Golan Heights u židovske državne granice, te učvrstio židovske međunarodne odnose sa još tri arapske države.

Posebno treba naglasiti: Uništio je sve baze islamskih terorističkih organizacija, likvidirao njihove najistaknutije vođe Abu Bakr al-Boghdadi i Qasem Soleimani. Predsjednik Trump u svom prvom mandatu nije otvorio nijedan novi rat u svijetu, dapače otupio je oštricu komunističkog diktatora Sjeverne Koreje Kim Jonga (''rocket man''), s kojim se osobno sastao, čak je ukoračio na tlo unutar granice najokrutnije komunističke diktature na svijetu. Dočim, stalno drži Kinu i Iran na oku i prati njihove nuklearne aktivnost. Obećao je povući vojsku iz ''beskonačnog rata'', odredio je datum (15. 01.2021.) povlačenja vojnika iz Afganistana i Iraka, s tom odlukom nije se složio ministar obrane Mark Esper, pa je dobio otkaz. Do kraja prvog mandata (20. 01. 2021.) još će se mnogo toga promijeniti i ostvariti, jer ono što je Trump obećao (besa-besa) - Trump će ispuniti u njegovom mandatu (Mission Accomplished).

Jedno što nije mogao zaustaviti je korona virus (COVID-19) ali, čim se je pojavila ova grozna i zarazna bolest, zabranio je putnicima iz Kine i kasnije iz Europe dolazak u Ameriku, ali kineski virus je uhvatio maha i odnio skoro četvrt milijuna ljudskih života u SAD-u - do danas. Trumpova administracija organizirala je masovno testiranje, osigurala mjesta u bolnicama i osigurali respiratore, tako da je svaki bolesnik imao potrebna sredstva da se bori protiv COVID-19.

U isto vrijeme Trumpova administracija organizirala je najveće farmacijske industrije u Americi, da pod hitno, kao u ratno doba, usavrše cjepivo protiv COVID-19 i uspjeh je izvanredan. Farmacije Pfizer i Moderne imale su cjepivo usavršeno s 95% uspjeha. Ali, namjerno su odgađali s izjavama, jer su čekali rezultate predsjedničkih izbora. Naime, Trump je obećao američkom narodu da ce cijene lijekova u SAD-a biti iste, ako ne i jeftine, kao u Kanadi i Europi, što je drastično pogodilo farmacijsku industriju jer su američke cijene za lijekove bile skuplje četiri i više puta, za isti lijekove, nego naše u Kanadi. Dakle, u pitanju gubitak milijardske zarade - profita. Kad su mediji proglasili Joe Bidena  ''izbornim pobjednikom'', dan nakon toga oglasili su se Pfizer i Modern da su spremni na masovnu proizvodnju i distribuciju cjepiva protiv COVID-19. Trump je shvatio njihovu zavjeru, jer da su se farmacije oglasile uspješnim cjepivom prije izbora, Trumpova pobjeda bi bila neupitna. Trump je, ipak, izjavio: ''Kako bilo da bilo cjepivo je storenoza vrijeme moga mandata - on my watch.''

Predsjednik Trump je od 2016. do danas, krasio naslovnice u svijetu s vijestima i fotografijama, a domaći tisak, TV kanali, radio postaje i društvene mreže pisale su i govorili što je rekao, učinio i što mislio predsjednik SAD. Trump je dnevno imao susrete s medijima, koji su ga obasipali provokativnim pitanjima, ali nikomu on nije ostao dužan. Ako Vrhovni sud oduzme predsjednički mandat Donaldu J. Trumpu, mnogi će TV kanali, radio postaje, portali, nakladne kuće dnevnika, tjednika i revija otići u stečaj, jer neće imati koga gledati, slušati ni o njemu čitati. Trump je bio mega dinamika za američki narod i medije.

Otvoreno pismo predsjedniku Donald J. Trumpu

''Gospodine predsjedniče, jasno ste rekli da želite braniti naciju - Jednu naciju pod Bogom, temelje slobode i vrijednosti o kojima se može pregovarati, ali koje se danas negiraju i protiv kojih se bori. Vi ste, dragi predsjedniče, onaj koji se suprotstavlja dubokoj državi, konačnom napadu djece tame.
- Vaš je protivnik ujedno i naš protivnik: to je Neprijatelj naroda. Onaj koji je 'ubojica od početka' (Iv 8. 4). Oko vas su se vjerom i hrabrošću okupili oni koji vas smatraju konačnim garnizonom protiv svjetske diktature. Alternativa je glasovanje za osobu kojom manipulira duboka država (deep state), teško kompromitirana skandalima i korupcijom, koja će učiniti Sjedinjenim Državama ono što Jorge  Mario Bergoglio (papa Franjo) radi Crkvi, premijer Giuseppe Conte Italiji, predsjednik Emmanuel Macron Francuskoj, premijer Pedro Sanchez u Španjolskoj i tako dalje.'', napisao je Nadbiskup Carlos Maria Vigano, bivši apostolski nuncij u SAD-a. (Life Site News ,25. 10. 2020.)

Dakle, nije istina da je Katolička crkva u SAD-a bila pasivna prije predsjednički izbora, što je razvidno iz Otvorenog pisma nadbiskupa Carlo Maria Vigano, koji prije izbora ukazao vjernicima na predsjedničkog protivnika i neprijatelja ljudskog roda - Joe Bidena. Pismo bi, svakako, trebalo pročitati u cijelosti. Naime, Biden je prije Konvencije Demokratske stranke potpisao manifest s liberalnim, ljevičarskim i marksističkim demonima, koji su ga postavili za kandidata stranke za predsjednika, znajući njegovu moralnu labavost, mentalno stanje i IQ. Za vrijeme kampanje Biden je najviše vremena proveo u podrumu, nije davao nikakve izjave niti se pojavljivao pred medijima. Uglavnom njegove su izjave bile unaprijed napisane i često je imao problem pročitat s tele-promptera (hrvatski: blesimetra). Na pozornici znao bi se izgubiti pa se nije mogao sjetiti ni države ni grada gdje se nalazi. Čak nije znao tko mu je supruga, a tko sestra, pa je sestru predstavio suprugom, a suprugu sestrom. Sve se ovo događalo na očigled cijelog svijeta, koji je s velikom pozornosti pratio izbornu kampanju (tragičnu komediju) i predsjedničke izbore u SAD-a.

Od velikog broja  kandidata demokratske stranke, među kojima je bilo pametnih i sposobnih i poštenih (?) osoba, kocka je pala na Joe Bidena da se bori na izborima s aktualnim predsjednikom za mandat novog predsjednika. Izbori su završeni, mada se još glasovi broje, organiziraju se odvjetnici i sudski procesi kako bi se ustanovilo razlika između legalnih i ilegalnih glasova, jer glasanje poštom omogućilo je veliku krađu glasova na štetu predsjednika Trumpa. Mediji su istog dana proglasili Bidena ''izabranim  predsjednikom'', mada ni jedan država nije potvrdila izbor novog predsjednika SAD-a. Kratko je vrijeme do 20. siječnja 2021. za preuzimanje predsjedničke ovlasti i stana u Bijeloj kući, pa će sigurno netko sudski putem biti ustoličen: Donald Trump - legalno, ili Joe Biden - ilegalno.

Ako Donald Trump bude izabran za drugi termin predsjednika SAD-a, Amerika će biti predvodnica slobode i prosperiteta u državi i u svijetu. Ako, recimo, bude ''izabran'' ili odabran Joe Biden, socijalni marksizam će vladati u SAD-a, kao u nekim državama Južne Amerike (u Kubi i Venecueli), biti će otvorene granice, a možda i zid srušen, kako bi se zameo trag Trumpovu remek djelu; obustavit će proizvodnju nafte i plina i uvesti vjetrenjače za pogon industrije i za kućne potrebe; reaktivirati će ugovori s državama koje je potpisao bivši predsjednik Barack Obama i potpredsjednik Joe Biden.

Kakva su mišljenje Hrvata u odnosu na Bidena?

Sudeći po onom što se moglo vidjeti i pročitati do sada, oglasili su se mnogi Hrvati i Hrvatice, koji su s pohvalnim riječima i zajedničkim fotografijama  očitovali prijateljstvo s obitelji Joe Bidena, te poslali i čestitke za uspjeh u predsjedničkim izborima. Čelnici država i vlada također su čestitili Bidenu izbornu pobjedu (?), među kojima  su bili predsjednik RH Zoran Milanović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, kao i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. No, zanimljivo je da još nisu pislali čestitke predsjednik Rusije Vladimir Putin i predsjednik Kine Xi Jinping.

Među prvima javio se Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske za vrijeme rata i kratko vrijeme nakon rata, s pohvalnim riječima o Bidenu. u ''velikom razgovoru s Tomislavom Krasnec, Večernjem listi'' (11.11.2020.) gdje kaže: ''S Bidenom sam 90-ih pet sati razgovara, a Soros me  nagovarao na utrku za Pantovčak.'' Bez šale: predstavnici država nisu ljubavnici, da se toliko dugo drže u ''zagrljaju''.

Što reći Mati Graniću? Nemam baš ništa dobrog reći, a vjera nas uči: ''ako nemamo što dobroga reći, onda je bolje ne reći ništa.'' Znam da je napustio HDZ i utemelji političku stranku (''Demokratski centar'') koja nije stala na čvrste noge; vratio se u HDZ 2016. i bio savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović! Pisao sam predsjednici da ukloni Granića iz Pantovčaka, ali nije učinila, jer je imala obzirnost prema Graniću za njezin odlazak u Washington na dužnost veleposlanice RH. Nakon odlaska KGK s Pantovčaka - otišao je i Granić, ne u Dubrovnik nego u Banske dvore za savjetnika Andreju Plenkoviću, čiji se tragovi evidentni u diplomatskim poslovima hrvatsko-srpske koalicijske vlade RH. Mate Granić ostat će u hrvatskoj povijesti poznat kao potpisnik sramotnog  sporazuma normalizacije odnosa između Hrvatske i SR Jugoslavije u kojem je rat Srbije i Hrvatske reduciran na ''građanski rat'', ili kako kaže Plenković: ''nekih sukoba''.

Zanimljivo je, a ujedno i tragično, da su neki ljudi koji su u najpresudnijim danima bili na odgovornim mjestima i neodgovorno se ponašali i djelovali. Naime, nakon Granićevog razgovora u Večernjaku, javio se Granićev zamjenik Miomir Žužul koji je govorio o presudnoj diplomatskoj pripremi Oluje, ističući svoju ulogu u svemu, a koju je Granić prešutio! Ali, na svu sreću, nije se oglušio Peter Galbraith, ondašnji američki veleposlanik u Zagrebu, koji je kazao, da su Mate Granić i Miomir Žužul bili veliki protivnici Oluje: ''Da Tuđman i Šušak nisu imali vojsku, kakvu su imali, njihova pregovaračka moć bi bila ravna nuli. Bili bi na diplomatskom vješanju Granić i Žužul, a po njima danas bi RH bila Cipar u najboljem slučaju.''

Dokument je javno dostupan. Toliko o našim domaćim veleizdajnicima i prijateljima Joa Bidena. Narodna poslovica kaže: ''S kim si onakav si!'' Granć se ustoličio u Banskim dvorima, a Žužul u New Yorku.

Dakle, Bidenov prijatelji u Hrvatskoj isti su karaktera, samo što je Biden bolje obogatio svoju obitelj. Omogućio je sinu i bratu ugrabiti silne novce u Ukrajini, Rusiji i Kini, ne zbog njihovih intelektualnih ili stručnih sposobnosti, nego samo, i zbog toga, što je Joe Biden bio potpredsjednik predsjednika Obame.

Zaključna misao

Pročitao sam također jedan prepotentni članak u kojem piše: ''Iseljeništvo u SAD: Hrvati za Bidena, Srbi za Trumpa''?!. Ne znam na osnovu koji istraživanja netko piše takve gluposti. Međutim, ako se nastavi čitanje članak i izjave Maledena Turka i Steve Rukavine, dobiva se slika sasvim drugačja.

Naime, poznato je da je Joe Biden za neograničene pobačaje, što je protiv ljudski i Božjih zakona, iako se on voli deklarirati kao katolik, bolje reći - kompromisni katolik, čak ponekad ide i u crkvu, ali ne daju mu svećenici sveti sakrament pričesti - hostiju; Biden je za istospolne brakove što se protivi nauci Isusa Krista. S ovakvim glupim i zlobnim tvrdnjama u naslovu, nije teško zaključiti što je motiviralo ovaj članak, jer poznata je činjenica da su američki Hrvati: u politici - republikanci, u vjeri - katolici, uzorni u obiteljskom životu i radišan narod, među kojima ima i veliki broj vrhunskih znanstvenika, intelektualca i poslovnih ljudi svjetskog glasa: ''Naša je želja, naš cilj, naša glavna briga mora biti oblikovanje Isusa u sebi, da njegov duh, njegova odanost, naklonost, želja i raspoloženje tamo živi i vlada.'' - Sv. John Eudes.

Dakle, oni ljudi koji se osjećaju katolicima, vjeruju u Boga i Sveto pismo, ne mogu biti članovi ni donatori u ovakvoj demokratskoj stranci niti, sačuvaj Bože, podržavati Bidena, a koji žele s njime biti osobni prijatelji, trebaju znati: tko sa sotonom šuruje njima su širom otvorena vrata pakla.

S druge strane kako je moguće kategorički tvrditi da su Srbi u SAD-a za Trumpa? Iskreno govoreći Srbi nisi ni za jednog predsjednika SAD-a, niti za Ameriku općenito. Srbija je uvijek bila na strani Rusije, kao i danas. Ali zbog mira na Balkanu, predsjednik Trump je pozvao čelnike Srbije i Kosova u Washington, gdje su 3. rujna 2020. potpisali sporazum, Aleksandar Vučić u ime Republike Srbije, a Avdullah Hotije u ime Republike Kosovo. Tim je sporazumom, kakvim god se aršinom mjerilo - Srbija priznala samostalnost Kosova. Tko od Srba u Americi može dati podršku Trumpu, koji je učvrstio samostalnost i nezavisnost, najnovije države - Republike Kosovo?

U ovakvim ozbiljnim vremenima očekuje se od ljudi koji su na vladajućim položajima da sukladno tome žive, djeluju i ponašaju se. Neki ljudi žele promijeniti svijet, ali nisu u stanju promijeniti sebe. Naime, senator Chuck Schumer kaže: ''Mi ćemo promijeniti Ameriku''. Slično je rekao i Andrej Plenković: ''Moja je misija promijeniti HDZ, a potom i Hrvatsku.'' Bilo bi bolje da oni (Chuck i Andrej) učine promjenu u svojim ponašanjima i vladanju, od čega bi američki i hrvatski narodi imali veliku korist.

 
 

Vukovar - u fokusu značajnih zbivanja

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. STUDENOGA 2020. U 20.45 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nacionalni stožer za COVID - 19 i hrvatsko-srpska koalicijska Vlada RH ograničili su broj sudionika u Koloni sjećanja, odredili mjesto za Misno slavlje s označenim brojem stajaćih mjesta, sve su definirali u detalje osim, po kome će biti čitanje -  Svetog Evanđelja!?

Ovo su uvjeti za Kolonu sjećanja: Obvezali su sve sudionike da nose maske na otvorenom i zatvorenom prostoru. Ograničili su ugostiteljsku djelatnost, neće biti ugostiteljskih štandova, a svi ugostiteljski objekti radit će do 21 sat. U koloni se mora držati razmak, i biti u skupinama od najviše 25 ljudi. Misa će biti na otvorenom na groblju, stajaća mjesta moraju biti označena. Uz pojačanje nadzor covid - redara i predstavnika civilne zaštite vodit će računa o tome da se poštuju mjere. Neće biti nikakvih događaja u krugu bolnice, a brojeve su ograničili na 500 osoba.

Hrvatski branitelj Mladen Pavković, predsjednik UHBDR '91 (hrsvijet.net) izričito zahtijeva: ''Ako smo već ograničili broj sudionika, onda neka dozvole da nas toga dana u ovom Gradu - Junaka u koloni bude 938, koliko se na memorialnom groblju žrtava Domovinskom ratu nalazi bijelih mramornih križeva! Za svaku stradalu žrtvu srpske i ine agresije s mjesta masovne grobnice neka simbolično dođe tek (barem) jedan!

Na taj način podsjetit ćemo, uz ostalo na najveću masovnu grobnicu nakon Drugog svjetskog rata, ali i postaviti vječno pitanje - nije zašto do danas nitko odgovarao i za ovaj strašni zločin?''

Kad je već odlučeno kako će biti s brojem ljudi, svijeća i cvijeća, zašto se na taj dan na Memorijalnom groblju ne čitaju pojedinačno imena ubijenih žrtava? Nije samo dovoljno doći na grob i zapaliti svijeću i ostaviti cvijet, što obično čine članovi obitelji, ako je  itko od njih ostao živ, nego treba kazati cijelom svijetu da se pod bijelim križem nalaze zvjerski razderana tijela ljudskih bića s imenom i prezimenom.

Neki će vjerojatno reći, da je to 'zamarajući' posao, jer bitno je da se znade broj bijelih križeva. Dakle, za one koji danas vladaju i uživaju na ovom tlu koji je krvlju poliven u borbi 87 dana opsade hrvatskog Vukovara, za njih je povorka ''nepotrebno'' velika i duga, Misno slavlje treba ''skratiti'' samo na blagoslov križeva. ''Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! I kao se Janes i Jambres usprotiviše Mojsiji, tako se i ovi - ljudi pokvarenog uma, nevaljani u vjeri - protive istini.''  (Tim II. 3: 5, 8)

Hrvatsko-srpskoj Vladi, odnosno Plenković-Pupovac koaliciji, smetalo je ploča Spomen -obilježje poginulim braniteljima HOS, na kojoj je uklesano Za dom spremni, bačena je iz Jasenovca u Novsku - do daljnje odluke ''stručnjaka.'' Vesna Pusić je reka:  ''Ne trebamo stručnjake, već šarafcinger.'' Da hrvatski branitelji (HV i HOS ) nisu bili Za dom spremni, danas bi Hrvatska bila provincija Velike Srbije. Što znači koronavirus (COVID -19) za srčane bolesnike, to je ZDS za bolesne četnike, SPC, ''hrvatske'' jugonastalgičare i komunističke pionire -  demonationem mortis.

Što reći o obnovljenom Vodotornju u Vukovaru?

Prije nekoliko dana u Vukovaru bio je značajan događaj: Otvaranje obnovljenog Vodotornja. Vijest je bila toliko (ne)značajna, da ni HRT nije prenosila svečano otvaranja (!?) jer su imali preče vijesti iz susjedne države, koja je odgovorna za razaranje Vukovara, gdje je na gradsko središte i Vodotoranj padalo oko 11.000 granata dnevno, kao i za sve one mučki ubijene, čiji su grobovi na Memorialnom groblju.

Teško mi je i danas shvatiti zašto nakon ''Mirne reintegracije''(do ''mirne reintegracije'' ne bi ni došlo da HV i HOS nisu dotukli srpsko-crnogorsku četničku hordu i JNA) Vukovar nije ostavljen u onakvim ruševinama kakav je bio nakon 87 opsade? Imao sam predosjećaj da će Vlada u RH obnoviti grad Vukovar, izgraditi moderni Vodotoranj i vratiti život u prijeratno (''normalno'') stanje, čime bi se zametnuo trag zločinima i njihovim počiniteljima. Na žalost, dobrim dijelom moje su se slutnje - osmislile.

Uoči Desetog Travnja napisao sam esej  ''Vukovar treba perpetuirati'', kojeg je objavio ''Hrvatski vjesnik'', Melbourne, Australija, 4. travnja 1997.,''Zajedničar'', Pittsburgh, SAD, 16. travnja 1997., ''Pogled s Torontskog tornja'', ZIRAL, Mostar BiH, 1998. (str. 251 - 256). U oslobođenoj. samostalnoj i demokratskoj Republici hrvatskoj nisam mogao pridobiti nijedno glasilo (publikaciju) koja bi objavila esej, kritički osvrt s navedenim naslovom i podnaslovima: ''Obnova i izgradnja Vukovara'', ''Što predstavljaju ruševine Vukovara?'' i ''Budućnost Vukovara''

Sažetak iz poglavlja: Što predstavljaju ruševine Vukovara

- Sa sigurnošću možemo ustvrditi da neće nikada biti izvedene pred Međunarodni sud svi ratni zločinci... dakle mnoge neće stići kazna ljudski zakona! Stoga je potrebno ostaviti Vukovar hrvatskim i svjetskim pokoljenjima; grad u kojem je ljudskim životima pisana povijest dvadesetog stoljeća u središtu civilizirane Europe.

Vukovar je grad na rijekama Dunava i Vuke; grad koji razdvaja dva naroda (srpski i hrvatski); dvije civilizacije (zapadnu i istočnu); dvije vjere (katoličku i pravoslavnu); dva mentaliteta (europski i balkanski); grad  u kojem, realno gledajući, mogu zajedno živjeti samo mrtvi Hrvati i Srbi!

Vukova je posljedica Jugoslavije, države koju su stvorili Saveznici i svako obnavljanje značilo bi brisanje njihove odgovornosti za stoljetnu tragediju hrvatskog i srpskog naroda. Vukovar bi, isto tako, trebao biti uzor srpskom narodu, ne samo kao svjedočanstvo susjedne države, nego i opomena u nacionalnom i vjerskom pogledu da šovinizam, velikosrboizam, i agresija obmanjuju pučanstvo i kopaju nove vlastite grobove.

Sažetak iz poglavlja: Budućnost Vukovara

- Pretpostavljam da će odgovorni čimbenici u Hrvatskoj ozbiljno razmotriti ove nabačene misli, te da neće požuriti s obnovom i izgradnjom Vukovara, bar dok se ne ustanovi jedna zastupnička komisija koja će razmotriti sudbinu Vukovara. Bilo bi žalosno da među hrvatskim zastupnicima bude i oni koji bi se protivili perpetuiranju Vukovara.

S onima koji žele da se zametne trag tragedije hrvatskog naroda i da se obnovi Vukovar, trebalo bi postupiti kao što su Česi, pobunivši se protiv  kraljevske  protunarodne politike (23. V. 1618.) izbacili kraljevske namjesnike  kroz prozore praške Gradske  vijećnice (defenestracija).

U povijesti čovječanstva imamo nekoliko slučajeva, koje bismo mogli dovesti u svezu s Vukovarom. Naime, ruševine Babilona i Sodome i Gomore, već stoljećima opominju čovječanstvo na obraćanje samo zato što nitko nije ''obnovi i izgradio'' babilonske i sodomske zidine.

Međutim, u novijoj povijesti imali smo, isto tako, nekoliko ''babilona'' kao što su Hirošima, Nagasaki i Dresden, koji nisu Bogu skrivili da ih stigne Njegova kazna. Amerikanac je bacio atomsku bombu na gradove Hirošima i Nagasaki, koje je dobrim dijelom pomogla obnoviti i izgraditi samo da što bolje zamete trag genocida pred novim naraštajima Japanaca, koji su već uz Coca - Colu zaboravili genocid, jer osim spomenika na zbivanja nema ništa što bi očevidno moglo u čovjeku izazvati posebno zaprepaštenje i osjećaj protrnosti.

Slično je i s Dresdenom kojeg su Saveznici gotovo sravnali sa zemljom kao čin odmazde prema Njemačkoj. Nakon rata grad je obnovljen i ima malo uzoraka koji podsjećaju na zločin. Mlade generacije Nijemaca i građani Dresdena ne znaju da je njihov grad bio pakao na zemlji. Isto će se dogoditi i s Vukovarom ako u njega dođu buldožderi. Netko će, ipak, biti odgovoran za Vukovar, ako ne pred Međunarodnim i Hrvatskim sudom, zasigurno će biti pred Božjim sudom, kao što su svi oni koje nije stigla kazna ljudskih zakona.

Vukovar može postati ''Dubrovnik na Dunavu'', u kojega domaći i strani posjetitelji, pa i turisti, ne bi dolazili da se, kao u Dubrovniku, dive njegovim vrijednim povijesnim i kulturnim spomenicima i građevinama, već da u Vukovaru nađu najilustrativniji dokaz velikosrpskog bezumlja i zločina - rušenje divnih baroknih zdanja i vršenje najmasovnijeg genocida na hrvatskom prostoru nakon II. svjetskog rata. U stvari, porušeni i mrtvi Vukovar (izuzev srpske pravoslavne crkve!), bi se dolazilo sa strahopoštovanjem, ali i s neizmjernom dozom divljenja spram njegovim viteškim braniteljima, dok bi uz ruševine grada nikao Novi Vukova, postao živi grad - grad u kojem bi cvao novi život jednog novog hrvatskog i vukovarskog naraštaja.

Zakljućna misao

Bitno je napomenuti, da sam ove misli i ideje napisao u travnju 1997. Dakle, dvije godine nakon konačnog pripajanja Vukovara u države granice RH. Mnogo se toga, u ovom međuvremenu izmijenilo: opravilo i izgradilo, ali se nije - popravilo. Vukovar je i danas ''njihov grad'', jer srpski zločinci, JNA oficiri i četnički krvnici i kriminalci slobodno se šetaju gradskim ulicama, a u kafićima (birtijama) bruje četničke ''pesme'' kao i za vrijeme okupacije, jer nije učvršćena granica niti su vraćeni prekodunavski otoci!?? Dakle, ''reintegracija'' je manipulacija, samo da Srbija ima što manje ljudski žrtava.

Kakve ''slučajnosti'' da je  državni Plenković/Pupovčev ''Večernji list'' upriličio razgovor s predsjednikom Ustavnog suda o uvjetima za proširenju prava srpske manjine u Vukovaru, u danima kada Vukovar obilježava gnjusnu tragediju. Ustavni sud će u svojoj odluci na vlastitu inicijativu preispitati vukovarski Status u skladu s njihovom odlukom. ''Zatim, obvezali smo Gradsko vijeće da za cijelo područje grada ili pojedine dijelove izrijekom propiše individualna prava srpske manjine na upotrebu jezika i pisma i to ona koja odgovaraju životnim i faktičkim okolnostima u gradu Vukovaru...'' kazao je predsjednik US Miroslav Šeparović.

Pomno se prisjećajte prošlosti, entuzijazmom živite u sadašnjost, s pouzdanjem se veselite budućnosti. - Sv. Ivan Pavao II.   

 

Pjesme iz Kanade

Paul Jelavić: Dva potoka, pjesme

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. studenoga 2020. u 10.30 sati

DVA POTOKA

Dva potoka iz dva oka,
Podugačka, poširoka,
Dva visoka vodoskoka,
Zbog Kijeva i Iloka
Mojih suza cure, teku
U veliku jednu rijeku.
A iz dna mi duše krnje
Nakupine žuči crnje
I nekakvo grozno trnje,
Zbog Osijeka i Škabrnje
Pa me ono britko siječe
I rane mi s bolom peče.
Oko mene studen, inje,
Raslinje mi gaze svinje,
Očaj mene razapinje,
Zbog Lovasa i Petrinje.
Zato širim krika jeku
U daleku zemlju neku.
Gnjev u meni ključa, vrije,
Nada klije, snaga zrije,
Osjećam se sve jadnije ,
Čim pogledam na Ćelije.
A vrijeme je drugom lijeku
Dost je suza u leleku.
Previše je već čekanja,
Obećanja i nadanja,
Trenutci su ustajanja,
Odlučnosti, ustrajanja
Preplivati more, rijeku
I kroz plimu i oseku.
Zato trubim ja beskućnik
Za Vinkovce i Dubrovnik,
Zadar, Gospić, za Šibenik,
Pa Vukovar i Tovarnik.
Jest, budnicu trubim meku
U nesreće svoje tijeku.
Trubim, sviram, koračnice
Od Osijeka do Dubice
Za Otočac i Plitvice,
Slunj, Karlovac i Delnice.
U cijelom ću svojem vijeku

Ljubit zemlju podaleku.

SLIKE LOVASA I TOVARNIKA

Gledajući slike napaćenog Tovarnika
Osjetio sam boli u grlu i smetnje u glasu,
Jer mi kroz misli vrvjeli zločini razbojnika
I grozni pokolji koje počiniše u Lovasu.
Duž ravne Slavonije i pitomoga Srijema
Svugdje su primjetne neopisive rane
Tamo radosti, nažalost, nigdje nema,
Kad suze umivaju kosti u zemlji zaorane.
Srijemske šume su tužne i vinogradi pusti,
A Dunav, Bosut i Vuka uz jecaj žubore,
Njive su natkrili crni oblaci gusti,
Pa iznad Srijema ne sviću sunčane zore.
Izmrcvareni puk je u stisku bolnog grča,
Jer mu orijunaši nadalje sudbinu kroje,
Stalno ga pelinom poje iz neuglednog vrča,
Pritom mu vrijeđaju vitezove i heroje.
No, ti su heroji zbog neizmjerne ljubavi
Prema rodnoj grudi i radi vrle dobrote
Da bi ostvarili život našoj nesretnoj državi
Žrtvovali mladosti, zdravlja i živote.
Da, u ovo dosadno, hladno, jesenje vrijeme
Gledajući slike Lovasa i Tovarnika
Uz vrisak proklinjem barbarsko pleme
Zbog groznih zločina krvoločnih četnika.


VUKOVARSKIM HEROJIMA

Utihnula je priroda i usnula Vuka,
Tek s neba mjesec Mitnicu obasjava,
Prolamaju se uzdisaji iz noćnog muka
I bolni žubori tužnog Dunava.
Na Ovčari plamti bezbroj lampiona,
A uz grobnice se ljudi skrušeno mole
I dok na Sajmištu odjekuju zvona,
Vučedol plače. Uspomene ga bole.
Gradske ulice cvile i u pozoru stoje,
Cijeli Vukovar drhti, prepun je žalosti,
Pa dok oplakuje legendarne heroje,
Sa suzama zalijeva njihove kosti.
Kosti su razasute skoro na svakoj njivi,
Livadi, stazi, jarku i u svakome žbunu,
Posijane su širom da Lijepa naša živi,
U miru, slobodi, uz državnu krunu.
Boli me rastaču i cijelog žalost prožima,
Stoga sam kleknuo ispred spomenika,
Uz bolne uzdisaje kličem: Slava herojima!
Neka ih anđeli miluju u luci besmrtnika!

 

PORUKA IZ VUKOVARA

Opet će se ovdje sa brda pepela i krvi,
Zgrušane i osušene krvi koju ostavi sotona,
Htijući bezumna da sve hrvatsko smrvi
Oriti pjesma iz ovog bastiona.
I opet će zdanja na ruševinama niknuti,
Do u nebo će rasti ime i slava grada,
Za vječnost spomenik Hrvati će dignuti
Svim braniteljima hrvatskog Staljingrada.
Šumiti će bistri valovi Dunava i Vuke
Umivati plodna s krvlju natopljena polja
Na kojima su okrutno četničke ruke
Izvršile bezbroj jezivih pokolja.
Istina, sutra će se i boli osjećati ovdje,
Radi bezbroja palih hrvatskih sinova,
Zbog brojne djece kojoj su četničke horde
Pobile najmilije i uništile im snove.
Da, osjećati će se gnjev, uzdasi i gorčina,
Zbog tragova zlodjela krvoločnih barbara,
Ali će se sa temelja vukovarskih ruševina
Za vječnost pisati slava viteškog Vukovara.


VUKOVARSKI DJEČAK

Sjedim uz Dunav na nekoj ploči,
Nepoznat me dječak gleda u oči,
Pogled mu suzan, prilično tužan,
Zaključih, imao je život ružan.
Kad ga upitah: Što me gledaš?
Uzvratio je: Zar ništa ne znaš?
Potom je nastavio uz drhtaje
Pričati jezive doživljaje.
Najprije reče: "Ja sam bez roditelja,
Bez braće, sestara, bez prijatelja,
Moja je sva rodbina u jami,
Sklap'o sam oči tati i mami.
Na ruci su mi zaklali brata,
Bacili sestru s petoga kata,
Gurnuli su staroga djeda
U hladnu Vuku ispod leda.
Dan i noć sam kopao raku
Za svoju dobru i dragu baku.
Čim su stupili na Mitnicu
Izvadili su oči jednomu stricu,
Drugoga su za razonodu
Stavili u vrelu vodu.
Prljava, bradata čudovišta
Silovala su tetku kod Sajmišta,
Na kraju su se neljudske strvi
Valjale po njenoj krvi.
Ujaku su ogulili kožu,
Drugi je završio život na nožu,
A treći, Bože, u krušnoj peći,
Ja sam slučajno uspio pobjeći."
Okrenuo je potom dječak glavu,
Pljunuo očajan na žutu travu.
No ja tada posve zabezeknut
Moradoh uza nj kleknut.
Pa stiščuć u grču zube i šake

Proklinjao sam četničke manijake
Mladen PAvković
Mladen Pavković

Rudi Tomić: Eksplozivani razgovor sa

Mladenom Pavkovićem, predsjednikom UHBDR '91.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. studenoga 2020. u 22 sata

Pročitao sam mnoge razgovore koje je vodio izvanredni hrvatski novinar i publicista Mladen Pavković s velikom brojem političara, znanstvenika, branitelja i osoba iz vjerskog, kulturnog i športskog zanimanja; kao i brojna reagiranja na goruća i kontraverzijalna pitanja u Hrvatskoj, koja vjerojatno nikad ne bi bila zapažena i zabilježena da ih nije Mladen uočio i aktualizirao.

            Razmišljao sam također kako bih čestitao g. Pavkoviću 69. rođendan i upravo objavljenu najnoviju knjigu ''Iz arhiva Općinskog komiteta Saveza komunista''; izbor i nagrada za najbolje knjige o Domovinskom obrambenom ratu: ''Za Hrvatsku moje bake'' Michaela Palaicha i ''Tko je palio moje knjige'' Josipa Palade, te iskazao zaslužno javno priznanje za sva dobročinstva: što je doprinio kao dragovoljac u redovima hrvatskih branitelja, kao intelektualac na literarnom stvaralaštvu, kao inicijator i organizator  brojnih domoljubnih akcija i osmišljenja - odlučio sam se na ovaj povijesni  razgovor.

            Prije nego što sam počeo s razgovorom, htio  sam malo pobliže upoznati Mladena Pavkovića, pa sam otvorio Wikipediju (slobodnu enciklopediju), gdje sam pročitao  sedam (7) napisanih stranica o njegovom (nepotpunom) životopis. Kažem ''nepotpunih'', jer stranica je zadnji put bila izmijenjena 3. studenog 2019.:

mladen pavkocić
Karavana Da se ne zaboravi s Mladenom Pavkovićem i hrvatskim braniteljima u Gospiću 2010. /Foto MArko ČULJAT, Lika press Gospić

            - Mladen Pavković rodio se u Ludbregu 1951. godine. Suradnikom je više listova i časopisa. Bio je sudionikom Domovinskog obrambenog rata (u nastavku:DOR) kao dragovoljac. Bio je pripadnik 117. brigade Hrvatske vojske i 145. taktičke grupe Hrvatske vojske i pričuvni je natporučnik Hrvatske vojske. U vrijeme DOR bio je, uz ostalo, inicijator i organizator brojnih ratnih izložba, tribina, likovnih kolonija, radio emisija, a zahvaljujući njemu objavljeni su i brojni ratni plakati, od kojih poglavito treba istaknuti plakat iz 1991. ''Hrvatska Vas zove'', koji je osmislio zajedno s Vladimirom Kostjukom. Dosad je napisao više od tri tisuće (3000) članaka u svezi DOR. Dvanaest (12) godina bio je predsjednikom Udruge branitelja, invalida i udovica DOR Podravke (UBIUDR) jedne od najaktivnijih Udruga proizišlih iz DOR, a sada je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja DOR '91. (UHBDR 91), čiji je počasni predsjednik Mile  Dedaković-Jastreb. Nakon održanih samostalnih izložbi, darovao je Muzeju Grada Koprivnice (1979. i 2010.= 513 crno-bijelih fotografija na temu ''poznatih i popularnih''. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) Basel, Švicarska; Hrvatskog novinarskog društva (HND); te Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (HKHB). O književnom publicističkom radu Mladena Pavkovića objavljena je i monografija s naslovom ''Pobjednik ostaje sam'' (Ogranak Matice Hrvatske, Koprivnica, 2010.). Ovih dana bit će objavljena i knjiga akademika Josipa Pečarića (oko 320 stranica)  s naslovom „Mladen Pavković“!

Glavnim je urednikom i odgovornim urednikom listova: ''Magnum'' (1990.-1991.), ''Gardist'' (1991.-1993.), koji je prvi vojni list u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ''Podravski tjednik'' (1992.), ''Za dom'' (1993.-1994.), list Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Zagreb,  ''Hrvatski književni list'' )1994.-1999.) kojeg je obnovio s književnikom Zlatkom Tomičićem, ''Hrvatski branitelj'' (1998.-1999.), ''Rat i mir'' (2013.). Redovitim je suradnikom tjednika Hrvatsko slovo, i to kontinuirano više od 15 godina, u kojem ima svoju stalnu rubriku, Da se ne zaboravi. O njegovu radu snimljen je i 30-minutna dokumentarna emisija s nazivom ''Zlatno srce Mladena Pavkovića'' scenariste i redatelja Darka Dovranića, koji je (2001.) prikazan na Hrvatskoj televiziji (HRT). Objavio je najmanje novine na svijetu ''Hrvatski branitelj'' , 3x2,5cm (2004.), CD ''Zlatko Crnković govori Goloba'', CD ''Najljepše pjesme Božice Jelušić u odabiru Mladena Pavkovića'', CD ''Najljepše pjesme Zvonimira Goloba u odabiru Mladena Pavkovića'', CD „Tako je govorio Ivan Generalić“ i dr.

Zahvaljujući njemu dosad je u Koprivnici, Kninu, Vukovaru, Varaždinu i drugdje podignuto tridesetak (30) spomen - obilježja i križeva poginulim hrvatskim braniteljima. Mladen Pavković, koprivnički novinar, publicist i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.; poznati je scenarista za četiri i autor za osam dokumentarnih filmova; pokretač, organizator i inicijator 15 značajnih akcija, priređivač 11 izložbi, objavio je 70 djela, priređivač i urednik 27 djela, primio je 10 nagrada i priznanja za svoje zasluge i djela.

No, Pavković, bez dlake na jeziku, ima još jedan neslavni rekord- jedan je od najtuženijih hrvatskih novinara, što će reći da ga pokušavaju zaustaviti i prestrašiti na sve moguće načine. Organizirao je (deset godina) i Karavanu hrvatskih branitelja „2500 kilometara diljem Hrvatske- Da se ne zaboravi“, tijekom koje je obišao gotovo sva groblja, masovne grobnice i mjesta stradanja Hrvata, zapalivši na tisuće svijeća za poginule. Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu organizirao je i nekoliko velikih samostalnih izložbi fotografija na temu Vukovara, a i Smotre dokumentarnih ratnih filmova, koje je vidjelo na tisuće posjetitelja. Bio je organizator i velikih svečanosti u čast dr. Franje Tuđmana, a kasnije i dr. Marka Veselice u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) te mnogih velikih humanitarnih koncerata s nazivom „Od srca srcu – za vukovarsku bolnicu“. U dvorištu ratne vukovarske bolnice još je i danas njegov veliki Spomen-križ, a inicijator je i podizanja spomen obilježja 12-torici poginulim hrvatskim policajcima u Borovu Selu…
Skratio sam uvodnik za razgovor, koliko se je moglo skratiti, a preporučio bih čitateljima ovog našeg  razgovora da pročitaju Životopis (Corriculum Vitae Mladena Pavkovića, https:wikipedia.org)

Rudi Tomić: -Prije svega, gospodine Pavkoviću, kako je Vaše zdravstveno stanje, jer čuo sam da se borite s teškom bolesti kao i Vaša cijenjena supruga, pa ako je tako, kako je uopće ljudski moguće obaviti, odnosno obavljati sve navedene poslove i dužnosti, a u isto vrijeme boriti se s okrutnom bolešću i biti ažuran u javnom radu i vrijedan u obiteljskim obvezama: kako se  nosite s bolešću i Hrvate s hrvatskom stvarnošću?

Mladen Pavković:- O bolesti ne bih govorio, tim prije jer su neki drugi možebitno i teže prošli. Ali, kad teško obolite tek onda shvatiti gdje ste i što ste, da se nije isplatilo prije svega nervirati, poglavito u svezi politike i politikantstva. Kad mi je bilo najteže, kad je bila bolest malo me iznenadilo kad sam uočio da vas ovi oko vas bez riječi napuštaju, da ih nema, a kao godinama ste bili zajedno. Međutim, tada doživite novi šok: počnu vam se javljati sa svih strana oni koje nikad niste upoznali i počnu vas bodriti. U toj teškoj situaciji, kad vam kažu-imate rak, najvažnije je sačuvati „mir“, ponašati se kao da se to događa nekom drugom, treba imati puno povjerenje u liječnike, ali i u Boga. Kod te najteže bolesti uočio sam da je svaka priča drugačija, odnosno da nema dvije iste. Nu, i kad mi je bilo najteže, čim sam se malo „pribrao“ organizirao sam veliku humanitarnu akciju za odjel na kojem sam se liječio. Pored toga, odlučio sam da svaki dan moram napisati neki tekst ili komentar. A nije mi bilo lako. Često se događalo da ja idem na kemoterapiju u Koprivnici, a čim je završim, da sjedam u auto i vozim suprugu u Zagreb na – zračenje. Također sam primijetio da nesreća nikad ne dolazi sama. U kratkom vremenu mi je kći ostala bez jednog bubrega, onda sam imao tešku, nerazjašnjenu prometnu nesreću, nekoliko tužbi za „klevetu i uvredu“, od kojih je bila najteža i najgora ona da sam poljubio (sic!) jednu djevojku! Inače od 1992. do danas tužili su me kao novinara i urednika oko 120 puta. Gotovo sve sam presude dobio, osim one da sam bez ikakvog dokaza „poljubio“. Morali su me nekako kazniti, a ja sam na sve to rekao- dobro je- jer su mogli izmisliti nešto još teže i gore. U obrazloženju presude da sam „poljubio“, koja je donesena nakon sedam godina (!) piše doslovce: „Nije važno kad se dogodilo, važno je da se dogodilo!“. Kad me već bolest nije pokopala, nastojali su me pokopati ONI. Već mi je davno jedan sitni udbaš poručio: Samo ga ti „deri“, već ćemo ti nešto naći! Međutim, najviše su me blatili, klevetali i vrijeđali kad sam prije nekoliko godina predložio da se Noć kazališta ne održi 18. studenoga, na dan okupacije Vukovara i Škabrnje. Nije bilo novinara ni medija koji me nije napao, rekao bih „svinjski“. Oni su se toga dana nastojali zabavljati i smijati, ali na njihovu žalost uspio sam da se to ne dogodi.

R.T.: - Bili ste u prvim redovima (1990.) u borbi za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske države hrvatskog naroda, a još se i danas borite s istim zanosom, a vidite kako su zapostavljeni i ugroženi hrvatski branitelji, posebice invalidi, od kojih su već preko tri tisuće oduzeli sebi živote: da li spadate u idealiste, fanatike ili luđake?

M. P.: - U početku sam spadao u fanatike i idealiste, a sada sve više u „luđake“. Kao prvo, mi smo najsretnija generacija, jer smo imali čast biti među onima koji su na ovaj ili onaj način stvarali Hrvatsku, stoga kakva je da je – naša je, najbolja, najljepša. I da treba opet bi stali na branik Domovine. Ali, na početku smo toliko bili „zaluđeni“ da nismo ni primijetili da dok jedni ginu, drugi se bogate, varaju i kradu. Treći su se prvih godina rata pritajili i tek sada dižu glave, kao – žrtva je žrtva. Pričaju nam bajke da svi Srbi, primjerice, nisu bili za agresiju, kao da su svi Nijemci bili za Hitlera ili Mussolinija. Šteta što se oko 15 tisuća Hrvata ne može dići iz groba, pa da vide za što su dali živote. Kad bi vidjeli, mislim da bi se ponovno sami „pokopali“. U želji da se ne zaborave oni koji su pali za Domovinu, godinama sam zajedno s braniteljima i stradalnicima organizirao nesvakidašnji doček Nove godine podno Križa na ušću Vuke u Dunav u Vukovaru. Kad je sat otkucao ponoć mi smo se u molitvi sjetili onih koje više nema, misleći kako bi njima bilo drago da se i oni mogu na taj dan veseliti. Moje je geslo da se stradalih moramo sjećati stalno, a ne samo u određene dane. Tada su neke moje kolege pisale da me treba „baciti u Dunav“ ili u „ludnicu“, jer „ne dam“ ljudima da se vesele. Jednom su mi po povratku iz novogodišnjeg „slavlja“ u Vukovaru demolirali cijeli stan. Naravno, nikad nije pronađeno tko je to učinio. Preko toga sam prešao i nastavio po – starom. U Domovinskom ratu je bilo teško, ali danas je još teže. Tada ljudi nisu kopali po kontejnerima i toliko se ubijali. Nije bilo ni toliko ovrha. Na suicide hrvatskih branitelja skrenuo sam pažnju među prvima. Čak sam objavio i knjigu o tome, ali prošla je nezapaženo, iako sam opisivao sudbine branitelja koji su se zapalili zbog toga što nisu mogli platiti porez ili što u jednom srpskom selu dolaze srpski pjevači i pjevaju četničke pjesme, a policija ih štiti. Jedan branitelj, prije nego se zapalio, napisao je ženi, uzmi iz ormara dvije  tisuće kuna i – sahrani me. Jakov Sedlar je o samoubojstvima branitelja snimio i dokumentarni film, ali na HRT-u ga ne žele prikazati. Ja sam pak u koprivničkom parku, na središnjem trgu, podigao prvi i zasad jedini spomenik jednom branitelju koji je učinio suicid. U Hrvatskoj svi znaju za Jana Palacha, a nitko  ni za jednog hrvatskog branitelja koji se ubio.

R. T.:- Od 2000. sustavno se u medijima omalovažavaju zasluge prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, čak ga u Saboru etiketiraju zločincem, a mnogi u narodu krive ga što nije proveo lustraciju nakon Oluje, pa ne bismo imali (anti)fašiste, partizansku djecu, Titove pionire, udbaše i njihove suradnike, pa i četnike u Vladi, u Saboru i u državnim ustanovama, te i na sveučilištima, gdje upravljaju državom i odgajaju hrvatsku mladež u duhu marksizma: kakvu politiku danas vodi HDZ u multinacionalnoj Vladi i Saboru u Republici Hrvatskoj?

M. P.:-  To je politika toplo-hladno. Većina ljudi ne razumije kuda nas vode, pa stoga te institucije prigodom anketiranja i dalje dobivaju loše ocijene. Jednu su pričali prije izbora, drugo pričaju sada. Tko bi primjerice glasovao za Vladu Andreja Plenkovića da je znao da će mu i potpredsjednik biti čovjek od Pupovca, i da će zajedno sa Srbima prije svega obilaziti mjesta na kojima su navodno pobijeni oni koji su nas napadali? S tim u svezi u Srbiji i Republici Srpskoj nemaju problema. Tamo Hrvati u njihovim državnim institucijama nisu dobrodošli ni na kavu, a kamoli da budu članovi parlamenta ili nekakvi potpredsjednici u njihovoj vladi. Nama kao da neprestano nedostaje „tri glasa“, a oni se „zlatom“ plaćaju.
Očito je Srpska ortodoksna crkva (SPC) u Hrvatskoj, bolje rečeno fašistička, imperijalistička i četnička (ne)vjerska srpska institucija i idejna začetnica zločina u Hrvatskoj zbog ''potreba'', da svi Srbi žive zajedno u jednoj ''velikoj'' Srbiji: zbog čega u RH nemamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu, jer znamo iz popisa stanovništva, da nisu svi pravoslavci Srbi u Hrvatskoj; znamo čak i to da je bilo više od 10.000 dragovoljaca u Hrvatskoj vojsci - hrvatskih branitelja pravoslavne vjere u Domovinskome ratu?
U svakom malo većem gradu ima različitih crkava. Ali, hrvatske pravoslavne crkve – „nema“. Barem ne službeno. Oni na vlasti kao da se je plaše. A u Hrvatskoj navodno ima oko 17.000 vjernika. Hrvatski pravoslavci nažalost nemaju ni jedan hram, a liturgije povremeno obavljaju u bolničkim kapelicama i na drugim prigodnim mjestima. Zaštitnik Hrvatske pravoslavne crkve i svih hrvatskih pravoslavaca metropolit Germogen mučki je ubijen 1945. od jugoslavenskih komunista, a njegov grob i grob ostalih 41 svećenika koji su zajedno s njim stradali mučeničkom smrću, još nije pronađen. Na vodno su spaljeni. Tako je to nakon „oslobođenja“ radila bez suda i suđenja komunistička vlast. Sve što nije odgovaralo komunistima, kao da ne odgovara ni (jednim dijelom) onima koji su sada na vlasti. U ovoj crkvi kažu da su se pokušali registrirati, ali da su 2015. dobili odbijenicu Ministarstva uprave RH s obrazloženjem da prvo moraju postati udruga. Vjernici okupljeni oko Hrvatske pravoslavne crkve, koja djeluje u „ilegali“, podupiru i kanonizaciju blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Nu, mnogi se pitaju: gdje je arhiva HPC? Još uvijek se nalazi u Beogradu, u posjedu Srpske pravoslavne crkve. Tko se boji hrvatskih pravoslavnih Hrvata od kojih je dobar dio i sudjelovao u Domovinskome ratu? U vrijeme II. svjetskog rata Srpska pravoslavna crkva nije ni djelovala, a danas… Katolička crkva treba se i mora osloniti na Hrvatsku pravoslavnu crkvu, a ne da ide po „svoje“ mišljenje u Beograd. U svojim govorima i intervjuima Pupovac nikada ne spominje pravoslavne Hrvate, koji su za razliku od njega – bili prvi kad je trebalo.

R. T.: - Papa Franjo je odlučio da neće proglasiti svetim blaženog Alojzija Stepinca dok se ne postigne dogovor sa SPC, odnosno sa Beogradom, kao da je u pitanju kanonizacija srpsko-hrvatskog sveca. Crkva u Hrvata i Vlada RH trebaju kategorički odbiti zahtjev Vatikana, s obzirom da je Stepinac bio mučenik jugoslavensko-srpsko-četničkih zločinačkog režima: da li stvarno papa Franjo očekuje od ubojica da svoju žrtvu proglase svecem, i eventualno ujedinjenje pravoslavne  i katoličke crkve s ponovnim ubijanjem Stepinca?

M. P.: - Zanimljivo je da je jedan veliki papa Ivan Pavao II. bez problema i na radost mnogih proglasio zagrebačkog nadbiskupa i kardinala i mučenika blaženim, a da ga drugi papa zasad ne želi proglasiti – svetim, jer se time ne slažu Srbi, odnosno pravoslavna crkva. Hrvatskim vjernicima, katolicima, najmanje je važno što misle Srbi o tome. Za nas je Stepinac već odavno- sveti, sviđalo se to nekome ili ne. Kad se pita, kao u ovom slučaju, jedna i druga strana, teško da može doći do „pomirbe“, jer za Srbe će Stepinac i ako ga proglase svetim i dalje biti zločinac. Oni primjerice i danas slave i četnike, ratne zločince poput Draže Mihajlovića Čiče, pa što-nikome ništa. Ali bi se morali „sramiti“ Stepinca!? Nitko toliko ne govori istinu kao Srbi. Umjesto da smo se nakon njihove agresiju na Republiku Hrvatsku okrenuli prema Zapadu, da smo ih ostavili po strani, mi i dalje „čeznemo“ za njima, bez obzira što oni ne žele ni priznati da je srpska, četnička noga učinila strašne zločine diljem Hrvatske.

R. T.: - Zbog čega se hrvatska državna politika, dobrim dijelom i Crkva u Hrvata, skrušeno udvara beogradskom pašaluku, kad smo u DOR pobijedili srpsko-crnogorskog i JNA agresora; zašto nakon ni nakon toliko godina nemamo određene državne granice sa Srbijom i Crnom Gorom, ne daju nam posmrtne ostatke ubijenih branitelja i civila, nisu nam vratili opljačkanu arhivu, kulturnu baštinu i nisu platili nadoknadu za ratnu štetu: hoće li Vlada RH ugurati Srbiju u EU bez prethodno ispunjenih obveza ?

M. P.: - Hoće, nažalost. Međutim, to se ne bi smjelo dogoditi dok god Srbija ne prizna agresiju na Republiku Hrvatsku, dok ne plati ratnu odštetu, vrati sve ono što su u vrijeme rata otuđili, ali i dok ne otkrije gdje su pokopali nestale Hrvate. Također bi od njih trebali tražiti da razminiraju velike površine, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Ali. izgleda da kod nas i dalje važi ono- ne mogu oni toliko porušiti, koliko mi možemo sagraditi!

R. T.:- Ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin ustvrdio je (27.09.2020.) da predsjednik Srbije jest, mora i treba biti predsjednik svih Srba gdje god da žive i istaknuo da Aleksandar Vučić i treba stvarati ''srpski svet'', prenosi AL Jazeera Balkan. On je istaknuo da svi Srbi trebaju donositi zajedničke političke odluke u važnim pitanjima, da su se do sada ''ispričavali za Veliku Srbiju'': ako potpredsjednik Plenkovićeve vlade - Srbin (Milošević) i zastupnici u Saboru - Srbi(...........................), kao i predstavnik SPC Porfirije Perić u RH (Napomena: SPC nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Hrvatskoj) imaju za predsjednika Aleksandra Vučića, deklariranog četnika u Glini: trebaju li Hrvati protjerati ''srpski svet'' iz Hrvatske u Srbiju, ili trebaju još izabrati Milorada Pupovca za novog gradonačelnika u Gradu Zagrebu?

M. P.: - Ne, ne trebaju Hrvati protjerati Srbe, niti su to ikada činili. Srbi su sami otišli uoči Vojno-redarstvene operacije Oluja 95 iz Knina. Njihov vođa Slobodan Milošević je nakon toga rekao da su pobjegli kao zečevi! Predsjednik Tuđman ih je javno pozivao da ostanu. Ali, oni su povjerovali onima iz Beograda i – otišli, a sada plaču za svojim ognjištima. Trenutačno političko vodstvo Srba i dan danas koristi patnje svojih sunarodnjaka, pa svu krivici svaljuju na Hrvate. U tome im svesrdno pomaže i Pupovac, koji živi i od nevolja tih ljudi. Ako je želio pomoći Srbima, ako je želio „zaustaviti“ srpsku agresiju Pupovac je to morao i trebao uraditi već 1991. Tko ga je tada vidio kao „mirotvorca“, tko ga je vidio kao hrvatskog branitelja, a danas tako „ljubi“ hrvatsku državu (i ona njega!) da ima sve moguće i nemoguće privilegije? A Pupovac kao gradonačelnik Grada Zagreba? Hodite spat!

R. T.: - Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković klanja se i ispričava Pupovcu, Miloševiću, Srbima u RH i u Srbiji za malobrojne počinjene zločine nakon Oluje, mada je poznato, da su četnici u srpskim selima ubijali ''nejač'', starce i starice, te slikali i pozivali međunarodne promatrače da se uvjere u zločine koje su počinili ''hrvatski zločinci - ustaše'': da li Plenković i članovi njegove (HDZ-SSDS) vlade, pored brojnih masakra znaju i za onaj zločin na Sajmištu (direktno.hr), sudbinu Lijepe plavokose djevojke (dnevno.hr)?

M. P.: - Svi sve znaju. Nema ničega što se ne zna. DORH iz Vukovara još je primjerice 2002. podigao optužnicu za zločine iz Domovinskog rata u Vukovaru. Optužnica ima 57 stranica. Nakon što o njoj ništa nije napravljeno, Vrhovni sud RH 2007. prebacio ju je u Županijski sud u Osijeku. Tamo je i danas, iako su u optužnici navedeni brojni zločini, nevine žrtve, jednom riječju – sve. Već je odavno trebalo podići i optužnicu za zločine u Vukovaru od 1992. pa do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tu i tamo se uhite neki „kuhari“ ili „bolničari“, onda se to da na sva zvona i to je – to. Trebalo bi goniti i one koji zločine „stavljaju pod tepih“, a s druge pak strane proganjaju i sude hrvatskim braniteljima koji su branili svoj dom. Hrvatski dragovoljac Veljko Marić, o kojem sam objavio dvije knjige, osuđen je u Beogradu zbog ubojstva navodnog jednog srpskog civila na 12 godina robije. Nisu ga optužili Srbi već Hrvati iz – Bjelovara. Nakon dugih i mučnih naših protesta da ga se iz Srbije pusti da kaznu odsluži u Hrvatskoj, što mu je i udovoljeno, jednom mi je napisao da neka sada protestiramo da ga natrag vrate u Srbiju, jer mu je ovdje u zatvoru tri puta gore! Koliko je ratnih zločinaca agresora dobilo 12 godina? Obično naši sudovi sude u odsustvu… da pukneš od smijeha!

R. T.: - U skoro svim gradovima Hrvatske još ima spomenika, pa i imena ulica i trgova koji nose imena krvnika Tita i nosioca zločinačkog komunističkom i jugoslavenskog režima, među kojima je najistaknutija bila petokraka, na neboderu u Rijeci, prijestolnici Europske kulture 2020.: da li će doći vrijeme kada će sva ta zločinačka obilježja biti bačena u kante za smeće?

M. P.: - Evo, i sami ste istaknuli da je crvena zvijezda petokraka „osvanula“ čak i na neboderu, u središtu grada, u Rijeci! Da je nitko ne ošteti čitavo su je vrijeme, dan i noć, čuvali hrvatski policajci! Taj zločinački, komunistički, simbol ne da odlazi u ropotarnicu, već se vraća i to na velika vrata. U Rijeci će ubrzo biti postavljen i Titov brod Galeb… U Kumrovcu je i dalje kao u Jugoslaviji. Ono što je za Srbe Borovo selo, to je za Jugoslavene Titovo rodno mjesto. Ako se željelo baciti obilježja protiv kojih smo se borili i ginuli u vrijeme svetog Domovinskog rata to je trebalo učiniti već 1991. danas se u „smeće“ bacaju biste istaknutih hrvatskih velikana, poput Tuđmana i drugih, kao što je to učinio trenutačni predsjednik RH Zoran Milanović. Previše smo živjeli u „mraku“ da bi sada odjednom i ugasla zvijezda na kraju tunela. Majice sa likom marksističkog revolucionara Che Guevara na kojima dominira crvena zvijezda s ponosom se nose, dok majice s hrvatskim grb om možete vidjeti jedino na Thompsonovim koncertima, ili kad igra reprezentacija Hrvatske. Zašto mladi u školama ne nose majice s likovima junaka Domovinskog rata?

R. T.: - Ovih dana, nema tome dugo, Plenkovićeva koalicijska vlada (HDZ-SSDS) ugostila je predstavnike bosanskohercegovačkih naroda: Srbina Milorada Dodika, Bošnjaka Bekira Izetbegovića i Hrvata Dragana Čovića, gdje je bila glavna tema položaj hrvatskog naroda u BiH, kao i mogućnost rješavanja međusobni problema, te uvjeti za približavanje BiH u Europsku zajednicu. Željko Komšić, poturčeni ''predstavnik hrvatskog naroda ''u Predsjedništvu BiH, oštro se osvrnuo na susrete u Zagrebu, još gore od bošnjačkih ekstremista: da li će predsjednik RH Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković postaviti uvjete Bošnjacima - jednakopravnost konstitutivnih naroda ili obnova Republike Herceg Bosne?

M. P.: - Od toga nažalost ništa ne će biti. Ni jedno ni drugo. Zapravo, mogu oni postaviti uvjete, ali…-prošla „baba s kolačima“! Srbi mogu imati „državu u državi“ Republiku Srpsku, koja se već sada „pripojila“ matici Srbiji, a Hrvati su ni krivi ni dužni „prokockali“ Herceg-Bosnu, koja je bila odgovor na srpsku agresiju i bošnjačku indolentnost prema obrani Hrvata, a ne paradržava s ciljem odcjepljenja od BiH. Dr. Božo Ljubić je svojedobno poručio da „HR HB ostaje trajna inspiracija, zalog i obveza i današnjim i budućim generacijama hrvatskih političara u BiH na planu izgradnje države BiH i tri jednakopravna i konstitutivna naroda.“ Teško je očekivati da će se za Herceg -Bosnu boriti Milanović ili Plenković kad je ona vezana uz Tuđmanovo ime. Za Bakira Izetbegovića to je bila paradržava, koja je, kako je rekao, „bila sinonim jedne patnje i bespotrebnog sukoba“. A što je onda Republika Srpska na čelu s Dodikom? Ona je u sastavu Bosanske Posavine, gdje su Srbi u vrijeme rata protjerali sve što hrvatski diše. Žalosno je što danas malo tko pita- kad će se vratiti Hrvati na ta svoja ognjišta? Više se čak ni obilježavaju sjećanje na dan kad je okupirana Bosanska Posavina! Nu, kako bilo da bilo Herceg – Bosna je i dalje težnja i osjećaj velikog broja Hrvata u BiH, a kako i ne bi bila kad je i veliki broj Hrvata za nju dao svoje živote.

R. T.: - Zašto se hrvatski narod u domovini neljudski i nekršćanski odnosi naspram svojim sunarodnjacima, drugoj polovici hrvatskog naroda u dijaspori, koji smo u emigraciji nosili nacionalnu luč i bili glasnogovornici u svijetu o teškom položaju Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji i krvavom ratu protiv agresora; pomogli smo u Domovinskom ratu s dragovoljcima, oružjem, materijalno i moralno do konačnog oslobođenja Hrvatske; dijaspora godišnje više donese ili uloži strane valute u RH, nego ukupno svi krediti iz EU: hoće li vlasti u Zagrebu dati četiri milijunskoj (4.000.000) hrvatskoj dijaspori više zastupnika nego što ima antihrvatska srpska nacionalnoj manjina koji ima 4.3 posto?

M. P.: - Veliki broj Hrvata koji žive izvan Domovine godinama je živio za dane i mjesece kad će Hrvatska biti samostalna. Istina je, pomagali su hrvatsku borbu za slobodu, a jedan dio njih se i vratio i priključio Hrvatskoj vojsci ili MUP-u. Kad je bila oslobođena i za njih je Hrvatska bila „obećana zemlja“, ali nakon povratka nekih od njih vrlo su brzo uvidjeli da ih gotovo na svakom koraku dočekuju oni „isti“ zbog kojih su nakon II. svjetskog rata morali pobjeći da sačuvaju glavu. Veliki broj bivših udbaša ili doušnika i dalje je ostao na svojim položajima, jer nije bilo lustracije. Čak i neka djeca bivših udbaša i batinaša danas opet „vedre i oblače“, kao dok su oni „radili“ takvo je bilo vrijeme. Godine 1989. općinski komiteti SK su pisali „karakteristike“ za suce, državne odvjetnike, gospodarstvenike… s kojima su oni i dalje nastavili raditi, jer su kako onda tako i sada b ili „podobni“! Mnogi Hrvati koji godinama žive i rade izvan Domovine ostvarili su izvanredne gospodarske i ine karijere, i to u daleko težim uvjetima nego u Hrvatskoj. Jedan od njih je i moj prijatelj Anton Kikaš iz Kanade. Po čemu oni ne mogu biti ni zastupnici u Hrvatskom saboru, zbog čega bi njihova tri glasa manje vrijedila nego isto toliko Milorada Pupovca, koji je i dalje u „borbi“ protiv Hrvatske? U Zagrebu Srbi izdaju i svoj list, ili bolje rečeno bilten, kojeg plaćaju Hrvati. Gdje su novine ili tv emisije o našim ljudima u dijaspori?

R. T.: - Nedavno je izabran Pađa Grbin za predsjednika (SDP) Socijalne demokratske partije (nasljednice SKH), koji ima na ruci sat kojeg je dobio od djeda, a kojeg je djeda dobio na poklon od Tita - quid recognition! Grbin krije svoj privatni život ''kao zmija noge'', što nije svojstveno političarima!? On se, među ostalim, protivi vjeronauku u školama: što Hrvatska može očekivati od novoizabranog komuniste predsjednika SDP ?

M. P.: - Ništa posebno. Možda će biti najpoznatiji da je udario zadnji čavao u „lijes“ SDP-a. S njim ili bez njega bivšim komunjarama isto se piše. Od njegova „bogatog“ životopisa ljudi će najviše pamtiti da je odlično, „pod parom“, pjevao Thompsonove pjesme, poglavito Čavaglave. On je đak Zorana Milanovića. Kako je došao, tako će i otići, i na njega ne treba trošiti riječi. A to što ne znamo ništa o njegovu privatnom životu nije ništa neuobičajeno kod onih koji se ni time ne mogu pohvaliti.

R. T.: - Vi se toliko brinete za hrvatske branitelje iz osloboditeljskog Domovinskog rata uz sve nacionalne ili vjerske blagdane i Vaši se osvrti pojave u nekim hrvatskim domoljubnim portalima, ali u vodećim medijima u hrvatskoj i državama bivše Jugoslavije, sustavno se prešućuju, pa je pravo iznenađenje pročitati kritiku na Vaše iznesene činjenice. Među prvima, bilo sa pohvalom ili kritikom, oglasi se i predsjednik HAZUDD Dragan Hazler. Budući da je riječ o živoj hrvatskoj legendi, jer su samo mrtvi više dali za slobodu hrvatskog naroda od Dragana Hazlera, čovjeka s nekoliko najpriznatijih diploma, zvanja i nagrada, kojeg priznaju znanstvenici i institucije u cijelom svijetu, ne možete šutke prijeći preko njegovih dobronamjernih ukazivanja. Primjerice: „Aw: branitelji pale svijeće i za umrle od korone…Hoćemo li se ikad  paliti svijeće i za pokojne ustaše i domobrane…?

M. P.: - Ne, za pokojne ustaše se u Hrvatskoj sigurno javno ne će paliti svijeće niti se ne pale, za razliku od pokojnih Srba i inih koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku. Gotovo u središtu Vukovara i dalje postoji „groblje šajkača“, gdje su pokopani četnici. Tamo se za njih bez problema dolazi moliti i paliti svijeće i uzdizati ih. Slično je i u Borovu selu, gdje se recimo nalazi i posljednje počivalište ratnog zločinca Vukašina Šoškočanina, jednog od prvih članova Srpske demokratske stranke, koji su naslijedili Vojislav Stanimirović i Milorad Pupovac. Da apsurd bude veći hrvatska policija čak čuva četničke spomenike oko Vukovara. Obično kažu ili bolje rečeno pravdaju se da nisu svi Srbi bili za agresiju ili rat, kao da su svi Nijemci ili ustaše bili. Ali tko je bio ustaša ili Nijemac u II. svjetskom ratu taj je automatski zločinac, dok naši političari (svaka čast iznimkama) za Srbe kao agresore imaju opravdanja, što nakon toliko godina sve vodi prema pomirbi, ali na način – zaboravimo, pa kad je to bilo. Za one koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu – jučer. Naime, teško je danas kao spužvom preko ploče prijeći preko sva zla, preko zločina agresora. To mogu samo oni koji su rat dočekali, proveli i u njemu „sudjelovali“ u nekom podrumu ili tavanu, koji se ni danas „ne bi željeli miješati“. S druge pak strane, Dragan Hazler kojeg spominjete, a o kojem sam svojedobno objavio i knjigu, koji je nakon Domovinskog rata bio i zamjenik gradonačelnika Slunja, koji ima čak 90 godina, koji se čitav život bori i borio za Hrvatsku, morao se zbog proganjanja preseliti u Švicarsku. Takvi ljudi nemaju n i „prava“ iznijeti u medijima svoje mišljenje, iako godinama uspješno okuplja Hrvate koji žive izvan Domovine. To podsjeća na komunizam- ako nisi bio za Tita i partiju, onda si bio „protiv nas“. Jedina razlika je u tome što se nekada zbog kritika Tita i partije završavalo u logoru, dok danas ima puno boljih, drugačijih metoda. Nema zatvora, ali ima marginaliziranja, prešućivanja, nemogućnosti rada… Nekada se tražilo da „svi“ budu za jednu partiju i jednog vođu, a danas…? – zaključio je naš razgovor Mladen Pavković.

Zaključna misao

Ako smo propustili nešto što je trebalo reći, nije bilo namjerno, nego je jednostavno nemoguće u jednom razgovoru obuhvatiti toliki broj problema  koji muče hrvatski narod i zahtijevaju hitna rješenje. Nema nijednog narod na svijetu koji se međusobno toliko strastvene mrze kao Hrvati; nema također nigdje u svijetu da toliki broj ljudi mrze državu u kojoj žive, kao što je slučaj u Hrvatskoj. Što duže odgađamo rješavanju ovih aktualnih problema imat ćemo veće kobne posljedice. 
Ovo je, ujedno, i prilika čitateljstvu da daju svoje komentare, ukažu na naše propuste i iznesu svoja mišljenja. U razgovoru nas je vodila domoljubna i kršćanska ljubav za naš hrvatski narod , potreba za našu  Državu Hrvatsku  i želja za slobodu vjere, misli, riječi i djela u Lijepoj našoj.
Zahvaljujem se g. Mladenu Pavkoviću, čije su riječi i brojni komentari i njegove knjige, učvrstile našu suradnju, poštivanje i prijateljstvo.
Dok hrvatski narod ima ovakvih incredible boraca i genija kao što je hrvatski branitelj i pisac Mladen Pavković, i kao što je bio blaženi  Alojzije Stepinac, Hrvatska će biti očišćenja od unutarnjih/domaćih neprijatelja - ''srpskog sveta'' , SPC , komunista, veleizdajnika, kriminalaca, lopova i ateista koji su na vlasti  i upravljaju narodom i državom protiv Božji zapovijedi, kršćanskih vrednota i moralnih načela. Poruka hrvatskom narodu od našeg velikog prijatelja, sv. Oca pape:

Molim vas - nikad, nikad ne izgubite nadu, nikada ne sumnjajte, ne umorite se, i nikad se nemojte obeshrabriti. Ne boj te se. Sv. Ivan Pavao II.

 
 

Otkrivenje / Apokalipsa

Libreto za duhovnu operu ARMAGEDON

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. studenoga 2020.u 16.30 sati

PIŠE: Rudi TOMIĆ, Totonto

Otkrivenje apostola Ivana obrađuje svršetak svijeta. Konačna bitka Krista i Sotone u mjestu između dva brda, na hebrejskom - Armagedon, u prijevodu na hrvatski - Međugorje.

''Legije iz Pakla svud se slile, da pogaze duše što se skrile. Izmeđ Krista i oltara zbile, gdje ih Božje ruke zakrilile.'' Jedan stih iz teksta ''Legije sotonista'' Libreto za duhovnu operu Armagedon, koju je upravo napisao jedinstveni hrvatski umjetnik,slikar, književnik, pisac, pjesnik, dječji pisac, filozof, kolumnist, mislilac i pravnik - Mile Prpa.

Proročanstvo je Božje naviještanje, bilo preko Mojsija, Evanđelja, Gospinih ukazivanja, Arkanđelovih poruka i drugih svetaca koji su svojim životnim djelima pokazali put istine i spasenja. Dakle, proročanstva su ukazivanje na buduća zbivanja i mogu biti objavljena u knjigama (apostol Ivan), na kamenu (Mojsije), pojavama/ukazivanjima (Gospe)  i skladba (Mozart).

Malo je ljudi koji su univerzalno obrazovani, talentirani i vrhunski uspješni u svim područjima apstraktne i realne umjetničke djelatnosti koji se mogu usporediti sa hrvatskim višestrukim genijem i njegovim umom Milom Prpom.

Duhovna opera Armagedon je nova pojavnost u literarnom smislu ne samo u Hrvatskoj, nego općenito: Pravo savršenstvo koje će uzdrmati cijeli svijet. Da bi ovo jedinstveno djelo imalo proročanski učinak, potrebno je zainteresirati  jednog glazbenika, isto tako vrhunskog kvaliteta, da uglazbi operu koja bi mogla biti prikazana u kazalištima i na velikim i malim ekranima diljem svijeta.

Hrvati su poznati  kao etnimon patnički narod. Naime, nema nijedne diktature, nepravde i tragedije koje nisu poharale Hrvatsku i ostavile kobne posljedice. Isto tako, hrvatski je narod naseljen na takvom geopolitičkom položaju, kao nijedan narod, radi čega ne može živjeti u miru jer graniči sa svih strana okorjelim antihrvatskim i antikatoličkim fašističko-agresivnim susjedima i kontinuiranom zločinačkom petom kolonom - veleizdajnicima.

Ali, uz Božju providnost održali smo se na svojim ognjištima, a da smo u boljem okružju danas bi nas bilo više od dvadeset milijuna u Lijepoj našoj. No, ''Na Zemlju stigle grešne duše i duhovi zla u legije se kupe. Otac laži u četiri trublje puše, jahači apokalipse sve da ruše.''

Autor upozorava na trublje i jahače apokalipse, koje je Lucifer organizirao u svim segmentima ljudskog društva: obitelji, medijima, politici, crkvi, kulturi, športu, pravosuđu, u zraku, na moru, zemlji i međunarodnim odnosima. Nevidljivi neprijatelj, korona virus, već je devastirala cijeli svijet, gore nego oba svjetska rata, zarazila je cijelu kuglu zemaljsku. Dakle, svi koji su zaraženi virusom COVID-19, a nisu umrli, umrijeti će od bolesti koju boluju, ili od gladi i terora, jer svijet je u panici kao nikad prije i dotjeran pred bezdan.

''Sotonjare su ubacile u 3. brzinu i napadaju svim raspoloživim sredstvima. Sve su aktivirali: Medije, poslušnike, marionete, kvazi-znanstvenike... I što je najgore, uspjeli su. Europa je šaptom pala. Danas država kontrolira: školstvo, sportska natjecanja, koncerte, bolnice, slobodu kretanja.... SVE vezano za naše živote.

Sad je ipak malo jasnije, zašto su biološka oružja tako važna? Strah, panika, neizvjesnost... napumpani medijskom propagandom, paralizirali su cijeli svijet. I to zbog virusa s manje od 0.1 % smrtnosti. Sloboda nam je oduzeta preko noći a da nismo ni primijetili...'' (Urban desničar, www.dragovoljac.com).

Sotoni je najviše stalo da se infiltrira u crkve i vjerske institucije, što je već očevidno. Ne ćemo osobno spominjati vjerske institucije  i crkvene (ne)dostojanstvenike, koji su zbog kompromisa istine kompromitirali sebe i ustanove koje predstavljaju, a čije su pojave učestale.

''Crkva kompromisa prihvaća samo određene točke istine, a kompromitira druge točke. Mogu uzeti nova imena poput ''Nova američka katolička crkva'', ''Buduća crkva'' ili drugo. Kompromisi istine su uvijek - sotonske. Kompromisne osobe i dalje se nazivaju ''katolici'' i pokušavaju utvrditi istinu iznutra. Laičke osobe moraju biti veoma zrele i upućene. Jer cijele biskupije - čak i kancelare i kancelarske urede već je preuzela Sotona. Ako dobro usmjerena osoba zatraži službeno crkveno mišljenje o nekoj stvari, može joj se dati istina sotonskih laži.'' (St. Michael, Messnger of Truth, www.holylove.org).

Mile Prpa uočio je očajničko stanje u svijetu i proročanski ukazao na moć Kneza tame: ''Kad te luči tmine gore, sve je spremno da se ruši, tare. Što stoljeća grade, treni da razore, sve u ime one čiste duše stare.''

Dovoljno je pogledati samo što se zbiva u našoj domovini, u državi hrvatskog naroda, nakon velebne pobjede u Domovinskom osloboditeljskom ratu. Zatvori su puni hrvatskih branitelja, borcima iz NOR-a još se isplaćuju prvoboračke mirovine; obiteljima poginulih četnika grade se nove kuće i isplaćuju ratne oštete, pa čovjek mora izgubiti razboriti razum i posegnuti za nečim ubojitim, kao onaj mladić na Markovom trgu, čiji hitci simboliziraju mentalno stanje samoubojica, čiji je lonac prekipio. No, nije ta činjenica objektivno shvaćena u političkim krugovima, medijima i državnoj vrhuški, odnosno Plenkovićevog HDZ-a i Mertić/Pupovčeve SDSS-e koalicijske vlade u RH! Ovog trenutka nećemo se upuštat u analizu aktualnih zbivanja, koja su kompromitirajuća, katastrofalna i mogu biti sudbonosna za opstanak hrvatskog naroda, iskreno govoreći situacija je - apokaliptična.

Naša je poruka: ''U svim okolnostima držite vjeru kao štit da ugase sve plamene strjelice od zlotvora. I uzmite kacigu spasenja i mač duha, što je riječ Božja.'' (Eph. ch.6)

PS: Prema izjavi autora, Libreto će biti dostupan na nekoliko Internet portala, već početkom idućeg tjedna. Očekujemo ponude hrvatskih glazbenika za uglazbu najnovije i jedinstvene svjetske duhovne opere - ARMAGEDON.

 
 

GLAS IZ WASHINGTONA:

Neupitna svetost kardinala i blaženika Alojzija Stepinca

Stepinac

Blaženik kardinal Alojzije Stepinac


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. listopada 2020. u 13 sati

Piše: Šime Letina

Hrvati, posebno katolički vjernici, kojima je zagrebački nadbiskup i blaženik Alojzije Stepinac životni uzor i putokaz u vršenju vjerskih i nacionalnih dužnosti, ovih su dana ponovo doživjeli oštricu uboda vatikanske politike. Iz nedavne poruke državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Pietra Parolina, saznali su, da Stepinac ne će biti proglašen svetim i da Vatikan ishod mješovite komisije za njegovo proglašenje smatra završnim činom. Saznali su, također, da Papa kanonizaciju ne smatra vjerskim već političkim činom i da Stepinčevo proglašenje svetim ne ovisi o njegovoj svetosti ni žrtvama, koje je podnio za Boga, Crkvu i hrvatski narod, već o političkoj odluci Beograda i volji Srpske pravoslavne crkve, dakle o onima koji zastupaju i brane politiku u ime koje je Stepinac 1946. bio optužen i osuđen.

U razgovoru za Glas Koncila, koji je 22. rujna 2020. s kardinalom Parolinom vodio novinar Ivan Tašev, na pitanje novinara, da li je došao trenutak za kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca, kardinal Parolin je odgovorio:
- Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom i s velikom željom iščekuje tu kanonizaciju. Mislim da ste to i Vi jako dobro rekli: tu gestu koja se posebno tiče jedne Crkve valja promatrati u kontekstu čitave Crkve, a Papa treba upravo voditi računa o toj općoj viziji.

Bez obzira na ljubaznost s kojom je kardinal Parolin pokušao ublažiti tu krutu poruku, Hrvati znaju da je odluka o obustavi kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca dio šireg vatikanskog plana i cijena koju hrvatski katolici moraju platiti kako bi se, u postizanju približavanja i uspostavi dobrih odnosa između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, zadovoljilo beogradsku vladu i patrijarha Irineja. Iz toga se može zaključiti da cilj mješovite komisije nije bio da se pronađu zajednički, ili usklade postojeći, hrvatski i srpski stavovi o svetosti blaženoga Stepinca, već da se zadovolji Irineja i da se negativnim odgovorom predstavnika Srpske pravoslavne crkve opravda odluka o obustavi kanonizacije. Da su predstavnici Srpske pravoslavne crkve imali malo više mudrosti, ljudskog i nacionalnog ponosa, bili bi odbili papinu ponudu, jer odluka o proglašenju katoličkih svetaca ne spada na njih. Nažalost, njihova mržnja prema Stepincu i Hrvatima nadvladala je njihovo racionalno razmišljanje, osobno poštenje i nacionalni ponos.

Iako je Papa prije uspostave mješovite komisije o Stepincu govorio kao o svecu, početkom travnja prošle godine, po povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Makedoniji, u razgovoru s novinarima, izrazio je sumnju u proglašenje Stepinca svetim. Na pitanje Silvija Tomaševića o proglašenju, Papa je rekao:
- Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam, razmišljao, tražio sam savjet i vidio sam da trebam pomoć potražiti od (srpskog patrijarha) Irineja. Veliki je patrijarh. Irinej je pomogao, stvorili smo zajedničku povijesnu komisiju i surađivali. Istina je i moj i Irinejev jedini interes. I da ne pogriješim. Kojoj bi svrsi služilo proglašenje (Stepinca) svecem, ako istina nije jasna? To ne bi služilo nikome.

Činjenica da Sveti otac, kao glava Katoličke crkve, o svetosti katoličkog mučenika i blaženika Stepinca, traži mišljenje poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Irineja, čovjeka koji ni malo ne drži do Pape i Crkve za koju je kardinal Stepinac trpio i umro, u očima mnogih katoličkih vjernika izaziva tugu i dovodi u pitanje Papinu dosljednost, te vjerodostojnost i neovisnost procesa, ili su pritom, kako jednom reče pok. Zdravko Tomac, “dobre namjere Papu odvele u krivi pravac.”

Stepinčeva pravednost i svetost su vidljive i neupitne u prosudbama i zaključcima onih koji su se potrudili proučiti njegov život i politička stajališta, njegove javne izjave i osude svih zločina iz onih tragičnih ratnih godina. Nažalost, među njima nije Srpska pravoslavna crkva, ni patrijarh Irinej. Patrijarh Irinej i njegovi vjerni sljedbenici nikada nisu rekli istinu o kardinalu Stepincu. Oni to jednostavno ne mogu, jer su njihova mišljenja o Stepincu i hrvatskom narodu odraz višestoljetne velikosrpske politike i poslijeratne jugokomunističke propagande. I zato bi Papa, umjesto oslanjanja na patrijarha Irineja i na njegovu istinu, trebao više držati do istraženih povijesnih činjenica koje u svom pisanju, člancima i knjigama o Stepincu, donose oni kojima je stalo do istine, kao što su Esther Githman, Robin Harris i monsinjor Juraj Batelja.

Za bolje razumijevanje osobne pravednosti i svetosti blaženoga Alojzija Stepinca treba shvatiti vrijeme i okolnosti u kojima je živio, spoznati njegovu neizmjernu vjeru i hrabrost koju je iskazao i svjedočio u obrani Crkve, vjerskih i ljudskih prava u vrijeme jugokomunističkog režima. Potvrda njegove vjere i odvažnosti može se naći u javnim izjavama, dokumentima i pismima, uključujući i pismo koje je uputio Okružnom sudu u Osijeku, 4. prosinca 1959. U tom pismu kardinal Stepinac je između ostalog napisao i ovo:

- Ja sam osuđen po Vrhovnom sudu Narodne Republike Hrvatske 11. listopada 1946. na šesnaest godina robije, najprije u zatvoru u Lepoglavi i onda u mom sadašnjem zatočenju u Krašiću. Ta osuda bila je pravno ubojstvo nedužna čovjeka. Tako je to protumačio cio civilizirani svijet … Posljedice osude, nad kojom se je sablaznio sav svijet, jest ta, da je moj život kroz trinaest godina, koje sam proveo što u zatvoru, a što u zatočenju, na rubu groba. Naši i strani liječnici učinili su sve, što su mogli, da produže moj život, ali mi ga nisu mogli povratiti … Ako je zakonski dopušteno jugoslavenskoj Komunističkoj partiji progoniti katoličku Crkvu ognjem i mačem već petnaest godina, otkidajući ljude od Crkve, sprječavajući krštenje djece, kršćanski nauk mladeži i sklapanje crkvenih brakova; ako je jugoslavenskoj komunističkoj partiji dopušteno uništavati katoličke zavode i škole, tiskare, novine i njihovu imovinu i postaviti bezbrojne zabrane, kako se tko usudi optuživati me kao zločinca zato, što dižem glas protesta u obranu katoličkih svetinja? Jesam li se, možda, ogriješio o Povelju ljudskih prava Ujedinjenih Naroda, ili to, naprotiv, čine drugi, jer ima ih, koji poslije tolikih krvavih nepravda i mnogih zabrana žele me sutra mučiti dugim istragama u pogledu stvari radi kojih neću nikada priznati da sam kriv? Zar nije za vas dosta, da su neki od vaših vođa otvoreno priznali profesoru Meštroviću, da nije bilo dokaza, koji bi poslužili, da se započne parnica protiv mene i da je, uza sve to, održana parnica, koja je imala za posljedicu, da me je dovela do smrti, kako sam to gore opisao?

Zašto se Stepinčevo zalaganje za ljude u nevolji i njegovi hrabri istupi u obrani Katoličke crkve ignoriraju? Zašto Vatikan više vjeruje patrijarhu Irineju nego katoličkom mučeniku i blaženiku Alojziju Stepincu? Katolički vjernici također bi željeli znati, na temelju kojih je činjenica, ili Irinejevih javnih izjava, Sveti Otac došao do zaključka da je srpski patrijarh Irinej veliki patrijarh i da mu je istina jedini interes? Možda na Irinejevom ponavljanju neistine o blaženom Stepincu ili na njegovom javnom isticanju velikosrpskih krilatica da je Srbija tamo gdje žive Srbi. “Zato volimo svoju otadžbinu. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Cnoj Gori i drugim mjestima. Da se Srbi ovdje i u svijetu slože i da misle o velikoj slavnoj povijesti našeg naroda”, poručio je patrijarh Irinej.

Kako bi reagirala vatikanska diplomacija da tako neodgovorne izjave daju hrvatski kardinali, Josip Bozanić ili Vinko Puljić? 

U razgovoru za Glas Koncila kardinal Parolin je rekao da je metodologija koju je Papa izabrao najispravnija i da je dijalog jedini instrument koji omogućava da se prevladaju razlike i pomire različita stajališta. “Jedna faza toga dijaloga je ostvarena i nije postigla neki poseban rezultat jer se stajališta nisu približila. No vjerujem da je to put kojim treba ići s obnovljenom voljom. Na završetku susreta izražena je želja da se dijalog nastavi pa se nadamo da će se to ostvariti i donijeti plodove.” Dakle, poruka Vatikana je jasna. Hrvati trebaju biti strpljivi i čekati do izbora novoga Pape ili dok Irinej promijeni mišljenje o Stepincu.

Sveti Otac Franjo nije vodio računa o osjećajima američkih Indijanaca kad je 23. rujna 2015. u bazilici nacionalnog svetišta Bezgrješnog začeća u Washingtonu, DC. proglasio svetim španjolskog misionara Junipera Serra, iako su ovdašnji domorodci, američki Indijanci, bili protiv toga, jer su smatrali da je Serra odgovoran za smrt bezbrojnih nedužnih Indijanaca. Cliff Trafzer, direktor Kalifornijskog centra za urođeničke narode UC Riversidea i profesor povijesti, suprotstavljajući se proglašenju svetim franjevca i misionara Serre, rekao je da je Papa zaveden i da Crkva potpuno ignorira osjećaje i mišljenja američkih Indijanaca.

O slučaju oca Junipera Serre pisao je isusovac Timothy Kesicki i zaključio da je “njegova prošlost doista upitna, ali da papa Franjo zna da nema stopostotno čistih svetaca, jer u tom slučaju nitko ne bi bio proglašen svetim.”Čistoća se, dakle, traži samo u slučaju Stepinca, dok neprijatelji hrvatskoga naroda i Katoličke crkve, kojih je bilo i u samoj mješovitoj komisiji, izmišljaju njegove tobožnje nesavršenosti i grijehe.

Uz sve to hrvatski katolički vjernici dužni su i dalje ostati vjerni Rimskoj crkvi i Svetom ocu Papi, jer je to želja i poruka našega sveca, Alojzija Stepinca.

 
 

GLAS IZ WASHINGTONA:

Životni put i politička uvjerenja Donalda Trumpa

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. rujna 2020. u 21.15 sati

PIŠE: ŠIME LETINA

Zbog obiteljskog bogatstva, raskošna života i ekstremnih izjava, Donald Trump je veći dio života proveo pod budnim porotničkim očima američke javnosti. Njegov nemirni duh i egocentrična narav neprestano su ga gurali na javnu pozornicu s koje je mogao nekontrolirano govoriti o sebi i drugima.

Trump je u stalnom natjecanju, ali puno više sa samim sobom nego s onima koje javno napada. Oni mu trebaju zbog vlastite pozornosti. U opisivanju samog sebe, svoga izgleda, inteligencije i bogatstva, uvijek je velikodušan. Smatra da je u ostvarenju političkog cilja i vlastite koristi sve dopušteno i moralno opravdano i zato sve što govori i radi motivirano je sebičnošću i sebeljubljem. U njegovim životnim prosudbama i odlukama moral ne igra ulogu. Na pitanje novinara, da li, i na koji način, kao vjernik traži oprost od Boga,Trump je odgovorio da za to nema razloga, jer da on ne radi ništa krivo. Drugim riječima, Bog mu je suvišan. Uz sve to, glumi velikog kršćanina, a praktičnog katolika Joea Bidena nazvao je bezbošcem, ističući da je protiv Boga i oružja.

Djetinjstvo i obitelj

Trump je rođen 14. lipnja 1946. u Queensu, predgrađu grada New Yorka. Od vrtića do sedmog razreda pohađao je školu Kew-Forest. S 13 godina je otišao u vojnu akademiju, privatnu internatsku školu u New Yorku, a 1964. se upisao na Sveučilište Fordham u gradu New Yorku. Dvije godine kasnije prebacio se u Wharton School na Sveučilištu u Pennsylvaniji. Kao student radio je u obiteljskoj tvrtki, “E. Trump & Son”. Diplomirao je u svibnju 1968. godine s diplomom B. S. u ekonomiji.

Njegov djed Friedrich Trump bio je rođen u Njemačkoj i kao mladić došao u SAD. Umro je od španjolske gripe 1918. Nekoliko godina kasnije Trumpov otac Fred sa svojom majkom Elizabethom, Donaldovom bakom, osnovao je 1923. tvrtku "E. Trump & Son".  Tvrtka se bavila gradnjom i prodajom zgrada i kuća u njujorškim predjelima Queensu i Brooklynu. Otac Fred i majka Mary Anne MacLeod, rođena u Škotskoj, vjenčali su se 1936. i odgojili svoju obitelj u Queensu. Imali su petero djece, dvije kćeri i tri sina. Najstarija kćer Maryanne Trump Barry rođena je 1937, Fred Jr. (mlađi) 1938, Elizabeth Trump Grau 1942, Donald 1946. i Robert 1948. godine. Brat Fred Jr. je umro 1981. godine, a Robert 15. kolovoza ove godine.

Poslije II. svjetskog rata, uslijed anti-njemačkih osjećaja, koja su anglosaksonci imali prema građanima njemačkog porijekla, Trumpov otac se javno predstavljao kao Šveđanin. Tu očevu varku prihvatio je i sin Donald i sve do 1990. tvrdio da je švedskog porijekla. Trump je ženjen tri puta. S češkom manekenkom Ivanom Zelníčková oženio se 1977. i s njom ima troje djece i desetero unučadi. Najstariji sin Donald Jr. rođen je 1977, kćer Ivanka 1981. i Eric 1984. Ivana je postala državljanka Sjedinjenih Država 1988. Ona i Trump su se razveli 1992., nakon njegove afere s glumicom Marlom Maples. Trump i Maples su se vjenčali 1993. Imaju kćer Tiffany, koja je rođena 1993. Razveli su se 1999. godine, a Trump se 2005. oženio slovenskom manekenkom Melanijom Knauss, s kojom je i danas u braku. Imaju jednog sina, Barrona (rođen 2006). Melanija je stekla američko državljanstvo 2006. godine.

Trump je prezbiterijanske vjere. Kao dječak pohađao je vjeronauk, a 1959. godine potvrđen je kao član u Prvoj prezbiterijanskoj crkvi na Jamajci u Queensu. Ističe da nikad nije pušio. Poslije smrti brata Freda Jr., koji je umro od posljedica alkohola, odrekao se alkoholnih pića. Voli golf i smatra ga svojim primarnim oblikom vježbanja. Nikada nije služio vojsku, niti je studirao ili proučavao vojnu znanost, ali je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik izjavljivao da vojnu strategiju pozna bolje od američkih generala.

Stranačka pripadnost

Svoju predsjedničku kampanju Donald Trump je neformalno počeo davno prije nego je koncem 2016. izabran za predsjednika SAD. Početkom osamdesetih godina, preko svojih prijatelja je ubacio u javnost ideju o važnosti i potrebi njegove kandidature, a 1987. godine na Manhattanu se registrirao kao republikanac. Na njegov prijedlog, isti prijatelji su ga javno poticali da se natječe kao republikanac u izborima 1988. godine, iako su znali da za to nema ni najmanju šansu. Bio je to dobro smišljeni korak u promoviranju pozitivne slike o samom sebi, koji mu je na koncu omogućio neočekivanu pobjedu.

Koncem devedesetih godina ideja o natjecanju za predsjednika ponovo je uzburkala njegovu maštu. Izjavio je da ne pripada političkoj stranci, da bi nekoliko mjeseci kasnije s najbližim suradnicima osnovao Istraživački odbor i razmišljao o predsjedničkoj kandidaturi na listi Reformske stranke, koju je osnovao Ross Perot, ali je 14. veljače 2000 odustao. Nakon toga javno je hvalio demokrate, ističući da su mu oni puno bliži nego republikanci. U razgovoru za CNN 2004., Trump je Wolfu Blitzeru rekao da se u većini slučajeva poistovjećuje s demokratima i da je u vrijeme vladanja republikanaca bilo puno više loših odluka i katastrofalnih posljedica nego u vrijeme demokrata, da bi se 2009. godine ponovo izjašnjavao republikancem. Dvije godine kasnije uvjeravao je američku javnost da ne pripada ni jednoj političkoj stranci, ali je javno kritizirao demokrate, a posebno predsjednika Baracka Obamu. O njemu je govorio ono što su Obamini kritičari željeli čuti.

Zbog televizijske prepoznatljivosti i ekstremnih izjava, koje su neki Amerikanci hvalili kao znak njegove iskrenosti i odbojnosti prema političkoj korektnosti, Trumpova popularnost je porasla do te mjere da je 2011. bio šesti na listi među deset najutjecajnijih američkih muškaraca i žena. Uslijed toga, u ispitnim anketama i televizijskim prognozama, njegovo ime je isplivalo u sam vrh na listi mogućih republikanskih kandidata za predsjednika države. Iako je govorio da nije političar i da se neće natjecati, u javnim nastupima se predstavljao i udvarao biračima. Više puta je nastupio pred pripadnicima Tea Party, dakle pred najkonzervativnijim dijelom Republikanske stranke. Na konferenciji “Konzervativne republikanske akcije” nazočnima je govorio ono što su željeli čuti, tj. da je protiv abortusa i kontrole oružja, premda je 2009. na “Meet the Press” rekao da je za izbor žene. O predsjedniku Obami je govorio s prezirom, ističući otrcanu izmišljotinu, koja je nastala u glavama rasista, da Obama nije rođen u SAD, čime je želio reći da nije bio legalno ni legitimno izabran za predsjednika. Naime, članak 2. Ustava Sjedinjenih Država predviđa (određuje) da predsjednik i potpredsjednik Sjedinjenih Država moraju biti rođeni državljani Sjedinjenih Država, stari najmanje 35 godina, i s prebivalištem u Sjedinjenim Državama s najmanje od 14 godina.

Bezbroj puta ponovljenu laž o Obaminu rođenju izvan SAD, predsjednik Obama je opovrgao javnom objavom svoga rodnog lista, ali za one koji nisu mogli zamisliti da je crnac predsjednik države, ta Obamina gesta nije bila dovoljna. Trebalo je izmisliti nešto novo da se Obamu ponizi i kompromotira. Donald Trump je u tome predvodio. Tražio je da predsjednik Obama javno pokaže svoju putovnicu i ocjene sa sveučilišta. Da bi pokazao pristašama koliko mu je do toga stalo, izjavio je da će donirati 5 milijuna dolara u dobrotvornu organizaciju koju Obama izabere, ukoliko ispuni njegov zahtjev. Iako je svoj zahtjev smatrao mudrim i moralno opravdanim, zahtjev novinara da i on pokaže svoj studentski index i time javno potvrdi svoju transparentnost i genijalnost koju je često puta isticao,Trump je nazvao glupim i neopravdanim.

Kada je Adam Gabbatt, dopisnik Guardiana, nazvao Trumpov ured i molio da mu dostave Trumpove ocjene i informacije iz studentskih dana, tadašnji Trumpov specijalni savjetnik i advokat Michael Cohen u podrugljivom tonu je rekao da će Trump to učiniti ukoliko Gabbatt prije toga Trumpovu uredu pošalje svoje ocjene i podatke iz sveučilišnih dana. Gabbatt je ponudu prihvatio, ali je Cohen tražio da u isto vrijeme uplati 5 milijuna dolara u jednu od Trumpovih dobrotvornih organizacija. Kad mu je Gabbatt odgovorio da on nema 5 milijuna, Cohen mu je spustio slušalicu.

Iz straha da bi netko ipak mogao doći do Trumpovih studentskih podataka, njegovi ljudi su se pobrinuli da ih na vrijeme sklone na sigurno mjesto. Prema ravnatelju škole Evanu Jonesu, 2011. godine tadašnji nadzornik njujorške vojne akademije, Jeffrey Coverdale, u ime Trumpa i njegove organizacije, zatražio je od njega da mu preda Trumpove akademske zapise kako bi ih mogao čuvati u tajnosti. Coverdale je kasnije potvrdio da su Trumpovi ljudi zahtijevali da preda zapisnike članovima skrbničkog odbora škole, koji su bili Trumpovi prijatelji, ali da je on to odbio i umjesto toga zapečatio ih na kampusu. Tek kasnije, nakon što se sukobio s predsjednikom Trumpom, Michael Cohen je potvrdio točnost tvrdnje ravnatelja Evana Jonesa, ističući da je on osobno u svibnju 2015. poslao prijeteće pismo njujorškoj vojnoj akademiji i Fordhamu s upozorenjem da će ih Trump sudski goniti u slučaju da bilo kome pokažu ili javno objave Trumpove podatke iz studentskih dana. Fordham je potvrdio primanje Cohenova pisma kao i telefonski poziv člana Trumpovog tima.

Svojom izjavom, u travnju 2012., da pripada GOP, tj. Republikanskoj stranci, Trump je ponovo potaknuo raspravu o natjecanju za predsjednika. U listopadu 2013. dvojica njujorških republikanaca, Joseph Borelli i Carl Paladino, nagovarali su ga da se 2014. natječe za guvernera države New Yorka, ali je on to odbio. U veljači 2015. Trump nije obnovio ugovor za svoj televizijski show “The Apprentice” (Šegrt), nakon čega su interesi o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi još više oživjeli i postali tema medijskih nagađanja. Uz sve to, u to vrijeme malo je tko njegove predsjedničke ambicije i namjere smatrao ozbiljnim ili ostvarivim.

Kandidatura, obećanja i napadi

Medijske špekulacije o mogućim kandidatima za predsjedničke izbore 2016. počele su odmah nakon drugog Obamina izbora 2012. Samo nekoliko dana kasnije, Politico je objavio članak u kojem se isticalo da će na izborima 2016. Hillary Clinton biti kandidatkinja Demokratske, a Jeb Bush kandidat Republikanske stranke. U tom trenutku Trump je vjerojatno shvatio da je to njegova posljednja šansa, koju mora iskoristiti.

Poslije tridesetgodišnjih nagađanja i “strpljivog” čekanja, koje je u očima kritičara bilo više odraz Trumpove neodlučnosti i političke nespremnosti, nego odraz njegove političke mudrosti, 16. lipnja 2015. Trump je u svom raskošnom neboderu sa 68 katova, na Petoj Aveniji u gradu New Yorku službeno najavio svoju kandidaturu i time otvorio novu stranicu svoje biografije, koju svakodnevno ispunja obmanama i kontradiktornostima. U poruci javnosti Trump je rekao: “Trebamo nekoga tko će doslovno upravljati ovom zemljom i ponovno je učiniti velikom i moćnom. Mi to možemo napraviti, odnosno, ja to sam mogu napraviti. Dakle, dame i gospodo, službeno se kandidiram za predsjednika Sjedinjenih Država (…) Nažalost, američki san je mrtav, ali ako budem izabran ja ću ga oživjeti i bit će puno bolji i jači nego ikada prije”.

Rekao je da se zemlju ne smije ponovo dati u ruke gubitnicima, već ljudima koji su financijski neovisni. Obećao je da će vlastitim novcem financirati svoju predsjedničku kampanju jer da ne želi biti ovisan o bilo komu. Uvjeravajući javnost kako će mu njegovo bogatstvo pomoći da bude bolji predsjednik, sa smiješkom je rekao: “Ja sam zaista bogat.” Iako je tada Amerika gospodarski bila u puno boljem položaju nego danas, izjavio je da je Amerika trećerazredna zemlja i da više nego ikad prije treba dobroga vođu. Kritizirao je predsjednika Obamu i rekao da će ukinuti “Affordable health care” ili “Obama care”, zdravstveno osiguranje koje je uveo Obama i uvesti novo, bolje i jeftinije. Obećao je da će na granici između SAD i Meksika sagraditi veliki zid i prijetio da će Meksiko snositi troškove za njegovu izgradnju. Meksikance koji ilegalno dolaze u SAD nazvao je drogašima, silovateljima i ubojicama. “Kad Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje nam one najbolje već one koji unose drogu, ubijaju i siluju žene (…) To su silovatelji.” (New York, 16. lipnja 2015.)

Trump je tada bio dvanaesti kandidat na listi Republikanske stranke, jer je prije njega jedanaest republikanaca najavilo svoju kandidaturu. To su bili Jeb Bush, bivši guverner Floride, Ted Cruz, senator Teksasa, Rick Santorum, bivši senator iz Pennsylvanije, Marko Rubio, senator Floride, George Pataki, bivši guverner New Yorka, Ben Carson, neurokirurg, Carly Fiorina, bivša šefica Hawlett Packarda, Mike Huckabee, bivši guverner Arkansas, Rand Paul, senator Kentuckya, Lindsey Graham, senator Južne Karoline, Rick Perry, bivši guverner Teksasa. Poslije Trumpa kandidirali su se Bobby Jindal, bivši guverner Lousiane, Chris Christie, guverner New Jerseya, Jim Gilmore, bivši guverner Virginije, John Kasich, guverner Ohia i Scott Walker, guverner Wisconsina. Na listi Demokratske stranke bili su Hillary Clinton, bivša prva dama i državna tajnica, Martin O’Malley, bivši guverner Marylanda, Bernie Sanders, senator Vermonta i Lincoln Chafee, bivši senator Rhode Islinda.

Iako Trump nije imao političkog iskustva ni čvrstih političkih uvjerenja, mnogi bijelci su bili za njega, misleći da u njegovim bombastičnim izjavama i obećanjima leži ključ otvaranja radnih mjesta, blagostanja i napretka. Posebno im je bila privlačna njegova krilatica „Amerika prva“ ili „Amerika na prvom mjestu“. U normalno vrijeme takva krilatica bi bila opravdana, jer je normalno da predsjednik najprije i najviše voli svoju zemlju i vodi računa o interesima svoga naroda, ali u ovom slučaju jedan dio Trumpovih bijelih pristaša, na temelju njegovih ekstremnih izjava i napada na crnce, muslimane i Meksikance, smatrao da Amerika pripada jedino bijelcima i da su jedino oni legalni i legitimni građani. Oni Ameriku ne mogu zamisliti, ni prihvatiti kao multikulturnu i više rasnu zemlju. Prava američkih crnaca doživljavaju kao gubitak vlastitih prava i zato u Trumpovim anti-imigracijskim izjavama vide svoj vlastiti spas. Znajući da njegova pobjeda ovisi o ovom ekstremnom dijelu bijelih birača, Trump stalno, svjesno i namjerno, potiče podjele i bijelce učvršćuje u uvjerenjima da su rasno superiorniji i da Amerika pripada samo njima. I zato su crnci njegovu poruku, “što možete izgubiti, ako glasujete za mene”, doživjeli kao provokaciju i uvredu.
Odnos prema drugim kandidatima

U vrijeme cijele kampanje Trump je izrugivao, vrijeđao i omalovažavao svoje republikanske protukandidate, a kasnije i demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton. Senatora Rand Paula je nazvao malim čovjekom, a Paul njega narcisoidnom osobom i "lažnim konzervativcem". Senatora Marca Rubia Trump je nazvao “smušeni mali Marko”, a Rubio njega “umjetnikom zavjere". Na svom twitteru 4. srpnja 2015. Trump je izjavio da Jeb Bush voli “meksičke ilegalce” zbog svoje žene koja je rođena u Meksiku. Podrugljivo je govorio o kampanji senatora Lindsaya Grahama, nakon čega je Grahm njega nazvao “ludim i nepodobnim za predsjednika”. Suprugu senatora Cruza Trump je nazvao ružnom, a oca mu optužio da je bio umješan u ubojstvo predsjednika Johna Kennedya. Cruz je njega nazvao "patološkim lažljivcem" i "narcisistom" i javno zahtijevao da njegovu obitelj pusti na miru. O Carly Fiorini, jedinoj kandidatkinji na listi Republikanske stranke, Trump je govorio s cinizmom i prezirom. “Pogledajte njezino lice i recite mi, možete li zamisliti buduću predsjednicu s takvim licem”?  (Roling Stone, 9. rujna 2015).

Javno je ismijavao i oponašao bolesne i invalide, pa čak i one koji su u ratu ostali bez ruku ili nogu, a za senatora Johna McCaina, ranjenika i heroja Vijetnamskog rata, koji se suprotstavljao njegovim ekstremnim stavovima, rekao je: “On je ratni heroj samo zato jer je bio zarobljen. Ja volim ljude koji nisu bili zarobljeni.” (Ames, Iowa, 18. srpnja 2015.)

Službena potvrda kandidature

Poslije jednogodišnje izborne kampanje, isprovocirani Trumpovim nedosljednostima i razočarani vlastitim manjkom biračke podrške, republikanski kandidati su jedan po jedan napustili predsjedničku kampanju. Početkom svibnja 2016. bilo je sasvim očito da će Donald Trump biti kandidat Republikanske, a Hillary Clinton Demokratske stranke. Prije nacionalnih konvencija na kojima stranke službeno imenuju svoje kandidate za predsjednika i potpredsjednika, Trump i njegov tim su počeli istragu kvalificiranih kandidata za imenovanje potpredsjedničkog kandidata. Početkom lipnja spominjani su Chris Christie, guverner iz New Jerseya, Newt Gingrich, bivši zastupnik i predsjednik parlamenta, senator Jeff Sessions iz Alabame i guvernerka Alabame Mary Fallin.

Dva tjedna kasnije Washington Post je objavio da je lista proširena i da se uz spomenute kandidate na listi nalaze i senatori Bob Corker iz Tennesseeja, Richard Burr iz Sjeverne Karoline, Tom Cotton iz Arkansasa i Joni Ernst iz Iowe, te guverner Indiane Mike Pance. Trump je tada izjavio da su na listi i dva generala, a jedan od njih je bio umirovljeni general-pukovnik Michael Flynn, koji mu je kasnije kratko vrijeme bio savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Početkom srpnja 2016. vijesti su javile da je Trump listu smanjio na trojicu kandidata i da se na njoj nalaze Chris Christie, Newt Gingrich i Mike Pence. 14. srpnja 2016., nekoliko glavnih medija objavilo je da je Trump odabrao Pencea. Sljedeći dan Trump je tu vijest potvrdio na twitteru, a 16. srpnja javno se pojavio s potpredsjedničkim kandidatom Pencem u New Yorku. U vrijeme održavanja Republikanske nacionalne konvencije, delegati su Donalda Trumpa službeno potvrdili za predsjedničkog kandidata svoje stranke, a Pencea aklamacijom prihvatili za potpredsjedničkog kandidata. U govoru prihvaćanja kandidature, Trump je rekao da su Sjedinjene Države u velikoj opasnosti i da je nacija pod stalnom prijetnjom, izložena bezakonju, siromaštvu i nasilju. Izjavio je da je on kandidat reda i zakona, te obećao da će u zemlju uvesti red, “isušiti političku močvaru”, tj. očistiti Washington od korupcije i biti glas svih Amerikanca. Najavio je novo doba u američkoj politici i obećao da će, ako bude izabran, Amerika ponovo postati najveća sila i respektirana zemlja.

Trump protiv Hillary Clinton

Hillary Clinton i Donald Trump kao predsjednički kandidati na listama dviju većih stranaka, a Trump i izborom za predsjednika, ostvarili su novu etapu u povijesti američkih predsjedničkih izbora. Gospođa Clinton je bila prva žena u američkoj povijesti koja je imenovana na listi Demokratske stanke za predsjednicu, a Donald Trump, poslije Dwight Eisenhowera, prvi kandidat bez političkog iskustva, koji prije kandidiranja nije obnašao političku ni državnu dužnost. U trenutku izbora i polaganja predsjedničke zakletve, Trump je imao 70 godina i time postao najstariji predsjednik u američkoj povijesti. Ronald Reagan je imao je 69 godina kada je položio zakletvu. Njihova kampanja je bila najskuplja, a po javnim izjavama i vrijeđanjima jedna od najružnijih i najpodlijih kampanja. Iako su se oboje udvarali biračima, Trump je po svojim pretjeranim izjavama i vrijeđanjima nadmašio sve prijašnje kandidate. Tijekom cijele kampanje pripadnicima svoje izborne baze, uglavnom bijelcima, govorio je i obećavao ono što su željeli čuti. Obećao je da će otvoriti više radnih mjesta nego bilo koji predsjednik prije njega i to na taj način što će u Ameriku povratiti sve američke tvrtke koje su u prošlih tridesetak godina, zbog profita i poreza napustile zemlju. Uvjeravao ih je da se ništa više ne će proizvoditi izvan Amerike.

Bio je protiv useljavanja muslimana u SAD. Izjavio je da je 11. rujna 2001., na televiziji gledao kako su američki Arapi u New Jerseyu javno slavili teroristički napad na njujorške nebodere. Međutim, za tu njegovu tvrdnju, barem do sada, ne postoje dokazi. Bio je za nasilno ronjenje i gušenje osumnjičenih stranih zatvorenika u iznuđivanju priznanja njihove krivnje. U intervju za CNN TV, 24. rujna 2015. rekao je da je za čisti zrak, ali da ne vjeruje u klimatske promjene. Obećao je da će objaviti kopije plaćanja poreza iz kojih će se vidjeti njegovo bogatstvo i poslovanje, no do danas, nije ispunio to obećanje, kao ni mnoga druga obećanja.

U optužbama svojih protivnika ne bira način ni sredstva. Nikada se nikome nije ispričao, niti je prihvaćao tuđe isprike. Hillary Clinton je optužio za izdaju države jer je kao državna tajnica, uz uporabu službenog poslužitelja (servera) email-pošte, koristila i svoj privatni server, iz kojega je nestao velik broj email poruka. Iako se ona ispričala za taj propust, Trump i njegovi sljedbenici su joj prijetili zatvorom. Zahtijevali su da FBI povede istragu o njezinom “kriminalnom radu”. Na javnim manifestacijama izvikivali su “lock her up” (zaključaj je). Trump je javno pozivao Rusiju da pronađe i objavi njezine email poruke. “Rusijo, ako slušaš, nadam se da ćeš moći pronaći 30.000 poruka koje nedostaju.” (Press konferencija u Floridi, 27. srpnja 2016.).

U srpnju 2016. FBI je izjavio da ne postoje dokazi za podizanje optužnice protiv gospođe Clinton, da bi 28. listopada ravnatelj FBI-ja James Comey obavijestio Kongres da je ona još uvijek pod istragom, jer da nisu pregledane sve njezine email poruke. Tjedan dana kasnije, 6. studenoga, dva dana prije izbora, Comey je ponovo izvijestio Kongres da su svi njezini mejlovi pregledani i da je FBI zaključio da nema razloga ni dokaza za daljnju istragu ni optužnicu protiv nje. No, bilo je kasno, jer je politička šteta već bila učinjena.

Trump je u vrijeme kampanje i kasnije kao predsjednik hvalio Vladimira Putina i isticao njegove predsjedničke vrline. Više je držao do njegovih riječi nego do riječi pripadnika američke obavještajne službe. Na temelju poziva Rusiji i neobičnog odnosa s Vladimirom Putinom, politički protivnici su ga kasnije optužili za izdaju nacionalnih interesa.

Izbor i inauguracija

Predsjednički izbori su održani 8. studenog 2016. Ulazeći u izbornu noć, prema svim anketama, Hillary Clinton je bila u prednosti. Svi su očekivali, uključujući Trumpa i njegov tim, da će ona i njezin potpredsjednički kandidat senator Tim Kaine pobijediti. No, dogodilo se nešto neočekivano. Iako je Clinton dobila preko dva milijuna popularnih glasova više nego Trump, zahvaljujući članovima Biračkog Kolegija, Trump je bio izabran i postao 45-ti predsjednik SAD. Clinton je dobila 65.844.514 popularnih i 227 glasova Biračkog Kolegija (electoral votes), a Trump 62.984.828 popularnih i 304 glasa Biračkog Kolegija. Šesnaest godina ranije, na izborima 2000. godine, demokratski kandidat Al Gore je dobio 50.999.897 glasova, a republikanski George W. Bush 50.456.002, dakle 500.000 manje, ali je za Busha glasalo 271 birača Biračkog Kolegija a za Gorea 266. Bush je postao predsjednik.

Dan nakon izbora, 9. studenog Trump se govorom obratio američkom narodu. Najprije je zahvalio onima koji su glasali za njega, a zatim je obećao da će biti predsjednik svih građana. Rekao je da ga je Hillary Clinton nazvala i čestitala mu na pobjedi. Predsjednik Barack Obama također je javno čestitao novoizabranom predsjedniku i obećao učiniti sve moguće kako bi osigurao miran prijenos vlasti. “Nije tajna”, rekao je Obama “da između mene i izabranog predsjednika postoje velike i bitne razlike (...), ali sjetite se da su prije osam godina postojale razlike između predsjednika Busha i mene, no uz sve to George Bush je bio jako susretljiv i pomogao je u prijenosu vlasti”. Obama je javno obećao da će slijediti Bushev primjer i pomoći izabranom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Na inauguraciji 20. siječnja 2017., nakon polaganja zakletve, predsjednik Trump je održao dulji govor u kojem je hvalio sebe, da bi na koncu ponovo obećao da će biti predsjednik svih građana. Nažalost, osim manjeg dijela njegovih pristaša, koji su u njegovim ranijim izjavama i napadima vidjeli potvrdu vlastitog stava prema crncima, Meksikancima, muslimanima, ženama, strancima i invalidima, nitko drugi mu nije vjerovao. Među skepticima bilo je i onih koji su glasali za njega. Dan nakon inauguracije žene su diljem SAD-a održale velike demonstracije kako bi javno izrazile nezadovoljstvo zbog Trumpova omalovažavanja žena. Isti dan, dok su žene javno demonstrirale protiv njega, glasnogovornik Bijele kuće Sean Spencer, da bi skrenuo pozornost od demonstracija, izjavio je da je Trumpova inauguracija po broju bila najveća u američkoj povijesti. Mediji su brzo opovrgli tu izjavu, ističući da je Spencer time doveo u pitanje ne samo svoju vjerodostojnost već i vjerodostojnost Trumpove administracije u budućem odnosu prema američkoj javnosti koja od svoga predsjednika očekuje transparentnost i istinu. Kada su mediji tražili od Bijele kuće da objasni Spencerovu izjavu, savjetnica Bijele kuće Kellyanne Conway u intervjuu na “Meet the Press“, 22. siječnja 2017. izjavila je da postoje “alternativne činjenice” i da se Spencer poslužio tim činjenicama. Voditelj programa, Chuck Todd joj je odgovorio: “Alternativne činjenice nisu činjenice, one su neistinite.”

Kao potvrdu Trumpova omalovažavanja žena, 7. listopada 2016. Washington Post je objavio video vrpcu iz koje se vidi kako se Trump, u razgovoru 2005. s televizijskim voditeljem Billy Bushom, hvali o zavođenju udatih žena. “Kad ste popularna zvijezda, sve vam je dopušteno (…) i sve možete raditi. Žene slobodno možete hvatati za .….,” hvalio se šezdesetogodišnji Trump, koji je tada u braku s Melanijom bio samo devet mjeseci. Nažalost, Trump nije bio optužen samo za verbalno vrijeđanje žena, već i za seksualno zlostavljanje velikog broja. Najmanje 25 žena optužile su ga za seksualno i nedolično ponašanje. U vrijeme kampanje na skupu u Gettysburgu u Pennsyilvaniji, 22. listopada 2016. Trump ih je nazvao lažljivicama i zaprijetio da će ih sve tužiti.

Istraga Trumpa i njegovih suradnika

U siječnju 2017. Ured ravnatelja nacionalne obavještajne službe objavio je deklasificirano izvješće, koje je bilo rezultat koordiniranog rada FBI-a, CIA-e i NSA-e. U izvješću se ističe da je Rusija bila umiješana u američke izbore i da je predsjednik Vladimir Putin naredio rusko uplitanje kako bi potkopao vjeru birača u izborni proces, naštetio Hillary Clinton i pomogao Donaldu Trumpu. Putin je vjerovao da će Trump, ako bude izabran, ukinuti ekonomske sankcije protiv Rusije koje je predsjednik Obama uveo. Predsjednik Trump nije negirao samo svoju odgovornost o ruskom uplitanju u američke izbore, već i rusku odgovornost, a one koji su je isticali izrugivao je i nazivao pogrdnim imenima. Nažalost, činjenice su brzo opovrgle Trumpovo negiranje. Trump je bio prisiljen otpustiti savjetnika za nacionalnu sigurnost Michael Flyna zbog laganja potpredsjedniku Penceu o svojim sastancima i povezanosti s ruskim veleposlanikom Sergejem Kisljakom. Flyn je kasnije priznao da je o svojim kontaktima s ruskim veleposlanikom lagao ne samo Penceu nego i FBI-u. 14. veljače, dan nakon što je otpustio generala Flyna, predsjednik Trump je pozvao u Bijelu kuću direktora FBI-a Jamesa Comeya i tražio da obustavi daljnju istragu o Flynu. „Nadam se da ćete to pustiti.“ Comey ga nije poslušao. Bio je više vjeran američkom ustavu nego predsjedniku Trumpu. Trump mu to nije mogao oprostiti i 9. svibnja ga je otpustio.

Imenovanje Roberta Muellera

Nakon što je Trump otpustio Comeyja, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Rod Rosenstein je 17. svibnja 2017. imenovao bivšeg ravnatelja FBI-a Roberta Muellera specijalnim savjetnikom za istraživanje ruskog uplitanja u izbore. Poslije dvogodišnje istrage Mueller i njegov tim su utvrdili da je Rusija bila upletena u izbore i da su Donald Trump i ljudi iz njegove kampanje ne samo pozdravili već i potaknuli rusko miješanje u predsjedničke izbore, uvjereni da će to pomoći njegovoj pobjedi, ali nisu pronašli dovoljno dokaza na temelju kojih bi mogli podnijeti optužbu protiv Trumpa za “zločinačku zavjeru ili koordinaciju s Rusijom.” Iako je Mueller u istraživanju želio utvrditi, da li je Donald Trump svojim izjavama i utjecajem na svoje ljude ometao istragu i pronalazak pravde, u svom javnom izvješću nije optužio niti oslobodilo Trumpa. Ohrabren Muellerovim izvješćem, Trump je počeo protunapad. Bez ikakvih dokaza Joea Bidena je optužio za korupciju i to na temelju toga što je Bidenov sin radio za ukrajinsku tvrtku. U traganju za dokazima o krivnji Bidena i njegova sina, Trump je pokušao uplesti Ukrajinu u istragu i optužbu, ne shvaćajući da je protuzakonito tražiti pomoć strane zemlje u istrazi američkih građana, a u ovom slučaju i političkog protivnika.

U prosincu 2019., zbog zlouporabe vlasti i opstrukcije Kongresa, Zastupnički dom je pronašao krivim predsjednika Trumpa i pokušao ga odstraniti, ali ga je u veljači 2020. Senat oslobodio optužbe. Nakon toga odnosi između Bijele kuće i Kongresa postali su gori nego ikad prije. Donald Trump i dalje bez dokaza vrijeđa i napada one koji se s njime ne slažu. Brani V. Putina i odobrava prihvaćanje informacija od stranih državljana protiv svojih političkih protivnika. 

U razgovoru za ABC TV, na pitanje, da li bi prihvatio informaciju koju bi mu dostavio stranac o njegovim političkim protivnicima, Trump je odgovorio da bi svakako želio čuti što dotična osoba nudi i da u tome ne vidi ništa loše. “Ako vas netko nazove iz druge zemlje, recimo Norveške, i kaže, imam informacije o vašem protivniku, oh, mislim da bih ja to saslušao.”

Nacionalista ili “bijeli nacionalista”?

Predsjednik Donald Trump je više puta, zbog svoje izjave “ja sam nacionalista”, izazvao različite komentare i napade. Ne spominjući Trumpa po imenu, francuski predsjednik Emmanuel Macron 2018. godine, u vrijeme obilježavanja stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, izjavio je da je nacionalizam “izdaja domoljublja" i da se nacionalisti “zalažu za vlastite interese i mržnju protiv svih drugih”. Ako je predsjednik Macron u osudi nacionalizma mislio na Trumpov nacionalizam i njegove ekstremne izjave i ponašanje prema dijelu američkih stanovnika onda je u pravu. U protivnom, trebao bi jano objasniti, zašto nikada nije osudio francuski nacionalizam i nacionaliste, među kojima je bilo i francuskih predsjednika? Problem nije u nacionalizmu nego u Trumpovu lažnom isticanju nacionalizma. Tko god s pažnjom prati njegovu politiku shvatit će da je ona u velikoj suprotnosti s politikom pravoga nacionaliste i da je njegova izjava, “ja sam nacionalista”, demagoški trik i zamagljivanje istinskog nacionalizma. I zato jednako griješe oni koji predsjednika Trumpa napadaju i oni koji ga prihvaćaju kao nacionalistu. Nekadašnji Trumpov upravitelj za komunikacije Anthony Scaramucci je u pravu kad kaže da predsjednik Trump nije nacionalista i da on to ističe kako bi uznemirio i podijelio ljude. Bivši predsjednik George W. Bush je izjavio da Trump nastoji američki nacionalizam pretvoriti u nativizam, drugim riječima i on smatra da Trump nije pravi nacionalista. Uslijed Trumpove povezanosti s dijelom ekstremnijih bijelaca, ljudi koji se zalažu za uspostavu „bijele nacije“, među kojima ima i članova KKK, neki ga nazivaju rasistom i “bijelim nacionalistom”, a ima i takvih koji ga uspoređuju s Hitlerom. Donald Trump nije Hitler, ali nije ni nacionalista.

Zanimljivo je da su i prije Trumpa neki američki predsjednici, kao npr. Teddy Roosevelt, Ronald Reagan, George H. Bush i Barack Obama, javno zagovarali nacionalizam i nitko ih zbog toga nije prozivao ni napadao. Zašto se onda zamjera Trumpu, a njima ne? Zato jer su oni zagovarali pravi, pozitivni i demokratski nacionalizam. Isticali su nacionalno jedinstvo i poticali na suradnju. Nisu ljude dijelili po boji kože, niti su ih svrstavali u različite i protivne tabore. Osuđivali su one koji se zalažu za uspostavu “bijele nacije”, jer ona nigdje u svijetu na postoji, kao što ne postoji ni bijela vjera.

Bivši predsjednik Obama 2011. u Kansasu je održao govor u kojem je podsjetio na „Novi nacionalizam“ Teddya Roosevelta i pritom pozvao sve stanovnike da rade u duhu zajedništva, za dobro cijele nacije. Upozorio je da Savezna vlada i predsjednik države pripadaju svima, a ne samo onima koji se politički s njima slažu i da oni koji upravljaju državom moraju biti jednaki prema svima. “Jedino zajednički možemo riješiti postojeće probleme,” upozoravao je Obama. Za razliku od njega Trump je još u vrijeme predsjedničke kampanje 2016. godine isticao da on sam može riješiti sve probleme i zato nije čudno što Trump obožava Vladimira Putina, Recepa Erdogana, Abdel Fattah el-Sisi-a i Rodrigo Doterte-a, a donedavna  i Xi Jinpinga, koji sami, bez svoga naroda, „rješavaju“ narodne probleme. Dakle, Trumpov nacionalizam nema ništa zajedničkog s nacionalizmom Teddya Roosevelta, a još manje s nacionalizmom Hrvata, Poljaka, Slovaka i drugih naroda.

Otac Domovine i začetnik hrvatskog nacionalizma Ante Starčević nam je pokazao primjerom što znači biti hrvatski nacionalista. Starčević je živio za narod i politiku, a ne od naroda i politike. Bio je odlučan zagovornik i promicatelj hrvatske državne samostalnosti. „U istinu, bez samostalnosti i neodvisnosti narod ne može biti narodom nego je samo puk, množina čeljadi."  (Djela, knj. III, str. 105)

U svom javnom radu nije gledao na osobnu korist niti na pogibelj. „Netražim neprilike ni pogibeli; nu kada se radi o pravu domovine, o sreći naroda hervatskoga, ja neznam za nikakovu pogibel, za nikakovu nepriliku, za nikakovu žertvu, nego nastojim, da izpunim moje deržanstvo, i na koliko mi to za rukom pojde, na toliko sam zadovoljan, nepazeć na posledice, koje se sasma mene tiču.” (Ante Starčević: Djela, knj. I, str.181)

Svojim primjerom Starčević je među ljudima stvarao atmosferu snošljivosti i poticao narode na suradnju. Znao je da nijedan narod ne može živjeti bez suradnje i pomoći drugih. "Mi mnijemo da nijedan narod sam neuživa svoju sreću, i da nijedan sam netrpi svoju nevolju, nego da u obih udioničtvuju i ostali narodi, zato kako se radujemo nad srećom svakoga naroda, tako i tugujemo nad nevoljom svakoga ih…” (citat je uzet iz članka Davora Dijanovića, objavljen pod naslovom Ante Starčević-otac hrvatskog nacionalizma; Poratal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 13. ožujka 2012.) 

Starčević je bio svjestan da u Hrvatskoj, uz većinski hrvatski narod, žive i različite manjine drugih naroda. Kao pravi nacionalista jednako se zalagao za njihova prava i slobodu kao i za slobodu i prava većinskog rvatskog naroda.
“U svakoj zemlji ima pučanstvah različitih jezikom, verom, pasminom, itd., pa se po tomu i različnimi imeni zovu. I u Hervatskoj ima pučanstva talianskoga, židovskoga, ciganskoga itd. Mi neuvidjamo da ti nazivi obćenitosti stanovničtvu ili domovini škode. Dok je tako, naše je načelo: te nazive neotimati i nenarivavati: neka ih svatko rabi i menja kako hoće … Deržeć se toga načela, mi iskreno ljubimo i za brata deržimo i Serba, i Nemca, i Talijana, i Žida, i Ciganina, i Luterovca, itd., svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i cele domovine, a plašimo se jednako i Hervata i Serba, itd., svakoga tko je proti onim skupnim svetinjam.” (“Sloboda”, VI, br.35, str.2; Sušak, 23. 3. 1883.)

Starčevićeva načela i njegov put morali bi biti načela i put svih Hrvata koji se smatraju nacionalistima, jer je svaki drugi put obično srljanje gusaka u maglu. Umjesto klanjanja i divljenja tuđim autokratima, poput Putina i Trumpa, poklonimo se i divimo našim hrvatskim velikanima, pravim nacionalistima.

Potreba pravoga nacionalizma

Postojanje pravog nacionalizma u svijetu, danas je potrebnije nego ikada prije. Amerika, koja se sastoji od ljudi s različitim nacionalnim, kulturnim i vjerskim korijenima, može opstati kao nacija i jedinstvena država jedino ako svaka grana njezine vlasti, prizna i prihvati raznolikosti svih građana kao zajedničke (nacionalne) vrijednosti. Americi je itekako potreban pravi nacionalizam, jer on nikoga ne isključuje i ne diskriminira na temelju boje kože, ideoloških, političkih i vjerskih uvjerenja. On uključuje i ujedinjuje sve one koji se smatraju lojalnim pripadnicima američke nacije.

Za razliku od njega, bijeli nacionalizam je iznikao na mržnji nezadovoljnih bijelaca, koji svoju slobodu i prava žele očuvati oduzimanjem osobne slobode i prava onih koji su po boji kože drukčiji od njih. Iako se radi o vrlo malom broju onih koji ističu i nameću “bijeli nacionalizam” oni mogu nanijeti veliku štetu jedinstvu nacije. Većina američkih građana smatra da je zalaganje za bijeli nacionalizam rasističko, nemoralno i štetno. Neki u njemu vide darvinističko mišljenje koje je bilo temelj njemačkog nacizma.

U svojoj knjizi "Nacionalizam i država" John Breuilly, profesor nacionalizma na Londonskoj školi ekonomije, ističe važnost pravoga nacionalizma. On tvrdi da ankete pokazuju da je većina ljudi (građana) u većini država ponosna na svoj narod i želi zaštititi i promovirati njegove interese. Nikoga ne mrze, niti isključuju. “To znači”, ističe prof. Breuilly “da se većinu ljudi može smatrati nacionalistima”.

Trump je u pravu kada kaže da “država bez granica nije suverena država”, ali nije u pravu kada one koji, zbog životne opasnosti ili nade u bolju budućnost, ilegalno prelaze američku granicu, naziva silovateljima, drogašima i ubojicama.

Predsjednički izbori: Trump ili Biden?

Na predsjedničkim izborima, 3. studenog ove godine Amerikanci će izabrati novog predsjednika. Pitanje je, kome će dati povjerenje, Donaldu Trumpu ili Joeu Bidenu.

Razočarani Trumpovim nedosljednostima, neispunjenim obećanjima i u posljednje vrijeme vrijeđanjima poginulih američkih vojnika, koje je Trump navodno nazvao gubitnicima i naivcima (losers and suckers), većina birača je danas više za Joea Bidena nego za predsjednika Trumpa. Biden uživa veću podršku žena, crnaca, latinoamerikanaca i azijskoameričkih glasača, dok Trump bolje prolazi među bijelim glasačima, posebno starijim i manje obrazovanim. Gotovo dvije trećine (64 %) bijelih glasača koji nemaju sveučilišnu naobrazbu podržava Trumpa, dok 61 % bijelih glasača s četverogodišnjom sveučilišnom diplomom podupire Bidena. Velik broj istaknutih i poznatih republikanaca napustili su Donalda Trumpa i javno podupiru demokratskog kandidata Joea Bidena. Među njima ima ljudi različite prošlosti i profesije. Bivši guverner države Ohia, John Kasich, koji je hrvatskog porijekla, rekao je da podupire Bidena jer vjeruje da će biti predsjednik svih građana. Bivša guvernerka New Jerseya Christine Todd Whitman je izjavila da se u ovom trenutku ne radi o tome da li je predsjednik republikanac ili demokrat, već o tome da li je osoba dovoljno stabilna i moralno ispravna da vodi zemlju. “Donald Trump nije takva osoba, Joe Biden jest”, smatra Christine Whitman. Susan Molinari, dugogodišnja republikanka i bivša zastupnica u Kongresu, u potpori Bidena, rekla je da je Biden „prava osoba koja ovoj naciji u ovom trenutku treba.“ Bivši član Trumpove administracije Miles Taylor je izjavio: “Iako nisam demokrat, niti se u svemu slažem s Bidenom, uvjeren sam da će Joe Biden ujediniti i dobro voditi ovu zemlju.”

Devedesetpeto godišnji veteran i sudionik u korejskom ratu Edward Good je javno osudio Trumpa i pozvao ljude da glasaju za Bidena. „Ja sam republikanac od šezdesetih godina. Član sam NRA-a i glasao sam za Trumpa, ali sam došao do zaključka da je Trump najgori predsjednik kojeg smo ikad imali.”

Bivši republikanski zastupnik Kongresa Charlie Dent je izjavio na CNN TV da su Amerikanci “iscrpljeni neprestanim kaosom i dnevnom dramom koja proizlazi iz Bijele kuće. Zbog toga podržavam Joea Bidena." Bivši ministri obrane i pripadnici Republikanske stranke, William Cohen i Chuck Hagell podržavaju Bidena jer vjeruju da će Ameriku spasiti od kaosa i očuvati američku demokraciju.

Da li će podrška istaknutih republikanaca privući veći broj razočaranih Trumpovih pristaša, posebno nezavisnih, na Bidenovu stranu i osigurati mu izbornu pobjedu, teško je reći, no činjenica je da je Biden za sada u puno boljem položaju od predsjednika Trumpa.

 
 

Muslimani u BiH:

Razilaženje Bošnjaka s Allahom - zbog Alije


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
Toronto, 31. kolovoza 2020. u 20 sati

Piše: Rudi Tomić

''Kad nedostaje snaga vjere, onda caruju nacionalizam, ksenofobija, isključivost, fanatizam i otuđivanje, a posebno sve vrste fobičnih neuroza, fobičnih ankcioznih poremećaja, koji su zahvatili društvo, obitelj i brakove, čak i djecu koja žive u strahu od opakih ukućana, što sada moderno zovemo ekofobijom.'' (Sulejman Bugari)

Hrvatska emigracija bila je suočena s počecima islamizacije hrvatskih muslimana u neku vjersko/nacionalnu posebnost: ''Bosansku'', ''Bošnjačku'' i ''Tursku''. Balkanski muslimanski ''državotvorci'' imali su svoje čelnike u emigraciji Adila Zulfikpašića i dr. Smail Balića, a Aliju Izetbegovića i Mustafu Cerica u Jugoslaviji, koji su objavljivali svoje radove u ''Bosanskim pogledima'' i knjigama ''Muslimanske knjižnici'', osmislili su ''državotvorni'' elemanat u vjerski sadržaj bosanskohercegovačkih muslimana; posebno na ocjenu povijesnog utjecaj hrvatstva na ovaj dio Hrvatske.

''U objavljenoj knjižici (''Manifest'') prilozi ne tvore zaokruženu cjelinu, te je učinjen svjesni promašaj s dvojakim manipulacijama u pokušaju:
a) da se kroz prizmu geografskog položaja i područja Jugoslavije i smještaja nacija na onom području utvrdi postojanje triju civilizacija i kultura, pa da je očuvanje Jugoslavije imperativ; i
b) da su se u sklopu one zajednice suočile tri civilizacije i kulture, čije su okosnice bile religija: bizantska s pravoslavljem, orijentalna s islamom i zapadna kultura s katolicizmom.

Pisci prelaze preko činjenice, da religiozna pripadnost nije nosilac civilizacije i kulture, te da stoga u ovom našem izlaganju moramo poći od očevidne činjenice, da niti jedna od ovih religija nije nosilac usmjerene civilizacije odnosno kulture. A činjenica da islam nije civilizacija niti nosioc kulturnog ishodišta, već oznaka za religiju i predstavlja skup muslimanskih zemalja, isto kao što kršćanstvo predstavlja skup katoličkih odnosno protestantskih ili pravoslavnih zemalja, te da postoji i judizam židovskog svijeta.

- U stvari, nacionalizam je imao ne samo značajnu već i presudnu ulogu u svim autentičnim revolucijama, pa kako bošnjaštvo nije nacionalna identifikacija muslimanskog življa koja se bori za Hrvatsku, to je jasno da taj hrvatski nacionalizam muslimanskog pučanstva ne može imati ništa specifično 'muslimansko', niti on može biti agresivan, što je svojstvo ekstremista. Nacionalizam, kao nova i snažna pojava ovog stoljeća, imao je najbolje tlo na području koje obitavaju muslimani. Treba napomenuti na kasnu jesen 1918. godine, kad u svijetu nije bilo niti jedne muslimanske zemlje, što je još značajnije, sve su one došle do nacionalne slobode putem revolucije. Bošnjaštvo je, kao i jugoslavenstvo, svojevrsno dijete asimilacije muslimana, pa je zato po mjerilima sociologije nehumano, po mjerilima progresa i nalaženja sama sebe, svoga identiteta, zlonamjerno, a po mjerilima objektivnih političkih odnosa od najstarijih vremena nerealno.'' (1)

Islam je trenutačno najaktivnija religija na svijetu

Danas je islam najaktivnija, i druga najbrojčanija, religija s populacijom od 1,6 milijardi. Islam predstavlja 23 % (skoro 1/4) sveukupnog pučanstva na svijetu, koji su podijeljeni u  dvije sekte - Sunni i Shia. Sunni su dominantna sekta koja broji oko 1,5 milijardi sljedbenika, a Shia ima oko 170 milijuna.
Dakle, prije 100 + godina (1918. god.) nije bilo nijedne islamske države, a danas ima 39 država s većinom muslimanskog pučanstva, od kojih je 17 država u kojima je islam državna struktura, gdje su vjerske poglavice ujedno i državni vladari; 22 države su također s većinskim muslimanskim žiljem, ali nisu izričito islamske države, mada islamska politika vlada u državama.

Zašto Kur'an i objava ne trpe nacionalizam i koje pogreške, gledajući s islamskog stajališta iz BiH, muslimani čine zbog ksenofobije?
''Bez Mira, mirenja i Miritelja 'moderno' društvo je nemirno i živi u strahu, ksenofobiji, ovo društvo živi sa 150 vrsta strahova koji su potvrđeni i otkriveni od strane svjetskih znanstvenika, istraživača, psihologa i neuropsihologa. Među njima je i strah ksenofobija, spomenuta u našoj današnjoj temi na ovom velikom i veoma važnom susretu, gdje želimo zajedno operirati postojeće bolesti i pokušati eliminirati strahove koji razaraju naše društvo i zajednicu.

- Posljednji Učitelj i donosilac Objave od Boga je u svom govoru kazao: 'Ko pogine pod zastavom zaslijepljenosti, propagirajući fanatizam ili podržavajući ga, taj je poginuo barbarskom, divljačkom smrću - smrću poganskih neznalica.'' (2)

U ovom osvrtu ne ćemo analizirati islamski terorizam i fašizama u globalnom smislu, jer to su dnevne tema medija u svijetu, koje objavljuju detalje terorističkih ekstremista i brutalnih ubijanja diljem svijeta i to ne samo kršćana nego i muslimana, bez obzira na sektu, dob starosti ili spol, cilj je masakr na javnom mjesto, gdje može biti najviše ubijenih osoba i materijalne štete.

Militaristički islamizam zagadio je muslimansku vjersku i socijalnu komponentu, što je kod drugih vjerskih zajednica pobudilo strah i oprez, čak i mržnju, jer nijednom muslimanu ne piše na čelu da je: ''ekstremni islamist'', što je ugrozilo živote mnogim čestitim muslimana, jer kod njihovih sugrađana, ako ništa drugo - stvoren je osjećaj sumnje i nepovjerenja.

Alijini ''Mladi muslimana'' su preteča Bin Laden ''Al-Qaeda''

Alija je bio kontraverzna osoba, koji je već u mladim danima bio povezan s muslimanskim organizacijama i postao članom panislamističke skupine ''Mladi muslimani''. O njegovim političkim aktivnostima tijekom Drugog svjetskog rata navodno, među ostalim, bavio se ''raščišćavanjem porušenih džamija'' i sakrivanjem muslimana od četnika. S druge strane Alija i ''Mladi muslimani'' podržavali su ''Handžar'' diviziju, koja je bila isključivo sastavljena od muslimana iz BiH, u sastavu divizije Vafen SS. Naime, ''Mladi muslimani'' rađe su išli dragovoljno u Hitlerovu ''Handžar'' diviziju nego u redove Hrvatskih oružanih snaga - domobrane ili ustaše, u čijim su sastavima bili većina bosanskohercegovačkih domoljubnih muslimana od koji su brojni imali visoke časničke dužnosti i dobivali zaslužna odličja.

Kada je bilo razvidno da se raspada Jugoslavija, kao potrebu za organiziranje muslimanskog naroda u BiH, Alija Izetbegović i Rusamir Mahmutčehić osnovali su u Zagrebu ''Islamski institut'' i Matični odbor stranke u društvu s Alijom Isakovićem, Munibom Maglaićem, Mustafom Cerićem i Osmanom Muftićem.
Već 1992. osniva se  ''Armija Bosne i Hercegovine'' i Alija Izetbegović je posto ''vrhovni komandant Armije'', koja je surađivala s islamskim terorističkim organizacijama poput Al-Qaeda. Alija je sa sinom Bekirom srdačno dočekao Osama Bin Ladena u Sarajevu 1994, s čelnicima tzv. Armije BiH, s bivšim zapovjednikom Safetom Halilovićem i aktualnim zapovjednikom Rasimom Delić, čija je suradnja nastavljena sve do Ladenove smrti. U BiH je bilo i ostalo je više stotina elitnih boraca Iranske revolucionarne garde, koji su bili prijetnja međunarodnim snagama i vršili zločine nad hrvatskim narodom. Potvrđeno je u Američkim tajnim dokumentima da su u Bosni operirale terorističke skupine Hezbollah, Answar Shaban koje su poznate po brojnim zločinima u svijetu. Otkriveno je da je također na više od 400 mjesta u BiH organizirano masovno  ubijanje, mučenje i zlostavljanje civila, o čemu je Alija bio upućen i uključen.

Alija će ostati u sjećanju i po napisanoj ''Islamskoj deklaraciji' 'u kojoj je jasno rečeno: ''Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.'' Alijina ''Islamska deklaracija'' prihvaćena je od Bošnaka kao - ćitab (vjerska knjiga)

Dakle, zbog Alije i ''Islamske deklaracije'' očito je došlo do razilaženja Bošnjaka od Allaha. Naime, po učenju Kur'ana vjera je nazvana ''mirenjem'', što se na arapskom kaže El-Islam. Sljedbenik te vjere zove se Miritelj, na arapskom Muslim, po čemu su vjernici dobili naziv - muslimani.

''Protiv Alije Izetbegovića bila je podignuta optužnica na sudu u Hagu za osumnjičene ratne zločine nad civilima, zarobljenicima, te razaranje kulturnih, vjerskih i povijesnih spomenika. Tribunal je dobio više od 300 krivičnih izjava svjedoka samo iz Republike Srpske, te više od 1000 drugih izjava svjedoka uz 16 vidio i 9 audio zapisa te ostalih materijalnih dokaza, ali zbog zdravstvenog stanja nije mogao biti izručen u Haag.'' (3)

Da je Alija bio ''lično'' doveden u Hag na sud sigurno bi dobio istu kaznu kakvu je dobio ratni zločinac Radovan Karadžić - doživotnu kaznu zatvora.

Posljedice posljednjeg rata u BiH

Tko bi mogao zamisliti 1991. godine da će srpsko-crnogorsko-JNA agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu imati tolike ljudske tragedije i materijalnu štetu s trajnim posljedicama, koje su ostale kao čir u želudcu, čekajući da pukne i da se ponovi krvoproliće. U svijetu je nametnut dojam da su muslimani žrtve srpske i hrvatske agresije, ali nakon prividnog primirja objavljeni su statistički podatci koji donose nove i zastrašujuće dokaze za počinjene zločine, u kojima su Hrvati bili najveće i najbrojčajnije žrtve. ''Zločini Armije BiH nad Hrvatima - koncentracijski logori o kojima se šuti.'' (4)

''U 47 općina koje je kontrolirala tzv. ABiH nedostaje 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je držao HVO je samo 17.476 Bošnajka manje nego 1991. godine. Dakle, 7,25 x Hrvata je više nestalo, iako je Bošnjaka u Federaciji nekoliko puta više. Sad je jasno tko je doista što radio u ratu i tko je sprječavao povratak. Dalje, 291.623. Bošnjaka je manje u RS nego 1991. Dok je 342.367 Srba manje u općinama pod kontrolom tzv. ABiH. Znači da su muslimani etnički očistili više nego Srbi.'' (5)

NAPOMENA: ''Ratni zločini Armije BiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu'', možete i trebate pročitati na portalu Hrvatske udruge Benedikt - https:/hu.benedikt.hr
Armija BiH, kojoj je bio vrhovni zapovjednik (komandant) Alija Izetbegović činila je zločine koje su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj činili četnici/partizani. Dolazili su u hrvatska sela u ustaškim odorama i ubijali su koga su zatekli na najgrozniji način - klanjem i rezanjem dijelova tijela, kako bi zločin bio stravičan i potaknu preživjele i one druge iz susjednih sela da bježe u partizane i da se bore protiv NDH. Takvu je groznu taktiku priredila Alijina Armija BiH u Ahmićima.

''Unatoč opće poznatoj činjenici proizišloj iz pravomoćne presude Haškog suda da su zločin u Ahmićima počinili pripadnici postrojbe HVO-a, agent Vrana (*) je bio u posjedu nekoliko izjava Muslimana koji su vlastoručno, bez ikakve prisile, pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavili da je Armija BiH platila engleskim vojnicima da u odorama HVO-a pobiju stanovništvo sela Ahmići. S obzirom da je to bilo ratno područje, Englezi su, bez većih poteškoća upali u selo. U Ahmićima je inače bila satnija Zeničke VII. brigade ''El Mudžahid'' koju su pretežno činili mudžahedini. Englezi su prije ulaska u Ahmiće skinuli svoje odore UNPROFOR-a i zamijenili ih drugima, na kojima su stavili oznake HVO-a. Nakon izvršenog pokolja presvukli su se u svoje odore i pozvali BBC da snime 'što su Hrvati učinili'. Pukovnik Collins koji je zapovijedao tom akcijom, kasnije je svjedočio i u Hagu, kako su upravo Hrvati počinili taj zločin.

Ove izjave nisu završile u Hagu a niti su 'ostale na životu' u Hrvatskoj. Dokumenti HVO-a u pravilu su završavali u HIS-u. Šef HIS-a Lonac (*), sve je takve dokumente spalio. Njegov prethodnik Pjevač (*), uz pomoć načelnika Špire (*), predao je Bradonji (*) i Englezima dokumente koji bi mogli kompromitirati hrvatsku vlast od 1990. - 2000. godine. To su proslavili uz viski i pjesmu.'' (6)

Unatoč svim grozotama i tragedijama hrvatskog narodu u BiH, poznata je činjenica da je Hrvatska u tijeku rata pomogla muslimanima iz BiH u svakom pogledu. Naime, u jednom vremenskom razdoblju je u Hrvatskoj bilo prihvaćeno više od 500.000 izbjeglica iz BiH, koji su bili smješteni u hotelima na Jadranu. Bili su dočekani i prihvaćene kao sunarodnjaci a ne kao izbjeglice (muhadžeri).

Poznata je također činjenica da su Hrvatska vojska i HVO -a spasili Bihać i Cetinsku Krajinu, da ne dožive sudbinu Srebrenice, a njihov ulazak u BiH nije bio ''agresija na susjednu BiH'', kako to (anti)fašisti govore i pišu u Hrvatskoj i BiH, nego su ušli kao osloboditeljska vojska na temelju potpisanog sporazuma u Splitu, što se sustavno prešućuje kao i sve drugo gore izneseno.

Efendije u BiH su zamijenile bijele turbane za crveni fesove

Islamski centar u Zagrebu bio je rasadnik za usmjerenje  islamskog separatizma u Bosni i Hercegovini, a imami (dušobrižnici) koji su uživali sve privilegije vjerskih poglavica, kao i Muslimanska zajednica u Hrvatskoj, pokazalo se da su s Alijom Izetbegovićem u Zagrebu stvarali plan ''Islamske države'' na Balkanu. Među najistaknutijim imamima bio je Mustafa Cerić, za kojeg se tvrdi da je bio agent (špijun), pod kodnim imenom Vezir. Mustafa efendija Cerić bio je agent za ''unutarnju problematiku'' za naselje ''Centar Zagreb''.

''Dovoljno je samo reći  da je Mustafa Cerić učinio sve, zarad bolesne suete i neviđene posesivnosti njegove osobe, da Bošnjake i njihovu cjelokupnu baštinu svede na privatnu prćiju i sa razine državotvornog naroda svede na vjersku skupinu. Nemjerljiva je njegova uloga u dijeljenju i za svađanju Bošnjaka. Zloupotrebom položaja na koje se nalazio i otvorenim svrstavanjem uz određene političke opcije, dodatno je politički djelo Bošnjake i činio ih irelevantnim političkim faktorom u zemlji.'' (7)

Mustafa Cerić, poglavar IZBH, usavršio se u svim vještinama koje su na Balkanu u posljednja dva desetljeća nosili i prisvajali statuse oni koji govore u ime svih naroda, posebice je bio osjetljiv Cerić: ''Ako kritizirate njegovo 'prekoračenje ovlasti', u civilizirani način jasnom razgraničenju između vjerskog i svjetovnog stići će vas  kleveta islamofobije; ako se usudite da, kao neki međunarodni analitičar, uvrstite reis među ljude sa snažnim vaninstitucionalnim utjecajem među Bošnjacima – bit ćete optuženi za udbaštvo ili čak pretvaranje Bosne u Guantanamo; ako javno propitujete ispravnost podizanja velebne rezidencije u vrijeme posvemašnijeg siromaštva - u tom će se vidjeti 'mržnja, netrpeljivost, nekorektnost i zlonamjernost' i sve po narudžbi i nalogu nekakvih političkih centara moći.'' (8)

Reis Husein Kavazović poznat je po oštroj retorici protiv Hrvatske i hrvatskih predstavnika vlasti, kao i protiv NATO-a i EU, te u svom bošnjaćkom turskom očitovanju ne skriva želju za obnovom carigradskog kalifata.
''U tom, također slučaju Kavazović je bio nedvosmisleno jasan, poručivši kako Bošnjaci u Federaciji BiH nikad neće Hrvatima dati ono što im čak i po Daytonu pripada - federalnu jedinicu.

Ova poruka neizravno otkriva fanatičnog islamistu, koji na području svog vjerskoga djelokruga smatra kako može jednako kao i muslimanima, odlučivati o životu i smrti i svim drugim 'neverničkim' narodima pa tako i hrvatskom narodu u BiH. U političkom smislu iz Kavazovićeve poruke nije teško odčitati jasnu naznaku o novom planu etničkog čišćenja Hrvata iz federacije.'' (9)

Jedna od najpoznatijih Kavazovićeve poruke bila je prigodom otvaranje džamije Varošište kod Zenice, prije tri godine, gdje su bili nazočni sve glavne muftije u BiH, gdje se u govoru osvrnuo na neslogu Bošnjaka koja ih ugrožava, te nakon citata Allahova poslanika kada je došao među ljude: Širite mir!

''Da smo ovako bili podijeljeni 1992. i da nas Allah nije počastio Alijom Izetbegovićem ne znam što bi sa nama bilo. Pozivam odgovorne Bošnjake da sjednu i razgovaraju o važnim stvarima. U ovoj Bosni ili će biti pravda ili će biti tuga golema.'', poručio je Kavazević. (10)

Ubojstvo nedužnih Kur'an tretira kao jedan od  najvećih grijeha. Ubiti jednog čovjeka, prema kur'anskom tekstu, isto je kao ubiti sve ljude na Zemlji: Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nereda ne čini - kao da je sve ljude poubijao; ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maida)

Kad je već takvo humano i moralno učenje kur'ana, kako je moguće da su Bošnjaci, nakon smrti Osama bin Ladana, Abu Bakir al-Baghdadi i Ossem Soleimani, koji su odgovorni za ubijenih milijun nevinih ljudskih života diljem svijeta, a najviše svoje braće muslimana u arapskom svijetu, danima su Bošnjaci tugovali i zavjetovali Aliji da će se osvetiti onima koji su uklonili njihove ''ljude uzora'' (rol modelleri) iz svijeta (dunjaluka).

Kome je Bosna ostavljena u amanet?

Bakir Izetbegović, sin Alije i predsjednik SDA, već nekoliko godina u svojim govorima spominje kako je njegov babo (otac) Alija neposredno prije smrti ostavio predsjedniku Turske Tajibu Erdoganu u amanet (na čuvanje) BiH!
''On (Alija) je  u njemu prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da je Erdogan itekako dobro nosi taj amanet. Kazao mu je Aljija, svejsan da je BiH još uvijek između sila jači od nje: Ostavljam ti amanet da se brineš o BiH, da ne zaboraviš BiH. I naš Tajib doista nosi taj amanet.'' (11)

Mi koji smo rođeni u BiH znamo što je amanet, ali znamo i što je turski zulum, te kad se uzme u obzir Tajibova kruta diktatura i totalitaristički način vođenje, nekada sekularne i napredne države Turske u ''Islamsku državu''. Erdogan je pretvorio istočni kršćanski hram i svetište - Sveta Sofija (Hagia Sophia) u džamije, što su s oduševljenjem proslavili ''naši'' Turci u Sarajevu i drugim gradovima BiH, a to je, kako Ivica Šola kaže: ''Opasna poruka Hrvatima u BiH.''(croativ.net)

Predsjednik Turske iskonstruirao je puč u kojemu je prepoznao svoje neprijatelje i brutalno ugušio pokušaj njegove smjene, ne samo dotukao vojne časnike, nego i intelektualce i političare, odnosno  sve one koji su se pokazali odbojnim za uvođenje iranskog islamizma. Erdogan ima ambicije obnoviti Osmansko carstvo, odnosno stvoriti Veliku Tursku, što su prepoznali i njegovi islamska braća u BiH. Ideja obnavljanja nekadašnjeg Otomanskog imperija ostala je u povijesti kao jedna od najkrvaviji oblik vlasti, kojeg mogu nositi u uspomenama i žudno priželjkivati samo maloumnici i razbojnici.

Opet se vraćamo u Tursku. ''Ako je istina što je u svojoj doktorskoj disertaciji napisao Abaz, uvaženog bosanskog Turčina (kao desetogodišnjak doselio iz Sarajeva u Istanbul), koji je doktorirao na hrvatskoj djeci koje su  Turci odveli u sepetima u Tursku ili zarobljavali u bitkama. On je uzeo četiri stoljeća osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske pa je došao do broja od 10 milijuna Turaka koji vuku hrvatsko podrijetlo. Ako je tome tako, a izgleda da jest, najveća i najbrojčanija hrvatska dijaspora je ona u Turskoj. Abaz je u svoj disertaciji, godinama kopajući po arhivi u Istambulu, brojio , zbrajao i došao do, za nas, zapanjujuće brojke, samo jedne godine (1493., kad se dogodila i Krbavska bitka) kaže on, dopremljeno je u sepetima 10 tisuća hrvatske djece iz Bosne i Hercegovine. Notorna je istina da je 18 vezira i velikih vezira bilo podrijetlom Hrvati i da je 150 godina jedan od službenih jezika na Porti bio hrvatski jezik. Točnije, bila je to hrvtska bosanska ikavica.'' (12)

Muslimansko političko i vjersko vodstvo u BiH strastveno mrze Hrvate!

Ne ćemo se vraćati u povijest i iznositi činjenice o hrvatskom podrijetlu muslimana u BiH, jer to je isto kao da bismo danas nekog uvjeravali da se zemlja okreće oko sunca. Ali, pustimo to po strani, iako je bolno, nego uzmimo u obzir samo detalje u zadnjih tri desetljeća, kako su se Hrvati ponijeli naspram subraći muslimanima u BiH. Rekli smo, da je za vrijeme obrambenog Domovinskog rata došlu oko 500.000 izbjeglica iz BiH i kako su i gdje su bili primljeni. Hrvatska je naoružala branitelje muslimane i zajednički su se borili protiv zajedničkog neprijatelja Srbije i domaćeg četništva.

Kad je Alija uvidio, daće Srbi zadržati polovicu BiH, koju su okupirali, opljačkali i obavili sistematsko etničko čišćene, Hrvate koje nisu stigli ubiti ili otjerati u koncentracione logore, te su protjerali preko granice u Hrvatsku. Najprije je počinjen masakr u Ahmićima dogovoren s Englezima, a onda su otvorena ratišta diljem BiH gdje su muslimani živjeli zajedno s Hrvatima. Za stvaranje ''Prve islamske države na Balkanu'', hrvatski je narod većim dijelom poubijan ili protjeran, po riječima Kavazović ''Bošnjaci u Federaciji BiH nikad ne će Hrvatima dati ono što im čak i po Daytonu pripada - federalnu jedinicu.'' O, bijedni umovi ljudski, o slijepa srca. (Lucret)
Hrvatski medijski servis, donosi dokumente koji svjedoče o postojanju elemenata radikalnog islamizma u BiH za vrijeme i nakon bošnjačko-hrvatskog sukoba, a radi se o 1994. i 1995. godini:

''Bugojno je rahat grad bez moći i utjecaja Hrvata;
- Bugojno i Vakuf su plodno tlo za one koji sebe smatraju Allahovim postojnicima;
- Teško je šćeri zamisliti bona Kandiju i Bristove bez Hrvata, ustaške kuće zato su pune svega i velika je jagma za njih;
- Onima koji su daleko od islama i Allaha imaju samo jedno, u đehenem;
- Na stadionu je puno zarobljenih ustaša koji nam kopaju rovove i ostale fizičke poslove, pokušaj pobjeći pa ih naši hvataju i ubijaju. Pri pokušaju jednog bijega Hrvata, ubijeno ih je sedam;
-Život na ćošku lahko obećava Đihaddžamahiriji, dobiva novi imidž u Bugojnu i dalje gdje su jasna ćafirska obilježja;
- Ženo na šćeri pazi da nedo Allah odu za nevjeru, zaklao bih vas. U Bugojnu ti je Zrafata, kao u Turskoj, običaji, vjera i sve ostalo;
- Mora se dati lično primjer i doprinos državi koja se stvara uz pomoć Allaha i Kurana, moj Armel ne može biti fudbaler, samo hodža jer kako ustaše i četnici kažu o ovaj ovdje Ovan da je ovo naša prva islamska država u Europi.

Ovo su samo neke od rečenica izdvojene iz teksta pisama Bošnjaka iz Bugojna, a koje su slali svojim obiteljima u Republiku Hrvatsku i inozemstvo putem Crvenog križa. Informacije je obradila Sigurnosna služba pri Ministarstvu obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne na temelju isčitavanja sadržaja brojnih pisama 10.02. 1994. godine.'' (13)

Objavljeno je detaljno izvješće o jednom najtragičnijem i najtužnijem događaju u ratu na prostorima bivše Jugoslavije u Bugojno na 27. srpnja 1993. godine. ''Iz Bugojna je protjerano 15 tisuća Hrvata tijekom agresije Armije BiH na središnju Bosnu. Kroz 56 logora prošlo je 1643 Hrvata, od kojih je 470 pripadnika HVO-a. Zatočeni su izgladnjivani, svakodnevno premlaćivani zbog čega su mnogi podlegli, vođeni na prve crte obrane služeći kao živi zid, nasilno im je vađena krv. Ove zločine je osmislio i prove Dževad Mlaćo, koji je u jednom zapisniku zapisao kakao 'Hrvate Bugojna treba istrijebiti', da 'legalno ni jedan hrvatski civl ne smije biti zatvoren' i da 'tajno, sve hrvatske čelnike treba pobiti. Mlaćo je danas savjetnik u Razvojnoj banci Federacije BiH. Postupak protiv njega nikada nije bio pokrenut.'' (14)

Kad su počeli vaditi ljudske kosti kod Bugojna, hrvatskih žrtava koje, za koje je odgovoran Dževad Mlaćo, u Sarajevu je imenovan Selmo Cikotić za ministra sigurnosti u BiH. Cikotić je također optužen da je s Mlaćom odgovoran za brojna ubijanja, mučenja i silovanje, progone i izgone hrvatskog naroda; do temelja porušili i sustavno opljačkali hrvatsku imovinu i katolički vjerski objekti su također dio plana kojeg je osmislio Mlaćo.

Ima još nešto o čemu se glasno ne govori. Naime, u BiH svaki četvrti stanovnik ima hrvatsko državljanstvo, od kojih većina njih, kao i Srbi: mrze Hrvate, a vole Hrvatsku. Paradoksno tome, u BiH više ima osoba koji imaju hrvatsko državljanstvo, a mrze Hrvate, nego nas u dijaspori koji volimo Hrvatsku i Hrvate, a nemamo hrvatsko državljanstvo!?

Činjenica je, da se u Bosni i Hercegovini ne može ništa bitnog promijeniti bez suglasnosti Vlade RH, kao i suglasnosti Vlade RS, koji su supotpisnici Daytonskog sporazuma, koji još uvijek garantira ne samo mir nego Ustav i granice države BiH, u kojoj su muslimani, bilo Alijini ili Allahovi, samo jedan od konstitutivnih naroda u BiH.
Svjedoci smo koliko je Srbiju koštalo tragedija u ljudstvu i propast u gospodarstvu, u zadnja dva izgubljena rata s Hrvatskom, zbog fašističke ideologije o stvaranju svetosavske velike Srbije. Poglavari SPC - šovinisti, upropastili su vjeru (pravoslavlje) raspirivanjem nacionalne mržnje i podržavanja politike srpskog fašizma. Moglo bi se isto tako dogoditi i ''našim'' islamistima, čije Muftije s Kut'anom, u ruci propovijedaju Alijin šovinizam, i po uzoru na Iran, stvoriti ''islamsku državu'' u Europi. Ne će valjda Alijini postojnici s odanošću prihvatiti njegovu idejnu verziju o državi: ''Neka je velika kao vidžan, samo neka je naša - islamska'' Petitio principii! Ačkosum!

Zaključna misao

U Bosni i Hercegovini snošljivost je umrla ili je ubijena: Srbima je malo ono što imaju u RS, Hrvatima nije snošljiva nepravda u Federaciji, a Bošnjacima je pretijesno u Federaciji. Kako izliječiti bosanskohercegovački Babilon?

Pored čitanja  Biblije i učenja Kur'ana preporučili bismo narodima u BiH knjigu: ''Bosna ostaje bez svjedoka'' s demografsko-političkog vidikovca dr. sc. Ante F. Markotić. Izdanje Matice hrvatske Mostar, 1999. godine.

Izvori:
1) Dr. Fadil Osmanagić: ''Bošnjaštvo i Bosanci'', Republika Hrvatska br. 92,  Prosinca 1972., Buenos Aires, Argentina, str. 33, 34)
2) Hafiz Sulejman Bugari: Predavanje u Baru, Crnoj Gori,  14. 03. 1917., www.vjernicizamir.org
3) Alija Izetbegović: ''Otac nacije'', www.biografija.org 
4) ''Zločin Armije BiH nad Hrvatima - koncentracijski logori o kojima se šuti.'' http:/narod.hr, 25. 03. 2017.
5) Josip Šuman: ''Frapantan statistički podatak- Muslimani etnički očistili najviše teritorija u BiH'',Sudobnica, net.ba 14. 07. 2016.
6)  Alfred Morgan: Knjiga ''VRANA - oko istine'', Zagreb 2014. (***, su kodna imena bivših agenata tajne službe HIS-a), str. 85.)
7)  Prof. Rašid Hafizović: Interview  za ''Oslobođenje'', 28. 09. 2013.
8) Kemal Kurspahić:  ''Agresivni ateizam i borbeni islamizam'',  Radio Slobodna Europa, 17. 09. 2010. 
9) Ivan Svićušić:  Kazvanovićev neoosmanizam u Federaciji BiH''. http://dragovoljac.com, 24. 03. 2017.
10) ''Reis Husein Kavazović ima historijsku poruku za sve Bošnjake'', www.bhdijaspora.net, 09.09. 2017.
11) Avdija Hasanović: ''Amanet'', http://avdijahasanovic.blogger.ba/, 20.08.2020.
12) Uredništvo: ''Nevjerojatno otriće turskog povjesničara: 10 milijuna Turaka ima hrvatsko korijene?!'', http://croativ.net, 08. 03. 2020.
13) Hrvatski medijski Servis:  ''Što otkrivaju pisma bugojanskih Bošnjaka rodbini u Hrvatskoj?'' (''Prva muslimanska država u srcu Europe''), www.hrvatski-fokus.hr, 28.08.2020.
14. Tajni dnevnik Dževada Mlaće, srpnja 1993. ''Hrvate Bugojna treba  istrijebiti... čelnike treba pobiti'',  http://direktno. hr, 27. 07. 1914.

 
 

Nakon proslave Oluje - urnebes u ''regionu''

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2020. u 18.40 sati

Piše: Rudi Tomić

''Ne postoji, niti može, niti smije - postojati, nikakav politički ustroj Srba u Hrvatskoj (jednako kao što ne postoji niti nekakva izmišljena ''Srpska manjina'' u Hrvatskoj), pa samim time ne može biti niti političkog lidera Srba u Hrvatskoj.'' (Hrvatski uljudbeni pokret)

Pričekali smo nekoliko dana s osvrtom na proslavu 25. obljetnice VRO Oluje, misleći da će razum nadvladati emocije i mržnju, što se nažalost nije dogodilo, nego je urnebes uzelo maha. Unatoč svemu hrvatski je narod s ponosom proslavio jubilarnu obljetnicu Oluje, koja je ostvarila veliki povijesni ratni uspjeh, s minimalnim brojem ljudskih žrtava, što je Hrvatskim braniteljima donijelo visoko međunarodno priznanje.

Vlada RH također je dobila veliko priznanje, jer su pustili kolonu izbjeglica nakon Oluje, organizirani masovni odlazak Srba iz Hrvatske bez ikakvih ometanja. ''Znali smo da Hrvati s nama ne žele a mi s njima ne smijemo. Zbog toga smo odlučili da se ide u egzodus kako bi sačuvali našu biološku masu, ljude. Mogli smo izginuti. Moglo je izginuti civilno stanovništvo, a nama treba masa za nešto što će, nadam se, uslijediti'', kazao je Savo Štrbac, koji i danas prima mirovinu iz RH.

Da je hrvatski narod, kako Srbi kažu - zločinački, onda bismo s kolonom srpskih izbjeglica postupili onako kako su četnici i srpski partizani postupili s hrvatskim zarobljenicima i civilima u koloni smrti iz Bleiburga do Đevđelije - masakr.

Na proslavi  25. obljetnice Oluje, bio je izgleda najznačajniji događaj dolazak jednog Srbina u Knin, što je otvorilo nova verbalna ratišta u Hrvatskoj i u Srbiji! Taj Srbin - Boris Milošević, bio je istaknut kao saborski zastupnik zbog jednog oštrog govora da ZDS treba biti nedopušten i kažnjiv jer je simbol zločinačkog režima:
''Pozdrav ZDS, oko kojeg i neki i danas imaju dvojbu, ima samo jedno značenje i jednu simboliku, to je simbol propalog, ustaškog režima'', istaknuo je sadašnji predsjednik SDSS i nedavno imenovani potpredsjednik Vlade dodajući kako otvorenost tog pozdrava vodi ka relativizaciji ustaškog režima, netoleranciji i diskriminaciji. Navodno Vlada po tom pitanju namjerava i djelovati. Milošević okuplja tim s kojim će raditi na zakonskim odredbama kojima bi se u cijelosti zabranila uporaba toga pozdrava o kojem se u javnom prostoru vodi žestoka diskusija. Ne samo to, Milošević i prije nego što je postavljen za potpredsjednik Vlade kazao, kako bi bilo poželjno da se po cijeloj Hrvatskoj postave dvojezične ploče te da je uz sve ostalo dobro da se on - baš Srbin u Hrvatskoj bavi pitanjem ljudskih prava.

Za dom spremni ima atomsko - ''dejstvo''!

Hrvatski pozdrav Za dom spremni nije nikakva nova pojavnost u rječniku niti ima neki ubojiti upaljač za atomsku bombu. Taj pozdrav je jednostavna uputa i poziv narodu da bude spreman braniti svoj dom i svoju domovinu. Kakav bismo narod bili, i kako bi se mogli održati na ovim prostorima skoro dva milenija, da nismo bili spremni braniti svoje domove i domovinu?
Pozdrav ZDS ne uznemiruje samo političke i vjerske predstavnike srpskog naroda, nego i dobrim dijelom domaću ''čeljad'' koji mrze državu u kojoj su rođeni, odgojeni, neki i školovani, samo zato što je - Nezavisna država Hrvatska i što je uz poziv Za dom spremni pobijedila velokosrpskog agresora dva puta: kraljevsku četničku i komunističku Jugoslaviju.

Da je tome tako, evo, što je govorila još u danima rata Danica Drašković, supruga nekadašnjeg srpskog političara i predsjednika ''Srpskog pokreta obnove'' četnika Vuka Draškovića:
''Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I što smo uradili? Poraženi svuda. Istjerani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno iz Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političarima i komandantima. Što sad? Već dvadeset godina razvlačimo poraze, ne priznajemo da smo krivi, da smo zločinci, agresori, da smo u tuđe zemlje slali vojsku i kriminalce, ubijali, pljačkali, palili, rušili, silovali.
- Hoćemo to svijetu prodati kao patriotizam, obranu naroda i teritorija, ali ne ide. Surova istina groblja na tom putu od Knina, Vukovara, Škrabrnje, Srebrenice, Sarajeva do Kosova, to su tragovi naše sramote koji govore na svim jezicima sveta i jasno opisuju udruženi zločinački pothvat, baš kako su rekla haški tužitelji.''

Drugi primjer je Milana Babića bivšeg premijera i predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine koji je izrazio svoje kajanje na Haaškom sudu: ''Izlazim pred ovaj tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su bili progonjeni, nevini ljudi su nasilno istjerani iz kuća i nevini ljudi su ubijani. čak i nakon što sam saznao što se događa, šutio sam o tome, još gore nastavio sam sa službom, kroz moje vlastite aktivnosti postao osobno odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudioništvo u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za utjecaj moga grijeha nad drugima.'' Babić nije mogao živjeti sa spoznajama o mega ratnim zločinima velikosrpskih četnička i JNA pa je kratko nakon kajanja počinio samoubojstvo u zatvoru 6. ožujka 2006.

Izgleda nam da nikakvi dokazi o velikosrpskim odnosno četničkim zločinima nisu u stanju osvijestiti poremećenu um Srba, pa i nakon ukazivanja razumnih srpskih pojedinaca, primjerice gospđe Danice Drašković i kajanja Mile Babića. Nakon proslave Oluje u Kninu, srboslavlje se diglo na zadnje noge, Srbija se naoružava ruskim i američkim arsenalom, ne za obranu, nego za ponovnu agresiju na susjede i nove zločine.

Reakcije iz Srbije:
- Nećemo slaviti tragediju srpskog naroda, ubijanje srpskih civila, ubijanje srpske djece, ne pristajemo na poniženje. Pomirenje - da, ali poniženje - ne, rekao je Vučić u Sremskoj Rači, gdje je bio nazočan Milošević/Pupovačev stranački kolega Dejan Mihajlović potpredsjednik SDSS, koji je prošao ispod radara u medijima u RH!? Serbs cover all sides just in case!
- Hrvatska traži da na proslavi Oluje  prisustvuje  Srbin jer bi im tako bio malo lakše na savjesti, rekao je Dačić.
- I kojeg od Srbina da  kupe ili privuku na proslavu zatiranja Srba i postave ga da bude uz Antu Gotovinu i druge ustaše, neće moći promijeniti istinu o građanskom ratu koji su izazvali, o klanju i ubijanju srpske djece u izbjegličkim logorima, bila je pismena izjava Vulina.
''NDH je čist dokaz šta biste radili da imate jaču vojsku ili da vas je više, vi pričate nekome o pretenzijama velike Srbije, genocidu, asimilaciji, etničkom čišćenju i ostalom, e pa menjaju se stvari u regionu a hvala vam što ste nam otvorili oči, radili ste to iako vas je manje, čak smo mi Srbi mnogo mekaniji prema vama i ostalima bili. Srbija je apsolutni gubitnik iz bivše Jugoslavije iako je dala ubedljvo najveće žrtve. Al u budućnosti bi se trebala ispraviti ta nepravda, i da ćemo u Crnoj Gori i Hrvatskoj dobiti pokrajine, nadamo se u razgovoru i rukovati se bez ikakvih sukoba.'' (CCCC, večernji.hr) Svatko se samo svojom krivnjom dugo žalosti! (Quint. VI.1, 13.)

Ne može ''dernek'' biti bez Pupovca: ''ZDS treba maknuti iz javnog prostora, a poruka iz Srbije ipak se mora razumijeti... Sad je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj da sa predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake.''
(Zanimljivo i zabrinjavajuće. Omjer medijskih napisa u ''regionu'', prije i nakon proslave Oluje u Kninu (od 4. do 13. svibnja), ime ''lorda'' Milorada Pupovca bilo je napisano ili izgovorene 23.428 puta, odnosno četiri puta više nego o riječ - Oluja. Vjerojatno u tom podneblju, i u istom vremenskom razdoblju, možda je samo više puta izgovoreno ime Isusa Krista.) Credo, quia absurdum - Vjerujem jer je protivno razumu. (Sv. Augustin)

Podsjetimo Vučića, Dačića, Vulina, Pupovca, Miloševića i njihove sljedbenike u RH na dokument kojeg je upravo objavio Petar Horvatić: 13. kolovoza 1941. Apel srpskom narodu - u Srbiji nastao jedinstveni kvislinški dokument pokornosti nacizmu. Dokument je potpisalo 545 srpskih najuglednijih Srba i gotovo cijela srbijanska društvena krema: episkopi SPC-a, bivši ministri, akademici, sveučilišni profesori, ugledni gospodarstvenici i drugi. Najžalosnije bilo je to što se nije jasno naglašavalo ili čak skrivalo da je  Srbija bila prva država Europe koja je u II. svjetskom ratu proglašena 'judenfrei' - slobodna od Židova koji su većinom ubijeni ili deportirani u njemačke logore. (1) ''Novo vreme'' 13. VIII. 1941. 2) ''Novo vreme'' 29. X . 1941.) Sigorno će neki Hrvat reći: ha ha - rugala se sova stjenici da ima veliku glavu!

Što će, zapravo, ostati u sjećanju nakon jubilarne proslave Oluje?

Mnogo se toga dogodilo u Kninu i Hrvatskoj. Političari (u Vladi i Saboru) veoma su zadovoljni jer je sve to uredno prošlo, pogotovo što je bio nazočan jedan Srbin: ''predstavnik Srba u RH'', predsjednik SDSS-a i potpredsjednik Vlade RH. Taj Srbin Boris Milošević istaknuo je: ''Meni je mnogo značilo što je Plenković tog dana, na tom mestu, iskazao pijetet prema svim žrtvama bez zadrške, osudio sve ratne zločine bez zadrške, naveo mesta na kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima i iskazao razumijevanje za to i što većina Srba ima drugačiji pogled na Oluju od Hrvata... Ovo je početak na drugom putu, na kojem vlada ne sme da stane. ''Lice je ogledalo uma, a oči bez govora ispovijedaju tajne srca". - Sv. Jeronim
Nije Milošević prvi Srbin koji je došao na proslavu Oluje u Knin. Bivši predsjednik RH Ivo Josipović svojedobno je s istim nakanama doveo jednog takvog Srbina u Knin (Veljka Džakulu) i tada su pisali i govorili (kao i sada) kako je to dobro za hrvatsku budućnost. Ovaj smišljeni potez sadašnje državne vrhuške da među ostalim bude nazočan i jedan Srbin u obilježavanju jubilarne obljetnice Oluja osmišljen je u izražaju klanjanja: Hrvati i Srbi od sada će odlaziti klanjati se žrtvama i agresoru. Damnum irreparabile!

Što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima?

''A što je s hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jesu li oni došli na svoje? Treba li su biti u prvim redovima, a ne udaljeni na 'pristojnoj' udaljenosti...'', pitanja su Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), te nastavlja: '' Lako je danas pričati i 'buncati' što se je 1991. smjelo, a što nije govoriti i kako se boriti protiv treće ili četvrte zločinačke sile u Europi. A to da ti koji su za razliku od ovakvih bili na prvim crtama obrane koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve, neka priča svojima doma ili onima s kojima plešu kozaračko kolo.''
Najpoznatiji zaštitnik pobjedničkog Domovinskog rata, hrvatskih braniteljskih udruga i invalida u RH Mladen Pavković, koji  skoro dnevno reagira na nepravde nanesene najzaslužnijima za uspostavu samostalne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske, među ostalim kaže: ''Neki vole reći 'projekt stvaranja hrvatske države uspješno je dovršen'. I mi bi voljeli da je tako, ali nažalost malo tko pita o tome što misle oni koji su se borili i stvorili ovu državu? Zbog čega je dosad primjera radi učinilo suicid (samoubojstvo) već oko četiri tisuće hrvatskih branitelja? Zbog toga što im je bilo dobro, što su ostvarili svoj san, što su stvorili državu? Neki se i drugi hvale kako visoka državna odličja nisu dodijeljena pojedincima nego postrojbama HVO-a. Pa, postrojbe su sačinjavali pojedinci, što znači da su baš i njima dodijeljeni. Postrojbe bez ljudi (još k tome vojne) ne predstavljaju ništa.'' (hrsvijet.net)
Ovogodišnja proslava Oluje u Kninu ispunjena je suprotnostima i propustima preko kojih se ne može šutke prijeći.(Ratne zasluge i uspjeh Gojka Šuška za partijsku 'dobru državu' su neoprostive.'' (hrsvijet.net.) Naime, kako nitko od govornika nije spomenuo ime generala Janka Bobetka? Nisu spomenute ni zasluge ratnog Ministara obrane Gojka Šuška, nisu čak bili pozvani ni visoki časnici koji su zaslužni za uspjeh Oluje, general Željko Glasnović i admiral Davor Domazeta Lošo. Nisu njihova imena spomenuli ni njihove kolege generali Ante Gotvina i Damir Krstičević. Nitko se nije sjetio činjenice da je hrvatska politička emigracija  snagom volje, doprinosima i ljudskim žrtvama dala početni temelji samostalne i demokratske Republike Hrvatske. Nitko ni riječ o novčanim doprinosima iz hrvatske dijaspore koji su kudikamo viši od novo odobrenih kredita i pomoći iz riznice Europske unije. Šutnja je zataja, a u nekim slučajevima i - izdaja. Pravednik se neće nikad pokolebati, a opaki će nestati s lica zemlje. (Solomonova izreka, 15, 30)

Ima toliko toga što bi trebalo napisati, ali isto tako i onoga što je napisano trebalo bi ponoviti, ili bolje reći - ponavljati, kako bi se konačno hrvatski narod dozvao pameti. Nije normalno da u Hrvatskoj jedan čovjek ima svu vlast u ruci, kao što ima predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ili predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan. Nije Plenković baš tako plemenit i bezgrješan, pod ovčjom kožom često se skriva vučja duša.

Kako je moguće, da u današnjoj HDZ-ovoj vladi, među ministrima i saborskim zastupnicima, nema desetak ''apostola'' koji bi svojim izlaskom iz Vlade i Sabora ukazali predsjedniku HDZ-a i Vlade Andreju Plenkoviću, da treba raspisati nove izbore, jer ovi koji su bili nisu legalni, jer nije izlaznost birača bila 51+. Sumnjam da će do toga doći, jer oni koji su izabrani ne bi dali svoje položaje i privilegije ni za narod, ni za državi, pa - ni za Boga.

Umjesto običajne zaključne misli dajemo riječi Marijanu Majstoroviću, uglednog urednika tjednika Hrvatski fokus, koji je (7. kolovoza 2020.) u Uvodniku, dva dana nakon proslave Oluje, napisao slijedeće:
Plenković je u Kninu poništio Domovinski rat.
''Uoči proslave Oluje, predsjednik HDZ-a i Hrvatske vlade Andrija Plenković danima je papagajski ponavljao srbofilnu i hrvatofobnu mantru da je njegov cilj, a time i njegove Vlade, 'da mijenja odnose u hrvatskom društvu, da mijenja odnose i s našim susjedima na bolje.' Što je naumio, to je u Kninu 5. kolovoza 2020. i ostvario. Službeno je ponizio Hrvatsku i Hrvate, a dodvorio se Srbiji i srpskoj manjini u Hrvatskoj. Sve u cilju povratka Ustava iz 1974. prema kojem je Hrvatska 'i republika srpskog naroda'. A da je to tako, potvrdio je već slijedećeg dana. 6. kolovoza 2020. Plenkovićev suvereni Svetozar Pribičević u osobi lukavog Milorada Pupovca, koji je pohodio Uzdol kod Knina i ponovio i još jače optužio Hrvate da su krivi za smrt tamošnjih osam osoba pripadnika pobunjene srpske manjine točno tri desetljeća, 17. kolovoza 1990.
U Uzdolu, selu 13 kilometara južno od Knina na putu do Drniša, u kojem se nalazi ostaci starohrvatske crkvice sv. Ivana (sv. Luke). Pupovac je opasno priprijetio svima nama: 'Svatko tko misli da država može biti opravdanje za takve zločine i da se može graditi ostavljajući ovakve tragove iza sebe, teško griješi. Još više griješe oni koji misle da se mir u zemlji može graditi na tome da se zanemaruju ovakva stradanja i da se ne pokazuje empatija za patnje koje su ljudi prošli.' Osim ove bahate i ohole prijetnje svima nama - jer mu je Plenković to omogućio - posebno je zanimljivo što je u nastavku svoje vlaške tirade još izrekao, a rekao je: 'Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri (svake godine) da ćemo poštujući stradanja, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira, stvoriti društvo u kojem ćemo zatvoriti ratnu knjigu, a ne je svake godine obnavljati i ponavljati, nego stvoriti društvo u kojem će ljudi moći živjeti na miru u kojem će se moći okrenuti budućnosti.'

Posebno obratite pozornost na drugi dio ove prve Pupovčeve rečenice u kojoj se nalaze ove riječ: '... a kroz koju su prošli naši građani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi...', u kojoj on već danas, dan poslije jučerašnje sramne izdajničke Plenkovićeve proslave Oluje u Kninu, izjednačava Hrvate sa svojim manjinskim Srbima. Hrvate titulira s 'naši sugrađani Hrvti', nazivajući ih bezličnim globalizacijsko-liberalnim rječnikom 'građanima', dok je svoje manjinske Srbe pretvorio u narod u Hrvatskoj, nazvavši ih 'naši sunarodnjaci Srbi'. Od proslave Oluje 5. kolovoza, do srbovanja u Uzdolu 6. kolovoza, prošlo je samo jedan dan, a koliko će proći dana do povratka Srba u hrvatski Ustav očito ne ćemo dugo čekati. Ako se budemo i dalje ponašali kao ovce pred klanje. I zato mogu s puno odgovornošću ustvrditi kako je Plenković u Kninu 5. kolovoza 2020. poništio Domovinski rat i agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH.''

One koje uopće ne zanima ni povijest ni politika sigurno su čuli za Matoševu  izreku, koja nije izričito kategorična: ''kao su Srbi ubojice, a Hrvati izdajice.'' In hoc veritas non est multum! / U ovoj izreci ima dosta istine!

Na dan Velike Gospe 2020.

 
 

POGLED IZ DIJASPORE NA PARLAMENTARNE IZBORE

(NE)OČEKIVANI REZULTATI

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. srpnja 2020. u 11.30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ne obazirite se na svoje strahove, nego u nade i svoje snove. Ne razmišljajte o svojim frustracijama, već o svom neispunjnenom  potencijalu. Ne brinite se za što ste isprobali i neuspjeh, već za ono što vam je još uvijek moguće učiniti.                                                                                                                     Sv. Ivan Pavao II.

Čitajući i slušajući komentare, pohvale i prigovore o rezultatima izbora za Saborske zastupnike u RH, ne može se oteti dojmu, da na izborima nisu svi (iza)brani po želji, pošteni i radišni zastupnici, nego ostala je i uhodana politička ekipa koja je okusila vlast i iskoristila maksimalnu mogućnost u ostvarenju svojih idejnih, svjetonazorskih i osobnih ambicija. Međutim, kako tvrde samozvani političari: ''2/3 novoizabranih zastupnika u Hrvatskom saboru razmišlja i djeluje državotvornno.'' (hrsvijet.net, 07.07.2020.)

Sada slijedi formiranje nove/stare Vlade i saborskih odbora, koji će, isto kao i rezultati izbora, podijeliti narod za i protiv ustrojenja Vlade, posebice ministarstava, jer nema tolikog broja ministarstava koliko ima potencijalnih kandidata za ministre. Na kraju ovih izbornih i postizbornih zavrzlama, biti će još većih iznenađenja kad vlada uzme ''uzde'' u ruke. Da podsjetim, krovna stranka HDZ dobila je 14 % glasova od ukupnog broja registriranih glasača u RH i dijaspori, a na birališta je izišlo manje od 50 % njih koji su se odlučili dati svoj glas inim strankama, koalicijama i udrugama od kojih 1/3 njih mrze državu u kojoj će vladati. Absit omen!

Izbori su bili proslavljeni na ''svečan'' način, kada je ''najbolji umjetnik'' u RH, koji je u Rijeci, gradu europske kulture, postavio petokraku na neboder, smislio i skupio nekoliko hrvatskih zastava, zgužvao i zapalio u sred Zagreba. Nisu li zastava, grb i himna nacionalni simboli koji su Ustavom zaštićeni u Republici Hrvatskoj? Dakle, kad može Šešelj u Beogradu paliti hrvatski stijeg, zašto ne bi mogao i uličarski performans Siniša u Zagrebu!?

Vjerojatno će u svome četverogodišnjem mandatu Plenkovićeva vlada ostvariti barem dvije mogućnosti, koje je spriječila epidemija korona virusa u minulom mandatu:
a) Uvođenje euro valute u hrvatski monetarni (novčani) sistem; b) Uvođenjem Srbije u Europsku zajednicu. Što bi još moglo biti kobnije od ovih katastrofalnih posljedica u Republici Hrvatskoj? Samo potres epske jačine 10,0 + na Richterovoj ljestvici, koji nikada nije bio zabilježen.

Ne daj Bože da se bilo što u Hrvatskoj ostvari od ovog scenarija za film ''Europska budućnost Hrvatske''. Jer, u prvom možebitnom ostvarenju, postepeno - ali sigurno izgubit ćemo suverenitet, jer jedino što još imamo da nas čini posebnom i suverenom državom jest naša novčana valuta - kuna. U slučaju uvođenja eura u RH, Hrvatska gubi i svoje državne granice, ulazi u zajedničku ''državu'' Europu, koja nas je već nekoliko puta u povijesti ugurala u Jugoslavensku zajednicu (2X), i ima nakanu ugurati nas u novu zajednicu, ''Region'' samo s drugim nazivom - ''Zapadni Balkan''. Na žalost, Hrvatska euro uvodi već 2023. Odlučeno je da središnji tečaj kune za euro bude 7,53450 kuna. Današnjim danom nadzor nad hrvatskim bankama preuzima Europska središnja banka, stoji u priopćenju worf-view.office (11.07.2020.) Oglasio se i Plenković o ulasku Hrvatske u čekaonicu za euro: ''Ovo je uspeh države koji puno znači. Mislim da ćemo euro uvesti tijekom mandata iduće Vlade...'', prenosi world-view.office (11.07.2020.)

Plenković i ministar Marić otkrili su nam da je projekt o ulasku u tečaj mehanizam ERM-2 ''počeo kada je Hrvatska prije godinu dana u pismu obvezala provesti 19 mjera u šest područja, uključujući i nastavak nadziranja bankarskom sustava.'' Sigurno će još mnogo toga što je rečeno u mraku izići na svjetlo. Zato se ne bojte njih; jer se ne pokriva ništa što neće biti otkriveno i ništa tajno što neće postati poznato. (Mt. 10:24-33)

Uvođenje Srbije u Europsku zajednicu je povijesno ostvarenje englesko-francuskih imperijalista, velikosrpske ideje Vuka Karadžića i fašističke ideje Vuka Draškovića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Aleksandra Vučića; Milorada Dodika, Milorada Pupovca i jugonastalgičara i komunista u Hrvatskoj. (Vjekoslav Krsnik: ''Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena'' , portal hkv.hr , 28. 08. 2017.)

Ako nova/stara Vlada RH uvede Srbiju na ''zadnja vrata'' u Europsku zajednicu, onda ćemo umjesto hrvatskih nacionalnih proslava imati, hrvatsko-srpsko-četničke derneke s navedenim akterima (izuzev Miloševića) koji će nam na Trga Ban Jelačića govoriti, kao što je govorio Koča Popović (8. svibnja 1945.): ''Govorim vam kao sin Srbije...'', nakon pokolja liječnika, svećenika, intelektualaca i svih oni koji su se našli na ulicama, ili u dobrim stanovima i kućama, koje su opljačkali, zapalili ili prisvojili. ''Svaki šesti Hrvat nije živ dočekao Božić 1945.'' Goran Jurišić, portal hkv.hr, 08.06. 2019.

Tko ne zna svoju povijest, taj će doživjeti sudbinu: ''Do istrage naše ili vaše'' (prevedeno na hrvatski jezik: ''do nestanka našeg ili vašeg.'' (Nikola Stojanović, Srbobran, Zagreb, 22. 08. 1902.)

Već nekoliko dana u Beogradu vlada ''opsadno stanje'', prosvjedi podsjećaju na intifade, frustracije srpske mladeži na Vučićevu vladu.''Evidentno je da je frustracija srpskog društva velika i nagomilana, i to u svim slojevima - od lijevog do desnog, od mladih do starih, od školovanih do neukih, od europejaca do rusofila, od nacionalista do liberala.'' (jutarnji.hr, 11.07.2020.) Umjesto da Vučić smiruje stanje u Srbiji, on otvara frontu u susjednim državama, koje proziva da su krivci za bunt u Beogradu i Srbiji općenito, posebice krivi politiku u Hrvatskoj i poimenice Davora Ivu Štira. Sigurno je Vučić dobio upute od Pupy iz Zagreba.

Hrvatska mudrost kaže: ''Bog ne oduzima narodu njivu po njivu, već mu oduzme razum''.
Primjera radi navest ćemo sadašnji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Poznato je, da je hrvatski narod na referendumu spasio BiH od Jugoslavije, te da su Hrvatske obrambene snage spasile hrvatsko i muslimansko pučanstvo od općeg pokolja od strane srpskih četnika i JNA. Ali, kada je trebalo, nakon konačne pobjede razgovarati o uspostavi vlasti i utvrđenju države - hrvatska je strana ne samo zakazala, nego je predala vlast onima protiv koju su se borili i ginuli kako bi spasili koje hrvatsko-muslimansko selo ili koju stariju osobu. Daytonski je sporazum za Hrvate u BiH imao iste tragične posljedice, kao što je imala atomska bomba na Japance - kapitulacija. Japanci su se nacionalno i gospodarski osnažili, ali još se uvijek nisu osamostalili, kao ni Nijemci, jer su izgubili rat, ali Hrvati u BiH, koji su pobijedili Jugoslaviju na referendumu za osamostaljenje BiH i u borbama oslobodili 1/3 hercegovačko-bosanske teritorije, predali su vojsku (HOS) neprijateljskoj ''Armiji Bosne i Hercegovine'' i poklonili vlast unitarističkom Sarajevu.

Ugovora se treba držati. Pacta sunt servanda. Sve što je bilo dogovoreno u Daytonu, Washingtonu i Parizu davno je ishlapilo. Danas imamo ''državu'' BiH podijeljenu na dvije ''Republike'', od kojih je jedna etinčko-srpska, a druga muslimansko-bošnjačko- hrvatska ''federacija'' u kojoj Bošnjaci već (3X) biraju ''hrvatskog'' predstavnika u Predstavništvo u BiH. O, ti dobroćudni glupani u Sarajevu, koliko će vremena proći da se osvijestite (bilinci acilmak) od jugoslavenstva, koje vas je zavilo u crno? Vratite se svoji korijenjima u komšiluku! Republika Hrvatska, koja je bila garantor da će hrvatski narod u BiH biti u jednakopravnom položaju s druga dva naroda, Srbina i Bošnjacima, nije ispunila svoju obvzu. Dapače, predsjednici RH, Sripe Mesić i Ivo Josipović podržavali su politiku u bošnjačkog unitarističkog Sarajeva i savjetovali bosansko-hercegovačkim Hrvatima da slijede vladu u Sarajevu, te da se okane Zagreba, jer ne žive i ne plaćaju porez u RH nego u drugoj, ''dobrosusjednoj'' BiH.

Nismo ni mi, veća polovica hrvatskog naroda koja obitava u iseljeništvu (dijaspori), ništa bolje prošli od naših sunarodnjaka u BiH. Naime, imamo ukupno isti broja Saborski zastupnika (3), koliko ima i srpska (antihrvatska) nacionalna manjina u RH s 4.5 %), u što su uključeni Vlasi i hrvatski pravoslavci. Ako ćemo po Ustavu slobodnih država u svijetu (Srbi ne prelaze ni izborni prag, a imaju tri Saborska zastupnika), gdje nacionalne manjine ne mogu imati političke stranke, niti mogu odlučivati o zakonima u državi, nego mogu i trebaju imati svoje kulturne udruge.

Danas (11.07.2020.) u BiH obilježava se žalosna 25. obljetnica genocida u Srebrenici, gdje su mahom pobijeni muškarci (7.000 do 8.000), također žene, djeca i starci od krvavih četničkih hordi, čije se kosti još i danas pronalaze u jamama i rovovima. Nađeni su predmeti: jedna bijela i jedna plava dječja cucla-duda. U zapisniku piše: Likvidirana pucnjem u glavu. Admir ef Muhić iz okolice Karlovca, napisao je pjesmu tugujući za malom Amili.

    Amila, djevojčica mila
Nađena je ali ne i živa.
Ubili je zlotvori zbog imena,
Ubili je jer je ona Amila.

Leži Amila u mezaru malom,
I njena duda u mezaru zlatnom,
Leže svi oni  u našim Biljanima,

U Biljanima danas nišan do nišana,
U Biljanima danas šehid do šehida,
U Biljanima se gleda naša sudbina,
U Biljanima je pečet od genocida.

(direktno.hr, 07.11.2020.)

                          Ni toliki nišani (nadgrobni spomenici), ni presuda međunarodnog suda u Haagu ne mogu Srbiju ''uvjeriti'' o njihovim zločinima i genocidu u Srebrenici, nego  sustavno negiraju da u Srebrenici nije bio nikakav genocid. Gradonačelnik u Srebrenici, inače Srbin, danas je izjavio novinarima da ''on nema pojma o bilo kakvom zločinu nad muslimanima, a kamoli genocidu u ovom srpskom gradu.'' Srpski čelnici i vjerski poglavari u beogradu i Banjoj Luci ''uvjereni su'' da su to bošnjačke izmišljotine i svjetskih medija koji mrze Srbiju.

Jugoslavenstvo bez države je: Ilijada poslije Homera. Nešto posve suvišno.
Vrijeme je, nakon stoljeća brutalnih ubijanja i potoka nevine krvi, da se definitivno prekine s tim barbarskim brakom ''bratstva i jedinstva'' - zajedničke države Srba i Hrvata, koji nije ništa dobrog donio ni Srbina ni Hrvatima, ali je eskalirao mržnju, zlobu i osvetu, s čime su odgajane generacije u osmišljenju luđačke formule: Combining oleum et aqua (Spajanje ulja i vode).

Čvrste državne granice su garancija za sigurnost svake države i uvjet za dobro susjedstvo s graničnim državama, gdje je svatko slobodan u svom domu i u svojoj domovini - Srbi u Srbiji i Hrvati u Hrvatskoj. U tom slučaju Srbima se neće dizati ''krvni tlak'' kada vide i čuju da hrvatski narod slavi svoje blagdane, svoje svetinje i velikane, svoju zastavu, himnu i drugo znakovlje, kao i pozdrave: Hvaljen Isus i Marija, ili Za dom spremni. Isto tako Srbi mogu slaviti svoje velikane i blagdane u Srbiji, što neće  imati nikakav negativan utjecaj na hrvatski narod. Tu moraju biti međunarodne crte preko koji se ne smije preći. Sve što je do sada bilo pokušano učiniti, ili nasilno učinjeno nije donijelo nikakve koristi nego obostrane žrtve i gubitke, pa je vrijeme de se promijeni način razmišljanja i djelovanje s jedne i druge strane rijeke Drine, što će sigurno donijeti obostranu korist i ljudske odnose, također potrebno je vratiti sve ukradeno i oteto, jer što je oteto to je prokleto.

Predsjednik HDZ-a, a također i predsjednik buduće Vlade u RH Andrej Plenković, ima jedinstvenu priliku u posljednjih dvadeset godina, jer je dobio relativnu većinu na izborima da postavi nove, bolje i čvršće temelje suverenosti Države Hrvatske: kako u unutarnjem uređenju, tako i u vanjskoj politici, posebice kada je u pitanju neovisnost i demokracija države, koja je uspostavljenja s voljom hrvatskog naroda i krvlju hrvatskih branitelja u pobjedničkom Domovinskom obrambenom ratu. Plenkovićeva je idejni Europejac, nije na idealnim državotvornim temeljima hrvatske suverenosti, u gore iznesenim okvirima, ali mogao bi uvjerljivo pokazati svoje stajalište o demokraciji, ako ništa drugo, imat će saborsku većinu te može raspisati referendum: o uvođenju eura u hrvatski monetarni sistem; izmjenama i dopunama Ustava; izmjenama i dopunama zakona kojima se dovodi u pitanje integralna sloboda i demokracija u državi; izgonu Srpske svetosavske sekte, koja je najodgovornija za sve zločine u Hrvatskoj, kao i za tragediju hrvatskih pravoslavnih Srba. Dakle, novi/stari predsjednik Vlade ima veliku mogućnost i potrebu da promijeni način razmišljanja i upravljanja državom.

Danas je (11.07.2020.) veliki blagdan posvećen sv. Benediktu, zaštitniku Europe, koji je rekao: Kad god započnete bilo kakvo dobro djelo, prije svega trebate upućivati apel (vapaj) Kristu našem Gospodinu da ga dovede do savršenstva. Amen!

 
 

U susret parlamentarnim izborima

Europska Hrvatska ne može se otarasiti  balkanskog brloga!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. lipnja 2020. u 22.30 sati

Piše Rudi Tomić

                                    Narod, koji uvijek traži zaštitnika, nije vrijedan slobode.                                                                                                                             (Ante Starčević)

Europska Hrvatska, koja je prvih šest mjeseci ove godine predstavljala Europskom zajednicom, podbacila je na svim razinama. U prijestolnici europske kulture u Rijeci, srpski  ''umetnik'' postavio je petokraku na riječki neboder, a gradska uprava okitila ulice i trgove jugoslavenskim zastavama, pa je Republika Hrvatska bila predstavljena u znakovlju komunističke i jugoslavenske (ne)kulture u Europskoj Hrvatskoj.

Pretpostavimo, da je grad Krakow bio izabran za predstavljanje Europske kulture, da li bi Poljaci postavili petokraku na neboder u Krakowu i izvjesili zastave krvavog okupatora - Sovjetskog saveza. Sigurno tako nešto nitko se ne bi usudio ni glasno misliti. Hrvatska prošlost puna je suprotnosti i to većinom svojom krivnjom. Poljaci su svojim neprijateljima (Nijemcima i Rusima) prokrčili put da pobjegnu iz Poljske bez povratka, a Hrvati svoje neprijatelje mame da se ponovo vrate!

Kome je u interesu da Srbija uđe u Europsku uniju?

Vlada RH trebala je održati skup ''regionalnih država'' s nakanom njihovog brzog ulaska u Europsku zajednicu. Himbena Europa ponovo je pokušala gurnuti Hrvatsku u ''regionalnu (balkansku) zajednicu'', kako bismo nastavili krvariti u zagrljaju ''bratstva i jedinstva''. Božjom providnošću nije došlo do željenog skupa zbog korona virusa, nego su državnici ''regiona'' preko elektronskih uređaja komunicirali i planirali kako bi čim prije proširili Europu istočno od rijeke Drine. Vlada Plenković-Pupovac imala je u ovom mandatu primarnu zadaću uvući Srbiju u Europsku zajednicu, bez izručivanja posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila koje su pobili u ratu u logorima smrti; povratak ukradene imovine, arhive, umjetnina i nadoknadu za ratnu štetu.

Postoji još jedna prirodna i povijesna prepreka. Naime, ćuprija na Drini nije mogla premostiti istočnu i zapadnu civilizaciju, stoga je car Teodozije 395. godine podjelo Rimsko carstvo na dva dijela - istočno i zapadno. Granica istočnog i zapadnog rimskog carstva bila je rijeka Drina, tako da je današnja Bosna i Hercegovina ušla u podneblje Zapadnog carstva. Svi imperijalistički nasrtaji s Istoka (Mongoli, Turci, Rusi i Srbi) koji su prešli granicu na Drini, vremenom su bili protjerani na istočnu stranu rijeke Drine i nikad se više nisu povratili, izuzev Srba, koji su pod okrivljen jugoslavenstva, dva puta prešli forbidden granicu na Drini, ali bili su protjerani u ''otadžbinu'' odakle su i došli. Ali još uvijek najveći neprijatelji hrvatskom narodu su njegovi ukućani.

Đokovićev turnir imao je Trojansku taktiku

Ništa pod nebeskim svodom nije slučajno. Sama ideja da se jedan takav športski turnir održi, veoma je smišljen politički čin. ''Turnirom smo željeli poslati poruku ujedinjena i solidarnosti u regiji'', rekao je Đoković. Značajno je također da je Đoković u drugoj poruci iz Zadra čestitao ''Crvenoj zvezdi'' na šampionskoj tituli. Treba pojasniti da njegova čestitka ima i drugu stranu. Zloglasni ratni zločinac ''kapetan'' Dragan Vasiljković, nakon izlaska iz Lepoglave, veličanstveno je dočekan u Beogradu i promoviran u počasnog kapetana ''Crvene zvezde''. To je: '' Prema pandžama naslikati lava, tj. po sitnom dijelu suditi o čitavoj pojavi. (Alkej)

''On (Novak) je nacionalista, kao i ja, i većina ljudi u Srbiji. Naša zemlja je Srbija, naša stranka je Srbija'', kazao je njegov otac Srđan. Novak je ''čedo'' iz miješanog braka: otac Srđan - Crnogorac, a majka Dijana – Hrvtica, malo čudna kombinacija. U razgovoru s jednim prijateljem (Židovom) htio je znati: ''Tko su Novakovi roditelju?'' Novine kažu: ''Otac mu je pravoslavac - Crnogorac, a  majka katolkinja - Hrvatica.'' On na to reče: ''Well, da je njega rodila Židovka nikada on ne bi bio Srbin''. Dakle, u Đokovićevoj obitelji nema ništa srpskog osim u (ne)razumu ili računici.

Nitko ne dovodi u pitanje Đokovićev talent u tenisu i uspjehe diljem svijeta, ali njegove su političke nakane licemjerne, jer ne može reći da ima crnogorsko i hrvatsko korijenje, stoga mu jugoslavenstvo najviše odgovara, a Srbima je svejedno, bio on Srbin ili Jugoslaven - samo neka je Srbija. Opet, nije slučajno da se Đokovićeva turneja održava u Zadru, baš na krvavu obljetnicu atentata u beogradskoj skupštini (20. lipnja 1928.) kada je Puniša Račić upucao hrvatske zastupnike: Stjepan Radić, Pavao Radić, Ivan Pernar, Đuro Basariček i Ivan Granđa. Isto takao, nije slučajno da je vlada Plenković-Pupovac zaboravila na odluku Hrvatskog sabora (2015.) da je 20. lipnja proglašen Dan sjećanja na Lipanjske žrtve (1928.) Krešo Biljak, saborski zastupnik i predsjednik HSS-a, nije se sjetio Dana sjećanja. Kakve muke muče kosti pokojnog Stjepana Radića i poginulih zastupnika HSS-a sada, kad je Beljak na čelu njihove stranke, što je očita sprdnja HSS-u i Lipanjskim žrtvama. Međutim, naši (anti)fašisti nisu zaboravili proslaviti i položiti vijence u povodu ''Dana antifašističke borbe''.

Tko će platiti velike troškove ovog sramotnog turnira?

''Troškove bruke u Zadru trebaju  snositi Ivanišević i njegov srpski kolega. Ono što se u Zadru trebalo pretvoriti u 'svjetski teniski spektakl godine' pretvorio se neoprostivu 'hrvatsku sramotu godine'. Naime, Goran Ivanišević sa svojim srbijanskim Novakom Đokovićem prije svega u želi da i u vrijeme korona virusa navodno zarade novac (sigurno nisu došle besplatno) bili su glavni organizatori i propagatori ovog turnira samo i isključivo zahvaljujući nepridržavanja uputa Stožera za Civilnu zaštitu RH pretvorio u katastrofu i sramotu o kojoj danas piše 'cijeli svijet'. Osim što je to trebao biti 'svjetski spektakl u tenisu' to je na neki način trebao biti i turnir – bratstva i jedinstva.'' (Mladen Pavković, Hćrsvijet.net, 22.06.2020.)

Mediji u svijetu optužuju Đokovića kao organizatora i Vladu RH koja je dozvolila održavanje turnira u vrijeme pandemije korona virusa. Na turniru u Zadru bili su nazočni Andrej Plenković sa svojom državnom i stranačkom svitom, gdje su se družili s igračima i navijačima prije i poslije odigranih mečeva. Činjenica je, da igrači koji su došli sa srpskog derneka iz Beograda nisu bili testirani, a za vrijeme, prije i poslije turnira, bilo je veliko druženje igrača i građana u beogradskim klubovima. Kad se je ustanovilo, da su neki igrači zaraženi COVID-om 19, Đoković je odbio testiranje u Zadru, što je neodgovorno i podcjenjujuće, i otišao u Beograd. Iz Beograda su javili da su Novak i njegova supruga, trener i drugi zaraženi (COVID-19) virusom. Također je i u Zadru otkriveno još nekoliko igrača i građana koji su zaraženi korona virusom. Tko je najodgovorniji za ovaj slučaj, sramotu, a možda i tragediju, koja je u tijeku turističke sezone nanijela veliku štetu Hrvatskoj? Od kada su otvorene granice sa Srbijom, Crnom Gorom, BiH i Makedonijom, da je toliko naroda moglo doći na ''feštu'' u Zadar? Prema svjetskom i hrvatskom poimanju odgovornost snose Novak Đoković i Goran Ivanišević, Hrvatski teniski savez, koji je  ugovorio ovaj sramotni turnir, a najviša odgovornost je na vladi (Plenković-Pupovac) RH, jer su prekršila svoje zakone o zabrani većih okupljanja.

Nekad se u komentarima nađe poučna poruka, te ju je vrijedno ponoviti. Na članak '' Svjetski mediji bijesni: Neodgovorno od Đokovića, ali i od Hrvata!'' Komentar donosimo u cijelosti:
''Puno su odgovorniji, sa istoka i sa zapada.. Oni koji takve guraju u stvaranju jugoklime, a za svoje maskirane interese. Oni što stotine obrazovanih i školovanih mukotrpno stvara, dva neobrazovana i 'naivna' mogu za par dana uništiti. Ovo je bio politički dobro  maskiran i planiran događaj. Prvo je naš direktor (otišao glavnom direktora za Adria Tour Đorđa, mlađi brat Novaka Đoković, o. p.) bio u Beogradu, a krajnji cilj je bio Zadar. Glavni glumci, Balkanci nisu možda ni svjesni bili kad je prije godinu, mislim, gostovala svjetski poznata Albanka Rita Ora u Zadru, svi su pljuvali i uništili koncert. Bila je iz naroda koji je svojim životima zajedno s nama, brano Zadar mjesecima, kad su ga sugrađani Đoleta bombardirali , bez hrane i vode držali u okruženju mjesecima, ubijajući nevine civile, djecu, granatirali po Zadru. Evidentno najboljeg tenisač svijeta, ali iz zemlje i naroda koji nam je to radio, primamo kao cara, a Ritu Oro čiji narod nam je svoje živote dao za našu slobodu biva popljuvana, a u svijetu najbolja. Valjda je i Bogu hrvatska naivnost dojadila.'' (Darko Cigorovski, maxportal.hr,22. 06.2020.)

Pored financijski troškova, koje treba snositi Đoković, Ivanišević i Hrvatski teniski savez, Međunarodni teniski savez trebao bi kazniti Đokovića najmanje s tri godine zabrane nastupanja na svim međunarodnim teniskim natjecanjima; treba također kazniti Ivaniševića, isto tako s tri godine zabrane treniranja igrača na međunarodnim natjecanjima. I na kraju, Hrvatski teniski savez treba kazniti novčano u iznosu od 100.000 eura. Tko časti taj treba platiti ceh.

Srednji prst je simbol revolta žena u Hrvatskoj

Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je za vrijeme boravka na Pantovčaku bila ugledna u ponašanju i izgledu, ali nakon što je izgubila bitku sa Zoranom Milanoviće u drugom krugu predsjedničkih izbora, kao da je izgubila kompas. Očito je kobna na Miroslava Škoru jer ju nije htio podržati u drugom krugu. Zbog njihove međusobne mržnje (hatred) Milanović će slijedećih pet godina sjediti u Pantovčaku. Davno je rečeno: gdje se dvojica svađaju treći pobjeđuje.

Miroslav Škoro je (DP) u sučeljavanju s Jandrokovićem (HDZ) bili su pitani o stavovima:  kada nastaje ljudski život, o problemima pobačaja, ženskim i dječjim pravima, obitelji i homoseksualnosti. Bilo je također govora o obrazovanju, vjeri i naciji kao i  budućnosti hrvatskog naroda. Škoro je ozbiljno rekao, da je za njega brak između muškarca i žene, da je za život djeteta, ali ''ako žena zatrudni tijekom silovanja, mora se dogovoriti s obitelji što učiniti'', na što su žene oštro reagirale koje su poznate u javnosti.

Prva se oglasila Kolinda Grabar Kiratović s ispruženim srednjim prstom, što je bio jasan odgovor Škori, po čemu će najvjerojatnije ostati zapamćena. Javile su se i druge žene koje su bile verbalno vulgarne i pokazali lakirani srednji prst. Među njima našla se i Severina, žena visokih (ne)moralnih kvaliteta i dvostruka srpska ''nevesta'', pa je i ona poput Kolinde, Veljače, Danke, Vesne  i drugih ''uglednih dama'' pružaju srednji prst. Sigurno će netko u RH osigurati autorsko pravo na ženski- srednji prst (Tred-Mark).

Zanimljivo je da se ovakve verbalne i gestikularne brutalnosti događaju u Hrvatskoj upravo pred zastupničke izbore, što bi trebalo biti snažna poruka biračima kome (ne)treba dati svoj glas. Ili će ova misao biti pravilo: Demokracija znači jednostavno blaćenje naroda i ime naroda. (Oscar Wilde)

Toronto, na blagdan  sv. Ivan Krstitelj,  2020.

 
 

Parlamentarni izbori u Hrvatskoj

BEZ GLASA IZ DIJASPORE

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
13. lipnja 2020. u 9.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Izbori u Hrvatskoj (5. srpnja 2020.) biti će promašen pokušaj za bilo kakvu učinkovitu promjenu, izuzev u biranju novih koalicijskih partnera. Također je potrebno naglasiti, da se ovog puta neće voditi ''rat'' samo između ''desničara'' HDZ-a i ''ljevičara'' SDP-a, nego i još jedne nove opcije: Domovinskog pokreta Miroslava Škore, koji je u razvojnom stupnju. Dakle, izbori u vrijeme ljetne sezone iznuđeni su s određenim predviđanjem kako bi se sadašnje društvo zadržala na vlasti još četiri godine. U svim izborima je biranje između: dobra i zla. ''Izbori me tjeraju na priču o čovjeku koji umire. Imao je samo dvije minute života, pa poslao po svećenika i upitao ga: 'Gdje je najbolje mjesto za odlazak?' Bio je neodlučan u vezi s tim. Dakle, svećenik mu je rekao da svako mjesto ima svoje prednosti - raj za klimu i pakao za društvo.'' (Mark Twain)

Prije određivanja dana o izborima za Hrvatski sabor znalo se je da će biti problema u nekim državama zbog pandemije korona virusa te da se omogući nama, hrvatskim državljanima, koji živimo u iseljeništvu ili u dijaspori dopisno (elektronsko) glasovanje, što je Plenkovićeva vlada ignorirala. Upravo se dogodilo da Kanada neće dozvoliti održavanje hrvatskih zastupničkih izbora 5. srpnju 2020. zbog pandemije korona virusa. I u prethodnim izborima bilo je problema, jer su birališta u Kanadi i Australiji udaljena tisuću i više kilometara i zbog jednog glasa trebalo nam je tjedan dana putovanja i troškovi za hranu i smještaj. Sve dosadašnje vlade u RH odbijale su mogućnost elektronskog glasovanja hrvatske dijaspore, jer nisu bili sigurni kome će ''ustaška emigracija'' dati svoje glasove. Dakle, zbog srpskokomunističke doktrine, koja je još uvijek na snazi u Hrvatskoj, nama u dijaspori, u svim dosadašnjim izborima u RH, nije bilo ostvareno osigurano ustavno pravo da sudjelujemo na predsjedničkim i zastupničkim izborima. Ministarstvo uprave ima registriranih 883.042 birača u svijetu koji bi imali stanoviti utjecaj na ishod izbora, zbog toga su nam i zabranili korištenje moderne tehnike u sudjelovanje na izborima, kako to već rade druge dijaspore, ili vojne jedinice koje su smještene u stranim državama.

Prva moguća alternativa:
''Plenkovićev HDZ najvjerojatnije neće ići u koaliciju sa SDP-om, a ni SDP s HDZ-om. Ali postoji druga najvjerojatnije kombinacija, da formalno neće doći do velike koalicije, ali će se (poput Rusa koji šalju vojsku u tuđe zemlje, samo u uniformi i bez ikakvog znaka na sebi. I uvijek će reći to nisu ruski vojnici) desetak ili koliko treba SDP-ovaca tajno izjasniti da će davati podršku Plenkovićevoj vladi da drži većinu, a i dalje ostaju u SDP-u, tako da formalno neće biti velike koalicije. Njegov politički mentor Pupavac biti će još jači, uz angažiranje preostalih manjinaca, postati će pravi vladar Hrvatske.

- Plenkovića može rušiti samo masovna korupcija u njegovim kadrovima. Uvijek je izjavljivao da HDZ ima nultu toleranciju prema korupciji i kriminalu. To je samo verbalna retorička izjava, a činjenice su nemilosrdne - Hrvatska je na samom vrhu najkoruptivnijih država na svjetskoj razini. Evo, najnoviji slučaj kninske gradonačelnice i njene mafije, kriminalom su zaustavili svaki prosperitet u razvoju Knina (naivno se misli da za to nije znao politički vrh). Oko tri tisuće mladih ljudi odselilo je iz Knina, i rasulo se po cijelom svijetu, samo zbog nje i takvih mnogih drugih u hrvatskoj politici. Sramite se, svi političari. kako imate obraza pogledati u oči jednog naroda koji je na rubu gladi.''  (Mile Prpa, hkv.hr, 04. 06. 2020.)

Uz gore navedeni kriminal ''kninska kraljica'' gradonačelnica Josipa Rimac ima i antihrvatske ''zasluge'': nije kazala gdje je bacila prvo spomen obilježje hrvatskih branitelja s Kninske tvrđave, a koje su svečano i dostojanstveno 8. listopada 2001. postavili UBIUDR Podravka i Kninski muzej? Uhićena skupina HDZ-ovih istaknuti dužnosnika, na čelu s predsjednikom Hrvatskih šuma, Krunoslavom Jakopčićem i državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac, sudski procesi su u tijeku i slijede dugogodišnje zatvorske kazne. S jedne strane, uhićenje mafijaške grupe moglo bi dati podršku Plenkovićevu HDZ-u, jer je uoči izbora došlo do čistke kriminalaca i profitera iz stranke; s druge pak strane, može biti katastrofalno, jer su potvrđuju činjenice, o kojima se godinama govori, da su u HDZ-u mafija, korupcija i kriminal našli - oazu.

Druga moguća  alternativa

Natječe se, na ovim najvažnijim izborima u povijesti za Hrvataski sabor, SDP-a (KPH) koji su se protivili donošenju odluke da se Republika Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom. Demonstrativno su napustili Sabornicu (25. lipnja 1991.) na čelu s predsjednikom Ivicom Račanom, jer su bili protiv definitivnog razdruživanja s Jugoslavijom i ultimativno su tražili da se ustavnim zakonom omogući ponovno udruživanje u konfederaciju Jugoslavije. Hrvati su dva put rušili Jugoslaviju: 1941. i 1991. godine. Drugovi i drugarice: Alea lacta est!
Mada je SDP (SKH) bio protiv razdruženja s Jugoslavijom, narod je ipak birao Račana za predsjednika Vlade u RH! Nakon nekoliko izmjena neprimjernih premijera iz HDZ-a u vladu RH, ponovo biva biran drugi predsjednik SDP (SKH) Zoran Milanović, koji je šlampavo upravljao ''slučajnom državom''.

Milanović je došao na Trg sv. Marka uz pomoć Kukuriku koalicije, što je ponukalo sadašnjeg predsjednika SDP, pubertetliju Davora Bernardića da Milanovićev ''kokošinjac'' koaliciju preimenuje u Reset koaliciju, dajući engleski naziv, da se ljudi ne dosjete da je riječ odnosi na - ponovni pokretanje združivanja u ''regionu'', čiji su kalicijski partneri: Davor Bernadić (SDP), Krešo Beljak (HSS), Anka Marak-Taritaš (SL Glas), Boris Miletić (IDS-DDI), Silvano Hrelja HSU), Goran Aleksić (SNAGA), Darijo Vasilić (PGS), Damir Bajs (DBNL) i Željko Pavilić (MDS). Na drugoj strane ljevice, odnosno u drugu polovicu koalicijskih partnera, koji su do ušiju crveni (komunisti, jugofili i četnici): Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivan Vrdoljak (HNS); Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac (SDSS), Stanko Grčić (AHSS), Dragutin Lesar (HL-SR) i Miljenko Jerneić (ZS). Ovi pajdaši spremni su s bičem tjerati muhe u RH!

Treća moguća alternativa

Domovinski pokret Miroslava Škore , sudeći po anketama, mogao bi biti uteg, koji će prevagnuti u koaliciji, ili koalicijama, za formiranje vlade u RH. Miroslav Škoro dosta se dobro pozicionirao na prošlim predsjedničkim izborima, da je imao malo više političkog iskustva mogao je iz borbe s Kolindom Grabar Kitarović i Zoranom Milanovićem izići, i bez dobivenih izbora - biti veliki pobjednik. Naime, Škorina izjava, da će u drugom krugu predsjedničkih izbora zaokružiti svoje ime, u politici je moralno kažnjiva prepotentnost, zbog čega je na Pantovčak došao (ne)čovjek koji je, nakon što je predsjednica Kolinda uklonila krvnika Tita, on je za uzvrat uklonio sve hrvatske velikane iz rezidencije; očitovao se u Jasenovcu i u Okučanima o svom komunističkom (anti)fašizmu. Aktualni predsjednik RH nije se udostoijo donijeti vijenac na grob prvog predsjednika RH i ministra obrane, ali, nije  propustio poslati vijenac na Sutjesku, gdje su izginuli njegovi drugovi i drugarice boreći se za komunističku Jugoslaviju.

Dakle, Miroslava Škoru možemo usporediti sa stabljikom koja je tek propupila, a proći će vremena dok se razvije u plodno stablo. Dosta smo toga već čuli o Škori, pored njegovog bogatog glazbenog opusa, ali povijest kaže: ''Nema nijednog od prvaka koga ne bi stigao rđav glas'' (Capit. Ant. Phil. 16., 5.). Antihrvatski mediji stalno čeprkaju po prošlosti ljudima koji se pojave u javnosti, makar i sa zericom domoljublja, tako su ''pronašli'' i  Škori da je bio u omladinskoj organizaciju u Osijeku; da je pobjegao u Ameriku prije rata, te da je u Americi pjevao u četničkim klubovima, ali da se je ipak vratio s obitelji 1992. u Hrvatsku. Vjerojatno ćemo još dosta toga čuti o Škori i ljudima koji su ušli u Domovinski pokret, iako većina njih su već dobro poznati hrvatskoj javnosti.

Čudi me, i zabrinjava, da nije bilo nikakve reakcije na Škorine izjave o Titu, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i poglavniku: ''Ne zanimaju me ni drug Tito ni Ante Pavelić i siguran sam da oko mene nema ljudi koji bi veličali nekoga od ove dvojice zločinaca.'' (dnevno.hr, 24.05.2020.) Nije bilo reakcije ni od: Zlatka Hasanbegovića, Ruže Tomašić, Josipa Jovića, ni HOP-a iz Hrvatskog doma dr. Ante Pavelić U Melbourneu, kao i drugi Škorinih suradnika. (!?) Ne može se Miroslave u istu rečenicu staviti krvnika Tita i Poglavnika, a kamoli u istu kategoriju - zločinaca. Tito je uvršten među 10 najvećih krvnika na svijetu, baš zbog genocida nad hrvatskim narodom u borbi za komunističku i velikosrpsku Jugoslaviju, a poglavnik dr. Ante Pavelić bio je prvi poglavar Hrvatske Države, nakon hrvatskih kraljeva, u povijesnim granicama Hrvatske; borio se za slobodu hrvatskog naroda i nezavisnost hrvatske države.

Budimo iskreni, Škoro je,bez ikakve sumnje, bio zaslužan (namjerno ili nenamjerno?) za instalaciju Milanovića, a ako nastavi s ovakvim izjavama mogao bi biti zaslužan i za instalaciju Bernardića i SDP-ove i HNS-ove koalicije u budućoj vladi u Hrvatskoj. Ljudi u Hercegovini kažu: ''Bolje je svašta pojesti nego svašta reći!''

Objektivno gledajući, teško je i zamisliti da bi Domovinski pokret mogao doći u privilegiranu poziciju za formiranje Vlade u RH, ili kako Škoro reče: ''Ne bih stajao danas ovdje  (na skupu) da nisam spreman biti premijer.'' Ali, sigurno će biti u poziciji da sudjeluje u Vladi, ili da ima vodeću riječ u oporbi.

Potrebno je još spomenuti političku stranku - Most i koaliciju - Desnu ligu, koji će vjerojatno prijeći izborni prag  i imati nekoliko zastupnika u Saboru, te biti, pojedinačno ili grupno, uključeni sa koalicijom u Vladi ili u oporbi, a ostatak od 168 registriranih stranaka (sekta) vjerojatno će otići u ''recycling containers'', kao što su već prije otišli njih 157, koji su također bili registrirani i čiji su čelnici imali ambiciju biti premijeri u RH.

Izbori su borba za slobodu

Ponovit ću paragraf iz objavljenog osvrta ''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'', objavljenog na mnogim hrvatskim portalima  (od 12. do 15. 05.2020.), jer ima dodatnu težinu u ovom razbuđivanju svijesti uoči zastupničkih izbora, doslovce ponavljam, kako se opet ne bi dogodilo da budu izabrani veleizdajnici, kao što su bili predsjednici: Mesić, Josipović i aktualni Milanović, te premijeri: Račan, Sanader, Kosor (Vlasiljević), Orešković i Plenković.

''Dolaze nam (05.07.2020.) zastupnički (parlamentarni) izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljeni su istomišljenici (mahom 'domoljubi') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na 'ljevičare', a stvarno 'ljevičare' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-nostalgičare, komuniste, pravoslavne četnike, veleizdajnike i maloumnike; 'desničare'' također treba re-klasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primarna ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle, 'Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci'.(Mt. 7, 15)''

Zaključna misao

Bog nije navikao odbijati dobar dar onima koji ga zatraže. (sv. Amboz) Hrvati iz Europe, Kanade, SAD-a i Južne Amerike i Australije obratili su se Ustavnom sudu u Republici Hrvatskoj zbog diskriminacije na izborima.''Budući da navedeni zakon i ustavne odredbe, koji su ograničile broj zastupnika navedenih hrvatskih državljana na tri zastupnika, nemaju uporište u temeljnim ustavnim načelima i međunarodnim pravnim aktima podnositelji smatraju da su teško diskriminirani i da ovakav zakon ukazuje na nelegalnost čitavog izbornog procesa. Ovim činom hrvatski državljani koji nemaju prebivalište na području RH pokazuju da se nisu voljni pomiriti s neprestanim šikaniranjem, vrijeđanjem i mijenjanjem zakona na njihovu štetu, ali i na štetu ukupnih hrvatskih nacionalnih interesa i prava'', stoji u priopćenju..

- Snaga olovke (ili tipkovnice) je snažnija od bilo kojeg mača. Ljudi se mogu okupiti na prosvjedu pred stotinama tisuća, ali mi ne možemo glasati zbog socijalne distancije? Ne postoji li način da postignemo kompromis i pronađemo prikladan način da dodijelimo svoj glas? Ta pitanja moraju biti postavljena i treba zahtijevati svoje demokratsko pravo kao građanin obje zemlje... Hrvatski Kanađani i svi Hrvati u dijaspori najvažniji su za hrvatsku demokraciju.'', (primis.hr,20.05 i 09.06.2020.)

Mediji u Hrvatskoj ''pišu samo o grešnicima i skandalima'' (papa Franjo) kao o Sanaderu i Glavašu, kojima se godinama sudi i nikako da ih osude! U nedostatku aktualnih tema, uvijek se nađe ZDS, o ''ustašama'', Jasenovcu, Vučiću, Dodiku, pa neka Hrvati kupuju i čitaju, međusobno gunđaju i psuju. Isus bi rekao: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk. 23, 34.) E, sada su medije i (anti)fašisti u velikom problemu (da nije izbora ne bi imali o čemu pisati) jer ne mogu više ustašizirati i kriminalizirati hrvatski usklik - Za dom spremni. ''Tko nije bio spreman 1991., nije ni danas. Za mene je ova presuda Visokog prekršajnog suda, točno kao što je rekao Marko Perković Thompson, jedan korak u povratku Hrvatske svojoj kući, svojim izvorištima'', rekao je Borislav Barišić, stopostotni ratni invalid, predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Republike Hrvatske u emisiji - Budnica Osječke televizije. (06. 06.2020.)

''Istoričar'' Ivo Goldstein, u velikom razgovoru za Inu, kaže među ostalima, da je pozdrav ZDS - ustaški, a NDH - izdajnička: ''Ja mislim da je NDH bila izdaja hrvatskog naroda te da taj pozdrav (ZDS) simbolizira izdaju'' (Hina, 11.06.2020.

Dakle: Tko nije Za dom spremni, taj se ne osjeća Hrvatom niti Hrvatsku doživljava svojom domovinom. Rimljani bi rekli: Hospes sint invitis!/ Oni su nepoželjni gosti! I bili bi protjerani iz Rima. Već stoljećima hrvatski naroda ''spava'' s neprijateljima u svojoj domovini!? Djela govore glasnije od riječi; neka vaše (zastupničke) riječi podučavaju i neka vaša djela govore.(Sv Ante Padovinski)

Toronto, Sv. Ante, 2020.

Škoro: mladica koja je tek propupičla nije stablo s plodovima...
Plenković će skrpiti koaliciju, jer biti će mnogo onih koji nisu principijelni niti …
Ljevičar/idejni jugokomunisti oni znaju što hoće, pitanje mogu uspjeti.
Dali je Hrvatskoj stvarno potrebno 168 ''stranaka'' (strančica, udruga i zadruga, društava i komiteta, koji se natječu za ugodnu fotelju u nekadašnjem Hrvatskom državnom saboru, s dobrom plaćom i nikakvim odgovornostima pred Bogom i narodom.

 
 

Kristov nauk u Dalmaciji

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
Toronto, Svetog Trojstva, 2020

Piše: Rudi Tomić

''Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristovu nauku.Ova povijesna istina o ranom i trajnom kršćanstvu Hrvata, koji su živjeli pored Armenaca, poznatih među prvim kršćanima, vrijedi i za romanske Hrvate svih etnogeneza, koji su na tlu današnje Hrvatske postali kršćani već u Isusovom stoljeću. Zar nam to ne potvrđuju Pavlovi učenici, napose Tit, o kojem piše u Novom zavjetu da je podučavao Kristovu nauku u Dalmaciji. O ranom kršćanstvu na hrvatskom tlu, govore brojna imena prvih mučenika za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba.

Dodatnu znanstvenu istinu o genezi Hrvata na današnjem tlu potvrđuje genetsko ispitivanje, kojim se utvrđuje da na tlu Hrvatske živi isti narod najmanje 7 (sedam) tisuća godina prije Krista. To govori da su starosjeditelji u današnjoj Hrvatskoj i doseljenici, napose oni iz susjedstva Armenije dionici najstarijeg kršćanstva.

Ova istina nas upućuje na potrebu čišćenja hrvatske povijesti, dosljedno i kršćanstva od stoljeća sedmog, na uloge Ivana Ravenjanina, na svetu braću Ćirila i Metoda... Za spomenute i druge pojmove u hrvatskoj povijesti trebamo dobiti znanstvena tumačenja, a ne kao se tko sjeti. Ova pripomena se odnosi napose na grčku braću Ćirila i Metoda, kojima se pripisuju razne, čak i nadnaravne uloge, koje im prizma istine ne priznaje.'' (1)

Studij o Kršćanstvu Hrvata, napisao je mr. sc. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, u Baselu, 3. srpnja 2015. Ovaj esej je poslan papi Franji i drugima na znanje o kršćanstvu Hrvata, a dostupan je na portalu hazud@gmx.net
''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'' bila je tema moga osvrta o objavljenim djelima najznačajnijih hrvatskih pisaca iz 16. i 17. stoljeća u Dubrovniku, koje su srpske (ne)kulturne elite objavile pod zajedničkim nazivnikom ''Deset vekova srpske književnosti''. Osvrt je objavljen 12. - 15. svibnja 2020.) i može se pročitati na državotvornim portalima u Hrvatskoj i BiH. (2)

Na istu ovu temu (o krađi, otimačini i prisvajanju hrvatske dubrovačke kulturne baštine), napisano je, prije i poslije moga osvrta, nekoliko povijesno vrijednih eseja i članaka također objavljenih na portalima i u publikacijama u RH i BiH. Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih političkih čelnika i poglavara Srpske pravoslavne crkve, napisao sam studij: ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Evo što kaže i Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstva. (1. Iv: 2, 9) Ovaj osvrt također je objavljen (22.- 29. svibnja 2020.) na domoljubnim portalima u Hrvatskoj i BiH. (3)

Nema u Hrvatskoj tolikog broja povjesničara i znanstvenika koji bi mogli odgovoriti na srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj: terorističkom organizacijom. Jer su je vodili i vode himbeni popovi: Momčila Đujića, poznat kao ''pop vatra'' bio je organizator i vođa srpskih četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, ''vaspitač'' u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; parfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj; episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko-slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej - četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koju su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili ni njihovi predšasnici: patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varnava i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za srpske (duhovne?) lidere u Srbiji i susjednim državama.

Potrebno je naglasiti, da u Hrvatskoj već imamo Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je registrirana u Francuskoj, jer su sve vlade u RH odbile molbe za registraciju, jer bi priznavanje HPC ''ugrozilo Srbe'' u Hrvatskoj, stajalište je Irineja,Vučića, Pupovca i njihovih ortaka. SPC i mediji u Hrvatskoj i ''regionu'' snažno se protive kanonizaciji mučenika srbo-komunističkog režima blaženog kardinala Alojzija Stepinca, te umjesto sveca u medijima proglašen je ''zločincem''. Mediji pišu samo o grešnicima i skandalima, ali to je normalno, jer drvo kad pada, stvara više buke od šume koja raste.(papa Franjo)

Izbori za saborske zastupnike održat će se (5. srpnja 2020.) u Republici Hrvatskoj, a jedna od glavnih tema trebala bi biti: izgon Srpske crkve iz Hrvatske, kao što su to već učinili Makedonija i Crna Gora. Ali, kakvo političko (ne)raspoloženje vlada u državi, u kojoj su za vrijeme vladavine Plenković-Pupovaca, registrirane 54 nove stranke. Dakle, RH ima 168 stranaka (frakcija) i teško će biti održavotvoriti državni suverenitet s takvim i tolikim kadrovima, gdje svi čelnici hoće biti - predsjednici vlade. Bog će dati i tome kraj.

Dubrovnik i pravoslavlje

Pravoslavna crkva na Boninovu. Dubrovačka Republika bila je "bastion" katoličanstva, potpuno zatvorena za inovjerce, vjerojatno kao rijetko koja država u povijesti Rimokatoličke crkve. Nalazeći se stoljećima kao tampon-država Istoka i Zapada, takvim odnosom prema katoličanstvu stari Dubrovčani htjeli su bezuvjetno osigurati trajno vezivanje svoje države za zapadni civilizacijski krug. Republika je u određenim iznimnim prilikama, posebno kad je trebalo izraziti humanost, iskazivala snošljivost prema drugim crkvama i vjerama. Tako je primjerice 1540. u Zakonu o upravljanju domom za nemoćne izrijekom određeno da se u nju imaju primiti i osobe drugih vjeroispovijesti, kojima treba dopustiti da "žive po svojim zakonima".(4)

U vezanosti za katoličanstvo stari Dubrovčani išli su toliko daleko da su zakonskim odlukama zabranjivali vlasteli sklapati brakove s inovjercima, a propisivali su i da unajmljeni vojnici i barabanti budu katolici. Oni se nisu tako ponašali iz moralnih načela, u smislu da bi prema inovjercima gajili nesnošljivost i mržnju, nego u prvom redu radi domoljubnih i državnih poriva. Oni su s pravom predviđali ono što se kasnije kroz stoljeća događalo s mnogim državama, tj. da razlika vjera može razdijeliti, do krvi posvaditi podanike i razgraditi državu. Znali su uočiti otkud opasnost dolazi. Radi takve procjene, ali i radi promicanja interesa trgovine, jedino su judaisti kao inovjerci mogli stalno prebivati unutar zidina. Zato im je vrlo rano bilo dopušteno izgraditi sinagogu, jednu od najstarijih u Europi. Da li ovo znaju posrbljeni Židovi u Hrvatskoj?

U pravoslavlju se prepoznavala ozbiljna opasnost. Vjeruje se da je strah, koji se prenosio s naraštaja na naraštaj vlastele, u Dubrovčane usadio Sveti Franjo Asiški, koji je godine 1220., ako je predaja točna, izjavio da će Dubrovnik propasti kada u nju prodre pravoslavlje. Prema pravoslavcima provođena je prava diskriminacija. Postojala je odredba prema kojoj se nakon 10 godina boravka na području Republike stjecalo pravo državljanstva, a to se odnosilo samo na rimokatolike i judaiste. Pravoslavci nikad nisu mogli postati državljani Republike. Malo pravoslavnog pučanstva moglo je stalno boraviti samo u prigradskim područjima. Ante Marinović je naveo: "Čak je pravoslavcima bilo zabranjeno prenoćiti u Gradu unutar zidina i morali su napustiti Grad na znak večernjeg Angelusa kad su se zatvarala gradska vrata".(5) Jedan od predvodnika dalmatinskih Srba krajem 19. stoljeća Nikodim Milaš došao je do istog zaključka: "Dubrovčani dok su imali Republiku, koji nijesu mogli trpjeti hristijanina Vostočne crkve niti jednu noć u gradu njihovom da prenoći".(6)

I u vrijeme nakon što je od 1804. pravoslavno bogoslužje u Gradu postalo javno, u izražavanju vjerskih sloboda i dalje su vladale razlike između katolika i pravoslavaca. Primjerice ako bi netko od pravoslavnih umro unutar zidina pravoslavni svećenik mogao je sprovesti pokojnika, ali nije javno čitao niti pjevao zaupokojene pjesme dok ne bi prešao gradska vrata. Ako bi neki pravoslavac umro u bolnici, nije svećenik mogao ući u bolnicu u crkvenoj odjeći, već je morao pričekati pred bolnicom iznošenje tijela pokojnika.(7)

Ruski car Aleksandar I. imenovao je 1803. nekog gospodina Fontona svojim generalnim konzulom za Dalmaciju koji je imao stolovati u Dubrovniku. On je sa sobom doveo dva pravoslavna svećenika kako bi mu vršili službu u njegovoj konzulskoj kapeli. Dubrovački Senat naredio je izgon ove dvojice svećenika iz Dubrovnika, jer je navodno Franjo Asiški 1220. prorekao da će Dubrovnik svoju neovisnost i blagostanje sačuvati dokle bude zatvarao vrata pravoslavcima.(8)

Najviše su muke i truda dubrovački pravoslavci vidjeli glede ostvarivanja prava na bogomolju i groblje. Za obavljanje svojih vjerskih potreba godinama su odlazili u samostan Duži blizu Trebinja, a mrtve su pokapali izvan Grada, pod Bosankom. Kako se pred turskim terorom sve više pravoslavnih Hercegovaca počelo naseljavati na prostor Republike, zahtjevi za bogomoljom su se povećavali, a i Rusija je u tom smjeru vršila veliki pritisak. Rusija ne miruje ni danas.

Pravoslavno groblje na Boninovu

Pravoslavna liturgija u Gradu počela se javno i neskriveno obavljati 1790. u kupljenoj kući na Posatu. Otad u Dubrovniku djelu i pravoslavna crkvena općina. Kuća na Posatu kupljena je od nasljednika pravoslavne obitelji Vladislavić koja je ondje bila doselila početkom 18. stoljeća iz Gacka u Hercegovini. Ugledni član te obitelji (Sava) boravio je u Rusiji. Imao je izvrsne veze s Petrom Velikim, a tvrdi se da je ondje u nekim poslovima pomagao i Dubrovačkoj Republici. Rade Vukomanović navodi kako je Sava 1717. godine došao u Dubrovnik posjetiti svoju majku i tu je imao namjeru na svom imanju podići grobnicu za svoju majku i crkvicu u kojoj bi se određeno vrijeme za majku služile zadušnice. S tom namjerom obratio se Senatu. Senat je dopustio izgradnju grobnice, uz dodatak da "ne može biti dopušteno, da se podigne crkvica, jer bi se tu služilo po greko-obredu, a taj je obred zabranjen u zemljama republike". Prvi paroh kojem je dopušteno vršenje liturgije u crkvici na Posatu (koja nije smjela imati nikakvih vanjskih obilježja i izvana se trebala doimati kao obična kuća) bio je kaluđer iz samostana Duži Pajsije Jokanović. Međutim, na sjednici Senata 22. siječnja 1803. bilo je zaključeno da se "mnogo popustilo greko-šizmaticima", pa je donijeta odluka da se svećenik protjera. No radi pobune pravoslavnog pučanstva i tutorstva pravoslavne općine zaključak je preinačen tako "da može dolaziti u Dubrovnik greko-šizmatički sveštenik dva puta godišnje, zadržati se svaki put po 8 dana, ali da crkveni tutori moraju, pod prijetnjom od godinu dana tamnice, svaki puta javiti vladi kad dođe i kad pođe taj sveštenik".

Pod pritiskom ruskog konzula Fontona, koji je dubrovačkim vlastima spočitavao da "vrijeđaju vjeru, koju ispovijeda njegov gospodar, ruski car i sva Rusija", a još više radi izravnog pritiska službene Rusije (u pitanje je bila došla čak plovidba dubrovačkih brodova Crnim morem), Dubrovčani su 1804. pristali da pravoslavni paroh može stalno boraviti u njihovu gradu. Tek tada je dopušteno da se crkvi na Posatu podigne zvonik, a prvi paroh kojem je otada bio dopušten boravak u Dubrovniku bio je Simeun Jovanović. Veću vjersku slobodu pravoslavci su dobili dolaskom francuske vlasti, a pravo državljanstva priznato im je tek 1813. godine. U Habsburškoj Monarhiji pravoslavlje je izjednačeno s drugim vjerama tek 1849. Zahvaljujući velikom nastojanju i zalaganju tutorstva pravoslavne općine, 1837. na Boninovu je podignuta Crkva sv. Arhangela Mihaila, u čijem je sastavu izgrađeno i pravoslavno groblje. Pravo da pravoslavna bogomolja uđe i unutar gradskih zidina ostvareno je 1877. kad je bila zgotovljena i osvećena Pravoslavna saborna crkva svete Blagovijesti. Iste godine je zatvorena crkva na Posatu.

Oznaka Srpske pravoslavne crkvene općine Dubrovnik

Rade Vukomanović bilježi da su 1799. godine u Gradu živjele 24 pravoslavne obitelji sa 74 člana. Taj broj nije značajnije rastao sve do pada Republike. Josip Bersa tvrdi da je uoči pada Dubrovačke Republike živjelo 31.000 stanovnika, od čega 110 (0.35 %) pravoslavaca. Stjepan Ćosić navodi da se tijekom epidemije kuge u Hercegovini 1814./15. u Dubrovnik doselilo oko 40 pravoslavnih obitelji. Po Stjepu Obadu u vrijeme pada Republike, godine 1808., u Gradu s predgrađima živjela su 6.564 stanovnika, od kojih 108 (1.64 %) pravoslavnih. (9) Isti podatak zapisuje i Ivo Banac, te dodaje i njihovu spolnu strukturu, 68 muških i 40 ženskih glava. U "Ostavštini don Nika Gjivanovića", koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, stoji da je 1818. unutar gradskih zidina bilo 3.360 katolika, 24 pravoslavca i 220 ostalih, a na Pilama 1634 katolika i 333 pravoslavca.(10) Po Ivu Periću krajem 1830. godine po popisu stanovništva Dubrovačko okružje imalo je 45.346 stanovnika, od čega 406 (0.89 %) pravoslavaca. (11) Godine 1835. po Branki Prpi-Jovanović od 71.225 pravoslavaca u Dalmaciji, 631 je živio u Dubrovačkom okružju; po Ivu Bancu 1839. bilo je u Dubrovniku 380 pravoslavaca, a po Stjepanu Ćosiću 1840. njih 400. Rade Petrović bilježi da je 1871. u dubrovačkom kotaru živjelo 33.635 stanovnika, od čega 391 (1.16 %) pravoslavac. (12) Godine 1877., u kojoj je posvećena pravoslavna bogomolja unutar zidina, po Josipu Bersi živio je u Gradu s prigradskim područjima 391 pravoslavac, a po Radi Vukomanoviću 395. Po potonjem deset godina kasnije na gradskom području u 115 kućanstava živjela su 544 pravoslavca (po Ivu Periću 1890. njih 515), 1900. u 157 kućanstava njih 945, a 1908. 991. Zna se da je po službenom popisu stanovništva 1900. na području od Kantafiga do Plata živjelo 897 (6.8 %) pravoslavaca.(13) Broj Srba (golemom većinom pravoslavaca) u Dubrovniku je dosegnuo vrhunac 1991. kad ih je živjelo 4765 (6.67 %). Nakon Domovinskog rata broj se naglo smanjio uslijed iseljavanja. Po popisu stanovništva iz 2011. u Dubrovniku žive 1164 Srbina, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji njih 2.095.(14) Pravoslavaca u Gradu ima 1481, a u cijeloj županiji 2509. (15). Ništa od ovih činjenica ne može ohladiti usijane glave srpskih političara, vjerskih poglavara, ''istoričara'' i (ne)znanstvenika, da Dubrovnik nije srpska kasaba.

Izvori:
Dragan Hazler: ''Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristov nauk'', hazud@gmx.net , Basel, 3. srpnja 2015.
Rudi Tomić: ''Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine'': hazud.hr<hrvatskonebo.org ; hrsvijet.net ; hrvatski-fokus.hr; dragovolja.com; glasbrotnja.ba; Ljubuski: info@iks-portal ; www.ličke-novine.hr (12.- 15. svibnja 2020.)
Rudi Tomić: ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Isto, na svim gore navedenim portalima (22.-29. svibnja 2020.)
1. Tolja, N: ''Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude'', Dubrovnik, 2011.
www.tzdubrovnik.hr  (Arhivirano 11. veljače 2012.), "Pravoslavna crkva", pristupljeno 8. srpnja 2013.
www.politika.rs , "Nepoznati pravoslavni Dubrovnik", pristupljeno 8. srpnja 2013.
Cvjetković, A: ''Dubrovačkim ulicama'', Dubrovnik, 1999.
Franjo Šanjek, "Crkva u Dubrovniku", Dubrovački horizonti, 32/1992, 33.
Ante Marinović, "O položaju Katoličke crkve u Dubrovačkoj Republici", Dubrovački horizonti, 35, Zagreb, 1995, 64
Nikodim Milaš, "Pravoslavna Dalmacija", bilj. 40 na str. 529
Rade Vukomanović, "Dubrovnik", Almanah Srbi i pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb, 1971, 80/81.
''Povijest Dubrovačke Republike'', preveo, opaskama popratio i nadopunio Ivan Stojanović, Srpska dubrovačka štamparija A. Pasarića.

 
 

Novi prilog iz Toronta

MRŽNJA

Mržnja je najširi oblik osjećana gorčine u čovjeku.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
21. svibnja 2020. u 23.30 sati

Piše: Rudi Tomić

Mržnja je grijeh srca, a svaka grešna misao ili
čin u Božjim očima je čin ubojstva. (1. Iv:, 2,9).

Ovih proljetnih dana ljudska je mržnje kulminirala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji naspram hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, da je bilo moguće tu gorčine mržnje riječi oblikovati u oštricu mača, veća bi osveta bila od one u Bleiburgu.

Očitovanje osobne i opće mržnje u Jasenovcu povodom komemoracije 75. obljetnice, gdje se okupilo kompletno hrvatsko državno čelništvo, uz nazočnost predstavnika žrtava i nacionalnih manjina, da se poklone žrtvama koji su ovdje, u radnom logoru, izgubili svoje živote, umjesto cvijeća nazočni su palili luči mržnje na sve što simbolizira na hrvatstvo i katoličanstvo.

Podsjetimo, da je svojevremeno predsjednik RH Stipe Mesić govorio i o Jasenovcu ustvrdivši da tamo nitko nije ubijen. ''Ljudi su umirali, od tifusa, dizenterije, kao što to i inače ljudi umiru. Jer, to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da nekog tko radi sad ga ti ubiješ, jer tko će ti sutra raditi, prerađivati kožu. Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. On kad je došao u Jasenovac on je praktično bio već spašen, jer je onda kao radnik bio potreban.'' (hrsvijet.net)

Dočim, drugi predsjednik RH Zoran Milanović, našao je shodnim da iskali (izlije) svoju mržnje naspram slobodnoj državi hrvatskog naroda, i ponovo puca u grobove hrvatskih branitelja - HOS-ovce koje su masakrirali četnici iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, JNA, čak mu je smetala i spomen ploču na njih: ''To treba maknuti, baciti negdje''. To je rekao ''naš'' predsjednik RH, koji mrzi ''slučajnu državu'' Hrvatsku - svim svojim bićem!

Predsjednik RH, nakon zgražanja na komemoraciji u Jasenovcu, došao je u Okučane, na proslavu 20. obljetnice pobjede vojne akcije - Bljesak, te kada je vidio hrvatsko obilježje pod čijim je simbolom izvedena pobjednička vojna akcija poznata pod imenom- Bljesak, demonstrativno je napustio skup u društvu istomrzitelja, puni srdžbe i napuhani k'o balun zraka.

Zlobna zbivanja u Jasenovcu i Okučanima, koliko god su bila gnjusna, nadmašila ih je mržnja povodom 75. obljetnice hrvatskog genocida, stradanja na Bleiburškom polju i Križnom putu, u čemu je predvodio bivši, dvaput birani, predsjednik RH Stipe Mesić, koji je na bošnjačko/muslimanskoj TV izjavio kako ''Crkva danas, proustaški elementi i profašistički elementi, žele od Bleiburga napraviti nešto što nije bilo'' te dodao da na Bleiburgu nije nitko ubijen, osim devet ljudi koji su htjeli ići u proboj i to je sve.

Na pitanje koliko nostalgije ima u suverenoj državi Hrvatskoj za fašističkim zločinačkim režimom Mesić dodao: - Nažalost toga ima dosta, danas je u hrvatskim srednjim školama provedena jedna anketa i 70 % ne smatra da je to bio zločinački režim i fašistička tvorevina. Hrvatska vlada plaća autore koji pišu notorne neistine, prenio je Hrvatski Medijski Service BiH.

Bošnjačkim islamistima i fašistima bio je potreban jedan hrvatski kvisling koji bi govorio ono što odgovara njihovim trenutačnim ciljevima, a Mesić im je uvijek pri ruci, uz poturicu Komšića, kako bi opravdali svoje islamističke ekspanzije na teritorij hrvatskog naroda u Herceg-Bosni. Zaluđeni bošnjački (anti)fašisti zaboravili su, da je Mesić u Australiji 90-tih govorio kakao su Hrvati dva puta u ratu pobijedili: ''prvi put 10. travnja 1942. kada su NDH priznale sile Osovine, i 1945.g. opet su bili - pobjednici.''

Zablude su također uzroci mržnje

Osam desetljeća antihrvatski i fašistički čimbenici drže hrvatski narod u zabludi te su kod ljudi stvorili misaono stanje da je istina ono što nije istina; stvorena je pogrešna predodžba o odlučujućoj činjenici i njezina stvarnog stanja. Nezavisna Država Hrvatska nije bila ni talijansko-fašistička, ni njemačko- nacistička, ni jugoslavensko-komunistička, nego samo i jedino - obnovljena država hrvatskog naroda. Sve drugo je - himbeno. Ali, okolnosti su bile takve, bilo je ratno stanje, u kojem hrvatska državotvorna ideja nije mogla imati saveznike u savezničkim vladama, jer su saveznici bili za očuvanje Jugoslavije. Nažalost, nisu ni saveznici NDH bili hrvatski saveznici, nego licemjeri. Hitlerov je pokret bio imperijalistički i fašistički, koji je u biti bio protiv NDH, isto tako je i Musolinijev pokret bio fašistički i imperijalistički koji je nametnu Rimske ugovore, čime je unakažena NDH, s tim još više jer su talijanski fašisti bili saveznici partizana na okupiranom hrvatskom teritoriju. Nije Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima, Italija je dobila priobalne krajeve 1920. u Rapallu kao ratni plijen iza I. svjetskog rata, Nakon što je Italija kapitulirala već 8. rujna 1943. poglavnik proglašuje Rimske ugovore ništavnim, što je implicite značilo i Rapallski ugovor.

Dakle, poglavnik dr. Ante Pavelić, Vlada NDH i hrvatske oružane snage imali su neprijatelja u neprijateljima i u saveznicima, te i u zavedenom dijelu hrvatskog naroda - partizanima. Naime, još do danas među Hrvatima ima onih koji misle da je partizanski pokret bio - osloboditeljski, što je očita zabluda: partizani se nisu borili da promijenu ustaški režima u NDH, partizani su se borili za interese stranih sila i obnovu Jugoslavije. Kada će već jednom u hrvatskom narodu biti učvršćena povijesna spoznaja: da su se Hrvatske oružane snage u NDH borile za državnu samostalnost i slobodu hrvatskog naroda; da se je partizanska komunistička armija borila za rušenje hrvatske države i stvaranje nove komunističke Jugoslavije. Točka. Ovdje ne treba biti dosjetljivi kao Edip, koji je riješio Sfinginu zagonetku o čovjeku.

Hrvatskom narodu nije uspjelo obraniti se od svekolikih neprijatelja izvana i iznutra, a da Hrvatsku, posebice Zagreb spasi od možebitne sudbine Dresdena ili Hiroshime, Vlada NDH donijela je odluku za povlačenje u Austriju. Da je, kojim slučajem, poglavnik dr. Ante Pavelić mogao predvidjeti masakr u Zagrebu, nakon ulaska četnika s partizanskim petokrakama, gdje se i danas otkrivaju masovne grobnice zaklanih, strijeljanih i obješenih hrvatskih sinova i kćeri; da je poglavnik mogao predvidjeti kakvu će sudbinu doživjeti hrvatska vojska, s mnoštvom civila, koja se je predala Englezima tražeći zaštiti od kršćanske Europe - nikada se poglavnik sa svojim ustašama i domobranima ne bi odlučio na odlazak u Austriju. U konačnici NDH bi izgubila rat, ali s mnogo manje žrtava nego nakon predaje Englezima u Austriji, a partizani i četnici imali bi u Hrvatskoj više mrtvih nego živih ???. Ovakve bi posljedice bile da se Hrvatske oružane snage nisu odlučile na povlačenje iz NDH.

Samo životinje nemaju pijeteta za mrtve

U ratovima ne ginu samo vojnici, nego su ubijani i nevini civili, pa nakon rata, oni koji su preživjeli rat, kao i oni koji su pobjednici, imaju sažaljenje, ako i ne milosrđe, prema mrtvima. Međutim, u Hrvatskoj ima još onih koji nisu prestali ubijati ubijene ili zapanjeni su što još više nije pobijeno, pa zazivlju nove pokolje i novi Bleiburg. Eto, dokle je mržnja dovela ljudske spodobe da se ne mogu zasititi masovnim pokoljima jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, pa su još željni žrtava i žedni krvi nevinog naroda samo zato što hrvatski narod želi integralnu slobodu i život u svojoj domovini. Ako je to zločin, onda sam ja osobno, kao i drugi državotvorni Hrvati i vjernici u Isusa Krista - najveći zločinci pod suncem nebeskim!

No, mržnja nema granica. Oni koji mrze, oni lažu, oni kradu, oni ubijaju, oni ne vjeruju u ljudska prava niti Božje zapovijedi, dakle to su sotone u ljudskim mješinama. Među takvim mrziteljima našla se i jedna luciferka, koja je napisala članak, a ''Slobodna Dalmacija'' objavila pod naslovom, kojem nije potrebno nikakvo daljnje obrazloženje, odnosno tumačenje:
''Ovih se dana bilježi 75 godina otkako je Ante Pavelić pokupio prnje iz Hrvatske. Detalji bijega otkrivaju neviđena kukavicu i tajnu o skrivenom zlatu. Ipak ćemo donijeti nekoliko zanimljivih ''činjenica'', ne zbog vjerodostojnosti teksta, nego zbog uredništva ''Slobodne Dalmacije'', kako su mogli objaviti ovakve bljuvotine koje nemaju veze sa zdravim razumom, kamo li o ''otkrivanju neviđena kukavicu i tajnu o skrivenom zlatu.''?!

Među ostalim: ''U NDH, državi koju  su 1941. osnovali Hitler i Mussolini, od samog početka znalo se tko je pravi gazda. A tko je sluga i izvršitelj. Zvonimirova linija na potezu Karlovac -Dugo Selo -Vrbovac -Križevci -Koprivnica -Drava koja je trebala braniti Zagreb raspala se ne zbog udara neprijatelja, nego zbog izdaje naredbe o povlačenju prema Austriji.
- Često se pisalo da je Ante Pavelić 6. svibnja zbrisao iz zemlje glavom bez obzira. No, ustaški poglavnik pritom je vrlo proračunato pokupio židovsko zlato. I ono koje se nalazilo u sanducima državne riznice, i ono koje je, prema kasnijem svjedočenju njegovog doglavnika Slavka Kvaternika, čuvao u svojoj vili u vrečicama od dva kilograma...(???)
- Ključnu ulogu o njegovom (poglavnikovom) izvlačenju su, po svemu sudeći, odigrali djed i baka poznatog hrvatskog novinara i publiciste Drage Pilsela.'' (SD, 11.05.2020.)

Pitanje: Kako je uopće moguće u tri rečenice izreći toliko kontradikcija: ''NDH su osnovali Hitler i Mussolini'', onda to ne bi bila NDH, nego provincija Njemačke, odnosno Italije; ''zbrisao iz zemlje glavom bez obzira'', sa ''židovskim zlatom'', i sanducima iz riznice, te vrećica (?) od dva kg. Glupačo jedna, valjda je NDH imala više zlata nego što bi Pavelićev koji je ''sbrisao'' mogao nositi u ''prnjama''. I još se pozivati na djeda i baku Drage Pilsela. Odgovor: Prevedeno s latinskog: Po riječima poznajemo budale, po ušima magarce.

Poručujemo člankopisateljici Sabolić, ''SD'', Pilselu, kao i svima onima koji su znatiželjni gdje se nalazi zlato NDH, koje je ''Pavelić odnio u prnjama''. Prije svega, poglavnik nije odnio ni jedan gram zlata u svojim ''prnjama''. Zlato uopće nije izeseno iz NDH, kao ni drugi vrijedni predmeti i dokumenti, nego sve je ostalo u Hrvatskoj - gdje se i danas nalazi. Kada hrvatski narod izabere državotvorne zastupnike u Hrvatski državni sabor; kada se u Hrvatskoj uspostavi pravedno Hrvatsko pravosuđe, provede lustracija i izreknu presude dokazanim zločincima, koji su još i danas živi, čak neki su na vladajućim položajima ili upravnim dužnostima. Nakon ovih uvjetnih okolnosti, zlato će isplivati na površinu i biti predano u hrvatsku riznicu.
I ovo bi trebao biti jedan od valjanih razloga, da na slijedeći izborima u RH izaberemo zastupnike koji nemaju komunističku, kriminalističku i veleizdajničku hipoteku. Stoga pazimo koga biramo, da nam se opet ne nametnu isti, ili još gori ološ. Treba imati u vidu, kada je riječ o izborima, da dobivaju izbore, u većini slučajeva - oni koji broje glasove. Ni sa najboljim izborom zastupnika ne mogu se riješiti mnogi problemi, jer je u narodu ustaljeno nepovjerenje u vlast, ustaljena je također mržnja neovisnost države hrvatskog naroda. Trebat će generacije odgojiti u duhu državotvornosti i treba odmah početi s odgajanjem u dječjim vrtićima do akademskih obrazovanja. Treći članak u asburškom vjerskom miru iz 1555. godine glasi: ''Čija je zemlja, onoga je i vjera.''  (Cuius regio, eius religio!)

Prosvjedi i prijetnje kardinalu Puljiću u Sarajevu

Misno slavlje povodom 75. obljetnice stradanja na Bleiburgu i Križnom putu navijestio je uzvišeni kardinal Vinko Puljić na dan 16. svibnja. 2020. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, što je izazvalo lavinu mržnje i prosvjednici su izvikivali vulgarne riječi i osobnu prijetnju hrvatskom vrhbosanskom kardinalu Puljiću i policiji koja koga je čuvala, kao i one malobrojne misale u katedrali. Vikali su na policiju što ''Čuvate tu svi*nju, vidjet ćemo se uskoro...''

U propovijedi kardinal Puljić sve je pozdravio i obratio se nazočnim vjernicima i svećenicima, te svima onima koji su pratili svetu m isu na malim ekranima riječima:

''Biti prisutan i sudjelovati na ovoj svetoj misi za žrtve Bleiburškog polja, i sve žrtve mržnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštivanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predstaviti svetu misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našega naroda i drugih žrtava.
- U prvom redu želim moliti, da nas molitva pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani u molitvi prikazujući najsvetiji čin da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas uživamo ili još bolje: izgrađujemo.Tim ćemo obnoviti vrednovanje življenja sadašnjosti, koja sve čini da gurne u stranu vrednote života. U tom nas utvrđuje riječi pape Ivana Pavla II.
- Očito je pak da je sudbina mira velikim dijelom povjerena ne samo institucionalnim formama, koje u svakom slučaju valja učinkovito podrediti u iskrenom dijalogu i u poštivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovo naređenoj solidarnosti srdaca koje, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja. Potrebno je tražiti oproštenje i oprostiti. To pak ne znači da i ljudska pravda ne smije progoniti zločine to je dapače potrebno i nužno, ali pravda stoji daleko od svakog slijepog nagona za osvetu, i daje se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teži za popravkom onoga koji je zabludio.'' (Ivan Pavao II. Pripovijedni govor Svetog Oca u Predsjedništvu BiH za namjeravani pohod Sarajevu 1994.)

Politička maksima bošnjačkog patriotizma

Umjesto da uzmem nekoliko citata iz Uvodnika Hrvatskog fokusa, u kojem urednik Marijan Majstorović postavlja pitanje: Tko unosi nemir u 'cvijet hrvatskog naroda'? ''U vrijeme NDH većina muslimana iz BiH smatrali su se Hrvatima islamske vjeroispovijedi.'' (hrvatski-fokus.hr, 15. 05. 2020.)
Preporučili bismo pismenim muslimanima/Bošnjacima da pročitaju ovu objektivno izvješće, jer nemoguće je doći do zaključka (completionem) sadašnjeg stanja u BiH bez poznavanja povijesne istine. Dapače, ovaj materijal trebao bi biti izazov mladim intelektualcima u BiH za doktorsku disertaciju ili povjesničarima za daljnje istraživanje. U svakom slučaju - treba temeljiti pročitati kako bismo imali barem neku nadu za bolje međusobno upoznavanje i sretniju budućnost.

Treba također spomenuti pismo bosansko-hercegovačke književnice Mihrije Teković-Kulović iz Francuske, autorica romana ''Živjeti i umrijeti za Srebrenicu'' i ''Manjača'', oštro je osudila sarajevske bukače: ''Neviđenu harangu protiv katoličke crkve u BiH zbog mise u sarajevskoj katedrali provode oni koji nikada nisu osudili partizansko-četničke zločine.'' (Nedjelja.ba) Ovo pismo je kao ćitab i treba oteti ga od zaborava!

Zašto, zapravo mrzimo?
Andrea Vranić napisala je Zagrebačkom psihološkom društvu što je mržnja, zašto, zapravo mrzimo i da li je moguće mržnju ublažiti ili izmijeniti:
''Mržnja je najdestruktivniji i najrazorniji osjećaj u povijesti ljudske prirode (Rozzman, MaCauley i Rozin, 2005), složena, kao i sve emocije, istraživanja mržnju definiraju kao emocionalni stav (Ekman, 1992.), sindrom (Soloman 1977.), generaliziraju ljutnju (tj. ljutnja usmjerena na sve blisko ili slično onom što mrzimo (Berner i Dozier, 2002), poriv za obezvrjeđivanje drugih (Rample i Burris, 2005). Istraživanja mržnje su u psihologiji razmjerno rijetka, a razlog tome su kako metodološki, tako i konceptualno. Što to znači? Sudionici glavnine psiholoških istraživanja su studenti, koji često izvješćuju kako nikad nisu iskusili mržnju, pa je u svrhu istraživanja mržnjom teško eksperimentalno manipulirati ili uspoređivati razlike između grupa sudionika. Konceptualno, odnosno prema definiciji, mržnja se ne smatra uobičajenom emocijom pa stoga istraživački nije popularna, kao npr. osjećaji gađenja, ljutnje ili tuge. Porast razine mržnje u raznim društvima i životima svih ljudi danas - tzv. kultura mržnje - mijenja ovu situaciju jer mržnja ima ozbiljne posljedice kako na zdravlje nacije, tako i emocionalno, psihološko i fizičko zdravlje pojedinca.

- Mržnja je slična drugim neugodnim osjećajima jer se pojavljuje kada se neki događaj, osoba ili grupa, tj. predmet ili objekt mržnje, sagleda kao negativna i neugodna, bezobzirna, nemoralna ili zla. Ono što mržnju razlikuje od drugih osjećaja je kakvim procijenimo ono što mrzimo i kako reagiramo na ono što mrzimo. Ključna razlika između ljutnje i mržnje je u tome što ljutnju izaziva ono što smatramo da se može promijeniti (npr. neljubazno ponašanje), dok je mržnja usmjerena na ono što se vidi kao stabilna/urođena priroda motivi onog što ili koga mrzimo.
-Mržnja je duboko usađen osjećaj iz kojeg je teško izrasti. Stoga je izuzetno važno razumijeti štetu koju ona nanosi osobnoj, društvenoj i nacionalnoj dobrobiti.'' (zgpd.hr,  25. 02. 2020.)

Stoga smo, najprije u ovom osvrtu donijeli neke misli iz Biblije o mržnji, zatim prozvali nekoliko osoba s imenom i prezimenom iz kojih je mržnja izbacivala bjesnoću, kao vulkan lavu, u Jasenovcu i Okučanima; onda propovijed uvzišenog kardinala Vinka Puljica na svetoj misi u Sarajevu za stradale na Bleiburgškom polju i u poraću; te propovjedni govor Svetog Oca Ivan Pavla II., današnjeg našega sveca, pa konačno i mišljenja poznatih svjetskih psihologa, koje je navela spisateljica Andra Vranić iz Zagreba.

Kao zaključnu misao, mogli bismo reći, da je mržnja uzrok mnogih zala u našem hrvatskom društvu, Causa est odio ex ira, vindicta, et caedibus animo defectionis impulerant, pa umjesto da je pobjednosni Domovinski rat donio barem ublaženje, naprotiv mržnja se rapidno širi kao korona virus

Nekada pomislim, kako bi bilo kada bi netko u Hrvatskoj osnovao političku stranku pod imenom ''Mržnja'', umjesto ''Reset'', sigurno bi ta stranka imala veliki broj lojalnih članova. Ili, ne daj Bože, da mržnju, recimo, zlobnici proglase religijom, ta bi ''vjera'' bila prihvatljivija nekim ljudima nego što je danas mnogima - katoličanstvo. U mržnji nema licemjernosti dočim u crkvi katoličkoj - ima!

Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. (I. Pt 2, 1)

 
 

Osvrt na srbijansko svojatanje Marina Držića

Krađa/otimačina hrvatske književne i kulturne baštine

(Ovo je slamka koja je slomila leđa devi!)


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. svibnja 2020. u 10.15 sati

Piše: Rudi Tomić

Kada se institucija oglasi priopćenjem o krađi/otimačini hrvatske baštine to ima veliku težinu, jer uz iznesene činjenice stoji ustanova - Matica hrvatska ''kao čuvarica i skrbnica za sveukupnu hrvatsku kulturu dužna je reagirati na ovu bezočnu krađu/otimačinu.'' Izjava Matice hrvatske ( 8. svibnja 2020.) o prisvajanju književne baštine u izdanjima Matice srpske. koja se ponavlja već dulje od dva stoljeća, ''pa je stoga potrebno tu pojavu promotriti imajući u vidu tri razine''.

Razine su:
1. Kulturološka razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Objavljena djela najznačajnijih hrvatskih pisaca koji su djelovali u 16. i 17. stoljeću u Dubrovniku pod zajedničkim nazivnikom 'Deset vekova srpske književnosti', trajni je pokušaj srpske kulturne elite da sanira (liječi) srpski književnopovijesni diskontinuitet što izaziva razumljivo nacionalnu frustraciju'';
2. Stručno-jezično prisvajanje hrvatske književne povijesne baštine: ''U najnovijoj aneksiji književnog korpusa primijenjen je, navodno, jezični kriterij - prema izjavi urednika biblioteke akademika Mira Vuksanovića (uz suglasnost urednice Zlate Bojović) - obuhvaćena su sva književna djela napisana na srpskome jeziku pri čemu, posluživši se Vuk Karadžićevom tezom o štokavskom dijalektu, navodi da se i u Dubrovniku govori srpski jezik.(...) uz sporadičnu nazočnost ikavizama, kojima se služe Hrvati. (...) prisvajaju pisma bosančice koja je netočno imenovana srpskim pismom. Prisvajali su, međutim, neovisno o jeziku, i humanističke pjesnike koji su pisali samo na latinskom jeziku. Tako je i molitvenik pobožnih dubrovačkih trgovaca iz 1520. godine koji su poslovali u Novom Brdu i Janjevu, nastao na temelju čakavskih predložaka, kojima su se, kako sami pišu, branili od raških popova i njihova pravoslavlja, nazvan istom logikom 'Dubrovački srpski molitvenik'...'';
3. Politička razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Prisvajateljima nisu samo po sebi važni ni Gundulić ni Držić (čija su djela upravo otisnuta) ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je  hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama. Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, a posebno za hrvatskim morem.''

Hrvatska matica nije samo - iseljenička

Ustaljeno je mišljenje da je Hrvatska matica iseljenika institucija, odnosno ustanova koja isključivo vodi brigu o iseljenicima i njihovim djelatnostima diljem svijeta. Bilo je vremena, kada su Hrvatskom maticom (u nastavku - HM) upravljali ljudi iz režima, pa smo tako mi stariji politički emigranti bili ne samo zanemareni nego i optuživani u državama u kojima smo prebivali, kao ''ustaše - ostaci fašizma'', pa smo često imali problema s vlastima koje su nas pozivale na razgovore, jer smo bili politički aktivni u rušenju Jugoslavije.

Hrvati u Americi i Kanadi  imaju jednu veliku i bogatu hrvatsku osiguravajuću organizaciju - Hrvatsku bratsku zajednicu, koja je također bila u uskoj suradnji s HM i predstavnicima jugoslavenskog režima, s kojima sam, u to doba, često bio u otvorenim sukobima, kao i ostali politički emigranti, koji su ostali vjerni hrvatskoj državotvornoj ideji i domovini svojih predaka.

Ali, nakon uspostave samostalne i demokratske Države (Republike) Hrvatske obje su naše iseljeničke ustanove oživotvorile hrvatsku državotvornost, što je uvelike pomoglo svojim doprinosima za vrijeme obrambenog Domovinskog rata i dovelo do konačne pobjede nad srpsko-crnogorskim, četničkim i JNA agresorima, ali nam je ostalo srpsko pravoslavlje (SPC) protiv kojega su se borili hrvatski dubrovački trgovci 1520. godine. Ostalo je još ne pobijeđena Peta kolona i domaći veleizdajnici, koji su se očito osnažili dolaskom na vlast Andreja Plenkovića i koalicija sa Miloradom Pupovcem i drugim antihrvatskim elementima, te dolaskom Zorana Milanovića za predsjednika RH - države koju nije nikada priznao ni državom ni hrvatskom!

Izbori su borba za slobodu

Dolaze nam uskoro zastupnički/parlamentarni izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljaju se istomišljenici (mahom -''domoljubi'') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u Sabornici. U medijima ih se klasificira na ''ljevičare'' i ''desničare'', a stvarno ''ljevičare'' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-komunističke nostalgičare, pravoslavno četništvo, ateiste, homoseksualce, veleizdajnike i maloumnike; ''desničare'' također treba reklasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primaran ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle: ''Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci.'' (Metej 7, 15)

Takve spoznaje ostavljaju u hrvatskom narodu osjećaje nesigurnosti, što je uvjetovalo neodlučnost ili ravnodušnosti, koje su bile prisutne stoljećima u našem narodu, a koje su se tek promijenile s događajima 1941. i 1991. kada se je hrvatski narod oslobodio okupiranu i potlačenu Hrvatsku.

Bartul Kašić, (Bartholomaeus Cassius) (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.), hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Njegovo najvažnije djelo je Prva hrvatska gramatika koju je napisao 1604, a Vuk Karadžić je otac i začetnik krađe hrvatske kulturne baštine. Prva žrtva je bila upravo Prva hrvatska gramatika Bartula Kašića koju je prekopirao i proglasio svojom. Prisvajanje Ruđera Boškovića velikog filozofa znanstvenika, a napose isusovca je živi apsurd. Njegovo putešestvije po hrvatskim zemljama za vrijeme Austro-Ugarske, nije bilo nikakvo skupljanje narodnog blaga, već krađa tako je srpska postala i Hasanaginica i brojne druge narodne pjesme. O krađi hrvatske kulturne baštine, i na ukradenom stvaranje svog srpskog identiteta. Jedna doktorska disertacija ne bi bila dovoljna da svu krađu obuhvate.

Zaključna misao

Svoju izjavu, svake hvale vrijednu, MH je zaključila ovim snažnim i uvjerljivim riječima: ''Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrednote. I ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovi djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava. Ovakav model krađe i prisvajanja tuđega (plagium) rasplinut će se jednog dana kako se sam ukinuo i netragom nestao srbokatlicizam 19. stoljeća u Dubrovniku upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma.''

Dakle, srpsko pravoslavlje (svetoslavlje) je politička fašistička organizacija, koja nema vjerski duhovni univerzalni karakter nego spada u srpsku ortodoksnu sektu.
Dakle, ''ljevici'' nije vjerovati ma bilo kakva obećanje davali, jer su indoktrinirani antihrvatskim idejama, koji i nakon uvjerljivi dokaza o hrvatskom genocidu, pokolju koji se može najbolje vidjeti na videu Sime Dubajića koji prikazuje ''Kako smo likvidirali, klali i ubijali''nakon svršetka II. svetskog rata, čija se 75. obljetnica slavi ovih dana. Uz sve dokaze o krvniku Titu, veleizdajnici i danas Lucifera Tita glorificiraju, ali mu i zamjeraju ''da je napravio šlampav posao.'' SDP-vac iz Vukovara ide još dalje i pozva ''na klanje i novi Blajburg.'' Da i ne nabrajamo koliko je srušeno spomenika hrvatskim braniteljima, koliko je hrvatskih branitelja sebi oduzelo živote, jer nisu mogli podnijeti uvrede i banaliziranje njihovih žrtava u obrambenom Domovinskom ratu, kao nedavno što je učinio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u Okučanima na proslavi Bljeska.

Ako sve ovo što je gore navedeno, što i slijepci vide, dokle nas je dovela hrvatska nemarnost i razdvojenost, pa valjda ćemo ovog puta izići na izbore ujedinjeni za ideju hrvatske samostalnosti i opstojnosti, bez osobnog ega i profiterskih nakana. Dakle: Nije stvarni fizički napor važan za nečiji napredak, niti priroda zadatka, već duh vjere s kojim se poduzima. (Sv. Francis Xavier)

 
 

Bleiburg, Bleiburg!

Povodom 75. obljetnice genocida hrvatskog naroda.


licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. travnja 2020. u 19.45 sati

Piše: Rudi Tomić

            ''Pozdravi, sinko, svojega Bana i čitav hrvatski narod i reci mu, da Papa ne će dopustiti, da propadne Hrvatska - najčvršći štit i predziđe kršćanstva''. Papa Lav X. Banu -Biskupu Petru Berislaviću, 19. XII. 1519.

Prošlo je 75 godina od najvećeg egzodusa i genocida u povijesti hrvatskog naroda koji se dogodio u Bleiburgu (Austrija) nakon mirne predaje razoružane hrvatske vojske i civila Zapadnim saveznicima - Englezima, uz dogovorenu zaštitu od odmazde koju su pripremili Titovi partizani i abolirani četnici.

Prošlo je također 25 godina od velebne pobjede hrvatskih branitelja u četirigodišnjem ratu protiv srbo-crnogorske četničke okupacije i agresije te uspostave neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Ali, još nisu osuđene najveće ubojice/mesari genocida (1945.) zvanog - Bleiburška tragedija, niti su otkopane mnoge masovne grobnice/jame nevinih hrvatskim žrtava? Vlada u Republici Hrvatskoj još nije osudila ni krvnike agresije u ratu (1991. -1995.)?!

Da smo imali, ili da imamo, pravu hrvatsku vladu u RH mi bismo tužili Englesku Međunarodnom sudu Ujedinjenih naroda za genocid hrvatskog naroda nakon mirne predaje u Bleiburgu, suglasno čl. 2. ''teška kršenje'' Ženevske konvencije 1949. i to kako slijedi: (a) namjerno ubojstvo; (b) mučenje i neljudsko postupanje, čl. 3.  ''Kršenje zakona i običaja rata''. U čl. 4.  predviđa se nadležnost za kažnjavanje genocida, koji je definiran strogo prema člancima II. i III.  Konvencije o genocidu 1948.

Vlada RH u optužnici treba se pozvati na sporazum u Jalti 4. veljače 1945. godine na sastanku Staljina, Roosevelta i Churchila gdje je bilo dogovoreno o novoj karti poslijeratnog svijeta. Osim o sudbini Njemačke i odluci da se raseljeni ljudi podrijetlom iz SSSR-a moraju vratiti kući, na Jalti je također bilo govora i o Jugoslaviji. Za jugoslavenske državljane je bila donesena izričita odluka da ne smiju biti predani Titovim partizanima - čak ni ustaše (o toj je odluci bio obaviješten i feldmaršal Harold Alexander, glavni zapovjednik britanskih snaga u srednjoj Europi).

Staljin i Churchil su znali da od ''sporazuma'' neće niša biti ostvareno. Stoga Aleksander nije poštivao nikakve formalne dogovore u Jalti, nego je rekao svojoj armiji: ''...potreban je samo jedan snažan udar da ih (Nijemce, usput i Hrvate) se izbriše zauvijek. Došao je tren da krenemo u posljednju bitku koja će dokrajčiti rat u Europi...'' (1)  (1) hr.wikipedia.org/Pokolj u Bleiburgu

Što sve znamo o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda?

Poznato nam je da su do sada objavljena 124 naslova - knjiga i esejia o genocidu, odnosno Bleiburškoj tragediji, a još treba dodati i nekoliko stotina, možda i tisuću članaka koji su objavljeni u medijima o tom zločinu - genocidu nad Hrvatima. Primjera radi, u ove 62. godine u emigraciji objavio sam svake godine osvrt na stravičnu sudbinu kojoj nema premca u svijetu.

Od svih objavljenih knjiga i eseja, ima jedna knjiga koja nije objavljena, a vjerojatno i neće nikada ugledati svjetlo dana. Riječ je o knjizi "svećenik, domoljub, učenjak, povjesničar i prof. Krunoslav Draganović koji je radio 20 godina na prikupljanju dokumenata, o komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom na svršetku rata. On je već unaprijed bio pojam pisca knjige o Bleiburgu, i nitko se drugi ozbiljan među nama nije mimo njega usudio pisati o toj temi, jer smo smatrali, da je on za  to najpozvaniji i najsposobniji. Uz Draganovićevu osobnu tragediju vidimo najveću štetu za hrvatsku nacionalnu borbu u propasti knjige o Bleiburgu.'' (2) (2) Vinko Nikolić: Knjiga o Bleiburgu...,  Hrvatska revija, 3 -4, str. 350 - 351)

Naime, na popisu genocida ili democida (Democid je izraz kojeg je Rudolph J. Rummel osmislio s namjerom označenja šireg područja masovnih ubojstva pod zapovjedništvom vlasti nego što označava pojam - genocida) među 10 najpoznatijih genocida u svijetu nalazi se Bleiburg, koji po broju ubijenih u odnosu na broj pučanstva (12.44 %), nalazi se iznad Kineskog genocida (77 milijuna) i Sovjetskog genicida (60 milijuna). Genocid nad hrvatskim narodom je jedinstveni democid, jer je likvidacija trajala nekoliko mjeseci i to na dužini od 947 kilometara krvavog Križnog puta: od Bleiburga u Austriji do Đevđelije u Sjevernoj Makedoniji. I još nešto. Od svih genocida u svijetu jedino su Bleiburg i Srebrenica koji ne svjedoče genocid nazivom nastradalog naroda - nego imenom mjesta!? Da li se taj propust može i - treba li ga ispraviti ?

Da li je NDH bila država?

I nakon 75 godina od kako je poražena i okupirana Nezavisna Država Hrvatska ni danas se o toj državi ne govori niti piše u Hrvatskoj ni i u svijetu kao o državi hrvatskog naroda, nego ''da uopće nije bila država'', drugi s pravničkog gledišta govore da je to bila, ali uvijek s naglaskom da je bila.

''Činjenica je da je Roosevlt smatrao i rekao da Hrvati i Srbi ne mogu zajedno živjeti, čime je stvarno priznao potrebu i smisao postojanja hrvatske države, kao i besmisao suvišnosti Jugoslavije. Do tog priznanja došao je tijekom rata, za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Da je on bio uvjeren da je ta država u svojoj egzistenciji i smislu satelitska država, te da je Jugoslavija realna država, sigurno ne bi nikada rekao da Hrvati i Srbi ne spadaju u jednu državu.

- Činjenica je, osim toga, da je Nezavisna Država Hrvatska propala svršetkom rata kao posljedica svjetskih snaga i kompozicija, a nije propala tijekom rata zato što bi je srušio narod ili neprijatelj.

- Više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo srušiti Jugoslaviju, kad joj dođe crni petak; više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo braniti svoju državu i u najtežim časovima; više vrijedi činjenica da to zna cijeli svijet, nego sve teorije o tome da li smo bili ili nismo bili država.'' (3) (3) Ivan Oršanić Vizija slobode, str.245 - 246)

Nezavisnu Državu Hrvatsku 1941. godine priznale su države: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Tajland, Mandžuko, Nacionalna vlada Nankinga. Uspostavljeni su također trgovački ugovori - de facto priznanje: Švicerska, Francuska i Vatikan. Ove bi činjenice trebale biti uvažene jer su bile i međunarodno priznate, pa je svako omalovažavanje obična komunistička, hrvatska veleizdajnička i velikosrpska provokacija, kako bi se zataškali zločini koje su počinili u ratu i nakon rata u Hrvatskoj.

''U Hrvatskoj se oživljava kult komunističkog antifašizma, čime se želi obraniti zločinački karakter komunizma. U obranu komunističkog antifašizma s velikim se zanosom, ali i s oskudnim znanjem, uključio predsjednik Republike Stjepan Mesić. Umjesto da počne stvarati nove povijesne vizije utemeljenja na iskustvu dobra i zla, on vraća hrvatski narod sedam desetljeća unatrag i tako sprečava društveni napredak. Braneći antifašizam, predsjednik Mesić često se nestručno bavi analizom povijesnih udžbenika, koji su tobože krivi za obnovu ustaštva danas.

- Nedavno objavljeni komunistički dokumenti demantiraju namjeru 'antifašista' da obrane komunistički antifašizam i jasno pokazuju da je projekt Hrvatska na gubilištu bio smišljen zločinački pothvat zločinačke organizacije, rečeno današnjim rječnikom, to jest nove vlasti pri završetku i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. To je djelo boljševičkog sustava koji je zavladao 1945., a koji je pripremao teren za svoju dominaciju od 1941.'' (4) (4) Ivo Rendić-Miočević, Vijenac, Nekažnjene povijesne prevare. str. 1-3)

Dakle, to su rezultati nekažnjive povijesne prevare, jer u hrvatskoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni ''istoričari'' - NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakve sumnje s mitom o ''bratstvu i jedinstvu'' naših naroda. Cacatum non est pictum. (Mazanje ne znači slikanje)

Treba  donijeti izmjene i dopune u Ustavu Republike Hrvatske

''U Šeks - Tuđmanovom Ustavu o Hrvatskom Narodu govori se samo u izvršnim odredbama i to do kraja površno, nimalo činjenično'', kaže dr. sc. Tomislav Dragun, opunomoćnik Hrvatskog uljudbenog pokreta.

Ustav Republike Hrvatske ima 125 članaka, a dr. Dragun izdvojio je samo 16 čl. kojima je, kao uzorak, dao novo osmišljeje i državotvornost, a objavit će preuređen Ustav u Glasniku - Knjizi br. 91, s novom i bolje pojašnjenjem načela Ustava Republike Hrvatske. Ne vjerujem da će Vlada u sadašnjem koalicijskom sastavi, hrvatsko-srpskom, imati hrabrosti u Saboru da usuglasi povijesne činjenice s današnjim potrebama hrvatskog naroda koji se nalazi u velikoj opasnosti da izgubi i ovo malo površine koja je ostala od povijesnog ''aršina'' - 102.771 četvorna kilometra i stanovništva koje je imala prije 75 godina - 6,280.000.

Što je najgore, hrvatska mladež, prije u jugoslavenskom režimu i sada u ''demokratskom režimu'', ne zna hrvatsku povijest, ne zna zemljovidne povijesne granice Države Hrvatske, jer su odgajani s programima i ljudima koji su sadržajno i moralno  u većini slučajeva velikoizdajnički orijentirani ili su ''vaspitani'' u sredinama neprijateljskih nam susjeda. Evo klasičnog primjera neupućenosti, naime, kako je bilo moguće da je bivši premijer Zoran Milanović, današnji predsjednik Republike Hrvatske, mogao reći u Saboru na Međunarodnom danu sjećanja na holokaust:

''Do travnja 1941. u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i drugačijeg porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem NDH koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubijanjem ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srbe, a onda nakon toga i Židove tek krajem lipnja 1941. u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova.'' Večernji list, 02.02.2014. (5) (5)

Zaista misli li predsjednik da prije NDH nije bilo masovnih zločina? Prva u Europi je bila Srbija koja je pobila svih 14 tisuća svojih Židova i hvalila se da je Beograd prvi yudenfrei grad, što je bilo masovno klanje od strane komunista u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata i slično.

Komemoracije u Jasenovcu, ali ne i u Bleiburgu!

''Korona virus uspio je zaustaviti čitav svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju? Vlasti će prekršiti vlastite protupandemijeske mjere, zašto? Kako ne bi razljutili stvarnog vladara Hrvatske - beogradskog agenta Milorada Pupovca, najavljujući jasenovačku komemoraciju, Plenković je odmah naveo da će se održati obilježavanje operacije 'Bljesak'. To je morao napomenuti jer je ''uravnilovka' nužna, barem tako je učio drug Kardelj. Mnogi će se složiti da, ako je ugroza kineskim virusom toliko ozbiljna, da ne treba biti ni obilježavanje 'Blieska' ni 'Oluje', ni Bleiburga, ni Dana državnosti, ni dana antifašističke borbe, pa sukladno tome ni jasenovačke komemoracije.

- Također valja navesti, jer je prošlo 'ispod radara' da je aktualna vlada početkom travnja usvojila dokument u kojem se za Bleiburg reže ček 439.00 kuna i ostaje im tek 50.000 kuna, dok se za Jasenovac i ostale antifašističke manifestacije reže 350.000 i u proračunu im ostaje 150.000 kuna.'' (6) (6) Mila Marušić: hrsvijet.net, Koronavirus zaustavio cijeli svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju.

Koliki su troškovi oko uzdržavanja ledine u Jasenovcu, i kolike su plaće 12-torici zaposlenih osoba, koji obilaze 24/7 oko kamenog cvijeta?

Dakle, održana je komemoracija u Jasenovcu (22. 04. 2020.) uz nazočnost vrhuške vlasti u RH: predsjednik RH, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, te predstavnika manjinaca, koji su također u Vladi i u Saboru, te brojnih (anti)fašističkih udruga i cjelokupna (anti)hrvatska svita. Milanović je rekao, da je osobno angažirao da se zajedno pojave ovdje. Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena u Novsku, rekao je:''To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom, glasno izreče. ''Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod 'ZDS' borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom'', rekao je ''naš'' predsjednik RH. I još da stavi točku na ''i'', što se tiče komemoracije za žrtve Bleiburga koja će se održati na Mirogoju, Milanović je rekao: ''Nisam nikada išao i neću ići. Moj stav je poznat''.

Plenković je među ostalim rekao: ''Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile tijekom 2. svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu''. Današnji školski udžbenici i povijest napisani su pod vodstvom Milanovićevog ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića, mrzitelja svega što simbolizira nacionalni identitet, svega što je stvoreno u osloboditeljskom Domovinskom ratu.

Međutim, Počasni Bleiburški odbor priopćio je 20. travnja 2020. da je donesena odluka o odustajanju od organiziranja planiranje središnje  komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta koji je bio planiran za 16. svibnja 2020. na Bleiburškom polju u Austriji, zbog korona virus pandemije kojima je vlada Austrije ograničila prava na javne skupove. Komemoracija hrvatskim žrtvama genocida održat će se na Mirogoju, gdje se nalazi spomenik Bleiburškim žrtvama.
Nije da se ne zna istina o logoru u Jasenovcu, jer su napisane brojne knjige objektivnih istraživače, od kojih svakako treba naglasiti Mladena Ivezića knjigu ''Jasenovac brojke'' (2003) i akademika Josipa Pećarića dvije knjige ''Srpski mit o Jasenovcu'' na hrvatskom (2000) i engleskom jeziku (2001). Ove knjige su postavile logor Jasenovac u okvir u kojem je stvarno bio za vrijeme NDH, bez dodavanja ili oduzimana brojka, nego na osnovu nepristranog žurnalističkog i povijesnog istraživanja, po filozofskim kategorijama, koje je složio filozof Joahim Gregor Daries: Tko?, Što?, Gdje?, Čim?, Zašto?, Kako? i Kada?
Uz ove hrvatske vrhunske znanstvenike Ivezića i Pečarića svakako treba uključiti i urednika srpskog emigrantskog mjesečnika ''Naša reč'' Desimira Tošića i njegovu knjigu ''Srpski nacionalni problemi'' (1952) opširno raspravlja o tim osobinama srpskog naroda, koje otvoreno priznaje. Srpske povijesne knjige daljnji su primjer srpske sklonosti megalomaniji i mistifikaciji. ''U duhu te fantastične povijesne znanosti odgajale su se generacije srpske mladeži, koja danas vodi srpski narod i koji smatra, da je samo podla urota srpski susjeda, njihovih neprijatelja, spriječila Srbe, da zauzmu svoje pravo mjesto u svijetu barem kao vladari Balkana. Da to postanu, treba podjarmiti njihove susjede, a to je razlog stalnog ugrožavanja mira u Evropi, po Srbiji, koja se smatra zakonitom nasljednicom Bizanta.'' Milan Blažeković, Hrvatska revija, Recenzija Cesaricheve knjige (1954.)

Zaključna misao

Ništa se u Hrvatskoj ne može promijeniti do slijedeći zastupničkih (parlamentarnih) izbora, koji će se održati, kako se doznaje iz ureda EU, 23. 12. 2020. Dakle, izbori dan prije Badnjeg dana, odnosno uoči Božića, moglo bi nam donijeti ugodno iznenađenje - većinu u Hrvatskom državnom saboru hrvatskih zastupnika, koji bi mogli već u prvom zasjedanju donijeti potrebne izmjene u Ustavu RH; odobriti hrvatskim državljanima iz dijaspore/iseljeništvu glasanje elektronskim putem; ukloniti manjinske zastupnike iz Sabora, jer u hrvatskoj nema potrebe za privilegirane Srbe, Talijane, Rome i druge pripadnike, koji su ispostava susjednih i neprijateljskih država.

Konačno, treba jednom za uvijek razbiti spomenike, izmijeniti naslove ulica i trgova koje nose ime jednog od najvećih krvnika prošlog stoljeća - Josipa Broza Tita. Treba u Kumrovcu kuću Josipa Broza preurediti za muzej, u kojem će biti, kao što imaju Židovi u Jeruzalemu Memorijalni muzej Zad VaShem, s razlikom što je njihov muzej posvećen žrtvama Holokausta, a ovaj u Kumrovcu bi bio krvniku, gdje bi bila izložena sva zločinačka djela i dokumenti ubojice hrvatskog naroda Bernarda Habsburga - Tita, zvanog Josipa Broza. Ako se ne očisti politički ološ iz hrvatskog društvenog života, iz hrvatskih škola i sveučilišta, kao i instituta i udruga gdje su uhljebljena djeca i unučad partizana, orjunaša i četnika, teško će biti izboriti pobjedu na izborima. Hrvatski su branitelji bili pobjednici u svim bitkama, ali su izgubili rat jer su podcijenili domaće neprijatelje - veleizdajnike.

Gospodin ne mjeri savršenstvo ni mnoštvo ni veličinu naših djela, već način na koji ih vršimo, - St. John of the Cross

''Uvijek sam pretjerano tužna, svake godine u vrijeme komemoracije u Jasenovcu. Laž, laž i laž i tako godinama, slamaju moje srce. Istinski, moja vlast će biti ona koja komunističku laž o Jasenovcu istraži, a Goldštajna Slavka i Ivu, Krausa ,Jakovinu ... i sve koji su širili laži o Hrvatima kao genocidnom narodu osude i kazne doživotnim zatvorom (na Golom otoku, o.p.) zbog nanošenja duševnih boli cijelom hrvatskom narodu. Svoje mučke zločine kroz povijest, stavljaju Hrvatima na teret i tome mora doći kraj.(...) Kad pogledam sav cirkus oko Jasenovca svih dosadašnjih vlasti, s tugom u srcu zaključujem, da ni jedna do sada hrvatska vlast nije istinski hrvatska vlast, nego nam nametnuta. (...) Sramota je usporedba Jasenovca i Bljeska i da će im se  dati istovjetni značaj. To je kao da kažemo da će odati  istu počast Bogu i sotoni'', napisala je Slavica Vučko u email poruci koju sam dobio 22.04.2020.

Papa Lav je rekao prije 500 godina: da ne će dopustiti, da propadne Hrvatska. Hoće li hrvatski narod dopustiti da propadne Hrvatska? Ta bi sudbina bila strašnija od naše smrti, ali do toga neće doći. Svakodnevno ćemo se zaštititi kroz oluju sve dok je naše srce ispravno, gorljiv osjećaj, postojanost hrabrosti i pouzdanje u Boga.- St.Francis de Sales.

 
 

Pogled preko bare

Hoće li Zagreb zadesiti sudbina Babilona?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. travnja 2020. u 16 sati

Piše: Rudi Tomić

Nalazimo se u Velikom tjednu Korizme: od Cvijetne nedjelje do Uskrsa. Uz Isusove muke došao je koronavirus, ali ne slučajno, koji je unio paniku, donio stravičnu bolest i masovnu smrt. Vjernici se obraćaju Isusu, ne s nakanom da pomognu nositi Njegov teški križ, već da ublaži njihove muke posebice pučanstvo grada Zagreba koje je iznenada udario potres (23. 03. 2020.) i ostavio mnoge ruševine u gradu i okolici - oko 26.000 građevina. Tlo se i danas trese.

Teška situacija još je više ugrožena jer je oštećena i Katedrala, simbol grada Zagreba, koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz suzaštitnika svetog Stjepana kralja. Poznata također kao katedralom naših velikana: Alojzija Stepinca, Franje Šepera, Franje Kuharića, Zrinskih i Frankopana, bolje rečeno - majka svih crkava u zagrebačkoj nadbiskupiji.

Od potresa stradao je i Mirogoj na kojem je oko 6000 grobova oštećeno, čime je direktno pogođeno oko 100.000 ljudi, rekao je direktor Mirogoja Patrik Šegota.
U vrijeme korizme, kada su crkve pune vjernika koji slijede Put križa, sada su zbog koronavirusa zatvorene i ispunjene prazninom. Vjerojatno u neke crkve još poneko dođe i upali svijeću za svoje najmilije i za cijeli svijet koji je doveden u kušnju: odlučiti se za Isusa i uzeti svoj križ, ili predati se sotoni i uživati u blagodatima. Ali, bogatstva se može izgubiti zbog potresa ili požara samo za par minuta, ili će umrijeti od posljedice virusa u izolaciji i biti strpan u hladnjaču, a kasnije u masovnu grobnicu. Pravo im budi!

''Isus ima mnogo onih koji vole kraljevstvo Božje, ali malo tko nosi križ. Bog ima mnogo onih koji žele njegovu utjehu, ali malo onih koji žele njegovu patnju. Svi se žele radovati s Njim, ali malo je onih koji su spremni zbog njega patiti. Mnogi se dive Njegovim čudima, ali postoje i malobrojni koji slijede u ponižavanju na križu.'' (1)

U isto vrijeme pojavljuju se brojni znanstvenici s prijedlozima što treba činiti i s prognozama koliko će dugo ovako stanje potrajati i kako  će se svijet dupkom promijeniti nakon što se savlada COVID-19. Neizvjesnost je izazvala strah u ljudima, pa neki čak misle da sutra sunce neće izići. ''Ponašaju se kao da je svaki dan posljednji u životu, a svaka radnja posljednji učinak!'' (2)

''Svijet je posvetio koronavirusu najveću pozornost, nakon Uskrsnuća Isusa Krista, što nije iznenađujuće, jer se nalazimo u ovim velikim danima Korizme, kada se sjećamo muke gorke Isusa Krista, od agonije prije predaje do izdaha na križu, kako bi nas spasio od vječne smrti i doveo u Kraljevstvo Božje.

Biblijski gledano na Armagedon (planina Megido), koja se nalazi u Apokalipsi sv. Ivana. Ima značenje da će se na tom mjestu dogoditi pobjeda Krista nad Sotonom. Otkrili su da se ta riječ spominje u židovskom jeziku - u prijevodu na hrvatski znače ''dolina između dva brda'', dakle - Međugorju.
Mi nismo ni blizu o spoznaji što će to Međugorje ili dolina između dvije gore, donijeti cijelom čovječanstvu, ali po mojoj procijeni glavni događaj tamo će se vrlo uskoro dogoditi.'' (3)

Biblija govori puno prije nego što su Sodaoma i Gomora bili uništeni vatrom da žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami griješnici protiv Jahve. Biblija također svjedoči da je Bog spalio Sodomu i Gomoru - zbog njihovog velikog bludnog i perverznog grijeha. Abraham je pokušao zamoliti Boga da poštedi ova dva grada i njihove stanovnike riječima:
''Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u Gradu. Zar ćeš uništiti mjesto rađe nego ga poštediti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Bog je obećao poštediti Sodomu ako u njoj bude pedeset nevinih osoba. Abraham je pokušavao stalno smanjivati broj, došavši do deset. Ali ni deset nevinih osoba nije mogao pronaći. Konačno Jahve zapljušti s neba na Sodamu i Gomoru sumpornim ognjem.'' (Post: 19, 24)

Prije svega potrebno je naglasiti, da je današnji Zagreb središte i sjedište cijele Hrvatske, dakle, političkih, gospodarskih, kulturnih, etničkih, ateističkih, homoseksualnih, jugoslavenskih, veleizdajničkih, srpsko-pravoslavno-četničkih, masonskih i kriminalnih demona koji su nadmašili Babilon. Curavimus Babylonem et non est sanitas./Liječili smo Babilon, ali nije izliječen./ (Jr. 51, 9) Kakva će biti sudbina  Zagrebu, u kojem ima velik broj nevinih?

''Pao je, pao je, Babilon Veliki (539. p.n.e.) koji je primorao sve narode da piju vino gnjeva njegovih (...) Pao je! Pao je Babilon Veliki i postao prebivalište demona i skrovište svakog nečistog zadaha i skrovište svake nečiste i mrske ptice! (Otk. 14: 8)

Babilon Veliki je također kriv za krv kršćana koji su se u novija vremena bili pobijeni u zatvorima i koncentracionim logorima, bilo pod nacizmom, fašizmom, komunizmom ili nekom drugom diktaturom. Zapazimo da se u osudi spominju svi 'koji su pobijeni na zemlji', što bi uključilo stotine milijuna osoba po čitavom svijetu koji su u toku povijesti pobijeni u ratovima i krvnim osvetama od strane ljudi koju su tvrdili da su vjernici.''. (Matej 23:34-36; 2 Timotej 3:5) (4)

Da li je netko i slučajno pomislio, da su ovaj potres u Zagrebu uzdrmale kosti nevinih žrtava po kojima građani hodaju s ljubimcima, pljuju i psuju svetinje. - ''Trebalo bi, dakle, zaobilaziti ulice (ili, ulicama molite krunicu! o.p): Gračane, Jelenovac, Ljubljansku, Gospočak, Miloševec, Remete, područje Pedagoške akademije u Savskoj, Šestine kod Lagvića, Dubravkin put na Tuškancu, Kučane u Sesvetama, Mirogoj pokraj Krematorija i još 46 poznatih, ali ne otkopanih lokacija u Zagrebu, od ukupno 940 skrivenih grobnica u RH u kojima su pobijeni civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. (5)

Stanje u Zagrebu i u Hrvatskoj općenito, grozno izgleda:
''Jedni seru, drugi cmizdre što je UDB-a ubila tako malo ljudi po inozemstvu, treći su tek sada skužili da su njegovi 'šlampavo' obavili posao 1945.g. 'Poznata književnica' tuguje i jauče što Tito nije pobio 'Više idiota' i td. Ona jadna pati što je 'ljubičica bijela' tek na desetom mjestu. Da je bilo malo više sreće i vremena mogao je on upasti u 'big six' kao u engleskoj Primier League. (6)

U ovo smeće treba uključiti i medije: Telegram, Večernji, Jutarnji, 24sata, Nedjelja, Novi list, Slobodna, Index i drugi antihrvatski portali, kao i televizijske postaje. Voditelji ovih sredstava za priopćavanje su odgovorni za promicanje demonskih težnji, a za obrazovanje hrvatske mladeži odgovorni su amnestirani partizani i četnici, ili njihovi djeca, koji su zauzeli vodeće položaje u srednjim školama i na sveučilištima u RH. Nije ni čudo da ni nakon 25 godina oslobođenja od srpsko-crnogorsko-četnike agresije hrvatski sveučilištarci ne znaju hrvatsku povijest, jer hrvatske povijesne knjige nisu na popisu za predavanja, nego su jugoslavenska i srpsko-hrvatska izdanja po izboru ministrice Obuljen, a predavači su Jakovina, Pusić, Klasić, Puhovski, Goldstein, Pupovac i stotine drugih njima slični. Jedino u hrvatskom športu hrvatska mladež ima hrvatsku dušu i nacionalni ponos, kojima u pobjedama i proslavama mladež daje podršku, jer nije riječ o političkom oprijedjeljenju.

''Do nedavno je tzv. 'izlaženje iz ormara' bilo rezervirano samo za homoseksualce. Danas to više nije slučaj jer su svi iz te skupine koji su u tom izlaženju vidjeli neku korist za sebe ili za svoju skupinu - već izišli.

Leon Lučina nipošto nije usamljen u svom 'jugoslavenstvu', možda je tek ponešto eksplicitniji od nekih drugih u inačici poprilično velikom broju formalno hrvatskih kulturnjaka: Igor Mandić, Miljenko Jergović, Viktor Ivančić, Predrag Deželić, Olivera Frljić, Jelena Veljača (Đikić, Grlić, A. Tomić, Pusić', Klasić, Hribar, Dežulića, Pavičića, Pofuka, Zovko, Krešić, Jakovina, Rudina, Obuljan, Puhovski, Goldstein, Tešelić, Sarnjevka, Lasković, Stazić, Beljak, Latina, Kapović i drugi ljudski ološ u Hrvatskoj. o.p.) (7)

''Kao žaba u loncu, naša nacija izgleda da ne primjećuje da zlo raste dan za danom, i da vrelina raste dok žabe sjede u vodi, ne znajući da će uskoro postati juha. Molite se da se naša nacija - Croatiae pokaje i uzda u Krista, prije nego mi također počnemo ići putem Sodome i Gomore, koje više ne postoje.

- Budući da su stanovnici Sodome i Gomore bili zli, očekivati je da su im takvi bili i poslovi. Vrlo je moguće da su njihove političke vođe bili podmićeni od strane skupina s posebnim interesima. Možda je dosta ličio na današnju situaciju u političkim sferama, sprovodi neki zakona kroz Sabor, i uvode se neka pravila koja osiguravaju da će biti ponovo izabrani.

- U našem društvu ima toliko nasilja, prljavih riječi i golotinje (...) mnoge nacije prave kompromise grijehom, zbog čega moralno opada, a ova korupcija ulazi u poslove i politiku, dok svi ne prihvatimo zlo kao dobro. Ovo su jasni znaci da će država RH imati istu sudbinu kao Sodama i Gomora. Zapamtite, oni su  izbrisani s lica zemlje... zauvijek.'' (8)

Dati će Bog pobožnima bolje!

Gospa nam je došla s porukom u Zagrebu 20. rujna 1996.: ''Ne boj se, malo stado!'' Priopćila je među ostalim slijedeće poruke fra Stefanu Gobbi:
''Koliko sam sretna zbog cenaculuma koju ste održali, sa svećenicima, vjernicima moga Pokreta, kojim predsjeda nadbiskup kardinal, kojeg toliko volim i štitim.
- U ovoj zemlji moj protivnik je divljao, uvodeći u njega bolno suđenje nad nasiljem i ratom. Koliko patnji su moja djeca morala pretrpjeti! Umiješala sam se, obećala im veliki dar oslobođenja i mira.
- Što se dogodilo u ovoj zemlji, postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj uzoritoj Majci, Crkvi i papi, Sotona ponovo ujedinjuje u pokušaju da uništi hrvatski narod. Imajući to na umu, spojili su se i sotonističke i masonske snage. Ali ja sam označila čas njihovog poraza. I tako će to biti za čovječanstvo. I iz ovog razloga, dajem vam povjerenje i veliku nadu.'' (9)
Ima još jedna dobra vijest iz Hrvatske, naime vraćaju se ljudi nazad u svoju domovinu - Hrvatsku, i to u većem broju, već se predviđa oko 50.000 -izgubljenih sinova! ''Hoćemo li se opet morati uhvatiti pluga i motike i je li to najgore što nama se može dogoditi? '' (10)

Zar ima bolje nade za hrvatski narod u ovom Velikom tjednu korizme, u vrijeme muke, smrti i Uskrsnuća Isusa Krista, nego Gospine poruka ''Ne boj se, malo stado... dajem vam povjerenje i veliku nadu.'' (u Zagrebu 20.09.1996.)

Ovaj Uskrs proslavit ćemo u krugu svojih obitelji, vjerojatno gledati misno slavlje na malim ekranima TV, ali budimo jedni s drugima u mislima i molitvi.

Čestitam Deseti Travnja, dan hrvatske državnosti, svim državotvornim Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu u dijaspori, a poginulima i pobijenima koji su dali svoje živote (568.000) pokoj vječni daruj im Gospodine!

Da se ne zaboravi!: Da nismo imali NDH ne bismo danas imali Republiku Hrvatsku.

Uskrsnuo je kako reče, Aleluja!

SRETAN USKRS dragi prijatelji, suradnici, domoljubi, hrvatski branitelji, čitatelji ovog osvrta i kršćani u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovin i dijaspori.

Izvori:
(1) Thomas a Kempis: De Imitation Christi  (knjiga, koja je odmah iza Biblije u katoličkom svijetu, do sada imala 745 izdanja i prevedena je naviše jezika nego ijedan knjiga na svijetu)       
(2) Sv. Alphonsus Linguori: The Way Of The Cross
(3) Mile Prpa: Molitva Svetoj Koroni, Hrvatsko nebo.org.
(4) Noviživot.net: 4 znaka da  država postaje kao Sodoma i Gomora,  str. 1
(5) Andrija Hebrang: U Zagrebu hodamo po kostima..., direktno.hr
(6) Zvonimir Hodak: Ne bih ja  spominjao  ta jeftina lijeva spadala da oni ne sisaju naše novce
(7) Damir Pešorda: Jugoslaveni iz ormara, Hrsvijet.net
(8) Novi život.net, str. 2, 3
(9) Fra Stefano Gobbi: To The Priests Our Lady's Beloved Sons,pog. 580, str.921, 922 (Majka Božja bila je zadivljena s molitvom  fra  Gobbi  u kapelici Ukazivanja  u Fatimi (1972.)  i izrazila želju da on pokrene Marijin Pokret za svećenike - Cenaculum.) Pokret ima oko 400 kardinala i biskupa, oko 100.000  svećenika i nekolko milijuna katalika u svijetu.
(10) Zlatko Pintar: Hoćemo li se uhvatiti pluga i motike, (bezcenzure.hr)

 
 

Pogled preko bare

IMA LI IŠTA LIJEPOGA U – LIJEVOJ NAŠOJ?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. OŽUJKA 2020. U 18.45 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje. (Ulpian)

Već dva desetljeća u Hrvatskjo se javno govori, slobodno piše i na TV negativno prikazuje o hrvatskom narodu i Hrvatskoj; u medijima dokazuju građanima i svijetu da Hrvati ne valjaju kao narod niti valja država - Republika Hrvatska!

Završeni su predsjednički izbori i Republika Hrvatska je dobila Zorana Milanovića, koji je prisegao za predsjednika na najprimitivniji, čak bi se moglo reći - najprovokativniji način, što je svojim činom dokazao da je za njega nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska - slučajna država.

Hrvatska je katolička država s 87 posto katolika, kako popis stanovništva pokazuje, poslije Poljaka, najkatoličkiji narod u Europi, možda i u svijetu, a za predsjednika izabran je Zoran Milanović: ateista, socijal-komunista i arogantni osobenjaka, bivši no goo president Vlade. Pored činjenice da je HNES osudilo Milanovića u paketu s Titom, S. Mesićem, I. Josipovićem, M. Pupovcem, B. Lončarom, J. Manulićem, V. Pusić i drugim zločincima i veleizdajnicima, te poslije svega dolazi na Pantovčak za predsjednika Republike Hrvatske!? ''Ako nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitog naroda.'' (Vinko Begić, dragovoljac.com)

Novo izabrani predsjednik RH, odnosno predsjednik svih Hrvata u domovini i svijetu, nije se udostojio pozvati katoličkog predstavnika Crkve u Hrvata, da mu riječ zahvalnosti postane gestom njegova prebivanje među vjernicima na ustoličenju za predsjednika. To su Corpus delicti! O drugim (ne)ugodnostima koje je osmislio na Pantovčaku (2.18. 2020.), za vrijeme inauguracije, nije vrijedno opširno pisati, jer video snimci su uvjerljiviji od pisane riječi. Nakon sprdnje sa inauguracijom i hrvatskom himnom predsjednik Milanović je uklonio sve biste iz ''palače'', odnosno simbole onih koji su najzaslužniji u povijesti hrvatskog naroda, a neki čak misle (i pišu!), da će ukloniti i hrvatski stijeg, što ne bi bilo nikakvo iznenađenje, jer ni Zoran Milanović nije iznenađenje. Njegova je partija nasljednica Saveza komunista Hrvatske, koja je od samog početka bila protiv osamostaljenja Hrvatske. Ivica Račan i partija demonstrativno su napustili Sabor (25. lipnja 1991.) kad se je glasalo za samostalnost Republike Hrvatske.

U međuvremenu SDP je mijenjao naziv: 1990. je SDPH pretvoren u SDP. Pod istom kraticom SDP je mijenjao naziv, 1991. nazivali su se Socijaldemokratska partija Hrvatske, te Stranka demokratskih promjena. Pa 1993. mijenjaju ponovo naziv u SDP u kojoj su našli mjesto svi oni koji nisu mogu prežaliti Tita i Jugoslaviju. Nakon 30. godina od veleizdaje hrvatskog naroda SDP je postala vodeća politička stranka u RH s 30.97 posto, a HDZ, pod čijim je vodstvom oslobođena Hrvatska od agresora fašističke Srbije i Crne Gore - ima tek 21.40 posto! Žalosno i ponižavajuće!

Zoran Milanović je bio najgori predsjednik Vlade u RH; nije dobio prolaznu ocjenu kao predsjednik Vlade, ali biran je za predsjednika RH! Naime, on je u svojoj predsjedničkoj kampanji rekao, da će ukloniti sve predsjedničke ceremonije, kao lentu i inauguraciju na Markovom trgu, te da je spomenicima mjesto u muzeju, a ne na Pantovčaku. I to je učinio. ''Nikada ne smijemo, zbog zaštite istine, iz memorije brisati simbole, bilo pozitivne ili negativne, zbog snage koja je iza njih stajala po zlu ili po dobru sve do danas - ovisno što netko izabere. To će svakog dovesti do zadnje postaje života - pred Kristov križ odgovornosti za proživljeni život, bez obzira da li je bio vjernik ili nevjernik.'' (Mile Prpa, hrsvijet.net)

Dakle, ostao je dosljedan. mada je bez karaktera. On će, sigurno, i u drugim svojim antihrvatskim i antidržavnim idejama ostati dosljedan, jer je zatrovan mržnjom, osvetom i samoljubljem. On će, kako narodna poslovica kaže, ''Iskaliti svoju srdžbu na nedužnim.''

Zločini jugokomunista i srpskih fašista nisu opametili hrvatski narod!

''Zapravo u svemu tome sudjeluje Srpsko-hrvatska koalicija koja danas vlada u RH. Branitelji su 'ustaše' i stalno na udaru, a rat protiv Tuđmanove 'ustaške' države se nastavlja. Tako i novi predsjednik kojeg sam svojevremenom u nizu svojih tekstova predlagao za akademika jer je 'otkrio' da su zapravo u Drugom svjetskom ratu u NDH prvi stvorili konc-logore, zbog toga nije želio inauguraciju ispred 'ustaške' crkve (grb s bijelim poljem na krovu), izruguje se himnom, ne želi nikakve simbole hrvatske državotvornosti pa mu smetaju i biste onih koji su najzaslužniji u povijesti za hrvatski narod i hrvatsku državu.'' (Josip Pecarć, proslijeđena poruka)

U ''Lijevoj'' našoj sluge biraju državnike, a državnici oponašaju generale i zahtijevaju lojalnost i zahvalnost što imaju takvo sposobno vodstvo u Vladi, u Saboru i na ministarskim dužnostima. ''Više su Hrvati napravili za Europu u dva i pol mjeseca predsjedanja nego neki za pedeset godina. 'Otkad su Hrvati preuzeli predsjedavanje EU-om sve je otišlo u p.... materinu! Koronavirus, migranti, pad burze i cijene nafte, Brexit, upitan je EURO, turistička sezona pa čak i Eurosong!!!' Čestitke dolaze sa svih strana. A tek su na pola puta...! '' (bez cenzure.hr)

Svima koji prate hrvatske domoljubne portala sigurno je zapelo za oko da je jedan od najplodnijih kolumnista u Hrvatskoj Zvonimir Hodak, osmislio svoju kolumnu - ''Lijevom našom'', pod tim naslovom iz tjedna u tjedan dokazuje da je Lijepa naša više ''Lijeva'' nego što je Lijepa. Istodobno hrvatski demografi i povjesničari dovode u pitanje opstanak RH: ako se ovako nastavi, ne daj Bože, neće za dugo biti ni Lijepe ni Lijeve naše -Hrvatske.

Brojni hrvatski portali prenijeli su Hodakov gnjusni osvrt (02.02.2020.) u cijelosti, mi ćemo izdvojiti samo nekoliko odlomka:
-Pantovčak su lijevi već osvojili i euforično pomolili glave iz svojih ljevičarskih brloga ne čekajući proljeće. Tako je suradnica hrvatskog Tanjuga, odnosno Hine, Sandra Bartolović prerano zakukurikala uvjerena da su ona i njeni istomišljenici, kartaški rečeno, napokon došli na štih. Sigurna u Vladu 'desnog centra' u svom primitivnom ljevičarenju naša Sandra piše: 'Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje virusa i nestašicu zaštitnih maska.

Pupovčeve Novosti stavljaju na naslovnicu živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Željki Markić i Hasanbegoviću praseće maske na glavu, pričešćuju ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak. Vrhunska ljevičarska ''satira'' je kad ''dete'' Stazić cmizdri 'jer su u svibnju 1945. godine naši obavili posao šlampavo'.
Urnebesno je kad Frljićev glumac vadi iz vagine hrvatsku zastavu, kad Frlja 'režira' kako na pozornicu iznose kip svetog Ivana Pavla II. s natpisnom 'zaštitnik pedofila' pa prikazuje oralni seks s kipom. (...)

U nastavku riječ je o potrebi sjećanja i spoznaje:
Ono što mi moramo uraditi jeste obnoviti sjećanja i spoznaje o stvarnoj prirodi velikosrpske agresije. Nedavno je i prof. dr. sc Andrija Hebrang u emisiji Bujica upozorio kako se radilo o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. Vjerujem da se i vi sjećate kako je Milošević svoju ideologiju gradio upravo na primjerima Hitlera i Mussolinija. I dok je Hitler govorio: Njemačka će biti svjetski faktor ili je neće biti. Ili Hitler: Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi. A Milošević je: Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi.

Povijesno sjećanje govori da se Aleksandar Vučić (današnji predsjednik RS, o.p.) zalagao za veliku Srbiju na jednom sastanku u srcu Hrvatske, u Glini: 'Nikada srpska krajina neće biti hrvatska. Nikada Glina neće biti hrvatska. Ako srpski radikali pobede Slobodana Miloševića, vi ćete živeti u velikoj Srbiji.' (...)'' (Zvonimir Hodak, direktno.hr)

Srbi su slobodniji u Hrvatskoj nego u Srbiji!

Naime, u Hrvatskoj se i danas slavi Tita, jer je on bio ''naš'', mada je odgovoran za masakr jedne četvrtine sveukupnog hrvatskog pučanstva, a drugu četvrtinu prognao u emigraciju diljem svijeta. Zbog stvaranja Jugoslavije, koja je u stvari idejno velika Srbija, ništa se bitno nije promijenilo. ''Oni se 'Velike Srbije' odeći neće ni po cijenu novih ratova: Srbi su opet 'ugroženi'' i to (kao i uvijek do sada) svi i svugdje: počevši od Republike Hrvatske, preko BiH i Crne Gore do Kosova, pa vjerojatno i u samoj Srbiji. I po tome su unikati u svjetskim razmjerima. 'Ugroženi' su i kad je mir i kad je rat, 'ugroženi' su i tamo gdje su većina i gdje su manjina, i kad napadaju, pale, ruše, kolju, siluju, protjeravaju, kad odvode u logore, masovno ubijaju vrše genocid i etničko čišćenje.

Jedno je to od brojnih ekskluzivnih prava koje pripada jedino i samo 'nebeskom narodu', 'etnogenetskom puku Europe i sveta.' Srbi su demografski fenomen: poslije svakog 'genocida' koji prežive, sve ih je više'' (Zlatko Pinter, Hrsvijet.net)

Ako letimice pogledamo tko su odgojitelji hrvatske mladeži u srednjim školana. na sveučilištima, u vojnoj akademiji i administraciji u Hrvatskoj, možemo se uvjeriti da ima više Srba nastavnika u današnjoj ''suverenoj'' RH nego ih je bilo u srbo-kraljevskoj i srbo-komunističkoj Jugoslaviji.

Nisu uvijek osvajački ratovi jedino sredstvo za okupaciju i prisilnu asimilaciju drugih naroda. Naime, odgoj u školama  je uspješniji, jer obučavaju buduće  janjičare koji su okrutniji od okupatora, ali su ''snošljiviji'' jer su potomci istog naroda.

Srpski novinari sprdaju se s Hrvatima i Hrvatskom u Hrvatskoj u svim oblicima javnih priopćavanja, a hrvatski narod kupuje dnevne jugonovine i plaća ''nacionalnu'' TV! Uzmimo samo primjer HRT na kojoj svake nedjelje ''U2'' četnik Aco daje ''moralnu'' lekciju i hrvatskom narodu predstavlja, kako bi Hodak rekao: ''Žikinu dinastiju u Lijevoj našoj''. HRT će nakon pet godina emitirati kontraverznu seriju o HND autora Hrvoja Klasnića, ''tu su dragocjeni snimci Hrvatskog slikopisa depoa Jugoslavenske kinoteke u Beogradu'', piše Boris Rešeta velikosrbin, koji je izmislio - Ustašku crkvu u Hrvatskoj. Četnik Rašeta se raspisao u (jugo)večernjem (5. ožujka 2020.) na 15 stranica o NDH, poglavniku Paveliću (da je pio 20 piva dnevno, onda je morao izgledati deblji od Miljenka Jegovića!), o ''ustaškom zlatu u Vatikanu'', o jamama i logorima tako vidno kao da je bio na licu mjesta za vrijeme Klasnićevog ''ubijanja'' Srba, Židova i Cigana. Klasnić kaže, da je ovo ''za mlade generacije sve novo. Mladež živi u ulici Mile Budaka, uče da je bio književnik, a onda vide da je potpisao rasne zakone. Ili Julije Makanec. On na stadionu viče 'Za dom spremni', a onda vide da je to ustaški pozdrav. Dakle, sve će im biti novo.'' Klasnić ne zna da ne uspijeva biljka koja se često presađuje!

Na drugoj strane Vjekoslav Stanimirović, protiv kojeg je Zvonimir Hodak podnio kaznenu prijavu zbog ratnih zločina, bio je predsjednik SDSS i srpski zastupnik u Hrvatskom saboru. Nakon što je prijava odbačena (!?) Hodak napisao o Stanimorovićevoj izjavi: ''Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drugim riječima drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer ga i dalje smatramo da je to bio građanski rat.'' To je stvarno jedinstveni i raritetni slučaj u povijesti. Napadnu nas, pokolju, okupiraju, razruše kulturne i vjerske objekte, miniraju nas, trideset tisuća ljudi drže u srpskim logorima, a nakon što ih pobijedimo i protjeramo, poklonimo im pravo da sami pišu povijest svoje agresije, da nam izdaju svoje udžbenike.!

Bog će dati i tomu kraj

Najveća slabost hrvatskog naroda je u odustajanju pred odlučnošću, nakon čega se pojavi neizvjesnost što je velika opasnost. Treba imati nadljudsku snagu i biti čvrsto uvjeren u Božju pomoć i svoje ljudske sposobnosti da se odupremo kao narod svim ovozemaljskim nedaćama koje nas prate stoljećima.

Bila bi velika šteta da ne iskoristimo ovu krizu zaraze koronavirusa u vrijeme korizme, koja će mnoge osobe izolirati u obiteljskim kućama, ili u lokalnim karantenama, gdje će se ljudi bolje međusobno upoznati, razgovarati o svemu i svačemu, a najviše o osobnim i nacionalnim problemima. Iz toga svega će doći do nekih mogući spoznaja i odlučnih rješenja. Možda će se i obitelji povećati s novim začećima i manjim brojem pobačaja. Možda će se više krunica izmoliti i dana postiti za tjelesne i duševne potreba obitelji i hrvatskog narda.

Koronavirus je veoma zarazna bolest, ali je najopasnija zbog panike koju su mediji izazvali u svijetu. Trgovine su skoro prazne i puste, zabranjena su masovna okupljanja, zatvorene su škole i sveučilišta i crkve. Dobiva se dojam, da dolazi - kraj svijeta. Možda i dolazi, jer svijet je prešao ''crvenu crtu'' Božju  strpljivost.

Vratimo se nazad našoj početnoj temi: kako od Lijeve doći do Lijepe naše? Najsigurniji način uspjeha je u ponovnom pokušaju, pa makar ne bilo veliko na prvi pogled. Prisjetim se priče, kad je žena zavrijedila priznanje vladajućeg imperatora, pa joj je ponudio nagradu. Ona je tražila dva zrna riže prvi dan, i svaki drugi dan duplo više za mjesec dana. Na prvi pogleda nagrada je izgleda mala, četiri zrna drugog dana, osam zrna trećeg dana, samo jednu žlicu za tjedan dana, a na zadnji dan njezina je nagrada bila više od milijardu zrna riže.

Ako se budemo držali ovakve matematike u politici onda dolazimo do spoznaje da je nemoguće odjednom raščistiti nagomilane probleme u državi. Treba iz dubine promijeniti način upravljanja u RH i potaknuti ljude na razmišljanja o boljem sustavu i prosperitetu, pa će manji broj mlađeg hrvatskog naraštaja odlaziti na težačenje (pečalbu) u tuđe države. Hrvatska je država hrvatskog naroda i njenih lojalnih građana bilo koje nacionalnosti, vjere ili boje, ali svi građani trebaju i morali bi biti politički dio hrvatskog naroda, ako žele živjeti u RH, koja ima sve najljepše prirodne ljepote na svijetu.
Treba, dakle, apsorbirati i asimilirati nacionalne manjine, koje su privilegirane i imaju veća prava od hrvatskog naroda. To je apsurd. Ako osiguramo integralnu slobodu u Republici Hrvatskoj, onda nema ni teoretske potrebe za stvaranjem posebnih ljudskih prava zbog drugačijeg izgleda, spola i duhovnog shvaćanja. Da bismo sve to ostvarili na demokratski i civilizirani način, treba promijniti sudstvo, donijeti nove zakonske odredbe, koje će biti na putu uspjeha, a u prvom redu treba prohibemus actio Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj. I to iz razloga: SPC je politička ustanova, šovinistička velikosrpska ispostava i fašistička sekta, koja se pokriva pravoslavljem a u stvari vjeruje, propovijeda i promovira veliku Srbiju. Tko to ne vidi u Hrvatskoj, neka ode u Crnu Goru i tamo će se uvjeriti.

Hrvatskom narodu treba pravoslavna crkva, koja će okupiti sve pravoslavne vjernike u - Pravoslavnu Crkvu Hrvata. Takvu crkvu već imamo u RH, ali hrvatske vlasti i Srpska pravoslavna crkva ne daju da se registrira i razvije u veliku vijersku zajednicu u Hrvatskoj?
Treba u RH zabraniti sve političke stranke nacionalnih manjina, jer u Hrvatskoj one nemaju valjan razlog za aktualnost postojanja i rada, jedino zbog ispostave matičnim državama, a to je Peta kolona u svim državama gdje takve stranke postoje. Drugo su kulturna društva, koja su potrebna i poželjna za manifestacije svojih nacionalnih običaja. U ovom slučaju, Hrvatska ne bi bila izuzetak, jer u svim državama u svijetu se manjine ponašaju na takav način, samo su u Hrvatskoj u Vladi i u Saboru, gdje optužuju hrvatski narod, Crkvu u Hrvata i za to dobivaju dobre plaće i publicitet u Hrvatskoj!

Što reći na očekivani rezultat unutar nedjeljnog stranačkog izbornog postupka, sve prognoze su bile pogrešne. Plenković je veliki pobjednik, pobijedio je unutarnju oporbu sa 80 posto glasača, dok je skupina okupljena oko Mire Kovača koja je dobila samo 20 posto. Tim rezultatom svi sudionici su se iznenadili. Bilo je više faktora koji su bitno utjecali na takav rezultat: jedan je svakako bio korona virus, s prijetećom velikom tragedijom. Glasači nisu u tim uvjetima htjeli mijenjati političku garnituru. Drugi razlog je bilo upravljanje Hrvatske s EU u šestomjesečnom trajanju.Treći razlog je vrlo bljedunjavi nastup „odmetnika“ da se to slabo doživjelo od strane HDZ- ovih, glasača. A vjerojatno je djelomično bio prisutan princip – Ne pobjeđuje onaj tko glasa već onaj koji broji. Bojim se da je time prijeđen Rubikon parlamentarnih izbora – bilo bi čudo da pobijede na parlamentarnim izborima. U svakom slučaju Škoro neće dobiti više od 50 posto da bi mogao oformiti Vladu. Time se otvaraju vrata za Veliku koaliciju. A dotle, ako se nešto nepredvidivo ne dogodi. Neka nam Bog pomogne.

Hrvatski je narod bio i u težim okolnostima u svojoj više tisućljetnoj povijesti i održao i oduprao svim velikim svjetskim okupatorima i diktaturama. Doduše uvijek s velikim ljudskim gubicima, ali nije sustao niti je izgubio volju i vjeru za opstanak i razlog za ponos. U ovim prilikama treba mijenjati ono što je najpotrebnije, što najviše prijeti hrvatskoj opstojnosti i posebnosti - pod hitno ukloniti. Narodi su rušili i veće i jače vlade nego što je ova u RH. Ne uzmičimo ni pred kim.

Gledaj na sebe kao na stablo koje u svoje doba donosi svoje plodove; što ga više vjetar trese, to dublje pušta korijen u zemlju. / St. Margaret Mary Alacoque

 
 

Pogled iz Toronta

Gvozdansko (Libreto za istoimenu operu?)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. veljače 2020 u 9 sati

Piše Rudi Tomić

Naselje Gvozdansko imalo je utvrdu koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu najljepših srebrnjaka (novac). Ova utvrda se u 16. stoljeću proslavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka.

U hrvatskoj povijesti nema većeg simbola borbe za slobodu Hrvatske od stranih okupatora, niti ima većeg uzora za mučeništvo i žrtve za obranu hrvatskog kutka do zadnjeg vojnika i zadnjeg daha hrvatske duše. U hrvatskoj povijesti Gvozdensko ima još i veće  značenje nego Masada (72.)u židovskoj i Alamo (1836.) u američkoj povijesti, mada postoje bitne razlike u završnici.
Naime, židovski su branitelji vidjeli da su izgubili bitku, jer su bili opkoljeni od Rimljana, te nakon trećeg - konačnog napada, zapalili zgradu u kojoj je bila hrana i donijeli odluku da je bolje ''svečano umrijeti nego zloglasno živjeti'', te počeli su dogovorno ubijati jedni druge do posljednjeg branitelja.
Dočim, Alamo je nakon teške borbe izgubio bitku, gdje su pobijeni svi branitelji, koji su bili zatečeni u Alamu, jer su  nanijeli velike žrtve Meksikancima. No, meksikanska pobjeda nije dugo trajala, jer je njihova okrutnost ohrabrila Hustonove vojnike koji su ponovo zauzeli Alamo. Konačno je okončan Američko-Meksički rat 1848. Nakon što su istjerani Meksikanci iz Teksasa i ostala je Americi povijesna poruka: ''Zapamtite Alamo!''

Hrvatski povjesničari trudili se su opisati junačku borbu u obrani Gvozdenskog i stravičnu smrt branitelja u utvrdi, gdje su svi bili mrtvi, zamrznuti i s puškom u ruci stajali kao stećci, čije je junaštvo oduševilo Ferhad-pašu Sokolovića, te je pozvao katoličkog svećenika da uz vjerske obrede pokopaju mrtve. I sam je iskazao najveće vojničke počasti hrvatskim vitezovima.
Pored povijesnih knjiga, bilo je i autora nacionalnih opera, koji su u svojim umjetničkim glazbenim stvaralaštvom opjevali mnoge hrvatske tragedije, od kojih su najpoznatiji umjetnici: Ivan pl. Zajc, Jakov Gotovac i Vatroslav Lisinski.

Među najzapaženijim autorima libreta bili su: Franjo Marković, Ivan Dežman, Hugo Gadalić, Dimitrija Demetar, Danko Angjelinović i Zlatko Tomičić.
Nakon dugo godina, Hrvatska je dobila novog autora teksta: „Libreto za operu Gvozdansko“ - Milu Prpu, poznatog hrvatskog višestrukog umjetnika svjetskog glasa, pjesnika koji s poezijom stvara umjetnost (slikarstvo) i umjetnika koji slikama oblikuje poeziju (pisanje slikama, a ne riječima).

Mipe Prpa, posredstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, darovao je Hrvatskom kraljevskom gradu Kninu veliki fundus umjetnina:
1) Hram Minijatura sastojeći se od 2.160 majstorskih minijatura  u ulju, tematske cjeline, ciklus ISKONSKI DAROVI - sažeti u pedeset poliptiha.
2) Oko tri stotine minijatura u ulju - samostalnih ili u kompoziciji.
3) Oko dvije stotine ulja na staklu različitih formata i slično.

HAZU je odgovorila gospodinu Prpi, nakon deset godine (2007.) da nije došlo do realizacije donacije gradu Kninu, koja je bila svečano potpisana u Zagrebu 5. travnja 1997. godine. Ako već nije došlo do realizacije muzeja u Kninu, gdje bi ova predragocijena umjetnost imala trajnu izložbu.
Autor te čudesne i jedinstvene umjetnosti, potom je predložio da se u njegovom rodnom Siveriću uredi zapuštena zgrada bivše Pučke škole jedne od najstarijih u cijeloj Dalmaciji.

To je u nadležnosti Ministarstva kulture, jer je zgrada u vlasništvu RH. Hoće li to Ministarstvo shvatiti, da uređenjem zgrade te škole i postavom u nju oko 250 slika, Prpinih djela, da bi se osiromašeni i zapušteni Siverić (nekad zbog više rudnika bio najveće industrijsko središte u Dalmaciji), tim potezom i sa skromnim sredstvima pretvorilo bi ga u svjetsku turističku destinaciju. Nažalost u Hrvatskoj ništa nije moguće, ako to politika ne želi. Zašto HAZU u Zagrebu i Ministarstvo kulture RH nisu upriličili izložbu ove - na svijetu jedinstvene umjetnosti Mile Prpe u Rijeci, koja je dobila status ''Prijestolnica europske kulture'', nego su izložili petokraku kao ''umjetničko djelo'' i grad okitili jugoslavenskim zastavama.

Sramota za grad Rijeku, sramota za Ministarstvo kulture, sramota za HAZU, i konačno sramota za Vladu RH i Predsjednicu RH, jer su osramotili hrvatski narod, te ujedno i omalovažili jednog  i jedinstvenog hrvatskog umjetnika, živu legendu, s kojim bi se ponosila svaka država na svijetu i koja bi za unikatne umjetnine Mile Prpe sagradila muzej u centru svoje metropole, i donijela mu Nobelovu nagradu.

Još, ako se tom navedenom doda, da je Mile Prpa autor Codexa Moralis Croaticum, koje je - također jedinstveno djelo Moralnog kodeksa u svijetu. Autor je ogromnog pjesničkog i filozofskog opusa s više od 50 tisuća stihova, kroz stotine i stotine predivnih pjesama, kroz brojne velike spjevove i sl.

(„U tom mnoštvu stihova Prpa je doživio potpuni rascvat duše , i čega se god dotakne, poput mitskog Mide, pretvori u pjesničku sliku, stih, strofu ili pjesmu! Tko jednom uđe u taj labirint misli i stihova, u tu čudesnu čaroliju stiha i rime iz njega više nikad ne izlazi“. Prof. Grga Rupčić) „

Nitko još do sada nije u tolikoj mjeri obogatio hrvatski književni jezik kao Prpa. U njegovim književnim i poetskim djelima hrvatski jezik je naprosto rascvjetao do neslućenih razmjera. Isus bi Mili Prpi rekao: ''ne bacajte bisere svoje pred svinje.'' (poruka u Mateju 7,6)
Ignoriranje od strane političke vlasti i kulturnih ustanova, u Hrvatskoj nisu obeshrabrili genijalnog Milu Prpu, nego dapače dali su mu novu snagu da nastavi sa stvaranjem, pa je tako napisao i Libreto za operu Gvozdansko, za koju traži skladatelja da uglazbi najnoviju hrvatsku operu u ovom stoljeću, ljeta Gospodnjega 2020., a hoće li u tome uspjeti, neka mu Bog pomogne.

Da je živ Ivan pl. Zajc sigurno bi skladbu Libreta za operu Gvozdansko digao na visinu opere Nikola Šubić Zrinski. Vatroslav Lisinsku također bi Libreto za operu Gvozdansko stavio u red svojih opera Ljubav i zloba, ili Porin. Jakov Gotovac bi uglazbio Prpin Libreto kao što je uglazbio Tomčićevo jedino libreto Petar Svačić, Usput rečeno, Libreto Zlatka Tomičića - Petar Svačić, obnovili smo tekst u knjižici u izdanju revije Hrvatskog puta (Toronto 1989. godine).
Autor Mile Prpa u svojim djelima, kao što je rekao Verdije o liku Desdemone, ne vidi Hrvata kao čovjeka, nego kao tip - lik heroja u hrvatskim nacionalnim-povijesnim djelima i u Libretu za operu Gvozdansko.

Isto tako hrvatski bi politički, kulturni i medijski predstavnici u Hrvatskoj trebali vidjeti Milu Prpu, ne kao Hrvata, nego kao tip - lik heroja na pozornici hrvatske povijesti, umjetnosti, kulture i domoljublja.

Potoci krvi i brda leševa
Platilo je za te, Ti slobodo sveta.
Dobili smo nadu novu
Za budućnost bolju
I slobodnu Hrvatsku svoju.
(Ulomak iz pjesme Pregršt suza, Rudi Tomić, Toronto 1994.
____________
Izvori:
- Petar Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne temetike, Diplomatski rad 2017.
- Opsada Gvozdanskog, hr.m.wikipedia.org- 2014.
HNK Povijest, hnk.hr/hr/o-nama/povijest/opera/ 1846. - 2020.

 
 

Srbiziranje i jugoslaveniziranje:

Hrvatske nakon raspada Jugoslavije

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. veljače 2020. u 12.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Vaša su djela možda jedina propovijed koju danas neki ljudi čuju.
Sv. Franjo Asiški

Naslovnice u medijskim glasilima u RH donose izvješće, da je oko 5000 Srba iz Srbije dobilo pravo na hrvatsko državljanstvo od 1. siječnja 2020. Riječ je o osobama koje su rođene u Srbiji, a čija oba roditelja imaju hrvatsko državljanstvo. Njima je izmjenom ovog zakona omogućeno da zadrže srpsko državljanstvo i istodobno ostvare pravo na hrvatsko državljanstvo, koji im pripada po porijeklu.

O kakvom je porijeklu riječ, kada je poznato da Srbi u Hrvatskoj nikad nisu bili hrvatski državljani, niti su za Hrvatsku osjećali (čast brojnim izuzetcima) nego su bili Srbi u Hrvatskoj s jugoslavenskim državljanstvom. Za vrijeme Jugoslavije nije bilo hrvatske putovnice, nego su bile jugoslavenske, a putovnica je dokument o državljanstvu. Da su Srbi u Hrvatskoj bili hrvatski državljani, onda se oni nikada ne bi borili za ''svoju  srpsku državu'' u Hrvatskoj, niti bi stvarali sporazum s fašističkom Italijom za pripajanje Like i Dalmacije Italiji nakon sloma kraljevske Jugoslavije. Niti bi nakon poražene komunističko-srpske Jugoslavije stvarali ''svoju srpsku državu'' u Hrvatskoj, nastojeći se priključiti ''svojoj drugoj srpskoj državi'' u BiH i konačno uokviriti se u Veliku Srbiju.

Hrvatske vlasti jasno su osudile ustašku državu.

Zlo je locirano: tko ga pokuša osporiti odsad će se sukobiti sa službenom politikom. Za današnju Hrvatsku velika je moralna i politička obveza da se jasno odredimo prema ratnoj prošlosti i da osudi ustašku državu i njenu politiku terora, što su hrvatske vlasti učinile nedvosmisleno izložbom o holokaustu u Hrvatskoj i prigodnim političkim  istupom predsjednika Vlade Plenkovića.
''Izložbom u Francuskom paviljonu 'Holokaust u Hrvatskoj' pobija sve revizionističke konstrukcije o zločinačkoj prirodi ustaške države, da se koncentracijski logor u Jasenovcu stavi u ravan s nacističkim logorom u Auschwitzu'', rekao je Plenkovic na otvaranju izložbe, koja nosi geslo: ''Ako tebe zaboravim, prestajem biti čovjek, ako tebe zaboravim prestajemo biti ljudi''.(1)
Opet su hrvatske vlasti osudile ustašku državu; opet su vlasti zatajili Bleiburg i kolone smrti i ponovo su šutnjom zavalili duboke jame i kanale da se ne otkriju izmrcvarena ljudska tijela koje su bacali žive i mrtve u masovne grobnice.
''Partizani su ih vodili u grupama. Bili su goli i vezani žicom! Strijeljanja su trajala tri dana u grobištima na području općine Brdovac, pet kilometara udaljenog od Zaprešića. Strijeljanja su trajala tri dana. Doslovice je kipilo iz tih grobnica. Krv je izlazila iz zemlje, a žene su dolazile i motikama zagrtale zemlju preko te krvi ne bi li je prekrili - ispričao je svjedok.'' (2)

Ako je Plenković mislio da će s jasnom osudom NDH ušutkati četničko vodstvo u Beogradu i Zagrebu s izjavom: ''Nitko Hrvatima ne bi smio, poslije svega, nabijati stigmu ustaštva i nacizma, ako sami nostalgičari ne bi stvarali zabunu gdje je u ratu bio gro nacije, i kakva je bila ratna državica (NDH, op.a.) '', grdno se je prevario.
Naime, srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić optužio je hrvatski državni vrh zbog slike izložene u Saboru koja prikazuje francuskog vojnika s ustaškim pozdravom Za dom spremni, pokazuje da se ta slika našla u hrvatskom parlamentu.
''Dočekali smo da se zloglasni slogan poslije Jasenovca nađe usred hrvatske skupštine, koja je jedna od metafora vlasti svake države. Ako za dužnosnike u Zagrebu to nije problem, onda je jasno da se ta slika u Saboru našla s odobrenjem vladajuće elite koja se uporno trudi da rehabilitira ustaštvo.'' prenosi beogradski tisak.

Dačić je prešutio, a Plenković ''zaboravio'' -  Bleiburg

Ako već govorimo o posljedicama, onda treba govoriti i o uzrocima za takve posljedice, pa makar one bile i neugodne. Naime, Plenković bi trebao znati hrvatsku povijest, ne samo onu partizansku, komunističku i jugoslavensku, koja je ponovo udomaćila u Zagrebu, gdje ''hrvatski cinkeri rade 'punom parom', a žal za 'regionom' dokazujemo koncertima Lepe Brene i pjevanjem Jugoslavenke.'' (3)
Na neboderu u Rijeci, ''Prijestolnici europske kulture'', izložena je petokraka kao ''umjetničko djelo'', a ulice prošarane jugoslavenskim zastavama bez ijedne hrvatske zastave! Valjda iz ''kulturnih razloga'' izbačene su riječi iz opere Nikola Šubić Zrinski: ''U boj, u boj'' i unesene: ''U mir, u mir''! ''Ne vidim zašto bi zastava Jugoslavije bila kontraverza, nije to zastava trećeg rajha'', rekao je predsjednik RH Zoran Milanović (4)

Nismo iznenađeni njegovom izjavom, jer Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedino pravično sudište u Republici Hrvatskoj, osudilo je (31. 10. 2015.) Josipa Broza Tita za genocid i Zorana Milanovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Vladajuća vrhuška u Hrvatskoj, kao i većina naroda, već je zaboravila dolazak ''Vlaka slobode'' iz Zagreba u Knin (26. 08. 1995.) i Tuđmanove poruke i preporuke, ''da to nije tek bilo oslobođenje ovih do tada okupiranih područja, nego ovo je bilo stvorenje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku državu - za sva buduća stoljeća.''

Govor Franje Tuđmana u Kninu

''Ne znate možda vi mladi da je 41. godine kad se čitava Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novaković i pop Momčilo Dujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i zahtijevali, nudili se fašističkoj Italiji da fašistička Italija pripoji kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje u Kninu (...) 11. kolovoza 41. potpisali sporazum sa Talijanima protiv nezavisne države Hrvatske (tek proglašene 10. travnja 41., op.a.), a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva. (i NDH, op.a.)

- Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin (nakon Oluje, op.a,) nego onda poveli sa sobom i sve ono  što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja ovih hrvatskih krajeva ili velikoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. (5)
Žalosno je gledati, što se vremenski sve više udaljavamo od veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske četničke agresije i domaćih komunističko-srpskih fašista, to sve više se zaboravlja značaj Oluje, a sve jače promovira jugoslavenstvo i velesrpstvo u protuhrvatskim medijima, posebice ''istoričari'' kada je riječ o politici, kulturi i obrazovanju u Hrvatskoj.
''Iskreno, nevoljko posežem za riječ ''protuhrvatski''. Izlizala se, zaudara  na loš stil, hrvatsku političku anemiju i svakidašnju hrvatsku jadikovku. Ali što se tu može kad se radi o evidentnom protuhrvatstvu koje se više i ne skriva. čak ni nevješto. kako drugačije nazvati to bjesomučno obrušivanje na svaku, ma i najmanju manifestaciju hrvatstva nego protuhrvatstvom.
- Jedan od najvažnijih segmenta toga protuhrvatskog kontinuiteta jest odstrijel ljudi koji svojim javnim djelovanjem narušavaju medijski stvoreni narativ o idiličnoj Jugoslaviji i kaotičnoj Hrvatskoj. Iako devedeset posto kaosa u suverenoj Hrvatskoj stvaraju upravo oni, tvorci te falsificiranje stvarnosti. Tako da se  suvremena Hrvatska nalazi u paradoksnoj situaciji: polugama države i društvene moći raspolažu oni koji bi najsretniji bili da te iste države nema i da nije nikada ni nastala, te tu moć koriste upravo kako bi onemogućili one koji nastoje  da Hrvatska bude bolja, uspješnija zemlja.'' (6)

Pogledi iz dijaspore

Mnogi su ljudi pitali za mišljenje o  davanju državljanstva Srbima rođenim u Srbiji; o promoviranju jugoslavenstva na pozornicama u Zagrebu i u Rijeci na otvaranju ''Prijestolnice europske kulture'', te o izložbi holokausta u Zagrebu. Nisu pitanja bila ugodna, većina je ljudi reagirala emotivno, što je i opravdano.
Naime, ima nas Hrvata u dijaspori koliko i vas u domovini, i većina naše djece su rođeni od oba roditelja, rođena u Hrvatskoj, koji nemaju hrvatsko državljanstvo? Za vlasti u RH većina nas roditelja u emigraciji - smo ''ustaše'', pa su nam i djeca - ''ustaše''. Dočim, za partizansku i četničku djecu nije problem, oni imaju hrvatsko i srpsko državljanstvo i vladaju u državi hrvatskog naroda - Republici Hrvatskoj. Zar još nismo ispili čašu gorčije! / Exanclare omnes labores!

Ni oni koji su došli iz emigracije nisu dobro došli -  welkome! Naime, rečeno je Davoru Ivanu Stiru da on ''ne razumije Hrvatsku, jer tu nije rođen, a onaj tko je ne razumije, ne može je ni voliti, također sramoti Hrvatsku, poglavito sebe.'' kaže Mladen Pavkovic. Naša djeca imaju hrvatsku dušu, imaju znanje i zvanje i većina njih znaju hrvatski, i jezik zemlje u kojoj živi, čak i nekoliko jezika. Imaju nadu s kojom žive, kao i mi njihovi roditelji, da će u Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj jednog dana doći do integralne slobode i uspostave nacionalne, neovisne i demokratske države hrvatskog naroda, kojom će upravljati hrvatski sinovi i kćeri čiji roditelji nisu veleizdajnici, komunisti, četnici, zločinci, kriminalci i lopovi. Amen!

Žalosno je što moramo reći, da je hrvatski narod svojom krivnjom doveo sebe i državu u kaotično stanje zbog lošeg izbora svojih stranačkih predstavnika, saborskih zastupnika i predsjednika. Istu odgovornost snose pred ljudima i Bogom svi oni koji su bili lijeni izaći na birališta, ili zbog osobnih razloga birali najgore među najgorima. Nemarnost i mržnja imaju osobne i nacionalne trajne posljedice.

Što se tiče izbora Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske - s tim je gotovo - odluka je pala / Alea iacta est. Kasno je za prigovore i panjkanje, jer narod je znao koga bira i sada s Milanovićem treba živjeti slijedećih pet godina u - slučajnoj državi.

Drugo je pak pitanje parlamentarnih izbora, gdje će se kandidirati predstavnici skoro 200 stranaka, koje u većini slučajeva predstavljaju sebe, ili mali skup sljedbenika. U većini domoljubnih strankama i strančica nema većih idajnih razlika, samo su u pitanju ljudski ego - taština, a kod ljevičarskih stranaka i strančica, kao i manjinskih svi su složni u jednome: protiv samostalne države hrvatskog naroda.
Općenito govoreći, 95 % strančica ne bi mogli uopće prijeći izborni prag da se ne prilijepe, kao mokra košulja, nekoj većoj stranci, koja, ako pobijedi na izborima, mora ispunjavati njihove ucjene za dobivanje ministarskih fotelja. U krajnjem slučaju bit će kao što je i sada u Plenkovićevoj vladi, koju ucjenjuju Pupovac, Vrdoljak, Bandić i drugi koalicijski partneri.
''Nacionalizam je najveći napor narodne duše, i njen najvrjedniji život u teškim vremenima. I on ne može biti zločin i nasilje narodnom dušom, a ako to 'nacionalisti' počnu jednom činiti izgubili su smisao i potrebu opstanka.'' (7)
________________

(*) Lekcija iz hrvatske povijesti Predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću:
ratna ''državica'' : Nezavisna Država Hrvatska imala je površinu 115.133 km2 Nezavisna Država Hrvatska imala je 6,966.769 stanovnika. Današnja država: Republika Hrvatska: ima površinu 56,594 km2 Reublika Hrvatska ima 4,284.889 stanovnika.
Izvori:
(2) Pavao Kutačić: Strijeljanja su trajala tri dana -maxortal.hr  03.02.2020
(3) Zvonimir Hodak:Hrvatski cinkeri - direktno.hr 27.01.2020
(4) M. M.: Nije to zastava trećeg rajha - hrsvijet.net 02. 02.2020.
(5) Franjo Tuđman: Govor u Kninu -hr.wikisource.org. 26.08.1995.
(6) Damir Pešorda: Protuhrvatski kontinuitet - hrsvijet 02-02-2020.
(7) Ivan Oršanić: Problemi nacionalizma - Hrvatska misao, svibanj 1938.

 
 

Glas iz dijaspore – poziv na jedinstvo svih Hrvata

Možda ipak ima nade za HDZ!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. siječnja 2020.19 sati

Piše: Rudi Tomić

                               „Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona uvijek  imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.“
(Papa Ivan Pavao II, u Vatikanu , 11. lipnja 2003.)

Upravo se navršava 31 godina od povijesnog tajnog inicijativnog skupa hrvatskih intelektualaca i disidenata održanog u kleti Ante Ledića u Štošincu, na Plešivci. Odmah nakon toga uslijedila je, 28. veljače 1989. javna tribina u Klubu Društva hrvatskih književnika u Zagrebu gdje je iznešena ideja o potrebi organiziranja, osnivanja i imena - Hrvatske demokratske zajednice. Neki su  predlagali čekanje i drugo ime - Hrvatski demokratski savez. Nakon ovog skupa počele su prve podjele među okupljenima, koje još i danas traju.
Božjim davanjem hrvatski je narod bio udružen u borbi protiv srpsko-crnogorske agresije, JNA, domaćih neprijatelja (jugoslavenskih partizana, srpskih četnika i srpske crkve); međunarodnih saveznika na Zapadu i na Istoku, koji su pod svaku cijenu bili spremni braniti Titovu krvavu tvorevinu u cjelovitosti, odnosno u komunističkom režimu i srpskoj diktaturi. Međutim, Hrvatska demokratska zajednica bila je istodobno oslobodilački pokret, domoljubnog ponosa i odlučnosti, državotvorna stranka i idejna snaga koja je uspjela okupiti hrvatski narod u domovini i svijetu u nacionalno zajedništvo. HDZ-a je ispisala novu hrvatsku povijest u Domovinskom obrambenom ratu, u Blijesku i Oluji, i rezultanta je bila uspostavljena neovisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska.
Za ovih minulih 30 godina HDZ-a se prilično ''izopačila'' u odgovornosti čelnika i članstva, pa je sada, po mišljenju analitičara i anketnog pokazatelja pala na razinu SDP-a, pa čak i niže. Komunistička je partija (SDP) uspjela u tri desetljeća dovesti tri predsjednika na čelo države hrvatskog naroda: Stjepana Mesića (2X), Ivu Josipovića i sada Zorana Milanovića, koji su vladali 15 godina, i još 5 godina u ''slučajnoj'' državi! Njihovo je upravljanje obilovalo je s mržnjom hrvatskog naroda i hrvatske države, na čijem se koritu hrane oni i petokolonaši, njih 25 % od ukupnog pučanstva u RH.
Da je HDZ-a poštovala uvjete, a prilike su bile, za nas 4 milijuna u dijaspori, s hrvatskim državljanstvom, pošaljemo svoje glasove rezultati izbora u Hrvatskoj bili bi državotvorniji. Zbog bojkotiranja izbora domoljuba i s glasovima Pete kolone dobili smo Zorana Milanovića za novog predsjednika Republike Hrvatske. Ecce iterum Crispinus! (Evo opet Krispina)
Stvaranje frakcija, odnosno političkih sekta, počelo je u HDZ-u od samog početka, ne po ključu boljeg programa, nego osobne taštine, pa stoga imamo ovo što imamo: 23 parlamentarne stranke, 132 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnjih stranaka i 11 političkih udruga građana. I tome još nije kraj.

Evo, do čega smo došli!

Nije potrebno nabrajati sve pojedinosti koje su se zbivale u Hrvatskoj nakon svršetka Domovinskog obrambenog rata, jer su o tome već napisane enciklopedije, ali ipak, u ovom osvrtu spomenut ćemo najbolnije, jer u politici treba stalno narodu ponavljati esencijalno kao i evanđelje u crkvama.
Prvih pet godina slobodne i samostalne Hrvatske, provedeno je u formiranju državnih institucija, (tijekom rata je obavljena abolicija - akt milosti i privatizacija!) dodjeljivanja odličja, i u toj ''žurbi'' zanemarena je lustracija, posljedično tome pomilovani i nelustrirani drže vlast i ruše krvlju stečenu državu hrvatskog naroda.
Normalnom čovjeku teško je shvatiti da se u demokratskoj i kršćanskoj Hrvatskoj slavi i veliča Tita, čak više nego za njegova života! U državnim institucijama i veleposlanstvima u svijetu uredi su ''ukrašeni'' s Titovom slikom. Nema nijednoga komunističkog, četničkog i jugoslavenskog ''praznika'' kojeg se ne salvi diljem Hrvatske na dernecima s jugoslavenskim zastavama, petokrakom i kokardom, s ''narodnjacima'' feštama i koncertima, uz nazočnost državnih predstavnika i o - hrvatskom trošku. U Hrvatskom (državnom) saboru, kao u kafiću, čelnici stranaka i saborski zastupnici provociraju jedni druge, pogrdno se izražavaju i iživljavaju se na tragediji hrvatskog naroda.
''Krešo Beljak je samoborski gradonačelnik i od prije nekoliko godina nalazi se na čelu  Hrvatske seljačke stranke, nekada cijenjene i važne hrvatske političke stranke.(...) To njegovo ljevičarenje potpuno se razotkrilo prije nekoliko dana kada je 'prestigao' i crvenoga Nešu Stazića. Dok je Nešo žalio u Saboru zašto su, po njemu, jugopartizani 'šlampavo' ubijali Hrvate 1945. pa ih još uvijek ima, njegov nasljednik Šokre (Beljak) otišao je korak dalje i korak šire pa je na društvenim mrežama, twitteru, učinio ono nakon čega za njega više nema mjesta na čelu grada Samobora, marginaliziranog HSS-a i na dužnosti saborskog zastupnika, nego uopće u politici.'' (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr, 17.01.2020.)
Za Stazića i Beljaka, u kojoj drugoj državi, izuzev Hrvatske, građani sigurno ne bi šlampavo obavili posao. Oni su također bili koalicijski partneri za predsjedničkog kandidata Milanovića, od njih se novi predsjednik RH nije distancirao!
Nije ništa bolje ni sa koalicijskim partnerima HDZ-a, koje je predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković uokvirio u Vladu i partnere u Saboru, s kojima donose odluke koje odgovaraju srpskoj manjini, srpskoj crkvi, komunistima i (anti)fašistima, a sve na štetu hrvatskog naroda.
Ima domoljuba i pošteni HDZ-ovaca u Saboru, koji dižu svoj glas prosvjeda, ali su nadglasani ili izbačeni iz stranke.. Neki su od njih pokušali osnovati nove stranke, koje su se izgubile u dokazivanju domoljublja i poštene politike. Umjesto da su ostali u stranci (koja ima 1/4 milijuna članova) i zajedno u Saboru, te zajedno nastupali u ''slobodnom satu'' i pri glasanju, što bi uzdrmalo Vladu i Sabor. Ovako su prepušteni sami sebi ili se udružuju sa srodnima u ''političkom braku'', s kojima se ponovo rastavljaju u mržnji, a gdje ima mržnje tu ima i zavisti i osvete.
Ovako se hrvatska drama odvija samo na ''desnici'', koja u politici nosi vrijednosti konzervativne ideje i nacionalnog suvereniteta. Dočim na ''ljevici'' vlada solidarnost, susretljivost, zajedništvo u oporbi i odbojnost svega što nosi nacionalno obilježje, vjersko znakovlje i narodnu posebnost. 

''Desnica'' i ''ljevica'' su - farsa!
Definicije političke orijentacije desnog (konzervativnog) i lijevog (liberalnog), odnosno socijalističkog poimanja, u državama koje su nacionalno osvješćenje i državotvorno opredijeljene, s čvrstim granicama i poštenim pravosuđem (primjera radi, u skandinavskim državama), bilo da je na vlasti ''desnica'' ili ''ljevica'' oni su usmjereni u pronalasku boljih životnih rješenja za opće dobro naroda u domovini i dobrih odnosa sa susjednim državnicama. Dočim, u hrvatskom slučaju ti pojmovi desne i lijeve orijentacije su sasvim drugačiji. Naime, desničarska načela ljevičari karakteriziraju nacističkim, fašističkim i - ustaškim ideologijama. ''Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A uporno baš to činimo. KOME I ZAŠTO?
Četnici su od čiča Draže napravili heroja i podigli mu spomenik. Kod njih nošenje četničkih obilježja uopće nije kažnjivo a u našoj ''zemlji čudesa'' se čak i ploče poginulim herojima (vitezovima) HOS-a  besramotno ruše. Samo zbog starog hrvatskog pozdrava: ''ZA DOM SPREMNI''. Koji izgleda vrijeđa ''osjetljive'' duše bravarovih krvnika i njihovih nasljednika. Poglavnika niti jedan sud nije osudio, pa čak ni u odsutnosti. Ali nije ni bravara? Rezolucija EU je jasno IZJEDNAČILA komunizam i fašizam. Što znači da njih dvojica (pravno gledajući) imaju isti status. Što isto nije u redu, jer ćopavi je među 10 najvećih krvnika u svjetskoj povijesti, a cijenjeno ime dr. Ante Pavelića se uopće nigdje ne spominje. Je li taj čovjek zaslužio barem neko simbolično obilježje za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske? Taj dio naše povijesti je jednostavno izbrisan i tko se god usudi prikazati pravo stanje u NDH, biva nadglasan od raznih: Klasića, Jakovina, Markovina i ostalih jugočetničkih ''istoričara''. Mislim da ovaj narod konačno zaslužuje znati pravu istinu.
Ne pričam o nikakvoj glorifikaciji NDH i njenih dužnosnika, nego samo o OBJEKTIVNOM izvješću. Da konačno svima bude jasno da: POGLAVNIK NIKADA NIJE PRODAO DALMACIJU! Za to postoje neoborivi dokazi, ali dok su god udbaši na vlasti oni neće ugledati svjetlo dana.'' (Urban desničar, dragovoljac.com, 18.01.2010.) Znanost nije ništa drugo nego slika istine! (Francis Bacon)
Na ljevici su se našle ''ptice istog perja''. Nema nikakve razlike među bivšim (umrlim) i sadašnjim komunistima, udbašima, orjunašima, jugoslavenčinama s Aleksandrovom krunom i Titovom petokrakom; srpskim četnicima popa Momčila Đurića i četnicima Milorada Pupovca, hrvatskih jugo-komunistima, Račanovih socijal-komunista i Milanovićevih SDP-ovaca, te brojnih ''antifašističkih'' udruga. Dakle, to je sve ista bagra: antihrvatsko, antikatoličko, antidržavno i stoga imaju zajednički naziv - ljevičari, ili hrvatski rečeno - veleizdajnice. Onima kojima smeta živjeti u slobodnoj i samostalnoj RH, Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla onima koji su nezadovoljni s isticanjem nacionalnih ideja i znakovlja u Hrvatskoj ''da se isele ako im se ne sviđa Hrvatska.'' To je bila prava poruka!

Ima li nade za HDZ?

Je li uopće potrebno davati HDZ-u političku i nacionalnu ''transfuziju'' za opstanak na vlasti, ili u oporbi, ili uopće na političkoj sceni s ovakvim rezultatima? Hrvatski se narod sistematski uništava u toj mjeri, da su brojke ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskim obrambenom ratu i protjeranih sa svojih ognjišta, kao promil u odnosu na broj iseljenih.
''Iz Hrvatske se prosječno dnevno iseli 247 osoba, što znači da je svake godine 'napusti' grad veličine Osijeka.'' Prema rezultatima analize, na koju se poziva hrvatski portal 24 sata, Hrvatska je za deset godina ostala bez 204.300 stanovnika. Od travnja 2011. do ožujka 2018. ''prirodnim putem'' Hrvatska je izgubila 91.750 stanovnika. Ako ovim zastrašujućom brojkama još dodamo pobačaje, onda možemo donijeti zaključak da se u Hrvatskoj svaki deset godina ponavlja Bleiburg - 500.000 žrtava - izgubljenog stanovništva. U Hrvatskoj se provodi genocid, programirano i sigurno.
Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrija Plenković u petak (17.01.2020.) je odbacio tumačenja da je HDZ pod njegovim vodstvom otišao previše ''lijevo'' te ustvrdio da je njegova Vlada odgovornom politikom osigurala političku stabilnost i gospodarski rast.
''Vodimo stranku zaista na transparentan način, po meni na vrlo uspješan način. (...) To je načelo kojeg se držim i ostvarujemo ga s onima s kojima možemo pronaći zajedničke dodirne točke u programatskom radu.(...) Floskule i nabacivanja ćemo sada razgraditi i unutar HDZ-a malo čvršće, žešće, argumentiranije nego što smo to činili do sada, jer smo okupirani važnim terminima a to je Vlada - upravljanje zemljom'', preporučio je Plenković. (M.M., hrsvijet.net)

Plenkoviću: činjenicama ne trebaju dokazi!

HDZ je, pod vodstvom Plenkovića, izgubio parlamentarne izbore EU i predsjedničke izbore aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što bi bilo dovoljno da se zahvali na dužnosti u stranci i Vladi. Još treba dodati, da su njegove ministrice kulture (Nina Obuljan Koržinek) i obrazovanja (Blaženka Divjak) trebale dati ostavku ili dobiti otkaz na svojim položajima, jer su nanijeli sramotu i štetu Hrvatskoj. Postavljanje petokrake na neboderu u Rijeci, Nina kaže da je to ''sloboda umjetnosti''! Ministrica znanosti i obrazovanja ultimativno je rekla: ''Ako u Saboru ne prođe Zakon o udžbenicima, dajem ostavku.'' Zakon je prošao i Divjak je ostala u Vladi! Plenković je spreman pristati na uvjete koalicijskih partnera, makar bile i ponižavajuće i štetne, samo da ostane predsjednik HDZ-a i Vlade dok Hrvatska predstavlja EU. Plenkovićevi su prioriteti proširenje Europske unije na Balkan, ulazak Hrvatske u Šengenski sporazum i ukidanje viza za SAD. Takva bi ostvarenja, za Hrvatsku u ovakvom stanju, još više ugrozila položaj hrvatskog naroda: masovnije iseljavanje - exodus.
Najavljeni su unitaristički izbori u HDZ gdje će biti birano novo stranačko vodstvo i donesene nove političke smjernice stranke. Već se javilo desetak potencijalnih kandidata, koji bi htjeli zamijeniti aktualnog vođu stranke i Vlade. Među onima koji su se oglasili, nema nijednoga s izrazitim državničkim stavom koji bi mogli solidarizirati duhove u stranci i izbaciti ljevičare (veleizdajnike) iz Vlade.
Na obilježavanju 30. obljetnice osnutka splitskog HDZ-a istaknuto je, kako je Vlada kojoj je Plenković na čelu ostvarila sve ciljeve, a više je govornika dalo podršku Plenkoviću i njegovoj politici. On je rekao kako je Hrvatska danas bolja jer je gospodarski razvitak zdrav. ''naša vlada je pokazala dignitet Domovinskog rata. (Petokrake na neboderu u Rijeci i ne procesuiranje ratnih zločinaca, op. r.t.) Jačanje položaja hrvatskih branitelja (preko 3000 njih je izvršilo samoubojstvo, op. r.t.). Hrvatska vojska, hrvatska policija dio su naše politike''.- istaknuo je Plenković. (direktno.hr 18.01.2020)
Na unutarnjim izborima vjerojatno će doći do novog rasula u HDZ-u, jer će oni koji smatraju da su zaslužni, a ne budu prihvaćeni i priznati, otići iz stranke i stvoriti novu stranku, bolju ili goru - svejedno! Ako uzmemo u obzir broj birača u Hrvatskoj i broj stranaka, razvidno je društveno ''parceliranje'', kako se kaže u pjesništvu, da svaki pjesnik ima svoju publiku, tako je pravilo i u politici.
Primjera radi, u Republici Hrvatskoj imamo: 32 parlamentarne stranke, 137 neparlamentarne stranke, 157 nekadašnje stranke, 11 političkih udruga. Političke stranke mogu osnovati 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske, stoji u Ustavu RH.

Nova politička pojavnost u Hrvatskoj

Na pomolu je još jedna nova stranka čije je osnivanje najavio neovisni predsjednički kandidat dr. Miroslav Škoro, koji je imao zavidno veliki broj glasova i zadržao treće mjesto u prvom krugu izbora. Trenutačno zatišje o terminu utemeljenja i imenu stranke, Škoro vjerojatno čeka na rezultate stranačkih izbora HDZ-a. Ako članovi ponovo izaberu Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a i Vlade, do zastupničkih izbora, Škorino osmišljenje za stranku bit će mnogo izglednije, jer će većina onih koji su bili do sada nezadovoljni s Plenkovićevom doktrinom, te i drugi koji će se osjećati odbačenim ili uvrijeđenim, dobit će podršku od Škore. Za sigurno je, da na hrvatsku političku scenu dolazi treća politička stranka, odnosno druga jaka domoljubna stranka, koja će biti ozbiljni protivnik HDZ-a i SDP-a. Doduše, nije se ni dr. Miroslav Škoro dovoljno dokazao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, da je u političkom pogledu hrvatski Trump. U hrvatskim političkim strankama ne može biti neopredijeljenih i neovisnih, te mnogo će ovisiti o definiranim idejnim i društvenom okvirima stranke u suverenoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj.
Dakle, snaga i sudbina HDZ-a ovisit će o izboru predsjednika stranke. Kako već rekosmo, da među dosadašnjim kandidatima nema dovoljno potencijala za uzeti kormilo u ruke stranke pod čijim je vodstvom oslobođena i stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska. Možda se sprema nekoga u pozadini, koja ili koji imaju političko iskustvo, ali možda nose na leđima opterećenje iz prošlosti zbog neumjesnih izjava ili loših poteza, koji su upitni. Među takvima, na prvom mjestu se nalazi Kolinda Grabar-Kitarović, koja je, kako mnogi nagađaju, namjerno predala predsjedničke izbore kako bi mogla preuzeti HDZ i Vladu. narod kaže: Gdje ima dima tu ima i vatre.
U jednom dnevnom glasilu, koje je poznato po antihrvatskim stavovima, objavljen je poduži članak, u kojem su izneseni svi grijesi predsjednice na odlasku, poput litanije, što bi se moglo više odnositi na njezino ponašanje, ili stavove koji su bili upućeni medijima i neprijateljima Hrvatske. Zanimljivo je, da u tom ''ćitabu'' ni riječ o najtežem, da ne kažem ''smrtnom grijehu'', Kolinde Grabar-Kitarović što je pozvala predsjednika Republike Srbije četnika Aleksandra Vučića i ukazala mu najveće državničke počasti na Pantovčaku, s Počasnom gardom i bogatim programom.
Ako članovi HDZ-a mogu oprostiti Kolindi Grabar-Kitarović taj posrtaj, mada je bolje posrnuti nogama nego jezikom, sve ostale propuste i neostvarena obećanja moglo bi se argumentirati kao: učenje na dužnosti i na poslu.
I pored svega iznesenog u ovom osvrtu, potrebno je naglasiti činjenicu, da je HDZ državotvorna stranka, da imamo državu hrvatskog naroda na čijem je čelu bio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, i pod njegovim vodstvom je proglašena nezavisna, slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Tko može zaboraviti prizor s kolikim je ponosom predsjednik Tuđman pobjedonosno podigao i postavio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, jednoj od najvećih i najstarijih europskih tvrđava. To je važno znati i sjećati se - Scire et reminisci!
Ali, ne smijemo zaboraviti ni obećanje, koje nam je dao sveti Otac papa Ivan Pavao II: Ona (Hrvatska) će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.'' Aleluja!- Hvala Bogu!
U trideset godina postojanja Hrvatske države, Hrvati nikad nisu bili u tolikoj međusobnoj i vrlo opasnoj podijeljenosti i nejedinstvu kao sada, pred stranačkim izborima u HDZ-u i pred nastupajućim parlamentarnim izborima. To može rezultirati političkom katastrofom, koja će se dugoročno negativno odraziti na stanje naroda i države.
“Ako je u sebi nesložno, svako će kraljevstvo propasti. Ni jedan grad ili dom, ako je u sebi nesložan, neće opstati!” (Matej 12,25)
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman uzviknuo je IMAMO HRVATSKU!
Zato jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin
bezuvjetno mora poštivati. (Codex moralis Croaticum)

 
 

Post izborni osvrt preko bare

Hrvatski je narod - opet zakazao!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. siječnja 2020. u 9.15 sati

PIŠE RUDI TOMIĆ

"Završavaju Božićni blagdani, završava i jedno jedva podnošljivo stanje, ali ipak, imali smo Hrvatsku."
(B&Z)

Zoran Milanović je novi predsjednik Republike Hrvatske, za njegov izbor bile su presudne tri hrvatske ''vrline'': mržnja, osveta i zavist. Naime, svjetina je bila pripravna na gore (Vulgus ad deteriora promptum), stoga će hrvatski narod odgovarati pred sudom savjesti!

Napisao sam osvrt uoči drugog kruga: ''Koga birati u drugom krugu'', i objavljen je na brojnim domoljubnim portalima (neki su se suzdržali?!), te pred samu šutnju, u petak, 3. 1. 2020. osvrt je objavio - hrvatski-fokus.hr:
- Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama pojedinaca ili medija, da svi koji su dali svoj glas dr. Miroslavu Škori - ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ''bračnu zajednicu'' sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije. Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića - Ex malis minima eligere!

Ne možemo reći da hrvatski narod nije bio upućen, niti možemo reći da Kolinda Grabar-Kitarović nije bila upozorena od mnogih hrvatskih branitelja, hrvatskih domoljuba i političkih komentatora; upućena i od odgovornih osoba koje su oslobodili Hrvatsku od srpske agresije, domaćih četnika i srpskog pravoslavlja, komunista i Jugoslavena, ali sve je palo na gluho uho, ili su njezini savjetnici bacili elektorničke poruke u kantu za smeće.

Pismo Kolindi Grabar-Kitarović

Među ostalim, napisao sam i ja Predsjednici ''Privatno pismo'' (e-poruka), koje me više ne obvezuje, jer nisam dobio odgovor, niti je Predsjednica uzela dobronamjerne sugestije. Stoga ću iz pismo iznijeti neke misli iz izvornog sadržaju:

''Poštovana Predsjednice RH!
Moram Vam priznati, da sam bio razočaran Vašim odgovorima Zoranu Milanoviću (na prvom sučeljavanju), jer se je ponašao tipično balkanski, što se je većini njegovih sljedbenika - dopalo. Što bi sada trebalo učiniti da ispravite propuste i Milanovića pošaljete tamo gdje mu je mjesto... Oni koji su se nadali da će Škoro razbiti HDZ sada su razočarani i ne će izići na izbore. Škoro neće glasovati, odnosno ubacit će nevažeći listić s br. 3. Time je Škoro poslao poruku svojim biračima da učine isto. Međutim, istina je da će svaki nevažeći listić ''dobronamjernih'' Hrvata biti ustvari glas za Milanovića (čak je i Milanović rekao: ''Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze na birališta''). Dakle, sve glasove koje je Milanović dobio od svojih sljedbenika, odnosno Pete kolone u RH (13 antihrvatskih stranaka) - opet će dobiti, te kad se zbroje njegovi glasovi i nevažeći listići, Vaši su izgledi za uspjeh upitni.
No, nije još kasno, samo treba iznijeti dokumente:
1) Etničku osudu protiv Zorana Milanovića (Hrvatsko nacionalno etičko sudište, Zagreb, 31. listopada 2015.;
2) Zoran Milanović - opasna politička pojava (Zvonimir Šeparović, kamenjar.com 2. 1. 2020.). Tu imate sve što Vam treba za Milanovića, da ga izbacite iz cipela.
Dakle, od Vaše pobjede ovisit će i budućnost hrvatskog naroda, stoga se ne ustručavajte iznijeti sve ove dokaze, koji se nalaze u ovim izvorima. God bless you!''

Onaj tko izgubi taj ima pravo i da se buni.
Zašto je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izgubila na izborima u drugom krugu protiv Zorana Milanovića? Predsjednici nisu trebali žešći protivnici, odnosno neprijatelji nego što su kolebljivci predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković i njegovi lojalni HDZ-ovci koji su ostali u stranci, Vladi i Saboru s Pupovcem, nisu zaboravili međusobni ''rat'' predsjednice Države i predsjednika Vlade, koji je trajao sve do nedavno. Grijesi se mogu oprostiti, ali nikada - zaboraviti!

Predsjednica je bila pod velikim utjecajem Mate Granića, te je pokušala biti blaženija od Stepinca, europejskija od Plenkovića, državotvornija od Tuđmana, liberalnija od Josipovića, bolja od Severine, pa je zaboravila što je obećala hrvatskom narodu nakon dolaska na Pantovčak. Narod nikada ne zaboravlja obećanja koja državnici daju uz prisegu - i ne ostanu dosljedni.

Kako je - tako je! Dobili smo ono što (nismo!) zaslužili! Hrvatski narod živjet će sljedećih pet godina u državi, koja će se zvati - Hrvatska, a koliko će biti hrvatska, vrijeme će pokazati. Optimisti misle, da svako zlo ima i svoje dobro, Bože daj da se ostvare njihove misli.
U svom obraćanju okupljenima na pobjedničkom slavlju, Milanović je rekao: ''Neke stvari se trebaju reći drugačije i ja sam to na svom političkom putu osjetio. Ponekad sam znao napraviti štetu ljudima, a da to nisam niti osjetio. Mislim na moralnu štetu, na njihove osjećaje... Ako je ova moja tijesna, ali poštena pobjeda unijela malo vjere i malo duha u ovo naše društvo i među ove naše ljude, ja sam sretan čovjek i radujmo se zajedno, živjeli! Mjerite me od prvog dana, od velikih obećanja nisam niti sam ikad bio, pa ni u izvršnoj vlasti. Ako sam po nečemu poznat, nerealna obećanja nikada nisam davao, ni kada sam držao veće poluge vlasti'', zaključio je pobjedničkom govoru novi predsjednik RH.

Dr. Andrija Hebrang detaljno navodi velike propuste vodstva HDZ-a, na čelu s Andrejem Plenkovićem, neka onda, umjesto naših, budu Hebrangove riječi u Zaključnoj misli: -Mi, stariji članovi stranke,, marginalizirani nakon što smo je godinama vodili u pobjede, upozoravali smo na vrijeme. Nismo mogli opstati ni na razini počasnih članova volontera, jer drugo nam i ne treba. Otpadali smo redom, osim nekolicine, zbog iznošenja kritike kako je stranka skrenula lijevo u liberalne vode, koalicija s HNS-om, davanje statusa glasnogovornika koalicije SDSS-u, nepotrebno dijeljenje naroda Istanbulskom konvencijom, uvođenjem rodne ideologije i Marakeškim sporazumom, izostanak procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, izbjegavanje naplate ratne štete, totalno usporavanje iskopavanja žrtava iz 1945. godine, loša briga za zdravlje branitelja, kojih umire 12 svakodnevno po podacima resornog Ministarstva, zaustavljanje referenduma, reforma školstva u rukama militarno lijevog HNS-a, izbacivanje desnih partnera s više tisuća preferencijalnih glasova na uštrb onih nekoliko stotina...

A što tek reći na izbjegavanje proglašenja gospodarskog pojasa, suspenziju Kajkića, stavljanje 'na led' domoljubnih novinara, ne pozivanje na obljetnice dugogodišnjih stranačkih i državnih dužnosnika, vraćanje u stranku onih koji su je izdali i iz nje izlazili.'' (direktno.hr, 6. 1. 2020.)
Neka ovih 1000 riječi budu novogodišnja poruka i putokaz za bolju budućnost hrvatskog naroda i opstanak Hrvatske Države, ne samo na zemljovidnoj karti, nego i s hrvatskim pučanstvom i domoljubnim sadržajem.

Sretnu i blagoslovljenu Novu 2020. godinu želimo Hrvaticama i Hrvatima u našim domovinama - Hrvatskoj i BiH, i svima na privremenom radu u bogatim zemljama, kao i našoj drugoj polovici hrvatskog pučanstva koji živi u dijaspori, te koji su spremni dati - sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!

Ustanite, vojnici Kristovi! Bacite djela tame i stavite oklope svjetionika.
Sv. Cecilia

 
 

Drugi hrvatski krug

Koga ćemo birati: nju ili njega?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. prosinca 2019. u 22.45 sati

Piše: Rudi Tomić

Nije bilo izričitog izbora u prvom krugu, gdje smo imali 11 kandidata, a kako će tek biti u drugom krugu gdje se moramo opredijeliti  za jednoga kandidata: nju ili njega? Teško, tužno, ali nužno!

Moram reći, da je od 11 kandidata, njih devet (9) imalo  ''0'' izgleda za pobjedu (a bilo ih je koji su izišli s neprijateljskim iskazima, za koje bi trebali dobiti zatvorske kazne), a mala izlaznost na birališta, posebice se negativno odrazilo na nas iz dijaspore jer nismo mogli poslati svoje glasove elektronskom poštom, a do malobrojnih birališta bilo je za većinu nas nemoguće doći. Da je dijaspora (iseljeništvo) imala mogućnosti poslati svoje glasove elektronskom ili običnom poštom – ne bismo imali drugi krug izbora. Ključno pitanje je također: tko broji glasove? Činjenica je: onaj tko broji taj - bira!

Kakve su nakane bile devetorice kandidata?

Ne možemo  isključiti ljudska taština, ali veći značaj je imala ljudska mržnja, osveta i zavist - te tri hrvatske ''vrline'', koje nas prate kroz cijelu našu povijest. Bilo je očevidno također da su udba, (anti)fašisti, komunisti, srboslavlje i srbopravoslavlje, manjinci i svekoliki ološ u Petoj koloni uglavnom dali glasove svome kandidatu s ''karakterom'' Zoranu Milanoviću, nekadašnjem predsjedniku Vlade u ''slučajnoj'' državi. Da Milanović ima barem malo karaktera ne bi se nikada kandidirao ni za jednu dužnost u ''slučajno i nenormalnoj'' državi, jer ovako ispada: licemjer ili luđak.

Milanović je dobio maksimalni broj glasova, te u drugom krugu može malo ili nimalo povećati koji postotak glasova. Ali, postoji jedna druga opasnost, bojkotiranje izbora, odnosno neizlaznost na birališta, koja je isto toliko odlučujući faktor u izborima kao i davanje glasa. I Milinaovića ta činjenica zabrinjava: ''Lošu vlast nekada biraju dobri ljudi koji ne izlaze...'' Primjeri nas uče: lakoumnost rađa zločin i nedjela.

Dakle, ako hrvatski narod postupi po uputama nekih pojedinaca ili medija, da svi koji su dali glas dr. Miroslavu Škori - ostanu doma! Ovdje nije riječ o domoljubnoj strategiji nego o povrijeđenoj taštini, što bi moglo Hrvatsku vratiti u predratno doba, u ''bračnu zajednicu'' sa Srbijom, odnosno treću Jugoslaviju ili novi oblik balkanske asocijacije. Drugim riječima, aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je kamilica u odnosu na Milanovića - Ex malis minima eligere. (Od zla birati najmanje.)

Hrvatski je naroda - opet zakazao!

Ne može se reći, da hrvatski narod nije imao priliku prekinuti suradnju s izopačenim HDZ-om (za kojeg M. Brkić kaže: ''da treba narod vratiti HDZ-u!'' Mi bismo rekli: Treba HDZ-e vratiti narodu!) i demolirati jugokomunističku Partiju - SDP-a iz hrvatskog političkog života. Narod je imao alternativu u izboru, mogli smo bez stranačkih okvira - plebisciratno izabrati nove smjernice s političkim sadržajem. Škoro je izgubio bitku, ali nije izgubio rat.
Naime, postoji mogućnost za stvaranje nove stranke - još jedne stranke, jer su Škorini sljedbenici okuraženi velikim bojem dobivenih glasova. Mada, u slučaju formiranja političke stranke, u najboljoj slučaju Škoro može računati na 1/4 lojalnih članova od onih koji su  mu dali svoj glas na predsjedničkim izborima. U svakom slučaju, ako dođe do stvaranja stranke, mora izraditi političku državotvornu platformu, koja ima jasan sadržaj i domoljubne odrednice, od čvrstih granica do osobne garancije integralne slobode hrvatskog žitelja u slobodnoj, demokratskoj i neovisnoj državi hrvatskog naroda. To je velika odgovornost, koju treba dobro osmisliti prije nego što se utemelji. Ovo bi također mogla biti nova pojavnost, da se sve male strančice, odnosno čelnici državotvornih (desničarskih) strančica, koje su stvorene iz osobnih razloga, nađu zajedništvo u jednoj novoj stranci koja bi bila alternativa HDZ-u i SDP-u (ljevičarima), mrziteljima Države Hrvatske, pa bismo već na slijedećim zastupničkim izborima imali novu Vladu i nove zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. WOW!

Zaključna misao

Što bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla učiniti u ovom kratkom vremenu, da donekle može uvjeriti potencijalne glasače u svoju iskrenost, trebala bi explicite izbaci Matu Granića s Pantovčaka, jer on je proturječnost Predsjednice koja tvrdi da je ona idejni nasljednik prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Granić je opstruirao Tuđmana i radio protiv Oluje. Bio je među prvima koji je napustio HDZ-e i s Vesnom Škare Ožbolt osnovao stranku ''Demokratski centar'' 2000. godine, oporbenu stranku Tuđmanu i HDZ-u. Trebala bi također ograditi se od Istambulske konvencije, čime bi se distancirala od Plenkovića, hrvatskog Jude. Iskrenim i pametnim državotvornim Hrvatima uz ove uvjetne činjenice nisu potreban druga obrazloženja ili uvjeravanja. Prilika je da na sučeljavanju s Milanovićem odlučno definirate novu državničku strategiju bez natruha Granića i Plenkovića.

Poštovana Predsjednice Republike Hrtvatske Kolinda Grabar Kitarović ovo je minimalna i potrebna konstatacije koja je potrebna da biste popravili image i dobili povjerenje za drugi predsjednički mandat, a istodobno dali biste smrtonosni udarac - svim mrziteljima Hrvatske (zvanim ''ljevičarima''), posebice veleizdajniku i hohštapleru Zoranu Milanoviću.

Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, a strpljivost nadu. (Rm: 5, 3-4)

Na dan Svete NEVINE DJECE, 28. 12. 2019.

 
 

Pismo preko bare

Obeshrabrivanje naroda je nacionalni tumor

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
18. prosinca 2019. u 10.30 sati

Piše: Rudi Tomić

            Potrebno je biti jak, kako bi postao velik; to je naša dužnost. Život je borba koju ne možemo izbjeći. Moramo trijumfirati! - St. Pio of Pietrelcina.

Priča kaže: Sotona nudi na prodaju sve svoje ovlasti, izuzev - obeshrabrenje (discouragement), što je najmoćnije sredstvo za uništiti čovjeka - duševno i tjelesno. U najradosnije doba godine: ''U se vrijeme godište...'', Hrvatsku je obuzela predizborna predsjednička groznica, u čijim se kampanjama, uz obične osobne optužbe, promiču nove smjernice za bolju budućnost hrvatskog naroda; osvanuli su i provokativni veliki plakati napisani na sa sloganima kandidata napisani na ćirilici; došla je Lepa Brena s pratnjom i obitelji iz Beograda i napunila Arenu u Zagrebu, i kaže: ''Teško je bilo sakriti ovu sreću''; Aleksandar Stanković - Acu ugostio je ''Nedjeljom u 2'' na HRT-u poznatu aktivisticu Natašu Kandić iz Beograda, koja je izrazila ''zabrinutost promjene stava Hrvatske o ratnim zločinima, kao da nakon ulaska u EU više nema potrebe za procesiranjem.'' Mogli bismo donijeti zaključak: Hrvatsi vole Srbe, a Srbi vole Hrvtsku!

Borba za prijestolje (Tron)
Aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja s potporom HDZ-a kani dobiti drugi mandat, ne baš na zaslugama - nego na novim obećanjima. Njezin protivnik s ''karakterom'' Zoran Milanović, oko kojeg su se okupili ini ljevičari, poraženi komunisti, ucviljeni jugofili, srboslavlje i četnička urota, kriminalni i korumpirani ostatci iz poraženog režima. Uglavnom, mrzitelji samostalne i demokratske države hrvatskog naroda.

Od ozbiljnih kandidata treba posebno spomenuti dr. Miroslava Škoru, koji kaže da će se boriti: ''Za uspješnu, poštenu, transparentnu, ponosnu Hrvatsku...'' Naglasio je također ''da bih želio da izbori budu 'za' nešto, ne 'protiv' nekoga'', među ostalim rekao je Škoro u opširnom i provokativnom intervju slobodnedalmacije.hr/ jutarnji.hr (15.12.2019.)

Zanimljivo je,  da se na ''desnici'' nalazi desetak kandidata, po hrvatskom običaju (Ex usu) koji će u krajnjem slučaju oduzeti glasove Kolindi Grabar Kitarović i dr. Miroslavu Škori, što će dovesti Milanovića u drugi krug. Predsjednički izbori u RH ne mogu proći bez Pupovčeve provokacije, koji je na uglednim mjestima postavio velike plakate s imenima kandidata - napisane na ćirilici. Naime, dobio je novac iz proračuna, a koalicijski je partner s Plenkovićem u Vladi, s toga se on osjeća pozvanim da unese srpski element u predizbornu kampanju za predsjedni(cu)ka RH.

Brena može 'Jugoslavenku' - pevati  u Zagrebu!

' Spektakularni koncert nekadašnje najveće jugoslavenske zvijezde (i četnikuše), Lepe Brene, u krcatoj zagrebačkoj Areni, na kojemu je publika gotovo pala u trans od sreće, pjevajući zajedno s njom uglas 'Jugoslavenku'...'', izvijestili su mediji u Hrvatskoj i ''regionu''. Ni za vrijeme Jugoslavije na još većim komunističkim skupovima nije bilo toliko jugoslavenskih zastava na jednom mjestu, kao u Areni na koncertu Brene! Kako bi jugoslavenstvu iskazala najveću počast, Brena se spustila na pozornicu u ljuljački u obliku crvene petokraki i - zapjevala: ''Oči su mi more Jadransko, kose su mi klasje panonsko, sestra mi je duša slovenska, ja sam Jugoslavenka. Kad pogledam naše more, naše reke, naše gore svu lepotu gde sam rođena i sve što bi reći znala u srcu sam zapisala, živila Jugoslavija. Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra ponosita, širom sveta o tebi se zna, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati, živila Jugoslavija. Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna, blago zemlji što ga ima, pamtit će se vekovima, živila Jugoslavija'', i to uz vatromet. Mate Bašić, direktno.hr (15.12.2019.)
''Ovo je pjesma za sve nas koji smo bili protiv rata, ona je simbol zajedništva koje su budale uništile: morate vidjeti delirij publike nakon prvih taktova Jugoslavenke u Zagrebu'', piše slobodnadalmacija.hr (15.12. 2019.). Nakon 30 godina poražene Jugoslavije i međunarodno osuđenog zločinca Tita, koji je na listi među 10 najveći krvnika 19. stoljeća. Što reći na ovakve izazove? Hrvatsku su izdali njezini izabrani zastupnici i sudstvo, kojima u traumi jugoslavenstvu ometa normalno upravljajem vlasti u RH.
Oglasio se i Dejan Jović, nakon Pupovca, po rangu drugi četnik u Hrvatskoj, koji s Tvrtkom Jakovinom predaje povijest na Hrvatskom vojnim učilištu - dr. Franjom Tuđman, kao i na Sveučilištu političke znanosti u Zagrebu, kako je bio oduševljen u Areni i na svome Tweet podijelio snimku dijela koncerta u kojem Lepa Brena izvodi pjesmu ''Jugoslavenku'', Dejan Jovič, narod.hr (15.12.2019.)
Treba podsjetiti, da je prije koncerta Lepa Brena bila gošća zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na ručku u restoranu Tač. Ovaj se ''bekijaš'' lijepi za svaki drek koji dođe u Zagreb, pa je svojom gestom okuražio Brenu, koja je sa jugoslavenskim zastavama i pjesmom 'Jugoslavenka' napunila dvoranu usijanih šupljih glava i odnese punu torbu ustaških kuna u Beograd.

Što drugi kažu o koncertu u Areni:
''Davno mi se uvukla u srce jedna izjava Mate Crkvenca, nekadašnjeg ministra  financija u Vladi Ivice Račana: ''narod živi dobro samo što to ne zna''. I Hrvati su 8. svibnja 1945. bili oduševljeni ulaskom 'osloboditelja' u Zagreb, samo što to tada još nisu znali. Ali je zato ovih dana dvadeset tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni  iskreno skočilo na noge od oduševljenja kad je Lepa Brena zapjevala 'Jugosalvenku'. U isti čas je explodirao i velečanstveni vatromet. Zanimljivo, 'našoj Breni' nitko u tom trenutku nije isključio struju i mikrofon kao onomad Thompsonu. A dvadeset hiljada grla je urlalo od veselja..'' Zvonimir Hodak, direktno.hr (16.12.2019.)
''Sve izgleda kao da smo ponovo u Jugoslaviji, protiv koje smo se borili i koju smo, uz velike ljudske gubitke, pobijedili u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. U povodu ovog skandala nitko se ne javlja. Čak ni udruge i pojedinci koje pišu prijave za svaki koncert Marka Perkovića Thompsona, poglavito kad on izvodi domoljubnu pjesmu iz Domovinskog rata - 'Bojna Čavoglave'. Pored toga, na Breninim koncertima nema hrvatskih, već jugoslavenske zastave i obilježja. Ona je Jugoslavenka, a što su oni koji su s njom to pjevali?'', Mlade Pavković, dragovoljac.com (15.12.2019.)
Četvorica generala Hrvatske vojske u miru, Ivan Tolj, Ivan Kapulica, Marinko Kresić i Mile Ćuk, oglasili su se priopćenjem u kome su osudili koncert Lepe Brene u Zagrebu:
''Je li slučajni da se ovo vrijeđanje i sramoćenje odvija u Adventu, zagrebačkome Adventu, kojem se volimo hvaliti pred cijelim svijetom, desetak dana prije Božića, tjedan dana prije izbora za predsjednika RH. Tko je odgovoran za ovu blamažu usred hrvatskog glavnog grada? Tko se to igra s našim nacionalnim dostojanstvom? Tko izlaže ruglu našu teško stečenu državu? Je li moguće da je društveno prihvatljivo i da nije kažnjivo mahati zločinačkim zastavama usred glavnog grada suverene i međunarodno priznate države?'', hrsvijet.net ( 15.12.2019.)
''Što se onda čudimo da nam 'pevaljka' napuni Arenu - onu našu zagrebačku dekoriranu petokrakama i uz zvukove 'Jugoslavenke' dovede u trans dijela onih Tuđmanovih 20% što ovu državu nikad nije volilo niti želilo i to u najradosniji dio godine - Zagrebački Advent. Sram nas bilo!!!'',  Josip Pecarić, iz pisma Žaku (16.12.2019.)

Zaključna misao

Sve ovo što se u Hrvatskoj zbiva ovih dana ne smije obeshrabriti hrvatski narod, niti izgubiti vjeru i volju u bolju budućnost u našoj domovini, najljepšoj zemlji na svijetu. Ne smijemo dozvoliti da nas sotone dovedu u položaj bespomoćnosti, u gubljenje samopovjerenja u sebe i u hrvatski narod, koji je toliko puta ustao u obranu svoje domovine bez izgleda za uspjeh, ali providnost Božja uvijek je došla u pravo vrijeme i s toga ne trebamo gubiti nadu u još jednu - konačnu pobjedu nad domaćim veleizdajnicima i petokolonašima. Treba zamesti krvavi trag Tita i srboslavlja u Hrvatskoj, jer dosta je bilo 100 godina srpskog zuluma.

Nije kriva šesdesetgodišnja baba Fahreta Živojević, zvana Lepa Brena, za čiji se dolazak u Zagreb znalo ima devet mjeseci, nego su za njezin dolazak i dozvolu za koncerte u Areni odgovorni: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, antihrvatski mediji i organizatori koncerta- smeđoglavi supovi.
''Samo je jedna Hrvatska, volite je, gradite je, biti će onakva kakvi ćemo mi biti - mi u Domovin i vi ovdje u iseljeništvu.'' (Dr. Franjo Tuđman, Norval, 1990.)

Ubrzo ćemo vidjeti tko će biti izabran za najodgovorniju dužnost u državi - predsjednika Republike Hrvatske i kakvu ćemo Hrvatsku imati. A nakon toga vidjet ćemo hoće li državna i lokalna vlast preko ovog sramotnog čina preći šutke, ili će netko biti odgovoran za uvoz srpske ''kulturnu'' agresije u Hrvatsku. Izaberimo osobu s državničkom odlučnošću u obrani slobodne, sigurnosti i časti hrvatskog naroda u Hrvatskoj. Ne zaboravite: Nitko nije kukavštinom postao besmrtan! /Nemo ignavia immortalis factus est!!

Sretan Božić i veselu Novu 2020. godinu želimo prijateljima, poznanicima i hrvatskim vjernicima i braniteljima u našim domovinama - Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori!

 
 

PISMO IZ KANADE

UTEMELJENO ODLIČJE VELEREDA FRANJE TUĐMANA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. prosinca 2019. u 18.40 sati

Piše Rudi Tomić

Pod naslovom ''Predsjednice, gdje je lenta, gdje je predloženo odlikovanje'', upitao je Mladen Pavković, jedan od najplodnijih publicista u Hrvatskoj, na Braniteljskom portalu (10. 08. 2019.) predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović: '' Što je s njezinim prijedlogom o ustanovljenju odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s lentom i Velikom Danicom, koji bi bio dodjeljivan hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja za promocije nacionalnog zajedništva?''

- O tome se relativno brzo prestalo govoriti, pa se bojimo da ovaj prijedlog ne padne u zaborav, odnosno vrlo smo znatiželjni tko će prvi dobiti ovo visoko odličje? Inače, Hrvatima je 'puna kapa' odličja. Naime, predsjednici RH Tuđman, Mesić i Josipović podijelili su oko 750.000 odlikovanja, medalja i priznanja, najviše ih je podjelo prvi hrvatski predsjednik, koji je i sam primio najviše odlikovanja, u jednom danu, 1995., dobio ih je devet te sve četiri medalje, naglasio je Pavković.

Predsjednica se prisjetila u izbornoj kampanji za predsjedničke izbore, da bi bilo uputno ustanoviti odličje Velereda Franje Tuđmana, jer HDZ je predložio i podržava njezinu kandidaturu za predsjednicu RH, uz svesrdnu podršku europejca Andreja Plenkovića. U međuvremenu Sabor je potvrdio uvođenje novog odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s većinom glasova - 75 za i 27 protiv i tako je dopunjen Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske kojim se utvrđuje odlikovanje Velereda Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana s lentom i Danicom.

Sada se postavlja pitanje: tko će prvi dobiti novo odličje (?), koje je Peto po važnosti na listi odličja, a dodjeljivat će se svake godine 10. prosinca, uz obljetnicu smrti Franje Tuđmana. Mi bismo iz dijaspore (iseljeništva) predložili dvojicu, među brojnim zaslužnima, koji su najzaslužniji, i o kojima ne treba pisati litanije o njihovim zaslugama, niti životopise s njihovim vrhunskim znanstvenim i domoljubnim uspjesima u domovini i diljem svijeta:

1) Profesor dr. Zvonimir Šeparović - prošlo je 30 godina kako s velikom pozornošću pratimo djelatnosti prof. Šeparovića u domovini, među kojima su: Rektor Sveušilišta u Zagrebu, Ministar pravosuđa, utemeljitelj Hrvatskog žrtvoslovnog društva, utemeljitelj Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Na vanjskom području, prof. Šeparović bio je Ministar vanjskih poslova u najkritičnijim vremenima (1991 - 1992), bio je također privi  stalni hrvatski predstavnik u Ujedinjenim narodima. Autor je većeg broja knjiga i znanstvenih radova. Ove godine odlikovan je Redom Ante Starčevića.(*)

2) Akademik Josip Pečarić - jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti, pa u svjetskim referentnim žurnalima (SAD i Njemačke) za njega kažu da je 'kralj teorije nejednakosti'. Jedan je od deset svjetskih matematičara čiji broj radova danih na MathSciNet- u prelazi  brojku 500. Najplodniji je hrvatski znanstvenik s više od 1100 znanstvenih radova iz područja matematike, te blizu 50 publističkih knjiga, u kojima se bavi temama ključnim za razumijevanje stvaranja hrvatske države. Aktivni je član HAZU, The New York Academy of Science i dopisni član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti. Glavni je urednik časopisa Mathematical Inequalities and Applications. Dobitnik je Državne nagrade za znanost. Godišnja državna nagrada u području prirodnih znanosti, te Red Danice hrvatske s likom Rođera Boškovića. (*)

Sa sigurnošću možemo reći, da za novo utemeljeno odličje u Hrvatskoj teško bi bilo naći trećega, koji bi se mogao nositi s ovo dvojicom, koji već tri desetljeća dominiraju hrvatskom znanosti i javnosti s domoljubnom politikom u Hrvatskoj i u svijetu. Naime, s ovom dvojicom hrvatskih velikana bila bi ponosna svaka država na svijetu, a već bi imali, uz sva druga priznanje, i Nobelovu nagradu, da su državljani velike Kine, Amerike, Rusije, Indije, ili malog Izraela, odnosno u državi s nacionalnim ponosom.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i cijenjena gospođo Kolinda Grabar Kitarović, ako se udostojite na ovu prvu obljetnicu smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana predati prvo odličje uvaženim znanstvenicima i domoljubima, prof. Šeparović i prof. Pečariću koji su cijelim svojim bićem podigli Hrvatsku državu i hrvatski narod na zavidnu ljestvicu državotvornosti i ugleda u Hrvatske i svijetu, bila bi to velika gesta na završnici Vašeg predsjedničkog mandata! Rari quippe boni!

(*) hr.m.wikipedia.org

 
 

Srbizam

Srbizam je krvoločniji od fašizma, nacizma i komunizma

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. studenoga 2019. u 9.50 sati

Piše: Rudi Tomć

U Srbiji je nacistički irendentistički politički pokret osmišljen u 19. stoljeću, u vrijeme kada je Srbija bila mala poljoprivredna zemlja, u kojoj nije još postojao niti jedan fakultet. Srbijanski ministar unutarnjih poslova (kasnije dugogodišnji ministar vanjskih poslova) Ilija Garašanin objavio je 1844. godine  ''Načertanije'', dokument koji sadrži osnovne razloge i načine na koji će tadašnja mala Srbija postati višestruko veća država, iskorištavajući međusobna trvenja  i mogući raspad susjednih velikih imperija - Austrijskog, Turskog i Ruskog, te oslanjajući se na  neprijateljstvo Francuske i Engleske prema tima imperijima.

''Što se tiče našeg razgraničenja s Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti sebi svršen čin: a) zauzeti na karti označeni teritorij, b) očistiti ga prije nego li se itko pribere.

Osvajanje bi se moglo  izvršiti samo tako ako bi se jakim odredima zauzela cijela glavna čvorišta, i to: Osijek, Vukovar, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin, Šibenik, te Mostar, Metković, a onda iznutra pripusti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata.'', Srpski plan za velika Srbija. (1)

Srpska akademija znanosti razradila je ''Načertaniju'' u ''Memorandumu'' I. i Memoradumu II. čije su odluke pokušali ostvariti nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (1941.) i u poraću, te nakon uspostave neovisne Republike Hrvatske (1991.). S obzirom da su uzroci uvijek prije posljedica, a stvaranja ''velike Srbije'' posljedice su masovno ubijanje Hrvata i razaranje Hrvatske. Evo nekoliko primjera:
Vlado Dapčević: ''Mi smo pobili 90 % ustaša, u samo tri dana strijeljali smo 30.000 ustaša 45. godine kod Maribora'';
Simo Dubajić: ''Organizirali smo ubijanje barem 23.000 zarobljenika u polju na Kovčevskom Rogu'';
Ivan Dolinčar: ''U operacijama na kraju rata zarobili smo 341.405 neprijateljskih vojnika, koji su uglavnom bili Hrvati'';
John Ivan Prcela: ''Procijenjen je broj ubijenih Hrvata po svršetku Drugog svjetskog rata oko cca 600.000''. (2)
Zvonimir Šeparović: ''Likvidirano je 210 bolesnika i ranjenika iz vojne bolnice Brestovac na Sljemenu'': (i)
Anđelko Mijatović: ''U svibnju nove vlasti, nakon ulaska u Zagreb, 'čišćenje Zagreba od zlikovaca, brzo i enegrčno trebalo je svršiti u prvim danima', rekao je Ranković. Uz obećano 'pomilovanje' novoj se vlasti prijavilo 2882 domobranskih oficira, od kojih je polovica odmah riješena. Prijavilo se kasnije još 17.000 podoficira i žandara. Većina istih također je riješena, a ostali su kasnije ubijeni. Ovo su brojke onih koji su se dragovoljno predali. Nova komunističku vlas za sobom je samo u Zagrebu ostavila 60 masovnih grobnica.'' (ii)
Napomena: Google mape prikazuju masovna grobišta Titovih komunističkih zločinaca. Vidi zemljovidnu kartu Hrvatske s obilježjem. (narto.hr. 19. lipnja 2017.)

Fašizam je uništen kapitulacijom fašističke Italije 1943. godine; nacizam je uništen porazom Hitlerove Njemačke 1945. godine, a komunizam je uništen rušenjem Berlinskog zida 1989. godine, čija je 30. obljetnicu svečano proslavljena u Berlinu. No, Srbizam je nadživio i nadmašio sve bivše totalitarističke ideologije i pokrete, pobravši iz njih one najokrutnije torture koje su bile primjenjivane u Hrvatskoj i susjednih država s kojima graniči Srbija.

Zanimljiva je činjenica, da je u Hrvatskoj 1669. godine utemeljeno sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica! Dakle, 175 godina prije Garanšaninovih ''Načertarija'', a hrvatski se narod još i danas bori protiv srpske agresije!?

Sinonimija srpskog pravoslavlja i četništva

Poglavar SPC i episkop Niški patrijarh Irinej (Miroslav Gavrilović) u svojim govorima često napada Hrvate i katoličku crkvu u Hrvata. Na beogradskom sajmu knjiga (20.10.2019., gdje je bila i promocije publikacija o stradanju Srba u 20. stoljeću, Irinej je izrigao zapanjujuće neistine:
'' Hrvati su jedini u Europi imali dječje logore;
- 20 stoljeće bilo je tragično za srpski narod, koji je od početka do kraja prošlog stoljeća - stradao takvim stradanjima kakvog povijest nije zapisala;
- Čini se da je srpsko stradanje nadmašilo stradanja židovskog naroda;
- Tragično ponašanje rimokatolika, koji su najviše izazvali srpska stradanja, nisu uputili ni riječi kajanja i isprike;
(PS: Zbog Irinejevih lažnih optužba u Vatikanu još blaženi Alojzije Stepinac nije proglašen svecem!?, o.p.)
- Poručio bi našoj braći u Republici Srpskoj - čuvajte Republiku Srpsku i onog koji danas vodi i predstavlja narod Srpske;
- Srpskom su narodu ubili mnoga tijela, ali ne smijemo izgubiti dušu, što znači da se Srbi moraju ujediniti, zajednički misliti iste istine i ne dijeliti se i svađati;
- Zato volimo svoju zemlju. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori i drugim mjestima... (aludirajući na pokrajine u Hrvatskoj, o.p.). Srbi ovdje i u svijetu treba da se slože i da misle o velikoj slavnoj povijesti našeg naroda'' , kazao je Irinej. (4)

''Patrijarh srpski Irinej i još dvanestorica arhijereja SPC stižu u Hrvatsku 16. studenog 2019. kako bi u slavonskom selu Kućanici pokraj Donjeg Miholjca posvetili (osveštali) tamošnju, obnovljenu pravoslavnu crkvu, ali i rodnu kuću pokojnog patrijarha Pavala koji je umro prije jednog desetljeća''. (5)

Zašto je papa nazvao Irineja valikim ? (večernji.hr, svibnja 10., 2019.; Da je ovo papa Franjo vidio ne bi rekao Irinej je veliki patrijarh' - vidi fotografije! (na maxportal.hr, svibanj 12. 2019.)
Vlada Republike Hrvatske treba izričito zabraniti Srpsku četničko-pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, jer ima sve elemente terorističke organizacije u osmišljanju ideje: Gdje god žive Srbi to je Srbija. Srpsko deklariranje ''teriorija velike'' Srbije je smrtna presuda hrvatskom narodu i kraj Republike Hrvatske. ''Načertanije'' su  enciklika SPC i  srpstvu. Srpske vlasti na čelu s Vučićem, Vulinom i Dočićem u potpunoj su suglasnosti s patrijarhom Irinejem, te Vojislavom Šešeljom, Vukom Draškovićem, Miloradom Pupovcem i inim četnicima u Srbiji i Hrvatskoj. To je de facto.

Naime, Hrvatska je Vlada uputila diplomatsku notu Srbiji zbog podizanja spomen-ploče generalu JNA Mladenu Bratiću, komandantu Novosadskog korpusa, 8. studenog 2019. u Novom Sadu, odnosno podizanje spomen ploče zapovjedniku napada na Vukovar, što je, kako mnogi misle u Hrvatskoj, nova agresija na Vukovar i općenito na Hrvatsku. Srbija je kategorički odbacila hrvatsku prosvjednu notu i poručila: ''Rehabilitirate fašizam''! Ministarstvo vanjskih poslova Srbije ne vidi ništa sporno u postavljanju te ploče jer je Bratić poginuo na izvršavanju borbenih zadataka 1991. godine tadašnje legalne vojne formacije, a nije osuđen za ratne zločine, stoji u priopćenju.

Među ostalim, u srbijanskoj noti naglašeno se kako su ''registrirane učestale aktivnosti Hrvatske usmjerene ka rehabilitiranju fašizma i nacističkog satelita NDH'', navodeći primjere: Podizanju spomenika Miri Barišiću; ploča 'Za dom spremni' u Jasenovcu; prisustvo visokih državnih dužnosnika na komemoracijama u Bleiburgu, gdje su ubijeni zarobljenici pripadnici ustaške NDH i drugi Hitlerovi saveznici; u Hrvatskoj postoje ulice koje nose ime Mile Budaka, ideologa ustaškog pokreta i najaktivniji u propagandi usmjerenoj protiv Srba i Židova; veličanje ratnih zločinaca Mirka Norca, Branimira Glavaša, te unatoč naporima dužnosnika Republike Srbije da se odnosi s Republikom Hrvatskom uzdignu na višu razinu, svjedočimo stalnim umanjivanjima s hrvatske strane dosadašnjih postignutih pozitivnih aktivnosti na unaprjeđenju dobrih odnosa između dvije države'', priopćenje je Vučićeva vlade.

Patrijarh SPC (Irinej), predsjednik Srbiji (Vučić), predsjednik ''Republike Srpske'' (Dodik), kao i predstavnik srpske nacinalne manjina u Hrvatskoj (Pupovc), namjerno nanose uvrede, uoči komemoracije u Vukovaru (18. 11. 2019.) i velebne proslave Oluje u Kninu (05.08.2019.),  jer se ne mogu okaniti mržnje i optužba na hrvatski narod,  koji je u prošlom stoljeću, u dva navrata, obezglavio četničke štakore i uspostavio nezavisnu, ili neovisnu samostalnu Državu Hrvatsku (1941. i 1991.)

Odvajanje Države  Hrvatske iz Jugoslavije

Bilo je mnogo  poteškoća i nerazumijevanja u odvajanju NDH i RH iz Jugoslavije. Osamostaljenje Hrvatske su podjednako osporavali i rušili njeni neprijatelji (Srbi) i saveznici (velike sile), a također i neki Hrvati. S tom mržnjom kao i Srbi, protivili su se utemeljenju nezavisnosti ili neovisnosti Hrvatske! Više su bili zaneseni idejom jugoslavenstva i panslavizma, tj. ''bratstvom i jedinstvom'' sa Srbima i očuvanjem Jugoslavije nego stvaranjem vlastite države!
Mnogi Hrvati, partizani, jugoslaveni i komunisti, koji su u to vrijeme navodno rušili ustaški režim, zbilja su rušili Hrvatsku državu čiju propast s time i danas opravdavaju jer su u tom bratoubilačkom ratu učinili zločin nad svojim narodom. U svezi s uspostavom neovisne Republike Hrvatske tobožnji hrvatski saveznici na Zapadu tražili su izručenje hrvatskih generala, hrvatskih vitezova trusta vojničkih mozgova koji su predvodili hrvatski naroda u borbi protiv srpske okupacije i zločina. Nažalost opet im pomažu neki Hrvati i izvjesni tisak u Hrvatskoj. Stoga neće biti moguće ni u ovom stoljeću povijesno obraditi stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, možda ni u stvaranju ove sadašnje Hrvatske države, jer će hrvatsku povijest opet pisati neprijatelji NDH, odnosno neprijatelji hrvatske državotvorne ideje.

Jedan od dokaza za ove tvrdnje vidimo i u velebnim proslavama ''Dana antifašizma'', kojeg su ove godine  u Hrvatskoj proslavili bolje nego u bivšoj Jugoslaviji, bolje nego vjerske blagdane - Božić i Uskrs! Ako je NDH bila (1941. - 1945.) ''Hrvatska u nacističkoj Njemačkoj'', onda je bila (1945. - 1990.) ''Republika Hrvatska u nacističkoj Srbiji'' zvanoj ''Jugoslavija'' - u čijem je režimu bila dulje i s većim posljedicama: ono što Srbi nisu ubili i srušili u Hrvatskoj tijekom oslobođenja i stvaranja velike Srbije, to su nadoknadili u spašavanju velike Srbije. Gdje je ovdje matematika, ili logika, ili politička pamet - zdrav razum?  (6)

Zaključna misao

Ne možemo puno, odnosno ne možemo ništa očekivati od Srbije da ublaži svoju ratničku retoriku, da se okane pretenzija, isticanja prava na hrvatske županije i gradove, ali Vlada Republike Hrvatske može odlučno odrediti stajalište (stav) u odnosu na Srpstvo u Hrvatskoj - bez odgađanja:
Treba zabraniti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i oduzeti svu imovinu koju su prisvojili (oteli) za vrijeme Karađorđeve i Titove Jugoslavije;
Treba ukinuti izborne privilegije nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i donijeti zakon o jednakopravnosti državljana u Republici Hrvatskoj, kao što imaju druge demokratske države u svijetu;
Treba uvesti vize za deklarirane četnike u Vladi i u SPC iz Srbije, te zabraniti prodaju hrvatskih poduzeća i nekretnina srbijanskim poduzetnicima;
Treba prestati s financiranjem srpskim ''kulturnim'' i hrvatskim ''dobrotvornim'' društvima koji podržavaju srbizam, jugoslavizam i komunizam, koji njega pokrivaju srpskim ''ćebetom'' (anti)fašizma.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenkoviću, na predstavljanju Programa za drugi mandat aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (11.11.2019.) među ostalim, rekao je: ''Pobjeda na ovim izborima ključna je za nastavak ostvarenja programskih i političkih ciljeva. Ovom pobjedom osigurat ćemo kontinuitet politike koja se temelji na našim vrijednostima - državotvorstva, domoljublja, narodnjaštva (?) i demokršćanstva. To je istinska politika desnog centra koja se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana''.

Da li je moguće Plenkoviću ostvariti sve što ste naglasili ako u vašoj Vladi, koju ''krasi državotvornost, domoljublje, narodnjaštvo i demokršćanstvo, koje se temelji na političkom nasljeđu Franje Tuđmana'' nalaze uljeze i neprijatelji Hrvatske države okupljeni u čoporima HNS, SDSS i drugih partija? Predsjedniče vlade RH, da Vas podsjetim kako je završila Vlada u Hrvatskoj u čijoj je koaliciji bio Pribičević, da se, nedaj Bože, ponoviti nesretna sudbina u aktualnoj vladi u kojoj je vaš koalicijski partner Pupovac. Ne želim vam također da doživite sudbinu Subašića ili Trumbića, koji je umro, poludjevši, u Londonu.

Knjiga mudrosti ukazuje: Tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora; ona poučava umjerenost i razboritost, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije za ljude. (Murd: 7. 7.)

Imam još jedan prijedlog ili zamolbu, odnosno zahtjev: odustanite od odluke da se u Saboru održi zasjedanje vrha Europskih pučkih stranaka od 19. do 21. studenog ove godine,gdje će nazočiti i predsjednik Republike Srbije četnik Aleksandar Vučić. Takvu sablazanu odluku ne bi donijela nijedna vlada na svijetu. Ostavite Sabornicu, hrvatsku nacionalnu baziliku, na miru, pa makar bila i prazna, odaberite drugu dvoranu za zasjedanje EPS i ograničite Vučiću kretanje u Hrvatskoj i huškačku retoriku. Odvažnom će čovjeku sreća donijeti i veliko priznanje!

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u presdavljanju Programa za drugi mandat, govorila je o nekim dijelovima svoga dosadašnjeg mandata spomenula je inicijativu triju mora. Dodala je da je Hrvatsku pozicionirala u srednju Europu i na Mediteran kamo ona oduvijek i pripada. Program za drugi mandat, u sloganu stoji: ''Hrvatska zna i mora bolje'', sastoji se od sedam točaka: hrvatski razvoj, hrvatski identitet, hrvatska odlučnost, hrvatska pravednost, hrvatska demokracija, hrvatska sigurnost i hrvatski oprimizam.

Poštovana predsjednice, sigurno znate za latinsku poslovicu: da su u kraljeva duge ruke! Stihovi se međutim citiraju i u drugom, zlobnom smislu. (An nescis longas regibus esse manus?) Pretpostavljam da je naša aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović bila svjesna i u minulom mandatu da ''Hrvatska zna i more bolje'', pa zašto niste ostvarili bar jednu točku od sedam gore navedenih u novom Programu? Svaka čast za inicijativu - triju mora i euforiju na svjetskim natjecanjima naših slavni športaša, bez dvojbe zaslužili ste 10+! Doduše, niste mogli ni učiniti značajne promjene, jer se niste oslobodili savjetnika koji su opterećeni s idejama i običajima iz propalog (jugo-komunističkog) režima. Imali ste prilike i mogućnosti učiniti velike promjene u Hrvatskoj i utjecaj u svijetu.  Ali, ''If we're afraid to be different, how can we make a difference in the world?'' (St. Ignatius of Loyola)

Vjerujemo u dobre namjere, ali isto tako vjerujemo u ljudske sposobnosti i odlučnosti za dobra djela, stoga je na potencijalnim kandidatima za predsjedničku dužnost RH, da uvjere hrvatski naroda da su njihove riječi ostvarljiva obećanja, a ne obmane. Neka hrvatski narod odluči tko će ga predstavljati slijedećih pet godina u domovini i u svijetu, a to se treba i može ostvariti samo sa izborom prave osobe i masovnom izlaznošću na izbore. Indolentnost je isto što i izdaja, a to je nacionalni grijeh, jer se s nehajom (baš me briga!) može na vlast doći, strašno je i reći - Milanović, koji bi bio gori od Mesića i Josipovića.

Molim vas, braćo, čuvajte se onih koji prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste! Klonite se njih! (Rim: 16, 17.)

Toronto, na dan Svetog Alberta Velikog, 15.11.2019. Hrvatska je 1669. godine imala sveučilište u Zagrebu, koje je ovih dana svečano proslavljena 350-a obljetnica!
___________________________

(1) Stevan Moljević: karta ''Homogene Srbije'' (hrvatski-fokus, hr, 07.07.2019.)
(2) hr.wikipedia.org.wiki/velika Srbija
(3-i.ii)Z. Šeparović/A. Mijatović:''Padali su u Jazovku.''(večernji.hr, 30. 03.2019.)
(4)  net.hr/danas ''Beogradski sajam knjiga (25.10. 2019.)
(5)  Jutarnji list ''Irinej dolazi u Hrvatsku'' (09.11.2019.)
(6) Vidi moje opširnije izvješće u Kanadskom Glasniku HSS-a, godina 72., broj         5, 15. svibnja 2001., str. 10

 
 

Pismo preko bare: Ja ovako mislim!

Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!

Amerika jenedavno financirala obnovu srpskog partizanskom doma u Srbu, sudjelovala i Vlada RH!
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
5. studenoga 2019. u 23.15 sati

Piše Rudi Tomić

                        „Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim, a to ustvari nije“. (Goethe)

Hrvatski narod nije ni svjestan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku Zapadnog Balkana (''regiona'') ili, bolje rečeno - ''Veliku Srbiju.''

Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila moderatorica projekta: ''U potrazi za pravdom u svijetu podjela'' i ''Situacija u Europskoj uniji 15 godina nakon velikog proširenja...'' Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ''Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, na primjer u Hrvatskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac''(1)

Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade - Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ''Hrvaticu'' Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost  (''bratstvo'') katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ''ujedinjenja'' je Potio mortifera / Smrtonosni napitak.

''U školama u Srbiji uči se  da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar 'povijesni srpski prostor'. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike razvijaju ideju o 'naciji-žrtvi', što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su 'rasadnici' nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao 'jezgra srpskog građanskog otpora', koji je za razliku od komunista koji su kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)'. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica'', kaže Dubravka Stojanović (2)

Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ''Bi li Split bio dio Srbije''? On im je odgovori: ''Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.'' Naime, srbofašisti su uvjereni - da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratnih invalida: ''Srbi nikad nisu bili agresori i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (...) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.'' (3)

Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ''uvesti'' Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ''agresori''?, te b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protuzračni sistem ''S-400 trijumf'' i ''Mig-29'' ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ''srpskih etničkih granica''?

''Dani srpske kulture'' u  Hrvatskoj
''Dani srpske kulture'' održavaju se u Hrvatskoj od 15. listopada do 2. studenog jednom godišnje od 2006. u organizaciji Srpskog kulturnog društva ''Prosvjeta''. Program uključuje izložbe, predavanja, koncerte, promocije knjiga, kazališne predstave i filmove. Valjda će netko u Hrvatskoj napraviti popis knjiga i filmova koje su bile predstavljene hrvatskoj javnosti. ''Dani srpske kulture'' financiraju se iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a počeli su 2006. godine zaslugama Stjepana Mesića, pakosnog predsjednika RH i Ive Sanadera licemjernog premijera Vlade RH. ''Važno je da Dani srpske kulture izađu iz Zagreba.(...) Od prošle godine manifestacije se održavaju u Zagrebu i Rijeci, a nadamo se da će slijedeće godine tu ući i Osijek, Vukovar i još neke gradove diljem Hrvatske'', kazao je potpredsjednik riječkog pododbora ''Prosvijete'' Damir Radović za ''Slobodnu Europu.''

Na programu je u centru ''Gavalis'' koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ''Rujanfest'', prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju. Radović je odgovorio: ''Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ''Rujanfestu'' je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.'' (4)

Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ''otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje'' u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske - jer znaju što čine!

Portal ''Slobodna Europa'' navodi da je to ''jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ''Prosvjeta''. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati.

U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i natovoj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljima Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go...ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti! Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvatske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda. Skupine ili pojedinci koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ''Srpske Krajine'', kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protiv hrvatskih branitelja. Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.)

Na prostorima bivše Jugoslavije nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvatsku u razdoblju od 1945. do 1990. godine podignuto je 6000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvatskoj spomen obilježja posvećeni: ''Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu'', Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske?

Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ''Narodnooslobodilačke borbe'' u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprotiv, za obnovu ''spomen-doma'' u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH! Kohorst je tom prilikom naglasio: ''Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društvenog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resurs u vašoj zajednici (...) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.''

Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s financiranjem ''važanoga objekat'', koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ''da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.'' (5)

Dani jada hrvatskog naroda

''O, jadna moja Domovino, već decenijima si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju...

Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno - ostat će im samo 'bežanje'! (6)

Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella - dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju! Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da ne pohitaju masovno u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio pod ruku, tome smo očevici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera, (s kojima častan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW!

Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005. do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35,6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com. Nezakoniti financijski odljev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su više od 35,6 milijardi USA dolara, što predstavlja 73 % hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com.

Najodgovornija institucija za najveće problema društvene i gospodarske krize je hrvatsko sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlament filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15 % BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajeno 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37,8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.'' (7)

Hrvatska je kronični bolesnik

Uz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastrofalnom sudstvu, gospodarstvu, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20 %, Vukovarsko-srijemskoj 19.44 % te Ličko-senjskoj 18.18 %, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju - nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu.

Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja rješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova - lažna obećanja.  Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje.

SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom posjetu Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ''to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali'', kaže Milanović.

Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ''slučajne države'', u kojoj je bio ''građanski rat''? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama čiji je kandidat Milanovića - zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan!

Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godine. Ako nekoga zanima čovjek sa ''karakterom'' neka pročita, ili pokuša pročitati, ''Zoranizmi'' koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ''biserima'' ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8)

Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ''Privremeni'' iseljenici iz Hrvatske lani su poslali više od 17,8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da ne ode u stečaj, kao što su bile Grčka i Argentina.

Zaključna misao

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti, odbacio je SDSS Statut Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ''Ovo smatram činom agresije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru'.- rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji.

Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i prosrpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali ''ustašom'', a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste! Godinama su sudovi i mediji progonili Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH.

''Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje ponavljati'.- rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima.

''U suvremenoj Hrvatskoj problemi ćirilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali 'ovo je Srbija'
Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je 'ćirilica u Hrvatskoj', onda pokažite sliku iz Vukovara 1991: mecima uništena ploča s natpisom 'Ulica Stjepana Radića' i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom 'Ulica Puniše Račića'..." (9)

Svi problemi u Hrvatskoj s ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ''dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama'', veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i - Srbijom, mogu se riješiti na izborima s izborom prave osobe za predsjednika Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referendumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima. Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19)

Na Dušni dan, 2019. Toronto
Izvori:
1) https/direktno.he/vesna-pusic-na srpskoij-televiziji...
2) https/fenix-magazin.du/djeca-u-srbiji-uce-da-je-dubrovinik...
3) https:/braniteljski.portal.com/ivica'ducic'-mali'slobo'laye...
4) https:/narod.hr/dani-srpske-kulture-u-hrvatskoj...
5) https:/maxportal.hr/dapic-pisao-veleposlaniku-sad...
6) https:/hrvatskonebo.org/o'jadna'moja'domovino...
7) https:/bezcenzure.hr/nije-tocno-da-nema-novaca...
8) https:/direktno.hr/zoranizmi-biseri-zorana-milanovica..

9) https:/dragovoljac.com/vokovar-da-se-bolje-razumijemo...
 
 

 U susret izborima

Poruka iz dijaspore kandidatima za predsjednika RH

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. rujna 2019. u 17 sati

PORUČUJE: Rudi Tomić

   Hrvatski narod je u Domovinskom obrambenom ratu oslobodio većinu vlastitoga teritorija od srpsko-crnogorskih agresora i JNA, te na ruševinama i razbacanim kostima poginulih hrvatskih branitelja utemeljena je neovisna i demokratska Država (Republika) Hrvatska koja je priznata u svijetu i članica je: UN-a, NATO-a i EU-e.

   Ali, i pored ovih činjenica, Hrvatska je još i danas u ratu, nakon 25 godina od velebne pobjede u Oluji nad stoljetnim neprijateljem: srpskim fašizmom i pravoslavnim šovinizmom. Srbija više ne vodi rat vatrenim oružjem ''do nestanka našeg ili vašeg'' jer su bili smrtno poraženi u dva rata: NDH-a (1941) i Domovinskom obrambenom ratu (1991.), sada nasrću verbalno i vizualno, što je u današnjim društvenim informacijskim komunikacijama opasnije od ubojitoga oružja jer nije usredočeno na ruševine nego na državotvornu ideju i suverenitet hrvatskoga  naroda. To je novi oblik srpske agresije na Hrvatsku.

   Srbokomunisti i hrvatski veleizdajnici imali su dosta vremena i mogućnosti da se organizirano rasporede u sve društvene, kulturne, športske i vladajuće strukture, posebice u promidžbeni aparat u Hrvatskoj, te i nakon raskomadane voljene im Jugoslavije i poraženih četničkih i srpsko-jugoslavenskih  oružanih snaga, uspjelo im je zadržati sredstva komunikacija i ključne položaje u poduzećima, školama i sveučilištima kao i vodeće položaje u politici i u Vladi. Umjesto da hrvatski narod slavi slavnu pobjedu, mora se i danas braniti od srpske agresije, državne vlasti i od pravosuđa u RH zbog isticanja stoljetnih nacionalnih i vjerskih znakovlja i pozdrava u svojoj domovini!

   Hrvatskomu je narodu  nametnut ''osjećaj krivnje'' zbog rušenja četničko-kraljevske i četničko-komunističke Jugoslavije, te stalno iznose neka ''nova istraživanja o počinjenim zločinima nad nevinim  srpskim pučanstvom u Hrvatskoj''. Ako bismo sabrali sve ''ubijene Srbe u Hrvatskoj'', prema statistici koja je ''ispečena'' u Beogradu i Banjoj Luci, a konstantno se potencira u medijima u RH, došli bismo do zaključka da su Hrvati ''ubili više Srba'' nego što su Rusi ubili Ukrajinaca. Po toj logici danas bi bilo manje Srba u Srbiji nego Crnogoraca u Crnoj Gori. U matematici nema nagađanja: 2 + 2 = 4. Srpsko pravoslavlje u Republici Hrvtaskoj i peta kolona ''ukazuju'' hrvatskomu narodu i svjetskoj javnosti da je u Hrvatskoj ''oživjelo ustaštvo'' i da se na javnim skupovima čuje poklik ''Za dom spremni'' što podsjeća na NDH i  ''potiče mržnju i daje povod za nove zločine nevinog srpskog stanovništva u Hrvatskoj''.

Ustaštvo je odgovor velikosrpskomu fašizmu

   Nikola Stojanović poznat je kao autor članka ''Srbi i Hrvati'', odnosno po ultimativnom naslovu ''Do istrage naše ili vaše'', odnosno ''do nestanka našeg ili vašeg'', u članku uz ostalo navodi sljedeće teorije:
''Srbi i Hrvati su po mišljenju nekih, dva plemena istog naroda; po mišljenju drugih, dva posebna naroda (narodnosti), po mišljenju trećih, jedan narod, jedno pleme. Pleme nastaje u vremenu pre ustanovljenja države, a narod nastaje u državi incijativom jednog plemena. Ta se uloga pripisuje u našoj istoriji plemenu kojim je upravljao Sveti Nemanja, ali i iza toga  imamo i suviše primjera koji pokazuju da srpske velmože nisu htele ili nisu mogli shvatiti zajednicu interesa svih krajeva, bez kojih nema govora o trajnom političkom jedinstvu. Politički je Srbe ujedinila zajednička obrana na Kosovu i kasnije zajednička sudbina robovanja jednoj istoj vlasti. Kulturno jedinstvo, kome je udario temelj Sv. Sava, ogledao se najbolje u toj veličanstvenoj odbrani i u kasnijim stapanju srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdvojivu, divnu sastavnu - demokraciju s aristokratskim ponosom. U tome leži važnost kosovskog polja, u tom smislu srpski poraz na Kosovu znači jednu veliku pobjedu...'' (1)  

Hrvati dakle nisu ni pleme ni poseban narod. Oni se nalaze na prijelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost, dakle do (identitetskoga) nestanka jednoga od tih dvaju naroda (stranke). Stojanović nije nimalo sumnjao da će u toj beskompromisnoj borbi Hrvati ''podleći'', a da će Srbi biti pobjednici, jer im to garantira i ''proces opšte evolucije'', ''prirodna životna snaga'', te konačno ''nadmoćnost na bojnom polju''. S druge strane, tvrdio je da Hrvati ''nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života'', kao ni ''svijesti o zajedničkoj pripadnosti'', te da ''u tuđim slugama gleda ideal pa će i sami postati sluge''. Stojanović je kasnije zdušno sudjelovao u stvaranju jugoslavenske države i nacije, pa s dosta sigurnosti možemo predmnijevati kako je cijeli jugoslavenski pothvat razumijevao kao ''istragu'' u ''proširenoj otadžbini''... ''Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše, jedna stranka mora podleći. Da li će to biti Hrvati, garantiraju nam njihova manjina, geografski položaj, okolnosti, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kojoj ideja Srpstva znači napredak..''  

   Posrbljivanje Hrvata dakle po Stojanoviću, i dosadašnjim vladama srpskočetničke i četničkopravoslavne vrhuške u Beogradu, nije dovoljno, i po njima Hrvati u potpunosti moraju nestati jer je to ''evolucijski neizbježno''.  (2)

Svemu je kriva izvršna vlast u Hrvatskoj

   Zašto je trebalo prodati hrvatski tisak, hrvatske telekomunikacije, hrvatske banke i mnoga hrvatska poduzeća strancima nakon što smo prvi put u povijesti imali sva ta sredstva u svojim - hrvatskim rukama? Sada kada nemamo hrvatskoga dnevnoga tiska i hrvatskih TV-kanala u RH ''Jednostavno Beograd, a posebice sadašnja vladajuća garnitura hrvatsku politiku vuče za nos, a Zagreb sve to poslušno prihvaća. Zato je u toj eskalaciji popustljivosti mogao i doći do zahtjeva Aleksandar Vučić da od Hrvatska više  ne etiketira rat sa Srbijom kao 'velikosrpsku agresiju'. Gdje to ima u bogatoj svjetskoj ratnoj povijesti da gubitnik nalaže pobjedniku kako će karakterizirati međusobni ratni sukob? Bez obzira što Srbija ustrajava okrenuti budućnost u odnosima s Hrvatskom, za hrvatske političare postoji donja granice koju ne smiju prijeći. Nema budućih dobrih odnosa dok se ne riješe problemi proistekli iz velikosrpske agresije, a u tom pitanju Srbija koja je u toj agresiji poražena diktira na razne načine hrvatskoj pobjedničkoj strani uvjete i ograničenja. S takvom politikom ni Kolinda Grabar Kitarović ne može računati na drugi mandat, a ako ga ona ne dobije na drugi mandat u HDZ-u ne može računati ni sam Andrej Plenković.'' (3)

  Jutarnji list (politički barometar u RH) objavio je 14. kolovoza članak s naslovom ''Jutarnji u posjedu predsudske odluke koje bi trebali podržavati svi hrvatski prekršajni sudovi ''Za dom spremni'' kažnjivi i u pjesmi ''Bojna Čavoglave'' koju potpisuje Slavica Lukić, nevjenčana supruga SDSS-ova predsjednika Milorada Pupovca i koalicijskoga partnera HDZ-a u Vladi Andreja Plenkovića. ''Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdrav 'Za dom spremni', odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u makarskoj zapjevao 'Čevoglave', postaviši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja je se godinama valja našim medijima.'' (4)

   Rado bismo donijeli barem odlomke od svih autora koji su reagirali na presudu Siniše Senjanovića, koji ne skriva svoje četničkopartizanska zastranjenja u hrvatskom pravosuđu, ali s obzirom na veliki broj članaka, iskaza i prikaza trebalo bi objaviti u knjizi, jer je riječ o plebiscitarnoj odluci - Za dom spremni, s kojim se Hrvati stoljećima diče i pozdravljaju. Kako itko može tražiti ili zabraniti hrvatskomu narodu da bude spreman braniti svoj dom i domovinu? Čaša je prelivena!

Važnost ustaštva u Nezavisnoj Državi Hrvtaskoj?

   Nakon masakra hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini, gdje su 20. lipnja 1918. god. ubijeni Đuro Basariček i Pavao Radić, a smrtno ranjen Stjepan Radić koji je od posljedica atentata umro nekoliko tjedana kasnije. To je bio zločin bez presedana u svjetskoj povijesti. Netom nakon dolaska hrvatskih zastupnika s posmrtnim ostatcima iz Beograda u Zagreb dr. Ante Pavelić je izrekao poznatu uzrečicu: ''Na ljutu ranu ljutu travu'' što je bio odgovor Srbiji za ubojstva i progone hrvatskoga naroda u Hrvatskoj i konačno ubojstvo hrvatskih zastupnika u Beogradu. Dakle, srpski fašisti osnažili su ustaštvo, njegovu važnost i značaj za vrijeme NDH-a i općenito za budućnost opstanka hrvatskoga naroda i samostalne i slobodne države Hrvatske.

   ''Ustaštvo, kao povijesno oličje borbe za državu, dobilo je za vrijeme Nezavisne države Hrvatske svoju konačnu važnost i značenje u borbenim jedinicama, gubeći neprestano svoj stranačko-politički značaj kojeg zapravo nikada nije ni bilo. Ovakav razvitak imao je svoje unutrašnje i vanjsko-političke razloge kako se država nalazila u ratu koji se odvijao na vlastitom teritoriju, to je bilo prirodno i nužno davati svemu značaj vojničkog jačanja i osiguravanja. Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koje bi bez smetnja izvršavale sve što njemački ratni stroj zahtijeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane Talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nailazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom i protiv željezne garde.

   Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri da organski nije više moglo biti stranačkom organizacijom. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripadnosti na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopoli za jednu jedinu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (5)

   U čem ovdje netko može naći mržnju hrvatskoga naroda, bilo vjerskoga, nacionalnoga ili rasnoga, kao i druge različitosti? Hrvatske vlasti su odgovorne, što su nakon veličanstvene pobjede u Domovinskom obrambenom ratu okuražili srpsku nacionalnu manjinu s privilegijom da tri (3) srpska zastupnika bez izbora sjede u Hrvatskom saboru i odlučuju o budućnosti hrvatskoga naroda. Konkretno, srpska nacionalna manjina u koaliciji drži vladu HDZ-a i premijera Andrija Plenkovića na vlasti. Kako je moguće da srpski zastupnici u Hrvatskom (državnom?) saboru za vrijeme proslave Dana pobjede i Oluje, idu u Bačku Palanku gdje se uspoređuje Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, na što je Plenković reagirao da je Vučić ''malo pretjerao''. A trebalo je protjerati srpsko veleposlanstvo iz Hrvatske i pozvati hrvatsko i Srbije. Točka.

Opet su Srbi ''ucviljeni'' u Hrvatskoj!

   Prije nekoliko dana došlo je do incidenta u srpskom kafiću u okolici Knina gdje su bili okupljeni tamošnji Srbi koji su navijali za ''Crvenu zvezdu'' koja je igrala u Bernu protiv tamošnjega kluba ''Yung Boysa''. Ovaj čin, bez obzira čim je bio izazvan, doveo je do fizičkoga napada i materijalne štete, ali sve je to medijski napumpano kao da su hrvatski gerilci upali u srpski kafić čiji je vlasnik Boris Petko nekada bio pripadnik Martićeve milicije ''SAO Krajine'', te da je sudjelovao u ispitivanju i mučenju zarobljenih hrvatskih redarstvenika. Budući da hajka protiv zabrane pozdrava Za dom spremni nije donijela očekivane rezultate, dapače pozdrav je više učvršćen u izričaju nego ikada ranije. Nije li to eventualno dalo povoda da se među Hrvatima nađe netko tko bi izveo ovakvu očevidnu akciju, da se može na osnovi toga pokrenuti novi postupak protiv mržnje, za što je svemu kriv taj ''zloćudni'' pozdrav Za dom spremni. Ovo je samo pretpostavka, ali ima vjerojatno valjanih razloga jer je Petkov kafić poznat po okupljanju lokalnih četnika i u kojem se mogu čuti četničke pjesme i vidjeti izložene Dražine fotografije. Petka se čak dovodi u blisku suradnju s osuđenim ratnim zločincem ''kapetanom Draganom'', s optužbama protiv Hrvatske i Hrvata zbog lokalnoga incidenta gdje su se oglasili i državni predstavnici Hrvatske i Srbije.

   Predsjednički kandidat Zoran Milanović ocijenio je incident u Uzdolju kako ima obilježje terorizma jer je zastrašivanje, a ne samo fizičko nasilje i pozvao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da poduzme ljudski i politički rizik te nešto kaže u traumatičnoj situaciji. Dočim, Milanović nije našao potrebnim da posjeti Gračane na dan posljednjih ispraćaja 294 hrvatske osobe ubijene na kraju Drugoga svjetskoga rata. Ali našao je za potrebno reći: ''Zar se opet vraćamo u 45.?'' 

   Pupovac je pak zaključio: ''Nije se tu radilo o obračunu navijača'' te je sa srpskim predstavnicima SDSS nabrojio sve napade na Srbe u posljednje vrijeme i zaključio: ''Nama je dosta.'' Dosta je i Hrvatima Pupovca i SDSS-ovaca koji dobivaju upute iz Beogrda kako treba držati nacionalnu napetost zbog navodne  ''diskriminacije srpske nacionalne manjine'' u Republici Hrvatskoj.

   Srpski predsjednik četnik Aleksandar Vučić napad na srpski kafić ocijenio je strašnim i obećao da će svomu narodu koji živi u Hrvatskoj pomoći kako najbolje može: ''Danas ih love po kafićima i gledaju tko navija za Zvezdu, a to su strašne stvari. Mi ćemo gledati što sve možemo učiniti kako bi pomogli svome narodu.'' Vučić je obećao ''pomoć'' Srbima u okupiranoj Glini koja im nije ništa dobroga donijela. Vučić je objavio i novu strategiju te nabavlja oružje u slučaju da netko od susjeda izvrši agresiju na Srbiju!

   Žestoka je, najžešća dosad, reakcija dr. Mate Palića na ponašanje Hrvatske i odgovor na izjavu srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića da ''razumije oružanu pobunu 1991.'' i pokušaj realizacije projekta Velike Srbije. Oglasio se i četnik Aleksandar Vulin, ministar obrane RS, s izjavom: ''grešili su komunisti posle rata, a posebno srpski komunisti, što sve ustaše nisu kažnjene bar istom sudbinom kao ostali zločinci u Bleiburgu. Da su tako komunisti uradili, ne bi bilo pokušaja pravdanja ustaša i ubijanja srpske dece u izbjegličkim kolonama u građanskom ratu u Hrvatskoj'', rekao je Vulin.

''Jedina ispravna reakcija na takve izjave srpskoga predsjednika (i ministra obrane) je povlačenje veleposlanika iz Beograda i blokada njihova ulaska u EU. Međutim, za takav potez trebamo državnika, a ne poltrone'', komentirao je dr. Palić, profesor ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Osijeku.  (6)

Zaključna misao

   ''Očito, nekima je stalo do očuvanja Titova mita. Neki imaju za to i dobre razloge, ali ne i Hrvati. Naime, Srbima je Tito stavio  (barem za jedno vrijeme) Beograd na kartu svijeta. Bilo je to mjesto gdje su se vrzmale vođe ''nesvrstanih'' i špijuni iz cijeloga svijeta. Tih godina u ovom dijelu Europe kao da se ništa nije događalo između Beča i Beograda. Danas je Beograd tamo gdje mu je i mjesto. BiH muslimani mogu biti zahvalni jer Tito nije obnovio Banovinu i dao im je naciju. Isto tako i Makedonci. A Hrvati ga mogu pamtiti po trima velikim ''zaslugama'' koje simboliziraju: Bleiburg, Stepinac i Karađorđevo 1971.! Ovo troje je sasvim dostatno da Tito kod Hrvata ostane u pamćenju po zlu, i ne dopuste da ih njegov zloduh i dalje progoni i dijeli.'' (7)

   Neznanje je samoubojstvo jer u današnjim prilikama nitko ne može reći da nema mogućnosti pročitati i naučiti barem ono najosnovije iz povijesti hrvatskoga naroda koja ujedno određuje sudbinu hrvatske države i naroda.

   ''Često slušamo priču da se u školama ne uči dovoljno o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, pa smo stoga pogledali udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije 'Koraci kroz vrijeme', (Školska knjiga, 2018., 4. izdanje), kojeg su sastavili Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, a na čijoj naslovnoj stranici dominira  'svemirac' umjesto recimo 'hrvatskog branitelja'. Odmah sam primijetio da je u tom udžbeniku prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman samo na dvije fotografije, dok su recimo Titovi portreti daleko brojniji. Ima neka slika četnika, ali ni jedna nekog hrvatskog branitelja. (Jedino je posebno izdvojena fotografija i kraći životopis novinara Siniše Glavaševića). Kako predajem na Sveučilištu, primijetio sam da studenti ne znaju esencijalne stvari iz hrvatske povijesti. Očito je da su u srednjim školama premalo izučavali Domovinski rat i procese stvaranja hrvatske države te da treba povećati satnicu. Još je lošija situacija kad ih pitate o lokalnim sukobima u ratu. Manje-više  svima je poznata bitka za Vukovar, ali gotovo ništa ne znaju o borbama za Osijek, Vinkovce, Zadar..', rezultat je provedene ankete koju je proveo  znanstvenik Miljenko Brekalo.'' (8)

   Zaključit ću ovaj osvrt mislima jednoga od najvećih hrvatskih intelektualaca, ideologa i političar dvadesetoga stoljeća - prof. Ivana Oršanića, kojega smo u hrvatskoj političkoj emigraciji doživljavali kao modernoga Starčevića jer je novim elementima hrvatski nacionalizam i državljanstvo osnažio ideološko bogatstvo Oca Domovine dr. Ante Starčevića.

   ''Dok mi za sve naše politike, političare, ideje i stavove intelektualaca nalazimo samo hvalospjeve i isprike, a za sve narode svijeta samo napadaje i optužbe, dotle mi ne možemo govoriti da smo definitivno ušli u fazu hrvatske političke apsolutnosti iz faze hrvatskog idejno-političkog relativizma i indiferentizma. Dok bilo koji slobodni hrvatski intelektualac može biti, na primjer, djelatni Jugoslaven, bez obzira na to da li je političar, stručnjak ili umjetnik, a da pri tome ne biva označen i osuđen, dotle naša politika ne zna što je to odgovornost prema apsolutnoj ideji naroda.'' (9)  

   Ovdje iznesene misli i činjenice su poruka dijaspore kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske, po čem će biti vrednovani kandidati i njihova predizborna obećanja hrvatskomu narodu. Nužno treba u Republici Hrvatskoj mijenjati Ustav i donijeti nove zakonske odredbe u odnosu na neprijateljsku Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, oduzeti joj sve ono što su dobili za vrijeme Jugoslavije, Karađorđeve i Titove, i vratiti Katoličkoj crkvi u Hrvata. Treba također ukinuti status ''nacionalnih manjina'', jer Hrvatska je država hrvatskoga naroda i njenih državljana koji mogu biti po nacionalnosti: Turci ili Grci, Srbi ili Romi, Bošnjaci i drugi, te po vjeri: katolici, pravoslavci, muslimani, protestanti ili ateisti. Dakle, u Hrvatskoj svi koji imaju hrvatsko državljanstvo imaju pravo birati i biti birani u sve državne ustanove i institucije. Ako su jedni građani privilegirani, onda su drugi diskriminirani, a u današnjim okolnostima hrvatski je narod diskriminiran u svojoj domovini, dok vladajuća vrhuška uporno radi na ostvarenju asocijacije Zapadnoga Balkana.

   Ako potencijalni kandidati za predsjedničko prijestolje nemaju nakanu putem referenduma izmijeniti ustavne propuste i zakonske odredbe koje su na štetu hrvatskoga naroda, onda ne trebaju očekivati da će ih narod izabrati za svoje predstavnike.  Treba također naglasiti važnost Katoličke crkve u Hrvata i služiti Bogu po uzoru blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, a ne oponašati bezbožnost europskoga socijalizma.
Hrvatsko je geslo: Bog i Hrvati!

Izvori:
(1) Srbobran, 23.08.1902.
(2) hr.wikipedia.org.
(3) Vjekoslav Krsnik, komentar 22.08.2019.
(4) Josip Jović, hrsvijet.hr, 21.08.2019.
(5) Ivan Oršanić, Vizija slobode 1979., str. 258. - 259.
(6) maxpotral.hr, 25.08.2019.
(7) Ante Čuvalo, nedjelja.ba, 25.08.2019
(8) Mladen pavković, Braniteljski portal, 15.08.2019.
(9) Ivan Oršanić, Vizija slobode, str. 378.

 
 

Pogled na Hrvatsku

Duhovna i domoljubna lijenost Hrvata

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. srpnja 2019.

Piše: Rudi Tomić

Lijenost i malodušnost su uzroci što toliko ljudi, premda ih je priroda već
odavno oslobodila tuđeg vodstva, ipak rado doživotno ostaju nedorasli i što je drugima tako lako da im se nametnu  kao staratelji (Emanuel Kent).

Lijenosti se skrivaju, zbog sramote, u drugim slabostima od kojih je najpoznatija - odgađanje. Lijeni ljudi neće priznati da su lijeni nego traže izgovor u odgađanju i u odugovlačenju.
Lijenost nije samo razvidna u osobnom pogledu: ljenčarenje, nerad, danguba, ili ''nesposobnost'' za inu učinkovitost, nego lijenost i tromost slove kao jedan od Sedam smrtnih grijeha. Lijenost, koja je za neke ljude stil življenja, svima nama predstavlja izazov. No, Biblija jasno kaže da je lijenost grijeh, i to smrtni grijeh, i to zato što je Bog odlučio da ljudi rade. ''Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar'' (izreka 6:6) Sv. Pavao je rekao: ''Ako netko neće raditi, neka i ne jede.''

Duhovan lijenost

Biblija mnogo govori o lijenosti. Izreke su posebice pune mudrosti o lijenosti i upozorenja lijenoj osobi. Izreke nam kažu da lijena osoba mrzi rad: ''Ljenčinu ubija želja njegova, jer mu ruke biježe od posla'' (21:25); voli san: ''Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj'' (26:14); daje izgovore: ''Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'' (26:13); krati vrijeme i energiju: ''Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa'' (18:9).
Izreke nam također kažu što će se na kraju dogoditi s lijenima: Lijena osoba postat će slugom (ili dužnikom): ''Marljiva ruka vlada, a nemarna vodi u podložnost'' (12:24); budućnost mu je mračna: ''Lijenčina niti ore niti sije: u doba žetve on traži i ništa nema'' (20:4); može osiromašiti: ''Uzaludna je želja lijenčine, a ispunit će se želja marljivi'' (13:4 KJV).
Spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji. ''To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao'' (Ef. 2:8-9). No, vjernik može postati besposlen ako u zabludi vjeruje da Bog ne očekuje ploda od preobraženog života. ''Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Isusu Kristu radi djela ljubavi koja Boga unaprijed priprema da u njemu živimo'' (Ef. 2:10). ''Kršćani nisu spašeni djelima, ali ipak pokazuju svoju vjeru djelima'' (Jak 2:18). Vjera bez djela je mrtva. Lijenost gazi Božje namjere, a to su dobra djela: međutim, ''Gospodin daje snagu kršćanima da pobjede sklonost tijela ka lijenosti dajući nam novu narav.'' (2 Kor 5:17) - www.gotquestions.org
Biblija također kaže da su duhovne osobe sretne. ''Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.'' (Mt 5:3). Riječi iz poslanica pokazuju zašto je važno da budemo duhovni. Ondje stoji: ''Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.'' (Rim 8:6). Ako smo usredotočeni na duhove stvari, već sada možemo biti u miru s Bogom i sami sa sobom, a imamo i nadu u vječni život. Dakle, u duhovnosti nema bludnosti, nema sebičnosti, nema mržnje i nema - duhovne lijenosti. Crkva u Hrvata ima veliku odgovornost za odgoj hrvatskog naroda, ne samu u duhovnom nego i u nacionalnom pogledu. Treba slijediti primjere hrvatskih dušobrižnika, mučenika i svetaca, od svetog Jeronima do blaženog Stepinca. Ne zabravimo, da i naši propusti spadaju u smrtni grijeh. Oče, priznajem grijeh svoje duhovne lijenosti!
Hrvatski narod treba čvrstu duhovnu obnovu i živjeti u skladu Božjih zapovijedi; moliti se riječima, ali i činiti dobra djela; voljeti svoju obitelj, svoj hrvatski narod i svoju domovinu - Hrvatsku. Nitko ne voli domovinu što je velika, već jer je njegova. (Sen. E p. 66,26.)

Domoljubna lijenost

Za razliku od duhovne lijenosti, domoljubna lijenost nije jedna od Sedam smrtnih grijeha, ali ima smrtonosne posljedice. Domoljubna lijenost je presuda hrvatskom narodu za gubljenje slobode, uvođenje diktature, diskriminacije, pljačke, kriminala i osiromašenje, a na kraju i - osobna propast. Hrvatski je narod u svojoj dugoj i burnoj povijesti pokazao i dokazao koliko je presudno domoljublje u obrani hrvatskog pučanstva i prostora na kojem obitava u svojim nacionalnim posebnostima i državnim granicama.
Primjera radi, kojima smo još živi svjedoci, 1941. godine domoljublje je bilo najubojitije oružje protiv neprijatelja - Srbije, i na ruševinama krvave srpsko-četničke Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska u svojim povijesnim i etničkim granicama. ''Nitko drugi osim njih (ustaša) nije na tako jasan način izrazio plan uspostave samostalne hrvatske države, koja bi okupljala sve povijesne hrvatske zemlje. Pored današnjeg hrvatskog teritorija, priželjkivana bi ustaška Hrvatska obuhvaćala još cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu, istočni Srijem i Baranju, a u nekim planovima čak i Sandžak, Prekomurje te Bačku''. (večernji.hr) Naime, Srbo-četnici i partizani su imali ''bolji plan'': okupirati Hrvatsku i utopiti u jugoslavenske odnosno velikosrpske ''povijesne granice.''
(Anti)fašisti u RH govore samo o ustašama, a ne i o domobranima! Domobrani su bili hrvatska vojska (1868. - 1918.), a također bili su regularna vojska u NDH, koji su s dragovoljcima i povratnicima - ustašama, branili hrvatski narod od zakletog neprijatelja Srbije, srboslavlja i četništva, kojem su se pridružili domaći veleizdajnici u partizanskim četama, a udruženi neprijatelji NDH bili su pomagani do nacističke Njemačke, fašističke Italije i komunistička Rusije, a pri kraju rata i od Zapadnih saveznika predvođeni Englezima i Amerikancima. Protiv ovakve i ovolike neprijateljske vojne sile ne bi ni današnja Amerike, Kina ili Rusija mogla održati četiri godine u krvavom obrambenom rata, koliko se je uspješno održala NDH.
Uzrok hrvatskoj tragediji 1945. godine bila je također od velikog značaja - veleizdaja u Hrvatskoj. Da su, kojim slučajem, u NDH hrvatski partizani digli ustanak za rušenje tadašnjeg hrvatskog (''ustaškog'') režima i sa Saveznicima uspostavili hrvatsku komunističku vlast u Hrvatskoj, ne bi došlo do masakra, pokolja, ubijanja i krvoprolića mnoštva hrvatske vojske i civila od Bleiburga do Delčeva, niti bi u Teheranu bila stvorena velikosrpska partizansko-komunistička Jugoslavija.
Također, 1991. godine, na isti načim, hrvatsko domoljublje je imalo atomsku snagu protiv okorjelog i krvavog neprijatelja - Srbije, i na ruševinama Teheranske (Savezničke) komunističke četničko-partizanske Jugoslavije, u Domovinskom obrambenom ratu utemeljena je neovisna i demokratska Republika Hrvatska. Ali, opet sticajem okolnosti i utjecajem međunarodnih zajednica, Hrvatska je zemljovidno prepolovljena, ne samo što je na hrvatskim prostorima stvorena nova ''država'' Bosna i Hercegovina, nego su odvojeni mnogi pogranični dijelovi Hrvatske u korist Srbije, Crne Gore i Slovenije. Da slučajno Grčka graniči sa Hrvatskom vjerojatno bi dobila ''gratus'' komad hrvatske površine.

Svi predsjednici/a RH

Nakon velebne pobjede u Domovinsko obrambenom ratu, nakon gromovite Oluje, koja je zablistala u Hrvatskoj i u svijetu, domoljublje je doživjelo stagnaciju - mirovanje, zastoj, pomanjkanje razvoja i ponosa. Posebice nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana (10.12.1999.) - pošla su hrvatska kola nizbrdo.
Izborom Stjepana Mesića za predsjednika RH, koji je punih 10 godina vladao (od 18. II. 2000. do 18. II.2010.), vratio je Hrvatsku (mentalno) u nove jugoslavenske vode - Zapadni Balkan. Stjepan Mesić, sotona s bradom i kravatom, je jedina osoba koja je bila na svim najvišim dužnostima u Hrvatskoj, naime, postao je prvi predsjednik vlade RH, te predsjednik Hrvatskog sabora i od 2000. do 2010. bio je drugi predsjednik RH, a bio je i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ prije njenog raspada 1991. godine. Sotonskom snagom zaveo je hrvatski narod i postao: Vođa slijepi, koji ocjeđuju komarca, a devu proždiru. (Mt 23, 24.) Dakle, oči su beskorisne kad je um slijep!
Domoljubna lijenost osramotila je hrvatski narod do najniže ljestvice ljudskog ponosa, dopustivši Mesiću, hrvatskom Vitniku Quislingu, da obnaša takve i tolike dugogodišnje državničke dužnosti u RH. Nenadoknadiva je šteta. (Damnum irreparabile.)
Domoljubna lijenost je odgovorna i za izbor Ive Josipovića za predsjednika RH, koji je bio na dužnosti pet godina (od 18. II. 2010. do 18. II. 2015.) i dodatno je osnažio, udbaštvo, komunizam, jugoslavenstvo, (anti)fašizam, srboslavlje i ateizam, i ojačao srpsko-četničko pravoslavlje. Josipović je na Pantovčaku bio je Quisling kao i Masić, koji su u Hrvatskoj zaslužili sličnu ''nagradu'' kakvu je dobio Vitkun Quisling  1945. u Norveškoj.
Konačno, izborom Kolinde Grabar - Kitarović, koja je na dužnosti od 19. II. 2015., prva je hrvatska predsjednica i četvrta osoba na dužnosti predsjednika RH, Bila je izabrana dobrim dijelom volje hrvatskih domoljuba, hrvatskih branitelja i naroda općenito, koji su se trgnuli iz ''zimskog sna''. Očekivanja su bila velika. Mnogi su mislili, među njima i ja osobno, da će Kolinda Grabar-Kitarović biti u Hrvatskoj što je bila Golda Meir u Izraelu, ili Margaret Thatcher u UK - nacionalna državnica i političarka svijetskog glasa.
''Ako se netko hvali da su mu preci bili partizani, kod njega nešto nije u redu. To se vidi i kod aktualne hrvatske predsjednice koja se je svojevremeno hvalila da su joj nono i nona (hrv. djed i baka) bili u partizanima. A zašto sam, netko će reći, toliko oštar'', pojasnio je urednik Hrvatskog Fokusa, te nastavio: 'na osnovi onoga kako se Kolinda Grabar-Kitarović kameleonski ponaša. Ne treba ići daleko, dovoljno je pogledati kakve je neistine i opasne laži izrekla u kratkoj čestitci za tzv. Dan antifašističke borbe. Uoči 21. lipnja ove godine je 'čestitala' lažni i nepostojeći ustanak tamo u nekoj šumi kod Žabna pored Siska:
'Svim hrvatskim državljanima čestitam Dan antifašističke borbe 22. lipnja. Veliki dio hrvatskog naroda i građana drugih nacionalnosti opredijelio se tijekom Drugog svjetskog rata za antifašistički otpor okupaciji sila Osovine. Odlukama ZAVNOH-a uspostavljena je Federalna Država Hrvatska u sklopu bivše federativne državne zajednice bila je izraz kontinuiteta i težnje hrvatskih antifašista za očuvanje hrvatske državnosti, postavši državnopravnom osnovom za proglašenje i međunarodno priznanje samostalne Republike Hrvatske, koju smo obranili i oslobodili u Domovinskom ratu, kao povijesni izraz trajne težnje hrvatskog naroda za  neovisnom državom'. Kao da je čestitku pisao Tomislav Jakić! Niti on ne bi izrekao toliko fraza i laži!'' Marijan Majstorović (hrvatski-fokus.hr)
Zašto se je hrvatski narod borio od 1991.do 1995. godine kada smo već imali od ZAVNOH-a uspostavljenu Republiku Hrvatsku, koja je u Jugoslaviji bila ''izraz kontinuiteta i težnje za očuvanje hrvatske državnosti''? Ova teza nije za disertaciju, jer nju ne bi mogao obraniti ni Mesić, koji kaže da radi osamostaljenja Hrvatske ''nije trebalo rušiti Jugoslaviju'', čak ni Manulić, koji uvjerljivo tvrdi da ''u Jugoslaviji nije bilo nepravde.''!

Zaključna misao

Znamo kakve su posljedice ostavili predsjednici RH od 2000. godine do sada, a zbog neizvjesnih izgleda za budućnost, hrvatski narod bi trebao biti veoma  zabrinut, kako se ne bi, ne daj Bože, ponovo ustoličila osoba u Titovoj jazbini - Pantovčaku, koja bi u ovim najkritičnijim vremenima odvela Hrvatsku u završnu fazu - samouništenja.
Nakon stoljetnih iskustava u zajednicama s drugim narodnim ili međunarodnim udruživanje, bilo to pod silom okupacije ili dragovoljnom suglasnošću, dovelo je Hrvatsku na minimalnu površinu, a hrvatski narod na rub izumiranja. Imamo dokaze da je nestalo mnogo naroda, kao i država (na primjer Tibet, Prusija i sl.) Ovo nisu izmišljotine, nego činjenice kojima ne treba pojašnjavanje.
Naime, svakim danom nas ima manje i manje u domovini, a više i više u iseljeništvu. A dio hrvatskog naroda, koji se još nije iselio, ili odnarodnio, gubi domoljubu hrabrost i nadu, čak i kod koji nije u pitanju domoljubna lijenost. Onaj tko gleda ili sluša ''rasprave'' u Saboru, mora dobiti poremećaj, ako ne u razumu onda u osjećaju.
Tko pak prati televizijske programe, u kojima se i danas glorificira krvnika Tita, komunističku Jugoslaviju i Srbiju, nema snage da isključi tv-kanal, nego se preda indolentnosti, te vremenom i ne osjeća ponižavanje u svojoj u svome domu i u svojoj domovini. Snaga ne dolazi od fizičke sposobnosti, već od nesalomljive volje. (Mahatma Gandi)
Građani u RH, koji kupuju i čitaju antihrvatski dnevni i ini tisak, indirektno pomažu neprijatelju da nastavi s uništavanjem svakog nacionalnog osjećaja za Hrvatsku, te podržava njihove stavove i sam počne govoriti kako ne valja hrvatski narod, kako su u Drugom svjetskom ratu Hrvati bili ''nacisti, fašisti i ustaše'', i da su ''odgovorni'' za zločine u partizanskoj Hrvatskoj.
Koliko je u Hrvatskoj, od uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, snimljeno i prikazano partizansko-četničko-jugoslavenskih filmova, a koliko ih je tek snimljeno u Hrvatskoj uz novčanu pomoć Ministarstva kulture? Spomenut ćemo samo jedan, a to je ''Dnevnik Diane Budisavljević'', film o Austrijanki koja se udala za Julija Budisavljevića, i u Drugom svjetskom ratu iz ''ustaških logora spasila više od 10.000, a po nekim izvorima čak i 20.000 srpske djece''. Takva je recenzija toga filma, koji će biti prikazan na Pulskom festivalu ove godine.(jutarnji.hr)
Ne samo što je ovaj film četnička i komunistička provokacija, nego nema nikakvog povijesnog dokaza za takvu nadnaravnu moć, ''božanstvenog spašavanja'' tolikog broja djece. Ali, ta će smišljena propaganda dobiti četničko-jugoslavensko priznanje i simpatije za srpsku ''nejač'', a u isto vrijeme hrvatskom narodu ponovno nametnuti zločinačku etiketu. Filma je snimao u Hrvatskoj i o hrvatskom trošku! Ova me fabulozna priča Budisavljevićke podsjeti na priču jednog poduzetnika, koji kaže da ima 10.000 radnika. Čovjek pomisli, ovo je neki bogataš, kad ono on drži pčele.
Na ''hrvatskom'' Pulskom filmskom festivalu, najveća priznanja dobili su ''domaći'' filmovi: ''Dnevnik Diane Budisavljević'', ''Koja je ovo država'' i ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Dakle, hrvatsku povijest i danas pišu ''ugroženi'' Srbi u Hrvatskoj! Dočim, film redatelja Ante Vrdoljaka - ''General'', u kojem glavnu ulogu igra hollywoodski glumac svjetskog glasa, dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata Goran Višnjić, nije dobio nijednu značajnu ''Zlatnu arenu'', jer film prikazuje generala Antu Gotovunu, proslavljenog hrvatskog branitelja. Pitamo se , kako je bilo moguće, da je nakon 78 godina od toga vremena, da se tek sada pojavio ''dnevnik frau Budisavljević''? Ovakvu podvalu ne bi mogao riješiti ni Oedipus Rex, koji je riješio Sifinginu zagonetku o čovjeku.
Nije još prekasno, mada je kasno, da se kod Hrvata probudi domoljublje u domovini i dijaspori; da se barem smanji, ako se ne može zaustaviti masovno iseljavanje. Da se počne raditi na povratku iseljenika i hrvatskih potomaka iz dijaspore, koji bi zajednički na predsjedničkim i zastupničkim izborima odabrali prave osobe za najodgovorniju dužnost u Republici Hrvatskoj. ''U novoj, 'osvježujućoj' Vladi trebaju biti domoljubi, a ne ratni dezerteri!.'' (Andrija Hebrang)
Plenković ne razmišlja o vitalnim interesima hrvatskog naroda, nego o sebi i stranačkim lojalistima u HDZ-u, koji su se poistovjetili sa Pupovcem, Vrdoljakom, Biljakom i drugim gad-političarima u Vladi i Saboru. Ako političare, veleizdajnike u Hrvatskoj, ne kazni hrvatski narod na izborima, onda će i njih i nas kazniti pravedni Bog.
Osobe koje su već najavile kandidaturu za predsjedničke izbore, daju sebi nevjerojatne atribute, a jedan je sebe karakterizirao: ''Predsjednik s karakterom''!? Narodu je poznat (ne)karakter bivšeg predsjednika Vlade u ''slučajnoj državi''. Hrvatski narod treba predsjednik s nacionalnim karakterom kakvog imaju SAD u Donald J. Trumpu, da se Hrvatska može održati među narodima (i neprijateljima) u Europi. Neću stoga ljude cijeniti po sreći, već po značaju (i domoljublju, o.p.) (Macrob.I.11.10.)
Gledano s druge strane, Hrvati imaju sposobne i talentirane pojedince, kakvih se teško može naći kod mnogo brojnijih naroda na ovoj planeti, koji su uspjeli u Hrvatskoj i u svijetu ostvariti vrhunska dostignuća u znanstvenom, intelektualnom, športskom, te ju mnoštvu izuma i usavršenosti: od atoma (Ruđera Boškovića 1758.) do električnog auta (Mate Rimca 2009.) Tu je i izmjenična struja (Nikole Tesla), raketni motor (Hermana Potočnika), Torpedo (Ivana Lupusa), brzinomjer (Josipa Belušića), taktioskopija (Ivana Vučetića), kravata (Jože Batalekova), penkala (Slavoljuba Penkala), kreator brojnih novih lijekova (Dragan Hazler) i sl.
Dakle, ima veliki broj Hrvata koji su mijenjali svijet, na svim poljima znanosti, ali, na žalost, malo ih je kojima je uspjelo ujediniti hrvatski narod u obranu svoje domovine - od kralja Tomislava (925.) do predsjednika Tuđmana (1991.). Hrvatskom je narodu danas najpotrebnije domoljubno zajedništvo, kakvo je bilo 1941. i 1991., jer globalizacija guta male i nesložne narode. Ako Hrvatsku ne mognu uvaliti u ''Zapadni Balkan'' onda će Hrvate internacionalizirati uvođenjem eura u financije i engleštinu u hrvatski jezik. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti naslove trgovina na - engleskom, naslove članaka u novinama - engleskom, slušate na radiju pjesme na - engleskom i gledati programe na televiziji engleskog i turskog sadržaja. Po jezicima se raspoznaju narodi.
Treba također pohvaliti hrvatsku nogometnu reprezentaciju, koja je na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji uspjela savladati sve svjetske sile na travnjaku, izuzev Francuske koja je imala jednog igrača više - suca, i uspjela ujediniti hrvatski narod u domovini i svijetu, kakvog oduševljenja i zajedništva nismo vidjeli nakon velebne Oluje. Može li se hrvatski narod još jednom ujediniti i savladati domaće sotone, petokolonaše i četničku svetosavsku pravoslavnu sektu u Hrvatskoj?
Izaberite stoga iz svojih plemena (stranaka) ljude pametne, iskusne i ugledne, da vam ih postavim za poglavare. Ne boj te se nikoga.Taj sud je Božji. Ako vam kojim slučajem bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim. (Pnz 1:13, 17)

Ilindan, 2019.

 
 

PISMO IZ TORONTA

Vlada u RH ignorira dijasporu, a ažurna je za potrebe srpske manjine i - Srbije!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. LIPNJA 2019. U 9:45 SATI

Piše: Rudi Tomić

                                    Nemojmo se tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom                                              sudbina, nego se tužimo na sami sebe. Dr. Ante Starćević

Čovjek mora biti malouman ili ravnodušan da ne dobije šok, duševni potres, gledajući što se zbiva u Lijepoj našoj, za koju su se stoljećima Hrvati borili i umirali: od Seljačke bune (1573.) do Oluje (1995.). U vremenskom razdoblju od 422. godine, statisitčki govoreći, poginulo i prognano je više hrvatskog naroda u ratovima za opstojnost Domovine nego što danas ima stanovnika u Hrvatskoj.

Na ovo razmišljanje potaklo me je pismo jednog hrvatskog branitelja, koji je od prvog do zadnjeg dana bio u prvim redovima u Domovinskom obrambenom ratu od srpske i crnogorske agresije i JNA; od domaćih jugoslavenskih komunista, kojih je bilo oko 220.000 u SRH, te od domaćih četnika, kojih je bilo oko 581.663, ili u ukupnom broju stanovnika sudjelovali su sa 12.2 % u SRH. Hrvatski je branitelj, među ostalim, napisao i slijedeće:
''Nu, ja se borim, kao što vidiš, svaki dan. Ne znam ni sam kako i koliko dugo. Malo je onih koji mi poput tebe daju podršku. Kakav smo to narod? Za što su ginuli hrvatski sinovi?'' Ovo su riječi  čovjeka koji se danas u bolnici bori sa zloćudnom bolesti raka (kancer), dapače, od iste bolesti boluje i njegova supruga, koja se također liječi u istoj bolnici, gdje se zajedno bore za još koji dan života.

Nad njihovom sudbinom ne treba plakati, jer ni oni ne plaču niti se žale bilo kome, nego ponosno se bore protiv teške bolesti, rade i teško podnose ponižavanje i ugroženost hrvatskog naroda nakon uspješne pobjede u Domovinskom obrambenom ratu. Nisam mogao odoljeti ni suzi ni uzdahu i ušutiti, stoga sam odlučio iznijeti neke najbitnije činjenice, jer sam uvjeren da ima još odlučnih domoljuba, poštenih ljudi u Hrvatskoj i dijaspori koji nisu izgubili nadu, vjeru i ponos u sebe i svoju domovinu.

Sustavna mržnja rađa ludost

Narod kaže: ''S kim si onakav si''! Milorad Pupovac se  indetificirao s ratnim zločincem Vojislavom Stanimirevićem i javno priznao kolegicama i kolegama u Hrvatskom saboru (12. 06. 2019.), čak pozvao DORH da čuju što će četnički čelnik reći: ''Ja sam ratni zločinac koji se borim protiv mržnje i protiv rata već 30 godina i borit ću se u Klubu takvih zločinaca'', dodavši da ''živi u zemlji (?) mržnje i nasilja''! Naime, deklarirani zločinac, toliko mrzi Državu Hrvatsku u kojoj privilegirano živi, da ne može izgovoriti njezino nacionalno, državno i zemljovidno ime, nego govori o životu ''u zemlji'', kao da nije osoba nego glista (lumbricus terrestris).

Vojislav Stanimirović imao je krvave ruke za vrijeme masakra i razaranja Vukovara jer je bio na čelu sanitetske službe JNA. Jugoslavensko-četnička vojska postavila ga je za direktora vukovarske bolnice; bio je gradonačelnik u Vukovaru (hrvatskoj Hiroshimi), dok su četnici u gradu razarali i hrvatsko pučanstvo klali u kućama i po ulicama, mučene i prebijene vukli u Ovčaru. Stanimirović je također obnašao mnoge četničke dužnosti u Vukovaru i suodgovoran je za genocid u gradu zbog čega je dobio i Orden za ratne zasluge od Radovana Karadžića 1995. godine u Banja Luci. (1) Na drugoj strani, u oslobođenoj Hrvatskoj, Stanimirović bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, u dva mandata, za srpsku nacionalnu manjinu; bio je član Odbora za financije i državni proračun. U zadnjem mandatu bio je predsjednik kluba zastupnika SDSS-a, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te u Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku - u državi protiv koje se borio i činio zločine!
Nepojmljivo je pojmiti da je četnik, i deklarirani ratni zločinac, Milorad Pupovac zastupnik u Hrvatskom (državnom?) saboru i koalicijski partner s HDZ-om u Vladi Andreja Plenkovića, ne priznaje Republiku Hrvatsku, koju su priznali 177 država u svijetu!? Ad corvos - (idi) gavranima!

Tko odgajaj našu djecu u Hrvatskoj?

Marko Šolić, vukovarski profesor informatike, nakon odlaska s učenicima na terensku nastavu u Vukovar, objavio je tekst na Facebooku: ''I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego zbog toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različitih stvari, neki su govorili kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane.'' Zbog ovakve vulgarne, provokativne i antihrvatske izjave Šolić je od ravnateljice Osnovne škole Matije Gubca dobio opomenu pred otkaz. Uz obrazloženje: ''Ne zbog toga što je objavio u komentaru, već zato jer je pisanjem vrlo dugačkog statusa bavio dok se trebao baviti učenicima''. Drugim riječima, nije Šolić opomenut zbog krivotvorenja hrvatske povijesti, niti što mu se gadi Hrvatska do grla zbog čega mora povraćati (bljuvati), mada objeručke uzima plaću od Hrvatske koju organski mrzi, nego ukoren je samo zato, što je to učinio u autobusu s djecom! Pitamo se, kakav je odgoj hrvatske djece u školama u kojim su učitelji poput Šolića, a takvih ima u većem broju  u svima školama i na svim sveučilištima u Hrvatskoj.

''Blaženka Divjak može biti ponosna na kadar koji će nam u školi na velika vrata uvesti 'taj novi vrli svijet'. Uvesti će nam mržnju prema Domovinskom ratu i njenim herojima te izjednačavanja krivnje. Uvest će nam naša 'ministarka' i njezino kraljevsko visočanstvo 'pedofiliju'. I tako je, htio ne htio, upravo 'istinoljubivi' Marko Šolić postao paradigma obrazovnog sumraka u kurikulumu koji nam je, uz svesrdnu pomoć HDZ-a, plasirala aktualna ministrica.'' (2)

Idemo dalje: Osnovna škola Dugave u Zagrebu na udaru je zbog izvješenog raspela na hodniku, što je zgrozilo udrugu Europske civilne inicijative u Zagrebu, koju vodi Ivan Zidarević, koji za sebe kaže da je ''homić i Srbin koji obožava Hrvatsku''. Homoseksualac iz Srbije Zidarević uputio je prosvjed ravnatelju škole Tomislavu Cvitanoviću napisan na srpskom jeziku (na latinici) s obrazloženjem:

''U OŠ Dugave, obrazovno-vaspitanoj ustanovi čiji je osnivač država, u zajedničkim prostorijama stoji raspelo. Imajući u vidu članak 41. Ustava Republike Hrvatske - koji govori o sekularnosti RH, kao i to da OŠ Dugave nije privatna obrazovno-vaspitna ustanova, držimo da je ovo eklatantni primjer kršenja navedenog članka Ustava Republike Hrvatske i da se indirektno vrši diskriminacija pripadnika drugih veroispovesti ali i onih koji se deklarišu ateisti i agnostici.'' (3)
U jednoj od najkršćanskijih država na svijetu, ne samo vlasti nego i narod, toleriraju i podržavaju sotonu! Đavao stalno pokušava iskušenjem pobijediti ili dovesti u sumnju Božije ljude. Naime, Zindarić je srbijanski državljanin koji živi u Zagrebu, a u Hrvatskoj je prvi Srbijanac koji je s Hrvatom sklopio životno partnerstvo (brak), a to je i prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj. Još jedan srpski Marum caput - čudak živi u Hrvatskoj!

Mladi nauče ono što su stariji pjevali

U srcu Slavonije, nogometaši i uprava nogometnog kluba ''Hajduk Mirko'' iz Mirkovaca, sela pored Vinkovaca, naslov prvaka u županijskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-srijemske županje 2018./2019. slavili su uz četničke pjesme:
''Već u svlačionici su zapjevali o tzv. Krajini i 'Karinskom plavom moru'. Riječ je o pjesmi 'Jovan Dalmatinac' koju pjeva Milovan Veselinović, poznatiji kao Mile Delija, srpski pjevač iz Zelengrada kraj Obravca koji u narodnjačkim pjesmama slavi i veliča propalu srbijansku paradržavu na teritorije Hrvatske.
O 'srpskom Jadranu' i 'karinskom moru' slično je govorio i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj: 'Hrvatska ne postoji, Osijek je stari srpski grad, Split je srpska luka. Ja idem na srpsko more, idem u Split''. Mirkovci su za vrijeme Domovinskog rata bili okupirano područje pa tek od 1998. godine klub nastupa u županskoj nogometnoj ligi Vukovarsko-sremske županije (od 1992. do 1997. godine se natjecao u prvenstvu tzv. RSK).'' (4) Za ovakva zastrašujuća i sramotna zbivanja od strane srbijanskih četnika, koji su se okuražili u Hrvatskoj, kao i za vrijeme Jugoslavije ili tzv. ''RSK'', odgovorne su velizdajničke vlade u RH od 2000. godine, jer nisu uveli nikakve drastične mjere za zaštitu stanovnika u državi, nisu kaznili ratne zločince, nisu zabranili četničku pravoslavnu sektu (SPC) u Hrvatskoj, kao što je to učinila Crna Gora. (!?)

''Priča o prekograničnom eparhijatu je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu 'Velike Srbije' u koju oni vjeruju'', rekao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. (5)
Najmanje što predsjednik Vlade RH Andrej Plenković može, i trebao bi učiniti: izbaciti Pupovca iz vladajuće koalicije i zabraniti njegovu SDSS. Zabraniti također SPC i oduzeti od njih imovinu, koju je kraljevska i komunistička Jugoslavija konfiscirala u Hrvatskoj. To nije previše!

Srbijanci dolaze na odmor i poslove sa četničkim znakovljem

''Hrvatska je idealna za odmor svih koji iskreno mrze sve. Pupovac svoju mržnju može rezati nožem. Ili možda kamom. Vesna Pusić vraća se na medijsku scenu nobelovskim otkrićem: u Hrvatskoj nisu sigurni Srbi, Romi, žene i ljevičari koji, usput rečeno, preko medija i koalicija vladaju zemljom. Miran, pastoralan turist je iz čista mira napadnut na Bačvicama. Istina, da bi riječ rekao. Jedino što je hodao gol do pojasa s tetovažom 'Delije Knina' preko cijeli leđa. 'Sportisti', mirni momci, dobrovoljni donatori krvi, napadnuti su također na splitskoj rivi. Opet lažni alibi. Svi su bili u dresovima Crvene zvezde. Na Braču je napadnuta skupina sezonskih radnika. Navodno samo zato što su u dva navrata vikali 'Ovo je Srbija' i 'Ovo je srpsko more'. Jeftini alibi. Je li itko ikada čuo da su od '90-te pa do danas Srbi šarali, pisali i pjevali 'ovo je Srbija', usput rušili katoličke crkve, 'bombardirali' dubrovačke 'ustaše' i malo klali na Ovčari? Jutarnji, Večernji, Slobodna, Indeks, Nacional i ekipa trebaju svježe vijesti... Lijeva medijska i politička falanga pažljivo prati, HINA, Jutarnji, Obzor, Novi list i čim se nešto takvoga  dogodi, oni odmah započinju bjesomučnu kampanju protiv domaćih ustaša, nacista i fašista. O tim 'strahotama' ustaša i fašista odmah se obavještava 'ceo svet' da svi znaju kakav fašizam vlada u Hrvatskoj.'' (6)
(Anti)fašisti, jugnastalgičari i srpsko pravoslavno četništvo u Hrvatskoj, te Srbija i četničke udruge diljem svijeta  konstantno optužuju hrvatski narod Europskoj zajednici i svjetskim organizacijama o reinkarnaciji ustaštva u Hrvatskoj, čemu  onda još dodaju naljepnice - fašizam i nacizam. A to je sve sa svrhom da sruše suverenu Hrvatsku. Danas su u Hrvatskoj i u svijetu svi Hrvati koji su za samostalnu, demokratsku i suverenu Hrvatsku - ustaše. Isto tako, svi oni koji se danas bore protiv ''ustaša'' su neprijatelji hrvatskog naroda - veleizdajnici i sljedbenici srpskog fašizma. Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloća je njegova kao kovina što rđa.(Sirah 12: 19) Hrvati, odlučite se: da li ste za Hrvatsku ili protiv Hrvatske? Nema treće opcije.
Srbi su, pored svih zločina koje su počinili hrvatskom narodu - privilegirani u RH! Zbog razbijenog jednog nosa i prolivene tri kapi krvi ''nevinog'' srpskog momka na Braču, Plenković je sazvao sjednicu Vlade i proglasio - ''Opsadno stanje u Hrvatskoj'', jer je ovaj ''nemili'' slučaj doveo u pitanje onih 200.000 ''turista'' iz Srbije koje su Šešelj i Vučić bili pripremili za dolazak na ''srpski'' Jadran i puzajućom revolucijom naseliti ''katolički dio Srbije''
Plenković je poručio da ''u ovakvoj Hrvatskoj, modernoj Hrvatskoj koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće, koja želi biti uključiva, koja želi društvo i koje je tolerantno i poštuje svoje tradicionalne vrijednosti, nema mjesta takvim ispadima''. Vjerujte mi: Plenković još nije sreo niti jednog Srbina, jugokomunistu ili homića kojeg ne voli. Andrej bi se usudio, ako treba za interese EU ''europske'' Srbije i sunce nazvati lažnim!

Ove godine također u Hrvatsku stiže 300.000 homoseksualaca (gay) turista iz Europe. ''Hrvatska je dio europskih naroda te turistička distanca i kao takva sve se više otvara i prima ljude homoseksualne orijentacije'', kazala je Iva Piglić Lazić. U nastavku još je dodala: ''Pokrenula sam  stranicu Gay Travel Croatia, odnosno www.gaytravelcroatia.net, a ideja se rodila pred tri godine kada sam u razgovoru sa svojim gay prijateljima shvatila da ne znaju gdje ići kada posjete neki grad.'' (7) Naime, novaca imamo, a ne znaju gdje ga potrošiti jer ne znaju gdje su dobrodošli. Evo, sada su im širom otvorena vrata u Lijepu našu!

Dosta j toga više (satis est quod plus)
Da je Nezavisna Država Hrvatska imala toliko ustaša u sastavu oružanih snaga koliko dana Kina ima stanovnika, onda bismo moglo barem pretpostaviti, i nakon 78 godina poslije rata, da ima još stanoviti broj živih ustaša u Hrvatskoj. (Josipović je bio u pravu, jer nedavna invazija otrovnih zmija u Zagrebu, sigurno su puzajuće ustaše!) Naime, 1941. godine u NDH-a bilo je u ustrojstvu oko 100.000 naoružanih ustaša, dočim 1944. godine bili je oko 76.000, ostali su poginuli u osloboditeljskom ratu braneći se od partizana, četnika, Talijana i Nijemaca. Ali, 1941. godine na teritorije NDH bilo je oko 123.351 partizana i nešto malo manje četnika, koji su klali i palili po Hrvatskoj, da unište hrvatski domoljubni pokret i ponovo vrate preživjeli ostatak hrvatskog naroda u Jugoslaviju, ovog puta ne u kraljevsku, nego u komunističku, i to sve u nakani stvaranja Velike Srbije.

Treba znati i ovo: da je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković odmah nakon proslave 30. obljetnice osnutka HDZ-a, poslao izaslanika na Tjentište, na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci. Vladu Republike Hrvatske tamo je predstavio bivši HDZ-ov ministar branitelja Tomislav Ivić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima. Na vijencu koji je izaslanik Ivić položio pisalo je: ''Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske''. Hodočastili su i saborski zastupnici SDP-a Ranko Ostojić i Arsen Bauk, kao i brojne (anti)fašističke udruge iz cijele Hrvatske, među kojima i udruga Primorsko-goranske županije, izvijestili su mediji u RH. Saborski zastupnici i izaslanici iz Hrvatske vratili su se razočarani iz Tjentišta na Sutjesci, jer  nisu vidjeli Tita, koji nije nazočio ni za vrijeme ''bitke'', mada se ''Bitka na Sutjesci'' pretvorila u mit, kao i bitka na Kosovu polju. Nakon Hodočašća na Sutjesku, (anti)fašisti su se okupili  u šumi Brezovic, gdje se obilježava 22. lipnja: ''spomen na okupljanje sisačkih komunista, koji su formirali Prvi partizanski odred na području okupirana Jugoslavije.'', naglasio je Habulin. To je laž. Jugoslavije u to doba nije bila ni na zemljovidnoj karti, jer je već 10. travnja 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Na skup u šumi došli su: Milanović, Mesić, Bandić, Josipović, Bošković, Hajdaš Mrsić, Bernadić, Čačić i druga crvena braća na dernek i slavlje uz pjesmu ''Po šumama i gorama...'', kao i za vrijeme komunističko-srpske Jugoslavije. Starost ne štiti ljude od ludosti!

Hrvatska je dijaspora bila i ostala - ''neprijateljska''

Prošlo je 23. godine od kako sam objavio knjižicu ''Nema povratka u mirnu Hrvatsku'' (8/9), koju bi se moglo i danas ponovo izdati s manjim izmjenama, jer nije se mnogo toga izmijenilo, u odnosu na emigraciju (dijasporu), svih ovih godina. I nije bilo vidljivog povratka Hrvata u slobodnu Hrvatsku, mada je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, tri puta javno pozvao Hrvate iz dijaspore na povratak u Hrvatsku: u Norvalu (Kanada), u Perthu (Australija) i na stanici ''Vlaka slobode'' u Gospiću (Hrvatska). Mučno je bilo čitati površna obrazloženja o ''pravim'' razlozima (ne)useljavanja (imigranata) hrvatskih iseljenika. Nije bilo sumnje u iskrenost Tuđmanovih poziva, ali nedvojbeno nema ni povrataka većeg broja Hrvata iz dijaspore. Pozivi i  okolnosti nisu bili u skladu.

Doduše, iz političke emigracije vratilo se je izvjestan broj dragovoljaca, većinom mlađih ljudi, a neki su dobili i velika vojna i državna priznanja. Bilo je dosta i onih koji su bili u kulturnim ili društvenim organizacijama, koji su se također vratili, ali činjenica je da se veoma mali broj političkih emigranata iz ''ekstremne ustaške'' političke emigracije vratio u Hrvatsku. I to iz dva razlog:
Prvo, na vlasti su bili Stjepan Mesić, Josip Manulić, Franjo Gregorić, Hrvoje Šarinić, Budimir Lončar, uz njih učlanilo se u HDZ oko 60.000 komunista, što je stvorilo veliku sumnju u iskrenost pomirdbe, ali emigracija se odazvala u slanju materijalne i novčane pomoći - i promidžbi u slobodnom svijetu.
Drugo, već u samom ratu vidjelo se, da je u Hrvatsku ušla korupcija na velika vrata, posebice kad je bilo u pitanju privatizacija, što je odbilo mnoge nas da se upustimo u takve ''avanture''. Posebice trebalo je imati u vidu ''pravilo'' u ratu: pošteni, nevini i naivni bezuvjetno su žrtve. Ima dosta emigranata koji su otišli s nakanom da pomognu sa svojim znanjem i novcem u gospodarstvu i struci, ali zbog birokracije i pljačke, ljudi su se vratili ponovo u - dijasporu. Hrvatska mladež, većinom školovani ljudi, koja se danas iseljavaju iz domovine, u velikom broju (brojka oko 500.000 iseljenih) ostavljaju ognjišta bez ikakve nade da će se ikada vratiti doma. ''Napuštaju brod u oluji samo zato što nisi u mogućnosti kontrolirati vjetar!'' (St. Thomas More)

Dok se tolike tisuće Hrvata iseljavaju zbog krize, jer ne mogu naći posao, a na drugoj stranu poslodavci u Hrvatskoj traže radnike na sve strane i do sada je uvezeno preko 70.000 stranih radnika, a sprema se masa radnika iz Bangladeša za Hrvatsku, jer je velika potražnja za radnike svih zvanja. Ima još jedna zanimljiva statistika. Naime, oko 600.000 Hrvata starijih od 25 i mlađi od 65 godina koji ne radi niti traži posao. Među njima je 190.000 mladih ljudi, koji bi mogli raditi, ali nemaju nikakav interes za posao. Većina njih živi na socijalnom, ili kod roditelja, ili rade na crno, ili ... od čega žive iz dana u dan. Rad nije samo da se zaradi za život, nego rad oplemenjuje čovjeka i daje mu određenu potrebu za opstojnost..

Što je još karakteristično, da ta mladež nema interesa za stare emigrante i njihove društvene ustanove i župe, koji se  nisu samo bavili folklorom nego su čuvali, sačuvali i promicali hrvatsku državnu ideju. Novodošli su se, izgleda, odlučili na asimilaciju. Dočim, mi koji smo bili prisiljeni emigrirati iz Jugoslavije, nismo nikada izgubili nadu za povratak niti ljubav za domovinu, mada će većina nas ostaviti svoje kosti u tuđoj zemlji. Pitamo se, zašto se masovno ljudi iseljavaju iz ovakve Hrvatske, koja je, kako kaže predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH ''moderna Hrvatska, koja je riješila sve svoje strateške nacionalne zadaće.''? Što znači, RH nema više nikakve potražnje od susjeda: učvršćene su državne granice, vraćeni su posmrtni ostaci ubijenih i imena nestalih hrvatskih žrtava, nadoknađena je ratna odšteta, vraćena je opljačkana imovina, arihiv i umjetnine, et cetra, et cetra. Onda je stvar gotova: Srbija ulazi u EU, a Hrvatska u Zapadni Balkan, tako je osmišljena europska Jugoslavija.

Stoga je Vlada u RH ograničila sudjelovanje dijaspore u izbornom procesu (3 zastupnika, kao i srpskoj nacionalnoj manjini) mada nas u dijaspori ima više nego u domovini. Pored toga, teško je u dijaspori doći na izbore, jer većina ljudi s pravom glas trebaju putovati nekoliko stotina, čak i tisuću kilometara do izbornog mjesta. Problem je također u dobivanju hrvatskog državljanstva, ne toliko zbog skupoće i procedure koliko u iščekivanju domovnice, kao da dolazi običnom poštom sa - Marsa.

''Niz europskih država uopće ne poznaje posebno predstavljanje nacionalnih manjina u svojim parlamentima, a to su Austrija, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Italija Letonija, Litva, mađarska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Španjolska, Švedska i Velika Britanija. Venecanska komisija kaso organ Europske unije zaključila je da se su rezervirana manjinska predstavništva privremena rješenja koja u postkonfliktnim uvjetima i okolnostima u pojedinim državama treba olakšati političku integraciju manjina, a nakon toga biti ukinuta.
U ovoj prilici potrebno podsjetiti na govor ruskog predsjednika Vladimira Putina 4. veljače 2013. u ruskoj Dumi: ''U Rusiji žive Rusi. Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živjeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone.'' (10)

Republika Hrvtska izdvojit će ''ukupna sredstva za ovu godinu 36 milijuna kuna, od čega će 77 organizacija i ustanova sa 124 članice dobiti 34.606.000 kuna za 54 programa informiranja. 46 programa izdavaštva, 396 programa kulturnog amaterizma i 390 programa manifestacija. javilo se 14 novih udruga koje će dobiti sredstva. Ove godine najviše su Srbi dobili 9.780.000. Talijani 6.915.000, i tako reodm.'' (Hrvatski-fokus.hr). Moguće je, samo u Hrvtskoj, financiranje - Pete kolone!

Zaključna misao

Iz prigovora, koji dolaze od stanovitih ljudi iz RH, dobiva se  dojam, da mi koji ne plaćamo porez u Hrvatskoj ne bi trebali ni imati pravo glasa. Ili ''briga za o iseljenoj Hrvatskoj koja nikada nije bila u Hrvatskoj'' (jutarnji.hr) Činjenica je, da nas u dijaspori ima više nego stanovnika u RH, kojima je uskratiti pravo glasa za sudbinu naše domovine. Samo veleizdajnici u RH mogu imati takvo nastrano stajalište u odnosu na dijasporu. Dapače, Vlada u RH trebala bi donijeti odluku, da se svima u dijaspori uruči hrvatsko državljanstvo, omogući glasovati na predsjedničkim i zastupničkim izborima - dopisnim putem, što bi svakako pomoglo aktivirati iseljeništvo i uskladiti nacionalne potrebe i osigurat veću odgovornosti izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Nedavni izbori zastupnika za Europski parlament bili su sprdnja, što se očitovalo na slabom odazivu birače s obzirom na kvalitetu potencijalnih stranačkih zastupnika. Izbori su, ipak, dali neke izrazite rezultate. Naime, HDZ i SDP dobili su isti broj zastupnika, ali još je značajnije, odnosno tragičnije da je SDP, koja je nasljednica Saveza komunista Socijalističke Republike Hrvatske osvojila većinu glasova u četiri najveća grada u Hrvatskoj: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. HDZ je teško poražen u RH, a dobili su samo jedan glas iz Irske! Po logici Nine Raspudića u kolumni VL: ''Bolje je bilo kada je bilo gore''. Može li biti gore? Može. Evo, što kaže Slavica Vučko - IHS iz RH:
''Stanje u Hrvatskoj je alarmantno. Dio građana je u blokadi financijskoj, blokadi normalnog života i to dovodi do bezuvjetnosti da se ništa ne može promijeniti jer ih tako vode iskustva sa službenim vlastima. Drugi dio građana radi u državnim službama (60 % zaposlenih je u državnim službama, o.p.) i zatvaraju oči pred svime da ne dovedu sebe i svoju obitelj u opasnost. Treći poput Krsnika, mene osobno i nekolicine drugih koji analiziraju stanje u Hrvatskoj i pozivamo građane da im se odupremo dok ne bude kasno, jer  su nam uništili sve djelatnosti, a sad su prodali i 6 izvora vode, je glas u pustinji i ne dopire učinkovito do građana. Naš glas je poput zrna o kojem govori Isus u svojim prispodobama i pada na kamen ili žbunj i umire. Moramo iznaći mogućnost da ih smijenimo, sankcioniramo i poništimo nezakonite ugovore o prodaji narodnog dobra jer ih narod za to nije ovlastio. (...) Pozivamo vas u Incijativu Hrvatska sloga, jer nijedno razjedinjeno kraljevstvo nije opstalo, pa ne može ni naša Hrvatska. Treba nam kao onih ratnih 90-ti ponos i sloga i pomoć dragog Boga. Bog je uvijek uz Hrvatsku, ali Hrvati su razdvojeni, a što je djelo sotonsko. Ne bi sotona imao ovlasti nad nama da mu mi našim načinom života i slabom vjerom ne dajemo.''

Nulla salus-sine virtute, nulla virtus sine labore! Nijedno ropstvo nije sramotinije od dragovoljnog. Amen!
___________
(1) hr. wikiperia.org
(2) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(3) maxportal.hr
(4) maxportal.hr
(5) Hina, kamenjar..com
(6) Zvonimir Hodak, direktno.hr
(7) novilist.hr
(8) Rudi Tomić, Hrvatski put, Toronto 1996.
(9) Rudi Tomić:  ZIRAL, Mostar 1998, str. 148-179.    
(10) Vjekoslav Krsnik, komentar

 
 

Još jedan pogled preko bare

Pupovac se umislio da je čekić, a Hrvati - čavli (čivije)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. lipnja 2019. u 17:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Ima li još netko u Hrvatskoj kome se taj četnik Pupovac već nije popeo na vrh (....) sa svojim izjavama o ''ustaškim zločinima'', povod mu je bila velika pobjeda Ruže Tomašić na izborima za predstavnicu Hrvatske u Europarlamentu. I njegov veliki poraz, jer nije izabran u europarlement da prestavlja - ''sve Srbe iz bivše Jugoslavije u EU.''

Tjednik četničke ''Novosti'', čiji je vlasnik Milorad Pupovac, a koje plaća Ministarstvo (ne)kulture u Hrvatskoj, objavilo je na naslovnici fotografiju djevojke Ruže Budimir u srednjoškolskoj katoličkoj odori u Torontu, s naslovom ''Ruža  ustaška'' uz pjesmu - Hrvatskoj.

''Birači očito ne znaju kakve je strahote počinio taj režim... Dok se ne promijeni odnos prema ustaškom pokretu na izborima će prolaziti ljudi poput Tomašićke'', kazao je Pupovac. Nikad se ne bih dala odreći ustaškog pokreta u dijelu od njegovog nastanka 1928.g. tj. ubojstva Stjepana Radića i još nekoliko hrvatskih parlamentaraca u beogradskoj skupštini pa sve do 1941., i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine. Zašto bih ih se odrekla?'', izjavila je Ruža u telefonskom razgovoru za bivši ''Srbobran'' sadašnje ''Novosti''.

''Fotografija koja se nalazi na naslovnoj stranici je fotografija mene'', potvrdila je Ruža Tomašić za direktno.hr, te nastavila: ''Valjda su se bojali ako objave prije (izbora) da ću dobiti više glasova. Htjeli su mi naštetiti, ali ne mogu oni meni naštetiti. Ja osuđujem sve režime koji su činili zločine pojedinačno, svatko od njih ima ime i prezime. Ovo što oni pišu nije se dogodilo 80-ih, već 70-ih. Ja sam 1981 godine otišla u policiju tako da je taj datum neistinit. (...) Ne sramim se svojih korijena, tko ne želi priznati - njegov je problem'', rekla je Ruža - Hrvatska.

I pobjednici u ratu osuđuju zločine koje su počinili neki pojedinci bilo na svoju ruku ili po zapovijedi. Imamo slučajeve u Americi gdje se sudi vojnicima, koji su u Iraku ubili zarobljenika ili kojeg civila. Nije to bio slučaj u komunističkoj Jugoslaviji, nego su ubijali hrvatske partizane koji nisu zbog savjesti klali nevine ljude. Još i danas koljači hrvatskog naroda, četnici i partizani, koji su bili u JNA dobivaju mirovine u hrvatskim kunama iz Republike Hrvatske. Misera contribuens plebs. (Jadni puk što plaća porez!)

Ustaše su bile – kamilica prema drugim vojskama

Kad se uzme u obzir, da su se ustaše u krvavom ratu u borbi za obranu hrvatskog naroda od zločinačkih okupatora, i branili  hrvatske granice od fašista, nacista, četnika i srpskih jugopartizana (komunista), koji su se borili protiv Hrvatske za uspostavu srpske i komunističke Jugoslavije. I u takvim ratnim i okrutnim prilikama ustaše su bile kamilica u odnosu na četnike i partizane koji su klali i palili u Hrvatskoj za vrijeme rata, a nakon rata izvršili najveći mirnodopski genocid u povijesti Hrvata i Europe. Milovan Đilas reče – To što smo mi učinili Hrvatima, to ne pozna ni cjelokupna povijest europske civilizacije. S dodatkom.- Da su Hrvati morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“
Zašto se nitko ne usudi pisati i govoriti o Paveliću i NDH-a, kako je pisala američka povjesničarka Ester Gitman, koja je ustanovila da je u NDH-a nastradalo manje Židova od svih tadanji država pod Hitlerom. Da su i s samog vrha tadanje vlasti NDH-a išli u akciju da se spasi što više Židova. Treba također, naglasiti da je za vrijeme NDH-a  srušena samo jedna sinagoga i to nevoljko, dok je sve druge (njih oko 30) porušio Titov režim i nikom ništa. Činjenica je, da je za vrijeme rata, posebice nakon rata, mahom pobijena ne samo većina ustaša na zvjerski način, već je pobijena ogromna većina i domobrana, a da o civilima i ne govorimo. A da posebno ne spominjemo nacionalne ,manjine Foksdojčere i brojne druge. To pokazuju otkrića mnogobrojnih masovnih grobnica (stratišta)a malo onih koji su se uspjeli spasiti pa skoro svi već počivaju u miru Božjem u tuđim zemljama, kojima se ne zna ni za grob, kao i onim koji su masakrirani i strpani u masovne grobnice diljem Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, pa sve do Makedonije. Žalosna je i tragična bila sudbina najdomoljubnije hrvatske mladeži, koja je željela dati sebe za slobodu hrvatskog naroda. Žalosna je da domovina nema ni njihove kosti!

Znanstvena istraživanja povijesnih instituta u zapadnoeuropskim zemljama utvrđuju da je u II. svjetskom ratu u bivšoj Jugoslaviji, od strane jugokomunista u suradnji s četnicima (preobučenih u partizane) nastradalo 83 % svih žrtava, a preostalih 17 % odnose se na žrtve svih drugih vojski zajedno koje su tada djelovale na području ex Jugoslavije. Neprijatelji hrvatskog naroda, kada ćete prestati zloupotrebljavati nevine hrvatske žrtve kako biste opravdali svoje zločine nad njima. Avinus R. Ellis bi rekao- dosta je toga: Mihi, qui quondam, semper asellus eris. (Meni ćeš uvijek biti magarac, koji si i nekoć bio.'' Dakle, riječ je o magarc(u)ima koji su navukli lavlju kožu (patizansku odoru) da plaše hrvatski narod kojeg smatraju - životinjama. Ustaše su u ratu osmislile i ostvarile NDH-u, koju ni bogovi ne mogu izbrisati iz povijesti. Ovo što u Hrvatskoj čine petokolonaši, uz pomoć vanjskih neprijatelja u revolucionarnoj - agresiji laži, kako je kazao budući Nobelovac Mile Prpa, jedino je moguće promijeniti na slijedećim zastupničkim izborima: izabrati prave Hrvati i poštene ljude koji će izmijeniti antihrvatske ustavne zakone i zastupati hrvatski narod u Hrvatskom državotvornom saboru. Amen!

Siguran sam, da mnogi urednici portala i publikacija u Hrvatskoj neće objavit ovaj osvrt, ne da ne bi htjeli, nego se boje da će ih netko optužiti za ''govor mržnje''. Oni koji bi ih mogli optužiti, ne samo što rigaju mržnju na hrvatski narod, nego doslovno rečeno – ser.. se (oprostite mi na vulgarnosti!) u Saboru, u tisku, na televiziji, društvenim mrežama i radiopostajama - na državu hrvatskog naroda.

Dokle će Hrvati gutati ovakve neugodnosti, uvrede i poniženja u svojoj domovini od partizanskih i četničkih kanibala??? Svako odgađanje ima veće posljedice.

Blagdan Tjelova, 31. svibnja 2019.
Toronto, Kanada

 
 

Pismo iz Toronta

Što učiniti s posmrtnim ostatcima Pavelića i Luburića?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. svibnja 2019. u 9:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Paziti treba i na to da kazna ne bude veća od grijeha,
i da se zbog istoga uzroka jedne kažnjava,
a druge i ne zove na odgovornost.
(Cic., De off.)

Ne će, valjda, hrvatski narod čekati dva i pol stoljeća (248 godina) da prenese posmrtne ostatke poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, kao što se je čekalo na prijenos posmrtnih ostataka velikana Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novoga Mjesta u Austriji gdje su im odrubljene glave zbog ''uvrede kralja i izdaje zemlje.''
U presudi Petru Zrinskomu je navedeno: ''... da je počinio najveće grijehe tako što je nastojao okruniti se za neovisnoga hrvatskoga vladara. Umjesto krune, čeka ga krvavi mač...'' Prije smaknuća su, kao i njihove obitelji, lišeni plemstva, a njihova je imanja zaplijenila država.
U svezi s njihovom smrću mletački poslanik u Beču javio je u Veneciju sljedeće: ''Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer šesnaest potkraljeva ili banova slavnih dala je Hrvatskoj njegova porodica''. Njihovi posmrtni ostatci iz Bečkoga Novoga Mjesta preneseni su i pokopani 1919. god. u zagrebačkoj katedrali. Nadgrobni spomenici još se uvijek nalaze u Bečkom Novom Mjestu. (1)
Trebale su proći još 92 godine pa da se na osnovi dopuna Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj od studenoga 2011. god. dan 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskomu i Frankopanu, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine, obilježava se uz geslo - Navik on živi ki zgine pošteno!
Sudeći po zločinu, koji su Austrijanci počinili u Beču na hrvatskim velikanima 1671. god., možda baš ne toliko njihovom zaslugom, ali hrvatska se tragedija ponovila opet u Austriji, na Bleiburgu 1945. Svih ovih godina, uz velike optužbe i laži srpsko-jugoslavenske vlade, austrijske su vlasti ukazivale gostoprimstvo hrvatskim hodočasnicima koji su dolazili na obljetnicu obilježavanja najvećega mirnodobnoga genocida u povijesti Europe i povijesti Hrvatske.
Ove godine austrijske crkvene i državne vlasti postavile su stroge termine za hodočasnike i hrvatske dušobrižnike jer su u austrijskoj koalicijskoj vladi bila dva čelnika desne Slobodarske stranke, predsjednik Heinz Christian Strache i njegov zamjenik Johan Gudenus  - srpski zet, koji su u dogovoru s četnicima u Beogradu i Banjoj Luci, te hrvatskim veleizdajnicima iz Zagreba, pokušali zabraniti hodočašće, a nevine su žrtve proglasili ''nacistima, fašistima i ustašama.'' Komemoracija je uredno prošla s misnim slavljem, molitvama i zapaljenim svijećama za sve one koji su ni krivi ni dužni ubijeni. Jedini im je grijeh bio: odanost Bogu i Hrvatskoj, kao što su to bili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.
''Upravo sam se vratio iz Austrije. To mi je već osmi put. Bilo je između 10 do 15 tisuća hodočasnika. U prvom redu su opet bili političari sadašnjega režima. Kad su se krstili, mahali su rukama. Još žalosnije je bilo gledati onih 450 policajaca u raskrečenom stavu, poput nacista kad su strijeljali masu ljudi. Bilo bi zanimljivo znati o čem su razmišljali ti policajci dok su čuvali hrvatski puk. Vjerojatno i ne znaju da smo i mi bili dio njihove države od 1527. do 1918.'' (2)

Španjolci bi se htjeli ''riješiti'' Pavelića i Luburića

   List El Diario piše kako se želi izbjeći ''da grobovi Pavelića i Luburića budu mjesta okupljanja neofašista i ultradesničara te da bi njihovi posmrtni ostatci mogli biti poslani u državu njihova rođenja'', odnosno u Bosnu i Hercegovinu.
Španjolska vlada je odlučila (24. 8. 2018.) prenijeti posmrtne ostatke generala Francisca Franca iz Ville de los Cadidos, memorijalne grobnice poginulih Španjolaca u ratu protiv komunista iz cijeloga svijeta. Na vlast u Španjolskoj je došla Socijalistička (komunistička) partija, nakon 80 godina od završetka ''građanskoga rata'' u kojem su njihovi prethodnici bili poraženi. U tom krvavom ratu bio je i Tito s 1300 dragovoljaca, od kojih je njih 600 poginulo. Borili su se u sastavu XV. internacionalne brigade u kojoj je bilo više od 30.000 dragovoljaca iz 54 države. U tom građanskom ratu sudjelovale su i dvije čete iz Jugoslavije: ''Matija Gubec'' i ''Đuro Đaković''
Nakon 74 godine okupacije, na obljetnicu pada Zagreba (8. svibnja 1945.) i ulaska jugoslavenske armije u opustošeni Zagreb, predsjednica hrvatske stranke Nezavisni za Hrvatsku Bruna Esih, ispravila je povijesni događaj: ''Događaj je to koji simbolizira pokolje i pljačku, a jugoslavensku okupaciju Hrvatske obilježilo je skidanje hrvatske i podizanje jugoslavenske zastave, zabrana HAZU i obnova jugoslavenske akademije, dokidanje studija hrvatskoga jezika umjesto kojega se na zagrebačkom sveučilištu studira 'narodni jezik'. Društvo književnika Hrvatske stupa na mjesto dosadašnjega Društva hrvatskih književnika, a umjesto 'Lijepe naše' na radiju se izvode 'Uz Tita i Staljina, dva junačka sina..' Ta okupacija dokinuta je krvlju tek u Domovinskom ratu, kad su Hrvati pokazali da se Hrvatsku može osloboditi samo pod hrvatskom zastavom, ni pod kojom drugom..? (3)  Nota bone!
Zašto bi koljač Tito u Hrvatskoj bio svetiji od Stepinca, a Pavelić zločinac? Činjenica je da su poglavnikovi dragovoljci srušili kraljevsku Jugoslaviju (kao kulu od karata!) i utemeljili slobodnu NDH. To što Srbi ne razlikuju hrvatski nacionalizam (narodoljublje, rodoljublje, domoljublje) od nacizma i fašizma, to je njihov mentalni problem o ''velikoj'' Srbiji, ali za razliku od Srba hrvatski bi povjesničari morali znati da nacionalizam nije isto što i nacizam, a nacizam je pak isto što i fašizam i komunizam i globalizam jer svi ukazuju na jednoumlje, a cilj je isti, zavladati globusom i ljudskom sviješću.'' (4)

Kakve su zasluge Pavelića za Hrvatsku?

   Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je rodoljub i domoljub i cijelim svojim bićem bio je odan državotvornoj ideji stvaranja neovisne države hrvatskoga naroda. Istini za volju, bio je stjecajem okolnosti u savezništvu koje je u to vrijeme pokazivalo neke simpatije za osamostaljenje Hrvatske, mada su ''saveznici'' imali prisne odnose sa Srbijom na štetu Hrvatske. Da kojim slučajem Hitler nije udario na Staljinovu Rusiju, Srbija bi bila najvjerniji kolaborator nacističke Njemačke i fašističke Italije, a četnici i partizani bili bi Hitlerovi i Musolinijevi saveznici u borbi protiv NDH. Naime, Srbi su bili prvi u Europi koji su potamanili Židove i porušili sinagoge u Srbiji.
Da nije bilo poglavnika Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, ustaša i domobrana, danas bi Hrvatska bila samo geografski pojam u Europi. Međutim, utemeljenje NDH-a za koju se je plebiscitarno odlučio hrvatski narod, kako je  na komunističkom sudu rekao kardinal Alojzije Stepinac, dovelo je do konačne pobjede hrvatske državotvorne ideje i uspostave samostalne i slobodne hrvatske države, makar i u ratnim okolnostima, za koju su se borili Pavelić i Luburić, ustaše i domobrani, te hrvatski branitelji u svetom Domovinskom obrambenom ratu ostvarili samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. To je factum historicum!
Popularnost dr. Ante Pavelića očitovala se je u prodaji romana Pere Zlatara ''Milijunaš bez milijuna'' koji je bio (25. listopada 2018. god.) ''objavljen u Beogradu u dva toma, a prethodno u Zagrebu u tri. Budući da je naklada svakoga izdanja u Zagrebu bila po 30.000 primjeraka, a u Beogradu svaka od njih po 10.000 primjeraka što će reći ukupno 110.000 kopija. Kad se uoči izlaska pojavio feljton u Jutarnjem listu u sedamnaest nastavaka, tada je taj list prvi put bio tiskan u većoj nakladi od Večernjega lista. Feljton je izlazio i u Crnoj Gori, u dnevniku Vijesti, čak u 36 nastavaka, a u Beogradu u polumjesečniku Tabloidu u 16 brojeva.'' (5) 
U Hrvatskoj je također objavljena knjiga Vlade Vladića o ''Luburićevom životu i djelu'' koja je bila predstavljena u Zagrebu i Splitu gdje je naišla na veliku pozornost, ali i kritiku ubojice s perom Roberta Bajruša u Jutarnjem listu, i uobičajnih (anti)fašista: predstavnika četnika u RH Milorada Pupovca i predstavnika  jugoslavenskih Židova Slavka Goldsteina.
Neprijatelji Hrvatske pozivaju se na demokraciju, kad je riječ o blaćenju hrvatskoga naroda, a kad se radi o iznošenju istine o hrvatskim vitezovima bilo iz NDH ili iz Domovinskoga rata, onda optužuju državu i njezinu vladu, ''čiji se Ustav poziva na antifašizam, a kazneno zakonodavstvo sankcionira širenje mržnje i zločinačkih ideologija.'' Tako se odnose ubojice hrvatskoga naroda kad je riječ o životu i djelu hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića. A ne smeta im kad u Zagreb dođe četnik Vuk Drašković i promovira knjigu ''Nož'' o srboslavlju, svetosavlju i o jugoslavenstvu!
Evo, kakve je zasluge imao general Vjekoslav Maks Luburić za poticaj Domovinskoga rata? Važne, veoma važne zasluge, o čem se danas šuti. Ideja ''poruka izmirenja ustaša i hrvatskih partizana, koje su izišle u istarskoj Drini 1964. godine, urodile su plodom. Došlo je do: Deklaracije hrvatskog književnog jezika iz godine 1967., do Hrvatskog književnog lista, Tin Ujević, do Hrvatskog tjednika, Vlado Gotovac, do sastanka u Karađorđevu u prosincu 1971., do Hrvatskog proljeća i na koncu do Bugojanske akcije ''Fenex 1972.'' Sve su to plodovi ideje generala Luburića koji je bio za pomirenje svih Hrvata. Moto njegove ideje je bio sljedeći: Tko ne će Hrvata za brata, taj će imati Srbina za gospodara. Zbog toga je na zvjerski način ubijen general Drinjanin koji je i osobni (...) osjećaj žrtvovao za opću korist Hrvatske. (6)
I dan danas se u Hrvatskoj piše, govori i prikazuje kakvi su ''zločinci'' bili Pavelić i Luburić, mada ni jedan od njih nije na listi svjetskih zločinaca Drugoga svjetskoga rata. Srbokomunisti i hrvatski jugonostalgičari preko medija drže narod u agoniji prošlosti, s nakanom da se odreknu svoje povijesti i baštine, te prihvati ideju ''ujedinjenja'' bilo s neprijateljima na Istoku (Zapadnom Balkanu), ili s neprijateljima na Zapadu (Europskoj uniji). Fallit virtium specie virtutis. (Često puta opačina zavarava izgledom vrline.)
Prije 27 godina predsjednik dr. Franjo Tuđman u obraćanju naciji je rekao i ovo: ''Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu četrnaestostoljetnu povijest hrvatskoga naroda na ovom prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšim  jugoslavenskim državnim zajednicama, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. (...) Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i ne ćemo nikomu dopuštati da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba biti.'' Cedo nulli!
Kontekst obraćanja hrvatskomu narodu poglavnika NDH dr. Ante Pavelića 21. siječnja 1941. god. i predsjednika RH dr. Fanje Tuđmana 15. siječnja 1992. god. sadržajno je isti: pozdravili su oslobođenje Hrvatske od četničke kraljevske Jugoslavije i srbokomunističke Jugoslavije i uspostavu samostalnosti i suverenosti Države (Republike) Hrvatske.

Kakve su zasluge Tita za  Hrvatsku?

   Josip Broz Tito je najodgovorniji za najveći mirodobni genocid u povijesti Europe koji su po njegovoj zapovijedi počinili srbočetnički partizani i hrvatski jugokomunistički partizani nad razoružanim vojnicima i nevinim civilima koji su se predali u Austriji. Prema dogovoru s Englezima predani su ispaćeni vojnici i civili, među kojima je bilo na tisuće obitelji s nejakom djecom, u ruke Titovim koljačima. Tito je naredio kako treba postupati sa zarobljenim Hrvatima: Pobiti ih što više i što brže!
Upravo smo završili s hodočašćem u Bleiburg, zbog šega se Tito nalazi na listi među 10 najvećih zločinaca (ubojica) na svijetu. Iako je prošlo skoro 40 godina od kako je Tito sahranjen u ''Kući cvijeća'' u Beogradu, njegov duh - avet živi u Hrvatskoj, kao i poslije ratnih godina, a spomenici, imena ulica i trgova u počast Tita ''krase'' Hrvatsku, kao da u državi žive barbari, zločinci i zombiji.
Tito je također odgovoran i za pljačku u Hrvatskoj iz koje su partizani i četnici otuđili mnoštvo umjetnina i vrijednih stvari, a bili su paljeni arhivi, knjige i dokumenti koji su stoljećima čuvani kao biseri hrvatske kulturne, vjerske i nacionalne baštine što se ne može procijeniti, platiti niti nadoknaditi.
Ove se godine u Kumrovcu (25. 5. 2019.) okupilo više nego ikada, navodno oko 10.000 slavitelja kulta Josipa Broza Tita. To je da čovjek ne povjeruje. Međutim, Tito, kojega slave jugoslavenske šuplje glave, nije Joža iz Kumrovca. ''Josip Broz, nije Hrvat, nego galicijski Židov, podrijetlom Hazar, Josef Klein iz grada Ljviva, središta ukrajinske Galicije. Tita je najbolje znao J. V. Staljin izjavivši 1948. god. u doba informbirovske krize, pred dvojicom svojih suradnika: Dimitrijem Georgievičem Žimerinom, sovjetskim ministrom elektrifikacije, i Aleksandrom Nikolaevičem Poskrebyševom, tajnikom Staljinova kabineta, da mu je već dosta onoga Ukrajinca u Jugoslaviji.'' (7) Dakle, ''hrvatski antifašisti'', mentalni  Sentinelci(*), sve ove godine muzli su jarca!
Ovogodišnja masovna posjeta Kumrovcu ima i drugih razloga. Nakon što su Kinezi došli u Hrvatsku da izgrade Pelješki most koji će spojiti Hrvatsku, zbog turske i srpskojugoslavenske otimačine Neuma, još će izgraditi neke objekte u Hrvatskoj, vjerojatno propalo brodogradilište u Rijeci, te hotel i školu u Kumrovcu. Umjesto ruskoga pozdrava tovarishch, hrvatski će se (anti)fašisti pozdravljati na kineskom - de lei zi ! (isto s...e, samo drugo pakiranje!)

Zaključna misao

   Možda ovaj osvrt ne će biti razumno prihvaćen niti u doglednoj budućnosti ostvaren jer hrvatsku mladež odgajaju ljudi koji su odgojeni u Titovu režimu, a koji ne znaju misliti slobodno mada žive u relativnoj slobodi zato što su indoktrinirani u duhu socijalizma i liberalizma koji svoju slobodu vide u ovisnosti o državi.
Najodgovorniji su za odgoj hrvatske mladeži, i puka općenito, hrvatska sveučilišta, u kojima su, nažalost, većinom zaposleni predavači na temelju političkih umjesto akademskih kriterija. Jugoslavensku ''istinu'' o hrvatskoj povijesti i prošlosti, studenti nose u sebi ma kamo god idu i što god rade. Mediji u Hrvatskoj su također ubojice sa slovom i riječi jer ne donose objektivno vijesti, nego daju svoje pristrane komentare koji su u skladu s onima koji su na vlasti. Hipokrizija!
Sudstvo u Hrvatskoj je za svaku osudu jer ne sude po pravdi niti na osnovi činjenica nego prema ''svojim'' saznanjima koja odgovaraju vladajućoj kasti koja ih je postavila na doživotnu dužnost. Ako se i promijeni vlast, nova vlada ne će mijenjati ni ljude ni zakone, što znači da će samo biti promijenjene u poimanju. Suci - iznosite istinu i ne šutite zbog bojazni od straha!
''Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno in continuo još daleko prije 1918. god. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. (...)
Ta agresija laži ne dolazi samo s istoka, od našega susjednoga naroda i zavojevača, već ona ima, i imala je, svoju petu kolonu u samoj Hrvatskoj, u ideološki obojenoj ljevici, ali i jednom dijelu međunarodne zajednice koja je olako prihvatila laž o nama jer je to lakše nego provjeravati, a i strateški se to uklapa u interese pojedinih država. Po sistemu više puta ponovljena laž postaje  istina.'' (8)
Samo je pitanje, kad će narod doći do spoznaje, da oni koje biraju moraju raditi za narodne interese, a ne za svoje osobne. Koliko ima bivših i sadašnjih političara koji su pošteno živjeli od svojih prihoda (0), a koliko ima onih koji su se obogatili krađom i prevarom države, odnosno naroda. (bezbroj)
Hrvatski narod u svojoj dugoj povijesti svladao je brojne neprijatelje i preživio velike tragedije, ali se je ipak održao na istom prostoru više od četrnaest stoljeća, pa je za očekivanje da će se, nakon što se je oslobodio vanjskih neprijatelja, osloboditi i domaće pete kolone, i to u skoro.
Hrvatski narod treba poštivati svoje pokojne koji su mučno umrli ili bili ubijeni u domovini i u svijetu na najzvjerskiji način, treba ih počastiti pristojnom sahranom i podignutim spomenicima kako bi se uspomene na njih otele zaboravu. Neka djela će biti dokazi ljubavi i žrtve za domovinu, a ne predrasude i osobna mržnja.
Ako ćemo suditi po zaslugama, onda treba ukloniti sve spomenike Tita i srpskopartizanskih ''heroja'' koji su odgovorni za pokolj hrvatskoga naroda i okupaciju Hrvatske pod Srbijom. A na njihova mjesta postaviti spomen- obilježja hrvatskim vitezovima, u bilo kojoj vojnoj formaciji, ako su imali hrvatsko znakovlje na odjeći, ideju i ljubav za samostalnu i suverenu Lijepu našu.
Među zaslužne treba uvrstiti, uz ostale, poglavnika NDH-a dr. Antu Pavelića, generala Vjekoslava Maksa Luburića, dr. Andriju Hebranga, koji je 17. travnja 1941. god. došao u Banske dvore, te pred dr. Milom Budakom i dr. Maladenom Lorkovićem u ime hrvatskih komunista - KPH Zagreb, odnosno KP NDH-a, a uz znanje Sovjetskoga saveza i samoga Staljina, priznao Nezavisnu Državu Hrvatsku, zbog toga je i ubijen. Dakle, nije u pitanju režim, koji se može promijeniti, nego je bitno očuvati samostalnost i suverenitet Republike Hrvatske, sve ostalo je veleizdaja.
_______________
(1) www.hr.wikipedia.org
(2) M. N., hodočasnik
(3) Bruna Esih, Okupacija Zagreba 8. svibnja 1945.
(4) Srećko Radović, www.dragovoljac.com
(5) Mladen Pavković, www.tjedno.hr.
(6) www.uzdanica.forums-free.com
(7) M. N., Sporni podatci u Titovoj biografiji
(8) Mile Prpa, Laž je srpski državni interes
(*) Sentinelci - jedan od najprimitivnijih naroda na svijetu koji još uvijek ne znaju zapaliti vatru, koji žive na otoku u Bangalskom zaljevu.

 
 

Pogled iz Toronta

Abnormalno je normalno u - Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. svibnja 2019. u 21:20 sat

Piše: Rudi Tomić

Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili
Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne i
duhovne vrijednosti iznad svake mjere, čak i ako to dovodi do
neugodnih posljedica? (Glen Argan)

Kakva nam je gadna vlada - takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i  općenito u puku.

Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi. Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u - Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sigurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega drugoga, ono zbog - mladosti... Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 - 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu... Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon II. svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.'' (1)

Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nakon Domovinskog obrambenog rata, u kojem je perfectum est demolirana velikosrpska iluzija.? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrg, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović i Oliver Majić izaslanik gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita'' (2)
Tko je ''oslobodio'' Zagreb?
''Tito je u svojoj 'Pohvali' za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrajao sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat. (!?) I dok je u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani 'neprijateljima komunizma', na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu 'Govori vam kao sin Srbije'. Navodno je u Zagreb trebao ući X. ''zagrebački'' korpus sastavljen od partizana iz sjeverne Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. Srpska divizija u čijem je sastavi bila i 20. Srpska brigada koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i 'ustaško leglo', kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamo li takva zvjerstva i počiniti, Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a dobar dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito 'pomilovao' u kolovozu 1944.godine.'' (3)

U Zagrebu hodamo po kostima

Dr. Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvjerski ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavičluk ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju.

''Podaci ukazuju da je 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi komunističke partije.Ulazak partizana u Zagreb 1945. godine krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Potom Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvatskoj. U policijskim istragama postoji tvrdnja da ima 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe... Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Za podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanovića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.'' (4)

Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u Europi

Samo za dva dana (11. i 12. travnja 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata - najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali  na životu da svjedoče o zločinu.

Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljube, hrvatske svećenike i nacionalne institucijee s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novsti, Jutarnji, Večernji, Novi i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT, Nova TV, RTL, N1 i lokalne televizije s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. (corpus delicti) Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: ''izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito''. Drugim riječima, pobjednička vojska nije pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Ne shvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik četnika u Hrvatskom saboru izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u Srpskom parlamentu rekao - ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito...'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta.

Neprijateli crkve progone katolike Hrvate

Koruška katolička crkva, i državne vlasti, odbili su molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lobaškom polju kraj Bleiburga zbog toga jer se ''ova misa politički instrumentalizira'' (komunistička terminlogija!), glasilo je u priopćenju iz Koruške. ''Apsurdno je da tu zabranu traže (hrvatski, austrijski, talijanski i slovenski antifašisti, o.p.) od jedne Austrije koja je bila nacistička od 1937. do 1945. godine. Traže zabranu okupljanja, od tih istih Austrijanaca koju su kod ulaska Hitlera s njemačkom vojskom u Beč, kao milijunska masa Austrijanca svečano razdragana, dočekala ga je uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desnu ruku u zrak u znak fašističkog pozdrava, još su mu tepali Dolfi, Dolfi! Sve u znak dobrodošlice! (5)

''Njegova svetost'' Irinej, dokazani velikosrpski nacista i fašista, koji je kao poglavar svetosavske crkve sa svojim kultom mrtvih i osvjedočenom mitomanijom pozvao Srbe na mržnju prema svemu što nije srpsko i na uništavanje susjednih naroda. ''Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima (nikada nije Hrvatsku, ili Zagorje nazvao pravim imenom!?) tragično ponašanje braće rimokatolika, koji su izazvali najveća stradanja Srba, a nisu nikada iskazali kajanje niti uputili ispriku'', rekao je Irinej. Ali, ''braća'' su mu rimokatolici u Istri, Dalmaciji, Lici, Kordunu, Slavoniji, Baranji i drugim hrvatskim krajevima. Pedere thus - Prditi tamnjan! Grci kažu za onoga koji može činiti što hoće, a drugi mu se zato ipak klanjaju i dive.

Nije samo Irinej čije su oči beskorisne jer mu je slijep razum, nego i Papa Franjo ''boluje'' od iste bolesti. Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije rekao je novinaru HRT mišljenje o proglašenju Alojzija Stepinca svetim. ''No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da treba zatražiti pomoć Irineja. On je veliki patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. Irineju i meni jedini je interes istina.'' (6) Ako je u interesu istine, onda je istina da je kardinal Alojzije Stepinac poručivao svima, bili oni Srbi, Židovi, komunisti, da se mogu skloniti kod njega ''Brojni su Židovi, više od 259 koji su bili liječeni u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Kad bi policija dolazila i tražila nekog od Židova u bolnici, liječnik bi napisao da je taj pacijent umro, jer su imali Stepinčevu podršku.'' (7) Židovski Židovi znaju tko je bio kardinal Stepinac, samo je problem sa srpskim Židovima, koji vide Stepinca kao ''ustašu i zločinca''.

Hrvatski lešinari nad žrtvama u Bleiburgu

Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova RH, pozdravila je odluku i smatra da je Crkva u Hrvatskoj  trebala davno zabraniti održavanje mise na Bleiburgu, jer  ''narušava ugled katoličke crkve'', te nazvala komemoraciju - svinjarijom. ''Komemoracija žrtvama Bleiburga iskorištavana je za rehabilitaciju fašizma, ustašluka i zločinaca  iz Drugog svjetskog rata'', kazala je Pusić. Treba ovdje naglasiti, da je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova RH, koja je ''zastupala'' interese države u svijetu, a sudeći po njezinoj suglasnosti s odlukom tajnika biskupije u Klangenfurtu Engelbert Guggenberega, klasičan je dokaz veleizdaje. Zamislite, ''naša'' Vesna natjecala se u ime Hrvatske za Tajnicu UN-a! Uzaludno je prepirati s onima koji poriču osnovne istine.

''Žrtve Jasenovca i Bleiburga ne mogu se izjednačit'', kazao je Ante Nobelo ono što je i Goldstein mislio, da su u Jasenovcu ''svi bili nevini''. Pupovac je u Hrvatskom saboru ponovio istu misao: ''onih koji su za sobom ostavili krvave tragove nad ljudima koji nikome ništa nisu učinili. Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom, Kovčevskom Rogu ili Macelju, a mnogi na Teznom, Kovčevskom Rogu i Macelju jesu krivi za desetke i stotine hiljada onih koji su ubijeni diljem takozvane NDH, samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi ili antifašisti.'' Pupovac je u pravu: ''Ti u Jasenovcu nisu krivi ni za jednog mrtvog na Teznom...'', naime, nisu krivi jer nisu bili živi. Krivi su oni koji su ostali živi, bilo da su pomilovani ili izbjegli; krivi su oni koje je spasio kardinal Stepinac i časne sestre od njemačkih nacista i talijanskih fašista; krivi su oni koje je abolirao predsjednik Tuđman. Krivi su također Cigani (Romi), Židovi, Srbi i ''antifašisti'', jer su bili u neprijateljskim hordama, bili komunisti i četnici, koji su ubijali i harali diljem Hrvatske. Komunistima i četnicima, i hrvatskim zločincima, podignuti su mnogi spomenici i data imena ulica. U RH slave se komunistički i jugoslavenski blagdan, svečano se obilježavaju ustanci, ofenzive kao i za vrijeme Jugoslavije. U mislima nekih građana u Hrvatskoj živi ''veliki sin jugoslavenskih naroda - maršal Tito'', jer prvoborci NOR i oficiri JNA još i danas primaju mirovine (penzije) koja im se isplaćuje u hrvatskim kunama, a hrvatski branitelji se ubijaju zbog bolesti, prezira i neimaštine, kao da su oni izgubili rat! 
'
'Danas je na području RH 11.087 korisnika mirovina boraca NOR-a i 6026 bivših pripadnika JNA. Prema posljednjim podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava u roku od godinu dana od donošenja uredbe o konvalidaciji, zahtjev je podnijelo 37.879 osoba, od čega za utvrđenje mirovinskog staža, njih 24.801. Pozitivno je riješeno, kako se navodi u odgovoru, 12.334 zahtjeva za utvrđenjem staža i 12.334 za konvalidiranje rješenja o mirovini. Ukupno je priznato vrijeme provedeno u RS Krajini u ratu u radni staž mirovinskog sustava RH. Nakon što je novim Pravilnikom ukinut rok od godinu dana za ostvarenje prava na konvalidaciju, javilo se još 32.520 bivših Krajišnika, koji su propustili prvi rok. Od tog broja, navodi se u odgovoru 31.766 zahtjeva je bilo za konvalidaciju mirovinskog staža, od čega je pozitivno riješeno više od 17.248. Konačno je brojka Krajišnika koji su zatražili i dobili mirovinska prava od Hrvatske, za vrijeme u kojem su smatrani državljanima RS Krajine, završila na fantastičnih 46.697.  Tih gotovo 50.000 Krajišnika koji su se 1990. pobunili protiv Hrvatske i najvjerojatnije u velikom broju sudjelovali i u oružanim terorističkim akcijama protiv Hrvatske, danas uživaju ili će uživati hrvatsku mirovinu. '' (8)

Ima li igdje na svijetu takav narod koji je nagradio svoje neprijatelje i ubojice - izuzev Hrvata.??? I za gluposti postoje kriteriji. Svake godine njemačka agencija, koja se bavi svrstavanjem država u kategorije gluposti objavi rezultate. Tako je Hrvatska zauzela prvo mjesto 2017. godine. Za Hrvate kažu: ''Ovi likovi ništa ne žele nego biti Nijemci... i to ih svrstava u posebnu kategoriju glupost... Teško je reći tko je gluplji: pokvareni političari ili ljudi koji ih svaki puta iznova biraju. Mala zemlja za velike gluposti. Zemlja u kojoj je more bistrije od ljudi. Dali je davno rekao da je inteligencija bez ambicije kao priča bez krila. To je Hrvatska.'' (9)

Zaključna misao

Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar -Kitaorvić, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio - Dan okupacije Zagreba.

''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945. godine, ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.'' (10)
Da li kandidati na stranačkim listama stvarno žele biti predstavnici Hrvatske u EU, ili imaju svoje osobne planove, jer biti član EU parlamenta je prestižna i unosa ''dužnost'' izražena u euro valuti. Stvarno, da li su kandidati uvjerenu u svoju intelektualnu sposobnost i moralni kvalitetni zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjet ćemo hoće li hrvatski narod i ovoga puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj. S druge strane ''Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se 'građanskoj opciji' zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moramo ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za 'region', Srbiju, pa i šire, u tom nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića 'progura' u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.'' (11)

Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans.
U zaključku, možemo s ponosom reći: ''Bilo kako bilo mi Hrvati ćemo uvijek stati na stranu kulture života. I nemojte više nikada pokušavati iz hrvatskog naroda protjerati Krista. Mi smo narod ljubavi i Kristovog mira. To je naša vječna svjetlost, stil i zavjet. Širiti kulturu smrti, a još gore pripisivati je drugima, tj. vašim žrtvama - to je sve dublje tonjenje u sve veći duhovni mrak. 'Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tame obavija dušu. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode, Codex moralis croaticum.'' (12)

Nemojte se moliti za dobar život, molite se da budete snažan i ponosan narod! (Bl.S. Casey)
_____________________________________

(1) Mladen Pavković (kamenjar.hr)
(2) direktno.hr
(3) Petar Horvatić (narod.hr)
(4) Andrija Hebrang (direktno.hr)
(5) Mile Prpa (hrvatskonebo.org)
(6) direktno.hr
(7)  večernji.hr
(8) Guido Hornik (dragovoljac.hr)
(9) H1 Hrvatska
(10) narod.hr
(11) Zlatko Pinter (hrvatski-fokus.hr)
(12) Mile Prpa (braniteljski portal)

 
 

Komentar preko bare

Znate li kako je biti (''zadnji'') Srbin u Hrvatskoj?

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. svibnja 2019.

Piše: Rudi Tomić iz Toronta

Milorad Pupovac je na predstavljanju kandidata SDSS za europerlamentarne izbore, kao prvi (''euro'') Srbin na listi, odnosno četnički čelnik u Hrvatskoj i ''ambasador''  četničke vlade Vučića i Dončića u Beogradu; član Plenkovićeve koalicijske vlade i zastupnik u Hrvatskom saboru, dao ''povijesnu'' izjavu ''da je pitanje položaja Srba u Hrvatskoj pitanje o kome ovisi europska priroda Hrvatske.'' Dakle, stanje je presudne odluke!

Pupovac je također naglasio da je njegova stranka (SDSS) jedina parlamentarna manjinska stranka na prostoru Hrvatske koja sudjeluje na ovim izborima. Drugim riječima, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj bit će predstavljeni u EU kao prepoznatljiva nacionalna karakteristična jedinica ''na prostoru Hrvatske''. Nije li to isto, samo malo drugačije, predstavljane ''srpskog entiteta SAO Krajine'' u europskom parlamentu, što bi u nacionalnom smislu činilo vlastitu, odijeljenu cjelinu.

Pupovac sa SDSS želi, navodno, ''doprinijeti tome da ni Europa niti Hrvatska ne stradaju od ultranacionalizma i ultraklerikalizma i politike koje ovog trenutka sebe nude kao izlaz za Europu i spas za Hrvatsku.''Pupovc sa SDSS ima alternativno rješenje za hrvatski ''ultranacionalizam i ultraklerikalizam'' koji će ''spasiti'' Europu i Hrvatsku od stravičnog pogiblja: srpska mitologija! Pretvorio se Pupi u vizionara, nije mu ravan ni sv. Sava!
Pupovac se osvrnuo i na pokušaje ugrožavanja (zar već nisu!?) prava Srba u Hrvatskoj rekavši ''da je cilj SDSS-a boriti se protiv takvih nastojanja te stati u obranu prava manjina u Hrvatskoj, ali i u svim zemljama EU-a'' Milorade, kani se velikih stvari. (Fuge magna!)

Evo, kako je biti Hrvat u Hrvtskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori

''Kako je biti, Milorade, Hrvat u Borovu selu? Milorade, u mjestu koje se nalazi u Hrvatskoj? Kako je biti Hrvat u Srbiji?'' Upitao je Pupovca saborski zastupnik Miro Bulj. (dalmacijanews)
''Mogu postaviti i pitanje kako je Hrvatima u Srbiji, koji nemaju ni stoti dio prava koje ima srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Kako je Hrvatima u Bosni i Hercegovini gdje gube svaki oblik konstitutivnosti, ili u Crnoj Gori gdje ih se sve manje i manje, kao i u BiH, ali i Srbiji. (...) Lijepo je Srbima u Hrvatskoj, jer imaju zagarantirana tri mandata, najmanje  desetak osiguranih dužnosničkih pozicija i izdašno financiranje kao što ga ima Srpsko narodno vijeće. Ali, dodaje, lijepo je samo onim Srbima u  Hrvatskoj koji su bliski SDSS-u. Što će reći drugi Srbi u Hrvatskoj, poput Pađe Mišića, koji su u Domovinskom obrambenom ratu žrtvovali svoje zdravlje za svoju domovinu Hrvatsku., kazao je Zekanović (kamenjar.com).

Predsjednik nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj Nenad Vlahović odgovorio je Pupovcu: Kontroverzne plakate postavljaju ljudi koji nemaju plan u budućnosti ostati u Hrvatskoj.
''Pupovac priprema i režira situaciju koja će se tek kasnije pokazati. On i njegova ekipa su svjesno postavili plakate takvog sadržaja jer znaju da će to izazvati negodovanje, sve kako bi plakali svjetskoj zajednici da u Hrvatskoj nema demokratskih sloboda, da postoje snage kao i 1941. godine. On povlači duboku prošlost koju, ako se nastavi njegov način rada, ma nikada nećemo prijeći'', upozorio je Vlahović. (direktno.hr)

Kolike li ironije: ''Naši plakati i naše poruke su protiv straha, a za slobodu. Naši plakati i naše poruke su protiv mržnje i za oslobođenje ovoga društva od mržnje.Ne bojimo vas se. (...) Ako budu tjerali da s traktorima vode kampanju - dopunit će ćirilicu i s traktorom. Ako žele da s traktorima uđemo u Bruxelles, ući ćemo'', poručio je Pupovac. Da kojim slučajem, Pupovac nema Plenkovića u džepu, on bi se drugačije ponašao, bio bi skromniji i pristojniji..

Kako što Pupovac provocira s letcima u Hrvatskoj, u isto je vrijeme  Šešelj provocirao Hrvate u Srbiji. ''Srbi se nisu ništa promijenili i dalje dosljedno provode svoj fašistički velikosrpski program. ''Otadžbinski kongres'' Srpske radikalne stranke u Hrvatkovicima provokacija je i izazov Šešelja da se vrati na mjesto zločina, te potvrde da vlasti Republike Srbije toleriraju nastavak politike širenje nacionalne mržnje. Mogle su se čuti i poruke kako je ''iz Nezavisne države Hrvatske protjerano oko milijun Srba'', da Srbi moraju osloboditi Republiku Srpsku Krajinu te uz pozdrav ''vidimo se dogodine u Kninu''...

Srbi su nakon 2. Svjetskog rata očistili od Hrvata sva mjesta i područja gdje su Hrvati živjeli s njima u manjini, a nakon ovog zadnjeg rata prognali su i pobili 200 tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine, a osim toga očistili su Srijem i Bačku, gdje nije bilo rata, od Hrvata. Nakon svih tih zlodjela koje su počinili na Hrvatima, kukaju kako je nad njima počinjen genocid.'' (večernji.hr) Doista, teško je preći preko srpske laži bez poruge.

Hrvatska je u jednom stoljeću pretrpila tri rata od srpskog ultranacionalizma - velesrpskog (četničkog) šovinizma i od ultraklerikalizma - srpskog (četničkog) pravoslavlja, čija je politika unakazila hrvatski narod i opustošila Hrvatsku. Kosti milijuna hrvatskih žrtava svjedoče u masovnim grobnicama od Bleiburga do Bitolja o zvjerstvima srpskog fašizma - ultranacionalizma i ultrapravoslavlja, koji su počinili genocid nad hrvatskim katoličkim narodom zbog ideje o ''velikoj Srbiji''. Ali, neprestalno cmizdriti i tugovati kako su oni ''žrtve genocida'' u Hrvatskoj.!

Pupovcu je u Hrvtskoj - super

Ne može ''bre'' bolje biti.. On je ''Katica'' za svaku zgodu: ima siguran i unosan posao, jer predstavlja 0.001 % Srba u RH i 0.00 % pravoslavnih Hrvata; bio je za vrijeme rata na drugoj strane balvana, a nakon Oluje, kao ''štićenik'' ostataka srbijanskih Srba u Hrvatskoj, dobio je namještenje u svim hrvatskim vladama, a trenutno drži Plenkovića na vlasti; vlasnik je četničkog biltena ''Novosti'', kojeg financira RH, a ''čivija'' je i na sveučilištu političkih znanosti u Zagrebu i, uz malo sreće, predstavljat će u EU parlamentu četniku ''oazu'' u RH.
Pupovac, dakle, želi biti prvi Srbin u europarlamentu, jer računa da može osvojiti jedan mandat, i kaže, ''to bi bilo veliko postignuće za sve Srbe u bivšoj Jugoslaviji.'' Milorade, nema problema, sigurno ćeš dobiti jedan, a možda i dva mandata. Za tebe i drugog četnika po rangu Dejana Jovića, bit će glasova na pretek, jer predstavljate sebe (''persona grata''), Srbe u Hrvatskoj, Srbe u bivšoj Jugoslaviji i svijetu, Republiku Srbiju, Srpsku Republiku u BiH, ortodoksnu srpsku pravoslavnu sektu, hrvatske jugonastalgičare i izbjegle četnike kojima nije oduzeto hrvatsko državljanstvo, te sve one koji mrze hrvatski narod i državu Hrvatsku. Za takve ljude u Hercegovini kažu: ''Krme sito preokrene korito!''

Narod bi još reka - nevalja vlada. Razuman čovjek bi kazao - nevalja narod. Dakle, kakav je narod takva je vlada. Ima mnogo istine u ovim  tvrdnjama, jer nakon velebne pobjede moćnijeg i brojčanijeg neprijatelja u Domovinskom obrambenom ratu, Hrvati su na predsjedničkim izborima birao Mesića 2X i jednom Josipovića, a na zastupničkim izborima (čast izuzetcima) birao udbaše, komuniste, veleizdajnike i dezentere, koji su im krv ''pili'' i protiv koji su se borili i koje su pobijedili. Stoga, malo se u biti promijenilo od bivšeg režima: radnici pretendiraju da rade, poslodavci i država pretendiraju da ih redovito plaćaju; masovno iseljavanje školovane mladeži, oskudica hrane i lijekova, progoni domoljuba i branitelja, napadi na nacionalne i vjerske institucije i slično. I domoljubni pozdrav - Za dom spremni, kažnjivo je jer podsjeća na NDH.

E, slobodno je isticanje hrvatska znakovlja na športskim utakmicama i festivalima, mada je još u upitno koji je grb - ispravan: da li onaj koji počima s bijelom poljem na grbu (hrvatski) ili crvenom poljem (partizanski)? Pupovac sigurno ima i rješenje i za taj problem: izbaciti kvadratiće i staviti slova -SSSS!

Zaključna misao

Bilo bi uputno donijeti cijeli osvrt autora Mile Prpe: ''Tragedija hrvatskog egzodusa'' koji je već objavljen na mnogim hrvatskim državotvornim sredstvima pripoćavanja, portalima a tiskovnim izdanjima. Autor je mikro kronološkim redoslijedom naveo hrvatske egzoduse, njihove uzroke i posljedice, na znanstvenim temeljima, ali s jednostavnim pristupom, da može poslužiti akademicima, kao i običnim ljudima da se upoznaju sa sudbinom svoje povijesti, koja je puna stradanja, ali još uvijek hrvatski narod ima snage za borbu: Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije!

Donosimo samo jedan odlomak iz osvrta, koji se odnosi na sadržaj ove teme, u kojem je glavna riječ o Pupovcu. Ali, istovremeno oglasio se i ratni zločinac Šešelj, koji poziva okupljene Srbe na ''Otadžbinskom kongresu'' da se spremaju za oslobođenje ''Republike srpske Krajine'', uz pozdrav ''vidmo se dogodine u Kninu''. Ovo su sitne poruke koje je obznanio Milošević 1991. godine!

Izazivačke Izjave Pupovca, Šešelja, Dodika, Vučića, Dončića i Vulina poziv je Hrvatima na uzbunu, jer Srbija iako je osuđena za ratne zločine, i za genocid, još se nisu odrekli fašističke ideje stvaranja ''velike Srbije.'' Miloševićevi izazovi su ujedinili hrvatski narod u Domovinskom obrambenom ratu, a najnoviji izazovi i provokacije četničkih vođa u RH, BiH i Srbiji poziv je na - uzbunu.

''Najavljuju, već i početak izgradnje, i premreženja cijele Hrvaske srpskim kulturnim i vjerskim centrima, prošlo je ispod radara i o tome nikada nije bilo javno izgovorena ni jedna riječ. Pa njihov glasnogovornik Pupovac , ponaša se kao političko derište i na sve strane optužuje i vrijeđa Hrvate i sramoti ih svojim izjavama i svojim postupcima. Taj i takav Pupovac, miljenik premijera Plenkovića, u političkom smislu koštat će ga glave. To će pokazati izbori, kao najcrnju i najveću negativnu točku njegove politike preko koje brojni birači neće moći nikako prijeći. Pupovca mu narod neće nikada oprostiti. Pored toliko Srba, krasni ljudi, koji su davali svoje živote za svoju domovinu Hrvatsku, ali se takvi Srbi nigdje ne spominju i jednako su obespravljeni kao čestiti i domoljubni Hrvati - za njih nema mjesta jer se nagrađuju Pupovci i njegovi čatnici. (...)

Ako hrvatska vlast radikalno ne okrene smjer svoje politike Hrvatskoj se, a i cijelom narodu, ne piše dobro. U budućnosti ne vidi se svjetlost, jer su je zamračili sebeljublje, korupcija, lopovština, nebriga, neka nas voda nosi kud nosi, pa gdje god da nas donese i slično.
A posebno da se jednom zauvijek prestane ponašati u ulozi pobijeđenog, već dostojanstvenog pobjednički.'' (MP, u Zagrebu 2. svibnja 2019.)

Postupci Srbije i Srba u Hrvatskoj uče nas oprezu. Stoga treba voditi brigu tko i što piše i govori o ''dobrosusjedstvu'' sa Srbijom, suradnji s ''regijom'' (novi naziv za 3 Jugoslaviju), ugošćavanja ''komšija'', te otvaranje poglavlja za ulazak Srbije u Europsku Zajednicu. Srbija nije ispunila nijednu potražnju Hrvatske o nestalim (ubijenim) zatočenicima, o vraćanje hrvatskog teritorija, o ukradenim umjetninama, povijesnim dokumentima i obiteljske vrijednosti opljačkane iz hrvatski kuća, te podmirivanje ratne štetu, koja iznosi milijarde eura.
Primjera radi, Domovinski obrambeni rat u Hrvatskoj započeo je u Pakracu 1. ožujka 1991. godine oružanim sukobom hrvatskih policijskih postrojbi s pobunjenim Srbima. Bio je to prvi otvoreni, oružani sukob na području Republike Hrvatske.

Ovaj zapadnoslavonski grad koji danas broji 8 tisuća stanovnika, pretrpio je ukupnu ratnu štetu koja iznosi 263.320.000 eura. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete - izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990. - 1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna. (dnevno.hr)

Sa Srbijom nema pomirbe ni mira bez podmirenih ratnih računa, to trebaju znati Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jadroković i zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru.
Amicitia nisi inter bonos esse non potest. (Prijeteljstvo može biti samo među dobrima.)

 
 

Jasenovačka groznica u Hrvatskoj

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. travnja 2019. u 8:30 sati

Piše: Rudi Tomić

                        Imam hrabrost ustati za neizmjerne vrijednosti istine, čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica (Glen Argan)

Ima već tri četvrtine stoljeća (od 1945.) da se u Hrvatskoj svake godine prije Uskrsa, i oko 10. travnja, pojavi groznica - epidemjskih razmjera, koja drži narod tjednima u ludilu. Ljudi u politici i medijima padnu u delirij zbog naglog porasta mržnje i postanu uznemireni, nestrpljivi, uzbuđeni i siloviti, te na grozan način ponovo ubijaju ubijene žrtve u logoru u Jasenovcu.

Za sve godine (ukupno 74 ) ''istoričarima'' u bivšem režimu srpsko-komunističke Jugoslavije, drugovima i drugaricama u četničkim, partizanskim i (anti)fašističkim udrugama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te srpskim i antihrvatskim profesorima na sveučilištima u RH, koji su poticani i plaćani od četničkih vlada u Srbiji, a počesto i od hrvatskih vlasti - nije uspjelo dokazati nikom, osim sebi, lažni broj žrtava u Jasenovcu, u radnom logoru Nezavisne Države Hrvatske!

Apsurdan broj od ''700.000 ubijenih Srba, Židova i Cigana'', kojeg su srbo-partizani u Beogradu, godinama podgrijavali s nakanom da ''vaspitaju'' hrvatski narod, a preko medija u svijetu da stvore dojam, da su hrvatske oružane snage - ustaše i domobrani bili ''neprijatelji'' hrvatskog naroda, jer su raskomadali ''na parčad zajedničku'' državu (velikosrpsku Jugoslaviju) i uspostavili NDH-a u povijesnim i etničkim granicama. Dakle, po srpskoj ''logici'' svi narodi koji su se oslobodili od okupatora i zločinačkih režima bili su - neprijatelji svoga naroda!

Hrvatski revolucionarni pokret, koji se borio za oslobođenje protiv velikosrpskog centralizma i hegemonizma imao je za cilj uspostaviti Nezavisnu Državu Hrvatsku svim raspoloživim sredstvima sile protiv nasilja u Jugoslaviji. Zbog nužnog savezništva s Njemačkom i Italijom, Hrvatskoj vladi bila je nametnuta tuđa ideologija. Iako NDH nije bila ni nacistička ni fašistička, nego državotvorno hrvatska, a ustaške i domobranske bojne, s nadljudskom odlučnošću, branili su Hrvatsku Državu od četnika i partizana gdje su u oštrim borbama nasrtali s krutom silom, koja je u nekim mjerama prelazila granice ratnih normi (I) i kršćanske uljudbe.

Predsjednik Dr. Franjo Tuđman je rekao: ''kad neki pokret ili narod, država ili njihov savez, religija ili ideologija, ima pred sobom protivnika kojeg drži pogubnim za svoj opstanak, ili glavnom zaprekom za svoju prevlast, učinit će sve moguće, i upotrijebiti sva dostupna sredstva, da ga savlada pa i uništi, ako ga na drugi način ne može podvrći svojoj volji.'' (1) U povijesti nije bilo rata u kojem nije bilo - zločina, ali osvajački ratovi bili su okrutniji i krvaviji od osloboditeljskih ratova. Rat ne može biti bez sile i nasilja, ni imperijalistički ni osloboditeljski. Ratovi također nisu nikada završeni, jer strana koja je izgubila rat sprema se vratiti izgubljeno, ili osloboditi se jarma, a neizbježna je i krvava osveta.

Grijeh je manipulirati sa žrtvama

Srpski narod je naučen da uči jednostranu povijest, jer 630 godina slavi poraz - bitka na Kosovu polju, kao pobjedu. Da je srpska vojska, koju je predvodio princ Lazar, pobijedila Otomanske osvajače u lipnju 1389. godine na Kosovu polju, onda ne bi Otomanski imperij vladao stoljećima u Srbiji i na Balkanu, niti bi Bosna bila turska oaza

Srbija se opet vojno okušala na Kosovu pod vodstvo Slobodana Miloševića, i nakon velikih žrtava albanskog i srpskog naroda, nije ''sajedinio južni dio'' sa Srbijom. Srbija je ponovo izgubila rat na Kosovu uz pomoć NATO snaga, i pod upravom UN 17. 02. 2008. postala nezavisna i slobodna Republika Kosovo. Casua finita est!

Srbija je izgubila rat u Bosni i Hercegovini nakon pokolja (massacre) 8000 muslimana, ljudi i dječaka u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Zločin se dogodio na očigled cijelog svijeta, a predstavnici zločinačke ''Republike Srpske'' niječu massacre i nakon što je Međunarodni sud u Hagu 31.01. 2015. godine potvrdio presudu za genocid u Srebrenici. Sud je također osudio Ratka Mladića i Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici. Srbija je također izgubila dva rata (1941. i 1991.) u Hrvatskoj, nakon mnoštva ubijenih nevinih hrvatskih žitelja, nasilnih progona mještana, pljačkanja i paljenje crkava, obiteljskih kuća i rušenja hrvatskih svetinja i grobova, i sve to je činjeno radi stvaranja Velike Srbije. Pored toga Srbi su s partizanskim znakovljem izvršili pokolj u Bleiburgu i Koloni smrt ubijena je skoro 1/5 najvitalnijeg hrvatskog naroda nakon Drugog svjetskog rata.

Nakon završetka Domovinskog obrambenog rata, konačno je s Olujom zatvoreno stoljetno ratno poglavlje sa Srbijom. No, ukoliko se ne ukloni ili ukroti sotonska Srpska pravoslavna sekta (četništvo) u Hrvatskoj može opet doći do nereda i uzroka sukobu - Casus belli. Naposljetku, Srbi su došli do spoznaje da se ne može više osvajati ili prisvajati teritorije susjednih država u kojima ima naseljenih Srba, stoga su se koncentrirali na žrtve u Jasenovcu. Uhvatili se za slamku!

Povodom obilježavanja 75 godina od osnivanja logora u Jasenovcu, u New Yorku su državne vlasti iz Srbije organizirali izložbu od 27. do 30. 01. 2017. u sporednim prostorijama UN. Čelništvo UN ogradilo se je od izložbe o Jasenovcu u njihovim prostorijama. Dakle, promašen je pokušaj, jer su samo plaćeni mediji (fake news) i židovski mediji u Americi pisali po uputama Jeremića, Dačića i Vučića. Za ovakvo ludilo srpskih čelnika William Gustav Gartner sigurno bi rekao: Nezgoda luđaka je opomena za pametne.

''Pitanje Jasenovca nije od nekog svjetskog značenja. Ono je od Jugoslavena i velikosrba umjetno napuhano. Napuhano je do razine mita. U poznatoj knjizi 'Inter arma caritas' ('Djelotvorna ljubav između oružja') logor Jasenovac se uopće ne spominje. Rieč je o obavijestnom uredu za ratne zarobljenike (1939. do 1947.). Taj je ured primao dnevno preko 1000 zahtjeva, koji su pojedinci i obitelji slali u traženju svojih izgubljenih i zarobljenih. tako je nastalo oko četiri milijuna listića s podatcima traženih ljudi.'' (2)

Što je svrha srpske propagande o Jasenovcu?

Srpskim političarima, ''istoričarima'', profesorima, piscima i novinarima nije stalo do traženja istine, jer toliko su obsjednuti mržnjom naspram hrvatskog naroda, čak od zaslijepljenosti ne mogu ni na vedrom nebu vidjeti svjetlo sunca, odnosno istine. S druge strane, Srbija se dodvara, kako je  ''uvijek bila za dobro susjedstvo'', ali prokleti Hrvati su ''ustašoidni narod, slave Poglavnika i HDH.''
U Srbiji je 07. 03. 2019. provedena anketa: odnosi s drugim narodima? Hrvati imaju status najomraženijeg naroda u Srbiji. Što se najviše očituje na športskim susretima, koji mogu imati i tragične posljedice. To je posljedica negativnih stavova u javnosti, koji najviše potiču predstavnici vlasti. ''Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.'' (Ćosić)

Povijesti radi, prije dolaska Poglavnika u Zagreb ''NDH već je bila okupirana od nacista, jer je kraljevina Jugoslavija prihvatila Hitlera, nacizam i rasističke zakone. Zar Srbija u kolovozu 1942. godine nije postala ''juden frei'? Istovremeno je Pavelić štitio nekomunističke Žide, a u vojski je imao 28 visokih časnika židovske vjere, te dosta pravoslavaca, a katolička Crkva predvođena kardinalom Stepincem je štitila od progona nacista hrvatske židove i pravoslavce koji su se u Kraljevini Jugoslaviji preko mita i korupcije izjasnili kao Srbi. Ako je Pavelić bio toliki zločinac, zašto se njegovo ime nikada nije našlo među najvećim zločincima 20. stoljeća, a Titovo jest?'' (3)

Jasenovac nije - Dachau ili Auschwitz?

Srbi se spremaju za snimanje filma o Jasenovcu, kojeg su već najavili kao megaprojekt hollywoodskog scenarija, vjerojatno kao osvetu za izgubljene ratove i ugled u svijetu. Predstavnici vlasti i pravoslavlja u Beogradu žele sa žrtvama u Jasenovcu popraviti srpski image u svijetu. Ali opet se spašavaju sa lažima: ''Laž je srpski državni interes!'' (Ćosić)
''Razlog je jednostavan i treba ga  neprestano ponavljati: okrećući se ustaškom logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, Srbi jednostavno žele skrenuti pažnju, ili bolje reći ''zamijeniti teze'', jer što se više i glasnije govori o Jasenovcu manje se priča i piše o njihovim zvjerstvima, osobito nakon 1945., ili u Domovinskom ratu. Okrutna zvjerstva Srba, pored Hrvata, pamte i oni u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu.'' (4)

Ako Srbi mogu negirati massacre u Bleiburgu i Koloni smrti, genocid u Srebrenici i Škrabinji i u stotinama drugih stratišta, onda njihovim lažima nema kraja. ''Srbi su dvodimenzionalni narod s težnjom ka prostatluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju.'' - Sir Piter Justinov, glumac i ambasador UNESC-a (The European, 10. lipnja 1993.) Stoga treba biti veoma oprezan u diplomatskim, gospodarskim i kulturnim odnosima sa Srbijom.

''Već sama najava snimanja takvog mega projekta koji se temelji na mega laži o ubijenih 700.000 Srba u Jasenovcu (Usporedbe radi ogromni grad Zagreb danas ima tek nešto više od 700.000 stanovnika), hrvatsku politiku ali i cijelu iteligenciju trebala dići na noge kao sve dobronamjerne, istinoljubne i domoljubne, ali i sve znanstvene i stručne snage da upozore hrvatsku, ali i srpsku i svjetsku javnost da se radi o projektu koji niti blizu ne odgovara stvarnim činjenicama koje su se u Jasenovcu uistinu dogodile, i koje u međunarodnim odnosima nisu sporne.(...) Filmski mega projekt o 700.000 'ubijenih' Srba (ili ukupno ubijenih u Jasenovcu), pretvara se u propagandnu atomsku bombu koju krvava velikosrpska politika želi baciti na Hrvatsku, da je za sva vremena moralno uništi. Poznajući svijet takav kakav jest, učinak takve akcije za hrvatsku bit će katastrofalan za njenu budućnost.'' (MP) (5)

Dakle, srpski fašisti su bili uvjereni, da će pokoreni narod u srpskoj - Jugoslaviji, biti lojalni građani kralju Petru, maršalu Titu i predsjedniku Slobodanu. Ideologija četničke Srpske pravoslavne sekte Velike Srbije,  ''gdje svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi'', pokazala se ubitačnom za srpski narod - u tri izgubljena rata. Umjesto da je Beograd tolike ljudske i materijalne žrtve uložio za uspostavu samostalne, slobodne i demokratske Srbije - u svojim povijesnim granicama, većina iseljenih Srba u Hrvatsku, BiH i svijet vratili bi se u ''otadžbinu''. Hrvatska i Srbija danas bi bili dobrosusjedske države kao što su Španjolska i Portugal. Na žalost, Srbija ima imperijalističke planove ukorijenjene u ideologiju srpskog pravoslavlja, koju je teško pobijediti u ratu, jer je motivirana kao što je i ideologija terorističke organizacije (IS)  ''Islamske države'': Pokoriti ili poginuti!

Zaključna misao

Pupovac i manjinci zbog ''ustaštva'' napali su Crkvu i HRT, Bujanca i Leljaka, jer ''umanjuju broj žrtava NDH''. U priopćenju dvojice saborski zastupnika, četnika Milorada Pupovca i posrbljenog cigana Veljka Kajtazija, te posrbljenog Žida Ognjena Krausa i posrbljenog predsjednika (anti)fašističkih boraca u RH Franje Habulina. Priopćenje glasi: ''Umanjuje se broj žrtava i negira da su ti zločini počinjeni u NDH, zasnovana na rasnim zakonima. Umjesto da predsjednica, Vlada, Sabor , DORH, sudovi i policija osude takve događaje, njihovi predstavnici i sami znaju sudjelovati u njima.'' Dokle će hrvatski narod pobožno slušati gnjusne uvrede od saborskih zastupnika i koalicijski partnera u Vladi? Mogu, jer se čini da mogu!

Milorad Pupovac putuje u Srbiju i ''Republiku Srpsku'' često puta gdje blati Hrvatsku i naplaćuje putne troškove iz hrvatskog proračuna. Pupovac stvarno organski mrzi Hrvatsku. ''U Nišu je opet  slušao o 'zločinačkoj Oluji', kao državljanin Hrvatske - i zastupnik u Saboru - nedopustivo je nazočiti skupu u kojem se Oluja - najvažnija operacija Hrvatske vojske - naziva zločinačkom. Pupovcu to nije prvi put. Slične govore slušao je i prošle godine i to upravo 5. kolovoza na dan kad je Hrvatska slavila pobjedu.'' (6)

Veleizdaja je teško kažnjeno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, koje se smatra tipičnim političkim deliktom. Veleizdajnici su osobe koje čine izdaju u trenutku kada izdajnik ima obvezu biti odan svojoj domovini. Na osnovu ove definicije o veleizdaji, Pupovac je davno treba biti osuđen na robiju- doživotno, jer sustavno izdaje Hrvatsku četničkim vlastima u Beogradu i Banja Luci i šalje feke new diljem svijeta.

Nije Pupovac usamljeni slučaj u Hrvatskoj.  Mediji su puni kolumnista i člankoklepaca u tisku i na malim ekranima, koji u svojim osvrtima nanose štetu i provociraju hrvatski narod. Kolumnisti u dvije dnevne antihrvatske novine, nikad se nisu pomirili sa slobodnom i neovisnom hrvatskom državom. Jedan se od njih ispovidio u Korizmi: ''Mogu vam o ovome osobno posvjedočiti jer sam i sam jedan od jalnih i bijesnih koji mrzi sve što je hrvatsko i vazda traže negativnosti, šire neslogu među narodom. No, kadkad se, kao danas, ipak dozovem pameti i shvatim kakva smo mi, da oprostite na izrazu, đubrad, kakvi smo gadovi i prodane duše, mi Jugoslaveni koji svaki slatki uspjeh naše mlade države moraju zagorčiti nekakvom izmišljenom aferom.''

Možda je u ovim Korizmenim danima čuo ili pročitao o sudbini veleizdajnika Jude, koji je na kraju vratio srebrnjake i stavio sebi uže oko vrata. Skoro za sve nedaće i zlodjela, koja se od 2000. godine događaju u Hrvatskoj, odgovorno je (NE)pravosuđe, ne samo što je zakazalo, i što kasni sa presudama, nego je i veleizdajničko, pa bismo rado vidjeli da takvi suci u Hrvatskoj stave uže sebi oko vrata. Aleluja!

Na karaju, za optužbe i laži, Srbiju (i svijet) treba podsjetiti da su Hrvati mirotvoran narod. ''Prihvaćanjem kršćanske vjere Hrvati su potpisali 680. godine proturatni ugovor sa Svetom stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi Agatonu, da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti. Za uzvrat papa Agaton obećao im je da će Bog Hrvata uvijek biti s njima kad budu napadnuti.(...) I danas možemo biti ponosni jer u slavnoj i dugoj povijesti, Hrvati nikada nisu bili osvajači na tuđe zemlje, nego su uvijek poštovali zakletvu (prisegu) i ostali - svoji na svome.'' (7) Ostali uvijek - Za dom spremni!  Amen
__________________________
(1) Franjo Tuđman: Bespuće
(2) Stjepan Razum: Razotkrivena jasenovačka laž
(3) Srećko Radović:  Zašto je Pavelić osnovao ustaše...
(4) Mladen Pavković: Srbi će snimati film o Jasenovcu
(5) Mile Prpa: Antihrvatski filmski megaprojekt ''Jasenovac''
(6) Marko Marković: Pupovac stvarno mrzi Hrvatski
(7) dnevno.hr: Obećanje papi Agatonu 

 
 

Pogled iz dijaspore

10. travnja nije samo kalendarski nadnevak

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. travnja 2019.

Piše Rudi Tomić, Toronto

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ''državni blagdan''. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda.

Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti. Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom - od krunisanja Kralja Tomislava 925. godine do 25. lipnja 1991. godine.

Kod mnogih Hrvata još je na ''snazi'' prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Koji bi od ova tri datuma (30. svibnja, 25. lipnja i 8. listopada) mogao povijesno biti ''pravi''– Dan hrvatske državnosti?

Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima. ''Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat?

Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.'' (Z. Markus, HP, srpanj 1989.). Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ''fašistička tvorevina'', kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko.

NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijade i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, ne samo po izgledu nego po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ - nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

ndh

Nema čovjeka na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja. Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

''U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.'' (Ibid.) Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu.
Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

 
 

Glas dijaspore

Predsjednica opet - posrnula!

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović napravila je krivi korak oji će ostaviti trajne posljedice.
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
3- ožujka 2019. u 16:50 sati

Piše: Rudi Tomić

           
Na konferenciju za novinare (16. veljače) predsjednica RH dala je opširno  izvješće o obavljanju državničkih poslova u njezinom četverogodišnjem mandatu. Nabrojila je susrete s velikim brojem svjetskih državnika, među kojima je izdvojila sastanak s kineskim predsjednikom Xijem, američkim predsjednikom Trumpom, ruskim predsjednikom Putinom, kancelarkom Markel i drugima, ali ne i srpskog predsjednika Vučića, jer je zbog njega na Pantovčaku posrnula i ''pala na nos.''

Kolinda Grabar-Kitarovć je rekla da su njezini brojni susreti s državnicima imali samo jedan cilj - ''da se glas Hrvatske čuje, prepozna i uvažava''. Kazala je  kako je u ove četiri godine mandata imala 115 +1 službenih državnih putovanja te da je primila 44 strana izaslanika, što je veoma impresivna statistika. Trebala je također istaknuti, da su je u Banskim dvorima pratile tri veleizdajničke Vlade: ona Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Predsjednica, s ponosom je naglasila kako je svoj Ured premještala iz županije u županiju, doduše to je nova pojavnost u praksi državnika, s nakanom da se upozna ''iz prve ruke'' o gospodarskom i demografskom stanju u županijama. Sigurno je u Ličko-senjskoj županiji srela staru čeljad i vidjela porušene kuće, opustošena sela, dvorišta, ulice i livade zarasle trnovitom dračom gdje se množe zmije i igraju zečevi. Novinar HRT-a postavio je predsjednici ''važnijo'' pitanje: ''Treba li Hrvatskoj realnije suočavanje s ustaškom prošlošću i da li je 'Za dom spremni' stari hrvatski pozdrav?'' Predsjednica je opet posrnula, jer je bez predaha izustila pokajnički odgovor:
''Kad je riječ o pozdravu 'Za dom spremni', počinila sam grešku rekavši da je to povijesni pozdrav jer mi je to u više navrata rekao netko od mojih savjetnika. Međutim, prihvaćam stav stručnjaka da to nije stari hrvatski pozdrav. Taj je pozdrav kompromitiran i neprihvatljiv'', odgovorila je Predsjednica RH.'' (maxportal.hr)

Za dom spremni nije samo simboličan pozdrav nego ima mnogo veće suštinsko značenje u obiteljskom, duhovnom, domoljubnom i općenito u nacionalnom poimanju hrvatskog čovjeka za svoj dom i za svoju domovinu - Hrvatsku. Još Hrvatska ni propala dok mi živimo! (Ljudevit Gaj)

Dakle, svima kojima smeta hrvatski pozdrav Za dom spremni, neka se SPREME seliti iz Hrvatske, jer sramota je, grijeh je i muka je, da žive u državi koju strastveno mrze. U ovom moralnom, domoljubnom i državotvornom pravilu nema izuzetaka (no exception!): Mrzitelji države hrvatskog naroda - iš iz Hrvatske! Tako su s neprijateljima postupali stari Rimljani, tako postupaju sve nacionalne vlade u svijetu - izgone neprijatelje iz svoje države. Isto tako ''državljanstvo se može izgubiti, da može biti oduzeto, u slučaju kada je neki državljanin tako ugrozio i tako žestoko napao Hrvatsku, pa bi mu se moglo i oduzeti, ako se radi o veleizdajniku.'' (Zvonimir Šreparović)

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedini je pravedni sud u Republici Hrvatskoj, koje je do sada, nakon sudskih rasprava, osudio Tita i druge ratne zločince za genocid, kao i veleizdajnike koji i danas sjede u Hrvatskom saboru. Profesor Zvonimir Šeparović i HNES su također jedina državotvorna institucija koja, umjesto Vlade, vrši lustraciju u Hrvatskoj -            po zakonu pravednosti i čestitosti. Ex aequo et bono

Stara narodna poslovica: ''S kim si, takav si''

Koliko je važno znati tko su prijatelji Hrvatske, još je važnije saznati  tko su neprijatelji. U svim antihrvatskim udruženim pothvatima, u minulih 100 godina, harangiraju elementi imperijalističkog velikosrpskog šovinizam u političkom, vjerskom i društvenom porivu / nagonu: srpsko-crnogorskih četnika, srpsko-jugoslavenskih partizana, srpsko-hrvatskih jugoslavenskih fašista, (anti)fašista i šovinista, srpsko-crnogorskih agresora, srpsko-židovskih jugoslavenskih (anti)fašista, muslimansko-srpskih i jugoslavenskih (anti)fašista,  srpsko-engleskih (anti)fašista, srpsko-francuskih (anti)fašista, srpsko-talijanskih (anti)fašisita, srpsko-slovenskih (anti)fašista, srpsko-hrvatskih komunista, srpsko-četničke pravoslavne crkve u Srbiji i Hrvatskoj, srpsko-ruskog bratstva, te srpsko-četničke i komunističke 'pete kolone' u Hrvatskoj.

Nema naroda niti države u svijetu koja ima više vanjskih i domaćih neprijatelja nego naša Hrvatska. Ali, istini za volju , za ovakav kobni teret pod kojim Hrvatska stenje, imaju velike zasluge brojni hrvatski Quislingzi - od Ivana Šubašića do Andreja Plenkovića. Više je od sto (100) godina kako velikosrpski šovinisti drže hrvatski narod u mat-poziciji. Netom se pojavi ideja za samostalnom i slobodnom državom hrvatskog naroda, srpska vlada u Beogradu i Srbi u Hrvatskoj i u svijetu dignu se na zadnje noge i optužuju Hrvate da su ''izvršili zločin nad srpskoj nejači''. Hrvatskoj je nametnuta hipoteka ''ustaštva'', te čim netko kaže ili napiše ZDS srpska diplomacija hitno izvješćuje o buđenju ''genocidnog naroda u regionu''. Ovim činjenicama treba dodati još jedan adut da se među Hrvatima uvijek nađe veleizdajnika, uljeza i profitera, koji su spremni, NE ZA dom, nego biti sluge agresora i okupatora zbog mržnje bližnjeg svoga i - zavisti. Sicilski tirani nisu izumili veće muke od zavisti.

Na žalost, dvije tisućite godine, tj. od povratka komunista na vlast (koje je instalirao Dražen Budiša sa svojim liberalima i u kompi s Ivicom Račanom), od tada je Hrvatska čini se ponovno izgubila slobodu. I do dan danas se, od tog izdajničkog čina, osjećaju brojne tragične posljedice, i od tada Hrvatska nema državotvornu vladu. ''Sabor je, u doslovnom smislu, postao 'politički kokošinjac' koji se narodu ogadio gdje se jedva kad čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje. Svađanje, pljuvanje jednih po drugima, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnoviji saborski 'pravilnik gdje je poništio potpise za referendum o Izbornom zakonu i Istambulskoj konvenciji i sl. To pokazuje da su tzv. političari u Vladi i Saboru spremni na sve, da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu i sve prilagoditi svojim osobnim interesima i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima  svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, pa bilo po kojem pitanju.''(Mile Prpa)

Radi manjka tako bitnog i željenog osnaženja nacionalnog osvješćenja, došla su teška iznenađenja: ustoličeno je šest veleizdajničkih vlada: Račanova, Sanaderova, Kosorkina, Milanovićeva, Oraškovića i Plenkovića i dva veleizdajnička predsjednika RH Mesića i Josipovića. Radi veleizdajničkih vlada i predsjednika nemamo još ni određene, a kamo li učvršćene granice; radi toga Talijani svojataju hrvatsku Istru i Dalmacija, Srbi svojataju hrvatsku Krajinu, Srem, Banat, Bačku i Dubrovnik, Slovenci svojataju hrvatsko more, Bošnjaci također svojataju hrvatsko more za Bošnjačku mornaricu. Ovakav ishod je - učitelj za luđake! Idemo dalje: ''U Mimari agresorska 'Vojska srbije' slavila svoj rođendan! To su dopustili HDZ i njegov čelnik Andrija Plenković. Na četničko-velesrpskom derneku našao se i Milan Bandić, antifašist iz Pogane Vlake. Onaj koji ništa ne čita jer jako punu - dela! Time je Plenković potvrdio svoj blagi odgovor svome prijatelju Antoniju Tavanjiju kada je poručio da su Istra i Dalmacija talijanske. Dozvolom (ili dopuštenjem) velikosrpskim vlastima u Beogradu da slave rođendan agresorske vojske usred Zagreba potvrda je Plenkovićeva izdajništva i želje za vlašću. To je i potvrda da ga u svemu Milorad Pupovac drži u šaci i da se zato sve bezobraznije i primitivnije odnosi prema Hrvatima nazivajući nas sve 'neiživljenim pederima i huljama'.'' (Marijan Majstorović)

Idemo još dalje: „Naglasiti neshvatljivo poniženje koje je Hrvatska ovih dana doživjela proslavom dana agresorske vojske u Mimari u Zagrebu. 'U glavnom gradu Republike Hrvatske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno poharala, dvadeset godina nakon toga rata, tu istu vojsku slavimo i odajemo joj sve počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo! Tako nešto može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti, koju vode luđaci.'' (Mile Prpa)

ZDS je i danas oličje borbe za državu

Titovi partizani, u borbi protiv NDH, imali su domaćeg saveznika u Dražinim četnicima, kao i vanjske saveznike u Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima, kojima je doista podjednako smetalo ustaštvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Poistovjećivanja ustaštva s pozdravom ZDS, onda - ''svi Hravti su ustaše'', objasnio je akademik Josip Pecarić, kada je iz Argentine dobio zastavu Hrvatskih domobrana Južne Amerike iz 1931. na kojoj je pisalo Za dom spremni. Najbolje se može shvatiti smisao pozdrava ZDS iz niza sudskih procesa, posebice onaj protiv hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, koje je dobio odvjetnik Davor Karašić, u čijem zaključku stoji: ''Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državi smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupili onako kao se postupilo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.''Odnosno masakr na Bleiburg i u Kolonama smrti.

Akademik Josipo Pecarić objavio je najviše knjiga i tekstova u Hrvatskoj o povijesti i važnosti pozdrava ZDS. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na značajnim svjetskim jezicima o pozdravu Za dom spremni. Taj pozdrav nije kompromitiran, ali (anti)fašisti ga hoće kompromitirati kako bi kaolicijski partneri (četnici, partizani i europejci) dali podršku Plenkovićevoj vladi i Predsjednici Grabar Kitarović za još jedan mandat. I maloumni mogu shvatiti nakane veleizdajničkih partijskih i stranačkih čelnika u RH. Američki veleposlanik u RH Robert Kohorst na svom Twitteru izrazio je podržku Kolindi Grabar-Kitarović. Dobio je prvu lekciju u otvorenom pismu od akademika Pecarića, a potom od brojnih Hrvata u Americi, koji su Kohorsta zasuli komentarima i činjenicama: ''Poslali su mu fotografiju medalje američkog Kongresa iz 1814. na kojoj na latinskom piše Pro partia paratus aut vincere aut mori. To doslovno znači 'Za domovinu spremni ili pobijediti ili umrijeti'. (Branimir Banović)

Iz povijesti je poznato da ono što se zabranjuje, još dublje ulazi u dušu naroda, jednostavno iz prkosa. Kad se za vrijeme Tita pjevala pjesma Ustani Bane i Vilo Velebita bila je kažnjavanja i zatvorom, a svi su je pjevali bez obzira na zapriječenu kaznu. A danas više kad nije zabranjena nitko je ne pjeva. U narodu je duboko pojavno ušao pozdrav ZDS, i po onom Lenjinovom: -Ako nešto nije u redu, tada se ne može smijeniti narod.

Ustaše su smetale Hitleru i Musoliniju

''Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista satelitske i poslušne vlade koji bi bez smetanja izvršavali sve što njemački ratni stroj zahtjeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nalazili na povoljan odziv u izvjesnim domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescuom, a protiv Željezne garde. (...)

Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri organski, ali nikad nije bilo u statusu stranačke organizacije. Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopol za jednu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.'' (Ivan Oršanić)

Bez obzira koliko su žestoki napadaji na ustaštvo, Nezavisnu Državu Hrvatsku i pozdrav Za dom spremni, neprijateljski udarci ukazuju, da  nisu bili uperene samo na ustaški režima nego na - Hrvatsku i hrvatski narod, kao i danas. Kako su se Hrvati borili s odanošću Za dom spremni u ratu od 1941. do 1945. isto tako su se tako odlučno borili s pozdravom Za dom spremni u Domovinskom obrambenom ratu od 1991. do 1995. godine. Uvijek s istim ciljem i željom za slobodu, nezavisnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Sve druge tvrdnje su veleizdajničke, šovinističke i - luđaćke!

Zašto su Hrvati stalno u obrambenomn ratu?

Hrvatski su branitelji u Domovinskom obrambenom ratu pobijedili oružane snage JNA (četvrtu silu u Europi) i srpsko-crnogorske četničke čete, čemu su se divile velike države i vojni stručnjaci u svijetu. Imamo slobodnu, ali nakon tolikih veleizdajničkih vlada te ulaska u Europsku uniju, gotovo da smo izgubili samostalnu državu. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorio je da je Hrvatska suočena s kontinuiranom velikosrpskom puzajućom agresijom pri čemu je grad Vukovar epicentar te agresije.

''U tom otvorenom suučesništvu u toj agresiji sudjeluju i pripadnici hrvatske političke garniture na čelu s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji se nizom svojih postupaka u posljednje vrijeme priključuje novoj ofenzivi što se koordinirano vodi iz Beograda. U njoj sudjeluje velikosrpska 'peta kolona' na čelu sa zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, ključnim svjedokom u slučaju dr. Ivana Šretera, i uz svesrdnu potporu vodećih medija na čelu s hrvatskom radiotelevizijom.'' (Vjekoslav Krsnik)

Srpsko-četnička pravoslavna crkva nije u puzajućoj agresiji, nego još uvijek u otvorenom ratu protiv hrvatskog naroda i katoličke vjere u Hrvata. Patrijarh Irinej pohvalio se kako su u Vatikanu spriječili Stepinčevu kanonizaciju, te objavio tekst u begradskim ''Večernjim novostima'', kako je Stepinac znao za ustaške zločine i skriveno podupirao logor u Jasenovcu. Evo tekst u originalu:
''Ustaške okrutnosti ne sastoje se samo u ubistvima. Starci, žene i deca redovno su prvo strašno zlostavljani, pa tek onda ubijani. Ovi nevini Srbi prikovani su na panjeve, plamen vatre lizao njihova gola jezika, njihova je koža zguljivana, otvorene rane peskom i solju posipane, oči kopane, uši, nosevi i jezici odseceni. deca su bacana u vatru, kipuću vodu i krečine. I još mnogo užasnih zločina je učinjeno o kojima kulturno čovečanstvo uopšte ne može da ima predstavu.'' Patrijarh Irinej ne skriva zmijski otrov niti vučju ćud te s ovakvim gnjusnim opisivanjem izmišljotina izaziva užas kod srpskog čitateljstva, a mržnju kod hrvatskog naroda.

Evo još 101 dokaza, zašto treba izbaciti Srpsku sotonsko-četničku pravoslavnu crkvu iz Hrvatske.
''Cilj ovakvih tekstova nije povijesna istina nego se radi o propagandi kojoj je cilj proizvodnja mržnje i odgoj novih srpskih naraštaja za neke nove ratove motivirane umobolnim velikosrpskim planovima i programima koji se u svakoj prilici oslanjaju na kult 'ugroženog Srbina'.'' (Davor Dijanovići)

Nije bitno, da li je pozdrav: stari hrvatski, povijesni, ustaški, ili jednostavno - hrvatski. On je bio, i biti će, neuništiv inspirirajući obrambeni poziv i pozdrav hrvatskog naroda - Dok mu živo srce bije!

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje – diktaturu. (Codex)

 
 

Sve je kao lani: u Lijepoj našoj zulumčare četnici i partizani!

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. siječnja 2019. 20 sati

Piše: Rudi Tomić

Evo, samo što je počela nova 2019. godina, već su zacrtane smjernice hrvatske budućnosti, bez imalo razlike od prošle ili pretprošle, ili one prije pretprošle godine. Kakav je bio završetak prošle godine na političkom, gospodarskom, kulturnom i drugim zbivanjima u Hrvtaskoj, nije bilo razloga za slavlje, ali narod je s veseljem dočekao Božićne i novogodišnje blagdane u vjeri za bolju budućnost, pa makar i ne bila - bolja!

Tko je mogao vjerovati, da će Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica na Božićnom prijemu reći da je njezin najvažniji ovogodišnji (2018.) uspjeh bio dolazak na Pantovčak deklariranog četnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.!? Kako je mogla tako brzo zaboraviti euforiju s Vatrenima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi, kada su  vodeći svjetski dnevnici i revije na naslovnicama, kao i mali ekrani diljem svijeta bilu ukrašeni njezinim osmjehom, zanosom i izgledom ? Ili, kako zaboraviti povijesni doživljaj u Parizu - velebnu pobjedu hrvatskih tenisača nad Francuskom u finalu Davis Kupa?

Šteta, ne samo u osobnom nego i u nacionalnom smislu, da se Predsjednica RH tako brzo i toliko nisko srozala, a bila je titulirana hrvatskom kraljicom na zemlji i zvijezdom Danicom na nebu. Možda su joj savjetnici sugerirali ''svjet hoće da bude varan'' (Vulgus vult decipi), što ne bi bilo iznenađenje, kad se uzme u obzir karakter, sposobnost i državotvornost savjetnika, ne samo onih 13 koje je cipelirala, već i oni koji su ostali, kao i nove koje je unajmila, skoro svi su već bili istrošeni u sluganstvu neprijatelja kako predsjednice tako i Države Hrvatske. Narodna kaže: ''S kim si onakav si!'' Teško da će joj hrvatski narod vjerovati i kada bi se zaklinjala da istinu govori. Ovo je još jedno veliko razočaranje u političare i politiku u Hrvatskoj. Kome se više može vjerovati?

Ali, još nije sve izgubljeno. Treba početi iz početka. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo poštenih, obrazovanih i sposobnih ljudi, samo im trebaju uvjeti da dođu do izražaja. ''Ideja nema u svakom čovjeku istu vrijednost. Ona se po svojoj višoj vrijednosti smješta na manji broj ljudi, te ima - da se tako izrazim - individualnu tendenciju.'' (Oršanić)

Vuk se kao ''janje'' došuljao u Zagreb

Ne znamo točno tko je pozvao i kako je bilo moguće da u glavnom gradu Hrvatske, u Zagrebu, četnik Vuk Drašković promovira krvoločnog diktatora  ''Aleksandra od Jugoslavije''. Znamo za sigurno da je Pupovac jedan od brojnih četnika kojem je bilo u interesu dovesti Vuka u bijeli Zagreb grad - i to uoči Božića!

Prije svega treba znati, da je Drašković sa svojim kumom Vojislavom Šešeljem osnovao političku stranku ''Srpska narodna obnova'', koja je utemeljena na četničkom programu ''đenerala'' Draže Mihailovića, srpski rečeno: ubijanje, zlostavljanje i izgon Hrvata s njihovih ognjišta. Srpski tisak nije sakrivao čuđenje, kako su Vuk Drašković i kralj Aleksandar u Zagrebu. ''Aleksandrova kraljevina Jugoslavija nije baš omiljena tema u Hrvatskoj danas, naročito u vrijeme Božića.''

''Predstavljanju ovog (ne)djela sudjelovalo je i notorni Tihomir Ponoš, ali i glavni urednik lista 'Nedjeljnik' Veljko Lalić koji je istaknuo da je Drašković napisao knjigu zasnovanu na povijesnim činjenicama koje se podjednako sviđaju i Srbima i Hrvatima i Crnogorcima, kao i ultranacionalistima i liberalima. 'Danas nema Jugoslavije, ali smo svi pomalo Jugoslaveni' - uskliknio je Lalić, kao da ne zna da je u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj'' (Mladen Pavković)

Da hrvatska sramota bude još veća, Vuk Drašković je uvršten u Hrvatsku enciklopediju, urednici Leksikografskog zavoda ''Miroslav Krleža'', uvrstili su ga u kategoriju s Vladom Gotovcom, Zdravkom Tomcom, Markom Veselicom i drugima hrvatskim književnicima. O njemu ne piše u Enciklopediji da je četnik, nego da je zagovornik zapadne demokracije u Srbiji i veliki književnik. Plenković kaže u svom osvrtu o Draškoviću ''ako ovo pročita hrvatska ministrica znanosti i obrazovanje da će i njegova (ne)djela uskoro morati učiti i u hrvatskim školama.''

Štrabac, četnik iz Hrvatske, sisa dvije ''keve''

Na Badnji dan, umjesto Božićne čestitke, Savo Štrbac pohvalio se u Beogradu: ''U Srbiji sam bogataš jer primam hrvatsku penziju. Tri i pol puta je veća od srpske.'' Štrbac je rođen u selu Raštavić kod Benkovca 6. 10. 1949. Bio je pobunjenički četnički političar iz Hrvatske. Djelovao je kao ''ministar  informacije'' u tzv. ''Republici Srpskoj Krajini''. Bio je bliski suradnik ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića, nakon Oluje otišao je na traktoru u Beograd. Štrbac je surađivao s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pri sastavljanju optužnica hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu  Markaču, dajući joj dezinformacije o hrvatskoj Oluji i obrambenom Domovinskom ratu.

Poslije pokolja Hrvata u Škabrnji članovi Ratnog štaba zasjedali su u Benkovcu, među njima bio je i Savo Štrbac. Utemeljio je ''Dokumentarni centar Veritas'' iz kojeg šalje brutalne lažne optužbe proti Hrvata i Hrvatske koje širi diljem svijeta. I za to prima mirovinu iz Hrvatske! (1)

Štrbac je zapravo uš, parazitski insekt (Pediculosis pubis) koji ne može probaviti niti preboljeti poraz četnika i JNA u Hrvatskoj. Nije ni lako jer je izgubio privilegije koje je imao kao KOS-ov cinkar, ali uš se opet snašla - sisa mirovinu (penziju) od dvije ''keve'' -  Hrvatske i Srbije. Štrbac nije usamljen slučaj. Naime, od 1994. godine na teret hrvatskog državnog proračuna nalazi se 107.887 boraca NOR-a, te još k tome 14.698 bivših pripadnika JNA. Pojavilo se još u Hrvatskom mirovinskom fondu ''uskrslih'' 11.971 novih umirovljenika sa statusom boraca HOR-a!

Srbi su tužili Hrvatsku na sudu u Strasburgu zbog nemogućnosti ostvarenja prava za koje tvrde da su ih stekli u Hrvatskoj. Sud je odbio tužbe, a sigurno će odbiti i druge koje budu tražene po istom zahtjevu. Evo prilike da Plenkovićeva vlada postupi po istoj odluci Međunarodnog suda i ukine mirovine onim koji su se borili protiv Hrvatske ili su pobjegli iz Hrvtaske. Kako je moguće da Hrvatska plaća mirovine agresorima i zločincima NOR-a, JNA i četnicima, od kojih većina živi u Hrvatskoj? Drugim riječima, djeca i unučad moraju isplaćivati mirovinu ubojicama svojih djedova i roditelja, ili braće i sestara, a nije mali broj ni hrvatskih majki koje su zvjerski ubijene. Gdje u svijetu ima takav apsurd? Među prvima točkama na dnevnom redu u novom zasjedanja Hrvatskog (državnog) sabora treba donijeti odluku da se ukinu mirovine svima koji su bili u neprijateljskim postrojbama- agresorima.
Koga zanima ovaj nesretni i ponižavajući sustav može pročitati detaljni prikaz s iznesenim činjenicama, koje su se do sada prikrivale, bilo da je riječ o sramoti ili strahu, sada su iznesene na svijetlo dana. (2)

Pupovacu se na Božićnom ''derneku'' ukazao Ustaša

Prijem u SNV-u povodom srpskog (pravslavnog) Božića, ove je godine poruka Milorada Pupovaca bila (nakon povratka iz Beograda gdje je večer prije na svečanosti unošenja badnjaka u zgradu Predsjedništva, sjedišta tamošnjeg šefa države Aleksandra Vučića) Plenkoviću i nazočnim ministrima Vlade je rekao: ''Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema.'' Što Pupovac nije rekao u svojem uvodnom govoru o ''teškom položaju Srba u Hrvatskoj'', to je pojasnio Mitropolit Porfirije, koji, među ostalim, kaže: ''Nije najvažnije tko je prvi počeo, tko je više kriv, nego jesmo li spremni prepoznati istinu u sebi (...), jer zasigurno svi su krivi i svatko je kriv u odnosu na drugoga i svatko je zasigurno nanio nevolju drugome, netko manje , neklo više. (...) da bude spreman tražiti oproštaj i za ono što je optužen, ali i više od toga, jer sigurno smo i više od toga loše učinili i drugima i sebi'', zaključio je Porfinije (Hina) Nije Porfirije ponovio ono što je rekao u Bruxellesu prije nekoliko dana, gdje je optužio Hrvatsku za ''rehabilitaciju poraženog pokreta, domće varijante nacizma i fašizma i negiranje njihovih zločina.'' Nije ni zapjevao četničku ''pesmu'' na ovom ''kršćanskom'' skupu Memoranduma 2 SUNU!

Metropolit ljubljansko-zagrebački pop Porfirije nije spomenuo gradnju hrama Svetog Save u Splitu, koji bi trebao biti kopija beogradskog hrama spomenutog srpskog sveca. Eventualnim završetkom ovog projekta stavila bi se točka na ''i'' stoljetnog plana SPC da izbije na Jadran, a prvi prizor putnicima koji bi morem dolazili u splitsku luku bio bi - srpski (pravoslavni) hram. Porfirije se nije ispričao niti za objavljenu vijest na Google da je Crkva Setog Marka ''Srpska crkva u Zagrebu''?

Vjerski bliznaci: Arapska Al Kaida i Balkanska  SPC

Srpsku pravoslavnu crkvu, prema njenom antihrvatskom ponašanju u Hrvatskoj, trebalo bi staviti na listu terorističke organizacije. Ono što je Al Kaida, svjetski islamski front, za okupljanje Arapa, je mreža koja povezuje islamske fundamentaliste iz mnogih zemalja u jednu organizaciju. Srpska (pravoslavna) crkva je također front za okupljanje ortodoksnih Srba na Balkanu,  koja povezuje Srbe u jednu velikosrpsku fašističku organizaciju s mottom: ''Gdje god žive Srbi to je Srbija.'' (3)

''Činjenica je da povijesno postoje hrvatski pravoslavci koji se nikad nisu deklarirali kao Srbi, a takvi uglednici još iz doba Austrougarskue bili su Petar Preradović, Josip Runjanin, Svetozar Borojević, Nikola Tesla. U Domovinskom ratu borilo se 9000 hrvtskih Srba koji kao pravoslavci sigurno ne spadaju u kategoriju Pupovčevih Srba, pa je i to jedan razlog da se Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom konačno službeno registrira. Tu crkvu priznaju brojne pravoslavne crkve u Europi, ali naravno ne i Srpska pravoslavna crkva koja je u duhu Memoranduma SANU-a bila i jedan od pokretača velikosrpske agresije na Hrvatsku, a danas je u funkciji provedbe Memoranduma 2 SANU. Što više, službena politika srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj, ignorira hrvatsku državu i govori o Baniji, Dalmaciji, Kordunu, istočnoj Slavoniji, što se praktički poklapa s granicama Velike Srbije u Miloševićevom projektu. Treba spomenuti i ocjenu SOA-e kako u posljednjim godinama rastu četnički incidenti pri čemu postoji odgovornost i srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na ovom domjenku u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodno vijeća sam Milorad Pupovac u svojim istupima nikad nije spomenuo Hrvatsku nego se kao i dosad koristi eufemističkim 'naša zemlja''. (4)

Hrvatski premijer Andrej Plenković pohvalio je i zahvalio se SNV-u: ''Podrška koju pripadnici nacionalne manjine daju saborskoj većini i Vladi nije mala stvar s obzirom na bremenitu povijest hrvatsko-srpskih odnosa u 20. stoljeću, rekao je Plenković, naglasivši kako su kroz tu podršku oni istiniti akteri političke i društvene scene te sudjeluju u uređivanju svih pitanja koje se odnose na prava manjina.'' Plenković nije rekao Koliko porezne obveznike košta SNV i Milorad Pupovac?

Koliko Hrvtasku košta Pupovac i SNV?

Pogledajte Video u trajanju od dvije minute na Google ili Facebook stranici ''Sad je vrijeme'' pozvani su građani da pogledaju koliko Hrvatsku košta Milorad Pupovac i SNV, odnosno koliko se za njihovo djelovanje (njih 51 na jaslama) izdvaja financijskih sredstava iz proračuna - 42.511.430.00 milijuna kuna, plus strane donacije: 10.414.691.00 milijuna  kuna, ukupno: 52. 926. 121. 00. milijuna kuna. Napomena: Preporučljivo je uzeti aspirin prije gledana video da ne dobijete infarkt. Ovom iznosu treba dodati sredstava iz proračuna za 134.556 tisuća neprijateljskih umirovljenika, među njima ima veći broj i ratnih zločinaca. Treba ovome iznosu također dodati još milijunske izdatke kuna za sve one ''dobrotvorne'' organizacije koje se brinu za ''ljudska prava'', pedere i zaštitu komunističkih spomenika i partizanskih memorabilija. Ukidanjem uzdržavanja parazita, partizana, četnika i ini neprijateljskih udruga zaustavili bi egzodus hrvatske mladeži u europske i prekomorske zemlje, i bilo bi manje neprijatelja i veleizdajnika u Hrvatskoj.

Srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić nazvao  je ''bestidnom'' izjavu Andreja Plenkovića na božićnom domjenku SNV u Zagrebu da je proces mirne reintegracije jedan od najvećih ostavština predsjednika Franje Tuđmana. ''Zamislite kakva je to bestidnost da na proslavi Božića, među ono malo Srba što ih je ostalo u Hrvatskoj, izgovorite da je Tuđmanova najvrednija ostavština reintegracija Srba.'' Mali Slobo provocira i prijeti Hrvatima, jer on još bludno živi s Miloševićevim idejama, koje je pomela Oluja.

Proslava Božića po srpskom običaju

Kada smo već na proslavi Božića, zašto su uručene političke, (anti)fašističke godišnje nagrade SNV-a?: Nagradu Nikola Tesla dobili su Vladimir Fundak i Milorad Novaković za doprinos srpskim institucijama (koje muzu milijune hrvatskih kuna). Nagradu za humanizam Diana Budisavljević (rodbina Jovanke!) uručena je Leposlavi Barać za uređenje groblja u kojem je, kako je rečeno, pokopano ''1700 djece ustaških  žrtava.'' Nagradu Svetozar Pribičević, koja se dodjeljuje za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa dobio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Zahvalio se Beljak i čestitao Božić Srbima u Hrvatskoj, BiH te Srbiji, te izrazio kako vjeruje da ''bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda nije mrtvo.'' Bedak Beljak je zaboravio, da je utemljitelj HSS-a Sjepan Radić upucan u srpskom parlamentu, gdje ga je Pribičević doveo, a stvorio je u Hrvatskoj terorističku organizaciju ORJUNA. Dakle, Beljak ne zna da to nije nagrada nego degradacija. Nagradu za antifašizam dobio je Zoran Rastović za rad na, kako je rečeno, prekidu ''ustašofilskih promocija.'' Ristović je poznat po pokušaju fizičkog prekida promocije knjige Igora Vukića ''Radni logor Jasenovac'' u Gradskoj knjižnici Jure Šižgorić u Šibeniku.(5)

''Posljedni Srbin u Hrvtaskoj''

Iz proračuna se kroz HAVC-u financiraju ''kulturne'' manifestacije, ''umjetničke'' predstave a la Olivera Frljića i ''klasični'' filmovi Rade Šerbedžije, Rajka Grlića, Vinka Brešena i drugi. Kako je snimljen i o čemu govori je najočekivaniji hrvatski film, zombi komedija Predraga Ličine - ''Posljednji Srbin u Hrvatskoj''. Severina sa suprugom Igorom Kojićem imaju uloge u tom filmu. U filmu je trebao nastupiti i Rade Šerbedžija, hrvatski Srbin s Brijuna, ali bio je obvezan ''drugim ugovorima.'' HAVC-ovi savjetnici Dalibor Matanić i Dean Šoša dali su milujunske kune Lučini za ''Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj'', a on je još tome dodao slogan: ''Sprem'te se, sprem'te'', što je očito da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane. Da je naslov filma ''Posljednji četnik u Hrvatskoj'' i da je dokumentarac, a ne komedija, onda bi se isplatilo platiti dnevnice Šerbedžiji. Srbe koje je predsjednik Tuđman abolirao sada mu se ''kenjaju'' oko spomenika i crtaju grafite sa srpom i čekićom. U najnovijim Pupovčevim ''Novostima'' (Srbobranu) srpski fašisti objavili su crtež hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kako u ruci drži odrubljenu glavu nekog partizana s crvenom zvijezdom na kapi uz tekst: ''Glava i užas''. Hoće li Plenković izbaciti Pupovca iz Vlade i Sabora? Examen rigorosum!

''Što je najžalosnije na vlasti je HDZ, a prepustili su kulturu ne SDP-u nego notornim orjunašima, koji papagajski ponavljaju mantru antifašizma, a upravo je Jugoslavija bila polufašističko društvo. Srbi su bili nadnarod, a Hrvati i Albanci su bili za sve krivi. Možeš ti ne znam što postići na gospodarskom planu, ako netko stalno ponavlja da je nekada bilo bolje, da je Hrvatska neuspješan projekt, onda će ljudi imati tu negativnu percepciju današnjice. A nije nikada bilo bolje i što bi bilo da smo ostali u Jugoslaviji. U srbiji, u BiH, na Kosovu, u Makedoniji se ne živi bolje nego u Hrvatskoj. Stanje u kulturi i sadašnja ministrica kulture su jedan od najvećih promašaja Andreja Plenkovića.'' (6)

Što nam je ostalo činiti?

Umjesto zaključne misli donijet ćemo samo jedan odlomak iz osvrta ''Tri ključna momenta'', koji je iskren, temeljit i ne samo da kritizira, nego daje i nove smjernice, što je veoma potrebno u ovim presudnim danima za opstojnost  hrvatskog  naroda u svojoj slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj državi.

''Ušli smo u novu 2019. sa starim problemima. I to je činjenica. Osim nove brojke na kalendaru, ništa se promijenilo nije. Da će nam ova godina biti gora od prošle, je nedvojbeno. Ne postoji apsolutno ni jedan jedini parametar koji nam daje nadu za optimizam. (...) Narod na ulicu izići neće. Referendum nema smisla jer će nam ga opet ukrasti. Pisati o svemu ovome nema efekta, jer napisane su stotine izvrsnih tekstova a ništa se promijenilo nije. Izbore možemo zaboraviti sve dok APIS broji glasove. Što nam je ostalo? Vojni puč po uzoru na banana republike? Ni to ne pali, jer su i u vrhu vojske i policije instalirani njihovi ljudi.(7)
Zvonimir Hodak u svojoj tjednim kolumni nađe koji biser, kako bi ohrabrio hrvatsko čitateljstvo i posramio (anti)fašističke idiote, koji ne priznaju ni ono što je cijeli svijet pohvalio i počastio Hrvatsku velikim priznanjem u športu. ''Nakon što je 'malo govno' pobralo sve nagrade, ali baš sve što se u jednoj godini moglo pobrati: Najbolji igrač svjetskog klupskog prvenstva u prosincu 2017. godine, pa najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Rusiji, zatim najbolji igrač Europe u izboru UEFA, najbolji igrač svijeta po FIFI-i, pa Zlatna lopta Ballon d'or u Parizu i sve to im nije dosta. Koja lakomost, AIPS, najpoznatije Međunarodno udruženje sportskih novinara, ne nogometnih novinara, nego novinara koji prate sve športove, proglasilo je Luku Modrića najboljim športašem svijeta u 2018. godini. Amen. (...) Orjuna trpi li, trpi. Na kraju nije ni kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje.''

Zvonimire, Ne quid nimis!

S ovim mislima i idejama ulazimo u novu 2019. godinu s vjerom u Boga i nadom u hrvatski narod, kako je pobijedio srpsko-crnogorskog agresora, te četništvo i JNA, da će uskoro pobijediti i unutarnjeg neprijatelja, te ukloniti antihrvatski balast iz državi - za sva vremena. Amen.

Želim obilje Božjeg blagoslova u ovoj 2019. godini svim državotvornim Hrvatima, posebice hrvatskim braniteljima, koji su preživjeli obrambeni Domovinski rat, a sada se bore za najosnovnije životne potrebe u državi koju su stvorili.

PS: Možda je ovo moj posljednji osvrt, jer u proceduri je novi Zakon o elektronskim medijima, koji će najviše pogoditi hrvatske domoljubne portale, koji nisu u službo režima.
_______________
(1) Savo Štrbac se pohvalio: ''U Srbiji sam bogataš.. /maxportal.hr
(2) Tko i zašto prikriva činjenice o povlaštenim partizanskim i JNA mirovinama? /dragovoljac.com
(3)Kopija begradskog hrama Svetog Save u Splitu / hrsvijet.net
(4) Premijer Plenković u Pupovčevom igrokazu na proslavi Božića / Vjekoslav Krsnik
(5) Milorad Popovac zlouporabio pravoslavni Božić/ hrsvijet.net
(6) Intervju Mladena Pacvkovića s Draženom Stjepandićem, autorom monodrame/ glasbrotnja.net
(7) Tri ključna momenta / dragovoljac.com
(8) Je li kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje/kamenjar.com



ISELJENIČKA KOLUMNA

Opaki mrzitelji hrvatskog naroda - nemaju mira

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. PROSINCA 2018. U 8:15 SATI

Piše: Rudi Tomić

Nanešena nepravda jednoj osobi – je od uvrede do zločina, a nanešena nepravda jednom narodu - je u rasponu od zločina do genocida, pa makar ta nepravda bila nametnuta s oružjem ili glasačkim listićima.

U konkretnom slučaju, bosanskohercegovački muslimani (radikalni Bošnjaci) izabrali su janjičara Željka Komšića, po treći put, za predstavnika katoličkim Hrvatima, protiv hrvatskog predstavnika akademika Dragana Čovića za koga je glasalo 80 posto Hrvata. Dakle, sveukupno hrvatsko glasačko tijelo zastupljeno u HNS-u. Bilo je hrvatskih udruga koje su izišle samostalno (izvan HNS-a) i jedva su zabilježene u rezultatima izbornog povjerenstva. A lakyrdy (ološ) iz redova hrvatskog naroda: jugonastalgičara, komunistia poturica i uljezice iz miješanih brakova, podržali su odredom Komšića.

Novoizabrani (''hrvatski'') bošnjački predsjednik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić među Hrvtima je - persona non grata i otpisani su mu dolasci u sve županijei gradove s hrvatskom većinom, a nije poželjan ni u Hrvatskoj, niti među Hrvatima u svijetu. Komšić je sebe akreditirao kao ''predstavnik svih građana u BiH'' - bez Hrvta. Velika ambicija za čovjeka malog karaktera! Da zlo bude još gore, on se odmah okomio na bosanskohercegovačke Hrvate i vladu Republike Hrvatske. Zlobni Željko ne može se okaniti od zlobe, jer zlo narav no teško je obuzdati, a pobijediti nikada.

Komšić je dobio podršku za izbornu pobjedu od bivših predsjednika RH, šaškina Stjepana Mesića i Ive Josipovića, s kojima je u Zagrebu ugovorio zavjeru, nakon čega je uslijedilo otvoreno pismo trojice bivših predstavnika u BiH: Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su verbalno oštro i bezobrazno  napali Hrvatsku. Schwarz-Schilling je posebno naglasio, kako su on, Bildt i Ashdown odlučili se na pismo s ciljem da ''zaustave diplomatsku ofenzivu Hrvatske''. Još je optužio Vladu u Hrvatskoj da ''laže'' kad opisuju stanje u BiH.

Dr. Josip Stjepandić predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini (HAZUDD) poslao je pismo Schwarz-Schilling-u: - Prestanite podupirati janjičare! Ako Schwarz-Schilling, nakon pročitanog pisma, nije dobio moždani udar, onda je on spodoba bez uma i duha (vidi pismo na njemačkom jeziku na portalu - hrvatskonebo.com). Istini za volju, objavljeno je mnogo kritičkih osvrta u Hrvatskoj i dijaspori na pismo trojice pobošnjačenih ''mudraca'' Carl, Paddy i Christian, koji su suodgovorni za nestabilnost, kriminal i međunacionalne sukobe u BiH. Posebice za težak položaj hrvatskog naroda u BiH. Nije im bilo dosta što su zataškavali zločine ''armije'' BiH, što svjedoče masovne grobnice koje hrvatski istraživači nalaze skoro u svim opustošenim mjestima gdje su nekada živjeli Hrvati. Odgovorni su također za optužbe hrvatskih branitelja kojima su u Haagu izrečene stravične kazne, što je natjeralo generala Slobodana Preljka da u sudnici, pred cijelim svijetom, dokaže nevinost svoju i optuženih kolega na najdrastičniji način - samoubojstvom. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske (08.12.2018.) odbacilo je optužbe trojice bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH da se miješa u unutarnja pitanja te države i optužilo ih da su oni djelomično krivi što hrvatski narod nije jedankopravan s bošnjačkim i srpskim.

Saborski Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske (13.12.2018.) usvojio je Deklaraciju o potrebi izmjene Izbornog zakona u BiH, da Hrvati mogu kao konstitutivni narod birati svoje predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda. Reakcija bošnjačkih političkih, vojnih i diplomatskih čelnika, intelektualaca i muslimanskih vjerskih poglavara deklarirali su Deklaraciju - agresijom i udarom na suverenitet BiH.

''Ja ne smatram Bosnu nacijom. Kad bi to bio slučaj, ne bih prihvatio plan, jer bih znao da to nije realno. Tim planom predviđa se da Bosna ostane konfederativna država koju čine tri konstitutivna naroda. Ako se Jugoslavija nije mogla održati kao federacija, što mislite kako bi se Bosna mogla održati na toj istoj osnovi, naročito nakon ovakva rata?''(1993.)'' Mladen Pavković, iz najnovije knjige: Izvadci iz govora prvog čovjeka u Hrvata - dr.Franje Tuđmana.
Komšić je u komi ''Moj izbor je samo povod, a ne uzrok. Uzrok se može tražiti u želji određenih krugova u Zagrebu, da ostvare ključni i dugoročni ekonomsko-politički utjecaj na sva dešavanja u BiH, ili bar na dio BiH teritorija kao jednu vrstu svoje 'kolonije' unaprijed računajući da je drugi dio BiH već pod takvim utjecajem druge države. Ako vas ovo kojim slučajem podsjeća na žal Cvetković-Mačekovim  planom, moguće je da ste i u pravu'', rekao je Komšić za sarajevski radio.

Da je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjoi Tuđman htio ''svoju koloniju'' u BiH, bilo bi manje hrvatskih i muslimanskih žrtava, danas bi druga polovica BiH bilo na zemljovidnoj karti Republike Hrvatske. Verbus utar.

Komšić upitan za razloge žestoke reakcije iz Zagreba na istup trojice predstavnika, te da li je međunarodna zajednica, zapravo, demaskirala namjere Hrvatske?
''I da, svakako, međunarodna zajednica je to prepoznala, ali je ta politika nekih krugova u Hrvatskoj tako agresivna da se ne obazire ni na primjedbe koje dolaze iz te iste međunarodne zajednice. Naprotiv, ta agresivnost i bahatost ide do te mjere  da pojedinci koji ukazuju na svu štetnost takve politike dijela vlasti u Hrvatskoj, počinju najprimitivnije vrijeđati. Za sada, samo BiH ima problem s takvom politikom, ali uskoro će ga imati i međunarodna zajednica, pogotovo Europska unija i Sjedinjene Američke Države, i to iz jednostavnog razloga - remete planove međunarodne zajednice za cijelu regiju'', zaključak je Komšića za Radiosarajevo.ba (09.12.2018.)

Prevedeno na hrvatski: Hrvati su poremetili planove međunarodne zajednice, Europske unije (ne i Amerike) za cijelu regiju, koji su imali plan žrtvovati Hrvate u BiH za stvaranje Balkanske regije, nove i proširene Jugoslavije, te u inkarnaciju titoizma s Komšićem na čelu. Čim se je uselio u ured Željko je izbacio hrvatska znakovlja i postavio balkanskog kasapa Tita na zid iznad glave.

''Naša glavna krivnja je što smetamo njihovim planovima da se ostvare. Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su nakanili uništiti obitelj kao temelj društva... Jedan veleposlanik mi je rekao: Vi Hrvati iz BiH morate se ili asimilirati ili iseliti.'' (Kardinal Vinko Puljić)

Svaka pomisao o održljivosti hrvatske nacionalne i vjerske samobitnosti povod je bošnjačkoj agresiji na Herceg Bosnu, stoga su izabrali mulata Komšića za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, a prvi član je Šefik Džaferović, bivši šef mudžahedinske armije BiH, naoružava radikalne muslimane ''za nedaj Bože'' i prijeti se legalnom predstavniku bh Hrvata Draganu Čoviću, koji ''nanosi trajnu moralnu i političku štetu svim građanima BiH, a najviše bh Hrvatima''.

Džaferovic, Ceric, Izetbegović i slični naoružavaju bošnjačke fundamentaliste koji se pripremaju za islamsku BiH, kao novu vilajet turskog carstva. Otkrivene su i velike količine oružja u skloništima muslimanskih terorista u BiH. Ali, i pored ovih činjenica, međunarodne zajednice, kao i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, uporno nastoje da se čim prije BiH učlani u Europsku uniju i NATO, što bi imalo velike posljedice ne samo za Hrvatsku, nego za cijelu Europu, jer se sustavno radikalizira islamiste u BiH, a potom širi u Europi.

Mirni prosvjed hrvatske mladeži u Mostaru, nakon izbora, poslao je jasnu poruku čelnicima međunarodne zajednice i čelnicima bošnjačkih stranaka, institucija i vjerskoj zajednici: ''Današnjim prosvjedom želimo dati do znanja svima u BiH kako postoje mladi ljudi koji žele da se poštuju njihovi interesi, njihovi zahtjevi, ako se želi dobro Bosni i Hercegovini'', kazao je u izjavi za medije student pravnog fakulteta, Petar Ćavar. Dakle, hrvatski narod traži jednakopravnost, bez čega nema suživota ni države BiH.

Nema više ni izgona ni progona bosanskohercegovačkih Hrvata iz njihove tisuće godišnje domovine i s njihovih ćaćinih ognjišta, jer Hrvatska je garantor opstojnosti Hrvata u BiH. Nije se slučajno Gospa nastanila u Međugorju, nego je došla da zaštiti svoj narod kojeg su domaće i vanjske sotone stoljećima progonili i ubijali. Amen!

Veleizdajnice, u principu, ne dočekaju mirovinu

Stjepan Mesić je potvrdio, da je izravno dobio kopiju pisma, te da podržavam stanovišta što su ih iznijeli Christian Schwarz-Schilling, Carl Bildt i Paddy Ashdown u pismu predstavnici EU za vanjsku politiku Federici Mogherini.

Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić podržava optužbe Komšića i bivših predstavnika međunarodne zajednice u BiH na Hrvatskoj, na državu u kojoj je on bio predsjednik u dva mandata! Teško je čovjeku zdravog razuma ostati pri svijesti i suzdržati se od izlijeva žući, da je taj (ne)čovjek bio poglavar države hrvatskog naroda!!!? Sramim se hrvatske sramote, da je veleizdajnik Mesić još na slobodi, s obzirom da je aktivan prijatelj sa svim neprijateljima i koordinira antihrvatsu politiku u Hrvatskoj i u svijetu.

Među ostalim sramotama je i ova: ''Veliki dio Hrvata već godinama vrijeđa činjenica da švedski 'četnik' Bildt, koji je sve činio da zaustavi Oluju i za ratne zločine optužio Tuđmana, i dandanas moči stražnjicu ispred raskošne vile na Korčuli''. (Milan Ivkošić) U kojoj drugoj državi bi mogao ovakav zločinac slobodno živjeti i nesmetano poticati neprijatelje, domaće i međunarodne čimbenike, na demoliranje krvlju stečene slobodne i neovisne Države Hrvatske? Vjerojatno, nakon ovoga očitovanja, izgori će mu stražnjica na vrućoj korčulanskoj stijeni.
Predsjednica države Kolinda Grabar - Katarović i predsjednik vlade RH Andrej Plenković demantirali su izbor Željka Komšića, bošnjačkog ''Trojanskog konja'', što mnogi u Hrvatskoj ne razumiju ili neće da čuju za tragediju bosanskohercegovačkih Hrvata. Nažalost, ima mnogo Bajruša, Klauški, Beškera, Pavičića i (...) u medijima, a također Pupovaca, Beljaka, Stazića i (...) u  Vladi i Saboru, koji su na koritu u Hrvatskoj, a intenzivno blate i miniraju državu hrvatskog naroda.

''Mudro je ne činiti drugom, što ne želiš da drugi čini tebi, a Deklaracija (Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH) je otprilike isto kao da Srbija donese dokument u kojem se izražava zabrinutost za položaj Srba u  Hrvatskoj...'' Taj ''pobožni'' kolumnist jednog zagrebačkog jugo-dnevnika, nema pojma kakve su razlike između konstitutivnog naroda i nacionalne manjine! Činimo drugom, što želimo da drugi čine nama: da se Bošnjaci muslimani odnose naspram Hrvata katolika u BiH, kao što se Hrvati katolici odnose naspram Bošnjaka muslimana u Hrvatskoj, onda bismo imali dobrosusjedske odnose. Iako nedostaju dobri ljudski odnosi muslimana Bošnjaka s bosanskohercegovačkim katolicima Hrvatima, treba pohvaliti dobru volju Hrvata sa sugrađanima muslimanima bosnaskohercegovačkog korijena.
Republika Hrvatska ima takve mogućnosti da postane Europi Izrael, jer ima takav strateški položaj kakvog nema nijedna druga država u Europi. Snažna Hrvatska je garancija mira i prosperiteta, ne samo u BiH, nego u cijeloj Srednjoj Europi. Da bi ovu povijesnu priliku realizirala današnja ili buduća Vlada u RH, treba osnažiti pravosuđe, koje će osuditi ratne zločince, ratne profitere, kriminalce, jugonastalgičare, srbokomuniste, srbopravoslavlje, strane agente i domaće veleizdajnike. Latinska je poslovica: Korisnije je da nevini bude (pozvani pred sud i) oslobođen, nego da krivac ne bude pozvan na odgovornost.

SRETAN BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENU NOVU 2019. GODINU HRVATSKOM NARDU U DOMOVINI I DIJASPORI!


Pogled iz dijaspore

Stari narod u (ne)definiranoj državi

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. studenoga 2018. u 19:30 sati

Piše: Rudi Tomić

Hrvati su stari europski narod, s dugom i teškom tragičnom povijesti prožetoj, izričitom nacionalnom i kršćanskom uljudbom, s velikom i prebogatom tradicijom ali nastanjeni na kutak kugle zemaljske za kojeg su se otimali kraljevstva i carstva. Stoljećima su u Hrvatskoj vladali europski, balkanski i azijatski okupatori, dakako uz kolaboraciju domaćih veleizdajnika, mijenjali su kulturu, jezik, običaje, narodnu nošnju, čak i način bogoslužja - sukladno sadržaju okupatorskog svjetonazora.

U suštini, svi tirani koji su se zadržali kraće ili duže u državi hrvatskog naroda, imali su istu postupnost upravljanja: nametanje straha okrutnim metodama, u prvom redu brutalna masovna ubijanja, zlostavljanja i izgoni. Stezali su i pritezali okove nasilja s ciljem da čim prije ostane što manje Hrvata na broju, parcelirali bi hrvatski državni i etnički grunt (zemljišni posjed) na pokrajine - bez ikakvih hrvatskih nacionalnih predznaka, s naglaskom na nadimak (''Dalmatinci'', ''Ličani'' i sl.) kao nacionalnu pripadnost u dotičnom ''državnom'' okviru. Uz krvave tragove zločina, okupatori su ostavili dalekosežne posljedice partikularizma, težnju za što većom neovisnošću, odnosno separatizmu, te međusobnu mržnju, a sve to na štetu općenacionalnih i općedržavnih interesa hrvatskog naroda.

Okupatorske vlasti održavale su se silom i uz motto: divide et impera, znajući da su razdvojeni narodi istodobno i nesložni i oslabljeni protivnici. Posljedice (podjeli pa vladaj), za hrvatski narod su sve do danas katastrofalne: sve manje Hrvata živi u domovini, a sve više u iseljeništvu, ukorijenivši u narodu sebičnost, međusobnu netrpeljivost i zavist u kroničnu bolest - Croatian korcion, čemu još nema lijeka.

Neznanje je uzrok svakakvu zlu

Ima mnogo toga što hrvatski čovjek treba pročitati i naučiti iz tisućljetne povijesti: Rane povijesti Kraljevstva Hrvata, unije s Ugarskom, ''suživota'' s Habsburzima, u