Milka Vukelić (Lipe, 1910., Zagreb 1993.). Od najranijih dana djetinjstva nosi u sebi snažnu potrebu za likovnim izražavanjem. Milka s dva brata ostaje rano bez oba roditelja pa brigu o njenom odgoju i školovanju preuzima stric Nikola, tada sudac u Petrinji. Nakon nižih razreda gimnazije školovanje nastavlja u petrinjskoj preparandiji gdje prve poduke o modeliranju i slikanju prima od svoje profesorice akademske kiparice Mile Wod (Ljudmila Wodsedalek). Milka Vukelić je od 1932. do 1941. učiteljica u ličkim selima Otriću, Pribudiću, Lovincu, Vrebcu i Širokoj Kuli. Tu počinju prvi likovni pokušaji. U glini modelira glave učenika i izrađuje svoj prvi ciklus keramičkih figura pod naslovom Ličke tanagre. S desetak radova 1938. sudjeluje na izložbi likovnih amatera Like u Gospiću. U ljeto 1941. premještena je u okolicu Zagreba gdje službuje u selima Gračani i Bidrovec i pridružuje se antifašističkom pokretu. Prvotno djeluje u Zagrebu, 1943. prelazi u Pokuplje i Žumberak. Godine 1944. sudjeluje na izložbi umjetnika partizana u Pisarovini. Po završetku rata vraća se u Zagreb gdje kraće vrijeme radi kao referent za narodno prosvjećivanje Ministarstva prosvjete. Kao izvanredni student upisuje studij povijesti umjetnosti, a već 1947. vraća se svom učiteljskom pozivu. Zapažene uspjehe postiže u likovnoj pedagogiji. Postaje članom društva likovnih pedagoga i pedagoškim savjetnikom. U Zagrebu 1958. izlaže na izložbi likovnih amatera Jugoslavije. Surađuje se prof. Blankom Dužanec od koje prima poduku u umjetničkoj keramici, posebno u tehnici fajanse, a povremeno radi u ateljeima akademskih kipara Vanje Radauša i Pavla Perića. Odlaskom u mirovinu 1964. potpuno se posvećuje umjetničkom stvaranju, modeliranoj i slikanoj keramici. Te je godine primljena u članstvo ULUPUH. Sudjeluje na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu kao i na međunarodnim keramičkim natječajima u Italiji, Francuskoj i u Zagrebu. Na Sedmoj izložbi Concorso di ceramica d'arte u Cerviji u Italiju polučuje zlatnu medalju, a 1984. na I. svjetskom trieanalu keramike u Zagrebu prima nagradu kritike. Milki Vukelić bio je posvećen 38. Lički likovni anale u Gospiću 1993. koji organizira Muzej Like. - Njeno učiteljevanje u ličkim selima na planu ikonografije rezultiralo je figurama i portretima "ličkih nevjesta" i istaknutim aplikacijama folklorne tradicije. Figuralika Milke Vukelić istodobno zgušnjava neke osobine skulpture Frana Kršinića i Pavla Perića. I kad se moglo očekivati da će sigurni osjećaj za punu plastiku modeliranu u terakoti prevladati u Milkinu oblikovanju, ona se okreće plošnoj podlozi i ostvaruje nekoliko ciklusa oslikane majolike odnosno fajanse koji je neopozivo identificiraju u modernoj hrvatskoj keramici - piše u predgovoru kataloga Likanala Vladimir Maleković. - Uspjela je izgraditi svoj osebujni stil stvarajući djela prepoznatljiva izraza, prihvaćena i cijenjena, osiguravši sebi time zasluženo mjesto u povijesti suvremene hrvatske keramike - piše u istome katalogu autor izložbe Stanko Staničić. Dobar dio njenih radova naslijedio je njen nećak Nikola Vukelić iz Gospića gdje smo i snimili keramike.