PISMA LIČKIM NOVINAMA

 
kanal
Iskopani kanal preko kostiju u Gospiću

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika
Podružnica Gospić

OTVORENO PISMO KARLU STARČEVIĆU, GRADONAČELNIKU GRADA GOSPIĆA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. travnja 2020. u 10 sati

U našu redakciju došlo je ovo pismo gospićke Podružnice Hrvatskog društva političkih zatvorenika, koje potpisuje njen predsjednik Ivan Vukić, a daje presjek dijela rada Podružnice, koji nažalost nije dobio podršku sredine u kojoj djeluje:

- Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Podružnica Gospić osnovana je 14. listopada 1998. i djeluje na području Ličko-senjske županije. Članovi su hrvatski politički uznici svih hrvatskih stališa: seljaci, radnici, zanatlije, službenici, tehničari, inženjeri, veterinari, profesori, fratri i svećenici.
Osnovna zadaća HDPZ Podružnice Gospić je:
1. zaštita i promicanje prava i interesa bivših političkih zatvorenika, razvijanje aktivnosti poradi poboljšanja uvjeta njihovog materijalnog, socijalnog i društvenog položaja,
2. poticanje državnih tijela, institucija, organizacija i povjesničara na istraživanje zločina, kao i osude zločina i kršenje ljudskih prava i sloboda počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima,
3. poticanje neprekidne borbe za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te njihovo unapređivanje kao i razvoj demokracije.

skica
Skica situacije za spomen-obilježje

Na sastancima Podružnice članovi su svjedočili o svojim stradanjima kao i stradanju drugih. Strahotna su bila ta svjedočenja, posebice članica koje su u doba uhićenja bile većinom mlade djevojke i udane žene, neke s više djece pa još k tome dojenčadi. Svjedočili su, a postoji sačuvano arhivno gradivo, da su nakon preokreta kobnog 4. travnja 1945. podivljali jugoslavenski partizani ušli u nebranjeni Gospić i izvršili strahotan pokolj Gospićana. Gradom su odjekivali pucnji iz svega oružja kojim su raspolagali povampireni partizani, krici mučenih i ubijanih Gospićana i orgijanje pomahnitalih pobjednika. U dvodnevnom jugopartizanskom pokolju mrtvi Gospićani i mnoštvo drugih, koji su bježali pred podivljalim jugoslavenskim partizanima, ležali su po ulicama, dvorištima, u kućama, na livadama i šumama oko Gospića. Jezivo mnoštveno stratište i grobište bilo je ispred Gradskog groblja Sv. Marije Magdalene. Tu leži pobijena gospićka mladež, školarci sa svojim profesorima, gradonačelnik Josip Kolaković - Josan i njegov sin.

vukić gospić
Prilikom prekopavanja grobnice izlaze na vidjelo stravični nalazi zločina: zubalo, kosti i čahure egzekutora
žrtve gospić
Zahtjev za lokacijsku dozvolu Spomen-područja u Gospiću

Gospić je veliko mnoštveno stratište i grobište u kojemu su vršena ubijanja do 1955. godine. Ne može se cijeli grad s okolicom proglasiti i urediti kao spomen-područje, pa je u raspravama prevladalo mišljenje da se prostor ispred gospićkoga katoličkoga groblja Sv. Marije Magdalene, gdje su zločinci s petokrakom na čelu u ime njihovoga antifašizma, javno i potajno vršili vješanja, klanja i strijeljanja po unaprijed pripremljenom planu, proglasi i uredi u stvarnom i simboličkom smislu kao Spomen-obilježje Gospić. Žrtve su nakon smaknuća tu pokapane, a kasnije su ih nakon strijeljanja odvozili kamionima na bezbrojna grobišta oko Gospića, nažalost još neistražena.

Na tome prostoru ispred groblja i oko njega gdje su vršena ubijanja i pokapanja „narodna vlast“ izgradila je škole, igralište za male športove, nogometno igralište, športsku dvoranu, a pješački put preko stratišta i grobišta uredili i prenamijenili u javnu prometnicu. Poseban monstruozan vid poniženja živih i mrtvih Hrvata bila je izgradnja javnoga zahoda na mnoštvenoj grobnici, te bezdušni postupak s kostima pobijenih. U izvođenju ovih radova grobište je oskvrnavljeno, kosti pobijenih s iskopanom zemljom odvezene su na tko zna koje od brojnih neuređenih odlagališta.

Na sastanku Podružnice osnovan je Odbor za poticanje izgradnje Spomen-obilježja Gospić čiji članovi su bili: mons. Vlatko-Vlade Pezelj, prof. dr. sc. Mandica-Manja Kovačević iz roda Frkovića, dr. vet. medicine Mile-Milan Grospić, Mirko Mesić i Ivan-Ive Vukić. Zadaća odbora je bila poticati suradnju s državnim tijelima, institucijama, organizacijama i povjesničarima na istraživanje zločina, kao i osude zločina glede kršenja ljudskih prava i sloboda počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima, te izgradnju Spomen-obilježja Gospić.

Održano je više sastanaka s gradonačelnicima Grada Gospića i županima Ličko-senjske županije. Nažalost, osim prijetvornog obećanja ništa nismo polučili. Kada bi sa sastanaka izišli obmanuti lažnim obećanjima najtrezveniji među nama mons. Vlatko Pezelj smireno, svojom poznatom ikavicom bi rekao: „Lipo mede, od toga ništa“.

Nažalost, bio je u pravu. Osim ovih jalovih sastanaka uputili smo više dopisa gradonačelnicima i županima, nažalost, na nijedno nismo dobili odgovor. Ogorčeni ovakvim postupkom gradske i županijske vlasti na ogradnom zidu groblja Sv. Marije Magdalene postavili smo 5. travnja 1995. spomen-ploču uz koju je raspelo i hrvatski povijesni grb. U ostvarenju ovoga pothvata novčanu pomoć pružili su nam i iseljeni Hrvati, a novčano i u izradi gospićki kamenoklesar Ivica Pezelj.

Za izgradnju Spomen-obilježja Gospić, uz Gospićane, potporu smo dobili i od poznatoga hrvatskoga umjetnika Charlesa Billicha, slikara svjetskoga glasa. Priredili smo u Gospiću, uz suradnju s Muzejom Like, 11. studenoga 1999. izložbu njegovih umjetničkih slika, kojom je potvrdio svoju potporu i spremnost sudjelovanja u izgradnji. Bio je spreman uz odobrenje gradskih vlasti besplatno izraditi projekt Spomen-područja, osobno prodajom svojih umjetničkih slika i reprodukcija podmiriti veliki dio troškova izgradnje, a uz to poduzeti se u prikupljanju pomoći od Hrvata u iseljeništvu. Izradio je i umjetničku sliku velikog formata na kojoj je prikazana njegova vizija Spomen-obilježja, koju smo uručili biskupu Mili Bogoviću uz molbu da nas podrži u našim nastojanjima.

bilić
Projekt gospićkog spomen-područja kod gradskog groblja

Nažalost, gradska vlast nije htjela ni razgovarati s velikim umjetnikom, premda je on za gradonačelnikom otputovao iz Gospića u Zagreb, jer nam je dogradonačelnik rekao da je gradonačelnik morao žurno otputovati u Zagreb i da će velikoga umjetnika Charlesa Billicha u Zagrebu primiti. Nije ga primio i ovakvo primitivno ponašanje ne može se nikako opravdati.

Nakon ovoga besramnog postupka odlučeno je da Podružnica preuzme obvezu investitora i podnese Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Naručena je izrada projektne dokumentacije za izgradnju Spomen-obilježja i 25. svibnja 2000. podnijeli smo Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole uz priloženu svu potrebnu dokumentaciju. Nažalost, 5. studenoga 2002. Ličko-senjska županija,Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava ureda u Gospiću, dostavila je Rješenje kojim naš Zahtjev od 25. svibnja 2000. nije usvojen, jer se navedeni zahvat u prostoru nalazi u obuhvatu PUP Gospić koji je izmjenom i dopunom Zakona o prostornom uređenju stavljen van snage.

Sramotno, iza našega Zahtjeva na tome prostoru obuhvata izgrađeno je tenis igralište za koje nije bilo zapreke i golemi nasip uz sjeveroistočnu ogradu groblja na grobovima pobijenih za koji nema nikakvog suvislog opravdanja. Zahtjev je obnovljen je 4. prosinca 2002. i na njega do današnjega dana nismo dobili odgovor.


Obnovljeni zahtjev za izgradnju Spomen-područja u Gospiću koji je ostao bez odgovora

Razvidno je da gradske i županijske vlasti nastoje onemogućiti izgradnju Spomen-obilježja u Gospiću. O tome se bez sustezanja prilikom slučajnoga susreta ispred groblja Sv. Marije Magdalene izjasnio gradonačelnik Petar Krmpotić. Rekao je da će javni zahod izgrađen na skupnoj grobnici srušiti, iskopati ispod njega kosti pobijenih, prekopati skupno grobište, a iskopane kosti, kao i one koje će se iskopati uz ogradu igrališta ispod borova, pohraniti u kosturnicu koju će izgraditi iza kapelice Svih svetih. Skinut će s ogradnog zida spomen ploče i odložit će ih također u kosturnicu. Na pitanje što će uraditi na prostoru ispred groblja nakon izvršenoga iskopavanja odgovorio je da će vidjeti. Nakana je jasna, uredit će to skupno stratište i grobište ispred groblja kao javnu komunalnu površinu bez ikakvoga obilježja da se tu dogodio strahotan zločin.

Grad Gospić je podnio zamolbu Ministarstvu obrane da preko svoje stručne službe izvrše sondažna istraživanja grobišta. Molba je usvojena, probna iskapanja su izvršena i otkriveni su zemni ostatci žrtava. Dogovoreno je da će Grad Gospić izgraditi kosturnicu, nakon čega će se izvršiti prekopavanje grobišta i ekshumacija žrtava čiji će zemni ostatci biti pohranjeni u nju.

Mogu vlastodršci prekopati cijelo grobište, odvesti zemlju, pronaći nešto od zemnih ostataka žrtava u devastiranim skupnim grobovima, ali ne može se nigdje odvesti ovo jezivo stratište i skupno grobište, prostor, na kojem su se na stotine žrtava oprostile od svojih duša. Njihova muka lebdi i danas nad ovim prostorom, lebdi i u kućama u kojima se danas živi i radi, a u njima su žrtve mučene i ubijane, lebdi nad Gospićem. Njihova muka je stalno uz nas i neće nam dati mira dok i mi  njima ne damo miran i dostojanstven počinak.

U međuvremenu došlo je do promjene vlasti i novog gradonačelnika Karla Starčevića, uz ino, dočekao ga je i ovaj neriješeni slučaj. Njegovo mišljenje sukladno je našemu da se kosturnica izgradi na prostoru ispred javnoga zahoda, koji nikada nije bio u upotrebi, ne zato što ga je navodno rukovoditelj gradilišta prenamijenio u skladište, što je drska laž, jer on za to nije imao ovlasti, već ga puk nije htio koristiti. Na tome prostoru izgradila bi se i kapelica za održavanje mise zadušnice za duše pobijenih, zabranilo bi se parkiranje i prometovanje vozilima preko mnoštvenog grobišta. Cijeli taj prostor sjedinio bi se s grobljem i uredio kao memorijalno spomen obilježje.

Do sada ništa nije napravljeno, očito postoje veliki prijepori i protimbe. Razvidno je da nasljednici UDB-e i KOS-a, premda su uvjeti promijenjeni, još imaju jak utjecaj u Republici Hrvatskoj, pa i u Gospiću. Nakana im je zataškati zločine koje su jugoslavenski partizani, a potom UDBA i KOS izvršili u Gospiću i Hrvatskoj, a posebno još dodatno unijeti razdor u napaćeni narod hrvatski.

S dobnoga odmaka kada se bude pisala novija povijest Like i Gospića iz bogate sačuvane arhivne građe otkrit će se tko su svi ti nečasni koji su u ovome nečasnom djelu sudjelovali, na sramotu svoju i svojih potomaka.
Poštovani gospodine gradonačelniče Starčeviću, uz dužno poštovanje i zahvalnost Vama na Vašem djelu za Narod i Dom ne dozvolite da Vas se svrsta uz nečasne Vaše predšasnike na gradskoj i županijskoj razini, ne dozvolite da doživite njihovu sramotnu sudbinu. Ostvarite barem dio danoga obećanja i mučilište-prostor ispred groblja pripojite Gradskom groblju Sv. Marije Magdalene, zabranite automobilsko prometovanje po tome svetom prostoru, pa neka mrtvi u tišini groblja nađu svoj mir.

kosti gospić
Detalj dijela iskopanih zemnih ostataka gospićkih žrtava poraća Drugog svjetskog rata

Evo i sadržaja županijske odbijenice inicijative političkih zatvorenika Gospića:

katica1
katica 2

Zatim je uslijedila obnova zahtjeva:

ppp

 

oOo

Uzor budi Domu, Gospić-grade!

Dragan Vukelić*

Gospić-grade, rano moja,
Zar ne čuješ svaku večer
Ispod ceste, pokraj groblja
Vapaj duša, što te zovu
Tražeć' spokoj mrtvih tijela,
Zakopanih u crn-rovu!?

Počuj, Grade, duša jecaj,
Što se i sad tijela drže
Zarobljenih usred mraka!
Zazivlju te svake noći,
Pravdu traže, križa znamen,
Već im doba k Nebu poći.

Kako možeš s time živjet'!?
Boj' se Boga, tvrdi Grade!
Od savjesti ti ne bježi,
Jer se od nje nema kuda!
Grobni humak podaj njima,
Nek' im bude lahka gruda!

Uzor budi Domu, Grade,
Velebita kršna, diko!
Pa se časno ti oduži
Za živote, što su dali
Sinci tvoji ispod ceste,
Jer su za te, Grade pali!

*Dragan Vukelić potaknut knjigom Lika i Podgorje na braniku Doma i Naroda,
pisca Ivana Vukića napisao je pjesmu Uzor budi Domu, Gospić-grade!