POVRATAK
Današnji detalj kod place u Smiljanskoj ulici
Ljudikanje o placi
OD TRGOVIŠTA DO VELETRGOVIŠTA
Prije 279 godine Gospić je dobio status trgovišta.
www.licke-novine.hr
petak, 27. lipnja 2025. u 20,30 sati
Piše Marko Čuljat
Austrougarska carica i kraljica Marija Terezija je 1746 godine, dakle prije 279 godina, donijela dekret o trgovištima u Lici. Usput je odredila da će se petkom trgovati u Gospiću, srijedom u Otočcu, u Lovinjcu utorkom … Prva placa u Gospiću bilaje na današnjem Trgu stjepana radića. Na novu lokaciju preseljena je26. listopada 1962 i nakon dva dana počela raditi na nekadašnjem stočnom sajmištu koje je preseljeno na kraj Smiljanske ulice.
Tadašnji Transport i direktor Jug koji je bio iz Zagreba u vlastitoj režiji napravio je perone autobusnog kolodvora na bivšoj placi, a Ugostiteljsko poduzeća Jadran otvorilo je birtiju iako je ujutro bilo zabranjeno točenje alkohola. Desetljećima se placa odvijala u lošim uvjetima, jer je dobar dio stočne place zauzeo autobusni kolodvor s više lokala različite namjene, ali su placari dolazili od Slavonije do Dalmacije i dobro se trgovalo. U ratu se tu jedino mogao kupiti sat i to s ovjerenom garancijom, a mogao se platiti i čekom… U nekadašnju Gospićko poduzeća Visočica i direktor Dujo Katić izgradilisu robnu kuću, a Ugostiteljsko poduzeća Jadran Novi hotel Liku čiji je prvi gost 1976. godine bio Tito kad je bio pokrovitelj 120, obljetnice rođenja Nikole Tesle pa je bio i na proslavi u Smiljanu, a u hotelu su plitvički ugostitelji pripremili ručak.
Sad je na red došlo uređenje Trga Nikole Tesle i postavljanje Kršinićeva spomenika Nikole Tesle. Na otvaranju je 1981. bila i velika skupina iseljenika i njihovih potomaka iz Hrvatske bratske zajednice iz Picburga u Americi.
Gradskim ocima nije bilo zao novaca i za skoro miliju eura na placi su napravili valovitu drvenu nadstrešnicu koja je previsoka pa ne štiti ni placare ni kupce, a prodajni prostor je znatno smanjen i iz godine u godinu sve je manje placara. Otvaranje je bio 14. travnja 2017. Da bi zaveli nekakav red, a smiljančani se sprdaju da je napravljeno šetalište za pse, s desne strane smiljanske ulice posađeni su željezni stupići kako bi se zabranilo parkiranje. Pokušali smo danas naći mjesto za parkiranje, ali nije ga bilo ni za lijek. Ti kočići još su jedan korak ka rastjerivanju gospićke place i tjeranju kupaca u trgovačke lance, uglavnom strane.
Gospić od trgovišta postade veletrgovište koji prodajne centre ima na koju stotinu metara od središta grada.
Blatna lokva na glavnom ulazu u Gradsko groblje sv. Marije Magdalene u Gospiću/ Snimio Marko Čuljat, Lika press Gospić
Tragom maila jedne čitateljice iz Gospića
IGRE OKO GROBLJA NE PRESTAJU
31. siječnja 2025. u 22,30 sati
Sudeći po broju žutih naljepnica rijetko će koji stari spomenik ostati, kao što će ovih dana nestati kuće Jure Turića, književnika, i nenerala Gideona Zasatavnikovića. Bit će mjesta za sahrane ako bude ljudi.
Marko,
molim te otiđi kad budeš mogao na gradsko groblje i vidi ruglo što su napravili, sve se žuti od naljepnica, luđaci će sve porušiti i prekopati, to nisu napravili ni partizani 1945.,spomenike iz 1800. godine, ne znaju budale da je to naše kulturno dobro, tako su radili i u Kosinju prije rušenja, iste naljepnice, vidi tko to radi, molim te objavi kad stigneš, ovo je ruglo i sramota.
Tko bio tako bezosjećajan da ne bi reagirao. Nije da nisam vjerovao jer čitateljici znam ju, što se ono veli sto godina, a skupa imamo mam bar 150, nek se ne uvridi dragi prijatelj, njen suprug. Prispava sam jutro al sam teško zaspa od slika spomenika koje su obilježene žutim naljepnicama. Načisto sam popozdija na tu boju kojom su fašisti i ini obožovatelje obilježavali, ne tako davno Židove prije spalionice… Ružna je to asocijacija.
Ovakvim spomenicima neko će omastiti brk
Nemam što proviravati a ni kod koga jer se u ovog selo-gradu više ne zna ko pije ko plaća uglavnom polupismeni završavaju na kojekakvim počasnim funkcijama, a da nemaju ni potpunu srednju školu, a fakultetlija je sve manje jerbo oni nikome ne trebaju. Prljava igra oko Gradskog groblja sv. Marije Magdalene počela je 1945. kada su grad „oslobodili“ udbaši od kojih su bila najžešća dva Smiljančana. Talijanski fašistički okupatoru saranjivali su svoje poginule isprid groblja, a za tu svrhu izgraadili su i kapelicu. Martvačnicu su imali na početku Budačke ulice di je sada socijalno. Kad su u jesen 1943. pali na kolena, sve svoje poginule vojnike su ekshumirali i odvezli u Italiju. Rak su ostale otvorene. Za dvi godine ponovo su bile dupke pune leševa hrvata kako civila tako i vojnik, koje su nove komunističke vlasti likvidirale pod parolom „Ubij i svaku hrvatsku mačku“. Stariji su pričali da su iz tog grobišta često povirivale kosti. Kad su to ponatrpali, a od zatvora do groblja je po prtenoj cesti stalno bio krvav trag, likvidiranje ljude su saranjivalu u lauf grabama, saranjivali su ih i u mekoti oko gimnazije.
I ode će bageri ka u Kosinju imati posla
Ove kosti su sedamdesetih godina kad se pravilo igralište po nalogu investitora i nadzora u kamionima odvezene na smetište u Razbojištu kraj Perušića.
Poslije Domovinskog rata najglasnija je bila gospićka Podružnica političkih zatvorenika, koji su samoinicijativno podigli spomen križ i spomen ploču kad su zaključili da od dogovora o dostojnoj sahrani s političarima nema ništa. Protkle nekolke godine izvršene su ekshumacije tih žrtava u Ličkom Osiku, Čanić Gaju i konačno u dva navrata izvađeni su posmrtni ostaci ispred groblja i sahranjeni u zajedničku, više nego bijednu, grobnicu.
Ima od toga morda desetak godina kad su me zvali iz Usluge da imaju problema sa starim spomenicima. Naime, u glavnoj aleji kod kapelice jeda spomenik se sam srušio i oštetio nekoliko drugih, a oni nisu mogli naći vlasnika tog groba. Nije pomogao niti članak. Tada sam objavio i informaciju da se uvodi grobarina i tko ju ne bude plaćao deset godina grob će biti prekopan … Nije mi se to slušalo.
Keonotaf obitelji Mirka i Luige Zgaga iz Šibenika
A evo poradi čega, znači nestat će i kenotaf domobranskog generala Mirka Zgage, bio je zapovjednik Operativnog područja Like i predsjednik Vrhovnog suda Oružanih saga NDG. Ovaj rođeni Šibenčanin imao je ured u današnjoj šumariji u Kaniškoj ulici poginuo je od partizanske granate 9. listopada 1943., a s njim je poginuo i jedan njemački pukovnik. Počasnu stražu prilikom sahrane i počasnu paljbu dali su mogilizirani gospićki gimnazijalci koji su bili u obližnjim rovovima i škrapama.
Obišao sam samo dio groblja. Zanima me da li će pod udar tog propisa pasti i spomenik prvog ličko-senjskoj župana ter grada Baga i Senja, zatim nekoliko kenotafa Napoleonovih vojnika ispred kapelice sv. M. Magdalene. Zanima me da li će ti propisi biti strogi i prema , recimo profesorima Gospića glazbeniku Jendi Kubičeku, psihologu Zvonimiru Kuharu, sestrama Segvarinkama, Branku Staniću, ravnatelju Gimnazije i Učiteljske škole, starom vatrogascu i tapetaru koji je doselio iz Senja Hameršmitu koji je robovao zbog Brušanskog ustanka, Branku Mariću, direktoru ŠUP-a.
Na moj nagovor grobarinu za grobnicu Bevandić, gdje su mimo spomenika senjskih žrtava sahranjeni Nikola Bevandić- Šoro i Katica Tonković, zaručnicu likvidirani u Senju 1937. Tu moju nakano u Komunalcu nisu nikako mogli razumiti?????
Kenotaf vojnika francuskog generala Marmonta dok je Napoleon ratovao po Evropi