![]() |
![]() |
---|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
---|
UPUTE ČITATELJIMA:
|
Novčica I, ulje na platnu, Gospić, 2022. |
Novčica II. |
|
ORZES, Anton, slikar i informatičar (Zagreb, 10. VI. 1955. – Selce, 4. XII. 2020.). Rođen u obitelji Dragutina i Katarine rođ. Jeličić, iz Selca kraj Crikvenice. Osnovnu školu završio u Kotor Varoši, BiH, (1969) i dvije godine Srednje elektrotehničke škole polazio u Rijeci gdje mu je živio ujak, na što je bio primoran zbog razornog potresa u Banja Luci. Treću i četvrtu godinu polazio je u Elektrotehničkoj školi u Banja Luci gdje je i maturirao. Odslužio je vojsku 15 mjeseci i pokušao se zaposliti, ali nije uspio pa je upisao studij i diplomirao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof. Ratka Lalića (1980). Zaposlio se na Srednjoj školi u Kotor Varoši, i iz škole je poslan na specijalistički studij informatike na Elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci. U Kotor Varoši je bio do početka rata u BiH 1992. nakon zarobljavanja prisiljen je da ostavi imovinu Republici Srpskoj i kod Travnika sa suprugom i troje djece došao je u Hrvatsku kroz minsko polje. Od početka 1994. živio je i radio u Gospiću gdje je došao na nagovor prof. Andrije Benkovića, ravnatelja Gimnazije, i predavao je likovnu umjetnost i informatiku. Obitelj, supruga i troje djece, ostali su u Selcu, a njemu je Benković dao za stan rodnu kuću u Kaniškoj ulici. Prvi zapažen istup u novoj sredini imao je na Likanalu (2000). Samostalno izlagao u Muzeju Like (2009) i u Likovnoj udruzi LUL u Gospiću (2019). Bavio se i grafičkim dizajnom. Likovno i grafički oblikovao je više knjiga. Uredio je desetak knjiga Grge Rupčića, Zorana Kršula, Marka Čuljata, Jure Karakaša i Jasminke Brala-Mudrovčić. Kao grafički urednik sudjeluje u izdavanju Ličke revije, časopisa Ogranka Matice hrvatske u Gospiću. Bavio se i računalnom grafikom i svoje radove iz ovog područja objavljuje na internetu: sites.google.com/site/tusikreda – http://www.licke-ovine.hr/likovnjaci/Likovni/orzes/orzes.htm – https://www.pinterest.com/antonorzes/_saved LIT.: Gimnazija Gospić i Muzej Like Gospić katalog izložbe: Anton Orzes, Gospić, 2009. – Bunčić, V. Špoljarić, S.: Umjetnost Like. Zagreb 2017. – http://www.licke-novine.hr/likovnjaci/Likovni/orzes/orzes.htm (pristupljeno 30. rujna 2018.). – Likovna udruga Lika, katalog izložbe Anton Orzes: Nedovršena ljubav, Gospić, 2019. |
Izložba u LUL-u Gospić, 2019. |
![]() Marko Pećina u radnom kabinetu |
PEĆINA, Marko, ortoped, akademik i professor emeritus (Oborovo kraj Zagreba, 23. III. 1940.). Rođen u obitelji Marka – Makice, veterinara u prvoj veterinarskoj stanici u tadašnjoj državi, i Ruže rođ. Milaković, profesorice matematike i fizike iz Ogulina. Djed i baka s očeve strane, koji je rođen 1906, su iz Klanca pored Gospića, a majke iz Brinja odnosno Križpolja gdje je rođena njena majka Kata Modrić. Školovao se u Zagrebu, maturirao je V. gimnaziju (1958). LIT.: https://www.info.hazu.hr/clanovi/pecina-marko (pristupljeno 10. ožujka 2022.) ‑ IZV.: Osobni iskaz Marka Pećine, Zagreb, 8. ožujka 2022. |
Milan Rosandić-Mime |
ROSANDIĆ, Milan – Mime, šumar (Kaniža Gospićka, 4. XI. 1900. – Zagreb, ?? 1948.). Rođen u obitelji opančara Gaje i domaćice Marije rođ. Hodak. Otac se bavio politikom, želio je samostalnu Hrvatsku i za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. S djecom se preseljavaju kod Gajine sestre u Centralskoj ulici, koja je tako prozvana po električnoj centrali na ugljen, u Gospiću nedaleko žandarmerijske kasarne kod Starog mosta, danas Đački dom. Tetka nije imala djece i kuća je za njihove potrebe nadograđena. Obitelj je imala četvero djece: Ivu, Mimu, Josu i Milku. LIT.: Lički kalendar za godinu 1941. IX. godište. Ur. Š. Brkić, Ivan, Zagreb 1940. str. 94. – Bićanić, Nikica: Vila Velebita nacionalna borba hrvata u Lici između dva rata. Zagreb 1991. str. 97. – https://otporas.com/mime-mile-rosandic-je-bio-jedan-od-sudionika-u-kavranovoj-akciji-gvardijan (pristupljeno 21. veljače 2021.) – Rosandić-Šarić, Neda: Domovina iznad svega: moj otac Mile Rosandić, ur. Runje, Maja i Jonjić, Tomislav.Vinkovci-Čitluk, 2021. IZV.: Osobni iskaz Karla Posavca, Gospić, 29. srpnja 2018. – Iskaz kćerke Nede-Mare Rosandić-Šarić, SAD, početkom 2021. |
PROSINAC
2. XII. 1849. – U Kaniži Gospićkoj rođen Đuro Čanić (Georg, Gjuro, Juraj), podmaršal, vojni pisac, mecena, umro u Beču 2. siječnja 1911. Nakon završetka Tehničke vojne akademije, stupio 1870. kao poručnik u vojnu službu. U Beču 1876. završio Ratnu školu. Istaknuo se kao kapetan prilikom 1978. prilikom ulaska austro-ugarske vojske u Bosnu i Hercegovinu. God. 1879. pridijeljen je Glavnom zapovjedništvu u Zagrebu, 1886. u činu majora pročelnik je glavnog stožera 18. pješačke divizije u Pragu; 1887. premješten je u ratno ministarstvo u Beču; 1889. promaknut je u potpukovnika i imenovan pročelnikom Glavnog stožera pješačke divizije u Krakovu. God. 1897. postao je general-major i zapovjednik 83. domobranske brigade u Zagrebu, zatim 1901. podmaršal i zapovjednik VII. hrvatsko-slavonskoga domobranskog okružja u Zagrebu. S tog je položaja uklonjen i umirovljen jer je 1. VIII. 1903. odbio naredbu bana Khuena Hedervaryja da s domobranskim četama pomogne gušenju demonstracija u Zagrebu. Za svog zapovjedništva uveo je izričitu uporabu hrvatskog jezika i hrvatske natpise, tražio je da svi časnici znaju hrvatski, onemogućivši time ulazak časnika Mađara u domobranstvo, osnovao je vojničke knjižnice i organizirao tečajeve za opismenjavanje vojnika. |
||
9. XII. 1919. – U Gospiću rođen kemičar Velimir Vouk, umro u Chapel Hill, SAD, 23. srpnja 1984., kemiju diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1944), doktorirao fiz. znanosti na Sveučilištu u Londonu 1948. Radio u Zavodu za zaštitnu tehniku GNO Zagreb (1945-46) bio asistent na Farmaceutskom i Medicinskom fakultetu, docent i izvanredni profesor (1955-60). Na zagreb. PMF-u radio od 1960-63. Vodio zagreb. IMI, predstojnik Odsjeka za toksikologiju. Radio kao savjetnik za zdravlje i sigurnost u Kairu, te na poslovima zaštite zdravlja u sklopu SZO-a u Ženevi (1967-80). U Nacional Institute of Environment Health Sciences, SAD, djelovao od 1980. |
||
![]() Božo Starčević |
10. XII. 1994. – Pušten u rad optički kabel u Gospiću i ostvarena prva TV veza s Rijekom i Splitom. 11. XII. 1988. - U Zagrebu rođen hrvač Božo Starčević, od oca Tome Starčevića i majke Mace Župan, obadvoje iz Oteša u Pazarištu obiteljskog nadimka Grgičini. Još prije osnovne škole počeo trenirati taekwondo. U OŠ Lučko prve četiri godine trenira gimnastiku, a zatim odlazi u obnovljeni HK Metalac gdje počinje s hrvanjem. Dvije godine s bratom Nikolom nastupao za Gospić i doprinijeli su obnovi hrvanja. |
|
![]() Petar Dolić |
12. XII. 1975. – U Travniku rođen akademski kipar Petar Dolić, otkud je s roditeljima preselio u Gospić gdje je završio osnovnu i srednju prometnu školu a maturirao u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao 1999. u klasi prof. Šime Vulasa. Za izbornu nastavu pohađao Malu plastiku i medaljarstvo u klasi doc. Damira Mataušića. Izradio spomenike poginulima za Hrvatsku u Perušiću, Širokoj Kuli i Svetom Roku. Samostalno izlagao 15 puta u zemlji i inozemstvu. Skulpture u javnim prostorima u Zagrebu, Gospiću i Mostaru. Dolić je 2006. izradio spomenik dr. A. Starčevića u njegovom rodnom Velikom Žitniku i fra Didaka Buntića u Gradnićima kod Međugorja u Hercegovini. God. 2010. za Gospić je izradio bistu pape Ivana Pavla II., a 2011. bistu dr. F. Tuđmana, te spomenik Hrvatska pobjeda u Kninu. |
|
![]() Ferdo Grospić |
13. XII. 1893. – U Gospiću rođen Ferdo Grospić, liječnik, umro u Zagrebu 17. listopada 1983. Od 1924. asistent Ortopedske bolnice u Zagrebu, potom od 1931. voditelj Ortopedskog odjela Zagreb. Zakladne bolnice. God. 1946-64. predstojnik Ortopedske klinike u Zagrebu, redovni profesor Medicinskog fakulteta Zagreb. Prvi u nas uveo neke ortopedske operativne zahvate kao osteosintezu, plastiku kuka i lakta. Napose se bavio ozljedama meniska koljena, iznašao vlastitu metodu operacije prirođenog iščašenja kuka. |
|
![]() Miroslav Kraljević, autoportret |
14. XII. 1885. - U Gospiću rođen hrvatski slikar Miroslav Kraljević, umro u Zagrebu 16. travnja 1913. Miroslav pl. Kraljević u Gospiću maturirao gimnaziju 1903./1904. Nakon školovanja u domovini, 1904. prekida studij prava u Beču i posvećuje se slikarstvu. Na minhenskoj Akademiji između 1907. i 1910. susreće J. Račića, V. Becića i O. Hermana. Četiri umjetnika ondje, zbog srodnih pogleda bivaju nazvani Die kroatische Schule. Nakon Münchena slijedi povratak u Požegu; to je vrlo plodno razdoblje u kojem nastaje velik dio Kraljevićeva opusa. |
|
17. XII. 1924. -U Ličkom Novom rođen Vladimir Fajdetić, muzikolog, violinist i glazbeni pedagog, umro u Rijeci 10. VII. 1981. Diplomirao 1955. jugoslavenske književnosti i francuski jezik pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Violinu učio u M. Šlika u srednjoj školi zagrebačke Muzičke akademije. Muzikologiju studirao u D. Cvetka pri Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje je diplomirao 1964. Od 1951. do umirovljenja 1979. violinist u opernom orkestru Narodnog kazališta “Ivan Zajc” u Rijeci. Predavao glazbeno-teoretske predmete na Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji (1961-72), Pedagoškoj akademiji (1966-68) i Teologiji u Rijeci (1975-81). |
||
18. XII. 1919. – U Gospiću rođena dr. Slava Slavka Blažević, umrla 14. veljače 1999. u Zagrebu. U NOB-u od 1941., medicinu završila 1949. jedina žena s činom general-majora, bila upraviteljica vojne bolnice u Zagrebu. |
||
![]() Vid Balenović |
19. XII. 1883. - U Kruščici kod Kosinja rođen pedagog Vid Balenović. Osnovnu školu polazio u Klancu (1894-1898), gimnaziju do šestog razreda u Gospiću, sedmi razred u Zagrebu, a osmi s ispitom zrelosti završio 1906. u Sušaku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je zemljopis i povijest. Zaposlio se 1912. u Nautičkoj školi u Bakru, zatim u Karlovačkoj gimnaziji, radio je u Sveučilišnoj knjižnici pa na gimnazijama u Zagrebu i Sisku. Objavio bojne članke. Bio suradnik Ličkog kalendara (1934. i 1935.) gdje je objavio više priloga o povijesti školstva Like, pisao u Ličkoj slogi i Ličkom zborniku. Bio suradnik na izradi enciklopedija, objavio više udžbenika. Od njegove rođakinje dobili smo nadopunu životopisa i fotografiju 5. veljače 2014.: Izbor djela: |
|
21. XII. 1857.– U Gospiću rođen književnik Ivan Devčić, umro u Zagrebu 19. X. 1908. Pučku školu završio u Gospiću a učiteljsku u Petrinji. Službovao u Brušanima, Skočaju, Ličkom Osiku, Gospiću, Slunju i Kraljevici. Napisao popriličan broj priča i crtica za djecu. Prevođen na češki i slovački jezik. Romantičarski prikazao život ličkih graničara. |
||
![]() Prof. dr. Josip Matovinović |
22. XII. 1910. – U Makarskoj rođen Zlatko Bunjevčević, šumarski stručnjak, umro u Otočcu 18. lipnja 1985. Srednju školu polazio u Šibeniku, a šumarstvo diplomirao 1934. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Poslije diplomiranja zaposlio se na poslovima iskorišćivanja šuma u Đurđenovcu, a nakon oslobođenja radi u Predsjedništvu Vlade NR Hrvatske. God. 1949. premješten je u Liku, gdje najprije radi u Šumariji Otočac, a zatim je, do umirovljenja 1970. u Šumskom gospodarstvu u Gospiću šef Odsjeka za uređivanje šuma, pa tehnički direktor. Bavio se proučavanjem pastrve u rijeci Gackoj i općenito sportskim ribolovom u pastrvskim vodama. Aktivan u društvenim organizacijama i stručnim časopisima (Šumarski list, Sportski ribolov). 22. XII. 1914. - U Ličkom Cerju od oca Gabrijela, financijskog službenika, i majke Ikice rođ. Badžek iz Ričica rođen je prof. dr. Josip Matovinović, pionir hrvatske endokrinologije, napose na području istraživanja endemske gušavosti. Umro je 30. VIII. 1998. u Ann Arboru u Americi. * Osnovnu je školu pohađao u Aleksandrovcu (1920.-1925), gimnaziju u Gospiću i Lukavcu te je 1933. maturirao u Tuzli. Iste se godine upisao na zagrebački Medicinski fakultet na kojem je promoviran 1939. Zatim je obavio staž u bolnicama u Zagrebu, Beogradu, Nikšiću i Podgorici, a od 1940. do 1945. specijalizirao je internu medicinu u Zakladnoj bolnici na Sv. Duhu kod prim. Viktora Boića (s povremenim prekidima zbog vojne službe). Do kraja 1946. radi kao specijalist - klinički asistent na Internoj klinici na Rebru. Dobivši stipendiju Rockefellerove zaklade, godinu i pol usavršava se u SAD-u u Massachusetts General Hospitalu harvardskog Medicinskog fakulteta u Bostonu, napose na području endokrinologije. Vrativši se u Zagreb na Internu kliniku, preuzima 1948. vodstvo Odjela za endokrinologiju i metabolizam gdje ostaje do potkraj 1956. kad postaje sveučilišni docent. Krajem 1956. odlazi definitivno u SAD gdje 1970. postaje redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Michiganu. Nakon umirovljenja 1985. dodijeljen mu je naslov profesor emeritus Sveučilišta u Michiganu. Doctor Mat, kako su ga zvali u Americi, bio je ekspert Svjetske zdravstvene organizacije i konzultant u Pakistanu, Libanonu, Indiji i Panameričke zdravstvene organizacije u Južnoj Americi. Autor je zakona o jodiranju soli u Jugoslaviji 1953. Objavio je gotovo stotinu znanstvenih i stručnih radova. U Hrvatskoj je Hrvatsko društvo za štitnjaču 2009. utemeljilo nagradu koja nosi njegovo ime. |
|
![]() Stojan Aralica |
24. XII. 1883.– U Škarama rođen slikar Stojan Aralica, umro u Beogradu 4. veljače 1980. U Zagrebu vodi privatnu školu slikanja i radi u listu Novosti, a kraće vrijeme u atelijeru A. Lhotea. Izlaže u pariškim salonima. Od 1941. živi u Beogradu. Slika mrtve prirode, portrete u impresionističkom stilu. |
|
![]() Stjepan Mesić |
24. XII. 1934. – U Orahovici rođen političar Stjepan Stipe Mesić. Završio Pravni fakultet u Zagrebu 1961. Zastupnik u Saboru SRH (od 1966.), od 1968. predsjednik Skupštine općine Orahovica. Nakon Karađorđeva uhićen i osuđen na 2 g. robije, koju je izdržao u Staroj Gradiški. God. 1989. jedan od osnivača HDZ-a, 1990. glavni tajnik, a 1991.-92 predsjednik IO stranke. Na izborima 1990. i 1992. izabran za zastupnika u Saboru RH; prvi predsjednik Vlade RH. U kolovozu 1990. izabran za člana Predsjedništva SFRJ, 15. V. 1991. trebao postati predsjednik Predsjedništva SFRJ, ali je na tu dužnost stupio tek 1. VII. poslije pritiska iz EZ-a. Kao posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ dao ostavku 4. XII. 1991. Od 1992. predsjednik Zastupničkog doma Sabora. God. 1994. suosnivač i predsjednik HND-a (Hrvatski nezavisni demokrati). Objavio memoare Kako smo rušili Jugoslaviju, Zagreb 1992. |
|
![]() Kosinjski most |
28. XII. 1946. –U Zagrebu umro ing. Milivoj Frković, rođen 1887. u Varaždinu. Njegov otac Nikola, koji je bio učitelj premještan je 1891. u Petrinju gdje Milivoj 1894. upisuje prvi razred vježbaonice uz Učiteljsku školu. Petrinjsku gimnaziju je maturirao 1902. Bio je odličan učenik i stipendist zaklade Marije Terezije. Diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Skoro čitav radni vijek proveo je u državnoj službi kao tehnički savjetnik Savske banovine. |
|
31. XII. 1901. – U Ličkom Novom (u obitelji Gucinih, op. a.) rođen Mate Frković, liječnik i političar, umro u Buenos Airesu 17. IX. 1987. Gimnaziju završio u Gospiću, a Medicinski fakultet u Zagrebu. Kao sveučilištarac pristaša HSS-a. God. 1934. otpušten je iz službe jer odbija položiti prisegu Petru Karađorđeviću. Nakon proglašenja NDH imenovan je ustaškim povjerenikom za Varaždin i šire područje. U srpnju 1943. Pavelić ga imenuje doglavnikom, zatim je bio ministar unutarnjih poslova. S članovima vlade 6. V. 1945. napušta Zagreb, kasnije se preselio u Argentinu. |
![]() Smotra pripadnika 9. gardijske brigade Vukovi u Gospiću |
STUDENI
1. XI. 1992. - U vojarni u Gospiću ustrojena 6. gardijska brigada “Vukovi”, zapovjednik puk. Mirko Norac. Od 1993. god. 9. motorizirana brigada. |
|
---|---|---|
![]() Dragutin Tadijanović |
4. XI. 1905. - U Rastušju, Slavonski Brod, rođen akademik Dragutin Tadijanović Tadija. Umro u Zagrebu 27. VI. 2007. u 102. godini života. Prvu pjesmu je objavio 1922. kao srednjoškolac. Objavio je dvadesetak zbirki s oko 500 pjesama u nakladi od nekoliko stotina tisuća komada. Počeo je studirati šumarstvo a diplomirao je Filozofski fakultet u Zagrebu 1937. Objavljuje poeziju, kratke priče, autobiografsku prozu, ulomke iz dnevnika, bilješke, članke i biografije o pojedinim piscima i njihovim književnim ostavštinama. Urednik je mnoštva antologija i zbornika hrvatske književnosti. Na strane jezike prevedene su mu mnoge knjige pjesama, a sam je prevodio poeziju sa slovenskog i njemačkog jezika. Tadijanovićevi korijeni su u Lici. Djed s majčine strane bio mu je Mijat Kegljen (1843) iz Podlapca, a baka Franjka Duić iz Pazarišta. |
![]() Kegljenov Dol, 2001. © M. Čuljat Lika press |
![]() Msgr. Tomislav Rogić, šibenski biskup snimljen 2000. u Gospiću/Arhiva Lika pressa |
8. XI. 1873.– U Brinju rođen pop Stipe pl. Vučetić, umro u Zagrebu 21. travnja 1945. Gimnaziju završio u Zagrebu studirao je bogosloviju u Senju, bio je kapelan odnosno župnik u Kraljevici, Delnicama, Jablancu, Brinju, Starigradu, Lukovom Šugarju, Karlobagu, Čanku, Bilaju i Ledenicama. Dok je župnikovao u Ledenicama, početkom 1942. imenovan je članom Hrvatskoga državnog sabora. Nakon imenovanja za vojnog vikara preselio se u Zagreb gdje je spomenutu dužnost u činu generala obavljao sve do smrti. Kao novinar i član Hrvatskoga novinarskog društva objavio je više od 60 kraćih članaka, opširnijih rasprava i brošura. Vrlo je zapaženo bilo njegovo djelovanje kao pravaškog političara i saborskog zastupnika. 8. XI. 1965. - U Senju, u obitelji Ivana i Marice Rogić, rođen Tomislav Rogić, šibenski biskup. Nakon osnovnoškolskog školovanja u Senju u Zadru maturirao je u klasičnoj gimnaziji u Sjemeništu Zmajević. Teologiju je studirao u Rijeci, a završio u Zagrebu 1991. Za svećenika zaređen 22. lipnja 1991. u Rijeci. U početku je djelovao kao župni vikar u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Vežici u Rijeci. Nakon toga odlazi na postdiplomski studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je magistrirao. Zatim je predavao je na Biblijskoj katedri Teologije u Rijeci bio studentski kapelan za grad Rijeku te župnik riječke Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Od 2000. do 2004. obnašao je dužnost generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije, a zatim i župnik te dekan Župe svetoga Križa u Ogulinu od 2004. do 2012. Od 2012. godine župnik je i dekan na Udbini i Podlapcu te čuvar Nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Sveti otac papa Franjo 3. lipnja 2016. imenovao ga je 49. po redu šibenskim biskupom i zaređen je 25. srpnje iste godine. |
|
9. XI. 1900. – U Gospiću rođen državni dužnosnik i ustaški pukovnik Milan Mime Rosandić, pogubljen u Zagrebu 1948. Gimnaziju završio u Gospiću, a Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu. Kao student pripadao Radićevoj HRSS, 1924. predsjednik sveučilišne organizacije HSS-a. God. 1933. u zatvoru je nekoliko mjeseci zbog HSS-e promidžbe, kao šumarski inženjer službovao je u Sušaku, Vinkovcima i drugim mjestima, a travanjski rat dočekao u Slatini. Uoči rata održavao veze s ustaškom emigracijom. U travnju 1941. dolazi u Zagreb. Za vrijeme NDH imenovan je državnim tajnikom u Ministarstvu šuma i ruda. Na tom je mjestu ostao sve do povlačenja u svibnju 1945. Imao je čin ustaškog pukovnika. U emigraciji je živio u Italiji, surađujući sa skupinom oko K. Draganovića. Iz Austrije je ilegalno ušao u Hrvatsku 14. IV. 1948. Uhvaćen je i u procesu skupini Kavran - Miloš osuđen na smrt 27.VIII. 1948. presudom Vrhovnog suda Hrvatske. |
||
11. XI. 1880.– U Sv. Roku rođen Milan Japunčić, publicist, umro u Gospiću 30. V. 1945. Maturirao u gospićkoj gimnaziji 1900, diplomirao slavistiku i klasičnu filologiju na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1905. Radio kao profesor u Zemunu 1905-06. i Gospiću 1906-14. gdje je od 1929. do 1932. bio ravnatelj kad je premješten u kragujevačku gimnaziju i umirovljen. Sudjelovao u radu gospićke podružnice Hrvatskoga kulturnoga društva “Napredak” i bio joj predsjednikom 1940-45. Za II. Svjetskog rata mobiliziran kao domobranski pričuvnik (trećepozivac); umro u bolnici kao partizanski zarobljenik. Pisao crtice, pjesme, kraće pripovijetke, članke o Otočkoj pukovniji, ličkim narodnim običajima i jezičnom blagu te zapise o ratnim uspomenama. Objavio kratak putopis Od Gospića do Debra, popularno pisanu knjižicu Kratka povijest Like i Krbave, koja je bila temelj kasnijim djelima o povijesti ličkoga kraja ... |
||
14. XI. 1882. – U Stajnici rođen general Matija Murković, umro u Zagrebu 10. VII. 1944. Nakon završene gimnazije ušao je kao gojenac u Vojnu akademiju u Budimpešti i završivši je stupio 18. kolovoza 1901. kao časnik u hrvatsko domobranstvo. Posebnu darovitost iskazivao je u vještini mačevanja, uživao je ugled jednog od najboljih mačevalaca u Monarhiji. Od 1907. predavao je kao nastavnik na kadetskoj školi zajedničkog ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu. Pred Prvi svjetski rat nalazio se na dužnosti zapovjednika satnije u dočasničkoj školi u Zagrebu, kad se spominje i njegovo zapovjedništvo strojopuščanog odjela domobranske divizije u Zagrebu. U Prvom svjetskom ratu Matija Murković se isticao kao zapovjednik jedne bojne 25. domobranske pješačke pukovnije na fronti u Srbiji gdje je bio i teško ranjen. Unatoč tome dospio je 1915. na rusko bojište gdje je u borbama proveo dvije godine. U prosincu 1918. sudjelovao je s 1. narodnom karlovačkom pješačkom pukovnijom u oslobađanju Međimurja, otkuda su do Božića iste godine istjerani Mađari. |
||
![]() Akademik Ivan Gušić, na Uri, © Snimio Marko Čuljat, Lika press Gospić, 2004. |
16. XI. 1906. – U Gospiću rođen Edo Kovačević, slikar, umro u Zagrebu 15. ožujka 1993. Diplomirao na Akademiji u Zagrebu 1930. Studirao u Parizu (fresko slikarstvo), putovao Europom, u New York i Japan. Bio nastavnik u Zagrebu (1934-47). Član skupine Zemlja s kojom izlaže 1933-35. U to doba slike koncipira plošno uz rafinirani kolorizam. Bio član HAZU od 1977. te glavni urednik njezina Bulletina. 17. XI. 1938. rođen GUŠIĆ, Ivan, akademik. Postoje utemeljene indicije da podrijetlo vuče od srednjovjekovne feudalne obitelji Gusić – Kurjaković najmoćnije plemićke obitelji s područja tadašnje Krbave gdje su bili rodovska župa.
LIT. Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 2006.-2016. Zagreb, 2016. 328. i 329. str. ‑ http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/ivan_gusic/ivan_gusic_biografija (Pristupljeno, 19. veljače 2019.) - Likapedija, Gospić, 2020. str. 257. IZV.: Osobni iskaz Vlade Prpića – Prpe, predsjednika Planinarske udruge Prpa, Baške Oštarije, 18. veljače 2019. Postavljeno, 14. prosinca 2020. |
![]() Uz obnovljeni Kubus: Akademik Gušić, prvi s lijeva, četvrti je Vlade Prpić-Prpa i Stipe Mudrovčić, Županijski Zavod za plan, 28. srpnja 2004. /© Snimio Marko Čuljat, Lika press Gospić
|
14. XI. 1922. u Starom Selu kraj Otočca rođen književnik, novinar, filmski i TV scenarist Arsen Diklić, umro u Beogradu 4. VII. 1995. Osnovnu i četverogodišnju nižerazrednu gimnaziju pohađao je u obližnjem Otočcu. Više razrede gimnazije završio je u Sarajevu. Književnim radom Diklić se počeo baviti u partizanima, više iz prijeke potrebe, nego zbog pjesničkog nadahnuća. S književnikom Vojom Carićem uređivao je jedan partizanski list u sjevernom Banatu. List je imao i pionirsku stranu. Za tu stranu su prepisivali druge listove ili su morali sami pisati tekstove. Tako je u ratnom vihoru, neočekivano i nenamjerno, izniknuo književnik koji je poslije rata, nastavljajući da piše o djeci i za djecu, doživio književnu slavu. |
![]() |
|
16. XI. 1907. – U Ljubovu rođen partizan Stanko Opsenica Staniša. Zemljoradnik, u NOB-e stupio 1941., član KPJ od 1942., utopio se kod Gračaca 15. siječnja 1943. u Opsenici spašavajući ranjenika. Dugo je godina vojarna u Gospiću nosila njegovo ime. |
||
17. XI. 1913. - U Gračacu, Zrmanja, rodio se šumarski stručnjak Milan Androić, umro u Zagrebu 25.V. 1999. Gimnaziju završio u Gospiću 1932., a šumarstvo diplomirao 1939. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. U šumarskoj operativi radio je u Bjelovaru, Mostaru, Vinkovcima, Delnicama i Zagrebu do 1949. kada prelazi na Poljoprivredno-šumarski fakultet kao asistent za šumarsku entomologiju. Specijalizirao i doktorirao u Parizu, 1956. izabran za docenta na Katedri za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Od 1964. redovni profesor šumarske entomologije i zaštite šuma. Bio je dekan šumarskog fakulteta i prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Bio član više grupa međunarodnih organizacija: FAO i UFRO. |
||
19. XI. 1899. – U Klobuku kraj Ljubuškog rođen Andrija Artuković, umro u Zagrebu 16. I. 1988. Završio Franjevačku gimnaziju u Širokom Brijegu, a studij prava s doktoratom u Zagrebu. U Gospiću od 1926. odvjetnik. Jedan od organizatora Velebitskog ustanka 1932. Prije samog događaja emigrira 31. VIII. 1932. preko Rijeke u Veneciju, gdje ga A. Pavelić imenuje poglavnim pobočnikom u Glavnom ustaškom stanu... |
||
![]() Damir Karakaš ![]() Scena Kina Lika s harmonikašem Karakašem |
20. XI. 1967. – * U Plašćici nedaleko Brinja rođen novinar, karikaturist i pisac Damir Karakaš. Školovao se i studirao u Zagrebu. Duže godina radio i živio u Splitu. Kao novinar Večernjeg lista izvještavao iz Hrvatske i vrućih terena Bosne i Hercegovine i Kosova. U razdoblju od 1990. do 1992. borio se kao dragovoljac na hrvatskim ratištima. Jedan je od najboljih hrvatskih karikaturista mlađe generacije. Dobitnik je nagrada za karikaturu. Ilustrirao knjige i časopise. (385) Za roman Sjećanje šume 2017. dobio je nagradu Kočićevo pero koja mu je uručena na Interliberu u Zagrebu. DJELA: |
![]() Plakat Kina Lika |
21. XI. 1937. - U Lovincu rođena pjesnikinja Marija Čudina, umrla u Beogradu 25. IX. 1986. Maturirala u Sisku (1956), potom studirala jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neko je vrijeme radila kao novinarka u “Slobodnoj Dalmaciji”; od 1961. živi u Beogradu, gdje djeluje u nadrealističkoj grupi Mediali. Grupu je osnovo njen suprug slikar L. Šejku. Poezijom se javila u Poletu 1954. |
||
24. XI. 1924. – Pećanima rođena partizanka Jovanka Budisavljević koja se u proljeće 1952. udala za Josipa Broza Tita (podatak iz matičnog ureda Udbina). Umrla u Beogradu 20. listopada 2013. U NOV od kolovoza 1942. Bila je borac u I. omladinskoj četi, III. bataljonu II. brigade VI. divizije, u prištabnim jedinicama I. korpusa, te komesar kirurške bolnice I. Armije. Ima čin majora. Imala interes za zaštitu djece i mladine. |
||
![]() Nikica Valentić |
Nikica Valentić, političar (Gospić, 24. XI. 1950 - Zagreb, 3. V. 2023.).Nakon mature u Gospiću diplomirao pravo u Zagrebu. Bio glavni urednik časopisa Pravnik. Direktor stambene zadruge Stanograd i Stanogradinvest (1978-1983). God. 1983-1990. odvjetnik. Nakon višestranačkih izbora 1990. obnaša najviše dužnosti: 1990-1993. predsjednik Vlade RH; pokrenuo program gospodarske reforme; potpredsjednik HDZ-a, zatim privatni poduzetnik. (98, II. 619)
|
|
25. XI. 1795.–U okolici Gospića rođen Nikola Filipović (Philippovich von Philippsberg), podmaršal, umro u Beču 18. IV. 1858. Potomak bosanskih prebjega koji su se nastanili u Lici. Osnovnu školu završio u Gospiću i poslije se, 1809, upisao u vojnu akademiju u Beču koju je završio 1813. Potom je u Tullnu, na mostobranu na Dunavu pohađao kadetski tečaj i vratio se u Beč u siječnju 1814. i promaknut u čin poručnika...radio u kartografskom odjelu, statističkom uredu, u Carigradu proučavao tursku vojsku, prošao parobrodom Đerdap. U ožujku 1835. postao major i u Mariboru preuzeo direkciju za izradbu karata... Nakon povlačenja konzula A. Mihanovića iz Beograda, na njegovo mjesto poslan Filipović, zatim je službovao u Hrvatskoj i krajini i potkraj 1840. kao član neke misije išao u Carigrad i Malu Aziju. Po povratku ponovno konzul u Srbiji, pa od listopada 1843. zapovjednik pukovnije u Bjelovaru. God. 1847. poslan je s pukovnijom u nemirnu Italiju, a 1848. za pohoda protiv Mađara bio zarobljen. Nakon revolucije, postao je 1849. podmaršal i služio u Sedmogradskoj. U mirovinu se povukao 1852. i nastanio u Beču. |
||
26. XI. 1919. - U Gradini Koreničkoj rođen pripovjedač Stevo Drakulić, umro u Zagrebu 6. X. 1994. Nižu gimnaziju završio u Korenici, a uprave tečajeve u Zagrebu i Beogradu. Bio je načelnik pri Ministarstvu trgovine do umirovljenja 1955. Otada objavljuje kraću prozu i pjesme u književnoj periodici. Izvedeno je nekoliko njegovih radiodrama, TV i kazališnih igrokaza, no najuspješniji je bio kao novelist i romanopisac. Kao pripovjedač realistične vokacije u mnogobrojnim novelama i romanima obrađuje društvene i ratne teme vezane uz epsku tradiciju ličkoga zavičaja, a naznačuje i specifične povijesne, psihološke pa i leksičke značajke toga kraja. |
||
27. XI. 1877. – U Brinju je rođen rodoljub Stjepan Stipa Javor, život mu se ugasio 27. ožujka 1936. u kaznenom zavodu u Mitrovici. Od seljačkog dječaka i manuelnog radnika na štreki, postao samostalni poduzetnik i zagrebački trgovac vatrogasnih sprava i potrepština te gradski zastupnik. Predsjednik Građanskog kluba Stranke prava. Spoznaje da se hrvatski narod treba organizirano spremati na samoobranu te u tu svrhu ravna djelatnošću Pravaške građanske i Pravaške radničke mladeži zbog čega je izdajom uhićen. Na sudskom procesu od 4. svibnja do 30. lipnja 1931. osuđen je na 20 godina robije. Do 1933. robijao je u Lepoglavi, a zatim u Srijemskoj Mitrovici. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju u istoj grobnici u koju je osam godina ranije bio položen Stjepan Radić. |
||
28. XI. 1852. – U Otočcu rođen slikar Nikola Mašić, umro u Zagrebu 4. lipnja 1902. Studirao u Beču, Münchenu i Parizu te putovao Italijom. U Zagrebu je profesor crtanja od 1884, a upravitelj Strossmayerove galerije od 1894. Slikarstvo mu se može okarakterizirati kao idiličan akademizam; isprva je tonsko, poslije svjetlije i bogatije bojom, a glavni su mu motivi seoske, uglavnom posavske idile i studije običnih ljudi, najčešće žitelja Like i Posavine. |
||
28. XI. 1852. - U Otočcu rođen slikar Aleksandar Mašić, umro u Zagrebu 23. V. 1902. Brat blizanac slikara Nikole Mašića. Crtao je pejzaže, radio je kao profesor crtanja u Zemunu. |
||
29. XI. 1941. – Na Kamenskom na Plješevici osnovan prvi, i u Lici i u Hrvatskoj, partizanski bataljon “Marko Orešković”, komandant je bio Đoko Jovanić, a komesar Milan Šijan. Pridružila mu se i jedna četa iz Dalmacije, brojio je oko 300 ljudi. |
||
29. XI. 1958. – Otvoren Muzej Like u Gospiću. |
||
29. XI. 1966. – Puštena u rad HE “Senj” u Svetom Jurju, snage 320 MVA. |
||
30. XI. 1863. – U Stajnici rođen književnik Josip Draženović, umro u Zagrebu 1. svibnja 1942. Završio studij prava u Zagrebu 1886. Potom službovao u sudovima u Hrvatskom primorju i Lici; u Gospiću vijećnik (1900-18) i predsjednik Sudbenog stola (1918-29). Pisao uglavnom crtice i kratke pripovijetke u kojima je prikazivao situaciju i likove iz života ličkih i primorskih gradića. |
LISTOPAD |
||
---|---|---|
1. X. 1860. – U generalskom stanu u Gospiću počela redovna obuka dvorazredne realke. |
||
![]() Ante Rukavina/© Lički leksikon |
4. X. 1928.– U Gospiću rođen dr. Ante Rukavina, veterinar, poginuo od u ratu oštećenog stabla u parku Kolakovac u Gospiću 29. siječnja 1994. Doktor znanosti, ravnatelj Veterinarske stanice u Gospiću do 1983. Posebice se bavio poviješću i razvojem stočarstva u Lici. Pisao putopise i eseje o Velebitu, te o povijesti Like i Gospića. Dugogodišnji književni suradnik Senjskog zbornika. Zaslužan za planinarstvo u Lici. Bio član Hrvatskog društva književnika. |
|
8. X. 1906. - U Plitvičkom Ljeskovcu rođen šumarski stručnjak Milan Anić, umro u Zagrebu 20. VI. 1968. Gimnaziju polazio u Senju i Sušaku, šumarstvo diplomirao 1929. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1939. i doktorirao temom Pitomi kesteni u Zagrebačkoj gori. Na istom fakultetu asistent Zavoda za uzgajanje šuma, zatim od 1940. docent za dendrologiju i fitocenologiju, kasnije izvanredni pa redovni profesor za predmet uzgoj šuma te predstojnik Zavoda za uzgajanje šuma. Bio je i dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Od 1968. redovni član JAZU-a. |
||
9. X. 1917. – U Suvaji kod Srba rođen partizanski general Đoko Jovanić, umro u Beogradu 29. V. 2000. Gimnaziju pohađao u Subotici i Bijeljini. Zbog rada u revolucionarnom radničkom pokretu bio isključen iz svih srednjih škola u zemlji i osuđen na deset mjeseci zatvora. Stupio u NOV 1941. Bio zapovjednik VI. ličke proleterske divizije “Nikola Tesla”, a nakon II. svjetskog rata i zapovjednik Pete armijske oblasti u Zagrebu. |
||
![]() Neven Neno Ćaćić |
9. X. 1963. – U Ćaćić Dragi (Bužim) rođen pjesnik Neven Ćaćić Neno. Osnovnu i srednju školu završava u Gospiću. Radio po bauštelima u Njemačkoj gdje su mu bili roditelji, sezonski radi u kafićima i restoranima u Gospiću. Neven je Ćaćić muku pjesništva prihvatio kao rvanje s besanicama, košmarima, strahovima, potresima, fantazmagorijama. Njemu se “lakoća stradanja” čovjeka ili prirode, svejedno, nameće kao temeljno viđenje svijeta i određenje prema njemu. DJELA: |
![]() Zbirku Susret u sjećanju ilustrirala je Vlasta Knezović, glumica i slikarica |
![]() HE Sklope u Kosinju/© Lički leksikon |
10. X. 1969. – Prva vrtnja HE “Sklope” u Kosinju, snage 25 MVA. |
|
12. X. 1820. – U Gospiću rođen Franjo Filipović von Philippsberg (Franz Philippovic), general, umro u Beču 8. lipnja 1903. Kao kadet stupio 1837. u 1. lovački bataljun. Potpukovnik 1855, pukovnik 1858, general major 1853, podmaršal 1869. General topništva od 1874. |
||
14. X. 1861. – U Splitu rođen geograf Artur Gavazzi, umro u Zagrebu 12. III. 1944. Maturirao na talijanskoj gimnaziji u Splitu, studij zemljopisa završio na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu te se zaposlio kao suplent u zagrebačkoj realci. Nakon usavršavanja doktorirao 1891. u Beču. Po povratku u domovinu bio srednjoškolski nastavnik u Gospiću. |
||
![]() Pukovnik Frane Zorić/Foto arhiva © Lika press |
14. X. 1956. – U Smiljanu rođen pukovnik HV-a Frane Zorić, umro 6. veljače 2007. Bio je majstor u GP Lika u Gospiću. Jedan je od četvorice prvih zapovjednika vodova ZNG-a u Gospiću iz ljeta 1991. godine koji su odigrali presudnu ulogu u Domovinskom ratu u Gospiću i okolici i od kojih su kasnije nastale 118. domobranska pukovnija i 9. gardijska brigada Vukovi. U Vukovima je bio i pukovnik Zorić. Sudjelovao je u svim značajnijim bitkama Domovinskog rata od Medačkog džepa do Oluje 1995. tijekom koje je osvojio “Gvozedno” Ljubovo i među prvima ušao u okupirani Podlapac i nastavio prema Udbini. |
|
16. X. - Dan općine Vrhovine. |
||
16. X. 1926. - U Slavonskom Brodu rođena Zlata Derossi, književni kritičar i prevoditelj, umrla u Zadru 10. XI. 2015. Osnovnu školu i dva razreda niže gimnazije završila u Osijeku, školovanje nastavila u Zagrebu gdje je i maturirala 1945. Studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu A) jugoslavenske književnosti, B) hrvatski jezik sa starocrkvenoslavenskim, C) njemački jezik, ruski jezik i nacionalna povijest. Diplomirala u ožujku 1950. Radila 13 godina na Učiteljskoj školi u Gospiću, deset godina predavala na Pedagoškoj akademiji u Gospiću suvremeni hrvatski jezik i povijest hrvatskog jezika. Zbog političkih progona nakon 1972. nije mogla dobiti posao u svojoj struci. Radila devet godina u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan na mjestu bibliotekara i prevoditelja s njemačkog jezika. |
||
![]() Spomen-ploča doktorici Iveković u Gospiću na kući gdje je stanovala u Kaniškoj ulici (Stara apoteka) |
19. X. 1900. – U Zagrebu, u Petrovoj bolnici, rođena dr. Mirjam Hafner Iveković, umrla 5. V. 1984. u Krapinskim Toplicama. Bila je prva žena koja je diplomirala 1923. godine na tek utemeljenom Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. |
|
![]() Ulaz u NP Paklenica/© Lički leksikon |
19. X. 1949. – Proglašen Nacionalni park Paklenica. |
|
![]() |
21. X. 1835. – U Kruščici kod Kosinja rođen publicist Šimun Balenović, umro u Zagrebu 17. V. 1872. Rođen u obitelji Antuna, krajiškog podoficira, i Ike, rođ. Radošević. Osnovnu školu pohađao je u Pazarištu (1842-1846), gimnaziju i studij teologije završio je u Zagrebu gdje je 1859. zaređen za svećenika. Bio vjeroučitelj na zagrebačkoj oglednoj osnovnoj školi te na učiteljskoj školi gdje je predavao i pedagogiju. Zbog slaba zdravlja napušta prosvjetu i postaje 1871. knjižničar Metropolitanske knjižnice. Pisao pjesme i objavljivao tekstove u više časopisa, objavio i nekoliko knjiga. Od njegove rođakinje dobili smo fotografiju i nadopunu životopisa 5. veljače 2014.: Autor je pjesme prigodnice u povodu smrti bana Josipa Jelačića 1859., te djela "Povjestnica hrvatskoga naroda". te crkvenih pjesama. U svom kratkom ovozemaljskom životu imao je sreću biti najbližim prijateljem budućem biskupu modruškom i nadbiskupu zagrebačkom Jurju Posiloviću kao i velikom rodoljubu i vrsnom književniku Ivanu Trnskom. Lijep nekrolog je uredniku u njegovom listu objavio prijatelj Posilović (17. svibnja 1872.), pjesmu „otpratnicu,“ prijatelj Trnski, opisan je nježni oproštaj za Dušni dan iste godine u Viencu. Pokopan je na groblju kraj Petrove crkve, a 1913. godine su mu kosti kao zaslužnom Zagrepčaninu preseljene na Mirogoj (polje11/57). Tada, 2008., zaključeno je da nije zaslužan za crkvu, ni za domovinu, da njegov prah nije “vriedan” i kosti su mu preseljene u grobnicu nepoznatih (polje 12, grobno mjesto 60/23). Natpisa nema.
|
|
21. X. 1854. – U Ceneju (Banat) rođen Aleksandar Vučetić (Šandor, op. a.). Umro 4. srpnja 1928., pokopan u mjesnom groblju u selu Martijancu kod Varaždina. |
||
![]() Karlo Rosandić Dado
![]() Ivan Šime Šimatović |
25. X. 1953. - U Gospiću u obitelji Josipe Pepe, djevojačko Kosović, domaćice iz Ličkog Novog i Vladimira Rosandića iz Kaniže, rođen novinar i urednik Karlo Rosandić. Osnovno i srednje obrazovanje završio u Gospiću. Studirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu ali je zbog novinarstva napustio studij i cijeli radni vijek proveo u novinarstvu. Djela: 28. X. 1911.– U Končarevu Kraju rođen političar Rade Končar, strijeljali ga Talijani u Šibeniku 22. svibnja 1942. Kovinski radnik, sindikalni i komunistički vođa, organizator štrajkova i demonstracija, uhićivan i zatvaran. Od 1939. sekretar CK KPH te od 1940. član Politbiroa CK KPJ, jedan od organizatora hrvatskog antifašističkog pokreta i oružanog ustanka 1941. 27. X. 1919. - U U Mezinovcu kod Perušića rođen kulturni radnik Ivan Šime Šimatović, umro u Zagrebu. 3. XII. 2016. Šimatović je bio redatelj i scenarist. Pohađao je glumačku školu u Zagrebu; neko vrijeme studirao filozofiju. Kao član zagrebačkog HNK odlazi 1943. u NOB, gdje osniva Centralnu kazališnu družinu ZAVNOH-a (kojom neko vrijeme i rukovodi). Sudjelovao na kongresu kulturnih radnika u Topuskom (1944). Po oslobođenju studira filmsku režiju u Pragu; vraća se nakon izbijanja sukoba Kominformom. |
![]() ![]() |
![]() Ante Vlainić ![]() Brigadir Agim Çeku/Arhiva Lika pressa Gospić
|
28. X. 1961. - U Perušiću rođen političar Anton Vlainić, osnivač i prvi predsjednik HDZ-a za bivšu općinu Gospić i predsjednik Društveno-političkog vijeća Skupštine općine Gospić, 1990. Vlainić je 17. II. 1990. sudjelovao u radu Inicijativnog odbora za osnivanje HDZ-a općine Gospić, a 18. III. 1990. u Društvenom domu u Perušiću organizira održavanje Osnivačke skupštine HDZ za općinu Gospić. Izabran je za predsjednika OO HDZ Općine Gospić. Nakon prvih višestranačkih izbora Vlainić ustrojava novi saziv Skupštine općine Gospić u kojem HDZ ima natpolovičnu većinu u sva tri vijeća: Društveno-političkom vijeću, Vijeću mjesnih zajednica i Vijeću udruženog rada. Početkom 1991. imenovan je zapovjednikom Štaba teritorijalne obrane općine Gospić. U svibnju iste godine sudjeluje na prvom postrojavanju postrojbi ZNG na stadionu NK Zagreb u Zagrebu i nabavlja nešto naoružanja za obranu. Dragovoljac je Domovinskog rata. 29. X. 1960. - U mjestu Ćuška kod Peći na Kosovu rođen Agim Çeku, brigadir HV-a i dobitnik najviših hrvatskih odličja. U Domovinskom ratu u 9. gardijskoj brigadi Vukovi bio je načelnik topništva, ranjen u akciji Medački džep 1993. |
|
30. X. 1843. – U Ričicama rođen Juraj Tomičić, (Jucin, op. a.) podmaršal, umro u Beču 18. kolovoza 1916. Topničku akademiju završio u Moravskoj. God 1866. sudjelovao u ratu protiv Prusije. God. 1878. kapetan i okružni pobočnik hrv.-slavonske 42. domobranske divizije u Zagrebu; učitelj na domobranskoj stožernoj časničkoj školi; 1897. zapovjednik 96. pješačke brigade u Zadru; 1898. general major; 1903. podmaršal i zapovjednik 43. pješačke divizije u Lavovu. Umirovljen 1904.,saborski zastupnik iz Gospića (1906). |
Portret Andrije Štampara, rad slikara Vilima Svećnjaka |
RUJAN
![]() Štamparova rodna kuća u Brodskom Drenovcu koja se uređuje za muzej /snimio Franjo Memedović U Brodskom Drenovcu kraj Slavonskog Broda 1. rujna 1888. rođen je ŠTAMPAR, ANDRIJA, akademik (Zagreb, 26. VI. 1958.). Njegovi djed i baka nakon što su dobili sina Androzija – Ambrozija (26. I. 1862.), kad je imao dvije godine, napustili su rodni Čanak kraj Ličkog Lešća i Bunića, i pješice se zaputili u Novu Gradišku. Tamo se njegov otac zaposlio kod stolara u dobro stojećoj obitelji Julija Matokovića. Nadarenog dječaka Ambroza, nakon završene Građanske učione u Novoj Gradiški Matoković šalje na školovanje u Učiteljsku školu u Petrinji, koju Ambroz uspješno završava 1880./81. godine. Nakon školovanja odlazi u Brodski Drenovac, gdje radi kao prvi školovani učitelj. Tamo se vjenčao s Katarinom Srbljanin, s kojom je imao petero djece: Jelisavu, sinove Andriju i Mira te Vjekoslavu i Mariju. Š. u Osnovnu školu upisan u rodnom selu, drugi razred završava u selu Vrbica, a nakon što mu je otac premješten u selo Mrzović tu nastavlja školovanje i završava treći i četvrti razred. U prvi razred Kraljevske velike gimnazije, danas Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, u Vinkovcima upisan je u školskoj godini 1898./89. koju je maturirao 1906. Medicinu upisuje na Sveučilištu u Beču gdje je i diplomirao (1911) u roku od pet godina i dva mjeseca. Za studija je objavio preko 70 članaka i brošura, uglavnom namijenjenih zdravstvenom prosvjećivanju te je održao niz javnih predavanja u Beču i domovini. Za studija Š. se zbližio sa socijalno-medicinskim idejama svojih profesora Juliusa Tandlera i Ludwiga Telekyja, koji će mu proširiti poglede na medicinu i njezinu ulogu u društvu. Štampar za vrijeme boravka u Kini/Foto http://www.brodportal.hr/clanak/andrija-stampar-od-brodskih-drenovaca-do-kine-22925 Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature, bio je smijenjen 1930. godine, a sljedeće godine umirovljen i 1931. je izabran za redovitog profesora higijene i socijalne medicine (do tada je bio naslovni izvanredni profesor), međutim za napredovanje je trebao kraljev dekret, koji nije uspio dobiti. Napušta Zagreb i djeluje kao stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u europskim zemljama i SAD-u. Od 1933. do 1936. godine boravio je u Kini s dr. Berislavom Borčićem gdje su pomogli kineskoj vladi pod vodstvom Chiang Kai-sheka pomogli reorganizirati javnu zdravstvenu službu. Š. je obišao brojne kineske provincije, gradove i sela i uočio nedostatke i dao savjete kako razvijati zdravstvo koje je imalo slične probleme kao i naše osim kuge u Mandžuriji. Na poziv sveučilišta Harvard i Rockefellerove fundacije drži brojna predavanja na najjačim medicinskim fakultetima u SAD-u, a tijekom 1938/39. radi kao profesor na Kalifornijskom sveučilištu. Njegov izbor za profesora u Zagrebu bio je potvrđen tek 1939. Za dekana toga fakulteta bio je izabran 1940. godine, a pri Sveučilištu u Zagrebu osnovao je Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača. Š. je u travnju 1941. uhapšen i interniran u Graz gdje ostaje do kraja rata, vraća se u Zagreb i ponovo preuzima katedru, upravu Škole narodnog zdravlja, koja danas nosi njegovo ime, dekan je Medicinskoga fakulteta, rektor Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik JAZU, danas HAZU (1947 – 1958) i osnivač Instituta za higijenu rada, kasnije Institut za medicinska istraživanja i higijenu rada. Godine 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Ženevi 1948., nakon čega je kao izaslanik SZO-a proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji. DJELA: Deset godina unapređivanja narodnog zdravlja. Zagreb, 1934. ‑ Knjižnica proti alkoholu. Uređuje A. Štampar.Zagreb, 1911. ‑ Je li alkohol hrani? Karlovac, 1912. – Narodna čitanka o alkoholu. Sastavio Andrija Štampar. Zagreb, 1919.,19312. prošireno izdanje Jugoslovenski savez trezvenosti i Škola narodnog zdravlja, tekst na hrvatskom, na srpskom i na slovenskom jeziku. ‑ Higijena i socijalna medicina: za liječnike medicinare. Zagreb, 1940. ‑ Liječnik, njegova prošlost i budućnost. Zagreb, 1946. – Sveučilišni udžbenik. Priredili Stana Vukovac, Milan Bitunjac i Neda Aberle. Osijek, 2008. ‑ Djelovanje Andrije Štampara u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Milan Moguš. ‑ Život i djelo Andrije Štampara. Zvonko Kusić. ‑ Dnevnik Andrije Štampara: izvor za proučavanje tridesetih godina XX. stoljeća. Željko Dugac. ‑ Andrija Štampar - doktor Herkules dvadesetog stoljeća. Marko Pećina. HAZU 2009. ‑ Andrija Štampar. Dnevnik s putovanja 1931.-1938. Priredili i uredili Željko Dugac i Marko Pećina. Zagreb, 2009. LIT.: LIT.: Fatović-Ferenčić, Stella, Darije Hofgräf, Darija: Tvoj dovijeka. Pisma Andrije Štampara Desanki Ristović 1924. - 1941. Zagreb, 2018. 15.-16. str. http://www.stampar.hr/hr/dr-andrija-stampar-zivot-i-djelo (pristupljeno 24. prosinca 2018.). ‑ http://stariweb.mef.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/andrija-stampar-2.html (pristupljeno 24. prosinca 2018.) ‑ http://info.hazu.hr/upload/File/2018-3/Andrija-%C5%A0tampar-bro%C5%A1ura-WEB-(1).pdf (pristupljeno 30. prosinca 2018.) – https://www.telegram.hr/price/nas-djed-andrija-stampar-unucad-legendarnog-doktora-prvi-put-o-obiteljskoj-intimi (pristupljeno 30. prosinca 2018.) ‑ Barišić-Kovačević, Romana: Kinezi su nekad Hrvate čekali kao spasitelje. Večernji list. Zagreb, 5. V. 2019. Br. 19.839. 14. str. IZV.: Osobni iskaz unuka Ivana Lukovnjaka, Gospić 16. siječnja 2019. 1. IX. 1894. – U Gospiću započela izgradnja nove školske zgrade. |
Veduta Čanka/Snimio Marko Čuljat Lika press Gospić |
---|---|---|
2. IX. 1824. – U Budimpešti umro Matija Ladislav Vučetić, pravnik, rođen u Brinju 1867. Filozofiju studirao u Nagyszombatskoj akademiji, pravo u Požunu (1784), doktorirao u Pešti (1789). Bio prof. domovinskog prava u Velikom Varadinu (1789-91), privatnog i javnog prava u Košicama (1791-1808). od 1808. predavao na Pravnom fakultetu u Pešti, dekan (1811-12) i rektor Sveučilišta (1821). Branio sveučilišne privilegije i uredio Sveučilišnu knjižnicu. |
||
![]() Milan Krmpotić/©Lički leksikon |
2. IX. 1945. – U Veljunu Primorskom rođen književnik Milan Krmpotić. Sin je Ivana i Kate rođ. Krmpotić. Osnovnu je školu pohađao u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, srednju šumarsku školu završio u Delnicama, a šumarski fakultet u Zagrebu. |
![]() |
![]() General Mirko Norac/©Lički leksikon |
2. 9. 1967. – U Otoku kraj Sinja rodio se general bojnik Mirko Norac Kevo. Studirao na Fakultetu za tjelesnu kulturu u Zagrebu. U Antiterorističkoj jedinici Lučko MUP-a RH od 1990., potom od rujna 1991. zapovjednik 118. brigade HV Gospić. U činu pukovnika, zatim brigadira, od prosinca 1992. zapovijeda 6. gardijskom brigadom (u operacijama “Maslenica” i “Medački džep 93”). Kao zapovjednik Zbornog područja Gospić, sa svojim postrojbama uspješno sudjeluje u operaciji “Oluja”; odlikovan. Alkarski vojvoda. |
![]() Norac vrši smotru 6. gardijske brigade na dan ustroja 1. studenoga 1992./© Lički leksikon |
4. IX. 1991. – U Gospiću osnovana 118. brigada HV-a, zapovjednik Mirko Norac |
||
![]() Nada Dimić |
6. IX. 1923. - U Divoselu rođena revolucionarka Nada Dimić, ubijena 20. ožujka 1942. u ustaškom logoru Stara Gradiška. Tvornička radnica. Skojevka, član KPJ postala 1941., od iste godine u partizanima. Ilegalno radila u Karlovcu. |
|
6./7. IX. 1932. Velebitski ustanak u Brušanima |
||
9. IX. – Dan hrvatskih mučenika |
||
9. IX. 1493. – Krbavska bitka |
||
9. IX. 1993. – Počela akcija Medački džep u Domovinskom ratu. |
||
![]() Mara Hećimović Seselja |
10. IX. 1910. – U Bukovcu rođena hrvatska etnologinja i prosvjetna radnica Mara Hećimović-Seselja Cuka, umrla u Križevcima 12. I. 1989. Mara je potomak roda Ivčevića. Unuka je Marka Stipurinova, kćerka Markovog sina Ivana koji se godine 1912. preselio u SAD gdje je i umro, i majke Jage rođ. Rukavina. |
![]() Detalj iz prve monografije sela |
|
10. IX. 1950. - U Zrenjaninu je rođen prof. dr. sc. Dane Pejnović, dipl. ing. geografije. Potječe iz ličke obitelji, od oca Milana-Mićka Pejnovića iz Vrhovina i majke Ane (rođ. Uremović-Dojčina) iz Perušića. Kao sveučilišni nastavnik bio je voditelj izrade ukupno 103 ocjenska rada, od čega četiri doktorske disertacije, pet znanstvenih magistarskih radova, osam stručnih magistarskih radova, 62 diplomska rada, 21 prvostupničkog rada i tri rada koji su nagrađeni Rektorovom nagradom. Uživao je ugled vrsnog pedagoga. Povezano s tim, dva puta (2007. i 2009.) dodijeljeno mu je posebno priznanje studenata povodom Dana Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. I nakon umirovljenja ostao je aktivan član znanstvene zajednice. Nastavio je surađivati na Uspostavnom projektu Hrvatske zaklade za znanost Primjena metoda scenarija u planiranju i razvoju ruralnih područja Hrvatske (CRORURIS, 2014.-2017.) te na međunarodnom projektu COGITO programa Zadrugarstvo i regionalni razvoj: komparativna analiza Francuske i Hrvatske.Član je Odbora za krš Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Znatan dio znanstveno-stručnog opusa Dane Pejnovića odnosi se na područje Like. Samostalno ili kao koautor objavio je sljedeće bibliografske jedinice o Lici (kronološkim slijedom): 11. IX. 1859. – U Senju rođen književnik Vjenceslav Novak, umro u Zagrebu 20. rujna 1905. Nižu gimnaziju završio u Gospiću, a Učiteljsku školu u Zagrebu (1879). U Gospiću završio zadnja dva razreda realke od 1872. do 1874. |
|
![]() Mirko Počuča |
12. IX. 1915. - U Gospiću rođen slikar Mirko Počuča, umro u Beogradu 15. I. 1988. Umjetničku akademiju završio u Zagrebu 1941. u klasi Marina Tartaglie i Krste Hegedušića. U početku zainteresiran za pejzaž, koji je radio impresionistički. Kasnije slika mrtve prirode i portrete, kao intimne lirske doživljaje s asocijacijom na muziku. Redovito izlaže s ULUS-om, a jedno vrijeme i s grupom Lada. Samostalne izložbe: Beograd, Skoplje, Pančevo, Šibenik, Zadar, Neuchatel, Kairo, Damask, Beirut, Brisl i Gospić. Počuči je posthumno1988. bio posvećen XXIII. Lički likovni anale u Gospiću na kome je izlagao od 1969. |
|
![]() Rudolf Mudrovčic/© Lički leksikon |
15. IX. 1926. - U Zlataru rođen grafičar Rudolf Ruco Mudrovčić, umro u Zagrebu 6. I. 1992. Roditelji su mu otac Antun Mudrovičić Vilim iz Ribnika i majka Ljubica Zmek iz Čazme, prva Antunova supruga. Otac mu je tada kao agronom bio upravitelj poljoprivrednog dobra u Gornjem Hruševcu. U trećoj godini života Rudolf je obolio od meningitisa od čega je ostao gluhonijem 1929. |
![]() Rucina skica Isusa /vlasništo Krešimira Mudrovčića/© Lički leksikon
Rucin portret susjeda Petra Svetića/©Lički leksikon |
|
21. IX. 1941. - U Kompolju kraj Otočca rođen svećenik riječke nadbiskupije Milan Šimunović. Osnovnu školu pohađa u Kompolju i Otočcu, a sjemenišnu gimnaziju u Pazinu, studij teologije završava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje postiže licencijat (1968.) s radnjom: Razvijanje osobnosti kod svećeničkih kandidata. Za svećenika Senjsko-modruške biskupije zaređen je 18. prosinca 1966. Nakon službovanja u Biskupskom ordinarijatu u Rijeci, gdje je bio i tajnik prvog riječko-senjskog nadbiskupa mons. dr. Viktora Burića, u jesen 1971. odlazi u Rim na Papinsko salezijansko sveučilište - Fakultet odgojnih znanosti, gdje specijalizira katehetski pastoral, 1973. postiže drugi licencijat, s radnjom "Postkoncilska kateheza u Hrvatskoj: analiza, vrednovanje i perspektive", a 1977. doktorat, s radnjom "Katehetske posljedice teološke refleksije o suvremenom ateizmu". 27. IX. 1871. – U Jezeranima rođen Janko pl. Vuković Podkapelski, c. kr. admiral, poginuo u Puli 1. XI. 1918. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, četiri razreda realke u Osijeku. Vojnu pomorsku akademiju završio u Rijeci. God. 1915. promaknut u kapetana bojnog broda i imenovan zapovjednikom broda Babenberga te potom krstarice Admiral Spaun. Nakon sloma Austro-Ugarske, Nar. vijeće Države SHS imenovalo ga je 21. listopada 1918. kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Poginuo kada su u tal. diverzanti potopili admiralski brod Viribus Unitis, koji nije želio napustiti. |
|
![]() |
28. IX. 1983. – U Bilaju u sudaru vlaka i autobusa 26 poginulih. |
mailto:licke-novine@licke-novine.hr www.licke-novine.hr |
KOLOVOZ |
|
---|---|---|
4. VIII. 1995. – Počela vojnoredarstvena operacija “Oluja” kojom je za 84 sata oslobođen veći dio privremeno okupirane Hrvatske. Lika oslobođena u cijelosti. |
||
3. VIII. 1938. - U Ričicama rođen agronom Mile Čuljat. Srednju poljoprivrednu školu završio 1957. u Križevcima, diplomirao 1962. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu disertacijom Optimalni odnosi kapaciteta mehanizacije i veličine ratarske proizvodne jedinice. Prije školovanja na fakultetu radio u Poljoprivrednom poduzeću “Tovarnik”, a nakon diplomiranja 1962-63. u čazmanskoj poljoprivrednoj zadruzi te 64. - 71. na poslovima poljoprivredne mehanizacije u PIK “Vukovar”. God. 1971. dolazi u osječki Poljoprivredni institut kao savjetnik za mehanizaciju. Istodobno je na poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, najprije asistent, od 1981. docent predmeta osnove poljoprivrednog strojarstva te od 1987. izvanredni profesor predmeta transport u poljoprivredi. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku predaje predmet transportni sistemi. U međuvremenu je 1983-85. bio direktor Instituta za mehanizaciju, tehnologiju i graditeljstvo u poljoprivredi Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, na kojem je predavao predmet mehanizacija u ratarskoj proizvodnji. Bavio se optimalizacijom kapaciteta mehanizacije, poboljšanjem proizvodnosti rada, smanjenjem utroška energije, integralnom tehnikom biljne proizvodnje. |
||
4. VIII - Dan općine Lovinac. |
||
![]() Pop Petar Butković Ivan Šarić ![]()
|
6. VIII. 1910. – U Bilaju rođen svećenik Petar Butković – Pećo ili Peđo, umro u Rijeci 22. III. 1990. Gimnaziju završio u Gospiću, a teologiju u Senju. Zaređen je u srpnju 1935. u župnoj crkvi sv. Jakova u Bilaju.
ŠARIĆ, Ivan, arheolog i karikaturista, (Zagreb, 5. VIII. 1943. – Zagreb, 20. XI. 2016.). Podrijetlo po ocu ima iz Smiljana. Osnovnu školu je završio u Rijeci (1957), a Gimnaziju u Zagrebu (1961). Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1968). Radio je kao viši savjetnik u Upravi za zaštitu kulturne baštine u Zagrebu. Obavljao je dužnost pomoćnika (1992 – 1994) i zamjenika ministra kulture (1995 – 2000). Kao arheolog konzervator bavio se zaštitom hrvatske kulturne i povijesne baštine, a posebno zaštitom arheoloških spomenika i nalazišta s područja kontinentalne Hrvatske. DJELA: Ratni zarisi. Zagreb. 2003. – Svijet bez sjena. Zagreb. 2011. – Brainy Drawings. Zagreb. 2014. LIT: Pejaković, Hrvoje: Ivan Šarić monografija. Zagreb 1993. str. 145-150 str. – Balen-Letunić, Dubravka: Obavijesti (HAD). Zagreb. Br. 3. god. XXXIX/ 2007. str. 28-30 str. – Svijet bez sjena. Zagreb, 2011. str. 168. |
![]() Grobnica popa Butkovića u Bilaju/©Lički leksikon
|
![]() Msgr. Mile Bogović, 2009./Snimio Marko Čuljat, Lika press Gospić
![]() Ivan Čanić Baja/© Lički leksikon |
7. VIII. 1939. u Cerovcu kraj Slunja rođen msgr. BOGOVIĆ, Mile, prvi gospićko-senjski biskup, preminuo u Rijeci 19. XII. 2020. Rođen je u obitelji Mije i Mande rođ. Piršić koja je imala šestero djece. Prva četiri razreda Osnovne škole pohađao u susjednom Nikšiću, sedmi i osmi razred u Slunju (1954). Polazio dva razreda Klasične gimnazije u Pazinu, a više razrede tadašnje Gimnazije završio na Visokoj teološkoj školi u Pazinu (1958). Nakon prve godine studija odlazi u vojsku, poslije završava tri godine u Pazinu, a diplomirao je u Zagrebu (1966). Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. i u kolovozu imenovan kapelanom u Senju i upraviteljem Župe Krivi Put. Na studij u Rim nije mogao otići odmah jer je putovnicu dobio tek 1966. Fakultet crkvene povijesti završio na Gregorijani u Rimu i doktorirao (1971) tezom La questione della gerarchia ortodossa in Dalmazia nei secoli XVII e XVIII. (Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine). Po povratku iz Rima preuzima, u tek uspostavljenoj Riječko-senjskoj nadbiskupiji, službu tajnika ndbiskupa dr. Viktora Burića i profesora crkvene povijesti Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci (1971 – 1986) gdje je nekoliko mandata bio i rektor. DJELA: Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine. Zagreb 1982, 19932. Zagreb. – Glagoljica u Senju - povodom 500. senjskog glagoljskog misala i glagoljske tiskare u Senju. Senj 1994. – Hrvatsko glagoljsko tisućljeće. Senj 1998. – Povijest visokoškolske izobrazbe u biskupijama senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj do 1940. godine. Senj 1999. – Senjsko-modruška ili krbavska biskupija: izvješća biskupa Svetoj stolici 1602 – 1919. Zagreb 2003. – Hrvatski mučenici za vjeru i dom (suautor G. Jurišić Hrvatin). Gospić-Split 2005. – Otočac – od spomena na Bašćanskoj ploči do biskupijskog središta u 15. stoljeću. Otočac 2010. – Senjska biskupija (suautor Nekić, Darko). Senj 2000. – Modruška ili krbavska biskupija. Gospić 2010. – Žao mi je naroda. Ur. Bežen, Ante. Zagreb 2010. – Lika i njezina Crkva Gospić 2014. – Slunjski kraj i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti. Gospić 2015. – Vinodol i njegova Crkva. Rijeka 2015. – Crkva hrvatskih mučenika, od ideje do ostvarenja. (suautor Bežen, Ante). Gospić 2016. – e-knjiga Crkva hrvatskih mučenika na Udbini od ideje do ostvarenja (suautor Bežen, ante), gospić 22018.: 8. VIII. 1955. – U Gospiću rođen stožerni brigadir Hrvatske vojske Ivan Čanić Baja, poginuo 4. VIII. 1995. na Vujatovu brdu na prijevoju Ljubovo tijekom vojnoredarstvene operacije Oluja. U Gospiću završio osnovnu školu, a srednju elektrotehničku u Zagrebu. Prvi posao dobio je u zagrebačkom Dalekovodu. Ubrzo se vraća u Gospić i radi u UP Jadran te u servisu kućanske tehnike, a na kraju u Elektroprijenosu Opatija kao poslovođa održavanja dalekovoda sa sjedištem u Ličkom Osiku. Bio je jedan od osnivača HDZ-a 1990. u Gospiću. |
|
11. VIII. 1794. – U Jarenini kraj Maribora rođen Franjo Julije Fras, pedagog i pisac, umro u Vranskom kod Žalca 11. III. 1868. Od 1820. službovao kao nadučitelj u Glini, a 1822. imenovan školskim ravnateljem Karlovačkog generalata te je upravljao krajiškim školama do umirovljenja 1849. Na njegov prijedlog osnovane su prve opetovnice za čiji je rad napisao upute. Kapitalno mu je djelo Vollständige Topographie der Karlstädter-Militärgenze tiskano u Zagrebu 1835. i 1988. hrvatskom prijevodu u Gospiću pod naslovom Topografija Karlovačke Vojne krajine. To je djelo pouzdan izvor mjestopisnih, zemljopisnih, povijesnih, arheoloških, etnografskih, vojnih, crkvenih i političkih podataka zapisanih na temelju stanja iz 1830-ih, dijela Hrvatske od Kupe i Une preko Kapele i Velebita do Jadranskoga mora i Zrmanje te se stoga stavlja uz bok Hiezingerova, Vitezovićeva, Valvasorova i Ratkajeva djela o Hrvatskoj. |
||
15. VIII. 1952. – U Perušiću se rodila pjesnikinja Marijana Rukavina Jerkić, okarakterizirana kao pjesnikinja off-izričaja. Gimnaziju završila u Gospiću, a u Zagrebu Pravni fakultet. Pjesme je objavljivala u zagrebačkim časopisima, Ličkom kalendaru, Ličkim novinama, više puta nagrađivana, dobitnica je pjesničke nagrade Goranovo proljeće 1973. Piše modernu poeziju slojevite i zgusnute metaforike. Član Društva hrvatskih književnika i PEN-a. |
||
![]() Dragutin Rosandić/Snimio © Marko Čuljat Lik@ press u Gospiću 2012./© Lički leksikon |
18. VIII. 1930. – U Kaniži pored Gospića rođen je prof. dr. sc. Dragutin Rosandić, umro u Zagrebu, 5. svibnja 2019. Iz Gospića je 1948. kao učenik Učiteljske škole protjeran nakon javnog suđenja u kinu zajedno s grupom učenika jer su čitali djela M. Budaka i bili nepodobni tadašnjoj vlasti, pa je srednjoškolsko obrazovanje završio u Zagrebu. Progon iz Gospića i rodne Kaniže Rosandić je iskoristio da bi se posvetio znanosti nakon završetka zagrebačkog filozofskog fakulteta gdje je 1965. godine i doktorirao na Pripovjednoj prozi Vjenceslava Novaka koji je bio gospićki gimnazijalac. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1962. je bio asistent a 1964. je preuzeo kolegij metodike hrvatskog jezika i književnosti koji je vodio do 2000. kada je umirovljen. |
Rosandić i Pere Budak u Kaniži/Snimio © Marko Čuljat Lik@ press Gospić, 1995. godina/© Lički leksikon ![]() |
18. VIII. 1940. – Otvoren hotel “Velebno” u Baškim Oštarijama. Zapaljen u Drugom svjetskom ratu. Novi je napravljen na drugoj lokaciji i uništen je u Domovinskom ratu 1991. ali je izgrađen treći i otvoren krajem 1992. |
||
![]() Iz arhive Lik@ pressa Gospić/© Lički leksikon |
19. VIII. 1889. – U Lovincu rođen Ivan Brkić, pisac i novinar, umro u Zagrebu 9. lipnja 1946. Osnovnu školu polazio je u Lovincu (1886-1900), klasičnu gimnaziju u Gospiću (1900-08); studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u Beču i Pragu. Diplomirao je u Zagrebu slavensku i klasičnu filologiju (1919). Za I svjetskog rata bio zarobljen u Galiciji te četiri godine provodi u Moskvi, Petrogradu i Odesi. U Petrogradu se bavio novinstvom. Po povratku bio je gimnazijski profesor u Gospiću (1920 /1921), potom ponovo novinar. |
Iz arhive Lik@ pressa Gospić © Lički lekiskon |
19. VIII. 1919. – U Gospiću osnovana Kraljevska učiteljska škola, radila do 31. kolovoza 1965. Tada je već počela radom Pedagoška akademija, kao prvi visokoškolska ustanova u povijesti Like. |
||
21. VIII. 1877. - U Otočcu rođen književnik Petar Pecija Petrović, umro u Zagrebu 9. siječnja 1955. Šumarski inženjer, službovao u Iloku, Čabru, Samoboru i Zagrebu. U književnosti se javio za moderne, prvo pričama (Ispod naših brda, 1909), dok poslije piše uglavnom za kazalište. Njegove je nepretenciozne “vesele igre sela” publika dobro prihvaćala, premda je tek iznimno (Rkač, 1910; Pljusak 1918) iz folklorističke skice razvijaju u prave zaplete s motiviranim dijalogom. |
||
![]() ![]() |
24. VIII. 1991. - U Žutoj Lokvi na križanju četnici iz zasjede ubili hrvatske policajce Zdravka Vukovića (33) iz Stajnice, Milana Vranića (23) iz Brinja, Vinka Krznarića (33) iz Križpolja i Dragu Toljana (28) iz Žute Lokve. Na mjestu tragedije podignuta crkva Svetog Križa. |
![]() |
![]() Anka Butorac |
26. VIII. 1904. – U Podastrani rođena revolucionarka Anka Butorac, umrla u zatvoru u Kostajnici 22. siječnja 1942. |
|
26. VIII. 1995. – Ličkom prugom nakon četiri godine od Zagreba do Splita prošao vlak “Slobode”. |
||
Delko Bogdanić |
27. VIII. 1910. rođen u Ličkom Lešću BOGDANIĆ, Delimir ‑ Delko, pukovnik. Rođen je u obitelji Ilije iz Sinca i Magdalene rođ. Prpić iz Švice, živjeli su u Ličkom Lešću. imali su četvero djece: Franjo, Olga, Delko i Marija. Otac je bio veletrgovac u Otočcu, suvlasnik pivovare, a imao je drvodjeljsku školu jer je zakupljivao šumu i prerađivao trupce. Pred Drugi svjetski rat u Gospiću Ilija Bogdanić kupuje hotel Liku (1939), gradi novu kuću i svi doseljava u Gospić s Delkovom suprugom Angelinom rođ. pl. Zdunić iz Lovinca i unukom Magdom. LIT.: http://haw.nsk.hr/arhiva/vol2018/6950/72028/www.licke-novine.hr/e_knjiga/Ive_Marija_Vukic_Za_dom%20_280518.pdf (posjećeno 10. svibnja 2018.) – Grbelja, Josip: Velebitska sudbina pričuvnog pukovnika NDH... Senj, zb. 29, 209-240 (2002) IZV.: Iskaz kćerke Magde Bogdanić, iz La Falde u Argentini, 31. ožujka 2020._Likapedija, Gospić, 2020. str. 28. |
|
28. VIII. 1910.– U Ličkom Novom kbr. 142 rođen Juraj Frković, sin Juraja Frkovića i Mande rođ. Kosović, poljodjelci, poginuo 29. veljače 1944. na cesti Senj-Novi Vinodol. Poznatiji kao Jurica Gucin. U obitelji se pamti da je poginuo u zrakoplovnoj nesreći pri povratku iz Rijeke. |
||
![]() Bista dr. Ante Starčevića ispred škole u koju je polazio u Klancu, rad njegova imenjaka/Snimio © Marko Čuljat Detalj sa Starčevićeve posljednje izložbe u Gospiću, Muzej Like 2000. ![]() Ante Starčević: Kuja, patinirana sadra, 1957. objevljeno u Ličkom kalendaru, Gospić, 1996. |
![]() Kipar Ante Starčević u Gospiću 2000. Snimio© Marko Čuljat Lik@ press Gospić/©Lički leksikon 29. VIII. 1933. – U Zagrebu rođen kipar Ante Starčević, umro u Zagrebu 2. XI. 2007. U Zagrebu završava osnovnu školu i gimnaziju. Kako je sam isticao, počeo je modelirati već kao pučkoškolac, kada prima i prve poduke na tečaju kiparstva KUD-a “Ognjen Prica” kod kipara Ante Despota. S KUD-om izlaže prvi put svoje radove 1949. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Nakon mature dvoji između arhitekture i kiparstva; 1952. upisuje se na Arhitektonski fakultet u Zagrebu, ali ga iste godine napušta i polaže prijemni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom studija, njegovu darovitost zapažaju profesori F. Kršinić, V. Radauš, G. Antunac i A. Augustinčić te kao student i apsolvent dobiva nagrade ALU. Kiparstvo diplomira u klasi prof. Antuna Augustinčića 1957. od kada i djeluje kao samostalni umjetnik baveći se kiparstvom, medaljarstvom, slikarstvom i grafikom, izvodeći vitraje i mozaike. ![]() Kipar A. Starčević, autor biste dr. A. Starčevića u Gospiću 1996. prilikom otkrivanja biste u Pučkom učilištu koje je tada bilo u Ulici dr. A. Starčevića/Snimio © Marko Čuljat |
![]() Kip Alojzija Stepinca/Arhiva © Lik@ pressa /© Lički leksikon ![]() Ante Starčević: Ličanin, crtež rađen za Lički Kalendar, Gospić, 1996. |
Spomenik iseljenika Mili Budaku kod župne crkve sv. Roka u Svetom Roku/Snimio ©Marko Čuljat Lik@ press Gospić, snimljen 22. kolovoza 2004. godine nekoliko dana prije nego što su ga srušili MUP-ovi specijalci iz Zagreba prije planirane proslave rođendana Svetoročanina Mile Budaka/© Lički leksikon
![]() Zbirku Privor i Vučja smrt uredio je Zlatko Milković, nakladnik je BE-L-KA, Zagreb 1941. Ovo je najmanja lička knjiga, ako ne i hrvatska, veličine je A7 ili 75 x 110 mm/Arhiva Lik@ pressa Gospić © Lički leksikon
|
![]() ![]() Zbirku pripovjedaka izdala je 1941. u Zagrebu Matica Hrvatska, a ilustrirao V. Mirosavljević/Snimio © Marko Čuljat Lik@ press Gospić/© Lički leksikon 30. VIII. 1889. – U Sv. Roku rođen hrvatski književnik i političar Mile Budak, pogubljen u Zagrebu 7. lipnja 1945. Nakon gimnazije u Sarajevu upisao studij povijesti i zemljopisa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je ubrzo prešao na Pravni fakultet. Zatvoren 1912. zbog sudjelovanja u Jukićevu atentatu na S. Cuvaja. Mobiliziran 1914. u austrougarsku vojsku, zarobljen 1915. u Valjevu, ostaje u zarobljeništvu do 1919., vraća se u Zagreb gdje završava studij te se zapošljava kao pripravnik kod A. Pavelića. Započima političko djelovanje u HSP-u. Nakon policijskog atentata 1932. emigrira i do 1934. šef je ustaške kancelarije u Berlinu kad prelazi u Italiju i Pavelić ga imenuje doglavnikom. God 1938. vraća se u Zagreb. U prvoj vladi NDH bio je ministar bogoštovlja i nastave; 1941. postaje poslanikom NDH u Berlinu do travnja 1943. kad preuzima dužnost ministra vanjskih poslova. Nakon rata Vojni sud II. armije osudio ga na smrt. Djela:
|
![]() |
![]() Autoportret Likana
![]() Fotografija Filipa Svetića iz arhive Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu |
SVIBANJ1. V. 1910. - U Srbu rođen slikar Gustav Haueise Likan, umro u Austinu, SAD, 18. X. 1998. Nakon završene škole u Gospiću, 1926. maturirao gimnaziju u Zagrebu, radio kao bankovni činovnik i polazio privatne pouke kod prof. Auera. Akademiju primijenjene umjetnosti upisuje 1929. u Münchenu. Zbog talenta imenovan počasnim studentom te je dobio atelje i modele. Na studijskim putovanjima bio je u Parizu, Rimu i Haagu gdje se specijalizirao u slikanju. Likan je studirao umjetnost kod najboljih europskih majstora - portret kod prof. Groebera, a grafiku kod prof. Schinnrera. 3. V. 1927. - U Gospiću, u obitelji Roke i Rože rođ. Butković rođen novinar Filip Svetić, umro 24. XI. 2016. U rodnom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, a ekonomski fakultet u Zagrebu. U svibnju 1945. nakon ulaska partizana u Gospić završio na križnom putu preko Primorja i Istre u Sloveniji, na povratku bio u logoru u Bjelovaru gdje se i razbolio. U novinarstvu od 1947. kao suradnik Omladinskog borca. Od 1951. suradnik Radio Zagreba, potom urednik i komentator, a bio je i dopisnik Jugoslavenske radio televizije (JRT) u Londonu od 1964. do 1967. Surađivao u Srednjoškolcu, Večernjem listu, Radničkim novinama, Našim temama, Međunarodnoj politici, s HINA-om i dr. Dobio godišnju nagradu Radio Zagreba (1998) i nagradu za životno djelo HND-a Otokar Keršovani (1984). Za dugogodišnji rad dobitnik novinarske nagrade Milan Grlović. 1. Irak, 1979, |
![]() Likanov crtež
|
---|---|---|
![]() |
3. V. 1959. – U promet puštena Jadranska magistrala. |
|
![]() Sandra Šarić/Lički leksikon |
8. V. 1984. – U Senju u obitelji Nade i Zlatka rođena sportašica Sandra Šarić. Na Olimpijadi u Pekingu 2008. osvojila brončanu medalju u te-kvon-dou. Bila je to njena 50 medalja. Sportom se počela baviti u rodnom Senju, a nastavila u TKW klubu Metalac u Zagrebu. |
|
![]() Botaničar Ivo Pevalek |
8. V. 1893. – U Novigradu Podravskom rođen botaničar Ivo Pevalek, umro u Zagrebu 9. I. 1967. Profesor Poljoprivredno - šumarskog fakulteta od 1926., gdje je osnovao Zavod za botaniku, botanički vrt i znanstvene zbirke tropskog i suptropskog bilja. Bavio se posebno florom alga, gljiva i sedrotvornih biljaka. Proučavao genezu, razvitak i biodinamiku sedrenih bakterija biljnog podrijetla na Krki, Plitvičkim jezerima i drugim našim rijekama i jezerima. Otkrio mnoge nove vrste i nekoliko rodova dezmidiaceja, endemičnih za naše krajeve. Prikupio golem materijal za neobjavljeno djelo Flora Croatica. Član JAZU od 1926. |
|
![]() |
9. V. 1937. - U Senju žandari ubili šest mladića i djevojku iz Gospića i okolice, poznati kao Senjske žrtve.
|
![]() Spomen-ploče u Senju |
![]() Jure Peršić |
10. V. 1926. - U Ričicama, zaselak Peršići, u obitelji s devetero djece rođen Jure Peršić, umro 7. VIII. 1998. Djetinjstvo proveo u Ličkom Cerju gdje je završio pučku školu. Četiri razreda gimnazije i dva razreda učiteljske škole pohađa u Gospiću u obitelji strica Ivana, a iza toga kao izbjeglica provodi godinu dana u izbjegličkom vagonaškom naselju u Osijeku. Četvrti razred učiteljsko škole pohađa u Zagrebu. Ratne godine dovode ga u vojsku gdje na samom kraju doživljava tragediju na križnom putu Blaiburga. Službuje kao učitelj u Gornjoj Ploči, Osijeku, Čepinu, Špišić Bukovici, Virovitici te Zagrebu. Posthumno 1998. objavljena dva romana na temu Like. |
![]() Iz arhive Lik@ pressa Gospić © Lički leksikon |
14. V. 1905. – U Zagrebu umro prof. Martin Sekulić, rođen u Lovincu 1833. Dugo je godina službovao kao profesor matematike i fizike na nižoj i velikoj realci u Rakovcu u Karlovcu. Objavljivao je znanstvene rasprave o tehnici, sam je vršio mjerenja i pokuse. |
||
![]() Hatel Plitvice sredinom prošlog stoljeća Arhiva Lik@ pressa Gospić |
16. V. 1908. – U Rijeci rođen arhitekt Marijan Haberle, umro u Zagrebu 20. ožujka 1979. Diplomirao 1931. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (H. Erlich). Godine 1934-40. radi s H. Bauerom, a 1940-45. samostalno. Do 1951. radi u APZ-u potom do 1977. vodi arhitektonski atelje “Haberle” (poslije “Forum”). Nakon 1945. sudjeluje u obnovi naselja u Lici i projektiranju zdravstvenih ustanova. Bio je 1951-53. profesor na Tehničkome fakultetu u Sarajevu. Izvanredni je član JAZU od 1977. Značajna je njegova aktivnost u NP Plitvička jezera, gdje finim osjećajem za krajolik podiže hotele u Plitvičkome Ljeskovcu (1949) i na Velikoj Poljani (1955-58) hotel Plitvice. Nakon 1945. projektira proširenje Zagrebačkog velesajma (1949, danas Tehnički muzej), Brodarski institut (1949-55) i novi Zagrebački velesajam (prva faza 1955-56). U središtu Kumrovca projektira zgradu pošte (1964), u Slavonskome Brodu gradio memorijalni dom “Đuro Salaj” (1961-72. s M. Jurković) i novi željeznički kolodvor (1967). Njegovo je najznačajnije djelo koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu (1960-1973, suautori M. Jurković i T. Zdvorak). |
|
![]() Prva ljekarna u Gospiću, snimljeno 1976. /Foto arhiova© Lik@pressa Gospić/Lički leksikon |
20. V. 1845. U Špitalu, (Koruška, Slovenija) rođen Valentin Vouk, jedan od prvih ljekarnika u Gospiću, umro 14. XII. 1924. u Zagrebu. Osnovnu je školu pohađao u Trstu, a gimnaziju u Novom Mestu i Ljubljani. Tirocinalni ispit položio je 15. kolovoza 1864. u Ljubljani. Godine 1870. upisao je farmaceutski tečaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Beču, a magistrirao 20. srpnja 1871. Nakon toga bio je providnik ljekarne u Lepoglavi, ali je već 1872. preuzeo ljekarnu u Gospiću. Tu se zadržao sve do 1908., a tada se preselio u Zagreb. Predavao je knjigovodstvo na farmaceutskom tečaju za vježbenike 1911. i 1912. godine. Dugi niz godina bio je vlasnik gospićke ljekarne “K crnom orlu” pa ga možemo smatrati začetnikom gospićkog ljekarništva. Gotovo šezdeset godina svog života posvetio je ljekarničkoj struci, a više od polovine tog vremena proveo je u Gospiću. |
|
21. V. 1916. - U Lovincu rođen Luka Pavičić, umro u Zagrebu 2004. U Sarajevu završio vojnu akademiju. Kako je sam napisao, bio je profesionalni vojnik nešto više od 30 godina u obje Jugoslavije i u Hrvatskom domobranstvu. Pola stoljeća je pamtio i prikupljao podatke o stradavanjima Hrvata u Lici, a počeo ih je zapisivati tek nakon 1963. kada je napustio vojsku. Tad ih je mogao i nadopunjavati. Po napuštanju vojske jedno je vrijeme bio i direktor rudnika barita u Ličkom Cerju. |
||
![]() Spomen-dom dr. Ante Starčevića u Velikom Žitniku ©Lički leksikon |
23. V. 1823.– U Velikom Žitniku rođen dr. Ante Starčević, umro u Zagrebu 28. II. 1896. osnivač i ideolog Stranke prava, hrvatski političar i književnik. Doktor filozofije, za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru biran 1861., 1865., i od 1878. do kraja života. Osim politikom bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, a pisao je i pjesme, drame i političku satiru. Na hrvatskoj političkoj sceni najuporniji je i najdosljedniji pobornik demokratskih narodnih prava i političkih sloboda, uvjeren da je narod u cijelosti sposoban da sam upravlja sobom i državom. |
|
23. V. – Dan Ličko-senjske županije |
||
Franjo Bronzičević - Franz
Detalj iz Bronzičevićeva muzeja u Švicarskoj |
25. V. 1900. - U Gospiću rođen general Franjo Šimić, ubijen u nerazjašnjenim okolnostima 9. VIII. 1944. Završio Višu vojnu akademiju u Beogradu. Pukovnik vojske Kraljevine Jugoslavije. Poslije uspostave NDH pristupio Hrvatskom domobranstvu, istakao se u borbama u Hercegovini kao zapovjednik 9. pješačke pukovnije i 2. gorskoga zdruga. U veljači 1944. promaknut u generala, dobio pravo na naziv viteza. BRONZIČEVIĆ, Franjo – Franz, poduzetnik (Brinje, 28. V. 1874. – Enzendorf, Austrija, 21. XII. 1933.). Nakon završene Pučke škole otišao je u Zagreb gdje je izučio umjetnički bravarski zanat (kunstschlosser). LIT.: Krpan, Stjepan: Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti. Zagreb 1995. 148 i 149 str. – https://de .wiki pedia.org/wiki/Franz_Brozincevic (pristupljeno 19. kolovoza 2018.). Lički forum ZK Stajnica krajem 2006. objavio je informaciju o tome Brinjaku koju možete videti na poveznici (pristupljeno 20. studenoga 2020.): Napustivši rodno Brinje, otišao je u Švicarsku trbuhom za kruhom. Tamo je ubrzo pokrenuo vlastitu tvornicu, a proizvodio je - automobile! Njegova vozila postala su ponos Švicarske automobilske industrije. Franjina tvornica nosila je ime "Franz Brozincevic Wetzikon", prema njegovu imenu i imenu mjesta u kojem je tvrtka bila smještena. Pod trigramom "FBW" proizvedeno je točno 6685 vozila različitih namjena. Neka od njih svojim dizajnom i funkcionalnošću su prilično revolucionarna za te godine a najznačajniji njegov doprinos auto-industriji je kardanski prijenos. Njegov najmlađi sin Paul, prodao je tvornicu 1978. godine, a vlasnici "FBW-a" su osnovali "FBW club" u počast iznimnom Brinjaku i njegovim vozilima. Klub je kupio zemljište od 1600m2 i na njemu sagradio dvoranu u koju su smjestili razna vozila, agregate i arhivsku građu.Muzej se nalazi u Wetzikonu, Zurhestrasse 95, blizu nekadašnje tvornice. Gradnja muzeja stajala je oko 500.000 CHF. (pristupljeno, 20. studenoga 2020.). Ovo je poveznica za FBW club u Švicarskoj i muzej: |
|
![]() |
25. V. 2000. – U Rimu papa Ivan Pavao II. izdao bulu o osnivanju Gospićko-senjske biskupije. Istom bulom za prvog biskupa ustoličen je msgr. dr. Mile Bogović, dotadašnji pomoćni riječko-senjski biskup sa sjedištem u Gospiću. |
|
29. V. 1981. - Proglašen Park prirode Velebit. |
TRAVANJ |
||
![]() Simo Rajić/Lički leksikon |
1. IV. 1941.– U Donjim Štrpcima rođen političar Simo Rajić. Diplomirao pravo. Bio potpredsjednik IV Sabora SRH (1986-90). God. 1990. saborski zastupnik, predsjednik Odbora za pravosuđe i upravu. Član Predsjedništva SKH -SDP-a. U kolovozu 1990. izabran za potpredsjednika Sabora; u siječnju 1991. dao ostavku na sve položaje; zatim odvjetnik u Zagrebu. |
|
![]() |
3. IV. 1861.– U Kaniži, Gospić, rođen hrvatski književnik i pedagog dr. Jure Turić, umro u Zagrebu 8. veljače 1944. Školovao se na Učiteljskoj školi u Petrinji, Visokoj poljoprivrednoj školi i Filozofskom fakultetu u Jeni, gdje je i doktorirao. Djelovao kao učitelj u Smiljanu, Trnovcu, Ogulinu i drugdje, bio srednjoškolski profesor u Sarajevu i Petrinji, te na ženskom liceju u Zagrebu. Profesor VPŠ-a u Zagrebu (1919-26). Na Pučkom sveučilištu u Zagrebu vodio školu narodnog zdravlja. Zastupnik radne škole i reforme pedagogije u Hrvatskoj. Pisao novele, crtice i pripovijesti u kojima je realistički prikazivao prilike u Lici. |
![]() Kuća u Budačkoj u kojoj je odrastao Jure Turić |
![]() Marko Orešković |
3. IV. 1896.– U Širokoj Kuli rođen političar Marko Orešković Krntija, ubili ga četnici u Očijevu kraj Kulen-Vakufa u Bosni 20. X. 1941. U šesnaestoj godini odlazi na rad u Njemačku. Za I. svjetskog rata ložač na austro-ugarskim brodovima, u ljeto 1918. uhićen u Boki kotorskoj zbog antimilitarističke aktivnosti. Od 1925. član KPJ, 1929. uhićen i od Suda za zaštitu države osuđen na 5 godina robije. God 1937-39. borac u internacionalnim brigadama u Španjolskom građanskom ratu. God. 1939. postaje član CK KPH, a 1940. član CK KPJ; uhićen i zatvoren u logor u Lepoglavi, odakle je ubrzo pobjegao. Organizator antifašističke borbe u Lici, politički komesar Ličke grupe partizanskih odreda, zatim član i politički komesar GŠ NOP-a Hrvatske. |
|
4. IV 1892. - Otvorena poštanska diližansa između Ogulina i Gospića. |
||
![]() Pančićeve omorike u šumskom rasadniku u Gospiću stare pola stoljeća, snimljeno 2011./Arhiva Lika pressa |
4. IV. 1967. – Počeo radom Hrvatski radio Gospić. 5. IV. 1814. - U Ugrini kod Bribira rođen dr. Josip Pančić, umro u Beogradu 25. II. 1888. Stric Grgur bio mu je župnik u Gospiću te ga je on uzeo sebi i brinuo o njegovom školovanju. Osnovnu školu pohađao je u Gospiću, a gimnaziju u Rijeci. U Zagrebu je 1830. nastavio školovanje, zatim odlazi u Mađarsku na studij medicine na kome se održavala i nastava iz prirodnih znanosti. Doktor medicine postao je 7. IX. 1842. obranivši disertaciju iz botanike. |
|
![]() Marija Seka Milinković © Lički leksikon |
6. IV. 1924. - U Kaniži kod Gospića rođena pjesnikinja Marija Seka Milinković, umrla 19. IV. 2006. S devet godina ostala je bez majke, otac je bio u Kanadi. Nju i brata Ivu prigrlila je baka Filka. Osnovnu je školu završila u Gospiću i baka nije dozvolila da se dalje školuje pa je postala pastirica. Prvu je pjesmu Mojoj mami napisala 1935. Sa suprugom Milanom imala je petero djece, dva su njena sina bili hrvatski dragovoljci i branitelji u Domovinskom ratu. Josip - Jole je nestao na Alarovu brdu u borbama za Gospić 15. 9. 1991. i pronađen je tek nakon rata, a Milan je teški invalid. |
![]() Prva zbirka Marije Seke Milinković koju je uredio Dragutin Rosandić |
![]() |
8. IV. 1949. – Sabor proglasio NP Plitvička jezera. |
|
![]() Spomenik Kacanu u Trnovcu, rad kamenoklesara Petera Uranića ©Lički leksikon |
9. IV. 1936. – U Trnovcu je plaćeni ubojica iz zasjede ubio Karla Brkljačića, narodnog zastupnika, rođen 1869. Kao seljak izabran 1921. na listi HRSS-a za narodnog zastupnika gospićkog kotara i biran do 1935. Pisao političke članke, svratio pozornost režima. |
Dan deveti mjeseca aprila Smiljan selo ognjem izgorjelo Nije ovo naša prva žrtva |
![]() Milan Đukić/©Lički leksikon |
10. IV. 1947. – U Dnopolju rođen političar Milan Đukić, umro u rodnom selu 8. listopada 2007. Završio Ekonomski fakultet God. 1990. predsjednik IV SO Donji Lapac, zatim predstojnik Ureda za međunacionalne odnose Vlade RH; osnivač i predsjednik Srpske narodne stranke te zastupnik i potpredsjednik Zastupničkog doma Sabora (1992.). Za zastupnika biran u tri mandata. Bio zastupnik Vijeća Europe. U Donjem Lapcu dva puta bio načelnik općine. Bio direktor Spomen-područja Bijeli potoci - Kamensko. |
|
![]() Stipe Golac ![]() Golac u Otvorenom ateljeu u Gospiću ![]() Golčev Gospić |
13. IV. 1939. - U Ribniku u obitelji Ivana Golca i Anke rođ. Basta rođen akademski slikar Stipe Golac. Osnovnu školu završio je u Ribniku, Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vilka Selana Glihe 1961. Diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu u klasi Mihajla Petrova 1966. godine. Djela: |
![]() Golčeve knjige ![]() Kameni cvjetovi |
14. IV. 1870. – U Zagrebu rođen slikar Ferdo Kovačević, sin Ferdinanda Kovačevića i Therese rođ. Arnost. Umro 1927. |
||
Mural Marka Sertića u Podlapcu u župnoj crkvi/©Lički leksikon |
14. IV. 1898. – U Podlapcu rođen slikar Marko Sertić, umro u Americi 16. travnja 1977. Nakon završene pučke škole u rodnom Podlapcu, kao petnaestogodišnjak 1913. našao se u SAD-u gdje je radio kao fizički radnik živeći uz starijeg brata. Nakon šest godina provedenih u Minnesoti i rada u rudnicima željeza prelazi u Michigan i u Detroitu se zapošljava na proizvodnoj liniji Fordovih tvornica i polazi večernju školu lijepih umjetnosti. Dobio je diplomu Shool of Fine Arts iz Detroita i već 1922. izlaže u Michigan Artists Show svoje slike gdje biva zapažen kao pejzažist s naglašenom sklonošću za realno. Potpisivao se skraćenim angliziranim prezimenom Serth ili kao Arthur Sertich. U povijesti američke likovne umjetnosti zabilježen je pod pseudonimom Arthur Sertich Serth. Potpuno se posvetio slikarstvu i usavršio je restauraciju slika, studij portreta, a proučavao je i izradu arhitektonskih nacrta. |
|
![]() Prof. Stipe Josipović/© Arhiva Lika pressa Gospić
![]() Prof. dr. sc. Mate Majerović Matan
|
14./15. IV. 1912. – Nakon sudara sa santom leda potonuo brod Titanic (Titanik), poginula 1523 putnika i člana posade. Na brodu je bilo i 30 putnika iz Hrvatske od kojih 16 Ličana, spasio se samo jedan Ličanin. 15. IV. 1920. - U Bihaću rođen profesor Stipo Josipović, umro u Rijeci 31. srpnja 2007. Nakon gimnazije u Bihaću dobio stipendiju Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Sarajeva i odlazi studirati prirodoslovno - matematički fakultet u Zagrebu. Studij završava 1942. godine i dr. Mate Frković, tada član Doglavnikova vijeća, s diplomske proslave s Trga bana Jelačića šalje ga s grupom kolega u Austriju u domobransku školu na godinu dana. Po povratku zapošljava se u MINORSU (Ministarstvu oružanih snaga) gdje ostaje do kraja Drugog svjetskog rata.
Kasnije je bio i prvi direktor Pedagoške akademije. Bio je predsjednik Izdavačkog savjeta NIU Lički vjesnik u Gospiću, suradnik Ličkih kalendara koje je najprije izdavala Matica hrvatska u Gospiću, a onda nastavile NIŠRO Ličke novine. Godinama je bio predsjednik Matice hrvatske u Gospiću kada je tajnik bio prof. Julije Derossi, sve do zabrane djelovanja 1971.
16. IV. 1951. – U Gospiću rođen Mate Znanstveno i stručno usavršavanje Djelatnosti koje je obnašao prije umirovljenja ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST OBJAVLJENI ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI 1. Augustin G, Majerovic M, Luetic T: Uterine perforation as a complication of surgical abortion causing small bowel obstruction: a review, Arch Gynecol Obstet. 2013 Aug;288(2): 311-323. Članak pruža kritički pregled dostupne literature (Pubmed, Pubmedcentral) i utvrđuje količinu dokaza, mehanizme, dijagnoze i pristupe problemu opstrukcije tankog crijeva nakon perforacije maternice nakon kirurškog pobačaja. Provedena je analiza učestalosti, faktora rizika, mehanizama bolesti, vremena kliniče prezentacije, dijagnostičkih modaliteta i ishoda majki. Zaključak je da se javljaju četiri mehanizma opstrukcije tankog crijeva o kojima onda ovisi trajanje opstrukcije. Vaginalna evisceracija je hitna kirurška situacija sa stopom preživljenja 93% u posljednjem stoljeću. Rad je napisan s ciljem smanjenja kirurške traume i ožiljaka nakon operacije. Opisuje se kirurška tehnika i korišteni instrumentarij. Nakon opisa kirurškog pristupa, autori navode da intrakorporalna apendektomija kod odabranih pacijenata ne produljuje vrijeme operacije te još poboljšava rezultate kod minimalno invazivnih postupaka, rezultirajući izvrsnim kozmetičkim rezultatima. Cilj ove studije bio je procijeniti inicijalne rezultate nakon uvođenja HIPEC-a i CS-a na temelju 22 pacijenta. Odabrani su pacijenti s dijagnozom periotonealne karcinomatoze na temelju intraoperativne procjene tijekom prvog operativnog zahvata zbog intraabdominalne malignosti ili naknadnih dijagnoza putem slikovnih metoda. Isključeni su pacijenti s malignom proliferacijom izvan abdomena, jetrenim metastazama i ASA zbrojem 4 ili više. Zaključak je da iako HIPEC s CS-om poboljšava preživljenje, tijekom početnog razdoblja primjene ovih metoda, mogući su veći pobol i veća smrtnost. Radi se o prikazu slučaja koji predstavlja hepatoidni adenokarcinom kod 72-godišnjeg muškarca, naglašavajući važnost točne dijagnoze, posebice zbog loše prognoze kod ove bolesti. Otkriveno je da je tumor imunohistokemično pozitivan na AFP i Hep Par 1. Prema ovim zaključcima, donesena je finalna dijagnoza hepatoidnog adenokarcinoma. Pacijent je operiran te nakon 24 mjeseca nema znakova metastaza. Pregledni članak prezentira najčešće tipove abdominalnih kila u trudnoći, iako rijetke predstavljaju značajan problem osobito zato što se radi o dva bolesnika. Kirurške smjernice za rješavanje abdominalnih kila u trudnoći gotovo su jednake kao i kod opće populacije s istom patologijom. Ako se radi o hitnim indikacijama (inkarceracije, strangulacije, perforacije), rade se hitne hernioplastike. Razlika u odnosu na opću populaciju je ako kile direktno ili indirektno ugrožavaju razvoj ploda ili budući porođaj, tada se rješavaju kao apsolutno ili relativno hitne operacije. Ako nema indikacije za hitnu operaciju, preporuča se operacija nakon porođaja. Radi o trećem opisanom slučaju jedne komplikacije nakon hemoroidektomije PPH staplerom. Nakon te operacije nešto je veća incidencija intra- i postoperativnog krvarenja koje obično nije značajno. U ovom slučaju radi se o intramuralnom krvarenju koje se iz rektuma proširilo do sigmoidnog kolona te je došlo do laceracije seroze u području prednje tenije sigmoidnog kolona što je rezultiralo intraadbominalnim krvarenjem koje je zahtijevalo hitnu operaciju po Hartmannu. Iako je ovo tek treći opisani slučaj ove komplikacije, ovo je prvi slučaj s intraoperativnom fotografskom slikom mjesta laceracija i intramuralnog krvarenja nakon PPH staplera. Predstavljen je slučaj 66-godišnje pacijentice s metastazom karcinoma lijeve dojke (T2N0M0) koji je dijagnosticiran pet godina prije utvrđene metastatske lezije na desnom femuru, što je dovelo do znatne boli u središnjem dijelu femura desne noge. Provedena je palijativna iradijacija, no bez napretka. Izvedena je radiofrekvencijska ablacija pomoću R.I.T.A. Medical System Generatora, što je dovelo do nekroze tumorske mase, uzrokujući osteolizu unutarnjeg dijela femoralnog korteksa. Tri mjeseca nakon postupka, pacijentica normalno provodi svakodnevne aktivnosti. Rad predstavlja pregled rezultata liječenja neresektabilnih metastaza jetre od primarnog karcinoma kolorektuma metodom radiofrekvencijske ablacije. Tom metodom moguće je djelovanjem lokalnog povišenja temperature napraviti nekrozu u ograničenom području jetre tamo gdje se nalazi tumor koji nije prikladan za resekciju. Rezultati ove metode u odnosu samo na kemoterapiju pokazuju značajno produženje života tih bolesnika. RFA metastaza jetre unazad nekoliko godina postala gotovo „zlatni standard“ u liječenju neresektabilnih malignih tumora jetre. Rad uspoređuje utjecaj stabilnog peptida BPC 157 i metilprednizona na rani funkcionalni oporavak nakon transekcije Ahilove tetive u kost kod štakora (Wistar Albino, muški primjerci), prije početka zacjeljivanja kolagenom. Autori zaključuju da stabilni peptid BPC 157 s antiupalnim postupcima i indukcijom novih krvnih žila olakšava rani funkcionalni oporavak kod zacjeljivanja Ahilove tetive u kost. Provedena je prospektivna studija na 186 bolesnika s kolorektalnim karcinomom. Uspoređivani su u odnosu na Dukes klasifikaciju kvalitativni (spol, krvna grupa, bračno stanje i regija Hrvatske) i kvantitativni parametri (dob, indeks tjelesne mase). Kod 84 bolesnika ocijenjivana je kvaliteta života. Jedina statistički značajna razlika prisutna bila je mlađa dob kod bolesnika Dukes D stadija. Dokazana je najbolja kvaliteta života prije operacije, značajno smanjena nakon operacije te djelomično poboljšana 3 mjeseca poslije operacije bez statistički značajne razlike među uspoređenim bolesnicima. Rad prezentira rijedak kongenitalni poremećaj odrasle dobi. Radi se o bolesnici s anamnezom konstipacije dužom od 10 godina koja je pripisivana dijelom trudnoći nakon koje je nastala te dijelom hipotireoidizmu od koje bolesnica boluje dugi niz godina. U finalnom stadiju bolesti došlo je do izrazite dilatacije kolona tijekom obrade te se na indiciranoj elektivnoj operaciji definirala duplikatura ascendentnog i poprečnog kolona. Zaključak rada je da je uvijek potreban oprez kod postavljanja definitivne dijagnoze opstipacije dok se ne isključe svi organski uzroci. Cilj ove retrospektivne studije bio je postavljanje smjernica u terapiji septičnih bolesnika unutar kirurškog dijela jedinice intenzivnog liječenja. Rezultat je pokazao dobru osjetljivost meticilin-rezistentnog stafilokoka na vankomicin i linezolid, izvrsnu osjetljivost Pseudomonas aeruginosa na ceftazidim i karbapenem, te Acinetobacter baumannii na ampicilin+sulbactam i karbapenem kao tri najčešća uzročnika. Preporučena terapija je empirijska i trebala bi obuhvatiti sve bitnije patogene. Autori u ovom prikazu slučaja opisuju 25-godišnjeg pacijenta s dijagnozom familijarne adenomatozne polipoze i povišene količine karcinoembrionskog antigena, uz negativnu obiteljsku povijest bolesti. Sumnja na Gardnerov sindrom javila se zbog ekstirpacije osteoma lijeve temporo-ocipitalne regije 10 godina ranije. Histologija je utvrdila adenokarcinom rektuma (Dukecs C stadij). Kranijalni osteom često prethodi gastrointestinalnim manifestacijama familijarne adenomatozne polipoze ili Gardnerovom sindromu. Takve pacijente treba genetski testirati, a ako su testovi pozitivni, napraviti kolonoskopiju kako bi se spriječio razvitak kolorektalnog karcinoma. U slučaju pozitivne dijagnoze, svi članovi obitelji trebaju biti pregledani. Rad je prikaz slučaja homoseksualnog bolesnika nakon hemeroidopeksije cirkularnim staplerom. Opisano je oštećivanje kondoma kod bolesnikova partnera prilikom analnog odnosa. S obzirom na tip izvedene operacije pri čemu su uvijek u analnom kanalu prisutne metalne štipaljke, preporuča se suzdržavanje od analnog odnosa nakon takve operacije zbog potencijalne ozljede kondoma ili penisa i posljedičnih komplikacija. Naglašena je problematičnost u dijagnozi i terapiji kod akutnog abdomena u trudnoći s pojavnošću u jednoj od 500–635 trudnoća. Preoperativna dijagnoza je unatoč napretku tehnologije još uvijek nedovoljno točna. Autori napominju da je laparoskopski pristup u ovom slučaju vrlo koristan, sigurniji i rezultira bržom točnom dijagnozom. Najčešći uzrok akutnog abdomena u trudnoći je apendicitis (u jednoj na 500–2000 trudnoća). Najčešće liječenje je operativno, a autori sugeriraju laparoskopski pristup, uz napomenu da kod kompliciranih i nejasnih slučajeva prednost ima laparotomija. Prikaz slučaja bolesnice s dijagnozom osteogenesis imperfecta tip III i mehaničkom opstrukcijom lijevog kolona karcinomom. Uobičajeno je stenoza zdjelice uzrok mehaničke opstrukcije kod takvih pacijenata. Autori su proveli 26 aksilarnih disekcija na kadaveru. Drugi dio uključivao je 24 selektivna angiograma aksilarne arterije na pacijentima s dijagnozom TOS-a. Treći dio uključivao je modificirani hiperabdukcijski test koji utvrđuje vaskularni šum koji je siguran test dijagnoze aksilarne kompresije. Na temelju ovih testiranja, autori su prezentirali mogućnosti kompresije aksilarne arterije. Rad prikazuje prikaz slučaja rupture slezene u trudnoći i pregledni osvrt na literaturu. Prikazana je 38-godišnja bolesnica u 38. tjednu trudnoće koja je iznenada kolabirala u čekaonici rodilišta i ubrzo ušla u hemoragijski šok. Intraoperativno nađeno je krvarenje slezene i rupture u blizini hilusa, te prisutan i stari koagulum intraabdominalno. Nije bilo dokaza trauma niti podležeće bolesti slezene, stoga se u zaključku navodi kako se najvjerojatnije radi o spontanoj rupturi slezene, iako rijedak entitet, treba biti na umu kliničarima u ovakvim slučajevima. Rana pijeloplastika kongenitalne opstrukcije ureteropelvičnog ušća s ciljem maksimalnog očuvanja bubrežnog parenhima istražena je u ovoj retrospektivnoj studiji. Dvije grupe bolesnika, dojenčad do dva mjeseca starosti i preko dva mjeseca starosti su uspoređivane. Napravljene su 24 pijeloplastike na 22 bolesnika u prvoj grupi i 30 pijeloplastika na 27 dojenčadi u drugoj grupi. 4 bubrega nisu spašena, 1 u prvoj grupi i 3 u drugoj grupi. Uočljiva razlika među grupama je bila u načinu otkrivanja bolesti, u 75% dojenčadi iz 1. grupe bolest je otkrivena in utero, a u 48% iz druge grupe nakon obrade infekcije mokraćnog sustava. Tijekom praćenja, 23 bubrežna sustava u 1. grupi i 24 u 2. grupi ocijenjena su stabilnim ili u poboljšanju. Dobri rezultati podupiru odluku za ranom pijeloplastikom. Prikazana je 49-godišnja bolesnica s tumorom zdjelice koji ispunjava gotovo cijeli abdomen. Angiografski je dokazano da potiče iz maternice. Napravljena je obostrana embolizacija unutrašnjih ilijačnih arterija prije kirurškog odstranjenja tumora. Time je omogućeno uspješno vađenje 25 kg teškog lejomioma. U radu su autori ispitivali utjecaj neuropeptida u regulaciji menstruacijskog ciklusa. Prema ranijim istraživanjima u primata predpostavljalo se da oksitocin i arginin vazopresin sudjeluju u regulaciji menstruacijskog ciklusa. U radu je potvrđeno da se koncentracija receptora za oba peptida mijenja prema fazama ciklusa. Najviša vrijednost broja receptora za oba peptida je u kasnoj luteinskoj fazi. Budući da jajnik proizvodi OT i AVP, može se zaključiti da postoji autokrino ili parakriono djelovanje ovih peptida. Autori su u radu istraživali utjecaj ritodrin hidroklorida na placentarni mertabolizam masti u posteljici iz prijevremenih poroda. Analiziran je sadržaj u 18 posteljica; 10 koje su primile Ritrodrin hidroklorid i osam koje nisu. U znanstvenoj obradi preparata ustanovljeno je da davanje Ritodrina u svrhu tokolize dovodi do povećanja ukupnih lipida u posteljici. Također je ustanovljeno da dolazi do povećanja fosfolipida i slobodnih masnih kiselina. Radovi objavljeni u časopisima indeksiranim u bazi Science Citation Expanded c) Radovi objavljeni u časopisima indeksiranim u bazi Medline, Scopus Embase Ostali stručni i znanstveni radovi |
![]() Prvi broj časopisa Pedagoške akademije Gospić Dostignuća iz 1964. godine/© Arhiva Lika presa za Lički leksikon U In memorijamu u Novom listu prof. Grga Rupčić piše:
8. Župančić B, Bradić I, Župančić V, Antabak A, Popović Lj, Majerović M, Turčić J. Clinical and experimental study of ureterovesical junction reflux Pediatr Croat. 1999 43(1). Ostala kongresna priopćenja/izlaganja sa znanstvenog skupa Bio je aktivni sudionik projekta Intervencijska gastroenterologija – primjena i razvoj novih tehnologija, voditelj projekta prof. dr. sc. Roland Pulanić, MZOŠ br. 214001, 1999. godine te konzultant-suradnik na dva projekta, aktivno je sudjelovao u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova, član uredništva dva časopisa te član i funkcioner u sedam društava. Sudjeluje u brojnim nastavničkim djelatnostima. Radovi u kojima je prvi autor Do kraja 2024. objavio 165 publikacija. |
18. IV. 1784. – U Žitniku rođen istaknuti filolog pop Šime Starčević, umro 14. travnja 1859. u Karlobagu. Osnovnu školu i gimnaziju polazio u Varaždinu, filozofiju u Grazu, bogosloviju u Senju. Zaređen 1808. Kapelan u različitim mjestima, a zatim župnik u Karlobagu. U Trstu je 1812. objavio dvije gramatike: Nova ricoslovnica iliričko - franceska i Nova ricoslovnica ilirička. Njegova gramatika utemeljena na narodnim govorima i zauzima se za jedinstveni jezik svih Hrvata. Prvi opisao četiri štokavska akcenta; predložio latiničnu grafiju, koja je do Gajeve bila najbolja. |
|
|
![]() ![]() Portret M. Vukelić, rad kapiara Vanje Radauša
|
20. IV. 1910. – U Lipama rođena keramičarka Milka Vukelić, umrla u Zagrebu 7. ožujka 1993. Završila učiteljsku školu u Petrinji. Modeliranje učila kod kiparice M. Wood, a keramiku kod B. Dužanec. Nakon 1945. radi suvenire s folklornim motivima. U terakoti izrađivala figuralne kompozicije (ciklus Nevjesta) i oslikavala dekorativnu keramiku. Od najranijih dana djetinjstva nosi u sebi snažnu potrebu za likovnim izražavanjem. Ostaje rano bez oba roditelja pa brigu o njenom odgoju i školovanju preuzima stric, tada sudac u Petrinji. |
![]() Lička nevjesta Milke Vukelić/©Lički leksikon |
21. IV. 1887. - U Gospiću rođen slikar Vilim Muha, umro u Zagrebu 7. IX. 1957. Školovao se na karlovačkoj gimnaziji, maturirao na Obrtnoj školi u Zagrebu 1903., slikarstvo diplomirao 1909. kod V. Bukovca na Umjetničkoj akademiji u Pragu. |
||
![]() Ferdinand Kovačević |
25. IV. 1838. – U Gospiću rođen Ferdinand Kovačević, umro u Zagrebu 27. svibnja 1913., prvak telegrafije u Hrvatskoj. Roditelji su mu bili Matija Kovačević, poručnik u regimenti u Otočcu, i majka Marija rođ. Pavičić, rođena u Gospiću. Ferdinand je 29. travnja kršten u župnoj crkvi u Gospiću i dobio je ime Joseph. |
|
![]() Darko Milinović |
25. IV. 1963. – U Gospiću rođen političar dr. Darko Milinović. Diplomirao Medicinski fakultet u Zagrebu (1987), položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstreticije (1996), magistrirao (2005). Dožupan Ličko-senjske županije (2002). Potpredsjednik Hrvatskoga sabora (2003 – 2007), ministar je zdravstva i socijalne skrbi (2008 – 2011). Potpredsjednik Vlade RH i HDZ-a (2009). Više puta biran u Sabor. Za ličko-senjskog župana izabran 2017. i godinu dana kasnije izbačen iz HDZ-a, ali je ostao župan do kraja mandatra. Osnovao je lokalnu stranku LiPO i izabran u lokalnu vlast, a nakon smjene gradonačelnika Gospića na izvanrednim izborima polovicom 2024. izabran za gradonačelnika do proljeća iduće godine i redovnih izbora. |
|
28. IV. 1768. – U Lici prvi put zasađen crveni duguljasti krumpir. |
||
![]() Josip Filipović FILIPOVIĆ, Josip, von Philippsberg (Filipsberški), vojskovođa (Gospić, 28. IV. 1819. – Prag, 6. VIII. 1889.). Obitelj potječe iz Bosne. U vrijeme njegova djeda Ilije obitelj je dobila plemićki status s titulom baruna (1781) te pridjevak von Pfilippsberg, što se odnosi na ličko selo Filipoviće pod Otešom kraj Klanca (1785). Njegov otac Leopold bio je časnik s činom satnika, s 15 godina stupio je kao kadet u Ličku krajišku pukovniju (1834) i postaje pukovnijski kadet (1836). Školovao se s mlađim bratom Franjom u vojnoj školi u Tulinu u Donjoj Austriji. Brzo je napredovao i 1843. postaje natporučnik i službuje u glavnim stožerima zemaljskih zapovjedništva u Češkoj (1843 – 1844), Italiji (1844 – 1847) i Ugarskoj (1847 – 1848). Satnik je postao 1847. i sudjelovao je u burnim događajima iduće dvije godine (1848 i 1849). Vatreno krštenje doživio je kao zamjenik načelnika stožera Prvog korpusa bana Josipa Jelačića tijekom gušenja ustanka u Beču, kad je bio lakše ranjen. Unatoč tomu sudjelovao je u daljnjim okršajima pa dobiva čin bojnika u Varaždinsko - križevačkoj krajiškoj pješačkoj pukovniji. Zbog zalaganja odlikovan je Vojnim križem za zasluge, a kad je sudjelovao u gušenju revolucije u Mađarskoj (1849) odlikovan je viteškim križem Leopoldova reda. Napredak u karijeri ostvario je kad postaje potpukovnik i Jelačićev glavni pobočnik (1851). Kao pukovnik od 1853. bio je zapovjednik Varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije. Oženio se Bečankom Leontinom von Joelson i s njim imao dva sina i tri kćeri. Nadživjele su ga samo dvije kćeri. Kao general-bojnik sudjelovao je u ratu protiv Francuske i Pijemonta (1859). Zapovijedao je brigadom u VIII. korpusu, a tijekom bitke kod Solferina njegova brigada borila se punih dvanaest sati protiv nadmoćnijeg neprijatelja. Iako je bitku Austrija izgubila, hrvatske pukovnije razbile su neprijateljsku vojsku na svom dijelu fronte. Odlikovan je ordenom Željezne krune II. klase, a potvrđena mu je titula baruna (1860). |
Zamjenjivao bolesnoga hrvatskog bana Josipa Šokčevića (1865), a iduće godine, tijekom rata s Pruskom, kao zamjenik zapovjednika 2. korpusa Sjeverne armije sudjelovao je u bitkama kod Kuksa, Sadove i Požuna i promaknut u čin podmaršala. Postao je zapovjednik 1. pješačke divizije u Beču, a 1867. i titularni pukovnik-vlasnik 35. linijske pješačke pukovnije sa sjedištem u Plzenju. Zapovjednik je 8. pješačke divizije u Innsbrucku (1871), a time i zapovjednik obrane Tirola i Vorarlberga, da bi kao general topništva (1874) postao zapovjednik vojnog zbora u Moravskoj sa sjedištem u Brnu. Već nakon pet mjeseci bio je imenovan vojnim zapovjednikom Češke sa središtem u Pragu, a u Brnu ga je zamijenio mlađi brat Franjo koji je također ostvario zavidnu vojnu karijeru – bio je namjesnik Dalmacije i zapovjednik Vojne krajine.Kada je odlukom Berlinskog kongresa (1878) Austro-Ugarska dobila mandat da zaposjedne BiH, taj je zadatak povjeren Filipoviću jer je 25 godina prije, za vrijeme Jelačića, izradio plan okupacije BiH. Iz Praga je premješten u Hrvatsku za glavnog zapovjednika okupacijske vojske. Već je početkom srpnja okupio XIII. korpus (82.000 vojnika) i za sjedište svog stožera izabrao Brod na Savi gdje je 29. srpnja 1878. prešao Savu slamajući osmanlijski otpor sve do Sarajeva te do 19. listopada završio okupaciju Hercegovine. Odlikovan je Komanderskim križem Reda Marije Terezije. Nakon okupacije bio je vojni i civilni upravitelj BiH. Kako su tada u BiH stizali brojni činovnici, poglavito Hrvati, Filipovića su optuživali, a naročito Budimpešta, za panslavizam, pa je premješten u Beč (1881) na uglednu dužnost zapovjednika Beča. Na vlastiti zahtjev iduće je godine premješten za zemaljskog zapovjednika u Prag, gdje je proglašen počasnim građaninom i gdje je službovao do kraja života. Na sahrani je vijenac od palmina lišća u ime cara i kralja Franje Josipa na njegov odar položio nadvojvoda prestolonasljednik Franjo Ferdinand koji je 25 godina kasnije ubijen u Sarajevu. LIT.: Lipovac, Marijan: Zaboravljeni osloboditelj BiH i vojni zapovjednik Češke. Vijenac. Zagreb 25. IV. 2019. 26 str. ‑ Unatoč pandemiji nastavljamo djelovanje. Vjesnik Hrvatsko-Češkog društva. Zagreb listopad 2020. br. 92 god. IX. |
![]() Prof. dr. sc. Ante Bežen ![]() ![]() |
28. IV. 1945. - U Gospiću rođen Ante Bežen sveučilišni profesor, doktor filoloških znanosti i novinar. Njegov otac Stjepan Bežen rodom je iz Bizovca (Selci) kod Osijeka i bio je vojni časnik NDH sa službom u Gospiću, a nestao 1945. na križnom putu. Majka Ljubica, rođ. Frković, tvornička radnica, rođena je u Gospiću 1920. u tada poznatoj obitelji Frkovića Gucinih, a umrla u Gospiću 2004. |
VELJAČA
|
||
---|---|---|
1. II. 1965. – U Gospiću puštena u rad automatska telefonska centrala. |
||
![]() Pop Marko Mesić, spomen-bista u Brinju, rad kipara Stipe Sikirice;Arhiva Lik@ pressa Gospić |
2. II. 1713. – U Karlobagu umro pop Marko Mesić, rođen u Brinju oko 1640. Sin krajiškog časnika. Ostao župnik u Brinju i nakon što je 1678. izabran za kanonika u Senju. God. 1683. organizirao četu koja je pomogla ustanicima protiv turske vlasti u Lici. Kao povjerenik karlovačkoga generala sudjeluje u oslobađanju Like 1689. U priznanju junačkih djela kao i zasluga stečenih uopće u ličko-krbavskoj reokupacionoj vojni, kralj Leopold odlikova popa M. Mesića posebnom poveljom (1693.) i darova mu posjed u Mušaluku gdje on podiže crkvicu sv. Duha (1700.). |
![]() |
![]() General Laudon |
2. II. 1717. – U Neutitschenu rođen Laudon, Gideon Ernst, maršal, umro 14. VII. 1790. Potomak škotske plemićke obitelji; 1712. postaje satnikom Trenkovih dragovoljaca, potom premješten u Vojnu krajinu. Ratnu slavu stječe tijekom Sedmogodišnjeg rata (1756-63), od 1757. pukovnik, poslije postaje generalom topništva, a 1778. maršal. |
|
Bradu i kose korigirao je svojom rukom kipar
Bista Blaže Devčića, rad kipara zemljaka iz Krasna Josipa Tomaića
|
2. II. 1915. - U Krašiću kraj Jastrebarskog rođen slikar Blaž Ćuk, umro u Karlovcu 4. VI. 1975. Franjevačku gimnaziju završio u Varaždinu, teološki studij u Zagrebu. Nakon tečaja crtanja u C. Schmidta Meila u Münchenu (1938/39), studira na zagrebačkoj Akademiji likovnim umjetnosti u klasama V. Becica, J. Kljakovića i O. Mujadžića (diplomirao 1944) te kraće vrijeme radi u grafičkoj specijalki T. Krizmana. U međuvremenu napušta svećeničko zvanje (1943). God. 1945. sudjeluje na radnim akcijama u Moslavini i crta prizore iz brigadirskog života te s B. Ružićem i Ž. Janesom priređuje prvu zajedničku izložbu. Motivi poslijeratne obnove glavna su tema mnogih crteža i grafika (Dobrovoljni rad u Gospiću, 1946., Kružok 1949.) rađenih u Gospiću, gdje je započeo višegodišnjom pedagoškom aktivnosti od 1945. do 1952. kada prelazi na rad u Karlovac. Samostalno izlagao u Gospiću 1946, 1950, 1953. Nagrađivan na Likanalima 1967, 1968. i 1969. 2. II. 1916. u Krasnu rođen kipar Blaž-VlahoDevčić, umro u Senju 26. I. 1987.). Rođen je u obitelji Josipa i majke Mande rođ. Devčić. Roditelji su imali osamnaestoro djece; deset sinova i osam kćeri, od kojih je desetero pomrlo još u djetinjstvu. Od tri preživjela sina Blaž je bio najmlađi. Još kao dječak izdvajao se od ostale djece po vidljivom talentu za praktični rad s drvetom i glinom, izrađujući od tih materijala figurice i razne igračke. Budući da je u školi bio vrlo napredan talenta pa je smatran čudom od djeteta. Nakon završene osnovne škole odveo ga je u Zagreb dr. Milan Anić, Krasnar koji je živio u Zagrebu i nastavio je školovanje uz svestranu pomoć gornjogradskog župnika msgr. Svetozara Rittiga, koji ga je predao na naukovanje u kiparsku radionicu Ivana Meštrovića. Tu je upoznao Antuna Augustinčića i nakon trogodišnjeg školovanja kod Meštrovića osjetio sposobnim za samostalni rad. Na zagrebačkom groblju Mirogoju radi kod kipara V. Bakića. Gimnaziju je završio do šestog razreda. Neumorno radi i stvara umjetnička djela, te se pojavljuje na brojnim izložbama. Uz samostalne izložbe izlaže i na nekoliko skupnih izložaba o kojima je tadašnja kritika vrlo pozitivno pisala. Odlazi u Beograd (1932) gdje se bavi izradom portreta, raznih dekorativnih figura i prikladnih stvari za nadgrobne spomenike. Kako se s vremenom broj narudžbi smanjivao, a time i broj kupaca, vraća se u Zagreb (1935). Bavio se portretiranjem i izradom skulptura. Ponovo je napustio Zagreb i otišao u Novi Sad gdje je boravio pola godine (1937), a potom u Čazmu, gdje je bilo još Krasnara, u zaselak Gromulje, kod svojih rođaka. U Čazmi je upoznao Anu rođ. Kupsjak s kojom se nakon dvije godine oženio. Prihvatio je i posvojio njezinog izvanbračnog sina Duška, kojeg je jako volio, a i Duško njega. S obitelji je boravio i u Banjoj Luci, a potom u Bjelovaru gdje je otvorio atelje. U to vrijeme nastaju prve bračne krize. Odlučivši napustiti Anu, vratio se u Krasno. U međuvremenu je Ana dospjela u bolnicu, a trogodišnji sin Duško kod nekih prijatelja na privremeno skrbništvo. To je Blaža jako pogodilo i vratio se u Čazmu, gdje postaje kotarskim službenikom (1943) i premješten je u Zagreb gdje je zamjenik kotarskog predsjednika u Dugom Selu. Blaž nije previše mario za političku situaciju pa je jednom potajno pomogao partizanima oko lijekova. Zbog toga je bio istjeran iz službe i osuđen na smrt ali mu je pomogao kotarski predsjednik. I poslije Drugog svjetskog rata imao je problema i optužen je za izdaju kako je vrijeme NDH pomagao izradu novčanica i poštanskih maraka. Zbog toga ga je vlast privodila, maltretirala, tukla i mučila do te mjere da se to odrazilo i na njegovo psihičko zdravlje. Nakon toga s obitelji seli u Zagreb kod sestre Julijane Dodigović.
LIT.: Život i djelo Blaža Devčića. Katalog izložbe Gradski muzej Senj, 21. travnja 2005. – Rukavina, Ksenija: Život i djelo kipara Blaža Devčića (1916. – 1987.). Krasno: monografija u povodu 200. obljetnice župe av. Antuna Padovanskoga i 170 godina školstva u Krasnu. Krasno – Rijeka 2007.Gl. ur. Joso Vukelić. 225.-234. str. – Pećanić, V.: Moje prijateljevanje s kiparom Blažom Devčićem. Devčić. I.: Iz života kipara Blaža Devčića. https://www.google.com/search?q=o+bla%C5%BEu+dev%C4%8Di%C4%87u+kiparu&ie=utf-8&oe=utf-8&client=firefox-b (Posjećeno 1. lipnja 2019.) - https://gospicko-senjska-biskupija.hr/vijesti/detaljnije/skulpture-pok-blaza-devcica-u-postavci-jaslica-u-senju (Posjećeno 1. lipnja 2019.).- Čuljat, Marko: Likapedija, Gospić, 2020. str. 58 i 59. 2. II. 1953. - U Johovcu, župa Foča, kod Doboja (BiH) rođen otac Zdenko (od Bezgrešnog Srca Marijina) Križić, OCD, krsnim i civilnim imenom Ivan, gospićko-senjski biskup.
Papa Franjo ga je 8. VIII. 2023. na blagdan Rođenja BDM imenovao splitsko-makarskim nadbiskupom i metropolitom.
|
Devčićev križni put u Krasnu (gore), a dolje u Baškim Oštarijama/Snimio Marko Čuljat |
3. II. 1894. – U Ličkom Novom, (u obitelji Gucinih op. a.), rođen Ivica Frković, šumarski stručnjak i političar, umro u Buenos Airesu 21. XI. 1980. U Gospiću polazio realnu gimnaziju, šumarstvo diplomirao 1919. pri Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Počeo raditi kao šumarski vježbenik u Sušaku 1919, a nastavio kao upravitelj Šumarije u Škarama i Pitomači te ponovno u Direkciji šuma u Sušaku. Oko 1930. premješten je kao savjetnik u Ministarstvo šuma i rudnika u Beograd. Uspostavom Banovine Hrvatske dolazi 1939. u Bansku upravu za predstojnika Odjela za šumarstvo te na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1941. Uspostavom NDH imenovan je ministrom šuma i ruda i na čelu tog ministarstva ostaje do reorganizacije vlade u listopadu 1942. kada je imenovan državnim vijećnikom. Početkom 1943. postavljen je za opunomoćenika hrvatske države kod 369. pješačke divizije koja je djelovala u Bosni. Napustivši na početkom svibnja 1945. domovinu, preko Italije dolazi u Buenos Aires. Tu se pod imenom Andres Joss upošljuje u Ministarstvu poljodjelstva i stočarstva kao šumarski savjetnik. Istodobno u Argentinu je došlo još nekoliko hrvatskih šumara s J. Balenom na čelu. Oni su prvi šumarski stručnjaci u toj zemlji jer su do tada šumarske poslove vodili agronomi. Hrvatski su šumari obavili znatne poslove na uređivanju šuma te sudjelovali u osnutku i organizaciji šumarskog fakulteta, na kojem su i prvi predavači. Frković je isključivo radio na uređivanju šuma. Radeći na terenu nailazili su na mnoge predjele, rijeke i slapove bez imena te su ih imenovali po hrvatskim rijekama (Sava, Una) ili osobama (Budak). Sva imena unijeta su u službene karte. |
||
|
4. II. 1898. – U Perušiću rođen ustaški pukovnik Juraj Juco Rukavina, pogubljen u Zagrebu, 7. lipnja 1945. Nakon gimnazije u Gospiću završio vojne škole u Austro-Ugarskoj. U Državi SHS bio kapetan žandarmerije. Ustaškom pokretu pristupio 1932. Zbog sudjelovanja u Velebitskom ustanku 1932. osuđen na smrt, potom na 12 g. robije. Uspostavom NDH postaje zapovjednik svih djelatnih ustaških bojni Ustaške vojnice, potom zapovijeda ustaškim postrojbama u zapadnoj Bosni. U studenom 1941. imenovan za zapovjednika Ustaške vojnice. Početkom 1942. sudjeluje u stvaranju “ličke bojne” Crne legije, a u kolovozu 1942. postavljen je za zapovjednika Ustaškog stegovnog i kaznenog suda. Od svibnja 1944. zapovjednik IV. stajaćeg djelatnog zdruga Ustaške vojnice. Zarobljen kod Bleiburga, osuđen na smrt vješanjem i pogubljen. |
|
11. II. 1905. – U Senju rođen hrvatski prozaik i pjesnik Milan Ogrizović, umro u Zagrebu 25. kolovoza 1923. Školovao se u Gospiću (maturirao 1895.) i Zagrebu. Za narodnog poslanika biran 1908. na pravaškoj listi. Neko vrijeme do Prvog svjetskog rata lektor i Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a u poraću profesor na glumačkoj školi. Pisao pjesme, satire i drame. |
||
![]() Prof. Vladimir Muljević
![]() Josip Movčan na Plitvicama 2003./© Marko Čuljat Lika pres za Lički leksikon |
14. II. 1913. - U Zagrebu rođen prof. dr. sc. Vladimir Muljević, gdje je i umro 26. veljače 2007. Počasni član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske od 1993. Prvi Hrvat doktor elektrotehnike, disertaciju o poboljšanju rada asinkronih elektromotora Nikole Tesle obranio u Beču 1944. Objavio oko 450 znanstvenih i stručnih priloga, nekoliko knjiga, udžbenika i sveučilišnih skripta, sastavio je, objavio ili uredio i nekoliko rječnika iz područja mjerenja, automatske regulacije i automatizacije. Dobitnik je mnoštva nagrada i priznanja. 9. II. 1924. u Čakovcu rođen dipl. ing. šumarstva Josip Movčan, umro u Zagrebu 30. lipnja 2016. Šumarstvo počeo studirati u Mađarskoj i prekida zbog Drugog svjetskog rata i završava studij šumarstva u Zagrebu. Godine 1955. zapošljava se u Šumariji Fužine, gdje je upravitelj bio dipl. ing. Dragutin Böhm. Kao mladi stručnjak, posebno se bavi iznalaženjem stimulativnih uvjeta rada šumskih radnika, šumsko-uzgojnim radovima te pohađa specijalizaciju, u Urbanističkom institutu Hrvatske, iz uređenja pejzaža i u zagrebačkim park-šumama. Početkom jeseni 1958. na poziv Ministra šumarstva odlazi na Plitvička jezera. U 33 godine rada u NP Plitvička jezera, ing. Josip Movčan definira svoj odnos i stavove prema pojedinim ključnim problemima u Nacionalnom parku. Bio je pobornik očuvanja šume i pašnjaka te isključivanja javnog prometa van granica Parka u čemu je i uspio. Godinama projektira i gradi poznate plitvičke staze i mostiće često i u ovi do pojasa. Njegove su ideje elektro-brodova i panoramskih vlakova. |
|
![]() Knežićeva grobnica u Majoriji iznad Senja ![]() Jakov Tomičić |
15. II. 1786. – U Petrinji rođen Josip Kajetan Knežić, vojni inženjer, umro u Senju 15. rujna 1848. Izveo regulacije rijeka Čikole i Krke, a 1827. vodio gradnju velebitske ceste do Obrovca. Rekonstruirao Jozefinsku cestu od Karlovca do Senja (1833-45). Znamenitu cestu od Obrovca do prijevoja M. Halan (1045 m) gradio 1825-27, a nastavak do sela Sv. Rok 1827-31. Staru Jozefinsku cestu (1770-79) rekonstruirao je 1833; nova nastaje (1833-43) od Karlovca do Senja, koji je uz tu prometnicu znatno oživio. Nad Tounjčicom je izgradio jedinstven kameni most - vijadukt. Pod Vratnikom gradi klasicističku kapelu (Majorija) Sv. Mihovila i česmu Cesarsko vrilo, te svoju grobnicu s hrvatskim natpisom. U Senju obnavlja vodovod i klasicističku česmu na Cilnici (1845), a 1844 - 47. projektira i gradi cestu od Karlobaga preko Kubusa i Brušana do Gospića. 16. II. 1932. - U Ričicama rođen dipl. ing. stroj. Jakov Tomičić, od oca Filipa Tomičića i majke Marte rođ. Pejnović iz Lovinca. U obitelji je bilo osmero djece, ali ih je pola pomrlo. Jakov je bio treće dijete. Otac Filip je bio je na radu u Njemačkoj od 1939. do 1943. kako bi zaradio i vratio dug za kuću koja je u međuvremenu zapaljena. |
|
![]() General Frane Tomičić Arhiva ©Lik@ pressa Gospić |
16. II. 1959. – U Ričicama rođen brigadni general HV-a vojske Frane Tomičić. To je službeni datum, a inače je rođen dva dana ranije na Dan ljubavi, ali kako je u Ričicama bio veliki snijeg otac Petar nije mogao u Gračac prijaviti njegovo rođenje. Osnovnu školu završio u rodnim Ričicama i Gospiću gdje završava i Gimnaziju Nikole Tesle, a zatim Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. U sustavu obrane završio najvišu vojnu školu, Ratnu školu Ban Josip Jelačić. |
|
![]() Mirko Sanković |
18. II. 1935. - U Udbini rođen virolog Nikola Juretić. Gimnaziju završio 1956. u Osijeku, biologiju diplomirao 1961, a 1970. doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Ondje je od 1963. asistent, 1974. postaje docentom, 1978. izvanrednim i 1984. redovitim profesorom. Bio je pročelnik Biološkog odsjeka 1980-82. te predstojnik Botaničkog zavoda 1991-93. Predavao na Pedagoškom fakultetu te na poslijediplomskom studiju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Usavršavao se u Mikrobiološkom institutu u Budimpešti i na Sveučilištu u Saarbrücenu, a bio je i gostujući istraživač na Sveučilištu u Madisonu. Glavno je područje njegova znanstvenog rada virologija, posebice karakterizacija biljnih virusa s obzirom na patološka, imunološka, molekularnobiološka i fizička svojstva. 18. veljače 1965. u Brušanima rođen književnik Mirko Sanković. U rodnom selu je završio osnovnu školu, a srednju i Pedagošku akademiju završava u Gospiću. Zapošljava se kao nastavnik u Velikoj Kladuši u Bosni i Hercegovini gdje radi punih pet godina, sve do početka Domovinskog rata kada se s obitelji vraća u rodne Brušane. 1. Lika iza palasaka, zbirka pjesama, vlastita naklada, Plitvička Jezera 2004. 2. Lika od pantivika, vlastita naklada, Plitvička jezera, 2012. 2. Izabrane priče čitatelja Ličkih novina, Lika press Gospić, 2014., priče Druga vrimena i Mlinar |
|
21. II. 1886. – U Gospiću rođen botaničar Valentin Vale Vouk, umro u Zagrebu 27. studenog 1962. Diplomirao i doktorirao (1908) u Beču. Od 1913-56, uz kraći prekid za II svjetskog rata, bio prof. anatomije i fiziologije na Zagreb. sveučilištu te upravitelj Botaničkog zavoda i vrta. Pridonio osnivanju Oceanografskog instituta u Splitu (1930), obnovi Instituta za biologiju mora u Rovinju i takvog instituta u Dubrovniku te organizirao arboretum u Trstenom. U Gospiću završava osnovnu školu a gimnaziju je maturirao 1909. Hrvatski botaničar slovenskog podrijetla. Potječe iz obitelji farmaceuta koji su u Gospiću 1865. otvorili prvu ljekarnu koja se zvala K crnom orlu. |
||
![]() |
21. II. 1943. – U Zagrebu rođen političar Ante Frković, umro 11. VIII. 2011. u Zagrebu. Završio pravni fakultet u Zagrebu, direktor Republičke uprave prihoda Ministarstva financija (1992 - 1993.), kao član HDZ-a župan Županije ličko-senjske u dva mandata (1993 – 2001.), saborski zastupnik u Županijskom domu (1997-2001), član Županijske skupštine Županije ličko-senjske (2001- 2005.). Dobitnik je Javnog priznanja Ličko-senjske županije 2002. |
|
Akademik Daniel Rukavina
RUKAVINA, Daniel, akademik i profesor emeritus (Sarajevo. 22. II. 1937.- Rijeka, 31. I. 2022.). Potiče iz obitelji Rukavina iz Hrvatskoga Polja kraj Otočca. Otac Mile rođen je 1903. u Hrvatskom Polju, koje se tada zvalo Vlaško Polje. Roditelji Dane – Puko i majka Petrunila, imali su šestero djece: Josip, Manda, Tona, Mile, Stipe i Marija. Otac Mile je od 1926. bio u financijskoj službi u raznim dijelovima Jugoslavije (Zagreb, Požega, Kastav, Kreševo kod Sarajeva, Sarajevo i Tuzla), a 1959. se preselio u Rijeku. U Kreševu je 1934. godine oženio Magdalenu rođ. Krešić, a obitelj je imala troje djece: Daniel, Ljerka i Anto. Osnovnu školu pohađa u Sarajevu i Lukavcu (1943 – 1947), a Državnu realnu gimnaziju u Tuzli (1955).
Docent je od 1973, a izvanredni profesor (1976). Predstojnik je Zavoda za fiziologiju i imunologiju, Medicinskog fakulteta (1977 – 2003), prodekan za znanost Medicinskog fakulteta u Rijeci (1977 – 1979) i izvanredni profesor fiziologije na Filozofskom fakultetu Zadar (1978), redoviti je profesor Fiziologije i imunologije (1981). Dekan je Medicinskog fakulteta u Rijeci (1983 – 1987), osnivač i voditelj poslijediplomskih studija iz Kliničke imunologije i eksperimentalne i kliničke transplantacije (1984), predsjednik Zajednice medicinskih fakulteta Jugoslavije (1985 – 1988), prodekan za znanost Medicinskog fakulteta u Rijeci (1987 – 1990). U periodu od 1989. do 1997. je Adjunct professor of Pathology, University of Pittsburgh, Medical School, Department of Pathology (reizbori). Redovni je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (1990), član: Task Force for Continuing Medical Education in Europe of the World Federation for Medical Education (1991 – 1994), član Prosudbene skupine za ocjenu projekata iz znanstvenog područja biomedicinske znanosti RH Istraživanje humane reprodukcije (1996), član Stručnog povjerenstva za područje biomedicinskih znanosti za državne nagrade Državnog Sabora Republike Hrvatske (1998), reizabran u trajno zvanje redovnog profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (1998), član Odbora za alergologiju i kliničku imunologiju Razreda za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1998), profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Mostaru, Bosna i Hercegovina (1998), redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2000), v. d. rektora Sveučilišta u Rijeci (jednogodišnji mandat, 2000), rektor Sveučilišta u Rijeci (2001 – 2005), član Savjeta za europske integracije Županije Primorsko-goranske (2001), predsjednik Rektorskog zbora hrvatskih sveučilišta (2001 – 2002), član Advisory Board UNIADRION (Zajednica sveučilišta jadranskog i jonskog područja, 2001), član Znanstvenog vijeća za mir i prava čovjeka HAZU (2001), član Senata (inozemni ekspert) Medicinskog Fakulteta Sveučilišta u Mariboru (u osnivanju, 2002), član Savjeta Udruženja europskih sveučilišta (European University Association, 2002), v. d. ravnatelja Zaklade Sveučilišta u Rijeci (2002), ravnatelj Zaklade Sveučilišta u Rijeci (2003), član European Movement Croatia (2003), član European Medical Research Council (European Science Foundation), predstavnik HAZU (2003 – 2005), predsjednik Ocjenjivačkog suda za urbanističko-arhitektonsko rješenje sveučilišnog kampusa na Trsatu (2003), član Nacionalnog vijeća za konkurentnost RH (2002 – 2009), član Međusveučilišnog vijeća MZOŠ za razvoj novih sveučilišta (2004), član Koordinacijskog vijeća MZOŠ za pomoć visokom školstvu u Bosni i Hercegovini (2004), predstavnik HAZU u Inter Academy Medical Panel (IAMP) (2005), rektor Sveučilišta u Rijeci (reizbor) (2005 – 2009), predsjednik Rektorskog zbora hrvatskih sveučilišta (2007 – 2008). Odlukom Sabora RH izabran za člana Upravnog odbora Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj RH (2009 – 2010), član European Medical Research Council Expert Group on “Open Access in Biomedical Research” (2011 – 2012), član Etičkog Povjerenstva HAZU (2012), član Odbora za podjelu državnih nagrada za znanost Sabora RH (2012), predsjednik Stručnog povjerenstva MZOŠ za državne nagrade u području biomedicinskih znanosti (2012), utemeljitelj i prvi voditelj HAZU Zavoda za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu u Rijeci (2013), od 2017. Zavod za biomedicinske znanosti u Rijeci, član je Odbora za javna priznanja Grada Rijeke (2013), član Europske akademije znanosti i umjetnosti (Academia Scientiarum et Artium Europaea) (2014). |
22. II. 1483. – U Bakovcu u Gornjem Kosinju završen tisak Misala po zakonu rimskog dvora. Misal je otisnut samo 28 godina nakon Gutenbergove Biblije, i to na hrvatskom jeziku i glagoljicom i svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u XV.
Na Medicinskom fakultetu i Sveučilištu u Rijeci razvija cjelokupnu karijeru koju posebno obilježavaju njegovi dekanski i rektorski mandati. Tijekom dekanskog mandata Medicinski fakultet se široko otvorio zdravstvenoj službi šire regije, značajno je demokratiziran izbor u nastavna zvanja i povećan znanstveno nastavni potencijal. Kao rektor značajno pridonio izrastanju Sveučilišta u Rijeci u suvremeno europsko istraživačko Sveučilište. U tom razdoblju na Sveučilištu u Rijeci ostvaren je veliki investicijski program, implementiran je Bolonjski proces, otvoreni su brojni novi studiji u okviru postojećih fakulteta te osnovani novi fakulteti (Učiteljski fakultet i Akademija primijenjenih umjetnosti). Napravljen je veliki iskorak u razvoju prirodnih znanosti kroz jačanje znanstvenog potencijala i osnivanje četiri sveučilišna odjela: Fizika, Matematika, Informatika i Biotehnologija. Od 2000. godine pokretač je i koordinator svih aktivnosti na izgradnji sveučilišnog kampusa na Trsatu. U tom razdoblju izgrađena je suvremena nastavna i istraživačka infrastruktura za Akademiju primijenjenih umjetnosti, Znanstveno tehnologijski park, Filozofski fakultet, Učiteljski fakultet, Građevinski fakultet i Sveučilišne odjele za Fiziku, Matematiku, Informatiku i Biotehnologiju, te objekt studentske prehrane. Znanstveni potencijal Sveučilišta povećan je za preko 400 znanstvenika, a na Sveučilište je primljeno više desetaka istaknutih znanstvenika iz zemlje i svijeta (35 znanstvenika iz hrvatske dijaspore) i tako snažno ojačane istraživačke jezgre. Kao rektor je značajno doprinio i razvoju Visoke učiteljske škole u Gospiću, koja je bila sastavnica Sveučilišta u Rijeci, a dekan je tada bio poznati umjetnik i pedagog prof. Stipe Golac. Tako je izvršena temeljita obnova zgrade Visoke učiteljske škole, a izgrađena je nova polivalentna dvorana (2004). Organizirao je dva svjetska kongresa iz reprodukcijske imunologije i deset međunarodnih kongresa iz kliničke i transplantacijske imunologije. Održao je po pozivu 10 plenarnih predavanja na svjetskim i europskim kongresima, te 34 plenarna predavanja na međunarodnim kongresima. Po pozivu održao je 26 predavanja na najpoznatijim sveučilištima u Europi (Verona, Milan, Uppsala, Liverpool, Bristol, Pecs, Trieste, Graz, Praha), SAD-u (Chicago, Miami, Boston-Harvard Med. School, Birmingham-Alabama, Lebanon-NH-Drartmooth Med. School) i Japanu (Tokio, Isihara, Nishinomya, Toyama). Od 1975. do danas glavni je istraživač na brojnim projektima i programima koje su financirali Ministarstvo znanosti, Nacionalna zaklada za znanost i Sveučilište u Rijeci. Koordinator je svih eksperimentalnih i kliničkih istraživanja koja se u području Imunologije i transplantacije obavljaju u Hrvatskoj, a financirao ih je SIZ za znanost (1986 – 1990). Glavni je hrvatski istraživač na više međunarodnih projekata od kojih ističemo: Department of Immunology, University of Liverpool, UK, ALIS program, (1994 – 1997), 6. Okvirni program Europske komisije – Network of Excellence „The control of Embryo implantation“ (program je uključio 16 vrhunskih europskih istraživačkih centara iz deset EU zemalja, a grupa Daniela Rukavine bila je jedina izvan EU). Program je financiran s 23 milijuna € (2004 – 2008). Organizator je i predsjednik: 1. Kongresa imunologa Jugoslavije (Opatija, 1985); 8. i 10. Svjetskog kongresa iz reprodukcijske imunologije (ISIR-International Society for Immunology of Reproduction) u Opatiji (2001. i 2007.); pet međunarodnih imunoloških skupova u Opatiji s posebnim fokusom na mehanizme u lokalnoj imunosti (1990, 1992, 1994, 1996 i 1998), a radovi s tih skupova bili su objavljeni u uglednom časopisu American Journal of Reproductive Immunology. Bio je predsjednik Europske federacije za imunologiju i reprodukciju (1999 – 2001), te predsjednik (2004 – 2007) i počasni predsjednik (2007) Svjetskog društva za reprodukcijsku imunologiju (ISIR). U znanstvenom području reprodukcijske imunologije dobitnik je dviju najprestižnijih nagrada za globalni doprinos području koje su mu dodijelili Američko društvo (Blackwell-Munksgaard Award, 2007) i Europsko društvo (Senior Investigator Award, 2017). Izgradio je najveću i najkvalitetniju znanstvenu školu u hrvatskoj biomedicini izvan Zagreba. Koristio je sve mogućnosti (široka međunarodna suradnja) da osigura znanstveni razvoj i međunarodnu prepoznatljivost svojih suradnika. Razvio je vrlo uspješnu i produktivnu istraživačku suradnju s 14 grupa u SAD, Europi i Japanu, kroz koju je osigurao brojne stipendije za usavršavanje svojih suradnika. Prvi je u nas, još prije četrdesetak godina, uveo sustav „kruženja mozgova“ kao model za unapređenje znanstvenog potencijala Sveučilišta i kliničke medicine. Taj proces imao je dvije dimenzije: 1. „Kruženje mozgova” na relaciji klinika – istraživački laboratoriji Zavoda – klinika (na desetine kliničara je na Zavodu radilo svoje magisterije i doktorate i sudjelovalo u znanstvenim projektima) i 2. „Kruženje mozgova“ na relaciji Zavod – vrhunske inozemne istraživačke institucije – povratak u Rijeku (osigurao je preko 30 stipendija u trajanju od mjesec dana do tri godine). Pod njegovim mentorstvom izrađeno je 60 magistarskih i doktorskih teza. Na desetine teza je izrađeno na Medicinskom fakultetu u kojima kandidatima nije bio mentorom, ali im je značajno pomagao pa su mu se kandidati i pismeno zahvaljivali. O kvaliteti kandidata koji su pod njegovim mentorstvom izrađivali teze govori podatak da ih je 40 izabrano u zvanje sveučilišnog nastavnika ili odgovarajuće znanstveno zvanje, 20 su vršili dužnost predstojnika zavoda, klinike ili katedre, sedam su još bili prodekani, dekani i rektori ili ravnatelji kliničke bolnice, a neki od njegovih učenika po znanstvenoj prepoznatljivosti na samom su vrhu među hrvatskim znanstvenicima u području biomedicine. Za svoj znanstveni i cjelokupni rad dobio je preko 70 visokih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja: Srebrna plaketa Grada Rijeke (1970), “Ruđer Bošković”- Nagrada Republike Hrvatske za znanstveni doprinos (1985), Nagrada Grada Rijeke za znanstveni doprinos (1987), Povelja i Medalja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1988), Nagrada Unije fizioloških društava Jugoslavije (1988), Zahvalnica Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske republike Herceg-Bosne za prilog obrani domovine (1994), Nagrada HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1997. godinu iz područja medicinskih znanosti (1998), |
![]() Akademik Rukavina na promociji Golčeve knjige i predstave, 2005. Nagrada Vlade austrijske pokrajine Koruška za bogato znanstveno djelovanje i doprinos znanstvenoj suradnji u regiji Alpe-Adria (St. Georgen, Austrija 22.-24. svibnja 1998. godine /tradicionalni simpozij 10 Jahre Klinische Immunologie und Immunhamatologie (Alpe Adria Symposium), znanstvena nagrada “Ante Šercer” Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i Plive d. d. za najbolji znanstveni rad iz područja medicine objavljen u 1997./98. godini (Rad: “The age related decline of perforin expression in human cytotoxic T lymphocytes and natural killer cells”, Blood, Vol 92, No 7: 2410-2420, 1998.), Povelja Tokai Medical School Association, Tokai, Japan (2000), Povelja Japanskog društva za reprodukcijsku imunologiju uručena na 15th Annual Meeting of JSIR, Tokyo, Japan (2000), Zahvalnica Medicinskog fakulteta za izniman doprinos razvoju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (2002), Povelja Američkog društva za reprodukcijsku imunologiju (American Society for Reproductive Immunology - ASRI) za doprinos razvoju istraživačkog područja reprodukcijske imunologije u svijetu (25th Anniversary Meeting of ASRI, Providence, 2005), Zaslužni profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru - Visoko priznanje za doprinos osnivanju i razvoju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru (2006), Medalja svjetskog društva - The International Society for Reproductive immunology (ISIR), u znak zahvalnosti za obnašanje funkcije predsjednika za razdoblje 2004 – 2007. Plaketa sa zahvalnicom za značajan doprinos razvoju reprodukcijske imunologije u svijetu (International Society for Immunology of Reproduction) (2007), Professor honoris causa Univerziteta “St. Cyril and Methodius”, Skopje, Makedonija (2007), počasni predsjednik (Honorarry President) - svjetskog društva za reprodukcijsku imunologiju (Int. Soc. Immunol. Reprod.) (2007), Blackwell Munksgaard Award, najviša nagrada American Society for Reproductive Immunology (28th Annual Meeting American Society for Reproductive Immunology (ASRI), 11.-14. lipnja 2008. godine, Chicago, USA). Obrazloženje globalnog doprinosa i doprinosa razvoju znanstvenog područja reprodukcijske imunologije objavljeno je u časopisu American Journal of Reproductive Immunology, Vol. 60, No. 5, str. 379-382, 2008., Priznanje Zaklade Sveučilišta u Rijeci za doprinos u osnivanju, razvoju i radu Zaklade (2009), Priznanje Fakultetskog vijeća Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci za cjelokupni doprinos razvoju Građevinskog fakulteta (2009), Povelja i medalja “Kiril Bratanov” za doprinos razvoju reprodukcijske imunologije u svijetu (12. Int. Symposium, Varna, Bugarska, 26. lipnja 2009), Povelja Kwansei Gakuin University , Nishinomya, Japan (2010), Zahvalnica Sveučilišta u Rijeci za ostvarene uspjehe i postignuća u 2010. koja su doprinijela napretku i promicanju ugleda Sveučilišta u Rijeci, gost profesor medicinskih znanosti Sveučilišta “Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku (2011), Zahvalnica Sveučilišta u Zadru za osobit doprinos obnovi i razvitku Sveučilišta u Zadru (2012), Honorarry member, European Society for Reproductive Immunology (Hamburg, May 30-June 2, Joint Meeting ESRI and Am. Soc. Reprod. Immun.) (2012), Spomen-plaketa Sveučilišta u Rijeci u povodu 40. godišnjice Sveučilišta (2013), Zahvalnica Sveučilišta u Rijeci (2014), Elsevier senior investigator award, najviša nagrada European Society for Immunology of Reproduction (ESIR) za znanstveni doprinos području (14th Conference of the European Society for Reproductive Immunology, ESRI 2017, Kos, Greece, October 2017). Nagradu za životno djelo dodijelili su mu: Sabor RH (2004), Hrvatska gospodarska komora “Zlatna kuna za životno djelo” (2009), Primorsko-goranska županija (2010) i Grad Rijeka (2012). Dodijeljena su mu i visoka državna odličja: Predsjedništvo SFRJ odlikovalo ga je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1980), a predsjednik RH Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2007), zaslužni je profesor Univerziteta u Mariboru (2006) i počasni doktor (Doctor honoris causa) Sveučilišta u Rijeci (2018). Oženjen je. Supruga Ida rođ. Zaputović (1939) profesorica engleskog i francuskog jezika i ugledna turistička djelatnica, sin Milan (1972) diplomirani ekonomist i menadžer u turizmu i unuka Lucija (2002), učenica. LIT.: Likapedija, Gospić, 2020. str. 274-277. Postavljeno 8. studenoga 2020. |
![]() Arhiva© Lik@ pressa Gospić |
22. II. 1922. – U Gospiću rođena književnica Cvijeta Grospić Wessel, alias Flora Dosen, umrla 21. IV. 2015. u talijanskom gradiću Stresa i sahranjena je u obiteljskoj grobnici Grospić na Mirogoju u Zagrebu. |
|
![]() Divko Budak |
24. II. 1897.–U Karlobagu rođen narodni heroj Divko Budak, strijeljan u Dotršćini kod Zagreba 14. srpnja 1941. Osnovnu školu i gimnaziju polazio u Senju i Sušaku, a Trgovačku akademiju u Ljubljani. Od 1915. do raspada Austro-Ugarske bio u vojsci. U radničkome pokretu sudjeluje od 1919. God. 1921. dolazi u Zagreb i ulazi u Savez privatnih namještenika. Zapažen u radu u sindikatima i posebno u akciji za pomoć gladnima u Rusiji pa je iste godine primljen u KPJ. Od svibnja 1932. politički djeluje u Lici i Hrvatskom primorju, odakle se povremeno javlja člancima u Borbi, a od listopada 1932. ponovno je u Zagrebu, a napose u SBOTIČ-u. Od 1935. član je MK KPJ Zagreba. Nakon policijske provale 1935. povlači se u ilegalnost, a 1936. zbog opasnosti od hapšenja, po nalogu partijskog rukovodstva napušta zemlju te djeluje u Beču, Pragu i Parizu. Posebno se ističe u organiziranju pomoći Španjolskoj Republici. U zemlju se vraća 1939, ali je odmah uhapšen i predan Državnom sudu za zaštitu države, no zbog nedostatka dokaza nakon tri mjeseca pušten je na slobodu. Ponovno je zatvoren s većom grupom komunista 31. III 1941. i ubrzo predan ustaškim vlastima, koje su internirale u logor u Kerestinec, gdje je jedan od najaktivnijih partijskih radnika. Sudjelovao je u organiziranju neuspjeloga bijega komunista iz logora noću 13/14. VII 1941. U borbi s ustaškom potjerom kod sela Obrež ranjen je i strijeljan u grupi s još 44 bjegunca iz Kerestinca. Narodnim herojem proglašen 1953. |
|
![]() Ivica Račan |
24. II. 1944. – U Ebersbachu u Njemačkoj, u radnom logoru, rođen je političar Ivica Račan, prvi predsjednik SDP-a, umro u Zagrebu 29. IV. 2007. Otac Stjepan Račan rodom je iz Orahovice, a majka Marija Draženović rodom je iz Velikog Kuta kod Križpolja, zaselak Grci. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1970. Jedno vrijeme radi u Institutu za društveno upravljanje u Zagrebu, od 1972. bio je član Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (IK CK SKH), bio je direktor političke škole u Kumrovcu. Krajem 1989. izabran je za predsjednika SKH, a već iduće godine raspisuje prve demokratske izbore u Hrvatskoj i organizira mirni prijenos vlasti na pobjednički HDZ, a sam je biran u Sabor kao zastupnik. Na izborima 2. siječnja 2000. koalicija SDP - HSLS osvaja većinu zastupničkih mjesta i Račan je bio predsjednik Vlade RH do 2003. |
|
![]() Autoportret Kristijana Krekovića ![]() Detalj s otvaranje izložbe u Perušiću ![]() Djevojčica s djetetom i psom |
27. II. 1525. – Turci napali Bag, današnji Karlobag. 28. II. 1901. - U selu Koprivna, između Doboja i Modriče u BiH, rođen je slikar Kristijan Kreković, umro je u Palma de Mallorci 27. XI. 1985. Kreković ima ličko - hercegovačke korijene otac Roko je iz Perušića, a majka Marija Milanović iz Tomislavgrada. 2015. zahvaljujući poklonu Krekovićeve supruge i uz pomoć Hrvatske matice iseljenike postavljena stalna izložba na kojoj su 33 njegove slike. Slike se nalaze u općinskoj zgradi u Perušiću. * KRISTIAN KREKOVIĆ rođen je 28. veljače 1901. u selu Koprivna, između Doboja i Modriče, u Bosni i Hercegovini, iako su mu korijeni iz ličko-hercegovačke obitelji, od oca Roka iz Perušića (odakle Krekovići inače potječu) i majke Marije (r. Milanović) iz Tomislavgrada. Osnovnu školu pohađa u Maglaju te u Tuzli gdje provodi djetinjstvo i ranu mladost. HKD Napredak, kojemu je njegov otac bio povjerenik, dodijelio mu je stipendiju za pohađanje srednje škole u Tuzli (1915.-1917.) Studirao je slikarstvo u Beču od 1921. godine na Akademie der Bildenden Kunste koju i završava 1925. godine te u Parizu gdje je studirao slikarstvo i arhitekturu na Ecole Nationale Superieure de Beaux Arts. Izlaže od 1925. godine, a već 1928. godine postao je članom francuskog Društva likovnih umjetnika. Iste godine nagrađen je zlatnom medaljom u Bordeauxu na izložbi međunarodne umjetnosti, za djelo Parižanka sa psom. Prvi put otputovao je 1930. godine u Peru te je njegov rad postao duboko prožet životom i umjetnošću Inka. Godine 1933. vraća se u Tuzlu gdje portretira oca i majku te svoje sugrađane u tehnici ulja na platnu. Godinu nakon toga u Beogradu se vjenčao 12. srpnja sa Sinom Pevsner, francuskom pijanisticom. Do 1939. godine živi u Parizu, potom u Zagrebu, a 1941. godine seli u Beograd, gdje je u bombardiranju stradalo 1200 njegovih dotadašnjih djela (uključujući opsežan opus od 143 monumentalna platna, posvećena hrvatskoj povijesti, među kojima su 63 portreta hrvatskih narodnih vladara, 40 portreta zaslužnih hrvata i 40 kompozicija iz hrvatske povijesti). Tijekom Drugog svjetskog rata, kada su mu ubijena trojica braće, boravio je sa suprugom u Zagrebu gdje je i predavao kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Uspostavom komunističke Jugoslavije mu je, presudom iz 1946. (suđen je zajedno s Lovrom pl. Matačićem i znamenitim hrvatskim pjesnikom Tinom Ujevićem) oduzeta sva pokretna i nepokretna imovina. Od 1951. – 1954. godine ponovno boravi u Peruu gdje slika likove iz peruanske pretkolumbovske povijesti prije španjolske kolonizacije. Tada prihvaća i peruansko državljanstvo koje mu je bilo ponuđeno. U to vrijeme izradio je i svoj grb (trodijelni grb Hrvatske, Bosne i Perua) i često se potpisivao kao pintor croata – peruano. Godine 1966. Kreković postaje počasnim građaninom grada Cuzcoa, starom prijestolnicom Inka. Njegovu veliku izložbu etnografskih platna Peruansko djelo Kristiana Krekovića, održanu godine 1954. u Limi, u Gradskoj vijećnici, otvorio je sam predsjednik Perua Manuel A. Odria i Krekovića odlikovao Redom istaknutih zasluga. Imao je veliki uspjeh u SAD-u i Europi s izložbom Prošlost i sadašnjost čudesnog Perua. Izložba je prikazana u New Yorku, Washingtonu (1955. Smithsonian Institution posjetilo je 126 tisuća posjetitelja u samo dva mjeseca!), Bostonu, Philadelphiji, Madridu, Limi, Parizu, Barceloni itd. Od 1965. smjestio se u Palma de Mallorci, gdje je 1977. dao izgraditi Museo Palma de Mallorca s njegovim umjetničkim djelima, danas poznat kao Museo Kreković (Collección Pintor Kreković, ili Fundación Museo Kreković). Krekovićev Muzej je godine 1981. službeno otvorila španjolska kraljica Sofija. U knjigu utisaka ona je upisala među inim sljedeće riječi: "...magnifico museo y magnifico pintor" ("veličanstven muzej i veličanstven slikar"). Osim slikarstvu Kreković se za života posvetio i promicanju svjetskog mira. U novinama Ultimas Hora od 23. svibnja 1981. godine Josep Rosselo govori o Krekoviću kao o "proroku nenasilja" koji "traži jedan novi, miroljubivi odgoj mladeži na svim kontinentima, u duhu nenasilja, društvene pravde, mira, ljepote, ljubavi i snošljivosti među svim ljudima, bez razlike na rase, vjeru, jezik, spol i boju kože". Neki likovni kritičari, kao na primjer Camille Mauclair, smatraju ga jednim od najvećih portretista 20. stoljeća. Kao uspješan portretist portretirao je poznate ličnosti svoga doba kao: britansku kraljicu Mary, jugoslavenskog kralja Aleksandara, švedskog kralja Gustava, španjolskog kralja Juana Carlosa, papu Ivana Pavla II. i Mahatmu Gandija, s kojim je sklopio trajno prijateljstvo, a 1975. godine predao je papi Pavlu VI. sliku s naslovom Djevica mira. Jedno od najpoznatijih Krekovićevih djela je Egzodus 20. stoljeća, jake humane poruke, na kojemu je prikazao u iseljavanju čak i sebe i suprugu obučene u motive ličke narodne nošnje. Njime je opisao i svoju vlastitu sudbinu i tugu što nakon 1946., više nikada nije posjetio Hrvatsku ili BiH. Umro je u Palma de Mallorci 27. studenoga 1985. godine. * Tekst je prenijet iz kataloga XLVII. izložbe Ličkog likovnog anala - Kristian Kreković Pintor Croata - Peruana, Muzej Like, Gospić, 2012. |
![]() Manko Capac, 1955. ![]() Ispred jedne ogromne Krekovićeve slike u Perušiću ![]() |
![]()
![]() Prof. Anica Došen-Dobud |
SIJEČANJmailto:licke-novine@licke-novine.hr http://www.licke-novine.hr/1. I. 1871. - U Donjem Lapcu rođen šumar Bogoslav Kosović, umro u Zagrebu 28. III. 1949. Otac Matija bio je učitelj iz Novog Kraja (Lički Novi) gdje je Bogoslav proveo mladost. Majka Lucija je bila iz susjedne Podoštre od roda Bušljeta. Matija je umro u Varaždinu 19. VII. 1913. kao ravnatelj škole. Zbog školovanja djece obitelj se seli u Gospić. U to doba otac mu je bio na svršavanju svojih učiteljskih nauka u Beču, gdje je kroz 4 godine bio učiteljem. Bogoslav je pučku školu pohađao u Gospiću, Petrinji, Slunju i Novojgradiški, kuda mu je otac učitelj bio premještavan, a maturirao je g. 1888. u kr. vel. realci u Zagrebu. Šumarske nauke studirao je od g. 1888/9 do konca 189/91 na tzv. bečkoj "Bodenkulturi", gdje je položio sva tri za državnu šumarsku službu propisana ispita i ispit iz bujičarstva tako, da je bio prvi od Hrvata sa potpunom stručnom spremom. U Gospiću je osnovao lijepo, tri jutra veliko šumsko razsadište i dao ga prozvati po prijatelju ličkih šuma "Kasumovićevim biljevištem". Iz tzv. indikacionih skica kr. financijskog ravnateljstva sastavio je pregledni nacrt svih šuma i pašnjaka na ličku vrištinu, pržinu i bujična područja te sastavio generalnu gnojidbenu osnovu, na temelju koje se je u kratko vrijeme zazelenilo na vrištini 35 borovih plantaža. 1. I. 1872. - U Mezinovcu rođen Ivan Kasumović, umro u Zagrebu 12. studenog 1945. Završio studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je gimnazijski profesor, a 1905-19. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu privremeni docent za latinsko pjesništvo carskog doba. Od 1919. nadzornik, direktor, prosvjetni inspektor. Istraživao rimsku književnost, posebice hrvatski latinizam. 1. I. 1920. - U Krnjeuši, BiH, rođena prof. Anka-Ana-Anica Došen-Dobud, jedna od utemeljiteljica predškolske pedagogije u Hrvatskoj. Preminula je u Zagrebu, 5. veljače 2022. Djela: Koautorska djela: |
|
---|---|---|
![]() Msgr. Ivan Devčić |
1. I. 1948.– U Krasnu rođen mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit. Otac Antun i majka Kata rođena Devčić. Osnovnu školu završio u Krasnu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao u Rijeci i Pazinu te je 1967. položio ispit zrelosti. Zatim je u Rijeci i Rimu studirao teologiju i filozofiju. Na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu 1974. diplomirao teologiju. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 1975., a 29. studenog 1980. je doktorirao. Po povratku iz Rima intenzivnije se bavi znanstvenim i nastavničkim radom, i predaje filozofiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Objavio više znanstvenih članaka i knjiga. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 17. studenoga 2000. riječkim nadbiskupom metropolitom. Za biskupa je zaređen 16. prosinca 2000. Riječkoj nadbiskupiji vršio je slijedeće službe: vicekancelara Bogoslovnog sjemeništa od 1980. do 1985.; rektora i ekonoma istoga sjemeništa od 1985. do 2000.; od 1995. bio profesor na katedri za filozofiju Teologije u Rijeci – područnog studija Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 12. lipnja 2000. izabran je za predstojnika Teologije u Rijeci. Kao profesor filozofije objavio je više znanstvenih radova. Bio je članom ra |
|
![]() Spomenik vodarici Marti u Gospiću |
1. I. 1893. - Gospić dobio vodovod. |
|
2. I. 1903.- U Udbini rođen general Tomislav Sertić, pogubljen u Beogradu 1945. Pukovnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije, ilegalno surađivao s ustaškim pokretom, potom emigrirao u Mađarsku i Italiju. Nakon uspostave NDH, prvi je organizator i jedan od zapovjednika Ustaške vojnice. Od ljeta 1941. u činu pukovnika zapovjednik ustaške časničke i dočasničke škole. U veljači 1944. unaprijeđen u čin generala; bio glavar Glavnostožernog ureda MINORS-a. U svibnju 1945. sudjelovao u pregovorima s Englezima o uvjetima predaje. Izručen jugoslavenskim vlastima, Vojni sud ga osudio na smrt. |
||
![]() Slikar Karlo Posavec |
2. I. 1927. – U Varaždinu se rodio Karlo Posavec, šumar, slikar i pjesnik, preminuo u Zagrebu, 20. XII. 2021. |
|
3. I. 1869. – U Petrinji rođen planinar Ivan Gojtan, umro u Gospiću 19. II. 1939. Obnovitelj i predsjednik PD Visočica u Gospiću, vodio izgradnju doma na Visočici, razvio planinarstvo na južnom Velebitu, tiskao i raspačao tisuće razglednica s motivom Velebita. Odvjetnik i planinar, zaslužan za razvitak planinarstva u Lici i izgradnju planinarskih kuća na Velebitu. Po njemu se zove “Gojtanov dom” na Visočici. |
||
![]() Književnik Grga Rupčić/Snimio Ivica Franić, arhiva © Lika pressa Gospić |
3. I. 1932. – U Rastoci rođen profesor i književnik Grga Rupčić, umro u Gospiću 27.XII. 2008. U Rastoci završio osnovnu školu, gimnaziju u Gospiću, a studij književnosti u Zagrebu. Profesor i ravnatelj na srednjim školama u Gospiću i Zadru. Pjesme mu se odlikuju lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i suosjećajnošću s ljudskom patnjom. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Dobitnik je Državne nagrade “Ivan Filipović” godine 1990. i 2000. Višegodišnji suradnik Marulića, Školskih novina, Ličkih novina, Ličkog vjesnika, Novog lista, Ličke revije i Večernjeg lista. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik, a objavljene su i u čitankama. http://www.licke-novine.hr/arhiva/arhiva%202013/kultura%20do%20070413/spom/spomenar.html |
|
5. I. 1828. - U Pazarištu rođen podmaršal i dalmatinski namjesnik Stjepan Jovanović. Kao kadet 1842. stupio u 40. pješačku linijsku pukovniju. Vojni izobrazbu stekao u kadetskoj satniji u Grazu te 1845. pristupio 27. pješačkoj linijskoj pukovniji, poručnikom je postao 1846. Tijekom okupacije BiH 1878. njegove su postrojbe zauzele Mostar, Stolac, Trebinje, Nevesinje i Klobuk za što je odlikovan Viteškim križem Reda Marije Terezije te imenovan upraviteljem Hercegovine i carskim tajnim savjetnikom. Potkraj 1881. imenovan je vojnim zapovjednikom u Zadru i carskim namjesnikom za Dalmaciju. |
||
5. I. 1929. - U Dobroselu kod D. Lapca rođen novinar i politički radnik Milan Beslać. Kao apsolvent prava 1959. dolazi u Vjesnik gdje je najprije urednik unutrašnjopolitičke rubrike, a zatim od 1962. do 1966. glavni i odgovorni urednik toga dnevnika. Zatim je Vjesnikov dopisnik iz Pariza do 1970. i zamjenik generalnog direktora NIP “Vjesnik”. Poslije se bavio politikom u RK SSRN, bio je savjetnik ambasade SFRJ u Bruxellesu. Od 1964. do 1966. bio predsjednik Društva novinara Hrvatske. |
||
8. I. 1851. – U Svetom Roku rođen matematičar Miloš Božić, umro u Osijeku 20. XII. 1921. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Senju, filozofiju u Beču. Od 1873. profesor je matematike. Službovao je 33 godine u Zemunu, Srijemskoj Mitrovici te najposlije u realnoj gimnaziji u Osijeku. Osim matematike predavao je i trgovačku aritmetiku u Višoj trgovačkoj školi te stenografiju u Velikoj gimnaziji u Osijeku. Napisao je nekoliko stručnih radova. 8. I. 1937. - U Novoj Gradiški je umro Rdudolf pl. Rukavina Rude, šumarski nadsavjetnik u miru, bivši dugogodišnji šef Gradiške imovne općine. Rođen je 1863 . u Trnovcu kraj Gospića. Nakon završenih šumarskih nauka na Visokoj školi za kulturu tla u Beču služio je kratko vrijeme kod (1887-1889) kod vlastgelinstva Daruvar - Sirač - Uljanik, a zatim niz godina kod Đurđevačke imovne općine kao šumarski vježbenik, pristav, šumar i nadšumar. God. 1908. imenovan je kao šumarnik upraviteljem Gospodarskog ureda Gradiške imovne općine u Novoj Gradiški, gdje je kasnije promican do šumarskog nadsavjetnika. Umirovljen je 28. II. 1923. (Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 4, Zagreb 1999., str 221 i 222) i mrežna stranica http://www.sumari.hr/leksikon/orgs.asp?i0=0040237&i=0040237 |
||
|
||
![]() |
10. I. 1878. - U Dubokom Dolu kod Gračaca rođen hrvač Marijan Matijević, umro u Zagrebu 23. XII 1951. Poznat i kao “Junak iz Like”. Kao profesionalni hrvač i atlet putovao svijetom. Pročuo se svojim atrakcijama: savijanju željeznih šipki, razbijanju kamena i sl. Sahranjen u Županji. Otomanska zvijezda je najviše odlikovanje Otomanskog carstva koje je Marijan Matijević dobio za pobjedu u hrvanju od turskog sultana Abdula Hamida II. 1904. godine. Odličje je Muzeju Like 2012. darovao Idriz ef. Bešić, imam Medžlisa islamske zajednice Gunja. Odličje se čuva u stalnom postavu Kulturno-povijesnog odjela Muzeja Like u Gospiću. Odličje je napravljeno od srebra, zlata i crvenog emajla. |
![]() Otomanska zvijezda M. Matijevića se čuva u Gospiću |
![]() Profesorica Manja Mandica Frković Kovačević Posveta prve knjige bivšem studentu |
11. I. 1929. – U Gospiću rođena dr. sc. Mandica Manja Frković - Kovačević (u obitelji Gucinih, op. a.), umrla 6. III. 2011. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Gospiću gdje je maturirala 1949. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala hrvatski jezik 1954. Kratko radi u Gospiću na gimnaziji, zatim godinu dana u Kutini. Ponovno dolazi u Gospić predaje dvije godine na gimnaziji i na Nastavnom centru izvanrednog studija Više pedagoške škole Zagreb. Za predavača na Pedagošku akademiju u Čakovec odlazi 1962. Godinu dana kasnije izabrana za profesora više škole i dolazi na Pedagošku akademiju u Gospiću gdje je predavala više kolegija na nekoliko studijskih grupa. Doktorirala teoriju književnosti 1980. Prva doktorica znanosti na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Od 1982. do 1984. član Komisije za obranu doktorske disertacije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Znanstveni istraživač i savjetnik Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku od 1986. Sudjelovala u tri znanstvena državna projekta. Napisala brojne recenzije knjiga i udžbenika, objavila preko 60 radova u znanstvenim i stručnim časopisima. Surađivala u Školskim novinama Zagreb, Ličkim novinama Gospić i brojnim zbornicima. Plaketu Likanala dobila 1976., državnu nagradu Ivan Filipović 1982., odličje Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića i Javno priznanje Ličko-senjske županije 1998., Priznanje Grada Gospića 2000., Priznanje Sveučilišta u Rijeci, Visoka učiteljska škola u Gospiću, za poseban doprinos Visokoj učiteljskoj školi 2003. Dobitnica brojnih priznanja i zahvalnica Jedna ulica u Gospiću nosi njeno ime. DJELA: 1. Obrada pejzaža u književnom djelu, Školske novine, Zagreb, 1974., 2. Književno metodička motrišta, Školske novine, Zagreb, 1997. 3. Na najvišem valu, Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2010. ![]() |
![]() Ulica profesorice Manje u Gospiću, jedan je odvojak Smiljanske ulice ![]() |
![]() |
11. I. 1934. - U Podlapcu, u obitelji Marka Mažara i Rože rođ. Dasović, rodio se novinar Stjepan Mažar, umro u Zagrebu 1978. Školovanje započeo u rodnom Podlapcu i prekinuo 1943. zbog ratnih zbivanja i zbjega u Gospić, gdje je nesretnim slučajem ostao bez desne podlaktice. Njegova brojna obitelj od devet članova iz Gospića je krenula u Donje Andirjevce u Slavoniji, a Stipe je otišao kod tetke u Zagreb gdje je smješten u dom i nastavio je školovanje. Nakon srednje škole započeo je studij ekonomije i nakon druge godine se zaposlio u redakciji polumjesečnika Ličke novine, gdje je jedno vrijeme bio glavni i odgovorni urednik. Radio je i u redakciji tjednika Krajina u Bihaću, a zatim prelazi u redakciju tjednika Bjelovarski list u Bjelovaru. Tu je izdao knjigu ličkih šala. Zatim prelazi u redakciju tvorničkog lista zagrebačke tvrtke Monting. |
|
12. I. 1902. – U Ribniku u staroj graničarskoj obitelji od oca Ante i majke Matije rođene Pavičić iz Smiljana rođen pukovnik Josip Aleksić, umro kao pričuvni general bojnik HV-a u Zagrebu 3. prosinca 2004. Pučku školu polazi u rodnom mjestu, svršava pet razreda klasične gimnazije u Gospiću; 1. rujna 1917. primljen u c. i k. kadetsku pješačku školu u Karlovcu, iz koje po svršetku dva razreda prelazi i završava sedmi razred Više vojne realke u Mariboru, 1920. prelazi u 48. klasu niže škole Vojne akademije u Beogradu, iz koje 1922. izlazi kao inžinjer potporučnik s udjelbom u 3. pionirski bataljon komande inžinjerije III armijske oblasti u Skoplju. Pripada on jedinoj hrvatskoj generaciji akademičara koji su odbili polagati prisegu na srpsku zastavu. Tri godine provodi na radovima utvrđivanja granice prema Bugarskoj i izgradnji pruge Veles-Štip-Kočane, nakon čega sudjeluje na izgradnji dvostrukog kolosijeka željezničke pruge Beograd-Zagreb. Vojnu akademiju završio 1935., dobiva udjelbu kao komandant 1. saobraćajnog bataljuna Željezničkog puka u Slavonskom Brodu. Iste godine utvrđuje granicu prema Italiji i Mađarskoj, a zatim utvrđuje desne obale Save od ušća Bosne do ušća Kolubare gdje ga zatječe rat i 1941. dobiva zadatak da sruši sve mostove preko Save. |
||
14. I. 1811. - U Bruvnu rođen Fran Kurelac, umro u Zagrebu 18. lipnja 1874. Književnik. Otac mu je služio kao časnik u Bruvnu, a obitelj je potjecala iz Ogulina, pa se stoga i naš Franjo kasnije i potpisivao “starinom Ogulinac a rodom iz Bruvna u Krbavi”. |
||
14. I. 1873. – U Lovincu rođen pripovjedač Milkan Lovinac, pravim imenom Milivoj Vukelić, umro u Zagrebu 5. srpnja 1938. Tiskao zbirku pripovjedaka Purpurne noći (1914) s temom o rus. revoluciji i mješavinom romantičarskih i naturalističkih elemenata. |
||
![]() Književnik akademik Josip Barković Foto arhiva © Lik@ pressa Gospić |
16. I. 1918. - U Otočcu rođen književnik Josip Barković, umro u Zagrebu 7. XII. 2011. Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije završio u Otočcu (1925-1932), učiteljsku školu u Gospiću i Karlovcu (1933-1936), školovanje nastavio u Beogradu (1937) i Gospiću gdje je maturirao (1940). Nakon tog upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, ali ga je rat spriječio da nastavi studij. |
|
![]() Otočka spomen-ploča Maštroviću/Arhiva© Lik@ pressa Gospić |
17. I. 1851.- U Beču umro vojni graditelj i general Nikola Maštrović, rođen u Makarskoj 1791. Isprva u francuskoj, a potom u austrijskoj vojski istaknuo se na talijanskom ratišu (1814-15.). Omiljeni zapovjednik Otočke pukovnije (1843-49), brinuo se za napredak čitave regije pa ga je puk nazvao “ocem kraja”. Napisao edukativnu brošuru “Knjiga oberstara Meštrovića svojim Otočanom” (Beč, 1845.) U Otočcu je 1884. osnovano kazalište. |
|
20. I. – Dan grada Otočca i blagdan sv. Fabijana i Sebastijana. |
||
![]() Književnik Jure Karakaš/Snimio Marko Čuljat, arhiva lik@ pressa Gospić |
20. I. 1942. – U Podlapcu rođen prozaist i pjesnik, književni kritičar i esejist prof. Jure Karakaš. Završio Pedagošku akademiju u Gospiću i Filozofski fakultet u Zagrebu. Radio kao nastavnik u osnovnoj školi u Podlapcu i Zagrebu. Bavi se i novinarstvom, a piše i predgovore za knjige te priređuje knjige za školsku literaturu. Počeo se pjesmama javljati kao student u Ličkim novinama u Gospiću.,1982. dobitnik književne nagrade “Neven” Nolita Beograd za roman Pobunjenici. God. 2006. dobitnik godišnje Državne nagrade “Ivan Filipović”. Uvršten u Hrvatski biografski leksikon i u Hrvatsku književnu enciklopediju. |
![]() |
![]() Bista Luke Perkovića ispred OŠ u Brinju |
21. I. 1900. - U Križpolju, od oca Marka i majke Mande rođ. Perković, rođen književnik Luka Perković, umro u Klenoviku, Varaždin, od tuberkuloze 5. lipnja 1948. Završio povijest i geografiju i radio kao srednjoškolski nastavnik. Pjesnik i novelist, kritik i esejist, polemičar i publicist. Nakon rata prvi predsjednik DKH. Gimnaziju polazi u Zagrebu kao sjemeništarac do petog razreda, a nakon tog napušta sjemenište i školuje se dalje samostalno. Književnim radom počeo se baviti još u školskim klupama, a prva mu je pjesma objavljena 1919. u Plamenu. Njegovo ime nosi Osnovna škola u Brinju. DJELA: |
![]() |
![]() ![]() Luka Rupčić, proljeće, 1943. / Zbirka Marka Čuljata Gospić/Foto arhiva©Lik@ pressa Gospić
|
22. I. 1894.– U Rastoci rođen slikar i profesor romanistike Luka Rupčić, umro u Zagrebu 8. IX. 1980. Završio Filozofski fakultet u Zagrebu; u slikarstvu samouk. Boravi do 1925. u Parizu, odakle šalje priloge o likovnom životu grada za zagrebački “Jutarnji list”. Radio je u ulju, akvarelu i gvašu figuralne kompozicije (Tatari u Zagrebu 1241), pejzaže i portrete (A. G. Matoš, Moj otac, Autoportret, Ličanka). Tridesetih godina približava se slobodnijem kolorističkom izrazu. |
Luka Rupčić: Par, u vlasništvu Mate Duića ![]() Detalj Kolekcije Mate Duića |